Kazivanja iz života Poslanika i Ehli-bejta

Page 1


Naslov izvornika ُ ‫أصول الاكيف‬

Urednik Amar Imamović Recenzenti Prof. dr. Armin Hadrović Esad Bajić Likovno oblikovanje Senad Pepić


Muhammed ibn Jaqub el-Kulejni

KAZIVANJA IZ ŽIVOTA POSLANIKA I EHLI-BEJTA (Izbor predaja iz Usûli Kâfija)

Odabrao i preveo

Amar Imamović

Fondacija “Baština duhovnosti”, Mostar 1432/2011.



Riječ urednika

Shodno poznatoj predaji Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Ostavljam vam dvije vrijedne stvari: Božiju knjigu i Ehli-bejt”, muslimani su tokom dva i pol stoljeća prisustva Imama iz Poslanikova roda svoju vjeru učili upravo od njih te od njih bilježili i predaje. Tako je u izravnom doticaju sa Imamima iz Poslanikova roda kroz zapisivanje predaja koje su oni baštinili nastao određen broj zapisa koji su postali poznati kao asl – osnova (‫)اصل‬. U knjigama koje se bave hadiskom znanošću ovi zapisi su ostali poznati kao usûlu erbe‘mi’e (‫ – )أصول أربعمأة‬četiri stotine osnova, iz čega je kasnije nastao Usûli Kâfi. Postoje razilaženja u mišljenju o razlikama između izraza kitâb (knjiga) i asl, kao i oko broja sâmih osnova. Budući da ovo nije prilika za šire i opsežnije razlaganje ovog pitanja, reći ćemo samo da su neki pojedinci mišljenja da asl – čija množina glasi usûl – podrazumijeva zapis predaja koje su zapisivači čuli izravno od Imama, a da tome nisu ništa drugo dodali, za razliku od knjige u kojoj pored predaja postoje i obrazloženja samog zapisivača ili je riječ o predajama koje zapisivač nije čuo izravno od Imama, nego preko nekih posrednika. Neki drugi su, međutim, tvrdili da nema razlike između izraza kitâb i asl. U svakom slučaju, ono što je izvjesno jeste da zbirka hadisa Usûli Kâfi svoje izvanredno mjesto i vrlo visoku vjerodostojnost i izvornost, koja je bez premca u tom pogledu, zahvaljuje upravo činjenici da su u njoj zabilježeni hadisi koje su prenosioci čuli izravno od Imama. 5


U vezi s ovim pitanjem nije pouzdano utvrđeno ni razdoblje u kojem su nastajali usuli iz kojih je kasnije proizašla zbirka hadisa Usûli Kâfi. Ono što je općeprihvaćeno jeste procjena da su usuli – kao što je već primijećeno – nastajali tokom dva i pol stoljeća prisustva Imama, a najviše ih je zapisano u vrijeme Petog i Šestog Imama, odnosno Imama Bakira i Imama Sadika. To je razumljivo jer je razdoblje kada su oni živjeli – a posebno u vrijeme Imama Sadika, kada je on u Medini osnovao svojevrsno sveučilište islamskih znanosti – bilo razdoblje slobodnijeg djelovanja Imama Ehli-bejta. Na predavanjima Imama Sadika – kako svjedoče historijska vrela – uzelo je učešća oko četiri hiljade polaznika. Mnogi od tih učenika su, prisustvujući časovima i predavanjima upravo Imama Sadika, bilježili predaje koje su čuli u usûle. Postoji više osobina koje su zbirku hadisa Usûli Kâfi učinile najvrjednijom knjigom koja baštini učenje islama onako kako je sačuvano kod Ehli-bejta. Jedna od najvažnijih je ona koju smo prethodno istaknuli, tj. usuli koji su izravno bilježeni od Imama Ehli-bejta kasnije su bili osnova za sastavljanje sâme zbirke hadisa Usûli Kâfi. Također, valja napomenuti da je zbirka hadisa Usûli Kâfi sačinjena iz tri osnovna dijela, i to: usûl (hadisi koji se bave osnovama vjerovanja), furû‘ (hadisi koji se bave fikhskim propisima) i ravde (različiti hadisi koji nisu našli mjesta u prethodnim poglavljima, a tiču se historije, izaslanih pisama, rasprava, govora, tumačenja Kur’ana itd.). Ukupno uzevši, zbirka Usûli Kâfi sadrži 16.199 hadisa. Sljedeća značajka zbirke Usûli Kâfi je razgovijetna i skladna uređenost knjige po poglavljima. Tako vidimo da zbirka započinje poglavljem o razumu i neznanju, potom cjelinom o vrijednosti znanja, te poglavljem o tevhidu, imametu, moralu itd. To se, nadamo se, može također vidjeti iz knjige koja je pred uvaženim 6


čitaocem, gdje smo kod navođenja kratkih kazivanja slijedili redoslijed poglavlja zbirke, s tim što u ovom izboru nisu obuhvaćena sva poglavlja. Dakle, zbirka hadisa Usûli Kâfi obuhvata sva pitanja vjere i sva područja ljudskog života, počevši u prvom dijelu od sâme spoznaje i određivanja njene svekolike vrijednosti. Treba na ovom mjestu istaći da među rasprostranjenim vjerskim učenjima i sljedbama, a imajući na određen način u vidu čitavo čovječanstvo, jedino kod zbirke Usûli Kâfi nalazimo da knjiga koja ima za cilj da razmatra osnove jednog vjerovanja i učenja započinje poglavljem o razumu. Iz predočenog se jasno nadaje zaključak o visokom mjestu koje razum zauzima u islamu. Ustvari, ovim se želi reći da je razum osnova svih promišljanja i prihvatanja onoga u šta čovjek vjeruje, kao i da je temelj za svako naučno istraživanje. Posebnu vrijednost ovoj knjizi svojim doprinosom daje zasigurno Muhammed ibn Jaqub ibn Ishâk el-Kulejni er-Râzi, koji je zbog svoje preciznosti, usredsređenog naučnog pristupa i odgovornosti koju je pokazao u svom radu zadobio nadimak Siqatul-islâm (povjerenje islama). Muhammed ibn Jaqub Kulejni (250–329. po Hidžri) došao je na Ovaj svijet u selu Kulejn, pokraj grada Reja, na kraju razdoblja prisustva Imama Ehli-bejta, tačnije, za života Imama Askerija, jedanaestog imama iz Poslanikova roda, što znači da je odrastao i živio u vremenu kada ljudi više nisu imali izravan pristup Imamu od kojeg bi tražili odgovor na pitanja u vezi s vjerom. To je razdoblje kada se uviđa velika potreba da dotada zabilježeni hadisi u usûlima budu sačuvani za naraštaje koji dolaze. U takvom okruženju i sa takvim nalogom Kulejni je dvadeset godina svoga života posvetio sabiranju građe i uređivanju vrijedne knjige Usûli Kâfi. Da mu Allah uveća položaj! Skrećemo pažnju da su izvori predaja u ovom izboru navedeni prema poglavljima i redoslijedu kako ih je sâm Muhammed ibn Jaqub Kulejni ustanovio i naslovio. 7


Neke okolnosti su nas nagnale da pristupimo objavljivanju ovog djela, a prije svega, činjenica da ne postoji nijedan prijevod ove zbirke hadisa na bosanski, te da se predaje mogu naći prevedene samo pojedinačno, rasute po drugim djelima. Međutim, nakon priređivanja ovog izbora predaja i kazivanja iz zbirke Usûli Kâfi postali smo svjesni njegove velike manjkavosti, jer ovo izdanje ni izdaleka ne odražava ono nepregledno more mudrosti koje Usûli Kâfi nudi. Ipak, postoji nada da će ovaj izbor biti samo početak i povod budućim prevodiocima i tragaocima za znanjem da se prihvate obimnijeg prevodilačkog poduhvata i jednim takvim djelom obogate bosanski jezik i kulturu. Od Uzvišenog Boga tražimo uspjeh i polažemo nadu da će nam biti prihvaćeno ovo neznatno djelo!

8


O razumu

Povezanost vjere, stidljivosti i razuma Došao je Džibrail Ademu, a.s., i rekao mu: “O Ademe! Obavezan sam od Allaha, dž.š., da ti ponudim na izbor jedno od ova tri svojstva. Odaberi jedno, a pređi preko druga dva!” Adem upita: “Koja su to tri svojstva?” Džibrail reče: “Razum, stid i vjera.” Adem reče: “Između ova tri odabirem razum.” Džibrail reče stidu i vjeri: “Vas dvoje, odvojite se od razuma i pustite ga sama.” Stid i vjera rekoše: “O Džibraile! Mi imamo zadaću da uvijek budemo uz razum gdje god da on bio.” Džibrail reče: “Sami znate svoju obavezu!” – i uzdiže se u nebo.1 Vrijednost promišljanja i uzimanja pouke Hasan ibn Sejqal kaže: “Pitao sam Imama Sadika: ljudi prenose hadis od Poslanika: ‘Razmišljati jedan sat bolje je od ibadeta cijele noći.’ Šta se misli pod razmišljanjem?” Imam Sadik reče: “Kada čovjek prođe pored ruševine ili napuštene kuće i zapita se: ‘Gdje su tvoji stanovnici? Gdje su tvoji graditelji? Šta vam je, zašto ne govorite sa mnom?’”2 Kitâb el-‘aql we el-džahl, sv. 1., str. 10., hadis 2. Bâb et-tafakkur, sv. 2., str. 54., hadis 2.

1 2

9


Mala vrijednost ibadeta koji nije popraćen razumom Ishak ibn Ammar reče Imamu Sadiku: “Imam komšiju koji mnogo obavlja namaz, mnogo udjeljuje i mnogo ide na hadž. Niti se kod njega vidjelo da ima nešto protiv Poslanikove porodice.” Imam Sadik reče: “Kakav mu je razum?” Rekao sam: “Nema razuma i na niskom je nivou promišljanja.” Imam Sadik reče: “Neće biti uzdignut na visok stepen.”3 Um (razum) ili čvrst dokaz Ibn Sikkin Ahvazi bio je poznati i veliki učenjak za vrijeme Imama Hadija, ali se uveliko okoristio i prisustvom drugih Imama. Jednom prilikom pitao je Imama Hadija: “Zašto je Gospodar poslao Musaa, a.s., s mudžizom štapa i bijelom rukom te sredstvima koja su poništavale čarolije? Zašto je Gospodar poslao Isaa, a.s., s mudžizom liječenja? A Gospodar je Muhammedu, s.a.v.a., kao mudžizu dao ljepotu govora, blistave govore i riječ koja liježe na srce?” Imam Hadi reče: “U vrijeme Musaa, a.s., najviše je bilo rašireno sihirbazija i čarolije. Gospodar je poslao Musaa s onim čime će nadjačati sihirbaze. On je činio stvari od kojih su sihirbazije bile nemoćne i time je potvrdio dokaz naspram njih. U vrijeme Isaa, a.s., razne bolesti bile su jako raširene, pa su ljudi imali veliku potrebu za liječnicima. Isaa, a.s., u tom vremenu donio je od Gospodara ono od čega su bili nemoćni liječnici tog vremena. On je dozvolom Allaha, dž.š., oživljavao mrtve, darovao vid slijepima od rođenja, liječio oboljele od gube. Na taj način, hazreti Isa potvrdio je dokaz naspram njih. Međutim, u vrijeme pojave Muhammeda, s.a.v.a., kada je bio raširen lijep govor i skladanje stihova, Bâb et-tafakkur, sv. 1., str. 24., hadis 19.

3

10


on je visoke i precizne stvari izrekao lijepim govorom pored kojeg nije bilo ljepšeg. Na taj način, hazreti Muhammed potvrdio je dokaz spram njih.” Ibn Sikkin reče: “Dopao mi se odgovor Imama Hadija i rekoh: ‘Tako mi Allaha, ovakav odgovor ni od koga još nisam čuo!’” Potom je Ibn Sikkin pitao: “Šta je Božiji dokaz u ovom vremenu?” Imam Hadi reče: “U ovom vremenu um (razum) jeste dokaz posredstvom kojeg čovjek spoznaje istinske vodiče te ga prihvata, i prepoznaje lažne vodiče i poriče ga.” Ibn Sikkin reče: “Tako mi Allaha, to je ispravan odgovor!”4 Razine vezivanja uma s čovjekom u različitim fazama Ishak ibn Ammar kaže: “Otišao sam do Imama Sadika i započeo razgovor s njime o mom kontaktu s ljudima i o njihovom različitom nivou razumijevanja kod prihvatanja mog govora. Rekao sam: “1. Nekim ljudima dok kažem samo dio moj govora, oni u cijelosti shvate moju namjeru. 2. Neki ljudi, opet, tek kada završim s govorom, shvate moju namjeru i odgovore mi. 3. Dok, međutim, neki ljudi ne razumiju moju namjeru i kažu: ‘Ponovi što si rekao.’” Imam Sadik u odgovoru reče: “Da li znaš razlog tome?” Rekao sam: “Ne.” Imam Sadik reče: “Onaj čovjek koji razumije tvoju namjeru samo iz dijela tvog govora osoba je kojoj je dok je još bila sjemena tekućina razum bio izmiješan sa sjemenom tekućinom. Bâb et-tafakkur, sv. 1., str. 24., hadis 20.

4

11


Drugi čovjek jeste ona osoba kojoj se razum pridružio dok je bila u utrobi majke. A treća osoba koja ne razumije tvoj govor i traži da joj ga ponoviš, osoba je kojoj se razum pridružio tek nakon što je odrasla.”5 Sumnjičav čovjek nije razuman Jedan od muslimana imao je vesvesu kod uzimanja abdesta. Nekoliko puta ponavljao bi posipanje vodom prilikom abdesta, ali i pored toga ne bi bio zadovoljan te bi držao da mu je abdest neispravan. Abdullah ibn Senan kaže: “Otišao sam do Imama Sadika te sam mu spomenuo ovog čovjeka i rekao: ‘Iako je razuman, on kod uzimanja abdesta ima vesvesu.’ Imam Sadik reče: “Kakav je to razum u njegovom biću pored kojeg slijedi šejtana?” Rekao sam: “Kako slijedi šejtana?” Imam Sadik reče: “Pitaj ga odakle mu dolazi ta vesvesa i sam će ti reći da je to od šejtana.”6

Bâb et-tafakkur, sv. 1., str. 26., hadis 27. Bâb et-tafakkur, sv. 1., str. 12., hadis 10.

5 6

12


O znanju

Ko je allame (veliki znalac)? Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.a., ušao je u džamiju i našao je skupinu ljudi okupljenih oko jednog čovjeka kako ga pomno slušaju. Poslanik ih upita: “Ko je taj čovjek?” Rekoše: “On je allame (veliki znalac)!” Poslanik reče: “Šta znači allame?” Oni rekoše: “Allame jeste ona osoba koja od svih ostalih bolje poznaje rodoslove Arapa i događaje koji su se zbili u vrijeme džahilijeta, kao i njihove pjesme.” Poslanik reče: “To znanje niti donosi štetu onome koji ga ne poznaje niti ima koristi od njega onaj koji ga poznaje.” Potom reče: “Zaista, znanje je ograničeno na troje: načela vjerovanja (koja pojašnjavaju jasni kur’anski ajeti), znanje o moralu (koje se odvija u ratu između vojske razuma i vojske neznanja, a na čovjeku jeste da se prikloni vojsci razuma) i vjerski propisi (poznavanje dozvoljenog i zabranjenog), a sve mimo toga je višak.” (Dakle, ono što je obavezno za svakog muslimana jeste to da poznaje ove nauke koje pojašnjavaju njegov položaj i relaciju s njegovim Gospodarom i s onim svijetom. Tako i svi drugi vidovi znanja od kojih čovjek ima koristi u ostvarenju ova tri znanja mogu se smatrati korisnim, a ostali vidovi znanja kao što je, recimo, poznavanje nauke o sihiru i slično jesu višak.)7 Siffatul-’ilm we fadlihi, sv. 1., str. 32. , hadis 1.

7

13


Znanje popraćeno djelom Dođe čovjek do Imama Sedžada i posebnim žarom postavi mu nekoliko pitanja. Imam Sedžad odgovori mu na pitanja. Čovjek se malo zamisli i ode. Nedugo potom vrati se i postavi još jedno pitanje, s tim da je imao namjeru isto tako nastaviti pitati. Imam Sedžad, s ciljem da ga pouči da je znanje kako bi se djelovalo po njemu, a ne u cilju memoriranja znanja bez djela, reče: “U svetoj knjizi Indžilu zapisano je: ‘Ako nisi radio po onome što znaš, ne pitaj za ono što ne znaš, jer ono što se nije radilo po stečenom znanju dovodi do uvećanja nezahvalnosti i do udaljavanja posjednika znanja od Gospodara.’”8 Značenje znanja Dođe čovjek do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i upita: “Šta je znanje?” Poslanik reče: “Šutnja.” Čovjek upita: “Kakvo značenje nakon toga ima?” Poslanik reče: “Slušanje.” Čovjek upita: “Kakvo značenje nakon toga ima?” Poslanik reče: “Pamćenje.” Čovjek upita: “Kakvo značenje nakon toga ima?” Poslanik reče: “Djelovanje po znanju.” Čovjek upita: “Kakvo značenje nakon toga ima, o Allahov Poslaniče?” Poslanik reče: “Širenje znanja.”9 Traženje odgovora o nepoznatim stvarima od onih koji znaju Hamze ibn Tajjar u prisustvu Imama Sadika prepričavao je nekoliko govora njegova oca Imama Bakira. Kada je stigao do Bâb isti’amâlul-’ilm, sv. 1., str. 44., hadis 4. Kitâb fadlul-‘ilm, hadis 4.

8 9

14


jednog dijela govora, Imam Sadik mu reče: “Zastani ovdje i ne govori.” Potom Imam reče: “Po pitanjima do kojih ste došli i ne znate njihov propis ili vam je to nepoznato, vaša obaveza jeste da šutite i ne izjašnjavate se ili da se obratite predvodnicima puta upute i da ih pitate da vas upute na ispravni put te spriječe od zastranjenja, kao što i Allah, dž.š., kaže u Kur’anu: ‘Pitajte one koji su upućeni, ako vi ne znate.’”10 Ko je potpuni fakih? Eban ibn Tagalub kaže: “Bio sam kod Imama Bakira kada je odgovorio jednom čovjeku, a nakon čega pitalac reče: ‘Fakihi tako ne govore.’” Imam Bakir reče: “Teško tebi! Da li si ti ikada vidio fakiha? Zaista, istinski fakih jeste onaj koji je zahid prema Ovom svijetu, a čezne za Ahiretom i čvrsto se drži sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.a.”11 Zabrana Imama Kazima da se primjenjuje analogija Sema’ ibn Mehran kaže: “Otišao sam do Imama Kazima i rekao mu: ‘Da ti se Allah smiluje. Mi smo jedna skupina tvojih sljedbenika koji se okupljamo i kada u našem razgovoru naiđemo na pitanje čiji propis ne znamo, raspravljamo o njemu. Mi imamo spise koje nam je Allah darovao vašom ljubaznošću. Kada naiđemo na neko pitanje čiji propis ne znamo, mi raspravljamo o njemu tako što to nepoznato pitanje uporedimo s onim propisom Kitâb fadlul-’ilm, Bâb en-nawâder, sv. 1., str. 48., hadis 4. Bâb el-akhzu bil-sunneti we šawâhidul-kitâb, sv. 1., str. 70., hadis 8.

10 11

15


koji nam je poznat, a imamo ga zapisanog u spisima, te zaključak izvodimo tako što ih uporedimo.’” Imam Kazim reče: “Nije vaše da primjenjujete analogiju. Vaši preci stradali su zbog analogije. Kada naiđete na propis koji ne znate – tada pokaza rukom na svoje usne – tražite odgovor.”12

Bâb el-bid’e we er-r’aj, sv. 1., str. 57., hadis 13.

12

16


Tevhid, spoznaja Allaha i pitanja vjerovanja

Raspravljanje poricatelja Boga s Imamom Sadikom i njegovo prihvatanje islama U Egiptu je živio čovjek po imenu Abdul-Malik, ali, budući da je imao sina po imenu Abdullah, njega su zvali Ebu Abdullah. Abdul-Malik poricao je Boga. Vjerovao je da je svijet došao u postojanje sam po sebi. On je čuo za Imama Sadika koji živi u Medini i zaputio se tamo da bi raspravljao s njim o Bogu i o mogućnosti Njegove spoznaje. Kada je stigao u Medinu, otišao je do Imam Sadika. Rekoše mu da je ovaj otišao u Meku na hadž. Abdul-Malik je nastavio svoje putovanje do Meke i kada je došao u nju, otišao je do Kabe i tamo je našao Imama Sadika dok je ovaj obavljao tavaf. On se priključio onima koji su tavafili oko Kabe i namjerno je gurnuo Imama Sadika. Imam ga s potpunom obazrivošću i nježnošću upita: “Kako se zoveš?” Čovjek reče: “Abdul-Malik (rob Vladara).” Imam Sadik reče: “Šta ti je nadimak?” Čovjek reče: “Ebu Abdullah (otac roba Božijeg).” Imam Sadik reče: “Taj Vladar kojem si ti rob je od vladara zemaljskih ili nebeskih? Pa i tvoj sin jeste ‘rob Božiji’. Reci mi da 17


li je on rob Boga neba ili Boga Zemlje? Šta god da kažeš, rekao si protiv sebe.” Abdul-Malik ništa ne reče, a Hišam ibn Hakam, jedan od bliskih i učenih ashaba Imama Sadika, koji je tu bio prisutan, reče: “Zašto ne odgovoriš Imamu?” Abdul-Maliku se nisu svidjele riječi Hišamove i on se namršti. S potpunom obazrivošću Imam Sadik obrati se Abdul-Maliku: “Sačekaj da završim s tavafom i dođi kod mene poslije da razgovaramo.” Kada je Imam završio s tavafom, Abdul-Malik je došao i sjeo naspram njega. Tu su bili prisutni još neki ashabi Imama Sadika. Razgovor je otpočeo. Imam Sadik: “Da li prihvataš to da ova Zemlja ima i vanjštinu i unutrašnjost?” Abdul-Malik: “Da.” Imam Sadik: “Da li si otišao u unutrašnjost zemlje?” Abdul-Malik: “Ne.” Imam Sadik: “Da li ti je poznato šta se nalazi u unutrašnjosti zemlje?” Abdul-Malik: “Ne znam ništa o onome što se nalazi u unutrašnjosti zemlje, ali pretpostavljam da ništa ne postoji u unutrašnjosti zemlje.” Imam Sadik: “Pretpostavka i sumnja jedna su vrsta nemoći u vezi s onim pitanjima o kojima ne možeš steći izvjesno znanje.” Potom Imam Sadik reče: “Da li si otišao na nebo?” Abdul-Malik: “Ne.” Imam Sadik: “Da li ti je poznato šta se nalazi na nebesima?” Abdul-Malik: “Ne.” Imam Sadik: “Zaista čudno! Ti koji nisi otišao niti na zapad niti na istok, niti si otišao pod zemlju niti si prošao nebesima, a da bi znao šta se tamo nalazi, i pored svog tolikog neznanja 18


opet poričeš postojanje Boga. Da li racionalan čovjek poriče ono o čemu nema znanja?” Abdul-Malik: “Niko do sada nije tako razgovarao sa mnom (i doveo me u tešku situaciju).” Imam Sadik: “Dakle, ti imaš sumnju u vezi s tim da li postoji ili ne postoji išta na nebesima i ispod zemlje?” Abdul-Malik: “Da, možda je tako.” (Ovim je poricatelj Boga iz stanja poricanja prešao u stanje sumnje.) Imam Sadik: “Onaj koji nema znanja ne može donijeti dokaz onome ko ima znanje. O egipatski brate! Poslušaj me i pouči se! Mi nikada nismo imali sumnju u pogledu postojanja Allaha. Zar ti ne vidiš Sunce, Mjesec, dan i noć koji se jasno očituju na obzorjima i koji se neminovno na putu svoje promjene kreću i ponovo se vraćaju i oni su prisiljeni na kretanje na svom putu? Sada tebe pitam: Ako Sunce i Mjesec imaju snagu kretanja (slobodu), zašto se onda vraćaju? I ako nisu prisiljeni na kretanja na svom putu, zašto noć ne postane dan i obrnuto, zašto dan ne postane noć? O egipatski brate! Tako mi Allaha, oni su prisiljeni u svom kretanju, a Onaj Koji ih je prisilio na to od njih je jači.” Abdul-Malik: “Istinu si rekao.” Imam Sadik: “O egipatski brate! Ono u šta ti vjeruješ i pretpostavljaš to da je vrijeme ono koje mijenja i pokreće bića i odvodi ljude, zašto ih onda to vrijeme i ne vrati? O egipatski brate! Sva stvorenja su pod prisilom. Zašto se nebo nalazi gore, a zemlja ispod? Zašto nebo ne padne na zemlju? Zašto se zemlja ne uruši sa svojih gornjih katova i ne zalijepi se za nebesa i zgnječi stvorenja?! (Kada je argumentacija Imama Sadika došla do ove tačke, Abdul-Malik iz sumnje prešao je u vjerovanje.) U prisustvu Imama Sadika primi iman i posvjedoči jednog Boga i istinitost islama te 19


reče: “Bog je Onaj Koji je Gospodar i Vladar zemlje i nebesa i drži ih!” Humran, jedan od učenika Imama Sadika koji je tu bio prisutan, okrenu se ka Imamu i reče: “Neka sam tvoja žrtva ako poricatelji Boga posredstvom tebe primaju iman, i posredstvom tvog djeda (Allahova Poslanika, s.a.v.a.) nevjernici su prihvatali iman. Abdul-Malik koji je tek ušao u islam reče: “Primi me za svog učenika!” Imam Sadik reče Hišam ibn Hakamu: “Povedi sa sobom Abdul-Malika i pouči ga propisima islama!”13 Nemoć vještih učenjaka pored Imama Sadika Ibn Muqaffe‘ i Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ bili su dva vješta naučnika u vrijeme Imama Sadika. Njih dvojica poricali su Allaha i vjeru. S ljudima su se raspravljali kao poricatelji Boga i kao oni koji vjeruju da vrijeme donosi promjene. Jedne godine njih dvojica bila su u Meki pored Kabe kada i Imam Sadik. Ibn Muqaffe‘ reče Ibn Ebi el-‘Awdžâ’u: “Vidiš li ove ljude koji su zaokupljeni tavafljenjem Kabe. Ja nikoga od njih ne smatram dostojnim čovječnosti, osim onoga šejha (i pokaza na mjesto na kojem je bio Imam Sadik) koji tamo sjedi.” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ reče: “Kako to da samo njega spominješ kao čovjeka sa savršenstvom?” Ibn Muqaffe‘ reče: “Zato što sam se sreo s njime i našao sam da je on pun znanja i pronicljivosti, a kod drugih to nisam našao.” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’: “Onda bi trebali otići do njega i da otvorimo raspravu. Da utvrdim jesu li tvoje riječi tačne ili ne?” Bâb hudûsil-‘âlem we isbâtil-muhdis, sv. 1., str. 72-73., hadis 1.

