XII. ZAKLJUČAK Iz svega ovoga možemo zaključiti da je svaki rat i sukob tijekom čitave povijesti Bosne i bosanske Posavine nanio ogromnu štetu hrvatskom narodu. Politika također u zadnjih nekolika stoljeća nije bila privržena Hrvatima. Za vrijeme Turaka su slovili kao njihovi najveći protivnici, jer su Turci najveće ratove vodili sa katoličkim zemljama. Tako su Turci uvijek gledali loše na Hrvate i smatrali su ih opasnim za njihovu državu. Između ostalog su smatrali da Hrvati informiraju turske protivnike o stanju u državi. Zbog svega ovoga su ih često proganjali i nametali im teške poreze, pogotovo u vrijeme ratova sa susjednim Hrvatima, tj. sa katoličkim zemljama u čijem su sastavu bili Hrvati. Tu prije svega mislimo na ugarsko-hrvatsko kraljevstvo, Austriju, Mletačku republiku i Austrougarsku. U vrijeme kraljevine Jugoslavije su bili narod drugog reda. U komunističkoj Jugoslaviji su zbog NDH i ustaša proglašeni fašističkim narodom i protivnikom komunizma. Od dolaska Turaka pa sve do danas udio Hrvata u stanovništvu Bosne postaje sve manji. Najvećim dijelom zbog stradanja i iseljavanja, ali i zbog doseljavanja drugih naroda na ovo područje. Sva politička zbivanja su imala za posljedicu gubljenje Hrvata i Hrvatstva sa područja BiH, tako da većina ljudi neupućenih u povijest Bosne smatra da toga nikad nije ni bilo. Hrvati u bosanskoj Posavini su potomci autohtonih Šokaca i hrvatskih doseljenika iz drugih dijelova Bosne. Šokci su hrvatski narod koji naseljava područja oko Save i dijelove Slavonije i Srijema. Doseljavanja Hrvata iz drugih dijelova Bosne su se dešavala za vrijeme Turaka i njihovih ratova. U sela Kopanice, Vidovice, Tolisu i Domaljevac su se doselili Hrvati iz Županje, Babine Grede i Štitara. U današnje općine Derventa i Bosanski Brod iz Hercegovine (1735.1782. i 1820.). U općine Modriča, Gradačac, Orašje, Šamac i Brčko su se doselili najviše iz Mostara, Posušja, Uskoplja, Bugojna, Livna, Duvna, Poreča, Vareša, Imotskog, Dalmacije, Srebrenice, Tuzle, Kraljeve Sutjeske i Olova. Sa Tuzlanskog i Srebreničkog područja je bilo masovnih seobi Hrvata na područje Posavine. Danas oko Tuzle još ima sela sa većom hrvatskom populacijom, dok toga oko Srebrenika skoro nema. Primjer su sela Seona, Babunovići i Hujdurovići. Po nazivima nekih mjesta i prezimenima ljudi možemo zaključiti odakle se narod doselio. Tako npr. imamo selo Seonjaci gdje je bilo mnogo doseljenika iz Seone. Kad gledamo na povijest ovih područja vidimo da su Hrvati od nekadašnjeg većinskog naroda potisnuti u manjinu. Taj proces se i dalje nastavlja. Bit ovog čitavog rada je što objektivnije prikazati povijest ovih područja, posebno povijest hrvatskog naroda koja je iz političkih razloga često bivala iskrivljena.
34