baština
Blagaj - dragulj Hercegovine Južno od Mostara smjestio se pravi mali dragulj prirode, oaza mira i prirodne ljepote. Taj spoj prirode i ljudske ruke nije nigdje tako lijepo izražen kao u Blagaju.
Autor: Boris Grbešić, prof.
Rijeka
Povijest
U antičkom dobu na području Blagaja je postojala ilirska utvrda i rimski castrum. U vrijeme bizantskog cara Justinijana izgrađeno je nekoliko utvrđenih gradova na tom području. Blagaj spominje Konstantin Porfirogenet kao “Bona”, dio Zahumlja. Za vrijeme Stefana Nemanje Zahumlje je bilo pod dominacijom Raške države, a krajem 12. stoljeća župan Jurko je podigao crkvu svetog Kuzma i Damjana. Zahumlje postaje dio bosanske države u 14. stoljeću u vrijeme bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. Tokom 15. stoljeća Sandalj Hranić Kosača i njegov sinovac Stjepan Vukčić Kosača vladaju područjem Huma i Blagaja sve do dolaska Osmanlija 1466. Inače, Blagaj je pripadao području Bišća, a područje je poznato kao rezidencijalno mjesto
48
bosanskih vladara iz roda Hranića, Kosača. U povijesnim izvorima Blagaj je prvi put spomenut 1423. godine. Za vrijeme Osmanlija Blagaj je bio sjedište Blagajskog vilajeta, potom kadiluka i podijeljen je na nekoliko mahala, među kojima su Carska, Hasanagina, Bunska i Galičići. Grad je imao sedam džamija, dva hana, četiri musafirhane, medresu, dva mekteba, tekiju, četiri kamena mosta na rijeci Buni i sedam mlinica sa 28 mlinova. Do 1835. godine muslimani čine većinu stanovništva, no za vrijeme austrougarskog razdoblja katolika i pravoslavaca je dvostruko više. U to doba izgrađena je katolička crkva 1908. i pravoslavna crkva 1893. god. Poslije su dograđeni zvonici 1933. do katoličke i 1934. do pravoslavne crkve BH Privrednik
Siječanj / Veljača 2010
Ulaskom u Blagaj, odmah opažate rijeku Bunu koja teče kroz ovo područje i osigurava bogatstvo vode, rekreaciju i ribolov. Izvor rijeke Bune oduzima dah svakome posjetiocu kada se s njim prvi put susretne. Izvorište Bune je jedno od najvećih i zasigurno najljepših u Europi. Voda izbija ispod 200 metarske litice i to u količini da u potpunosti samostalno formira rijeku Bunu. Stoga ne iznenađuje podatak kako je i turski sultan bio impresioniran, pa jer naložio da se do izvora napravi tekija. Rijeka Buna je dobila ime po latinskom pridjevu “bona” što znači “dobra”, a sam grad po slavenskom pridjevu “blago”, što je prvobitno bio oznaka za stoku, jer su Slaveni upravo stočnim fondom određivali bogatstvo. Kasnije se pridjev proširio na sve dragocjenosti, posebno na zlato. Buna je lijeva pritoka Neretve, u koju se ulijeva oko 15km. nizvodno od Mostara. Duga je 9km. Prije samog izvora, Buna pod zemljom teče 19 i po