13

20


Ibn Muqaffe‘ reče: “Mislim da ne bi trebali to uraditi, jer se plašim da ćeš pored njega ostati nemoćan i da će ti pokvariti tvoje vjerovanje.” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’: “Ne, ti se plašiš da ga ja ne nadvladam u raspravi i poljuljam tvoje mišljenje u vezi s njegovim položajem.” Ibn Muqaffe‘ reče: “Kada već takvo mišljenje imaš u vezi sa mnom, ustani i otiđi do njega, ali te savjetujem da budeš sabran. Nemoj se pokliznuti u govoru i čvrsto drži tok govora u svojim rukama. Budi potpuno oprezan da ne izgubiš kontrolu i ostaneš nemoćan...” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ ustade, ode do Imama Sadika i nakon rasprave vrati se svom prijatelju i reče: “Teško tebi, o Ibn Muqaffe‘! Ovaj čovjek viši je od meleka. Ako na Ovom svijetu postoji duh i ukoliko se htjelo da se on otjelovi, onda bi to ovaj čovjek trebao biti.” Ibn Muqaffe‘ reče: “Kakvim si ga našao?” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ reče: “Sjeo sam pored njega. Kada su svi ostali otišli i kada smo mi ostali sami, on otpoče razgovor i reče: ‘Ako je istina što ovi kažu (muslimani koji tavafe Kabu), a što i jeste istina, onda su oni spašeni, a vi ste nesretnici. A ako je istina s vama, kao što nije, onda ste vi s njima (muslimanima) jednaki (u oba slučaja muslimani nisu na gubitku).’ Rekao sam mu (Imamu): Smilovao ti se Allah, šta je to što mi kažemo, a šta on? Naš govor jednak je njihovom.” Imam Sadik reče: “Kako to da je vaš govor jednak njihovom (muslimana), a oni vjeruju u Jednog Boga, proživljenje, nagradu i kaznu na Sudnjem danu, kao i u postojanje meleka? A vi ne vjerujete ništa od toga, čak poričete postojanje Boga.” Uhvatio sam priliku i rekao sam mu (Imamu): “Ako je istina to što oni (muslimani) kažu i vjeruju u postojanje Boga, šta je prepreka da se Bog pokaže Svojim stvorenjima te da ih pozove u robovanje 21


Njemu, pa da svi bez izuzetka povjeruju u Njega? Zašto se Bog sakrio od njih, i umjesto da Se pokaže, šalje im meleke? Da se On pokazao ljudima bez posrednika, oni bi lakše prihvatili vjerovanje.” On (Imam) reče: “Teško tebi, kako je Bog tebi skriven, a On je tebi Svoju moć pokazao u tebi. Nekad nisi ništa bio, pa si potom došao u postojanje. Bio si dijete, pa si narastao. Bio si slabašan, pa si postao jak. Bio si zdrav, pa si se razbolio i potom opet ozdravio. Nakon što si bio ljut, razveselio si se, a potom rastužio. Volio si, pa si zamrzio i obrnuto. U tebi se rodila nada nakon beznadežnosti i obrnuto. Nakon što si bio neodlučan, čvrsto si odlučio i obrnuto. Sjetio si se, a nakon što si zaboravio i obrnuto (...) I tako u nizu nastavio je da mi nabraja Božije znakove. Toliko sam pao u tjeskobu da sam povjerovao kako će ubrzo ovladati mnome. Ustao sam i došao sam do tebe.”14 Velika nemoć Ibn Ebi el-‘Awdžâ’a Abdul-Kerim poznat kao Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ došao je i drugi dan do Imama Sadika, a kako bi diskutirali. S obzirom na to da je našao Imama kako sjedi u društvu nekih ljudi, on sjede blizu njega bez da išta govori. Imam Sadik reče: “Kao da si došao da analiziraš neka pitanja koja su se otvorila između mene i tebe.” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ reče: “Da, upravo zbog toga sam došao, o sine Allahova Poslanika.” Imam Sadik reče: “Čudim se tome da poričeš Boga, a istovremeno posvjedočuješ da sam ja sin Allahova Poslanika!” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ reče: “Običaj me je potakao da takvo što izgovorim.” Ibid., sv. 1., str. 72-74., hadis 2.

14

22


Imam Sadik reče: “Zašto šutiš?” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ reče: “Vaša veličanstvenost ne dozvoljava mi da govorim pred Vama. Ja sam vidio veliki broj sposobnih učenjaka i razgovarao sam s njima, ali onaj strah koji imam od Vas nisam imao niti od jednog naučnika.” Imam Sadik reče: “Sada kada ti šutiš, ja ću otpočeti razgovor” i reče: “Da li si ti stvoreno biće (tvorevina) ili ne?” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ reče: “Ja nisam tvorevina.” Imam Sadik reče: “Da si tvorevina, kakav bi bio?” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ dugo vremena zamišljen i zadubljen prebacivao je drvo iz ruke u ruku. I potom je opisao svojstva tvorevine: “Dug, širok, debeo, kratak, s kretanjem, bez kretanja, sve su to svojstva tvorevine.” Imam Sadik reče: “Ako osim ovih svojstava druga ne poznaješ, prema tome i ti sam si tvorevina i treba sebe kao tvorevinu da prihvatiš, jer kod sebe nalaziš takva svojstva.” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ reče: “Pitao si me ono što me niko do sada nije pitao niti će me pitati.” Imam Sadik reče: “Pretpostavi da ti niko do sada nije postavio takvo pitanje, ali odakle znaš da ti niko u budućnosti neće postaviti takvo pitanje? Štaviše, ti si ovim riječima sam sebe dokinuo, jer, prema tvom vjerovanju, sve stvari iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti jednake su, pa kako onda smatraš to da nešto prednjači u odnosu na drugo i u svom govoru govoriš o prošlosti i o budućnosti.” O Abdul-Kerime, pojasnit ću ti više. Da imaš vreću punu zlatnika, i da ti neko kaže da imaš u vreći zlatnike, i ti mu odgovoriš da nema ništa u vreći, i on te upita da mu opišeš zlatnike, pa ukoliko ti ne znaš svojstva zlatnika, kako možeš ne znajući reći da u vreći nema zlatnika.” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ reče: “Ako ih ne poznajem, ne mogu ni reći da ih nema.” 23


Imam Sadik reče: “Veličina i prostranost Kreacije veća je od vreće. Sada te pitam, možda u ovoj prostranoj Kreaciji postoji tvorevina, jer ti ne poznaješ razliku između tvorevine i netvorevine?” Kada je govor stigao do ove tačke, Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ ostade nemoćan i ušuti. Neki od onih koji su slijedili isto učenje postadoše muslimani, a neki ne.15 Rasprava trećeg dana Trećeg dana Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ odluči ponovo otići do Imama Sadika, a kako bi nastavili raspravu. Otišao je do Imama i rekao: “Danas hoću ja da postavim pitanje.” Imam Sadik reče: “Šta god da želiš, pitaj.” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ reče: “Šta je dokaz da je Kreacija stvorena (prije nije bila, a poslije došla u postojanje)?” Imam Sadik reče: “Ukoliko zamisliš bilo koju stvar, veliku ili malu, i ukoliko joj sličnu njoj pridružiš, ta stvar postat će veća. Upravo ta promjena iz prvog stanja (manjeg) u drugo stanje (veće) predstavlja nastanak, jer da je ona stvar bila pravječna, ne bi se preobrazila u novi oblik. Svaka stvar koja nestaje i mijenja se ima mogućnost dolaska u postojanje i nestajanje. Prema tome, s bivanjem nakon nebivanja uobličuje se nastajanje. Pod pretpostavkom da je ta stvar bila pravječna, ona se sada preobrazbom promijenila i nastala (upravo to jeste pokazatelj da stvari nisu pravječne), a jedna stvar ne može biti i pravječna i nepostojeća, i nastala i pravječna.” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ reče: “Pretpostavka razvoja toka malog i velikog u prošlosti i u budućnosti upravo je onakva kako si ti to Ibid., sv. 1., str. 76-77.

15

24


pojasnio i pokazatelj je nastanka Kreacije. Međutim, ako bi sve stvari ostale nepromijenjene u svojoj maloj veličini, šta je tada tvoj dokaz njihova nastanka?” Imam Sadik reče: “Naša rasprava vodi se u vezi s ovom postojećom Kreacijom, a koja je u stanju promjene. Sada, ako bismo zanemarili Ovaj svijet i umjesto njega zamislili neki drugi svijet i o njemu raspravljali, opet je jedan svijet nestao, a drugi došao namjesto njega, i ovo je značenje nastajanja. Ali, odgovorit ću ti na tvoju pretpostavku (da sve male stvari ostanu nepromijenjene). Pretpostavimo to da svaka mala stvar ostane nepromijenjena, u svijetu pretpostavke ispravno je to da svaku malu stvar pridružiš drugoj maloj stvari, čijim pridruživanjem ona postaje veća. Ispravnost ovakve pretpostavke, koja ujedno znači ispravnost promjene, pokazatelj je stvorenosti. O Abdul-Malik! Nakon ovih riječi nemaš više šta za reći.”16 Iznenadna smrt Ibn Ebi el-‘Awdžâ’a Prošla je jedna godina od rasprave koju je vodio Ibn Ebi el‘Awdžâ’ s Imamom Sadikom u Meki. Iduće godine Ibn Ebi el‘Awdžâ’ ponovo je došao do Imama Sadika pored Kabe. Jedan od ashaba upita Imama Sadika: “Da li je Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ postao musliman?” Imam Sadik odgovori: “Njegovo srce slijepo je za islam i on neće postati musliman.” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ čim ugleda Imama reče: “O gospodaru moj!” Imam Sadik reče: “Zašto si došao?” Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ reče: “Došao sam ovdje iz običaja i vjere domovine, a kako bih gledao ludilo, brijanje glave i bacanje kamenčića (što se obavlja na hadžu).” Bâb hudûsil-‘âlem, sv. 1., str. 77., hadis 2.

16

25


Imam Sadik reče: “Ti si još uvijek u svojoj zabludi?” Samo što je Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ htio da kaže nešto, Imam Sadik mu reče: “Na hadžu nije dozvoljeno raspravljanje i svađa”, protrese svoju abaju i nastavi: “Ako je istina ono u što mi vjerujemo – što i jeste istina – u tom slučaju mi smo spašeni, a vi ste nesretnici. A ako je istina s vama – kao što i nije – onda smo i mi i vi spašeni. Prema tome, mi smo u oba slučaja spašeni, a vi ćete stradati u jednom od ova dva slučaja.” U tom trenutku stanje Ibn Ebi el-‘Awdžâ’ odjednom se promijeni, okrenu se svojima i reče: “U srcu osjetim bol, vratite me kući.” Kada su ga vratili, on je umro. Allah mu ne oprostio!17 Rasprava Imama Ride s poricateljem Boga Jednom prilikom dok je Imam Rida bio u prisustvu skupine ljudi, priključio im se poricatelj Boga. Imam mu se obrati riječima: “Ako je istina s vama – a nije tako – u tom slučaju mi i vi smo isti. Namaz, post, zekat i iman neće nam nanijeti štetu. Međutim, ako je istina s nama – kao što i jeste – u tom slučaju mi smo spašeni, a vi ste stradalnici.” Poricatelj Boga reče: “Pojasni mi kakav je Bog i gdje se nalazi?” Imam Rida reče: “Teško tebi, put kojim ideš neispravan je. Bog je kakvoću učinio kakvoćom bez da se On može opisati s kakvoćom. On je mjesto učinio mjestom bez da On ima mjesto i da ga mjesto obuhvata. Dakle, Čista Bit Božija ne može se spoznati posredstvom kakvoće i mjesta i ne može se percipirati nijednim osjetilom te se ne može ni s čim uporediti.” Poricatelj Boga reče: “Ako se Bog ne može percipirati nijednim osjetilom, onda je On ništa.” Ibid., sv. 1., str. 78., hadis 2.

17

26


Imam Rida reče: “Teško tebi, zato što su tvoje osjetilne moći nemoćne da Ga percipiraju, ti Ga poričeš. Mi istovremeno dok su nam osjetila moći nemoćna da percipiraju Njegovu Čistu Bit, vjerujemo u Njega i čvrsto smo uvjereni da je On naš Gospodar i da On ničemu nije sličan.” Poricatelj Boga reče: “Reci mi u kojem vremenu je Bog postojao?” Imam Rida reče: “Reci ti meni kada Bog nije bio, da bih ti ja rekao kada je bio?” Poricatelj Boga reče: “Šta je tvoj dokaz postojanja Boga?” Imam Rida reče: “Kada posmatram svoje tijelo, uviđam da ga ne mogu niti produljiti niti smanjiti u širini ili duljini, niti ga sačuvati od štete i priskrbiti mu korist. Iz toga ja sam shvatio da ova tvorevina ima svog tvorca i na taj način prihvatio sam Tvorca. I pored toga, iz kretanja zvijezda, pojave oblaka, puhanja vjetrova, izmjene Sunca i Mjeseca, kao i drugih začuđujućih i očiglednih znakova shvatio sam to da ovi pokreti imaju Onoga Koji ih pokreće i da ova bića imaju svoga Stvoritelja.”18 Prihvatanje islama Abdullah Dejsânia Hišâm ibn Hakam bio je jedan od istaknutijih učenika Imama Sadika. Jednog dana on se susreo s poricateljem Boga po imenu Abdullah Dejsânijem, a koji mu postavi pitanje: “Da li imaš Boga?” Hišâm ibn Hakam reče: “Da.” Abdullah reče: “Da li je tvoj Bog Moćan?” Hišâm reče: “Da, On je i Moćan i vlada svim stvarima.” Abdullah reče: “Da li tvoj Bog može cio svijet smjestiti u jedno jaje, ali bez toga da se ono umanji ili proširi?” Ibid.

18

27


Hišâm reče: “Daj mi vremena da ti nađem odgovor na ovo tvoje pitanje.” Abdullah reče: “Dajem priliku godinu dana da mi odgovoriš.” Hišâm uzjaha jahalicu i ode do Imama Sadika. Hišâm reče: “O sine Allahova Poslanika! Bio sam s Abdullahom ibn Dejsânijem i on mi je postavio pitanje. Da bih mu dao odgovor, ja nemam drugog oslonca osim Boga i Vas.” Imam Sadik reče: “Šta je pitao?” Hišâm reče: “On je pitao da li je Bog Moćan da svijet u cijeloj svojoj veličini smjesti u jaje, i to bez toga da se svijet umanji i jaje uveća.” Imam Sadik reče: “O Hišâme! Koliko imaš osjetila?” Hišâm reče: “Imam pet osjetila.” Imam Sadik reče: “Koje osjetilo je najmanje?” Hišâm reče: “Osjetilo vida je najmanje.” Imam Sadik reče: “Kolika je zjenica oka?” Hišâm reče: “Koliko zrno leće ili manje.” Imam Sadik reče: “O Hišâme, pogledaj ispred i iznad sebe i reci mi šta vidiš? Hišâm reče: “Vidim nebo, zemlju, kuće, pustinju, planine i rijeke.” Imam Sadik reče: “Onaj Bog Koji je Moćan da sve ono što vidiš sa svim svojim opsegom smjesti u rožnjaču tvoga oka može smjestiti cio svijet u jedno jaje, i to bez toga da se jaje poveća ili svijet smanji.”19 Treba znati to da se Božija Moć ne odnosi na nemoguće. Primjerice, očekivati od Boga da za dva plus dva učini da je pet. Međutim, Imam je ovim odgovorom htio zadovoljiti pučko razmišljanje. Kao kada čovjek kaže: “Da li čovjek može hodati ili letjeti u zraku”, pa mu se u odgovoru kaže: “Čovjek može napraviti avion i letjeti u zraku.” Imam navođenjem primjera oka želi reći: “Ukoliko želiš shvatiti Božiju Moć, onda ovaj put slijedi u spoznaji, a ne preko racionalno neprihvatljivog primjera kao što je smještanje Kreacije u jedno jaje.” (opas. Muhammed Muhammedi Eštehârdi)

19

28


U tom trenutku Hišâm se sagnuo i poljubio Imamove ruke, rekavši pritom: “O sine Božijeg Poslanika, dovoljan mi je taj odgovor.” Hišâm se vratio kući. Sutradan mu je u posjetu došao Abdullah i rekao: “Došao sam da te pozdravim, a ne da dobijem odgovor na moje pitanje.” Na to mu Hišâm reče: “Ako želiš odgovor na tvoje pitanje, odgovor je sljedeći”, i potom mu reče ono što je čuo od Imama. Abdullah Dejsâni odluči sam otići do Imama Sadika i postaviti mu neka pitanja. Kada je došao do kuće Imama Sadika, nakon što je zatražio dozvolu da uđe, ušao je kod Imama Sadika, sjeo je pored njega i upitao ga: “O Džafer ibn Muhammed! Uputi me na mog Boga?” Imam Sadik reče: “Šta ti je ime?” Abdullah ustade i izađe, bez da je rekao svoje ime. Prijatelji su ga upitali: “Zašto mu ime ne reče?” Abdullah Dejsâni reče. “Da sam mu rekao ime (Abdullah – rob Božiji), pitao bi me: ‘Ko je taj kome si ti rob?’” Njegovi prijatelji rekoše: “Vrati se i reci mu: ‘Uputi me Bogu, ali me nemoj pitati za ime.’” Abdullah Dejsâni vrati se do Imama Sadika i postupi onako kako su mu prijatelji rekli. Imam Sadik pokaza rukom na jedno mjesto i reče: “Sjedni tu!” Dok je Abdullah sjedao, uđe jedno Imamovo dijete koje se u ruci igralo s jajetom. Imam zatraži od djeteta da mu da jaje. Imam uze jaje, okrenu se Abdullahu i reče: “O Dejsâni! Gledaj ovo jaje poput pokrivenog utvrđenja koje ima: debelu ljusku, ispod debele ljuske nalazi se tanka ljuska, ispod tanke ljuske je (poput) tečno srebro (bjelance), a unutar njega istopljeno zlato (žumance). Niti se to tečno zlato miješa s tečnim srebrom, niti se tečno srebro miješa s tečnim zlatom. Niti je iz jajeta izašao graditelj da kaže ja sam 29


ga uredio ovakvim, niti je rušilac izvana ušao u jaje i rekao ja sam ga pokvario. I nije jasno da li je to jaje napravljeno da bi iznijelo muško ili žensko. Nakon nekog vremena odjednom se raspolovi i iz njega izađe ptica poput pauna s mnoštvom boja. Da li po tebi ovako precizno uređenje nema onoga koji ga uređuje?” Nakon ovih riječi Abdullah Dejsâni jedno vrijeme ostao je zamišljen sa spuštenom glavom, a da bi potom digao glavu i rekao: “Svjedočim da je Muhammed, s.a.v.a., Allahov Poslanik, i da si ti Božiji prijatelj! Ja se kajem nad onim što sam do sada vjerovao!”20 Odgovor Imama Sadika čovjeku koji je vjerovao u dualizam [Došao čovjek do Imama Sadika da brani svoje vjerovanje u dva boga, i to boga dobra i boga zla...] Imam Sadik u odgovoru i pobijanju svakog oblika dualizma reče: “Kada kažeš da postoje dva boga, za takvo što možemo zamisliti samo tri slučaja: 1. oba su moćna i pravječna, ili 2 oba su nemoćna, ili 3 jedan je moćan, a drugi je nemoćan. U prvom slučaju, zašto jedan ne potčini drugog i sam ne vlada Kreacijom? I treći slučaj, također, pokazatelj je jednog Boga i potvrđuje naš govor, jer onaj moćni je Bog, a drugi nije Bog zbog svoje slabosti. U drugom slučaju, oni su u jednom aspektu jednaki, a u jednom različiti.21 U tom slučaju nužno mora postojati nešto po Ibid., sv. 1., str. 79-80., hadis 4. Pretpostavka da su oba različita u svim aspektima netačna je, jer dvije stvari jednake su bar u jednom aspektu, kao što je, recimo, postojanje. (opas. Muhammed Muhammedi Eštehârdi)

20 21

30


čemu će se jedan isticati (stvar koju će jedan bog imati, a drugi neće). Također, ta stvar po čemu će se isticati nužno mora biti egzistencijalno pravječna stvar koja je otpočetka bila s dva boga da bi njihova dvojnost bila ispravna. U tom slučaju javljaju se tri boga, i istim redoslijedom četiri boga, pet bogova i više. Dakle, vi biste trebali vjerovati u beskonačno bogova.” Hišâm kaže: “Jedno od pitanja tog dualiste upućeno Imamu Sadiku bilo je: ‘Šta je vaš dokaz postojanja Boga?’” Imam Sadik reče: “Sve ove tvorevine pokazatelj su postojanja Tvorca. Kao što i ti kada vidiš jednu čvrstu zgradu čvrsto povjeruješ u postojanje njenog graditelja iako ga nisi vidio.” Dualista reče: “Šta je Bog?” Imam Sadik reče: “Bog je ono što je oprečno svim stvarima. Drugim riječima, On je potvrđivanje značenja stvari, On je stvar po zbilji bivanja stvari, ali nema tijela i oblika, i nijedno osjetilo ne može Ga percipirati, misao Ga ne može obujmiti, protjecanje vremena Njega ne umanjuje i ne mijenja Ga.”22 Odgovor na pitanja poricatelja Boga Jedan poricatelj Boga u svom umu nagomilao je dosta složenih pitanja u vezi sa spoznajom Boga i takav je otišao do Imama Sadika. On je postavljao pitanja, a Imam je davao odgovore. Poricatelj Boga reče: “Šta je Bog?” Imam Sadik reče: “On je oprečan svim stvarima, a moj govor vraća se na jedno značenje. On je stvar u istinskom značenju stvari, nije tijelo, nije oblik, ne može se vidjeti, niti se može opipati. Nijednim od pet osjetila ne može se percipirati. Misao Ga ne može dosegnuti. Prolazak vremena ne umanjuje Ga i ne mijenja.” Ibid., sv. 1., str. 80-81., hadis 5., hadis je ovdje preveden u skraćenom obliku i značenju.

22

31


Poricatelj Boga reče: “Ti kažeš da je Bog Onaj Koji čuje i vidi?” Imam Sadik reče: “Da, On je Onaj Koji čuje, ali bez organa sluha (uha). On je Onaj Koji vidi, ali bez posredstva očiju. Naravno, to ne znači da je On jedna stvar, a Njegova Bit druga stvar. Zapravo, da bih tebi pojasnio i približio, ovako govorim. Zbilja je ta da On cijelom Svojom Bîti čuje, ali značenje riječi “cijelom” ne znači da On ima dijelove. Želim samo da ti približim namjeru. Uglavnom, On čuje, vidi i zna, i to bez toga da su njegova svojstva odvojena od Biti.” Poricatelj Boga reče: “Pa šta je onda Bog?” Imam Sadik reče: “On je Gospodar i Allah. Kada kažemo da je On Allah i Gospodar, pod tim ne misli se na potvrdu slova elif, lam, ha, ra, ba, već se podrazumijeva zbilja i značenje koje je Stvoritelj svih stvari. Imena poput Allah, Milostivi, Svemilosni, Silni itd. ukazuju na ovu zbilju. On je Veliki i Moćni Koji je Obožavani.” Poricatelj Boga reče: “Svaka stvar koja prođe umom čovjeka je stvoreno (od strane uma).” Imam Sadik reče: “Ako su tvoje riječi tačne, to bi značilo da smo mi oslobođeni obaveze spoznaje Boga, jer mi smo obavezani samo onim što nam od misli prolazi umom. Ono što mi u vezi s Bogom kažemo jeste to da sve ono što se može percipirati posredstvom osjetila i ulazi u okvir naših osjetila je stvoreno (a Boga nije moguće spoznati posredstvom osjetila, dakle, On je Stvoritelj). Čista Bit Božija nema dva vida: nepostojanje i sličnost sa stvarima, jer sličnost je od karakteristika stvorenja čiji su dijelovi povezani i imaju jasnu usklađenost. Prema tome, nema drugog izlaza nego da kažemo da sve ove pojave i stvorenja imaju svog Stvoritelja i taj Stvoritelj nije jednak stvorenjima i nema sličnosti s njima. Jer, da je drugačije, to bi značilo da On ima njihova 32


svojstva, kao što su povezanost, uvezanost, promjena, postojanje nakon nepostojanja, promjena iz djeteta u odrasla čovjeka, iz crnog u bijelo, iz moći u nemoć, kao i druga stanja koja ne treba pojašnjavati.” Poricatelj Boga: “Da li Bog ima kakvoću?” Imam Sadik reče: “Nema, jer je kakvoća svojstvena stvarima kao jedan njen vid (kao što je bjelina za papir), a On nema vidove. Kod spoznaje Boga trebamo se čuvati dvije stvari: negacije (apofizma) i poređenja sa stvarima (antropomorfizma). Onaj ko negira Bit Božiju, porekao je Boga, Njegovo skrbništvo je odbacio i dokinuo je Boga. A onaj ko Ga poredi s nečim, opisao Ga je stvorenim svojstvima koji ne priliče položaju Gospodstva. Prema tome, kakvoća u ovom značenju nije tačna za Njega. Međutim, opisivanje Njega kakvoćom na način da Njega čini čistim od odricanja i poređenja ispravno je.” Poricatelj Boga reče: “Da li Bog Sam izvršava poslove i podnosi teškoće toga?” Imam Sadik reče: “On je viši od toga da bi Mu se takvo što pripisalo. Podnošenje teškoća svojstveno je stvorenjima koja ne mogu obaviti posao bez podnošenja teškoće. Bit Božija viša je od takvih zamisli. Njegova Volja provodiva je i ono što hoće biva.”23 Dvije skupine ljudi u Božijoj zaštiti U Tevratu zapisano je: “Musa, a.s., obraćajući se Allahu rekao je: ‘Gospodaru, da li si blizu da Ti se tiho obraćam ili si daleko da Te glasno zazivam?’” Gospodar objavi: “O Musa! Ja sam sabesjednik onome ko Me spominje.” Ibid., sv. 1., str. 83-84., hadis 6.

23

33


Musa reče: “Onoga dana kada niko neće imati utočišta (na Sudnjem danu), ko će imati utočišta kod Tebe?” Gospodar reče: “Oni koji Me se sjećaju i Ja se njih sjećam, oni koji se vole radi zadovoljstva i ja njih volim. Ove dvije skupine upravo su oni koji kada želim da spustim nesreću na stanovnike Zemlje, sjetim se njih i zbog njih otklonim nesreću od stanovnika Zemlje.”24 Značenje “Allahu ekber” i “Lica Božijeg” U prisustvu Imama Sadika bili su učenici. Vodio se razgovor o tevhidu i o spoznaji Allaha. Jedan od prisutnih reče: “Allahu ekber! (Allah je veći)” Imam Sadik reče: “Od čega je veći?” Čovjek reče: “Allah je veći od svih stvari.” Imam Sadik reče: “Takvom definicijom iskaz ‘Allah je veći’ ograničio si Biće Božije (uporedivši Ga s ograničenim stvarima).” Čovjek reče: “Pa kako da definiramo ovaj iskaz?” Imam Sadik reče: “Reci: ‘Allah je veći od toga da bi bio opisan.’”25 Upitao je čovjek Imama Sadika: “Šta je značenje ajeta: ‘Svaka stvar propada osim Lica Božijeg26?’” Imam Sadik reče: “Šta ljudi kažu u vezi s ovim ajetom?” Čovjek reče: “Ljudi kažu da će svaka stvar osim Boga nestati.” Imam Sadik reče: “Uzvišen je i Čist Allah (od takvih pripisivanja). Pod Licem misli se na put koji vodi ka Bogu. (To predstavlja vjeru Božiju, odnosno put kojim ljudi traže blizinu Božiju.)”27 Bâb mâ jedžibbu men zekerallah..., sv. 1., str. 88., hadis 4. Bâb ma‘ânijul-esmâ’, sv. 1., str. 117., hadis 8. 26 El-Kasas (28), 88. 27 Bâb džawâme‘ut-tewhîd – Bâb en-nawâder, sv. 1., str. 143., hadis 1. 24 25

34


Značenje Allahove srdžbe ‘Amr ibn ‘Ubejd (mutezelijski učenjak) pitao je Imama Bakira za značenje srdžbe u 81. ajetu sure Tâ Hâ: “Koga Moja srdžba zadesi taj je tek propao.” Imam Bakir reče: “Ovdje se pod srdžbom misli na Božiju kaznu. O ‘Amr! Ako čovjek kaže da je Bog prešao iz jednog stanja u drugo, Gospodara je opisao svojstvom stvorenja. Takvo značenje neispravno je, jer Boga ništa ne može uznemiriti i učiniti nemoćnim, a da bi Mu promijenilo stanje.”28 Mudžiza Poslanika i prihvatanje islama od strane jevreja Došao je jevrej po imenu Sebaht do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i upitao je: “O Allahov Poslaniče! Imam pitanje u vezi s tvojim Gospodarom, pa ako ga odgovoriš, prihvatit ću islam, ako ne, onda ću otići.” Allahov Poslanik reče: “Pitaj šta hoćeš!” Jevrej reče: “Gdje se nalazi tvoj Gospodar?” Allahov Poslanik reče: “On je svugdje, ali ne na način da je na određenom mjestu.” Jevrej reče: “Kakav je Bog?” Allahov Poslanik reče: “Kako da opišem Gospodara kakvoćom, a On je stvorio kakvoću. Gospodar se ne može opisati Svojim stvorenjem.” Jevrej reče: “Do sada nisam čuo ništa ovako jasno”, i reče: “Uistinu ti si Allahov Poslanik.”29 Bâb el-erâde ennehâ min sefâtil-f‘el, sv. 1., str. 110., hadis 5. Ibid., sv. 1., str. 96., hadis 2.

28 29

35


Rasprava Imama Ride s Ebu Qurreom Ebu Qurre bio je jedan od pripovjedača u vremenu Imama Ride. Safvân ibn Jahja, učenik Imama Ride, kaže: “Ebu Qurre od mene je htio to da ga odvedem do Imama Ride. Prvo sam zatražio dozvolu Imama, i on mi je dozvolio da ga dovedem.” Kada je Ebu Qurre stigao do Imama Ride postavio mu je više pitanja u vezi s halalom i s haramom, sve dok razgovor nije stigao do pitanja tevhida i u vezi s tim on postavi pitanje: “Nama su prenijeli to da je Gospodar susret i sagovorništvo podijelio između dva poslanika. Sagovorništvo je podario hazreti Musau, a susret sa Sobom Muhammedu, s.a.v.a.” Imam Rida reče: “Ako je tako, onda koji je to Poslanik bio onaj koji je izvijestio džine i ljude da oči ne mogu vidjeti Boga, da Ga opsežnost znanja stvorenja ne može obujmiti, kao i to da nema Njemu sličnog? Zar Muhammed, s.a.v.a., nije ovako govorio?” Ebu Qurre reče: “Da, on je tako govorio.” Imam Rida reče: “Kako je moguće to da je Poslanik koji je od strane Allaha došao ljudima i pozivao ih ka Njemu govorio ljudima da Ga oči ne mogu vidjeti, da Ga opsežnost znanja stvorenja ne može obujmiti i da nema Njemu sličnog, a, istovremeno, govorio je i to da je Boga vidio sa svoja dva oka, da Ga je znanjem obujmio i da je on u ljudskom obličju? Zar se ne stidiš? Ljudi bez vjere i slijepa srca nisu pripisali takvo što Poslaniku, odnosno da je prvo nešto rekao, a potom nešto oprečno tome.” Ebu Qurre reče: “Sam Allah u Kur’anu je rekao: ‘On ga je i drugi put vidio. 30’” Imam Rida reče: “Na istom mjestu postoji i drugi ajet koji pojašnjava ono što je Poslanik vidio: ‘Srce nije poreklo ono što je En-Nedžm (53), 13.

30

36


vidio.’31 U nastavku iste sure Gospodar izvještava o onome što je Muhammed, s.a.v.a., vidio: ‘Vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.’32 A znamenja Božija nisu isto što i Bit Njegova. Također, Allah, dž.š., kaže: ‘Oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.’33 Ako bi oči mogle gledati u Njega, tada bi se On mogao i znanjem obuhvatiti.” Ebu Qurre reče: “Dakle, vi poričete predaje (one koje govore o tome da je Poslanik Boga vidio očima)?” Imam Rida reče: “Ako je predaja u opreci s Kur’anom, odbacujemo je. Muslimani su saglasni u vezi s jednim, a to je da se Allahovo biće ne može znanjem obujmiti i oči ne mogu vidjeti Njegovu Bit te On ničemu nije sličan.”34 *** Također, Sefvân prenosi: “Ebu Qurre preko mene je zatražio dozvolu da otiđe do Imama Ride. Kada je došao, postavio je nekoliko pitanja u vezi s halalom i s haramom, sve dok nije upitao: “Da li vi prihvatate to da je Bog onaj koji je nošen (mahmûl)?” Imam reče: “Svako onaj koji je nošen nad njim se izvršila neka radnja koja se pripisuje nekome drugom. Onaj koji je nošen (mahmûl) imenica je čije značenje podrazumijeva manjkavost i oslanjanje na drugog, a koji je nosilac njegov... Kao što kažeš gore i dolje (riječ gore ukazuje na jedan oblik hvale, a dolje na jedan oblik niskosti i manjkavosti, a ne priliči da se Allahu pripisuju takva svojstva).” Allah je nosilac (hâmel) i održavatelj svih stvari, a riječ mahmûl (onaj koji je nošen) nema značenja ako ne podrazumijeva to da se En-Nedžm(53), 11. En-Nedžm (53), 18. 33 Tâ Hâ (20), 110. 34 Bâb fi ibtâlir-ru’je, sv. 1., str. 95-96., hadis 1. 31 32

37


on oslanja na nešto drugo (a takvo što ne priliči Bogu). Nikada se nije čulo od onoga koji vjeruje u Boga i u Njegovu Veličinu da Ga u svojoj dovi zaziva s imenom O Ti Koji si nošen.” Ebu Qurre kaže: “Allah u Kur’anu kaže: ‘Prijestolje Gospodara tvoga tog će dana iznad njih osmorica držati’35 i ‘Meleci koji drže Prijestolje.’36” Imam Rida reče: “Prijestolje nije Božije ime, već ime znanja i moći te Prijestolja u kojem se nalaze sve stvari, a potom je Allah nošenje Prijestolja pripisao melecima... Ebu Qurre reče: “U predaji se kaže: ‘Kada se Allah rasrdi, meleci koji nose Prijestolje težinu Njegove srdžbe osjete na ramenima i padnu na sedždu. A kada završi srdžba, oni osjete olakšanje na ramenima i vrate se u prvobitni položaj.’ Da li vi poričete ovu predaju?!” Imam Rida reče: “O Ebu Qurre! Da li se Allah od kada je prokleo šejtana i rasrdio se zbog njega oraspoložio? Zapravo, On je stalno ljut na šejtana i na njegove sljedbenike. Štaviše, kako se ti usuđuješ da svome Gospodaru pripisuješ promjenu stanja i da Ga opisuješ kao stvorenje koje je podložno promjenama? Gospodar je čist od ovakvih opisa. Njegova Bit postojana je i nepromjenjiva. Sve stvari i bića u Njegovoj su Moći i potčinjene su Njegovom upravljanju. Sva bića imaju potrebu za Njim, a On nema potrebe ni za čim.”37 Ovaj odgovor donio si iz Hidžaza [Ebu Šâker Dejsâni bio je poznati učenjak u vremenu Imama Sadika. On je poricao Jedinstvo Božije, a vjerovao je u boga svjetlosti i u boga tame. Stalno je ulazio u teološke rasprave s ciljem El-Hâkka (69), 17. El-Mu’min (40), 7. 37 Bâb el-‘arš wel-kursi, sv. 1., str. 131., hadis 2. 35 36

38


da dokaže svoje vjerovanje, a da pobije islam. On je bio utemeljitelj škole koja je postala poznata po njegovom imenu – dejsânijje. Imao je učenike među kojima je čak i Hišâm ibn Hakem bio jedno vrijeme. Pogledajte u nastavku jednu njegovu primjedbu!] Ebu Šâker po ličnom mišljenju našao je zamjerke Kur’anu i tako jednog dana Hišâmu ibn Hakemu (istaknutom učeniku Imama Sadika) reče: “U Kur’anu postoji ajet koji potvrđuje moje vjerovanje (dulizam).” Hišâm reče: “Koji je to ajet?” Ebu Šâker reče: “Kada kaže: ‘On je i na nebu Bog i na Zemlji Bog.’38 Dakle, nebo ima Boga, a Zemlja drugog Boga.” Hišâm reče: “Ja nisam znao kako da mu odgovorim. Te godine otišao sam u Meku da zijaretim Božiju kuću te da ujedno odem do Imama Sadika. Prepričao sam mu cio razgovor.” Imam Sadik reče: “To su riječi pokvarenog čovjeka bez vjere. Kada se vratiš, upitaj ga: “Šta je tvoje ime u Kufi“, i on će ti reći: “To i to.” Potom ga pitaj: “Šta ti je ime u Basri” i on će ti reći: “To i to.” Potom mu reci: “Moj Gospodar isto je takav. Njegovo ime na nebesima je Allah, a i na Zemlji njegovo ime je Allah. U morima, u pustinjama i na svakom drugom mjestu Njegovo ime je Allah.” Hišâm kaže: “Kada sam se vratio, otišao sam do Ebu Šâkera i odgovorio sam mu na ovaj način”, a na šta on reče: “Ovo nisu tvoje riječi, to si donio iz Hidžaza.”39 Značenje Volje [Junus ibn Abdurrahman bio je učenik Imama Ride. U tom vremenu među učenjacima mnogo se raspravljalo o sudbini, o volji i o sličnim pitanjima vjerovanja. Ta pitanja Junusu nisu bila Ez-Zuhruf (43), 84. Bâbu el-hreke we el-intiqâl, sv. 1., str. 128., hadis 10.

38 39

39


potpuno jasna, pa je htio da mu ih Imam Rida pojasnim jednostavnim jezikom. Zato je otišao do njega i razgovor se poveo u vezi s ovim pitanjima.] Imam Rida reče: “O Junuse! Ne prihvataj vjerovanje kaderija! Njihovo vjerovanje ne odgovara govoru stanovnika Dženneta, Džehennema, niti riječima šejtanovim. Džennetlije će u Džennetu reći: ‘Hvaljen neka je Allah Koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio!’40 Džehennemlije će u Džehennemu reći: ‘Gospodaru naš, naši prohtjevi bili su od nas jači, te smo postali narod zalutali.’41 A Iblis je rekao: ‘Gospodaru moj, zato što si me u zabludu doveo.42’” Junus reče: “Tako mi Allaha, Ja ne prihvatam njihov govor. Moje vjerovanje jeste da ništa ne dolazi u postojanje osim onoga što Gospodar hoće, odredi i zapovjedi.” Imam Rida reče: “O Junuse! Nije tako... (Zapravo, Božija je volja da čovjek ima slobodu izbora u svojim djelima.) Da li znaš šta je mašijjat (Božija želja)?” Junus reče: “Ne.” Imam Rida reče: “Božiji mašijjat jeste prvi spomen (Ploča brižno čuvana). Da li znaš šta je erade (volja)?” Junus reče: “Ne.” Imam Rida reče: “Erâde je odluka shodno onome što želi da bude. Da li znaš šta je kader (odredba)?” Junus reče: “Ne.” Ima Rida reče: “Kader je upravo određivanje veličine i granice, poput duljine života i smrti”, a potom reče: “a kâda (presuda) podrazumijeva ispunjenje i izvršenje.” El-A’râf (7), 43. El-Mu’minûn (23), 106. 42 El-Hidžr (15), 39. 40 41

40


Junus (koga su ove riječi ushitile) zatraži dozvolu da poljubi Imama u glavu i reče: “Riješio si mi probleme koje ja nisam znao riješiti.”43 Istinita riječ iz usta čovjeka koji je ne svjedoči Bilo je vrijeme Imama Sadika. Ismail Džabir kaže: “Otišao sam do Poslanikove džamije u Medini i tamo vidjeh čovjeka kako drži govor okupljenima oko njega. On je pričao o kadaru [znači o tafvidu, odnosno o svom vjerovanju po kojem je Bog čovjeku prepustio sve stvari i Svoju vlast digao je s njega.] Između mene i njega otvori se razgovor. Ismail reče: “Gospodine! Da li dozvoljavaš da ti postavim pitanje?” Govornik reče: “Pitaj.” Ismail reče: “Da li u cijeloj Kreaciji postoji biće koje je bez Njegove volje došlo u postojanje?” Govornik je jedno vrijeme pognute glave razmišljao, potom diže glavu i reče: “Ako kažem da u Božijoj Kreaciji postoji biće koje je došlo u postojanje bez Božije volje, to bi značilo da je Bog nadvladan (u vezi s tom stvari ili bićem). A ako kažem da u Njegovoj Kreaciji nema ničega osim onoga što je Njegova volja (a to znači da su i ljudska djela rezultat Božije prisile), tada bih smatrao dozvoljenim to da činiš grijehe (jer u tom slučaju grijesi bili bi pripisani Bogu).” Ismail reče: “Otišao sam do Imam Sadika i prepričao sam mu moj razgovor koji sam vodio s čovjekom koji je pripadao sljedbi kaderije.” Imam Sadik reče: “On je u svom promišljanju razmišljao u svoju korist. Da je rekao bilo šta drugo (i u skladu sa svojim vjerovanjem odgovorio), stradao bi.”44 Bâb el-džabr we el-qadar, sv. 1., str. 157-158., hadis 4. Ibid., sv. 1., str. 158-159., hadis 7.

43 44

41


Pisanje izraza “ako Allah bude htio” u pismu Jednom prilikom Imam Sadik svome slugi naredio je da napiše pismo. On je napisao pismo i donio ga je Imamu na uvid. Imam je pročitao pismo i vidio je da u njemu nigdje nije napisano “ako Allah bude htio” (inšâ’allah). Onome što je napisao pismo Imam reče: “Kako se nadaš da će ovo pismo ostvariti svoj cilj kada u njemu nisi napisao ‘ako Allah bude htio’? Pismo ponovo pročitaj s pažnjom i gdje god nisi napisao ‘ako Allah bude htio’, to dodaj.”45 Velika milost i dobrota Božija Skupina siromaha iz Medine otišla je do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i obratila mu se riječima: “O Allahov Poslaniče! Bogataši svojim bogatstvom oslobađaju robove i tako zarađuju sevabe. Mi za takvo djelo nemamo imetka. Bogataši odlaze na hadž, a mi zbog neimaštine ne odlazimo na hadž. Oni daju sadaku, a mi nemamo šta dati za sadaku, pa da tako zaradimo sevabe. Oni svoje imetke troše u džihadu i stječu sevabe, a mi nismo u takvoj mogućnosti. Šta da radimo?” Allahov Poslanik, s.a.v.a, reče: “Ako čovjek stotinu puta izgovori tekbir (Allahu ekber), ovakvo što bolje je od oslobađanja stotinu robova. Ako čovjek stotinu puta izgovori tespih (subhânallah), ovakvo što bolje je od kurbana stotinu deva na hadžu. Ako čovjek stotinu puta izgovori hamd (elhamdulillah), ovakvo što bolje je od slanja stotinu opremljenih konja i njegovih jahača u džihad na Božijem putu. Ako čovjek izgovori stotinu puta la illahe illallah, toga dana čovjeku boljeg djela od ovoga nema, osim od djela onoga ko više puta ovo izgovori.” Bâb et-takâtub, sv. 2., str. 671., hadis 4.

45

42


Imam Sadik rekao je: “Ovo je stiglo do ušiju bogataša i svi su obavili ono što je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.a. Siromasi su ponovo otišli do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekli su: ‘Vaše instrukcije čuli su bogataši i uradili (i oba sevaba imaju).’” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “To je Allahova blagodat, koju On daje kome hoće.”46,47 Vrijednost i nagrada zikra Allahov Poslanik, s.a.v.a., prošao je pored bašče gdje je zemljoradnik sadio sadnice drveća. Allahov Poslanik stade pored njega i reče: “Zar da te ne uputim na sadnju drveća čiji su korijeni čvršći, plodovi brže stižu na rod, privlačniji su i trajniji?” Zemljoradnik reče: “Da, o Allahov Poslaniče! Uputi me na takvo drvo!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ujutro i navečer izgovaraj: subhânallah wel-hamdulillah we lâ illahe illallahu wallahu ekber. Svaki put kada budeš izgovorio (poštujući neke uvjete i s iskrenošću) ovaj zikr, Gospodar će ti u Džennetu pripremiti deset stabala od kojih svako stablo daje različite plodove. Ti zikrovi (ta stabla) tvoja su trajna dobra djela.” Zemljoradnik na koga su ove riječi ostavile duboka traga od želje za ahiretskim nagradama reče: “O Allahov Poslaniče! Tebe uzimam za svjedoka da ovu bašču vakufim za muslimane siromahe koji imaju pravo na sadaku. Allah, dž.š., tada objavi ajet: ‘Onome koji udjeljuje i svjestan je Allaha i ono najljepše smatra istinitim, njemu ćemo Mi činjenje dobrih djela olakšati!’48”49 El-Ma’ide (5), 54. Bâbu et-tasbîh we et-tahlîl we et-tekbîr, sv. 2., str. 505., hadis 1. 48 El-Lejl (92), 5-7. 49 Ibid., sv. 2., str. 506., hadis 4. (U vezi s gornjim ajetom navedeni su i drugi povodi objave. (op. prev.)) 46 47

43


Rezultat polaganja nade u drugog pored Allaha Husejn ibn ‘Ulvân kaže: “Bili smo na jednom okupljanju radi stjecanja znanja. Ja sam potrošio sve što sam ponio sa sobom na ovom putu.” Jedan od prijatelja reče: “U koju osobu polažeš nadu?” Rekoh: “U tu i tu osobu.” On reče: “Tako mi Allaha, tvoja želja neće se ostvariti.” Rekoh: “Kako?” On reče: “Imam Sadik rekao je: U jednoj od nebeskih knjiga pročitao sam da je Gospodar rekao: ‘Tako Mi Moje Časti i Veličanstvenosti, prekinut ću korijen nade svakog onog koji polaže nadu u nekog drugog pored Mene. Ogrnut ću ga odjećom poniženja pred ljudima. Udaljit ću ga od položaja bliskosti kod Mene i od Moje Dobrote i Plemenitosti. Zar on da u problemima i u nedaćama svoje srce veže za nekog drugog pored Mene, a rješenje problema u Mojim je rukama? Zar on u svojim mislima kuca na tuđa vrata, a ključevi svih zaključanih vrata u Mojim su rukama i vrata Moje kuće svima su otvorena...?’”50

Bâbu et-tafwîd ila-llah, sv. 2., str. 66., hadis 7.

50

44


O Dovi

Dova je oružje vjernikovo Okupili su se ashabi oko Allahova Poslanika, s.a.v.a., i on im se obrati: “Zar da vas ne uputim na oružje koje će vas spasiti od neprijatelja i koje će vam uvećati opskrbu?” Prisutni rekoše: “Uputi nas!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “I danju i noću činite dovu svome Gospodaru. Uistinu, dova je oružje vjernika!”51 Odlučnost u dovi Cijeli Arapski poluotok obuhvatila je suša. Ljudi su otišli do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i zamolili su ga da čini dovu Allahu, dž.š., da pošalje kišu. Allahov Poslanik, s.a.v.a., zamoli Allaha, dž.š., i spusti se velika kiša, tolika da su se ljudi prepali poplave, te rekoše Allahovom Poslaniku: “Ovako velika kiša mogla bi utopiti dosta ljudi.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., pokaza rukom i reče: “Moj Bože! Svoju kišu pošalji u okolinu Medine, a ne na nas!” Oblaci se raziđoše. Nekolicina od ashaba upitaše Allahovog Poslanika, s.a.v.a., sljedeće: “Jednom si tražio od Allaha, dž.š., kišu i ona nije došla. Ponovo si tražio, i ona je došla. Zašto prvi put kiša nije došla?!” Bâb inne ed-du‘â’ selâhul-mu’min, sv. 3., str. 468., hadis. 3.

51

45


Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ja sam činio dovu, ali nisam imao odlučnost i čvrstinu u namjeri. Dok sam drugi put bio odlučan u svojoj dovi.”52 Neprimanje dove tri osobe Valid ibn Sabih prenosi: “Zajedno s Imamom Sadikom bili smo na putu između Meke i Medine. Na našem putu sreli smo prosjaka koji zatraži pomoć i Imam Sadik zapovjedi da mu se udjeli nešto. Nije mnogo prošlo, a pojavi se i drugi prosjak koji, također, zatraži pomoć. Ponovo Imam Sadik zapovjedi da mu se nešto udjeli. Nakon nekog vremena, naišli smo na trećeg prosjaka. I ovaj put Imam Sadik zapovjedi da mu se udjeli nešto, sve dok nismo sreli četvrtog prosjaka koji je zatražio pomoć. Međutim, ovaj put Imam Sadik nije zapovjedio da mu se udjeli, već jedino prouči dovu: ‘Da ti Allah otkloni glad!’ Potom se Imam Sadik okrenu prema nama i reče: ‘Ja sam uza se imao da mu udijelim, ali sam se plašio da ne budem jedan od one trojice kojima se dova ne prima. A to su: onaj kome je Gospodar podario imetak, a on ga troši u neprilične svrhe i potom uči dovu: ‘Moj Bože, udijeli mi!’ Takvom čovjeku dova neće biti uslišana; onaj koji uči dovu za svoju ženu: ‘Moj Bože, oslobodi me ove žene!’, a Allah mu je dao na raspolaganje razvod. Takvom čovjeku dova neće biti uslišana; onaj koji proklinje svog komšiju, a ima način kako da se izbavi da proda kuću i da se preseli na drugo mjesto. Takvom čovjeku dova neće biti uslišana.’”53 Bâb el-ikbâl ‘ala ed-du‘â’, sv. 2., str. 474., hadis 5. Bâb la tustedžâbu da‘watuhu, sv. 2., str. 510., hadis 1.

52 53

46


Uloga hvale Allaha i donošenje salavata na Poslanika prije dove za njeno primanje Za vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.a., čovjek je u džamiji otklanjao dva rekata namaza i odmah nakon namaza digao je ruke i učinio je dovu. Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ovaj čovjek požurio je u svojoj dovi.” Potom u džamiju uđe drugi čovjek, otklanja dva rekata namaza i nakon namaza zahvali se Allahu te donese salavat na Poslanika i na porodicu njegovu, a potom učini dovu. Allahov Poslanik, s.a.v.a., (nakon što mu se svidjela njegova praksa) priđe njemu i reče mu: “Traži, dat će ti se!”54 Uvjet ispunjenja dove i posljedica udjeljivanja Čovjek je došao do Imama Sadika i rekao je: “U Kur’anu postoje dva ajeta, koliko god im tražim značenje, ne mogu da ga nađem.” Imam Sadik: “Koja su to dva ajeta?” Čovjek: “‘Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati!’55 Mi činimo dove Allahu, ali nam se dove ne ispunjavaju.” Imam Sadik: “Misliš li da Allah, dž.š., krši svoje obećanje?” Čovjek: “Ne.” Imam Sadik: “Pa zašto vam se dove ne ispunjavaju?” Čovjek: “Ne znam.” Imam Sadik: “Ja ću ti reći tajnu toga. Onaj ko se ne pokorava Allahovim zapovijedima, a pritom uči dovu ne poštujući njene adabe, Gospodar mu ne ispunjava dovu.” Bâb es-senâ’ qablal-duâ’, sv. 2., str. 485-486., hadis 6. i 7. El-Mu’min (40), 60.

54 55

47


Čovjek: “Šta su adabi dove?” Imam Sadik: “Prvo da se slavi Allah, drugo da se spomenu blagodati koje je Allah darovao i da se zahvali na tome, treće da se donese salavat na Poslanika, s.a.v.a., četvrto da se sjeti grijeha i da ih čovjek prizna, peto da se pokaje nad grijesima [a tek potom pristupi se dovi]. Ovo su adabi dove. A sada, reci mi koji je to drugi ajet?” Čovjek: “To je ajet u kojem Allah kaže: َ َ َ​َ َ ‫الرازق‬ ُ ْ‫ش ٍء َف ُه َو يخُْل ُِف ُه َو ُه َو َخ ر‬ َّ ‫ي‬ َْ‫نف ْق ُتم ّمِن ي‬ ‫وما أ‬ ‫ِني‬ ِ

‘Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.’56 – Ja udjeljujem, ali ne vidim nadoknadu toga.” Imam Sadik: “Misliš li da Allah, dž.š., krši svoje obećanje?” Čovjek: “Ne.” Imam Sadik: “U čemu je tajna toga što ne vidiš nadoknadu?” Čovjek: “Ne znam.” Imam Sadik: “Ako imetak steknete na dozvoljen način i ako ga udjeljujete u dozvoljene svrhe, tada ćete sigurno, za svaki dirhem koji udijelite, dobiti nadoknadu njegovu.”57 Nada pri činjenju dove Ahmed ibn Muhammed reče Imamu Ridi: “Nekoliko godina ima kako mi se dova ne ispunjava u vezi s jednom mojom potrebom. Zato mi se sumnja uvukla u srce.” Imam Rida reče: “O Ahmede! Čuvaj se toga da šejtan ne ovlada tobom i da te učini beznadežnim! Uistinu, Imam Bakir rekao Sebe’ (34), 39. Bâb es-senâ’ qablal-duâ’, sv. 2., str. 486., hadis 8.

56 57

48


je: ‘Vjernik čini dovu Allahu, dž.š., a On mu je odgađa zato što voli njegov plač i naricanje u dovi.’ Potom Imam Rida reče: Tako mi Allaha, odgađanje udovoljenja vjernikovih ovosvjetskih potreba bolje je za njega od njihovog brzog udovoljenja. Kakvu vrijednost ima Ovaj svijet? Imam Bakir rekao je: ‘Vjerniku priliči to da njegova dova u vremenima blagostanja bude jednaka kao i u vremenima teškoće. I ako mu se dova ispuni, važno je da ne klone (da ne prekida s dovama).’ Zato ne osjećaj umor pri činjenju dove, jer ona ima visoko mjesto kod Allaha, dž.š. Budi strpljiv! Trudi se u stjecanju dozvoljenog imetka! Čuvaj rodbinske veze! Nemoj da si neprijateljski raspoložen prema ljudima! Mi smo porodica koja uspostavlja veze čak i s onima koji prekidaju rodbinske veze. Onome ko nam učini zlo, mi mu uzvratimo dobrim. Tako mi Allaha, mi iz ovoga vidimo samo dobre posljedice. Zaista, ako bi ona osoba koja na Ovom svijetu raspolaže s Božijim blagodatima tražila od Boga i dova joj se primila, nakon toga opet tražila (iz požude) od Boga, a blagodat Njegovu vidjela malom i ništa je ne mogne zasititi, u tom slučaju, zbog mnoštva blagodati i zbog obaveznih prava koja se odnose na njega, musliman zapada u iskušenje i u opasnost. Reci mi, ako bih ti nešto rekao, da li bi vjerovao u istinitost rečenog?” Ahmed reče: “Ako ne bih imao povjerenje u tebe, pa u koga bih onda imao. Ti si Božiji dokaz i tvoj govor sigurno je ispravan!” Imam Rida reče: “Ako imaš povjerenja u moje riječi, onda je sigurno to da još više povjerenja imaš u Božiji govor, jer Allah ispunjava svoje obećanje. Zar Allah, dž.š., nije rekao: َ َ ِ َّ َ َ ْ َ ُ ُ ٌ َ ّ َ ّ َ َ َ َ​َ َ َ ‫اع إِذا د اَع ِن‬ ‫جيب دعوة ادل‬ ِ ‫ِإَوذا سألك عِبادِي ع يِن فإ ِ يِن ق ِريب أ‬ ْ ُ َ ْ ََْ َّ َ ْ ْ ْ‫ي‬ َ ُ ‫يبوا يِل َولُؤم ُِنوا يِب ل َعل ُه ْم يَ ْرش ُدون‬ ‫ج‬ ِ ‫فليست‬ 49


‘A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli.’58 Zar Allah nije rekao: َْ َّ‫َّ مْ َ ه‬ ‫ال تق َن ُطوا مِن ر‬ ِ‫حةِ الل‬

‘Ne gubite nadu u Allahovu milost!’59

ً ْ َ ْ ْ ّ‫ُه‬ ُ ‫َوالل يَع ُِدكم َّمغف َِرةً ّمِن ُه َوفضال‬

‘Allah vam obećava oprost Svoj i dar.’60 Dakle, prema Allahu imaj veće povjerenja nego prema ostalima! Vrata svoga srca ne otvaraj osim prema dobru! U tom slučaju, bit ćete od onih kojima je oprošteno!”61 Poznata dova Ebu Zerea na nebesima Jednom prilikom kada je Ebu Zerr došao do Allahova Poslanika, s.a.v.a., Džibrail je bio s njime u obliku čovjeka po imenu Dihje Kelbi. Vidjevši ih osamljene, Ebu Zerr udalji se ne prekidajući ih u razgovoru. Džibrail, a.s., reče: “O Muhammede! Ova osoba što je prošla i nije nas poselamila bio je Ebu Zerr. Da nas je poselamio, sigurno bismo mu odgovorili selamom. O Muhammede! Ebu Zerr uči dovu koja je poznata stanovnicima nebesa. Kada se vratim na nebesa, upitaj ga za tu dovu. El-Bekare (2), 186. Ez-Zumer (39), 39. 60 El-Bekare (2), 268. 61 Bâb min ‘ubtât ‘alejhi el-idžâbe, sv. 2., str. 243-244., hadis 1. 58 59

50


Kada je Džibrail otišao na nebesa, Ebu Zerr dođe do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i on mu reče: “O Ebu Zerr! Zašto nam se nisi priključio kada si prošao pored nas?” Ebu Zerr reče: “Mislio sam da ste se osamili, jer Dihje Kelbi s tobom ima privatan razgovor. Zato vam se nisam pridružio.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “To je bio Džibrail koji je rekao: ‘Da nam je Ebu Zerr nazvao selam, mi bismo mu odgovorili selamom.’” Kada je ovo čuo, Ebu Zerru bi teško zato što je ostao uskraćen za Džibrailov selam. Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Koja je to dova koju učiš? Džibrail mi je rekao da si poznat stanovnicima nebesa po toj dovi.” Ebu Zerr reče: “Da, Allahov Poslaniče, ja učim ovu dovu: ‘Moj Bože! Molim te za sigurnost i iman u Tebe, za potvrdu Tvog Poslanika, za izbavljenje od svih nedaća, za zahvalu na izbavljenju i za neovisnost od zlih ljudi!’”62

Bâb da‘awâtin mûdžezâtin..., sv. 2., str. 579., hadis 7.

62

51


O Časnom Kur’anu

Pažnja ka Kur’anu kao prvom temelju islama Imam Bakir svojim učenicima kaže: “Kada vama kažem hadis, upitajte me gdje se on nalazi u Kur’anu!” Nakon toga reče: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., zabranio je tri stvari: prvo: pričanje besmislica i riječi poput rekla-kazala; drugo: upropaštavanje i rasipanje imetka; treće: mnoštvo pitanja.” Neko je upitao: “Gdje se u Kur’anu nalaze ove tri stvari koje ste naveli?” Imam Bakir citirao je tri kur’anska ajeta i u svakom od njih zabranjuje se jedna od tih stvari. َ ْ َ ْ َ َ َ َ َ َ ْ َ َّ ْ ُ َّْ‫ي ف َكث ّ ج‬ َ ْ‫َّ َ ر‬ ‫وف أ ْو‬ ٍ ‫ِري مِن ن َواهم إِال من أم َر بِصدق ٍة أو مع ُر‬ ِ‫ال خ ي‬ ٍ ْ‫ْ َ ين‬ ِ َّ‫صال ٍح َب َ انل‬ ‫اس‬ ِ‫إ‬

‘Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima.’63 [U ovom ajetu zabranjuje se isprazan govor.]

ً َ ْ ُ َ ّ‫َ َ ُ ْ ُ ْ ُّ َ َ َ ْ َ َ ُ ُ َّ َ َ َ ُه‬ ‫وال تؤتوا السفهاء أموالكم ال يِت جعل الل لكم قِياما‬

En-Nisâ’ (4), 114.

63

52


‘I rasipnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uručujte.’64 [Znači, imetak koji je sredstvo za vaš život nemojte davati na raspolaganje maloumnim ljudima. Nemojte imetak ostaviti na raspolaganje osobama koje nemaju dovoljno razuma, koliko god da imaju svoj vlastiti imetak, jer će ga upropastiti.] ْ َ َ ْ َُ َ َ ُ ْ َ ُ َ ُ ‫ال ت ْسألوا ع ْن أش َياء إِن تبْ َد لك ْم ت ُسؤك ْم‬

‘O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni.’65 [Znači, mnoge stvari nemojte pitati, jer ako se kažu i obznane, uznemirit će vas. U ovom ajetu zabranjuje se postavljanje čitavog niza pitanja. Dakle, u islamu postoji ova logika da se zabranjuje pretjerano postavljanje pitanja i zaokupljenost pitanjima i odgovorima. Ovim nas je Imam Bakir poučio tome da je Kur’an temelj i osnova svega.]”66 Pažnja koju je Imam Sedžad posvećivao Kur’anu Zuhri kaže: “Kada bi Imam Sedžad učio suru Fatihu i stigao do ajeta Vladara Sudnjeg dana, toliko bi ponavljao ovaj ajet da bi bilo blizu toga da umre, i govorio bi: ‘Da svi ljudi između istoka i zapada umru, ja ne bih imao straha od samoće ako bi Kur’an bio sa mnom.’”67 Raznolikost ljudi s obzirom na njihov odnos prema Kur’anu Eban ibn Taglib prenosi od Imama Sadika: “Postoje četiri vrste ljudi.” En-Nisâ’ (4), 5. El-Ma’ide (5), 101. 66 Bâb er-radu ‘ala el-kitâb we es-sunnet, sv. 1., str. 60., hadis 5. 67 Kitâb fadlul-Kur’an, sv. 2., str. 602., hadis 13. 64 65

53


Rekoh: “Neka sam žrtva tvoja, koje su to četiri vrste ljudi?” Imam Sadik reče: “Onaj koji ima iman, ali mu Kur’an nije dat, onaj kojem je dat Kur’an, ali nema iman, onaj kome je i Kur’an dat i ima iman, onaj koji nema ni Kur’ana ni imana.” Eban reče: “Pojasni mi ove četiri skupine!” Imam Sadik reče: “Onaj koji ima iman, ali mu Kur’an nije dat, jeste poput slatkog voća, ali bez mirisa. Onaj kojem je dat Kur’an, ali nema iman, jeste poput drveta mirta (zimzeleno drvo slično šipku), čiji je miris ugodan, ali mu je okus gorak. Onaj kome je i Kur’an dat i ima iman jeste poput cedrata (vrsta limuna), čiji je plod sladak, a miris lijep. Onaj ko nema ni Kur’an ni iman jeste poput divlje tikvice, a koja nema ni okus ni miris lijep.”68 Poticanje Imama Sadika na učenje Kur’ana lijepim glasom Ebu Basir kaže: “Rekao sam Imamu Sadiku: ‘Kada učim Kur’an visokim glasom, šejtan mi dođe i kaže: Ti ovim želiš da se pokažeš svojoj porodici i ljudima.’” Imam Sadik reče: “O Ebu Muhammede! Kur’an uči srednjim glasom da te tvoja porodica čuje i melodično uči [jer Allah voli kada se Kur’an uči lijepim glasom].69 Pokuđenost padanja u besvijest pri učenju Kur’ana Džabir kaže: “Rekao sam Imamu Bakiru: ‘Neki ljudi dok uče Kur’an ili dok ga slušaju od drugih padaju u besvijest, tako ako bi im odsjekli ruke i noge, ništa ne bi shvatili.’” Bâb fadlu-hâmilil-Kur’an, sv. 2., str. 604-605., hadis 6. Ibid., sv. 2., str. 606., hadis 10.

68 69

54


Imam Bakir reče: “Subhânallah! To je šejtanov posao. Nikome to nije preporučeno (da je padanje u besvijest pohvalno). Pohvalan utjecaj Kur’ana na čovjeka jeste u tome da njegovo srce omekša, a takvo stanje zajedno sa suzama u očima donosi strah od Allaha, dž.š.”70 Velika nagrada stalnog učenja sure Ihlas Kada je umro S‘ad ibn Ma‘âz i nakon što mu je Allahov Poslanik, s.a.v.a., klanjao dženazu, reče: “Sedamdeset hiljada meleka zajedno s Džibrailom učestvovalo je na dženazi S‘adovoj. Pitao sam Džibraila: ‘Zbog čega S‘ad ima ovako velik položaj da si sa svim ovim melecima došao na dženazu?’ A on mi je u odgovoru rekao: ‘Zbog toga što je on suru Ihlas učio u svakom vremenu: stojeći i sjedeći, jašući i hodajući, odlazeći i dolazeći.’”71

Bâb fimen juzheru el-gašje, sv. 2., str. 616., hadis 1. Bâb fadlul-Kur’an, sv. 2., str. 622., hadis 13.

70 71

55


O Allahovom Poslaniku

Primjer lijepog morala Allahova Poslanika Imam Sadik jednom od svojih učenika po imenu Bahr Seqqâ reče: “Lijep moral donosi lahkoću”, i potom reče: “Da li želiš da ti ispričam događaj kojeg svi stanovnici Medine znaju?” Bahr Seqqâ reče: “Da.” Imam Sadik reče: “Jednom prilikom dok je Allahov Poslanik, s.a.v.a., sjedio u medinskoj džamiji u krugu ashaba, ušla je robinja jednog od medinskih muslimana. Robinja priđe Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., i bez ijedne riječi uze za košulju Allahova Poslanika, s.a.v.a. Allahov Poslanik, s.a.v.a., ustade zbog te žene, ali ona ništa ne reče, a i Poslanik ništa ne reče. Ovo se tri puta ponovilo, a potom robinja izvuče jedan konac iz Poslanikove košulje i ode. Ljudi joj rekoše: “Allah učinio s tobom tako i tako zato što si Allahova Poslanika, s.a.v.a., tri puta zadržala. Nisi ništa rekla i on nije ništa rekao i ništa ga nisi pitala?” Robinja reče: “Ja sam imala bolesnika u kući. Ukućani su me poslali da donesem konac iz košulje Allahova Poslanika, s.a.v.a., radi izlječenja bolesnika. Taman kada sam htjela uzeti konac, Poslanik ustade i ugleda me. Tada me je bilo stid uzeti konac dok me Poslanik gleda, a nisam htjela ni da se savjetujem s Poslanikom. Na kraju, (četvrtog puta) uspjela sam da uzmem konac.”72 Bâb husnul-halk, sv. 2., str. 102., hadis 15.

72

56


Prosta hrana Allahova Poslanika Toga dana Allahov Poslanik, s.a.v.a., je postio. Noć uoči četvrtka otišao je do džamije Kuba i nakon namaza htio se iftariti. Prisutnima reče: “Da li ima nešto za popiti?” Avs ibn Hûli, koji je bio jedan od muslimana Medine, ode i donese posudu sirutke izmiješanu s medom i primaknu je Poslaniku. Allahov Poslanik, s.a.v.a., malo ispi iz te posude i odloži je. Nije više jeo od te hrane i reče: “Ovu hranu čine dva pića, a jedno je dovoljno, nema potrebe za drugim. Ja neću jesti ovu hranu i neću je učiniti zabranjenom. Ja ću biti ponizan Allahu, dž.š., jer svako onaj ko bude ponizan Allahu, On će njegov položaj učiniti visokim i plemenitim. Svako onaj ko se bude oholio, Gospodar će njegov položaj učiniti niskim i prezrenim. Svako onaj ko u životu bude umjeren u životnoj opskrbi, Gospodar će ga opskrbiti. Svako onaj ko bude rasipnik, Allah će mu uskratiti opskrbu. Svako onaj ko se bude mnogo sjećao smrti, Gospodar ga voli.”73 Došao melek Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., od strane Allaha, dž.š., i reče: “Gospodar ti je ostavio na volju da izabereš između toga da budeš rob, Poslanik i ponizan ili kralj i Poslanik?” Allahov Poslanik, s.a.v.a., pogleda u Džibraila, a on mu pokaza da odabere poniznost. Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče meleku: “Odabrao sam da budem ponizni rob.” Melek reče: “Ovim odabirom tvoj položaj kojeg imaš kod Gospodara neće se umanjiti.”74 Upozorenje Allahova Poslanika u vezi s gomilanjem grijeha Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je s ashabima na putovanju kroz besplodno područje bez vode. Allahov Bâb et-tawâdu‘, sv. 2., str. 122., hadis 3. Ibid., hadis 5.

73 74

57


Poslanik, s.a.v.a., naredi ashabima da sakupe suharaka, a na šta ashabi rekoše: “Ovdje je besplodno područje i nema suharaka.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Idite i neka svako sakupi onoliko koliko može!” Ashabi se raziđoše i svako donese pregršt suharaka i sve to staviše ispred Poslanika na jednu hrpu. Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Grijesi se isto ovako nakupe” i potom reče: “Čuvajte se malih grijeha, jer svi oni se bilježe. Svaka stvar ima svog potražioca. Znajte (prema 12. ajetu sure Jâ Sîn) da ono što ljudi pošalju ispred sebe i ono što su ostavili iza sebe, sve smo zapisali u Imamu Jasnom.”75 Ljutnja Allahova Poslanika na oholog bogataša Bogataš s čistom i razmetljivom odjećom došao je do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i sjeo je blizu njega. Potom dođe siromah s prljavom odjećom i sjede pored bogataša. Bogataš odmah povuče svoju odjeću (na način da se odvoji od siromaha). Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Da li si se prepao da od njegova siromaštva ne pređe na tebe?” Bogataš reče: “Ne.” Allahov Poslanik reče: “Da li si se prepao da od tvog bogatstva ne pređe na njega?” Bogataš reče: “Ne.” Allahov Poslanik reče: “Da li si se prepao da se tvoja odjeća ne uprlja od njegove?” Bogataš reče: “Ne.” Allahov Poslanik reče: “Zašto si se onda na takav način udaljio od njega?” Bogataš reče: “O Allahov Poslaniče! Ja imam sagovornika (šejtana) koji mi svaki ružan posao prikazuje lijepim i sve lijepo Bâb istisgâruz-zunûb, sv. 2., str. 288., hadis 3.

75

58


prikazuje mi ružnim. Pola imetka (da bih nadoknadio ovaj svoj grijeh) darujem ovom siromahu.” Allahov Poslanik siromahu reče: “Da li prihvataš njegovu polovicu imetka?” Siromah reče: “Ne.” Bogataš reče: “Zašto?” Siromah reče: “Plašim se da i ja ne postanem poput njega ohol.”76 Prolaznost Ovog svijeta u očima Allahova Poslanika U stanju tuge Allahov Poslanik, s.a.v.a., izašao je van kuće. Melek koji je u rukama držao ključeve riznica Zemlje došao je do Allahova Poslanika i rekao je: “O Muhammede! Ovo su ključevi svih riznica Zemlje. Gospodar je rekao: (Uzmi ove ključeve i s njima riznice Zemlje) Otvori i ono što želiš iz njih uzmi za sebe, i to bez toga da će ti se kod Mene umanjiti tvoj visoki položaj.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ovaj svijet jeste kuća onome ko nema kuću, i onaj koji nema pameti skuplja za Ovaj svijet.” Melek reče: “Tako mi Gospodara Koji te je poslao kao Poslanika, ja sam ove riječi čuo od meleka na četvrtom nebu kada mi je ove ključeve davao.”77 Ništavnost Ovog svijeta u očima Allahova Poslanika Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.a., prošao je pored smetljišta na kojem je bio bačen leš koze odrezanih ušiju. Allahov Poslanik upita svoje saputnike: “Koliko vrijedi ovaj leš koze?” Oni rekoše: “Da je živa, ne bi vrijedila ni jedan dirhem.” Bâb fadlu fuqerâ’il-muslimîn, sv. 2., str. 262., hadis 11. Bâb zammud-dunjâ we ez-zuhdu fiha, sv. 2., str. 129., hadis 8.

76 77

59


Allahov Poslanik reče: “Tako mi Gospodara u čijoj ruci je moja duša, Ovaj svijet je kod Allaha bezvredniji i prezreniji od ove koze njenom vlasniku!”78 Primjer šale Allahova Poslanika Muhammed ibn Hallâd pitao je Imamu Ridu: “Jedna skupina ljudi sjedila je i šalila se. Među njima bio je i jedan čovjek. Da li priliči tom čovjeku da bude s njima?” Imam Rida reče: “Nema problema u slučaju da ne bude drugih stvari.” Po mom mišljenju, htio je reći da ne bude nepriličnog i beskorisnog govora. Potom Imam reče: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je takav da kada bi mu došao Arap beduin iz pustinje i donio mu poklon i pritom još rekao: ‘Cijenu ovoga ćeš mi dati!’, on bi se smijao. Uvijek kada bi bio tužan Allahov Poslanik, s.a.v.a., govorio bi: ‘Kamo sreće da dođe onaj beduin (da nas nasmije).’”79 Moral Allahova Poslanika Allahov Poslanik, s.a.v.a., svoj pogled jednako je dijelio među svojim ashabima i sve je gledao jednako. Nikada Poslanik nije pružio noge u prisustvu ashaba. Ako bi neko pružio ruku Poslaniku, on je ne bi puštao dok on sam ne povuče ruku. Upravo stoga što su svi znali za ovo, onaj ko bi se rukovao s njime brzo bi povlačio ruku.80

Ibid., hadis 9. Bâb ed-du‘âbe we ed-dehek, sv. 2., str. 663., hadis 1. 80 Bâb et-takâtub, sv. 2., str. 671., hadis 1. 78 79

60


Karakteristike islama i razine imana

Razlika između imana i islama Ebu Sabbâh Kenâi kaže: “Pitao sam Imama Sadika: ‘Šta je bolje, iman ili islam, jer među nama ima onih koji kažu da je islam bolji.’ Imam Sadik reče: ‘Iman je viši.’ Ebu Sabbâh reče: ‘Pojasni mi to na jasan način!’ Imam Sadik reče: ‘Šta je propis onoga ko namjerno pomokri pored Kabe?’ Ebu Sabbâh reče: ‘Žestoko će ga izudarati.‘ Imam Sadik reče: ‘Tačno si rekao. Sada mi reci: Šta je propis onoga ko namjerno pomokri unutar Kabe?’ Abu Sabbâh reče: ‘Treba ga ubiti.’ Imam Sadik reče: ‘Tačno si rekao. Zar ne vidiš da Kaba ima viši položaj u odnosu na mesdžid? Kaba je sudrug mesdžidu, ali mesdžid nije sudrug Kabi. [Zemlja Mesdžidul-harama nije Kaba, ali je zemlja Kaba mesdžid.] Isto je tako iman sudrug islamu, ali islam nije sudrug imanu.’”81

Bâb enne-lîmân jušrikul el-islâm, hadis 1., sv. 2., str. 25.

81

61


Karakteristike ljudi s imanom

Vrijednost pokornosti pred Istinom Zejd Šehhâm kaže: “Rekao sam Imamu Sadiku: ‘Kod nas postoji čovjek po imenu Kulejb. Spram svake zapovijedi koja dođe od vas on bez ikakvog prigovora kaže: ‘Pokoravam se.’ Upravo zato, mi ga zovemo Kulejb pokorni.’ Imam Sadik nakon što milost za njega zamoli, reče: ‘Da li znaš šta je pokornost (‫’?)تسليم‬ Zejd reče: ‘Mi ništa nismo rekli.’ Imam Sadik reče: ‘Tako mi Allaha, pokornost je poniznost i ْ skrušenost pred Istinom (‫ )إخبات‬kada Allah, dž.š. kaže: َ َ ْ ُ ْ ّ َ َ‫َ َ ْ َ ُ ْ ى‬ ْ َ‫ك أ‬ َّ ْ ‫آم ُنوا ْ َو َعملُوا‬ َ ‫ص‬ َ ‫ِين‬ ُ ‫ح‬ َ ‫إ َّن ذَّال‬ َ ِ‫الص ح‬ ‫اب‬ ِ ‫ال‬ ِ ِ ِ ‫ات وأخبتوا إِل رب ِ ِهم أولـئ‬ َ ُ َ َ ْ ُ َّ َ ‫اجلنةِ هم فِيها خالدِ ون‬

“Oni koji budu vjerovali i dobra djela činili i koji Gospodaru svome budu odani biće stanovnici dženneta, u njemu će vječno boraviti.” (Hûd, 23.)82 Kâmil Tammâr kaže. “Imam Bakir rekao je: ‘Da li znaš šta je značenje ovog ajeta (prvi ajet sure El-Mu’minûn) kada Allah, dž.š., kaže: ‘Uistinu su vjernici spašeni?’ Da li znaš ko su ti vjernici koji su spašeni?’ Bâb et-taslîm we fadlul-musallimîn, hadis 3., sv. 1., str. 390.

82

62


Kâmil Tammâr reče: ‘Vi bolje znate.’ Imam Bakir reče: ‘Pod vjernicima ovdje se misli na one koji su pokorni i ponizni pred Istinom, vjernici pokorni su izvanredni i plemeniti ljudi, a plemeniti ljudi su rijetki. Blago li rijetkima (koji su u osami sa svojim Bogom)!’”83 Četiri prava vjernika kod drugog vjernika Davud ibn Huşejn kaže: “Bilo nas je četvero kod Imama Sadika. On kihnu i niko od nas prisutnih mu na kihanje ne odgovori: Allah ti se smilovao! (jerhamukellah!) Imam Sadik okrenu se prema nama i dva puta reče: ‘Ne odgovarate na kihanje?’ Potom reče: ‘Prava vjernika kod drugog vjernika su: 1. 2. 3. 4.

kada se razboli da ga posjeti, kada umre da mu učestvuje na dženazi, kada kihne da mu odgovori, kada ga pozove da mu se odazove.’”84

Poštivanje adaba pri kihanju Ebu Bekr Hazar kaže: “Pitao sam Imama Sadika za ajet (u kojem Allah, dž.š., prenosi riječi Lukmana upućene sinu): ْ ُ ْ َ َ َّ َ ْ َ ْ َ‫نك َر األ‬ َ ْ‫ص َو ِ َ َ ْ ُ ح‬ ‫َواغضض مِن صوت ِك إِن أ‬ ‫ري‬ ِ ‫ات لصوت ال ِم‬

‘Najneprijatniji glas jeste revanje magarca!’85

Imam Sadik reče: ‘Ružno kihanje (obuhvata ovaj ajet).’”86 Ibid., hadis 5., sv. 1., str. 391. Ibid., Bâb el-‘atâs we et-tasmije, hadis 7., sv. 2., str. 654. 85 Lukmân, 19. 86 Ibid., hadis 21., sv. 2., str. 656. 83 84

63


Osobenosti dostojne vjerniku U jednom od ratova za vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.a., skupinu ljudi doveli su do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i on upita: “Ko su oni?” Prisutni rekoše: “Skupina vjernika.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., okrenu se toj skupini i reče: “Na čemu se temelji vaš iman?” Oni odgovoriše: “Naš iman temelji se na sljedećem: strpljivi smo naspram nevolja i nedaća, u blagostanju zahvalni smo Gospodaru, zadovoljni smo Božijim određenjem.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., ih pohvali: “Oni su ljudi strpljivi i blagi i znalci koji su se zbog svoje spoznaje približili položaju poslanika.” Potom reče: “Ako ste takvi kakvima ste se opisali, tada ne gradite ono u čemu nećete živjeti, imetak koji nećete koristiti ne sakupljajte, i budite svjesni Allaha i bojte Ga se, jer vaš povratak ka Njemu je.”87 Jedan primjer istinskog vjernika Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.a., sreo se s Hârisom ibn Mâlikom ibn Nu‘mânom, a koji je bio jedan od medinskih muslimana, i pritom ga je upitao: “Kakvo je tvoje stanje?” Hâris reče: “O Allahov Poslaniče! Ja sam poput istinskog vjernika.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Svaka stvar ima svoju istinu, pa šta je istina tvog vjerovanja?” Ibid., Hisâlul-mu’min, hadis 4., sv. 2., str. 48.; predaja bliskog sadržaja se navodi u sv. 2., str. 53., hadis 1.

87

64


Hâris reče: “O Allahov Poslaniče! Ja sam na Ovom svijetu bez želje, noći provodim budne (u ibadetu), u vrelim danima podnosim žeđ (zbog posta). Kao da vidim Božije Prijestolje i Vagu kao da je postavljena radi obračuna ljudima. Kao da gledam džennetlije kako se međusobno posjećuju i kao da čujem krikove džehennemlija koji se kažnjavaju u Džehennemu.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., prisutnima reče: “Ovo je rob čije je srce Allah osvijetlio. ” Potom mu reče: “Stekao si basiret. Ostani čvrst i postojan u ovom stanju.” Hâris reče. “O Allahov Poslaniče! Moli za mene da budem šehid u borbi s tobom.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Bože! Podari Hârisu šehadet!” Nije prošlo ni nekoliko dana od ovog događaja, a Allahov Poslanik, s.a.v.a., posla Hârisa s još jednom skupinom u rat. Hâris u tom sukobu pobi devet ili deset neprijatelja i posta šehid. Prema nekim izvješćima, on je bio u vojsci Džafera Tajjâra u ratu na Muti koji se desio osme godine po Hidžri i bio je deseti koji je poginuo u tom ratu.88 Uloga pokornosti u spasenju čovjekovom Okupila se grupa sljedbenika kod Imama Bakira i on im se obrati riječima: “O sljedbenici Ehli-bejta! Budite oslonac umjereni (nemojte pretjerivati ni u jednu od dvije strane) da se oni koji pretjeruju i preuveličavaju vrate vama, i oni koji zaostaju sustignu vas.” Jedan od prisutnih po imenu S’ad reče: “Žrtvovao bih se za tebe, ko su to oni koji preuveličavaju?” Imam Bakir reče: “To su oni koji govore stvari u vezi s onim što ni sami ne kažemo. Ti ljudi nisu od nas i mi nismo od njih.” Ibid., sv. 2., str. 54., hadis 3.

88

65


S’ad reče: “Ko su to oni koji zaostaju?” Imam Bakir reče: “To su oni koji žele dobro (ali su na nižoj razini promišljanja i ne poznaju naš položaj) i čine dobro našim sljedbenicima i oni će biti nagrađeni.” Potom se Imam okrenu prema prisutnima i reče: “Tako mi Allaha, mi nemamo od Allaha oslobođenje (nešto napisano o oslobođenju ljudi), između nas i Gospodara nema rodbinske veze, nemamo dokaz kod Allaha, naša blizina Allahu naša je pokornost. Stoga, svako od vas ko bude pokoran Allahu, njemu će koristiti ljubav prema nama. Ali, ako ne bude pokoran Allahu, ljubav prema nama neće mu koristiti.” Potom je dva puta rekao: “Teško vama, nemoj da budete prevareni i obmanuti!” Malo djela zajedno sa sviješću o Allahu bolje je od mnogo djela bez svijesti o Allahu Mufaddil ibn ‘Umer kaže: “Bili smo kod Imama Sadika i razgovor se poveo o vrsti djela. Ja rekoh: ‘Koliko malo može biti djelo?’ Imam Sadik reče: ‘Smiri se, od Allaha traži oprost! I znaj da malo djela zajedno sa sviješću o Allahu jeste bolje od mnogo djela bez svijesti o Allahu.’ Mufaddil reče: ‘Kakvo je to mnoštvo djela bez svijesti o Allahu?’ Imam Sadik reče: ‘Da, primjer za ovakvo što jeste osoba koja hrani ljude svojom hranom, obazriva je i milostiva prema komšijama, vrata njene kuće otvorena su ljudima, ali ako joj se ukaže prilika za zabranjenim, ona ga počini. To je djelo bez svijesti o Allahu. Isto tako, neka druga osoba nema sva ova dobra djela, ali ako joj se ukaže prilika za zabranjenim, ona ga ne počini.’”89 Ibid., sv. 2., str. 76., hadis 7.

89

66


Primjer lijepog morala Za vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.a., umro je jedan musliman. Njegovu dženazu odnijeli su do mezaristana i oni odrediše mjesto njegova ukopa. Pristupiše poslu pripremanja rake za njega. Ali, zemlja je bila toliko tvrda da joj ništa nisu mogli, pa čak ni krampama. Obavijestili su Allahova Poslanika, s.a.v.a., o ovome i rekli: “Naše krampe ne mogu načeti zemlju, kao da udaramo o kamen.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Zašto je tako? Vaš prijatelj bio je lijepog morala. Donesite vode!” Donesoše u posudi vode i Allahov Poslanik, s.a.v.a., poprska zemlju vodom i reče: “Kopajte zemlju!” Kopači se prihvatiše posla i ovaj put zemlja je bila mehka poput pijeska.90 [Na ovaj način Allahov Poslanik dao je do znanja da lijep moral donosi olakšanje poslova i na Ovom svijetu i na ahiretu, suprotno lošem moralu koji donosi probleme.]

Bâb husnul-halk, sv. 2., str. 101., hadis 10.

90

67


Zahvala Allahu

Pravo zahvale Jednom prilikom Imam Sadik izašavši iz džamije vidje da mu se jahalica izgubila. Imam reče: “Ako mi je Allah vrati, zahvalit ću Mu na način da ću ispuniti pravo zahvale.” Nije prošlo mnogo a jahalica Imama Sadika se nađe i Imam reče: “Hvala Allahu (elhamdulillah!)!” Čovjek upita Imama Sadika: “Zar nisu rekao da ćeš ako ti se pronađe jahalica zahvaliti Allahu pravom Njegovim?” Imam Sadik reče: “Zar nisi čuo kako sam rekao: ‘Elhamdulillah’?”91 Prenosi se da je hazreti Musau objavljeno: “Ispuni pravo zahvale meni onako kako joj dostoji!” Hazreti Musa reče: “Gospodaru! Kako da ispunim pravo zahvale Tebi kada svaka zahvala koju učinim jeste blagodat od tebe na koju se opet moram zahvaliti?” Gospodar mu objavi: “Sada su učinio zahvalu Meni jer si znao da je i sama zahvala od Mene!”92 Tajna sedžde Imama Kazima Hišâm ibn Ahmer kaže: “S Imamom Kazimom išao sam izvan Medine. Odjednom, Imam Kazim sjaše s jahalice i pade na Bâb eš-šukr, sv. 2., str. 97. Ibid., sv. 2., str. 98.

91 92

68


sedždu. Nakon što je ostao dugo na sedždi, podiže glavu. Pitao sam Imama: ‘Neka sam žrtva tvoja, zašto si učinio dugu sedždu?’ Imam Kazim reče: ‘Dok smo išli, sjetio sam se blagodati koju mi je Allah darovao, pa sam htio da Mu zbog toga učinim sedždu (da mu se zahvalim).’”93 Nagrada za tri lijepa svojstva Allah, dž.š., objavio je hazreti Musau, a.s.: “Ničim boljim robovi Moji ne približavaju Mi se kao putem sljedeća tri svojstva.” Hazreti Musa reče: “Gospodaru moj! Koja su to tri svojstva?” Allah, dž.š., objavi: “To su isposništvo (zuhd) na Ovom svijetu, očišćenje od grijeha i plač u strahu od Mene.” Hazreti Musa reče: “Gospodaru moj! Šta je nagrada onome ko ima ova tri svojstva?” Allah, dž.š., objavi: “O Musa! Isposnici na Ovom svijetu u Džennetu su. Oni koji plaču u strahu od Mene na najvišim su stepenima u Džennetu i niko drugi ne može dostići taj njihov položaj. Dok one koji su svjesni Mene i očišćeni su od grijeha bez polaganja računa uvodim u Džennet.”94 Važnost straha od Gospodara Jednom prilikom Imam Sadik reče svojim prijateljima: “Ko god nam dođe da bi se poučio fikhu, Kur’anu i tumačenju Kur’ana, nemojte ga sprečavati, dok onoga koji je došao kod nas kako bi objelodanio mahane koje je Gospodar pokrio, udaljite.” Bâb eš-šukr, sv. 2., str. 98., hadis 261. Bâb el-bukâ, sv. 2., str. 482-483., hadis 6.

93 94

69


Jedan od prisutnih reče: “Neka sam tvoja žrtva, tako mi Allaha, ima jedno vrijeme kako sam zarobljen jednim grijehom. Koliko god htio da ga napustim i umjesto njega nešto drugo da prihvatim, ne mogu.” Imam Sadik reče: “Ako govoriš istinu, pa uistinu Allah tebe voli, i nije te spriječilo da pređeš iz stanja u drugo dobro stanje ništa osim toga što On želi da imaš stanje straha od Njega.”95 Vrijednost straha od Gospodara Ebu Hamze Somali prenosi od Imama Sedžada: “Jedan čovjek s porodicom se vraćao brodom u domovinu. Brod se na sredini mora raspolovi i svi putnici se utopiše, osim jedne žene (supruge onog čovjeka) koja se uhvatila za jednu dasku. Blagi valovi dasku su sa ženom izbacili na obalu jednog ostrva. Slučajno, na tom ostrvu nalazio se veoma raskalašeni razbojnik. On vidje ženu i upita je: ‘Ti si ljudsko biće ili džin?’ Žena mu ispriča svoj događaj. Razbojnik sjede pored žene kao što muž sjeda pored svoje supruge. Bio je spreman počiniti blud s njom. Žena zadrhta, zapade u plač i očaj. Razbojnik reče: ‘Šta ti je, što se treseš?’ Žena pokazujući rukom prema nebu reče: ‘Plašim se ovoga (Boga).’ Razbojnik reče: ‘Da li si do sada uradila nešto ovakvo?’ Žena reče: ‘Ne, tako mi Boga!’ Razbojnik reče: ‘Ti koja do sada nisi počinila ovakvo što i sada dok te ja prisiljavam ovako se plašiš od Boga. Pa ja sam preči da se plašim Boga.’ Bâb el-lamam, sv. 2., str. 442., hadis 4.

95

70


Odmah tu razbojnik se diže i pokaja. Vrati se svojoj porodici i stalno je bio zaokupljen kajanjem. Sve do dana kada je hodajući pustinjom sreo monaha (kršćanskog pobožnjaka) koji se vraćao svojoj kući. Njih dvojica nastaviše put zajedno. Vrijeme je bilo veoma vruće. Monah reče: ‘Uči dovu da nam Gospodar više glave postavi oblak u hladu kojega nastavit ćemo putovanje.’ Pokajnik reče: ‘Ja kod Boga nemam dobra djela, pa da bih imao smjelosti tražiti nešto od Njega.’ Monah reče: ‘Onda ću ja učiti dovu, a ti govori usliši.’ Pokajnik reče: ‘Dobro.’ Monah je učio dovu, a grešnik je govorio amin. Dova im se primi, oblak se pojavi iznad njihovih glava i oni se nađoše u njegovoj sjenci. Njih dvojica nastavili su putovanje u hladu oblaka, sve dok nisu stigli do raskršća na kojem su se razišli. Nije prošlo mnogo, a postalo je jasno da oblak prati grešnika, a ne monaha. Monah dođe do grešnika i reče: ‘Ti si bolji od mene. Tvoje aminovanje bilo je razlog uslišenja dove, a ne moja dova. Reci mi, koje dobro si to uradio?’ Pokajnik mu ispriča cio događaj, svoje pokajanje i strah. Kada je to čuo, monah reče: ‘Svi prošli grijesi oprošteni su ti zbog straha od Boga. Sada se pazi kakav ćeš biti u buduće.’”96 Isprazna nada Čovjek reče Imamu Sadiku: “Neki od tvojih prijatelja čine grijeh i kažu: ‘Mi se nadamo milosti Božijoj.’” Imam Sadik reče: “Oni lažu da su naši prijatelji. Oni nisu naši prijatelji, već su narod koga želje i nadanja vode sada u jednu, Bâb el-hawfu we er-redžâ, sv. 2., str. 69-70., hadis 8.

96

71


sada u drugu stranu. Onaj ko se nada nečemu, on se i trudi pri ostvarenju toga. Onaj ko strahuje od nečega, on bježi od toga.”97 Vrijednost korenja samog sebe Imam Kazim kaže: “Bio pobožnjak u Beni Israilu koji je četrdeset godina činio ibadet i nakon toga prinio je žrtvu, ali kurban mu nije bio primljen. Sam sebe kori i reče: ‘Kurban ti nije primljen zbog grijeha koje si počinio, osim tebe niko drugi nema grijeha.’ Gospodar mu objavi: ‘Tvoje korenje samog sebe vrednije je od četrdeset godina ibadeta kojeg si činio.’”98 Kontrola jezika Došao je čovjek do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao je: “O Allahov Poslaniče! Posavjetuj me!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Čuvaj svoj jezik!” Čovjek ponovo reče: “Posavjetuj me!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., ponovo mu reče: “Čuvaj jezik!” Čovjek ponovo reče: “Posavjetuj me!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Čuvaj jezik! Teško tebi! Zar ljude šta drugo odvodi u Džehennem do onoga što njihovi jezici steknu?” Poniznost Nedžašija, kralja Etiopije, kao izraz zahvale [U prvim godinama poslanstva i poziva u islam muslimani su bili izloženi jakom pritisku mnogobožaca, do te mjere da je jedna skupina, otprilike osamdeset ljudi, bila prinuđena da se iseli i Ibid., sv. 2., str. 68., hadis 6. Bâbu el-’itirâfu bit-taksiri, sv. 2., str. 3., hadis 3.

97 98

72


učini hidžru u Etiopiju pod vodstvom Džafera Tajjara, brata Imama Alija. Kralj Etiopije bio je čovjek po imenu Ashame ibn Bahr, s nadimkom Nedžaši, kršćanin, pravedni vladar. Džafer Tajjar s muslimanima se nakon petnaest godina provedenih u Etiopiji vratio u Medinu.] Imam Sadik rekao je: “Jednom prilikom Nedžaši je poslao poruku Džaferu i njegovim saputnicima da mu dođu u posjetu. Džafer sa skupinom muslimana ode do Nedžašija i nađoše ga kako u jednoj od svojih soba sjedi na zemlji obučen u staru odjeću. Džafer reče: ‘Kada smo ga vidjeli u takvom stanju, prepali smo se (da nije, ne daj Bože, poludio).’ A on kada je vidio zabrinutost na našim licima, reče: ‘Hvala Allahu Koji je pomogao Muhammeda i Koji je njegove oči prosvijetlio! Zar da vas ne obradujem!’ Džafer reče: ‘Obraduj nas, kralju!’ Nedžaši reče: ‘Jedan od mojih skrivenih ljudi došao mi je iz vašeg kraja (Meke) i obavijestio me je da je Gospodar svoga Poslanika Muhammeda pomogao (na Bedru) i da je njegove neprijatelje uništio. Taj i taj i taj zarobljeni su. Poslanik se u pustinji Bedr sukobio sa svojim neprijateljima. Kao da i sada vidim kako sam za svoje gospodare iz plemena Beni Damre (...) čuvao ovce u toj pustinji.’ Džafer reče: ‘Kralju! Zašto sjediš na zemlji i zašto si obukao staru odjeću?’ Nedžaši reče: ‘O Džafere! Mi smo u Knjizi koja je objavljena hazreti Isau našli to da je jedno od prava Božijih spram svojih robova to da kada ih zadesi neka blagodat iskažu poniznost spram Gospodara. Budući da mi je Gospodar posredstvom Muhammeda, s.a.v.a., podario blagodat, ja sam ponizan.’99 Prema drugim predajama, Nedžaši je rekao: “U svetom Indžilu zapisano je: ‘Kada Gospodar podari blagodat robu, on treba da se zahvali Njemu. A nema vrednije zahvale od one koja je poniznost spram Boga i Njegovih stvorenja.’” (Bihâr, sv. 18., str. 422.)

99

73


Kada je vijest o ovom događaju (poniznost Nedžašija) stigla do Poslanika, s.a.v.a., rekao je: ‘Zaista, sadaka uvećava imetak onoga koji daje sadaku. Zato dajite sadaku, Allah vam se smilovao! Zaista, poniznost uvećava položaj onoga koji je ponizan. Zato budite ponizni kako bi vam Allah uvećao položaj! Zaista, oprost uvećava čast i moć onoga ko prašta. Zato opraštajte da bi vas Allah učinio časnim!’”100 Zašto je hazreti Musa bio počašćen razgovorom s Allahom? Allah, dž.š., objavi hazreti Musau: “Da li znaš zašto sam Ja jedino tebe među robovima Mojim odabrao da razgovara sa Mnom?” Hazreti Musa reče: “Gospodaru, u čemu je tajna?” Allah, dž.š., objavi mu: “Ja sam sve robove pogledao i poniznijeg od tebe spram Mog položaja nisam našao. O Musa, kada ti obavljaš namaz, svoje čelo polažeš na zemlju!”101 Vrijednost nošenja potrepštine svojoj porodici Imam Sadik u Medini se sretne s čovjekom koji je kući svojoj porodici nosio nešto od potrepština. Kada je vidio Imama Sadika, on se postidi. Imam Sadik reče: “Kupio si nešto za porodicu i sada to nosiš kući? Tako mi Allaha, da nije stanovnika Medine (koji bi takav postupak ismijali) i ja bih volio kupiti potrepštine za porodicu i sam ih odnijeti kući!”102 Bâb et-tawâdu’, sv. 2., str. 121., hadis 1. Ibid., sv. 2., str. 123., hadis 7. 102 Ibid., sv. 2., str. 123., hadis 10. 100 101

74


Primjer poniznosti hazreti Isaa Jednom prilikom hazreti Isa, a.s., havarijunima reče: “Imam posla s vama i nemojte me u tome sprečavati.” Havarijuni rekoše: “Uradi svoj naum, mi smo spremni.” Hazreti Isa ustade i opra njihove noge. Oni rekoše: “O Ruhullah! Preči smo mi za taj posao.” Hazreti Isa reče: “Najpreči čovjek u slučaju poniznosti jeste znalac. Ja sam sada na ovaj način bio ponizan prema vama, a kako biste vi nakon mene na ovaj način prema ljudima bili ponizni.” Potom dodade: “Na poniznosti se gradi mudrost, a ne na oholosti. Jednako kao što plodna zemlja rađa, a ne ona tvrda i neplodna.”103 Primjer poniznosti Imama Kazima prilikom prinošenja kurbana Ebu Basir kaže: “One godine kada je preselio Imam Sadik, otišao sam do Imama Kazima. Našao sam ga dok je ovcu kao kurban klao. Rekoh: ‘Zašto ste ovcu kao kurban zaklali, a taj i taj zaklao je devu?’ Imam Kazim reče: ‘O Ebu Basir! Poslanik Nuh kada je nastupio uspeo se na brod i ono što je Allah htio (od ljudi, životinja i drugoga) našlo je mjesta na brodu. Brod je imao zadaću da prođe pored Kabe i da je tavafi. Hazreti Nuh pustio je brod da sam plovi, a Gospodar je objavio planinama to da će brod Njegova roba Nuha privesti na jednu od njih. Planine su ispružile vratove, a planina Džud iskaza poniznost. I brod pristade na planinu Džud. Tada hazreti Nuh na sirijskom jeziku reče: َْ ‫يا مارى أتق ِْن‬

Bâb siffetul-ulemâ’, sv. 1., str. 37., hadis 6.

103

75


Gospodaru, sredi nam prilike!’” Prenosilac predaje kaže: “Imam Kazim ovim htio je reći sljedeće: ‘Moja namjera prilikom prinošenja kurbana bila je poniznost spram Allaha, dž.š.’”104 Najčvršća, veza imana Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.a., okrenu se svojim ashabima i upita: “Koja je najčvršća veza imana?” Ashabi rekoše: “Allah i Njegov Poslanik bolje znaju!” Potom neki rekoše da je to namaz, drugi da je to post, treći da je to zekat, četvrti da je to hadž itd. Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Sve to što ste rekli jesu vrline, ali nijedno nije odgovor na moje pitanje.” Potom reče: “Međutim, najčvršća veza imana jeste ljubav radi Allaha, mržnja radi Allaha, slijeđenje Božijih prijatelja i odricanje od Božijih neprijatelja.”105 Rezultat rada Za vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.a., jedan od ashaba živio je u veoma teškim prilikama. Jednom mu žena reče: “Da si bar otišao do Allahova Poslanika i od njega zatražio nešto.” On ode do Allahova Poslanika, s.a.v.a., a Poslanik čim ga je vidio reče: “Ko traži od nas, mi mu darujemo, a ko traži nepotrebitost, Allah ga učini nepotrebitim.” Ashab u sebi reče: “Allahov Poslanik ovim je mislio na mene.” I on se vrati svojoj ženi i prenese joj šta je čuo. Bâb et-tawâdu’, sv. 2., str. 124., hadis 12. Bâb fil-hubb fillahi wel-bugdi fillahi, sv. 2., str. 125., hadis 6.

104 105

76


Žena reče: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je čovjek (on nema uvida u tvoje stanje), i zato se ponovo vrati njemu.” Ashab se ponovo uputi ka Poslaniku, a Poslanik čim ga vidje ponovi svoj govor: “Ko traži od nas, mi mu darujemo, a ko traži nepotrebitost, Allah ga učini nepotrebitim.” Ovo se ponovilo još jednom i ashab nakon trećeg puta odluči da se prihvati posla. Iziđe iz kuće, posudi krampu i zaputi se u planinu. U planini sakupi suharak i s time se vrati u Medinu. Suharke proda za pet mjera brašna. Brašno odnese kući i od njega pripreme hljeb. Sutradan opet ode u planinu i ovaj put nakupi više suharaka. Suharke donese u Medinu i prodade ih. Malo po malo, sakupljao je i kupi krampu. Posao mu se uveća i on uspje da sakupi za dvije deve i za jednog roba. Sve tako dok nije postao imućan čovjek. Tada ode do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i ispriča mu kako se obogatio i kako je prije toga nekoliko puta dolazio do njega za pomoć. Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ja sam tebi govorio: ‘Ko traži od nas, mi mu darujemo, a ko traži nepotrebitost, Allah ga učini nepotrebitim.’”106 Allahov Poslanik voli umjeren život Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.a., s ashabima je prolazio pustinjom u kojoj su naišli pored čobana koji je čuvao deve. Poslanik je poslao jednog od saputnika da ode uzeti mlijeka od čobana. Izaslanik Poslanika dođe do čobana i zamoli ga za malo mlijeka. Čoban reče: “Ono što je u vimenima deva doručak je za pleme, a ono što je sada u posudama večera je za pleme.” Izaslanik Poslanika se vrati i reče šta je čuo od čobana. Bâb el-qanâe’, sv. 2., str. 139., hadis 7.

106

77


Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Bože, uvećaj imetak i porod čobana!” Potom Allahov Poslanik, s.a.v.a., s ashabima nastavi svoje putovanje, sve dok nisu stigli do čobana koji je čuvao ovce. Poslanik posla čovjeka do čobana da ga zamoli za malo mlijeka. Čoban izmuze mlijeka i sve mlijeko posla Poslaniku, a pritom mu još darova i jednu ovcu. Čoban se s mnogo obazrivosti izvini i reče: “Imao sam samo toliko, a ako želite i više, ja ću vam dati.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., za ovoga čobana učini dovu: “Bože, opskrbi ovog čovjeka u veličini njegove potrebe!” Jedan od ashaba reče Allahovom Poslaniku, s.a.v.a.: “U vezi s onim čobanom koji ti nije dao mlijeka učio si dovu koju mi svi volimo i rekao si: ‘Bože, uvećaj imetak i porod čobana!’ Međutim, u vezi s čobanom koji ti je dao mlijeka učio si dovu kojoj se mi ne veselimo i rekao si: ‘Bože, opskrbi ovog čovjeka u veličini njegove potrebe!’” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Zaista, ono što je malo a zadovoljava potrebe bolje je od mnoštva koje odvodi u zaborav.” Na kraju Poslanik reče: “Bože! Opskrbi Muhammeda i porodicu Muhammedovu u dovoljnoj mjeri!”107

Bâb el-kefâfe, sv. 2., str. 140-141., hadis 4.

107

78


Vrijednost rodbinskih veza i kazna za prekidanje tih veza

Važnost očuvanja rodbinskih veza Došao je čovjek do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao je: “O Allahov Poslaniče! Svi iz moje porodice odlučili su napasti me i prekinuti veze sa mnom te loše govore o meni. Da li je meni dozvoljeno da ih napustim?” Allahov Poslanik reče: “Ko prekine s tobom, ti se poveži s njim. Ko tebi uskraćuje, ti ga daruj. Ko ti čini nepravdu, ti mu oprosti. Ako uradiš ovako, Allah će ti pomoći protiv njih.”108 Savjet Imama Sadika u vezi s rodbinskim vezama Abdullah ibn Senan požalio se Imamu Sadiku riječima: “Imam amidžića prema kojem čuvam rodbinsku vezu, ali on je prekida. I ovo se nekoliko puta ponovilo da ja brinem i čuvam o rodbinskoj vezi, a on je prekida. Da li mi dozvoljavaš da i ja isto tako prekinem rodbinsku vezu?” Imam Sadik reče: “Ako ti čuvaš rodbinsku vezu, a on je ne čuva, Gospodar Svoju milost daje tebi, a ako i ti i on prekinete rodbinsku vezu, tada Gospodar prema obojici prekida svoju milost.”109 Bâb silletur-rahem, hadis 2., sv. 2., str. 150. Bâb silletur-rahem, hadis 18., sv. 2., str. 153.

108 109

79


Kazna za one koji prekidaju rodbinske veze Požalio se čovjek Imamu Sadiku: “Braća i amidžići kuću su mi učinili tijesnom. Od cijele kuće mene su satjerali u jednu sobu. Da hoću, mogu uzeti od njih sve ono čime sada raspolažu.” Imam Sadik reče: “Strpi se, Gospodar će ti olakšati!” Ja sam se strpio i prošao se te misli sve do 131. godine kada je zavladala kolera. Tako mi Allaha sve njih pokosila je bolest, te nijednog nije ostavila živog. Otišao sam do Imama Sadika i samo što me je vidio, rekao je: “Kako je stanje tvojih ukućana?” Rekoh: “Tako mi Allaha sva braća i amidžići (koji su izvršili pritisak na njega) umrli su.” Imam reče: “To je kazna zbog toga što su prekinuli rodbinsku vezu s tobom i zbog neprijatnosti koje su stvorili. Da li bi volio da su ostali živi i tebi život učinili neprijatnim?” Rekoh: “Da, tako mi Allaha!”110 Prekidanje rodbinskih veza donosi prekidanje Božije milosti Došao čovjek do Imama Sadika i požalio mu se na uznemiravanje koje trpi od svoje rodbine. Imam reče: “Smiri svoju ljutnju i kontroliraj se.” Čovjek reče: “Oni stalno da rade šta hoće, a ja da se ne ljutim i smirim?!” Imam reče: “Da li želiš da budeš poput njih i da Gospodar podigne Svoju milost s tebe?!”111 Bâb qatî’etur-rahem, hadis 3., sv. 2., str. 346. Ibid., hadis 5., sv. 2., str. 347.

110 111

80


Brza kazna za prekidanje rodbinskih veza Jednom prilikom Imam Ali držao je govor i u jednom dijelu reče: “Utječem se Allahu od grijeha koji ubrzavaju propast!” Abdullah ibn Kavvâ’ (poznati i osvjedočeni licemjer) reče: “O Amirul-mu’minin! Zar postoje grijesi koji kaznu brzo primiču?” Imam Ali reče: “Da, postoje! Teško tebi! Taj grijeh jeste prekidanje rodbinskih veza. Koliko li je samo porodica koje se, i pored toga što su udaljene od Istine, ali zbog njihova zajedništva i uzajamnog pomaganja, okupljaju i upravo zbog toga Allah im daruje opskrbu. A koliko li je samo bogobojaznih ljudi u čijoj je porodici raskol i prekinute su rodbinske veze, te je to uzrok da ih Allah liši Svoje opskrbe i milosti.”112 Uzajamna nevidljiva povezanost među vjernicima Džabir Džu’fi kaže: “Bio sam u prisustvu Imama Bakira, a srce me odjednom stegnu, pa sam ga upitao: ‘Nekada, bez nekog posebnog razloga, odjednom me obuzme tolika tuga da mi se i na licu vidi, a nije me zadesila nesreća niti nedaća. U čemu je tajna toga?’” Imam Bakir reče: “Da, o Džabire! Allah je ljude s imanom stvorio od džennetske prirode i povjetarac Svoga Ruha učinio je da teče među njima. Upravo zato vjernik je vjerniku brat. I na temelju toga, ako duša nekog vjernika u drugom gradu doživi nesreću, i druga duša osjeti tugu, jer među dušama vjernika postoji povezanost.”113 Ibid., hadis 7., sv. 2., str. 347-348. Bâb Ikhwetul-mu’minin, hadis 2., sv. 2., str. 166.

112 113

81


Uzajamna svojstva vjernika Hafs ibn Bahtari kaže: “Bio sam kod Imama Sadika kada odjednom uđe jedan vjernik i Imam Sadik me upita: ‘Da li voliš ovog vjernika?’” Rekoh: “Da.” Imam Sadik reče: “Zašto da ga ne voliš kada je on tvoj brat i sudrug tvoj u vjeri tvojoj i pomaže ti protiv neprijatelja tvoga i njegova opskrba je u obavezi drugoga, a ne tebe.”114 Pomoć džina-vjernika žednim vjernicima Imam Bakir rekao je: “Jedna skupina vjernika otišla je na putovanje. Na tom putu nestalo im je vode. Toliko su jako ožednjeli da su se prilijepili za korijenje drveta (koji su davali malo vlažnosti) i čekali su smrt. U tim trenucima dođe im stariji čovjek u bijeloj odjeći i reče: ‘Ustanite, evo vode koju sam donio za vas!’ Oni ustadoše, napiše se vode otklonivši žeđ, pa upitaše tog starca: ‘Allah ti se smilovao, ko si ti?’ On reče: ‘Ja sam od onih džina koji su dali prisegu Allahovom Poslaniku. Čuo sam od Allahova Poslanika kako kaže: ‘Vjernik je vjerniku brat, on je oko i vodič njegov!’ – zato vi ne treba da stradate u mom prisustvu.’”115 Tri uzajamna prava muslimana Abdul-E’âlâ kaže: “Nekoliko učenika postavilo je nekoliko pitanja Imamu Sadiku u pismu i mene su zamolili da upitam Ibid., hadis 6., sv. 2., str. 166. Ibid., hadis 10., sv. 2., str. 167.

114 115

82


Imama o pravima muslimana kod braće muslimana. Otišao sam do Imama Sadika i upitao: ‘Šta je pravo muslimana kod braće muslimana?’ Imam Sadik mi nije odgovorio. Kada je došlo vrijeme da se vratim, otišao sam do njega da se oprostim i upitah ga: ‘Nešto sam Vas pitao, ali mi niste dali odgovor?’ Imam Sadik reče: ‘Strahovao sam da, kroz nepoštovanje tih prava, ne odete u nevjerstvo. A sada znaj: Tri najteže i najvažnije obaveze stvorenja od strane Boga su: 1. Pridržavanje pravičnosti, do granice da ono što za sebe ne smatraš lijepim, ni za vjernika ne smatraš lijepim; 2. Iskreno pomaganje brata vjernika; 3. Svijest o Bogu u svakom stanju, a to nije izgovaranje subhanallah i elhamdulillah, već ono što je Allah zabranio, to da izbjegneš.’”116 Žrtvovanje je jedna od obaveza vjernika Eban ibn Taglib kaže: “Tavafio sam oko Kabe zajedno s Imamom Sadikom kada me susrete jedan od sljedbenika. Zamolio me je za nešto i reče: ‘Pođi sa mnom, imam potrebu!’ Išaretio mi je, a ja sam htio nastaviti tavaf. Nije mi bilo drago da posvećujem pažnju njemu i da napustim moje suputništvo s Imamom Sadikom. Tako da sam nastavio tavafiti. Onaj čovjek ponovo mi je išaretio, pa je to vidio Imam Sadik i on mi reče: “O Eban! Da li on tebe treba?” Rekoh: “Da.” Imam reče: “Idi do njega!” Rekoh: “Da prekinem tavaf?” Bâb haqqul-mu’min ‘ala akhihi, hadis 3., sv. 2., str. 170.

116

83


Imam reče: “Da.” Rekoh: “Iako je tavaf vadžib?” Imam reče: “Da.” Eban reče: “Prekinuo sam tavaf i otišao sam za onim čovjekom koji je imao potrebu. Nakon toga vratio sam se do Imama Sadika i pitao sam ga: ‘Obavijesti me o veličini uzajamnog prava vjernika?’” Imam reče: “O Ebane! Pređi preko toga.” Eban reče: “Zašto, žrtvovao bih se za tebe?” Eban je stalno ponavljao svoje pitanje, sve dok Imam Sadik ne reče: “O Eban! Da li bi pola svog imetka darovao onom čovjeku s potrebom?” Kada je Imam vidio reakciju na mom licu117, reče: “I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno.”118 Eban reče: “Gospodar je tako rekao.” Imam reče: “Znaj, da mu i pola imetka daruješ ne bi dao prednost njemu nad sobom, zapravo, postupio je jednako s njim. Žrtvovao bi se za njega kada bi i od dijela svoje polovice njemu darovao.”119 Selam Allaha onome koji posjećuje vjernika Allahov Poslanik prenosi od Džibraila: “Gospodar je poslao meleka (u ljudskom obličju) na Zemlju. Melek je tako putovao po Zemlji, sve dok nije stigao do kuće pred čijim vratima stajao je čovjek i tražio dozvolu od vlasnika kuće da uđe. Melek ga je pitao: ‘Zašto si ovdje došao i kakvu potrebu imaš u ovoj kući?’ Čovjek reče: ‘Nemam nikakvu potrebu, već je vlasnik kuće moj brat u vjeri. Došao sam da ga posjetim radi Allaha.’ Da nije spreman dati pola imaetka. El-Hašr (59), 9. 119 Ibid., hadis 8., sv. 2., str. 171. 117 118

84


Melek reče: ‘Uistinu si došao samo u posjetu bratu vjerniku?’ Čovjek reče: ‘Da, došao sam samo da ga posjetim.’ Melek reče: ‘Ja sam izaslanik Boga tebi i On ti šalje selam i kaže da je Džennet tebi učinjen obaveznim.’ Nakon toga melek reče: ‘Svaki musliman koji posjeti drugog muslimana, nije njega posjetio, već je posjetio Mene i Džennet kao njegova nagrada Moja je obaveza.’”120 Postupak Imama Bakira i velika nagrada za rukovanje Ebu Ubejde kaže: “Na jednom putovanju bio sam protuteža Imamu Bakiru na jednoj jahalici. Kada bi se penjali na jahalicu, prvo bi se ja uspeo, pa tek onda on. Kada bi se smjestili na svojim mjestima, Imam Bakir bi me poselamio te bi se rukovao i upitao bi se sa mnom kao čovjek koji je tek sreo svog prisnog prijatelja. Kada bi silazili s jahalice, on bi prvo sišao, a kada bi se našli na zemlji, poselamio bi me poput čovjeka koji je tek sreo svog prijatelja i upitao bi se sa mnom. Pitao sam Imama Bakira: ‘O sine Allahova Poslanika! Ti postupaš na način na koji niko kod nas ne postupa. Ako bi i jednom tako postupili, bilo bi previše!’ Imam Bakir reče: ‘Da li znaš kolika je nagrada za rukovanje? Vjernici se susreću i međusobno se rukuju, a grijesi im stalno otpadaju kao što lišće otpada od drveta, a Allah ih posmatra pogledom milosti sve dok se ne raziđu.’121 U drugoj predaji Ebu Ubejde kaže: “Kada bi se rukovao, Imam Bakir toliko bi jako stisnuo da sam osjetio pritisak u prstima i govorio bi: ‘Svaki musliman koji se susretne sa svojim Bâb zijâretul-ihwân, hadis 3., sv. 2., str. 176. Bâb el-musâhefe, sv. 2., str. 179. hadis 1.

120 121

85


bratom muslimanom i svoje prste stavi u njegove prste, njihovi grijesi opadaju poput padanja lišća s drveta u jako hladnoj zimi.’”122 Imam Sadikovo naglašavanje susreta s braćom u vjeri Ishak ibn Ammar prenosi: “Otišao sam do Imama Sadika, a on me je dočekao s oštrim i grubim pogledom.” Pitao sam: “Zašto me tako drugačije gledaš? Šta sam uradio?” Imam Sadik reče: “O Ishače! Gledam te drugačije zbog tvog drugačijeg odnosa prema braći u vjeri. Čuo sam da si na vrata kuće postavio čuvare, a kako bi spriječili siromašne sljedbenike od ulaska u kuću.” Ishak reče: “Ja strahujem od toga da postanem poznat i samo zbog toga ja ih sprečavam.” Imam Sadik reče: “Ti ne strahuješ od nesreće? Zar ne znaš da uvijek kada se dva vjernika sretnu i rukuju Gospodar ih obaspe milošću, od čega devedeset i devet dijelova (od stotinu) pripada onom vjerniku koji više voli brata vjernika. Kada dva vjernika stoje okrenuti licem jedan prema drugom, Božija milost ih obuhvata. Kada njih dvojica sjednu u razgovoru, neki od meleka koji ih čuvaju kažu drugima: ‘Pustite ih same, možda oni imaju tajne koje je Gospodar pokrio i sakrio.’” Ishak reče: “Zar Allah nije rekao u Kur’anu: ‘On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.’123” Imam Sadik reče: “O Ishak! Ako meleci nisu čuvari, Gospodar ima uvid u njihovo skriveno (unutrašnjost), On čuje i vidi!”124 Bâb el-musâhefe, sv. 2., str. 180., hadis 5. Qâf (50), 18. 124 Bâb el-musâfehe, sv. 2., str. 181-182., hadis 14. 122 123

86


Ispunjenje vjernikove potrebe veće je od tavafa Kabe i od itikafa U prisustvu Imama Sadika bio je Safvan Sarban kada je došao čovjek po imenu Mejmun od Meke i obratio se Imamu: “Nemam ništa i ne mogu platiti kiriju za iznajmljenu jahalicu.” Imam Sadik reče Safvanu: “Ustani i pomozi brata u vjeri!” Safvan ode s Mejmunom i Gospodar osigura sredstva za kiriju od jahalice. Poslije, kada se Safvan vratio do Imama, on ga upita: “Da li si ispunio potrebu svoga brata u vjeri?” Safvan reče: “Gospodar mu je osigurao sredstva.” Imam Sadik, prije nego što će sâm biti upitan o nagradi za pomoć brata vjernika, reče: “Ako pomogneš svoga brata muslimana, meni je draže nego da sedam puta tavafiš Kabu.” Potom reče: “Došao je čovjek Imamu Hasanu i rekao: ‘I majku i oca žrtvovao bih za tebe! Pomozi me u mojoj potrebi!’ Imam Hasan navuče sandale i pođe zajedno s čovjekom vani. Na putu sretoše njegova barata Imama Husejna kako klanja namaz. Imam Hasan upita tog čovjeka: ‘Zašto nisi tražio pomoć od Husejna?’ Čovjek reče: ‘I oca i majku žrtvovao bih za tebe! Ja sam ga zamolio, ali on mi je rekao da je u itikafu (a to znači da tri dana mora provesti u džamiji, i to bez izlaženja, u postu i u ibadetu).’ Imam Hasan reče: ‘Da te je Husejn pomogao, bilo bi mu bolje od mjesec dana itikafa.’”125 Nagrada za davanje hrane Sadir Sejrefi kaže: “Imam Sadik mi je rekao: ‘Šta te sprečava da svakog dana oslobodiš jednog roba?’ Rekao sam: ‘Ja nemam toliko imetka da bih mogao svaki dan kupiti roba i osloboditi ga.’ Bâb es-sa’j fi hâdžetil-mu’min, hadis 9., sv. 2., str. 198.

125

87


Imam Sadik reče: ‘Svakog dana nahrani jednog muslimana (što je u pogledu sevaba jednako s oslobađanjem roba).’ Rekao sam: ‘Da li ta osoba koju ću nahraniti treba biti bogata ili siromašna?’ Imam Sadik reče: ‘I bogataš ponekad ogladni.’”126 Mufadil ibn Omer, jedan od bliskih učenika Imama Sadika, kaže da mu je Imam rekao: “Uvijek kada bude potrebno utrošiti imetak da bi se uredili i popravili odnosi između dvije osobe, ti to uradi umjesto mene i poslije uzmi od mene to što si potrošio.” Jednog dana nastade svađa između Said ibn Bijana, koji je bio vodič na hadžu, i njegova zeta. Mufadil ih je sreo u takvom stanju. Zastao je kod njih jedno vrijeme i potom ih je odveo kod sebe u kuću. Ozbiljno se interesirao za razlog njihove prepirke i saznade da je u pitanju novac. Od sebe im je dao četiri stotine dirhema i obavezao ih je da se više ne svađaju. Na kraju im je rekao da taj novac nije od njega, već od Imama Sadika, a koji mu je rekao: “Uvijek kada bude potrebno utrošiti imetak da bi se uredili i popravili odnosi između dvije osobe, ti to uradi umjesto mene.” “Zato znajte da novac nije od mene, već je od Imama Sadika.”127 Dvadeset svojstava potpunog vjernika Za vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.a., hazreti Ali prolazio je kroz Medinu. Na putu je sreo dva skupa muslimana. Prva skupina Kurejšija (muslimani Meke) bila je obučena u bijelu odjeću, svježeg lica i mnogo su se smijali. Ko bi god prošao tuda pored njih, oni bi pokazivali prstom na njega. Nakon toga, hazreti Ali prošao je pored skupa plemena Evsa i Hazredža (muslimani Medine). Njih je našao tjelesa iscrpljenih, uskih vratova, požutjele i kako ponizno pričaju. Bâb it’âmu-mu’min, hadis 12., sv. 2., str. 202. Bâb el-islâhi bejnen-nâs, hadis 3. i 4., sv. 2., str. 209.

126 127

88


Hazreti Ali ostao je začuđen ovim dvama prilikama. Odmah je otišao do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i ispričao mu je o različitosti dva skupa. Potom je rekao: “Obje ove skupine su muslimani. Htio bih da mi pojasniš svojstva istinskog vjernika.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., nakratko je spustio glavu, potom je diže i reče: “Dvadeset svojstava treba imati vjernik, a kako bi mu iman bio potpun i savršen: 1. prisustvo na zajedničkom namazu, 2. žurba kod isplate zekata, 3. prehranjivanje siromaha, 4. milovanje jetima po glavi, 5. držanje odjeće čistom, 6. vezivanje odjeće oko pasa (radi ispravnog pokrivanja i da se odjeća ne bi vukla po zemlji), 7. nelaganje kod prenošenja vijesti, 8. nekršenje datog obećanja, 9. neizdaja povjerenog mu emaneta, 10. govorenje istine, 11. isposništvo noću, 12. danju hrabrost poput lava, 13. post danima, 14. noću bdijenje u šaputanju molitve, 15. neuznemiravanje komšije, 16. od komšija nikada ne biti uznemiren, 17. hodajući korak lagano diže sa zemlje, 18. brine se o poslovima udovica, 19. učestvuje na dženazama, 20. bogobojazan je – stalno ima svijest o Bogu. Da Allah učini nas i vas onima od bogobojaznih!”128 Ibid., hadis 5., sv. 2., str. 232. Hadis je prenesen u značenju.

128

89


Ko je musliman, a ko mumin? Sulejman ibn Halid bio je kod Imama Bakira i on ga upita: “Da li znaš ko je musliman?” Sulejman reče: “Vi bolje znate” Imam Bakir reče: “Musliman je ona osoba od čijeg su jezika i djela muslimani sigurni.” Potom reče: “Da li znaš ko je mumin?” Sulejman reče: “Vi bolje znate.” Imam Bakir reče: “Mumin je ona osoba koju muslimani drže za povjerljivu spram svog imetka i sebe. Muslimanu je zabranjeno da čini nasilje drugom muslimanu ili da ga prepusti samom sebi ili da ga tako udalji od sebe da zapadne u teškoće.”129 Vjernik je izložen svakoj nesreći osim samoubistvu Nadžije kaže: “Bio sam kod Imama Bakira i rekoh mu: ‘Mugejre kaže da vjernika ne može zadesiti bolest lepre, gube i tome slično.’” Imam Bakir reče: “Njemu nije poznata priča o ashabu Ali Jasinu130 čiji su prsti bili oduzeti.” (Potom Imam Bakir uvi prste ruke poput ljudi kojima je ruka oduzeta.) I reče: “Kao da sada vidim ashaba Jasina kako odlazi do svog naroda s oduzetom rukom da ih opomene. I idući dan ode do njih i oni ga ubiše.” Potom Imam Bakir reče: “Vjernik biva izložen svakom obliku nesreće i umire svim oblicima smrti osim samoubistvom.”131 Ibid., hadis 12., sv. 2., str. 234. Velikan čovjek koji je živio u vremenu hazreti Isaa i ispio čašu šehadeta. Kur’an o njemu kazuje od 20. do 30. ajeta sure Jâ Sîn, zbog čega je i poznat kao ashab Ja Sin. 131 Bâb šiddetul-ibtilâ’il-mu’min, hadis 12., sv. 2., str. 254. 129 130

90


Vjernik bez nesreća u opasnosti je od brzo nastupajuće nesreće Imam Sadik kaže: “Čovjek je pozvao Allahova Poslanika, s.a.v.a., na ručak. Allahov Poslanik otišao je do kuće domaćina i tamo je vidio pticu kako položi jaje na zid. Jaje se zakotrlja i zakači se za ekser u zidu. Nije palo na zemlju niti se razbilo. Ovo je začudilo Allahova Poslanika. Domaćin reče Poslaniku: ‘Da li te je začudilo to što jaje nije niti palo niti se razbilo? Tako mi Allaha Koji je tebe poslao kao Poslanika, ja nikada nisam doživio nesreću!’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., istog trena diže se ne pojevši ništa od hrane (iščekujući brzo spuštanje nesreće), a prilikom odlaska reče: ‘Ko nema nesreća, Allah nema potrebu za njime.’”132,133 Zekat na tijelo Jednom prilikom ashabi su se okupili oko Allahova Poslanika, s.a.v.a., i on im reče: “Svaki imetak za koji nije dat zekat proklet je, svako tijelo za koje nije dat zekat prokleto je, bar jednom u svakih četrdeset dana!” Prisutni upitaše: “Znamo za zekat imetka, ali šta je zekat za tijelo?” Allahov Poslanik, s.a.v.a., u odgovoru reče: “Zekat tijela jeste to da ono doživi nesreću i neugodu.” U tom trenutku boja lica prisutnih izmijeni se, a Allahov Poslanik kada ih je takve vidio, reče im: “Da li znate šta to znači?” Prisutni rekoše: “O Allahov Poslaniče! Ne znamo!” Allah ne obraća pažnju na njega. (Op. prev.) Ibid., hadis 20., sv. 2., str. 256.

132 133

91


Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Čovjeka zasvrbi tijelo, i to mu čini neugodu, ili zapne za kamen i posrne, ili se razboli, ili se nabode na stopalo, ili mu očni kapci ubrzano trepću.”134 Izloženost vjernika svakom obliku nedaće i dova za njeno otklanjanje Junus ibn Ammar (kojem su se pojavile crne fleke na licu) otišao je do Imama Sadika i požalio mu se: “Ljudi mi kažu da kada Gospodar uskrati pažnju Svome robu izloži ga takvoj bolesti.” Imam Sadik reče: “Vjernik Ali Jasin imao je oduzete prste i s takvim prstima išaretio je ljudima i govorio im: ‘O ljudi, slijedite poslanike Božije!’”135 (Dakle, vjernik je izložen svakom obliku nesreće.) Junus reče: “Potom mi je Imam Sadik dao instrukcije (poučio dovi koja otklanja bolesti) i rekao je: ‘Kada nastupi zadnja trećina noći, uzmi abdest i na drugoj sedždi prvog rekata noćnog namaza prouči’: ُ َ َ ّ َ ُ ُ َ ُ َ ُّ ‫يا ع‬ ‫عط َع‬ ِ ‫ يا م‬،‫وات‬ ِ ‫ يا سا َِمع ادلع‬،‫ يا رمحان يا رحيم‬،‫يل يا عظيم‬ ِّ ُ‫ح‬ ُ‫ح‬ َ َ َ‫یل‬ َ َّ َّ َ َ ُّ َ ‫ريادلنيا‬ ‫ صل ع مم ٍد‬،‫ريات‬ ِ ‫ وأ‬،‫وآل مم ٍد‬ ِ ‫اخل‬ ِ ِ ‫عط یِن ِمن خ‬ َ َ َ ‫َو اآلخ َرة ما أ‬ ُّ ‫ش‬ ِّ َ‫ وارصف َع یِّن ِمن ر‬،‫نت أهلُ ُه‬ ‫اآلخ َر ِة ما‬ ‫ادلنيا َو‬ ِ ِ ِ ِ َ َ ُ َّ َ َ َ َ​َ َ َ َ َ َ ُ​ُ َ َ َ ِّ‫ی‬ !‫أنت أهله واذهب عن بِهذا الوج ِع فانه قد اغظ یِن وأحزن یِن‬

Potom Imam reče: “Budi istrajan u činjenju dove!” Junus reče: “(radeći sam po instrukciji Imama) Još nisam ni stigao do Kufe, a Gospodar je sve znakove bolesti uklonio.”136 Ibid., hadis 26., sv. 2., str. 258. Jâ Sîn (36), 20. 136 Ibid., hadis 30., sv. 2., str. 259. 134 135

92


Dova za neovisnost od zlih ljudi, a ne od svih stvorenja Šuejb (učenik Imama Sadika) kaže: “Bio sam u prisustvu Imama Sadika kada mu se jedan čovjek obrati riječima: ‘Ja vas iskreno volim. U potrebi sam velikoj. Obratio sam se porodici, ali me je to (njihovo odbijanje) samo još više udaljilo od njih.’” Imam Sadik reče: “Ono što ti je Gospodar dao (istinski iman) više je od ovosvjetskog imetka kojeg ti je uskratio.” Šuejb reče: “Neka sam žrtva tvoja! Zamoli Gospodara da nas učini neovisnim od Njegovih stvorenja!” Imam Sadik reče: “Gospodar je htio da opskrba svakoga bude preko ruku drugoga. Zato ovako čini dovu: ‘Gospodaru, učini nas neovisnim od zlih stvorova Tvojih!’ – a ne tako da te učini neovisnim od svih Njegovih stvorenja.”137 Najlošiji čovjek u očima Allahova Poslanika Muslimani su bili okupljeni oko Allahova Poslanika, s.a.v.a., i on ih u svom govoru upita: “Da li hoćete da vas upoznam s najlošijim od vas?” Ashabi rekoše: “Da, Allahov Poslaniče!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Onaj čije su relacije loše i ne udjeljuje, roba svoga tuče i sam jede.” Prisutni su mislili da Gospodar nije stvorio lošijeg čovjeka od toga, ali Allahov Poslanik reče: “Da li hoćete da vas upoznam s još gorim od njega?” Ashabi rekoše: “Da, Allahov Poslaniče!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Gori od njega jeste onaj od koga nema nade za dobrim, niti se u sigurnosti spram njegova zla.” Ibid., hadis 1., sv. 2., str. 266.

137

93


Prisutni su mislili da Gospodar nije stvorio lošijeg čovjeka od toga, ali Allahov Poslanik reče: “Da li hoćete da vas upoznam s još gorim od njega?” Ashabi rekoše: “Da, Allahov Poslaniče!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “To je onaj koji mnogo psuje i proklinje. Kada se vjernici spomenu u njegovom prisustvu, on ih proklinje, a kada se on spomene u prisustvu vjernika, oni njega proklinju.”138 Najobuhvatniji savjet Imam Sadik rekao je: “Došao je beduin do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao mu je: ‘Ja živim u pustinji. Pouči me najobuhvatnijem savjetu.’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Naređujem ti da ne zapadaš u srdžbu!’ Beduin ponovo zamoli za savjet i Poslanik reče: ‘Ne zapadaj u srdžbu!’ Beduin treći put zamoli za savjet i Poslanik ponovo reče: ‘Ne zapadaj u srdžbu!’ Nakon toga beduin reče sebi: ‘Neću više pitati Allahovog Poslanika, jer mi je dao najobuhvatniji savjet.’” Nakon toga Imam Sadik reče: “Moj otac, Imam Bakir, rekao je: ‘Šta je teže od srdžbe? Čovjek u srdžbi počini ubojstvo na nepravdi i potvori čestitu i čednu ženu.’”139 Kazna za uobraženosti i zavist Hazreti Isa, a.s., često je putovao. Na jednom od tih putovanja s njim je stalno bio jedan od njegovih prijatelja kratke visine. Ibid., Bâb fi usûlil-kufri we irkânihi, hadis 7., sv. 2., str. 290. Ibid., Bâbul-gadab, hadis 4., sv. 2., str. 303.

138 139

94


Išli su tako zajedno, sve dok nisu stigli do mora i hazreti Isa iskreno i s potpunom uvjerenošću reče: “U ime Allaha!” – i krenu po vodi hodati, bez toga da potone. Njegov saputnik prijatelj isto tako s iskrenom uvjerenošću reče: “U ime Allaha!” – i poče hodati po vodi, sve dok nije stigao do hazreti Isaa. Ali, u tom trenutku, obuze ga uobraženost i u sebi reče: “Isa Ruhullah je taj koji hoda po vodi kao što i ja hodam po vodi. Pa kakvu on ima vrijednost nada mnom?” Istog trenutka voda se ispod njega otvori i on poče tonuti te zavika: “O Ruhullah! Spasi me da se ne utopim!” Hazreti Isa pruži mu ruku i izvuče ga iz vode te mu reče: “O ti kratke visine! Šta reče, pa se utopi?” On reče: “Rekao sam u sebi: ‘Isa Ruhullah je taj koji hoda po vodi kao što i ja hodam po vodi i obuze me samoljublje.’” Hazreti Isa reče: “Ti si sâm sebe stavio u položaj koji ti Gospodar nije odredio i zato se On rasrdio na tebe. Sada se pokaj spram onoga što si rekao.” On se pokajao i potom se vratio u onaj položaj koji je Gospodar za njega odredio. Imam Sadik, nakon što je prenio ovu priču, reče: “Budite svjesni Boga i ne zavidite jedni drugima!”140 Ko je prokleti silnik? Amr ibn Jezid kaže: “Imam Sadik kaže: ‘Ja jedem dobru hranu, uživam u lijepom mirisu, jašem dobru jahalicu, za mnom ide sluga, pa da li u takvim postupcima ima silnika?’” Imam Sadik spusti glavu i potom reče: “Silnik prokletnik jeste onaj koji ljude prezire i zanemaruje pravo.” Bâb el-hasad, hadis 2., sv. 2., str. 306.

140

95


Amr ibn Jezid reče: “Znam šta je zanemarivanje prava, ali ne znam šta znači preziranje i omalovažavanje ljudi?” Imam Sadik reče: “Onaj ko ponižava i omalovažava ljude te se naprasito ponaša prema njima, on je silnik.”141 Bezvrijednost neiskrenog ibadeta Imam Sadik reče: “Otišao učenjak do pobožnjaka i upitao ga: ‘Kako obavljaš namaz i koliko?’ Pobožnjak reče: ‘Pitaš nekog poput mene?! A ja sam od tog do tog vremena zauzet s ibadetom.’ Učenjak reče: ‘Kakav je tvoj plač?’ Pobožnjak reče: ‘Plačem dok ima suza da liju.’ Učenjak reče: ‘Da si nasmijan, ali da si u stanju straha od Boga, to je bolje za tebe nego onaj plač kojim se hvališeš. Onaj ko se hvališe svojim djelo, od tog djela ništa se ne uzdiže.’”142 Pobožnjak crna lica i grešnik svijetla lica Imam Bakir ili Imam Sadik kaže: “Ušla su dva čovjeka u džamiju. Jedan je bio pobožnjak, a drugi grešnik. Kada su izašli iz džamije, grešnik je izašao kao istinski vjernik, a pobožnjak kao grešnik, zato što se pobožnjak hvalisao svojim ibadetom i u mislima se uzoholio na račun toga, a grešnik je bio uznemiravan zbog svojih grijeha i od Gospodara tražio je oprost. Gospodar objavi hazreti Davudu: ‘Obraduj grešnike, a upozori istinoljubive ispravnog djela.’ Hazreti Davud reče: ‘Kako da obradujem grešnike, a kako da upozorim one istinoljubive s ispravnim djelima?’ Bâb el-kiber, hadis 13., sv. 2., str. 311. Bâb el-‘udžb, hadis 5., sv. 2., str. 313.

141 142

96


Gospodar reče: ‘Grešnike obraduj time da Ja primam pokajanje i opraštam grijehe. A istinoljubive upozori da se ne uznose svojim djelima, jer nema roba kojeg dovedem na obračun, a da neće propasti.’”143 Savjet Iblisa hazreti Musau Hazreti Musa sjeo je na jedno mjesto kada se Iblis odjednom pojavi, a na glavi mu kapa različitih boja. Kako se približio hazreti Musau, on podiže svoju kapu u znak iskazivanja poštovanja. Hazreti Musa reče: “Ko si ti?” Iblis reče: “Ja sam Iblis.” Hazreti Musa reče: “Ti si Iblis? Udaljio te Bog od drugih i od mene!” Iblis reče: “Došao sam da te poselamim zbog položaja kojeg imaš kod Gospodara.” Hazreti Musa reče: “Kakva je to kapa koju imaš na glavi?” Iblis reče: “S ovom (raznobojnom kapom) kradem ljudska srca.” Hazreti Musa reče: “Reci mi koji je to grijeh, pa ako ga čovjek počini, ti ovladaš njime i vodiš ga kamo ti hoćeš?” Iblis reče: “Tri su stanja grijeha, pa ako ih čovjek ima, ja vladam njime: kada se umisli i divi samom sebi, kada svoje djelo drži velikim, i kada svoj grijeh vidi veoma malehnim.”144 Hazreti Isa u selu bez ljudi i njegov razgovor s oživljenim mrtvacom Hazreti Isa sa svojim havarijunima na jednom od svojih putovanja stiže do sela u kojem su svi njegovi stanovnici i ptice pomrli. Ibid., hadis 6. i 8., sv. 2., str. 314. Ibid., hadis 8., sv. 2., str. 428.

143 144

97


Hazreti Isa reče: “Jasno je da su svi zajedno pomrli Božijom kaznom, jer da su oni postepeno umirali, pokopali bi jedni druge.” Havarijuni su rekli: “O Ruhullah! Zamoli Gospodara da ih oživi, da nam oni pojasne razlog zašto su ovako kažnjeni, a kako bi mi izbjegavali taj grijeh!” Hazreti Isa zamolio je Uzvišenog Boga da ih proživi. Od Boga mu je došao glas: “Zovni ih!” Hazreti Isa noću ode na uzvisinu od brdašca i reče: “O stanovnici sela!” Jedan od njih oživi i odazva se: “Da, o Duše Božiji i Riječi Božija!” Hazreti Isa reče: “Teško vama! Šta je to što ste vi uradili?” Oživljeni seljanin reče: “Četiri su stvari zbog kojih smo mi stradali: obožavali smo taguta, vezali smo se za Ovaj svijet, a malo smo strahovali od Boga, duge nade i nemara i okupiranosti ovosvjetskim igrama.” Hazreti Isa reče: “Kolika je bila vaša vezanost za Ovaj svijet?” Oživljeni seljanin reče: “Poput želje djeteta za majkom. Kada bi nam se Ovaj svijet okrenuo, bili bismo sretni, a kada bi se okrenuo, bili bi tužni i plakali bi.” Hazreti Isa reče: “Kako ste obožavali taguta?” Oživljeni seljanin reče: “Slijedili smo grešnike.” Hazreti Isa reče: “Kako je okončao vaš posao?” Oživljeni seljanin reče: “Navečer smo bili radosni, a jutrom smo upali u Havije.” Hazreti Isa reče: “Šta je Havije?” Oživljeni seljanin reče: “Havije je Sidždžin.” Hazreti Isa reče: “Šta je Sidždžin?” Oživljeni seljanin reče: “Sidždžin je istopljena vatrena planina koja će do Kijameta gorjeti s nama.” Hazreti Isa reče: “Kada ste stradali, šta ste vi rekli, a šta su Božiji izaslanici rekli?” 98


Oživljeni seljanin reče: “Vratite nas na dunjaluk da činimo dobra djela i da budemo isposnici. A nama su rekli: ‘Vi lažete.’” Hazreti Isa reče: “Teško vama! Šta je bilo da samo ti s nama govoriš, a ostali od stradalih ne govore?” Oživljeni seljanin reče: “O Ruhullah! Usta svih njih zatvorena su uzdom od vatre i oni su zauzeti s grubim melecima čuvarima. Ja sam na dunjaluku živio među njima, ali nisam bio poput njih, sve dok nije došla sveopća kazna i mene zajedno s njima zadesila. Ja sam trenutno obješen o jednu vlas kose nad provalijom Džehennema i ne znam da li ću pasti u Džehennem ili ću biti spašen.” Hazreti Isa okrenu se havarijunima i reče: “O prijatelji Božiji! Jedenje suhog hljeba s krupno samljevenom soli i spavanje na smetljištu mnogo je bolje ako je zajedno sa sretnim ovosvjetskim i ahiretskim okončanjem!”145 Udaljavanje Imama Sadika od prijatelja izopačenog i uvredljivog govora Imam Sadik imao je prijatelja koji se nije odvajao od njega. Jednom prilikom njih dvojica prolazila su bazarom obuće, a za njima je išao sluga od Senda (jedna od onovremenih pokrajina Indije). Odjednom onaj prijatelj okrenu se za sobom i ne vidje slugu. Tri puta se okretao, ali ga nije vidio. Kada se četvrti put okrenuo i ugledao ga, reče mu: “O kopile! Gdje si bio do sada?!” Kada je ovo čuo, Imam Sadik diže ruku, udari se po čelu i reče: “Subhanallah! Psuješ mu majku?! Ja sam mislio da si ti čedan i bogobojazan čovjek. A sada vidim da nisi!” Prijatelj reče: “Majka ovog čovjeka je od Senda i mnogoboškinja je (nije vjenčana islamskim propisima i samim tim njena djeca su kopilad).” Ibid., hadis 11., sv. 2., str. 318.

145

99


Imam Sadik reče: “Zar ne znaš da svaki narod ima svoje propise vjenčanja, a posredstvom čega sprečava se blud?” Potom se Imam Sadik okrenu prema tom prijatelju i reče mu: “Udalji se od mene!” Prenosilac predaje kaže: “Nakon toga nisam vidio tog čovjeka da ide zajedno s Imamom Sadikom, sve dok ih smrt nije razdvojila.”146 Loša svojstva prepreka su udovoljenju dove Jedan čovjek od Beni Israila tri godine uzastopno svaki dan i noć molio je Boga za muško dijete, ali mu se dova nije ispunjavala. Kada je to vidio, u dovi reče: “O Gospodaru moj! Da li si ti daleko, pa me ne čuješ, ili si blizu, pa mi ne odgovaraš na moju molbu!” U snu mu dođe čovjek i reče: “Ti tri godine Boga zazivaš nepriličnim govorom, nečista i nepokorna srca te neispravne i neiskrene namjere. Napusti loš govor, srce očisti i namjeru ispravi!” On se ovim poučio, te je svoj govor, srce i namjeru ispravio, a Gospodar mu podari sina.147 Imam Sadikovo naglašavanje važnosti napuštanja izopačenog govora Semâ’e kaže: Otišao sam do Imama Sadika i on mi bez ikakva prethodnog uvoda reče: “Kakva je to svađa između tebe i tvog vodiča deva? Obavezno da se ustegneš od izopačenog govora i proklinjanja!” Ibid., Bâb el-bizâ’, hadis 5., sv. 2., str. 324. Ibid., hadis 7., sv. 2., str. 324-325.

146 147

100


Semâ’e reče: “Tako mi Allaha, ja sam upravo takav kako si ti rekao! Ali, on mi je učinio nepravdu.” Imam Sadik reče: “Ako je on tebi učinio nepravdu, ti si više njega napao. I to nije naša metoda ni praksa. Ja takav postupak nisam dozvolio mojim sljedbenicima. Pokaj se Bogu i zatraži oprost! I da nisi više to ponovio!” Semâ’e reče: “Svakako! Od Gospodara zatražit ću oprost i više neću ponoviti izopačen govor.”148 Prijekor sjedanja s čovjekom loša jezika Jedan od ljudi (po nekim riječima to je bio Ujejne ibn Hasen Fezâri, jedan od glavešina poročnih ljudi među Arapima) došao je pred kuću Allahova Poslanika, s.a.v.a., i zatražio je dozvolu da uđe. Tog dana Allahov Poslanik bio je u Aišinoj sobi. Allahov Poslanik dozvoli mu da uđe, te Aiša ustade odatle i ode. Allahov Poslanik otvoreno je i prijatno s njim razgovarao. Potom taj čovjek ustade i ode. Aiša uđe kod Allahova Poslanika i upita: “Kada se spomenuo ovaj čovjek, ti si ga po lošem spomenuo, ali kada je došao kod tebe u kuću, s njim si lijepo razgovarao. Zašto postupaš na dva načina?” Allahov Poslanik reče: “Najlošiji od Božijih robova jeste onaj zbog čijeg lošeg jezika ljudi ne vole njega kao sagovornika. (Kada sam ga spominjao po lošem, to je zato što ne volim razgovor s takvim ljudima, ali sada kada je došao kod mene, s njim ću lijepo postupati.)”149 Ibid., sv. 2., str. 326., hadis 14. Bâb men jutteka šerrehu, hadis 1., sv. 2., str. 326.

148 149

101


Jedino je bogobojaznost mjerilo više vrijednosti Ukbe ibn Bešîr Asadi došao je do Imama Bakira i rekao je: “Ja sam Ukbe sin Bešîra Asada i ja sam iz plemenite porodice!” Imam Bakir reče: “Nemoj nama isticati svoje porijeklo! Allah je one koje su niskima držali zbog njihova imana uzdigao, a one koje su smatrali velikim zbog njihova zastranjenja, niskima drži. Niko nema prednosti nad drugim niti je veći osim po bogobojaznosti.”150 Oštar govor Allahova Poslanika onome koji se svojim porijeklom hvalisao Došao je čovjek do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao je: “O Allahov Poslaniče! Ja sam sin toga, sin toga...” Do devetog koljena nabroja svoje pretke i njima se dičio. Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Znaj da si ti deseti od njih koji su u Vatri!”151 Oštra poruka razuzdanom i samovoljnom kralju u vezi s pravima ljudi (Jedan vjerovjesnik poslan je narodu kojim je vladao vladarsilnik, a koji je samovoljom ubijao ljude i otimao im imetak.) Gospodar objavi tom vjerovjesniku: “Otiđi do onog vladarasilnika i prenesi mu s Moje strane sljedeće: ‘Ja tebi nisam dao vlast nad ljudima da bi ih ubijao i imetak im otimao. Zapravo, tebe sam postavio za vladara da vapaj potlačenih i onih kojima je uskraćeno pravo utihne, i ne dolazi do Mene. Jer, Ja neću preći preko nepravde koja im je počinjena, čak i da nevjernici budu.’” Bâb el-fahr wel-kiber, hadis 3., sv. 2., str. 328. Ibid., hadis 5., sv. 2., str. 329.

150 151

102


Savjet Imama Sadika pri pomirenju dvoje ljudi Dvojica ljudi posvađali su se u vezi s kupoprodajom. Otišli su do Imama Sadika da im presudi i rekli su šta su imali reći. Nakon što ih je saslušao, Imam Sadik reče: “Onaj kome je učinjena nepravda (kada uradi ono što mu je obaveza) došao je do velike nagrade. Jer, uistinu je tako da ono što onaj kome je počinjena nepravde uzme od vjere nepravednika mnogo je više od imetka koji mu je nepravednik uzeo.” Potom reče: “Ko uradi loše djelo ne treba onda kada njemu bude učinjeno loše djelo to smatrati lošim. Uistinu, čovjek žanje ono što posije. Plod gorka sjemena sigurno je gorak. Plod slatka sjemena sigurno je sladak.” Ovi očinski savjeti toliko su blagotvorno djelovali na dvojicu posvađanih da su se pomirili prije nego što napustili društvo Imama Sadika.152 Veliki grijeh ponižavanja vjernika Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao je: “U noći Miradža, kada me je Allah proveo kroz nebesa, On mi je objavio ono što je htio iza zavjese Svijeta značenja, posredstvom Džibraila razgovarao je sa mnom izravno bez posrednika, kada mi je rekao: ‘O Muhammede! Onaj ko ponizi mog prijatelja ustao je u rat protiv Mene, a onaj ko ratuje protiv Mene, Ja ratujem protiv njega.’ [...]”153 Teška kazna za odbijanje vjernika s vrata Imam Rida kaže: “U vremenu Beni Israila, odnosno Jušaa, nasljednika hazreti Musaa, živjela su četiri vjernika. Jednog dana Ibid., sv. 2., str. 334., hadis 22. Bâb men âzâ el-muslmin, sv. 2., str. 353., hadis 10.

152 153

103


njih trojica okupe se u kući jednog od njih. Četvrti vjernik, koji je inače bio slabašan (a zvao se Hamid), došao je do kuće u kojoj su se oni okupili. Zakucao je na vrata kuće i sluga vlasnika kuće izađe napolje. Hamid reče: ‘Gdje ti je gospodar?’ Sluga slaga: ‘Nije kod kuće.’ Hamid se odatle vrati i sluga se vrati do svog gospodara. Domaćin upita slugu: ‘Ko je bio?’ Sluga reče: ‘Bio je Hamid i rekao sam mu da domaćin nije kod kuće. Ona tri čovjeka nisu osudili slugu niti ih je pogodilo to što su vjernika vratili s vrata kuće, već su nastavili sa svojim druženjem. Sutradan ujutro njih trojica izašli su napolje i krenuli su ka vrtu jednog od njih. Hamid srete njih trojicu u blizini kuće, poselami ih i upita da li može krenuti s njima. Njih trojica saglasili su se da i on krene, ali se nisu izvinuli zbog onog jučerašnjeg događaja. Njih četvorica išli su zajedno putem kada odjednom iznad njihovih glava pojavi se oblak koji je bacao sjenku na njih. Oni su pomislili da je to oblak koji donosi kišu, pa su požurili. Ali, odjednom iz oblaka ču se glas: ‘O vatro! Ove ljude prožderi, a ja sam Džibrail poslan od Boga!’ Istog trenutka iz oblaka sijevnu munja i ubi onu trojicu ljudi. Hamid prestravljen ostade sam u pustinji. Čudio se stradanju svoje trojice prijatelja i nije znao razlog njihova stradanja. Vratio se u grad i otišao je do Juša ibn Nuna. Ispričao mu je događaj stradanja svoje trojice prijatelja. Juša reče Hamidu: ‘Zar ne znaš da se Gospodar rasrdio na njih nakon što je bio zadovoljan s njima? Ova kazna bila je posljedica onoga što su tebi uradili.’ Hamid reče: ‘Šta su to meni uradili?’ Juša mu ispriča kako su ga oni odbili s vrata kuće. Hamid reče: ‘Ja im opraštam.’ 104


Juša reče: ‘Da si im oprostio prije spuštanja kazne, to bi imalo koristi po njih, ali sada oni nemaju koristi od toga, možda je poslije budu imali.’”154 Najlošiji ljudi u govoru Allahova Poslanika Jednog dana ashabi su se okupili oko Allahova Poslanika, s.a.v.a. Poslanik se okrenu prema njima i reče: “Da li da vas obavijestim o najlošijim ljudima među vama?” Ashabi rekoše: “Da, reci nam.” Allahov Poslanik reče: “Najlošiji ljudi među vama jesu oni koji hodaju okolo kako bi ogovarali, oni koji prave razdor među prijateljima i čistim ljudima pripisuju mahane.”155 Zašto je nevjernik onaj ko ne obavlja namaz? Sljedbenik po imenu Mas’ade pitao je Imama Sadika: “Zašto Vi bludnika ne smatrate nevjernikom, a onoga koji ne obavlja namaz vidite kao nevjernika (u onom duhovnom smislu, ne u vanjskom?” Imam Sadik reče: “Bludnik i slični njemu to rade zbog njihove ovladanosti tjelesnom strašću. Dok onaj ko izbjegava namaz to čini zbog toga što namaz gleda s potcjenjivanjem i s omalovažavanjem. Bludnik se okreće ženi zbog jake želje koju ima prema njoj i zbog tjelesnog naslađivanja. U slučaju onoga koji napušta namaz, s obzirom na to da napuštanjem namaza sebi ne može priuštiti nikakvu slast, sasvim je jasno to da je omalovažavanje namaza razlog njegova napuštanja. A kada se desi omalovažavanje namaza, to kao svoju posljedicu ima jedan oblik nevjerstva.”156 Bâb men hadžebe ehâhe el-mu’min, sv. 2., str. 325-326., hadis 2. Bâb en-namime, sv. 2., str. 369., hadis 1. 156 Bâb el-esnâfun-nâs, sv. 2., str. 386., hadis 8. 154 155

105


Podjela ratnog plijena s ciljem pridobivanja srca novih muslimana U osmoj godini nakon Hidžre, nakon oslobađanja Meke, desio se veliki ratni sukob poznat kao bitka na Hunejnu (područje između Meke i Medine). Muslimani su pod vodstvom Allahovog Poslanika, s.a.v.a., pobijedili i došli do velikog ratnog plijena. Na području Dži’râne, Allahov Poslanik, s.a.v.a., dijelio je ratni plijen među muslimanima, ali tako da je muslimanima koji su tek ušli u islam (kao što je Ebu Sufjan i njemu slični) davao znatno više. To je izazvalo prigovor nekih muslimana. Naprimjer, u historiji je zabilježeno to da je jedan od ashaba došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., i rekao mu: “O Allahov Poslaniče! Dao si dosta ratnog plijena ‘Ujejn i ‘Akr’e’, a tek neznatno Džu’ajl ibn Surâke?” Allahov Poslanik, s.a.v.a., u odgovoru reče: “Tako mi Allaha u Čijoj ruci je moja duša, da je Zemlja puna ljudi kao što su ‘Ujejn i ‘Akr’e’, opet bi mi Džu’ajl ibn Surâke bio draži od svih njih. A što se tiče davanja ratnog plijena ljudima poput ‘Ujejn i ‘Akr’e’, to je zbog pridobivanja njihovih srca za islam. Dok Džu’ajla nisam gledao u tom svjetlu.”157 Šejtanova došaptavanja u zasjedi vjernika Bio sam u prisustvu Imama Bakira kada je došao Humraan ibn ‘Ajan (jedan od poznatih učenika Imama Bakira). On postavi nekoliko pitanja i dobi odgovore, a kada je htio poći, reče Imamu Bakiru: “Kada smo s Vama, srca nam se smekšaju, duše su nam mirne zbog neimanja Ovog svijeta, bogatstvo u rukama ljudi izgleda nam beznačajno i prezreno, ali čim se udaljimo od Vas i Kâmil Ibn Asîr, sv. 2., str. 270.

157

106


vratimo se među ljude i trgove, naše stanje promijeni se, dunjaluk nam se omili i udaljimo se od duhovnosti.” Imam Bakir reče: “Zaista srca su jednom teška i tegobna, a drugi put lahka.” Potom reče: “Jedna skupina ashaba došla je do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekla mu: ‘O Allahov Poslaniče! Mi strahujemo da nismo licemjeri.’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Zašto se plašite?’ Ashabi rekoše: ‘Kada smo kod tebe, ti nas svojim savjetima podsjećaš i potičeš na ahiret i u nama javi se strah. Na Ovaj svijet zaboravimo i postanemo bezvoljni spram njega tako kao da gledamo ahiret, Džennet i Džehennem. Ali, kada se udaljimo od tebe i vratimo se svojim kućama, osjetimo miris djece i vidimo naše žene i ukućane, stanje nam se promijeni kao da uopće nismo bili kod tebe. Zar ti ne strahuješ od ove naše promjene i znakova licemjerja?’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče im: ‘Ne, nije tako, to su doista šejtanova navraćanja. Tako mi Allaha, ako biste zadržali takvo stanje, vi biste došli do položaja u kojem biste se rukovali s melecima i hodali po vodi. Vjernik je izložen iskušenjima i zapada u grijeh. Zar niste čuli Božije riječi: Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.158 I tražite oprost od Gospodara svoga, i Njemu se pokajte!’”159,160 Oprez spram opasne navale šejtanove Došao je jedan musliman do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao mu je: “Stradao sam!” El-Bekare (2), 222. Hûd (11), 90. 160 Bâb fi tanakkul ehwâlil-qulûb, sv. 2., str. 423-424., hadis 1. 158 159

107


Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Onaj prokletnik (šejtan) primakao ti se i rekao: ‘Ko te je stvorio?’ I ti mu u odgovoru reče: ‘Bog.’ On tebi reče: ‘Ko je stvorio Boga?’ Musliman reče: “Tako mi Allaha Koji te je po Istini poslao, bilo je onako kako si rekao.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Tako mi Allaha, to je čisti iman.” Ibn ibn Umejr kaže: “Ja sam ovu predaju prepričao Abdullrahmanu ibn Hadždžâdžu i on reče: ‘Moj otac prenosi to da je Imam Sadik u značenju ovog govora Allahova Poslanika rekao: Taj strah kada čovjek misli da je stradao čisti je iman.’”161 *** U jednom drugom kazivanju prenosi se da je čovjek sav prestrašen došao do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao: “Postao sam licemjer.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Tako mi Allaha, nisi postao licemjer. Jer da si licemjer, uopće ne bi ni došao do mene da mi takvo što kažeš. Šta je to kod tebe izazvalo sumnju? Mislim da je to tebi došapnuo onaj spremni neprijatelj (šejtan) rekavši ko je tebe stvorio. U odgovoru si rekao: ‘Bog.’ On ti potom reče: ‘Ko je Boga stvorio?’” Taj čovjek reče: “Tako mi Allaha Koji te je po Istini poslao, tako je kako si rekao.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Šejtan vam prilazi od strane djela (nečinjenjem ili manjkavošću u djelu) i kada vama ne ovlada tim putem, ubacuje vam misli da bi vas odveo na stranputicu. Bâb el-weswese we hadîsun-nefs, sv. 2., str. 425., hadis 3.

161

108


Kada se nekome od vas desi takvo što, spomenite Allaha po Njegovoj Jednoći.” U drugoj inačici stoji: “Kada vam prođe zastranjujuća misao, srcem recite: ‘Vjerujem u Allaha i u Njegova Poslanika. Nema moći niti snage osim u Allaha.’”162 Molbe Ademove i davanje povlastica Ademu Kada je šejtan pušten da bude na Ovom svijetu, a nakon što je bio protjeran zbog ustezanja od činjenja sedžde hazreti Ademu, sve svoje neprijateljstvo usmjerio je prema Ademu. Ovladao je Ademom poput krvi koja teče njegovim venama, a kako bi ga zavodio i odveo na stranputicu. Adem se poskliznu i bi izbačen iz Dženneta. On se pokaja i tevba mu bi primljena. Adem reče Bogu: “Gospodaru! Učinio si da šejtan ovlada sa mnom i on je poput krvi (koja teče venama) ovladao sa mnom, zato i meni daj povlasticu!” Gospodar objavi Ademu: “O Ademe! (nekoliko povlastica dao Sam tebi) Kada god neko od tvojih potomaka odluči da počini grijeh, ali ga ne uradi, neću mu ništa zapisati. A ako ga počini, samo jedna kazna mu se piše. Kada god neko od tvojih potomaka odluči da učini dobro djelo, ali ga ne uradi, jedan sevab mu se piše. A ako ga uradi, piše mu se deset sevaba.” Adem reče: “Bože, uvećaj mi!” Gospodar reče: “Kada god neko od tvojih potomaka zatraži oprost, Ja ću mu oprostiti.” Adem reče: “Bože, uvećaj mi!” Ibid., hadis 4 i 5., sv. 2., str. 424.

162

109


Gospodar reče: “Ja sam im dao pokajanje – ili je rekao: pokajanje sam za njih produžio dok im duša ne dođe do grla.” Adem reče: “O Gospodaru moj! Dovoljno mi je!”163 Zabrana odbijanja ugošćavanja od strane domaćina Došla dva čovjeka do Imama Alija. Imam svakom od njih ponudi sjedalicu. Jedan sjede, a drugi se ustegnu. Imam Ali reče: “Sjedni! Niko ne izbjegava domaćinsko uvažavanje osim magarca.” Potom reče: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao je: ‘Kada vam dođe čovjek vrijedan poštovanja, vi mu iskažite poštovanje.’”164

Bâb fima e’ata Allahu Ademe, sv. 2., str. 440., hadis 1. Bâbu ikrâmul-kerîm, sv. 2., str. 659., hadis 1.

163 164

110


Važnost komšiluka u islamu

Uznemiravanje komšije znak je odsutnosti imana Amr ibn Akrame kaže: “Otišao sam do Imama Sadika i požalio mu se na komšiju koji me uznemirava.” Imam Sadik reče: “Prema njemu odnosi se s puno ljubavi.” Amr ibn Akrame reče: “Allah mu ne oprostio!” Amr ibn Akrame reče: “Kako sam ovo rekao, Imam Sadik okrenu se od mene. Nije mi bilo drago da u ovakvom stanju odem od njega, te rekoh: ‘Ovaj komšija radi mi to i to i uznemirava me.’” Imam Sadik reče: “Da li misliš da ćeš ako budeš loše postupao s njim stići do svog prava?” Amr ibn Akrame reče: “Da, ostvario bih svoje pravo.” Imam Sadik reče: “Taj tvoj komšija ti zavidi. On zavidi na blagodatima koje je Gospodar iz Svoje dobrote darovao robovima. Ako ona osoba kojoj je darovana Božija blagodat bude imala brojnu porodicu, on će uznemirivati članove te porodice. Ako ne bude imao porodicu već sluge, nanijet će zlo tim slugama. Ako ne bude imao sluga, on će noćima ostajati budan, a dane će provoditi u srdžbi.” Za vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.a., došao je čovjek od ensarija do Poslanika i rekao je: “Kupio sam kuću u toj i toj mahali. Najbliži komšija mi je takav da niti se nadam dobru od njega niti sam siguran od njegova zla.” 111


Allahov Poslanik, s.a.v.a., naredi Aliju, Selmanu, Ebu Zerru i još jednoj osobi, a mislim da je to bio Mikdad, da odu do džamije i da glasno obznane: “Nema imana onaj čiji komšija nije siguran od njega.” Oni su izvršili naredbu Allahova Poslanika, s.a.v.a., i tri puta glasno su obznanili ljudima. Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.a., svojom rukom pokazao na četiri strane i rekao: “Do četrdeset kuća na četiri strane računa se komšiluk.”165 Zašto su Jusuf i Benjamim bili uzeti Jakubu? Prvo su braća Jusufova odvojili Jusufa od Jakuba. Nakon više godina, isto su tako oni sa sobom poveli Benjamina (brat Jusufov od jedne majke) u Egipat, ali su se vratili bez njega. Hazreti Jakuba to je teško pogodilo i on se slomljena srca obrati Uzvišenom: “Gospodaru! Zar se nećeš smilovati meni? I vid i dijete si mi oduzeo?!” Gospodar objavi hazreti Jakubu: “Ako sam usmrtio Jusufa i Benjamina ja ću ih oživjeti radi tebe, pa da se okupite zajedno jedni pored drugih. Međutim, sjeti se ovce koju si zaklao, ispržio i pojeo, a taj i taj čovjek u tvom komšiluku postio je i ti mu nisi udijelio ništa od te večere?!” Nakon te objave, svake večeri do jednog fersaha od kuće oglašavali su to da svako onaj ko hoće da večera, neka dođe do kuće Jakubove.166 Teška osuda Allahova Poslanika u vezi s komšijom koji je uznemirivao Za vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.a., došao je čovjek do Allahova Poslanika i požalio mu se na komšiju koji ga je uznemirivao. Bâb hakkul-džewâr, sv. 2., str. 666., hadis 1. Bâb hakkul-džewâr, sv. 2., str. 666-667., hadis 4-5.

165 166

112


Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče me: “Strpi se!” Još jednom došao je do Allahova Poslanika i požalio mu se kao prvi put. Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče mu: “Strpi se!” On ode i ponovo po treći put dođe do Allahova Poslanika i požali mu se na svog komšiju. Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče mu: “Kada dođe petak i kada ljudi krenu na džumu, ti iz kuće iznesi stvari na ulicu. Ko tuda naiđe i upita te što si iznio stvari, ti mu ispričaj za uznemiravanja koja podnosiš od komšije.” Čovjek je učinio kako mu bi rečeno, a kada komšija sazna za to, dođe do njega i reče: “Vrati svoje stvari u kuću. Ja sam se zavjetovao Bogu da te više neću uznemirivati.”167

Ibid., sv. 2., str. 668., hadis 13.

167

113


Vrijednost dobročinstva prema ocu i majci

Savjet Pejgambera u vezi s tevhidom i dobročinstvom prema ocu i majci Došao je čovjek do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao mu je: “Posavjetuj me!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ne pridružuj Allahu sudruga nikakva, čak i kad bi te u vatri pržili i mučili, osim ako ti srce ostane čvrsto u vjeri. Poštuj oca i majku, budi im pokoran i čini im dobročinstvo, bilo da su živi, bilo da su preselili s Ovoga svijeta. Ako oni od tebe budu tražili da odbaciš porodicu i imetak, pokori se tome, jer je takvo slijeđenje jedno od dijelova imana.”168 Naglašavanje poštivanja prema majci Došao je Arap do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao mu je: “O Allahov Poslaniče! Kome da činim dobročinstvo?” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Majci!” Arap reče: “A kome potom da činim dobročinstvo?” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Majci!” Arap reče: “A kome potom da činim dobročinstvo?” Bâb el-birr bil-wâlidejn, sv. 2., str. 158., hadis 2.

168

114


Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Majci!” Arap reče: “A kome potom da činim dobročinstvo?” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ocu!”169 Nagrada dobročinstva prema ocu i majci Došao je čovjek do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao mu je: “O Allahov Poslaniče! Ja volim džihad i kada je on u pitanju, osjećam polet.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Idi i bori se na Allahovom putu! Ako na tom putu pogineš, bit ćeš živ kod Gospodara i imat ćeš opskrbu. A ako se razboliš i umreš, nagrada tvoja je kod Allaha, dž.š. A ako se kući živ vratiš iz borbe, bit ćeš očišćen od grijeha kao na dan kada si rođen.” Čovjek reče: ”O Allahov Poslaniče! Imam starog oca i majku koji su prisno vezani za mene i nisu sretni u pogledu mog odlaska u džihad.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “U tom slučaju ostani uz oca i majku. Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, jedan dan i noć prijateljevanja s njima bolje je za tebe od godinu dana u džihadu.”170 U drugom predanju kaže se: “Došao je mladić do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao mu je: ‘Ja sam mladić pun snage i volim džihad, ali imam majku kojoj nije drago da idem u borbu. Šta da radim?’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Idi i brini se o majci. Tako mi Allaha u Čijoj ruci je moja duša, tvoje prijateljevanje s majkom samo jedan dan i jednu noć bolje je od sevaba godinu dana džihada na Allahovom putu!’”171 Ibid., sv. 2., str. 159-160., hadis 9. Ibid., sv. 2., str. 160., hadis 10. 171 Ibid., sv. 2., str. 163., hadis 20. 169 170

115


Služenje majci čovjeka koji je tek prihvatio islam Zekerija ibn Kufi kaže: “Bio sam kršćanin i postao sam musliman. Kada sam bio na hadžu, otišao sam do Imama Sadika i rekao sam mu: ‘Ja sam bio kršćanin, pa sam prihvatio islam.’” Imam Sadik reče: “Šta si vidio u islamu pa si ga prihvatio?” Zekerija reče: “Pročitao sam u Kur’anu gdje Gospodar kaže Poslaniku: َ ُ َ ْ‫َ ْ َ ُ َ لاَ إ‬ َّ ً ُ ُ َ ْ َ َ َْ َ ُ َ ‫ورا ن ْهدِي‬ ‫يمان َولكِن جعلناه ن‬ ‫ال‬ ِ ‫ما كنت تدرِي ما الكِتاب و‬ َ َّ َ ‫بِهِ َم ْن نشاء م ِْن ع َِبادِنا‬

Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo.”172 Imam Sadik reče: “Gospodar je tebe uputio.” Potom Imam tri puta ponovi: “Gospodaru, uputi ga!” Potom se obrati Zekerijahu riječima: “Sinak! Pitaj što želiš!” Zekerija reče: “Moj otac, majka i porodica su kršćani. Majka mi je slijepa. Da li da budem s njima (sada kada sam postao musliman) i jedem hranu iz njihove posude?” Imam Sadik reče: “Da li oni jedu svinjetinu?” Zekerija reče: “Ne, nemaju kontakt sa svinjama.” Imam Sadik reče: “Nema problema. Brini se o majci i lijepo se odnosi prema njoj. Kada umre, nemoj da je prepustiš drugima, već je ti gusuli, opremi i ukopaj. I nikome ne govori da si dolazio do mene, a uz Božiju pomoć dođi do mene na Mini.” Zekerija kaže: “Na Mini sam otišao do Imama Sadika i nađoh ga okruženog ljudima. Izgledao mi je kao učitelj djece. Jednom bi mu jedan, a drugi put drugi čovjek postavljao pitanja i on bi Eš-Šura (42), 52.

172

116


im davao odgovore. Kada sam se vratio u Kufu, prema majci sam se odnosio s poštovanjem i dobročinstvom. Davao sam joj hranu, prao njenu odjeću i kosu. Služio sam joj. Majka mi reče: ‘Sinak moj! Dok si bio u mojoj vjeri, nisi mi toliko iskazivao ljubavi niti me služio. Kakvo je ovo tvoje ponašanje prema meni od kada si prihvatio islam?’ Rekao sam: ‘Potomak našeg Pejgambera naredio mi je da lijepo postupam prema majci.’ Majka reče: ‘Da li je taj čovjek koji ti je to naredio Pejgamber?’ Rekoh: ‘Nije, već je sin Pejgamberov.’ Majka reče: ‘Ne, to je Pejgamber, jer poslanici naređuju takvo ponašanje.’ Rekoh: ‘Majko! Nakon našeg Pejgambera neće više doći poslanik. On je sin Pejgambera.’ Majka reče: ‘Tvoja vjera najbolja je vjera, zato mi je predstavi!’ Predstavio sam vjeru islam majci i ona ga prigrli. Poučio sam je načelima i osnovnim stvarima iz propisa. Klanjala je podne, ikindiju, akšam i jaciju i te noći razboli se i reče mi: ‘Sinak, ponovo me pouči onome što si već rekao.’ Ja sam to ponovio i majka je to potvrdila te je napustila Ovaj svijet. Ujutro su se okupili muslimani i gusulili su je, a ja sam joj klanjao dženazu i spustio sam je u kabur.”173 Tajna boljeg prijema sestre od brata Ammar ibn Hajjan kaže: “Rekao sam Imamu Sadiku: ‘Sin Ismail lijepo se odnosi prema meni.’” Imam reče: “Tvog sina Ismaila volio sam, a sada ga još više volim.” Potom reče: “Došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., sestra Ibid., sv. 2., str. 160., hadis 11.

173

117


po mlijeku. Kada ju je Poslanik ugledao, obradovao joj se, te joj svoj ogrtač prostrije po zemlji i posjede je na njega. Potom je s osmijehom razgovarao s njom, sve dok se ona nije digla i otišla. Zatim Poslaniku dođe brat po mlijeku. Allahov Poslanik s njim se, također, lijepo i toplo ispita, ali se prema njemu nije ponio kao prema sestri po mlijeku. Neko upita za razlog ovakvom čemu i Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Ona sestra ljepše postupa prema ocu i majci od brata.’”174 Poštivanje tetke jeste kao poštivanje majke Ebu Hatidže kaže: “Imam Sadik rekao je: ‘Došao je čovjek do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekao mu je: Za vrijeme džahilijeta dobio sam kćerku. Odgojio sam je do dobi kada je postala punoljetna. Obukao sam joj najljepšu odjeću, odveo sam je do jednog bunara i bacio sam je u njega. Zadnje što sam čuo od nje bilo je: O oče dragi! Sada se mnogo kajem zbog toga. Došao sam te zamoliti da mi kažeš kako da nadoknadim ovaj grijeh?’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Da li joj je majka živa?” Grešnik reče: “Nije.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Da li ima tetku (sestru majkinu)?” Grešnik reče: “Da.” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Čini dobročinstvo njoj, jer je ona u položaju majke. Dobročinstvo njoj pokrit će grijeh onoga što si počinio.” Imam Sadik reče: “U vrijeme džahilijeta ubijali su žensku djecu, a kako ona ne bi, kada porastu, pala u ruke neprijatelja kao zarobljenik i rađala djecu za drugo pleme.”175 Ibid., sv. 2., str. 161., hadis 12. Ibid., sv. 2., str. 162-163., hadis 18.

174 175

118


Tri vrste grijeha Za vrijeme svog hilafeta, Imam Ali jednom prilikom u prisustvu ljudi otišao je na minber u kufskoj džamiji. Nakon zahvale Bogu reče: “O ljudi! Tri su vrste grijeha.” Nakon ovih riječi Imam ušuti i ništa ne reče. Jedan od prisutnih po imenu Habbe Arani reče: “O Amirulmu’minin! Rekao si da su tri vrste grijeha i onda si zašutio?” Imam Ali reče: “Htio sam pojasniti te riječi, ali mi se duša stegnula i to me spriječilo od govora. Da, tri su vrste grijeha: grijeh koji je oprošten, grijeh koji nije oprošten i grijeh za koji postoji nada u njegov oprost, kao i strah da ne bude oprošten.” Habbe Arani reče: “O Amirul-mu’minin! Pojasni nam te tri vrste grijeha!” Imam Ali reče: “A što se tiče oproštenih grijeha, to su oni zbog kojih je Gospodar kaznio Svoga roba kroz nedaće, a Gospodar je plemenitiji od toga da dva puta kažnjava Svoga roba. A što se tiče grijeha koji neće biti oprošteni, to je ono zlo i nepravda koju jedan čovjek počini drugome. Kada se Gospodar pokazao svojim stvorenjima (posredstvom poslanika), zakleo se Sobom i rekao je: ‘Tako mi Moje časti i veličine, neću preći ni preko jedne nepravde nepravednika, pa čak ta nepravda bila i udarac šake o šaku, ili potiranje ruke po drugoj ruci (radi zadovoljstva), ili udarac životinje s rogovima u životinje bez rogova!’ Gospodar će umjesto robova kazniti nepravdu robova jednog prema drugom, sve dok ne ostane nijedna nepravda, a da nije kažnjena. Potom će ih Gospodar na Sudnjem danu proživjeti radi svođenja obračuna. A što se tiče treće vrsta grijeha, to je onaj grijeh kojeg je Gospodar pokrio i ostavio počiniocu priliku za pokajanje. A grešnik 119


je takav da strahuje od svog grijeha i ima nadu u Božiju milost. I mi, također, u vezi s takvim grešnikom imamo isto stanje kao što ga ima i on, a to je strah od kazne i nada u milost Božiju.”176 Tajna razlikovanja među dvjema dženazama Imam Bakir kaže: “Jedan od poslanika Beni Israila prolazio je pored naselja u kojem je naišao na mrtva čovjeka čije je jedna polovina tijela bila pod zidom, a druga polovina virila je vani, pa su ptice i psi razderali njegovo tijelo. Taj poslanik nastavio je svoje putovanje i došao je do jednog grada. U gradu vidje dženazu jednog od uglednika tog grada. Tijelo mu je bilo umotano u svilu i položeno na nosiljku, a oko nosiljke zabodena su zapaljena mirišljava drvca koja su prostor ispunjavala mirisom. Taj poslanik okrenu se Bogu i reče: ‘Gospodaru! Ja svjedočim da si Ti Sudija Koji nikome nepravdu ne čini! Ona prva dženaza bila je dženaza Tvog roba koji Ti nikad nije činio širk ni koliko treptaj oka, ali je opet onako umro. Dok ovaj Tvoj rob nije povjerovao u Tebe ni koliko treptaj oka, a usmrtio si ga u onakvoj raskoši?’ Gospodar reče poslaniku: ‘O robe Moj! Ja Sam, kao što si rekao, Sudija Pravedni Koji ne čini nepravdu nikome. Onaj Moj (prvi) rob imao je grijeh kod Mene, i zato sam ga usmrtio na onakav način da to bude kazna za grijeh i da očišćen od grijeha dođe Meni u susret. Dok je onaj Moj (drugi) rob kod Mene imao dobro djelo i usmrtio sam ga na onakav način na koji bi Meni došao bez ikakve nagrade kod Mene.’”177 Bâb fi ennez-zunûbe selâse, sv. 2., str. 443., hadis 1. Bâb ta’džîl ‘ukubatiz-zenb, sv. 2., str. 466., hadis 11.

176 177

120


Savjet hazreti Alija čovjeku koga je zadesila nesreća Imam Ali pošao je do džamije i kada stiže do nje, vidje čovjeka veoma tužnog kako stoji pored džamije. Imam ga upita: “Zašto si tužan?” On reče: “O Amirul-mu’minin! Toliko me je pogodila smrt oca i brata da se plašim da ne prepuknem.” Imam Ali reče: “Savjetujem ti bogobojaznost i budi strpljiv da bi stigao do (dobrih) posljedica. I znaj da je strpljivost u poslovima isto što i glava tijelu. Kada tijelo ostane bez glave, ono se pokvari. Isto tako, ako čovjek u životnim poslovima nema strpljenja, i ti poslovi propadnu.”178 Zabrana od dugog pozdrava Imam Ali, prolazeći pored skupine ljudi, nazvao im je selam, a oni su mu u odgovoru rekli: “Selam na tebe i Božija milost i blagoslov i oprost i zadovoljstvo!” Imam Ali im reče: “Reci isto onako kao što su meleci rekli našem ocu hazreti Ibrahimu. Oni su rekli: ‘Milost i blagoslov Božiji na vas ukućane!’ – a ne više!”179 Tri vrste ljudi u riječima Imama Alija Došao je čovjek do Imama Alija i rekao mu je: “O Amirulmu’minin! Preporuči mi put od dobrih puteva, a čijim slijeđenjem spasit ću se?” Imam Ali reče: “O pitaoče! Slušaj, potom shvati, potom povjeruj, a potom to primijeni u djelo. I znaj da postoje tri vrste ljudi: isposnik, strpljiv čovjek i onaj koji žudi za Ovim svijetom. Bâb el-sabr, hadis 13., sv. 2., str. 91. Bâb et-taslîm, hadis 13., sv. 2., str. 646.

178 179

121


A što se isposnika tiče, to je ona osoba čije srce napustila je radost i tuga. Niti se raduje onome što mu pristigne od Ovoga svijeta, niti ga žalosti ono što izgubi od Ovoga svijeta. Takav čovjek smirene je misli. A što se strpljiva čovjeka tiče, to je ona osoba koja iz srca želi poslove Ovoga svijeta, ali kada stigne do toga, ona kontrolira svoje strasti, a kako bi na kraju ostala sačuvana od zle posljedice toga. Ta osoba takva je da kada bi stekao uvid u njeno srce, ti bi se iznenadio spram njegovog samosavlađivanja, skromnosti i daleke promišljenosti. A što se onoga koji žudi za Ovim svijetom tiče, on nema nikakva straha od toga odakle mu pristižu poslovi Ovoga svijeta, da li je to na dozvoljen ili, pak, na nedozvoljen način. On nema straha od toga da li će poslovi Ovoga svijeta njemu ukaljati čast te da li će stradati i izgubiti svoju čovječnost. Takav čovjek beznadežan je i izgubljen u vrtlogu Ovoga svijeta.”180 Savjet hazreti Hidra hazreti Musau Jednom prilikom hazreti Hidr susreo se s hazreti Musaom. Nakon selama, hazreti Hidr posavjetova hazreti Musaa sljedećim riječima: “Najbolji od dva dana (Ovaj svijet i ahiret) jeste onaj koji imaš pred sobom (ahiret). Obrati pažnju na to koji je to dan i danas spremi odgovore za taj dan. Znaj da ćeš sigurno biti priveden i pitan. Uzmi pouku od ovog vremena i znaj da je vrijeme i dugo i kratko. Radi tako kao da očima vidiš nagradu za svoje djelo, a kako bi imao veću nadu u svoj ahiret (da te ne prevari Ovaj svijet), jer ono što od Ovoga svijeta u budućnosti dolazi jeste poput onoga što je već prošlo.”181 Bâb muhâsebetul-‘amal, sv. 2., str. 646., hadis 13. Bâb muhâsebetul-‘amal, sv. 2., str. 459., hadis 22.

180 181

122


Odgovor Poslanika, s.a.v.a., na pitanje o grijesima iz džahilijeta Došla je skupina muslimana do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i rekli su: “O Allahov Poslaniče! Da li će među nama biti kažnjen za grijehe onaj koji ih je počinio u džahilijetu, a potom postao musliman?!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ako je osoba među vama nakon što je postala musliman uradila dobro djelo i ako je njeno vjerovanje bilo ispravno, Gospodar je neće kazniti zbog grijeha koje je počinila u džahilijetu. Međutim, ako islam te osobe ne bude uredu i ako njeno vjerovanje ne bude ispravno, Gospodar će je kazniti i za grijehe iz vremena džahilijeta i za grijehe iz vremena islama.”182

Bâb ennehu la ju’âhizehu el-muslim bi ma amile fil-džâhilijjeti, sv. 2., str. 461., hadis 1.

182

123



Sadržaj

RIJEČ UREDNIKA .............................................................................5 O razumu . ...................................................................................9 Vrijednost promišljanja i uzimanja pouke . ..................................9 Mala vrijednost ibadeta koji nije popraćen razumom ................10 Um (razum) ili čvrst dokaz . ......................................................10 Razine vezivanja uma s čovjekom u različitim fazama . ..............11 Sumnjičav čovjek nije razuman..................................................12 O znanju ....................................................................................13 Ko je allame (veliki znalac)? . .....................................................13 Znanje popraćeno djelom .........................................................14 Značenje znanja ........................................................................14 Traženje odgovora o nepoznatim stvarima od onih koji znaju ......14 Ko je potpuni fakih? . ................................................................15 Zabrana Imama Kazima da se primjenjuje analogija . ................15 Tevhid, spoznaja Allaha i pitanja vjerovanja .........17 Raspravljanje poricatelja Boga s Imamom Sadikom i njegovo prihvatanje islama ...............................................................17 Nemoć vještih učenjaka pored Imama Sadika . ..........................20 Velika nemoć Ibn Ebi el-‘Awdžâ’a ..............................................22 Rasprava trećeg dana .................................................................24 Iznenadna smrt Ibn Ebi el-‘Awdžâ’a . .........................................25 Rasprava Imama Ride s poricateljem Boga ................................26 Prihvatanje islama Abdullah Dejsânia . ......................................27 Odgovor Imama Sadika čovjeku koji je vjerovao u dualizam . ......30 Odgovor na pitanja poricatelja Boga .........................................31 Dvije skupine ljudi u Božijoj zaštiti............................................33


Značenje “Allahu ekber” i “Lica Božijeg”....................................34 Značenje Allahove srdžbe...........................................................35 Mudžiza Poslanika i prihvatanje islama od strane jevreja.............35 Rasprava Imama Ride s Ebu Qurreom.......................................36 Ovaj odgovor donio si iz Hidžaza...............................................38 Značenje Volje...........................................................................39 Istinita riječ iz usta čovjeka koji je ne svjedoči.............................41 Pisanje izraza “ako Allah bude htio” u pismu..............................42 Velika milost i dobrota Božija.....................................................42 Vrijednost i nagrada zikra...........................................................43 Rezultat polaganja nade u drugog pored Allaha..........................44 O Dovi..........................................................................................45 Dova je oružje vjernikovo...........................................................45 Odlučnost u dovi.......................................................................45 Neprimanje dove tri osobe.........................................................46 Uloga hvale Allaha i donošenje salavata na Poslanika prije dove za njeno primanje................................................47 Uvjet ispunjenja dove i posljedica udjeljivanja............................47 Nada pri činjenju dove...............................................................48 Poznata dova Ebu Zerea na nebesima.........................................50 O Časnom Kur’anu. ...................................................................52 Pažnja ka Kur’anu kao prvom temelju islama.............................52 Pažnja koju je Imam Sedžad posvećivao Kur’anu........................53 Raznolikost ljudi s obzirom na njihov odnos prema Kur’anu......53 Poticanje Imama Sadika na učenje Kur’ana lijepim glasom.........54 Pokuđenost padanja u besvijest pri učenju Kur’ana....................54 Velika nagrada stalnog učenja sure Ihlas.....................................55 O Allahovom Poslaniku ....................................................56 Primjer lijepog morala Allahova Poslanika..................................56 Prosta hrana Allahova Poslanika.................................................57 Upozorenje Allahova Poslanika u vezi s gomilanjem grijeha........57 Ljutnja Allahova Poslanika na oholog bogataša...........................58 Prolaznost Ovog svijeta u očima Allahova Poslanika...................59


Ništavnost Ovog svijeta u očima Allahova Poslanika...................59 Primjer šale Allahova Poslanika...................................................60 Moral Allahova Poslanika...........................................................60 Karakteristike islama i razine imana..........................61 Razlika između imana i islama...................................................61 Karakteristike ljudi s imanom. ......................................62 Vrijednost pokornosti pred Istinom............................................62 Četiri prava vjernika kod drugog vjernika...................................63 Poštivanje adaba pri kihanju.......................................................63 Osobenosti dostojne vjerniku.....................................................64 Jedan primjer istinskog vjernika.................................................64 Uloga pokornosti u spasenju čovjekovom...................................65 Malo djela zajedno sa sviješću o Allahu bolje je od mnogo djela bez svijesti o Allahu........................66 Primjer lijepog morala................................................................67 Zahvala Allahu. .....................................................................68 Pravo zahvale..............................................................................68 Tajna sedžde Imama Kazima......................................................68 Nagrada za tri lijepa svojstva .....................................................69 Važnost straha od Gospodara ....................................................69 Vrijednost straha od Gospodara..................................................70 Isprazna nada.............................................................................71 Vrijednost korenja samog sebe....................................................72 Kontrola jezika...........................................................................72 Poniznost Nedžašija, kralja Etiopije, kao izraz zahvale................72 Zašto je hazreti Musa bio počašćen razgovorom s Allahom?........74 Vrijednost nošenja potrepštine svojoj porodici............................74 Primjer poniznosti hazreti Isaa....................................................75 Primjer poniznosti Imama Kazima prilikom prinošenja kurbana................................................75 Najčvršća, veza imana.................................................................76 Rezultat rada..............................................................................76 Allahov Poslanik voli umjeren život . .........................................77


Vrijednost rodbinskih veza i kazna za prekidanje tih veza . ......................................................79 Važnost očuvanja rodbinskih veza...............................................79 Savjet Imama Sadika u vezi s rodbinskim vezama.......................79 Kazna za one koji prekidaju rodbinske veze................................80 Prekidanje rodbinskih veza donosi prekidanje Božije milosti......80 Brza kazna za prekidanje rodbinskih veza...................................81 Uzajamna nevidljiva povezanost među vjernicima......................81 Uzajamna svojstva vjernika.........................................................82 Pomoć džina-vjernika žednim vjernicima...................................82 Tri uzajamna prava muslimana...................................................82 Žrtvovanje je jedna od obaveza vjernika ....................................83 Selam Allaha onome koji posjećuje vjernika...............................84 Postupak Imama Bakira i velika nagrada za rukovanje................85 Imam Sadikovo naglašavanje susreta s braćom u vjeri.................86 Ispunjenje vjernikove potrebe veće je od tavafa Kabe i od itikafa.........................................87 Nagrada za davanje hrane...........................................................87 Dvadeset svojstava potpunog vjernika........................................88 Ko je musliman, a ko mumin?....................................................90 Vjernik je izložen svakoj nesreći osim samoubistvu.....................90 Vjernik bez nesreća u opasnosti je od brzo nastupajuće nesreće.................................................91 Zekat na tijelo............................................................................91 Izloženost vjernika svakom obliku nedaće i dova za njeno otklanjanje.....................................................92 Dova za neovisnost od zlih ljudi, a ne od svih stvorenja..............93 Najlošiji čovjek u očima Allahova Poslanika ..............................93 Najobuhvatniji savjet ................................................................94 Kazna za uobraženosti i zavist.....................................................94 Ko je prokleti silnik?..................................................................95 Bezvrijednost neiskrenog ibadeta . .............................................96 Pobožnjak crna lica i grešnik svijetla lica.....................................96


Savjet Iblisa hazreti Musau.........................................................97 Hazreti Isa u selu bez ljudi i njegov razgovor s oživljenim mrtvacom................................97 Udaljavanje Imama Sadika od prijatelja izopačenog i uvredljivog govora........................99 Loša svojstva prepreka su udovoljenju dove..............................100 Imam Sadikovo naglašavanje važnosti napuštanja izopačenog govora............................................100 Prijekor sjedanja s čovjekom loša jezika....................................101 Jedino je bogobojaznost mjerilo više vrijednosti........................102 Oštar govor Allahova Poslanika onome koji se svojim porijeklom hvalisao..........................102 Oštra poruka razuzdanom i samovoljnom kralju u vezi s pravima ljudi..........................102 Savjet Imama Sadika pri pomirenju dvoje ljudi........................103 Veliki grijeh ponižavanja vjernika.............................................103 Teška kazna za odbijanje vjernika s vrata..................................103 Najlošiji ljudi u govoru Allahova Poslanika...............................105 Zašto je nevjernik onaj ko ne obavlja namaz?...........................105 Podjela ratnog plijena s ciljem pridobivanja srca novih muslimana.........................................................106 Šejtanova došaptavanja u zasjedi vjernika.................................106 Oprez spram opasne navale šejtanove.......................................107 Molbe Ademove i davanje povlastica Ademu............................109 Zabrana odbijanja ugošćavanja od strane domaćina..................110 Važnost komšiluka u islamu. ........................................111 Uznemiravanje komšije znak je odsutnosti imana.....................111 Zašto su Jusuf i Benjamim bili uzeti Jakubu?............................112 Teška osuda Allahova Poslanika u vezi s komšijom koji je uznemirivao................................112 Vrijednost dobročinstva prema ocu i majci.........114 Savjet Pejgambera u vezi s tevhidom i dobročinstvom prema ocu i majci......................................114


Naglašavanje poštivanja prema majci........................................114 Nagrada dobročinstva prema ocu i majci..................................115 Služenje majci čovjeka koji je tek prihvatio islam......................116 Tajna boljeg prijema sestre od brata..........................................117 Poštivanje tetke jeste kao poštivanje majke...............................118 Tri vrste grijeha .......................................................................119 Tajna razlikovanja među dvjema dženazama.............................120 Savjet hazreti Alija čovjeku koga je zadesila nesreća..................121 Zabrana od dugog pozdrava.....................................................121 Tri vrste ljudi u riječima Imama Alija.......................................121 Savjet hazreti Hidra hazreti Musau...........................................122 Odgovor Poslanika, s.a.v.a., na pitanje o grijesima iz džahilijeta.....................................123



KAZIVANJA IZ ŽIVOTA POSLANIKA I EHLI-BEJTA Izdavač Fondacija “Baština duhovnosti”, Mostar 1432/2011. Za izdavača Amar Imamović Lektura Sanjin Kodrić DTP Mahir Sokolija Štampa Dobra knjiga Za štampariju Izedin Šikalo CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 28-725-4/-5 KULAYNI, Muhammad ibn Ya’qub Kazivanja iz života Poslanika i Ehli-bejta : (izbor predaja iz Usûli Kâfija) / Muhammed ibn Jaqub el-Kulejni ; odabrao i preveo Amar Imamović. – Mostar : Fondacija “Baština duhovnosti”, 2011. –123 str. ; 19 cm Prijevod djela: Usûli Kâfi ISBN 978-9958-867-05-7 1. Imamović, Amar. – I. Abu Ya’far Muhammad ibn Ya’qub ibn Ishaq al-Kulayni Al-Razy vidi Kulayni, Muhammad ibn Ya’qub. – II. el-Kuleyni, Muhammed ibn Jaqub vidi Kulayni, Muhammad ibn Ya’qub. – III. Abu Ja’far Muhammad bin Yaqoub al-Kulainy vidi Kulayni, Muhammad ibn Ya’qub COBISS.BH-ID 19159046


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.