Godište CXXXXII
ISSN 1847-0521
Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije č a s o p i s
Poštarina plaćena u pošti 31400 Đakovo
6/2014.
z a
p a s t o r a l n u
TEMA:
o r i j e n t a c i j u
Prvi svjetski rat
1 Boris Vulić, urednik: NIKAD VIŠE RATA! 2 Đuro Hranić, nadbiskup: ZAR NAS TEK RATNA STRADANJA I ZLO MOGU UJEDINITI? 4 Vijoleta Herman Kaurić: PRVI SVJETSKI RAT: VIŠE ILI MANJE POZNATE ČINJENICE 10 Marko Medved: KATOLIČKA CRKVA I PRVI SVJETSKI RAT 17 Grgo Grbešić: GLASNIK BISKUPIJA BOSANSKE I SRIJEMSKE O PRVOM SVJETSKOM RATU 22 Juraj Batelja: BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC U PRVOM SVJETSKOM RATU 31 Ivica Raguž: PRVI SVJETSKI RAT I EUROPA DANAS – TEOLOŠKI OGLED
Župnik i župa 35 37 45 51 53 54
Ivan Andrić: ETO PETROVA! KOLIKO JE REĐENIKA? Ivica Raguž: HOMILIJE ZA SPROVOD Ivan Bodrožić: PROPOVIJEDI S CRKVENIM OCIMA Josip Filipović: EUHARISTIJSKO KLANJANJE Ivan Andrić: »OVA SU DVOJICA« Josip Filipović: ŽUPA DUHA SVETOGA – SLAVONSKI BROD (2) 57 Vinko Juzbašić: PLJAČKE KOMITA U BOŠNJACIMA 1918. GODINE
Vjeronauk i kateheza 61 Zdenka Beker: VEĆ 10 GODINA RASTEMO S BOGOM 62 Jasmina Rašković, Ksenija Vilić: OPROST I OPRAŠTANJE 68 Ankica Landeka: SUSRETI OD KOJIH SE ŽIVI – SUSRETI S USKRSLIM 71 Ivica Čatić: PROROK JEREMIJA 73 Krešimir Bulat: SLIJEPI BARTIMEJ 76 Željko Čekolj: »NAJVAŽNIJE JE BITI SRETAN« 79 Tihonija Zovko: »OBITELJSKO LICE CRKVE«
Događanja 80 Stanje na poplavljenim područjima 85 Iz života Crkve 123 Vijesti iz Nadbiskupije
Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije Časopis za pastoralnu orijentaciju ĐAKOVO, GODIŠTE 142. br. 6 (2394) 2014. str. 613.-740. Izdavač Nadbiskupski ordinarijat Strossmayerov trg 6, 31400 Đakovo Glavni i odgovorni urednik dr. sc. Boris Vulić e-mail: vulic@me.com Tajništvo uredništva Martina Kuveždanin Anica Banović Uredničko vijeće Ivan Ćurić, Jozo Duspara, Ivo Džinić, Josip Filipović, Grgo Grbešić, Zdenko Ilić, Stjepan Karalić, Markan Kormanjoš, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Bože Radoš, Teuta Rezo, s. Viktorija Šimić, Marko Tomić, Drago Tukara, Davor Vuković Adresa uredništva i kontakt Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije J. J. Strossmayera 58, 31000 Osijek tel: 031/253-918 e-mail: vjesnik@djos.hr Administracija i pretplate Stjepan Maroslavac tel: 031/802-229 e-mail: vjesnik.pretplate@djos.hr Lektura Anzelma Salopek, prof. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemstvo: 600 kn (80 €) Vjeroučitelji laici i polaznici Škole za župne suradnike (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Cijena pojedinačnog broja: 50 kn Uplate – Hrvatska Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) IBAN: HR9624850031100203891 poziv na broj: upisati pretplatnički broj (ili poštanskom uplatnicom na izdavača) Uplate – inozemstvo Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) IBAN: HR9624850031100203891 SWIFT: CROAHR2X poziv na broj: upisati pretplatnički broj Naklada 1200 primjeraka Grafička priprema i tisak »Glas Slavonije« d.d. Osijek
www.djos.hr/vjesnik
P I J . Đ H Predsjednik Republike Hrvatske, dr. Ivo Josipović, nazočio je 24. svibnja programu XII. Strossmayerovih dana u Đakovu te tom prilikom u Nadbiskupskom dvoru posjetio i đakovačko-osječkog nadbiskupa, mons. dr. Đuru Hranića. Susretu je nazočio i đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. dr. Marin Srakić. Predsjednik Josipović i nadbiskup Hranić razgovarali su o suradnji Crkve i Države. Spomenuli su se i onih kojima je sada najteže, ljudi u poplavljenim područjima Slavonije, izrazili svoju solidarnost te istaknuli da razmišljaju kako im najviše pomoći. Dotaknuta su i pitanja obnove katedrale sv. Petra u Đakovu i konkatedrale sv. Petra i Pavla u Osijeku. »Te dvije katedrale prevažni su vjerski objekti i spomenici hrvatske kulture. Nadam se da će dobrim partnerstvom Države i Crkve, uz korištenje europskih fondova, započeti obnova te dvije uistinu važne zgrade«, istaknuo je predsjednik Josipović. Nadbiskup Đuro, zajedno s nadbiskupom Marinom, zahvalio je dr. Josipoviću na posjetu i uručio mu prigodne darove: monografije »Đakovo – biskupski grad« te »Đakovačkoosječka nadbiskupija nekad i danas«, knjigu o biskupu Strossmayeru te tri vrhunska biskupijska vina. Potom je predsjednika upoznao s poviješću Nadbiskupskoga dvora i njegovih salona, a predsjednik se upisao u Knjigu gostiju. Uz suradnike predsjednika Josipovića, susretu su nazočili dožupan Osječko-baranjske županije Željko Kraljičak, gradonačelnik Đakova Zoran Vinković te ostali predstavnici županijske i gradske vlasti.
Odgovarajući medijskim djelatnicima na pitanje o načinima pomoći poplavljenim područjima, predsjednik je pojasnio kako dogovori idu preko Vlade. Rekao je kako je čuo što Crkva čini i planira te naglasio: »Svima nam je zadaća da pomognemo. Ovih dana imao sam razgovore s mnogim velikim donatorima, neki su iz Hrvatske, neki iz inozemstva, i nadam se da će rezultati biti dobri.« Nadbiskup Hranić novinarima je prenio dojmove o posjetu poplavljenim župama i mještanima tih krajeva, podsjećajući kako je Slavonija jedna od najsiromašnijih regija Republike Hrvatske, a Drenovački dekanat, kojemu pripadaju poplavljene župe, jedan je od siromašnijih dekanata Nadbiskupije. Istaknuo je iskustvo zajedništva i solidarnosti, brige za ljude s poplavljenih područja, pohvaljujući sve institucije. Ponovio je kako je Đakovačko-osječka nadbiskupija odmah uputila 100.000 kn Caritasu Đakovačko-osječke nadbiskupije, a isti iznos upućen je i Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije. Podsjetio je i kako su odvojena sredstva za skoro otvaranje Pučke kuhinje u Slavonskom Brodu te Vinkovcima, te rekao: »Žao mi je kada se proziva Crkvu, u smislu – vjernici pomažu i daju, a što će ona dati. Kao da ti vjernici nisu Crkva. Mi smo jedno, a naši vjernici uzdržavaju Crkvu zajedno s državom i omogućuju nam redovito funkcioniranje. Kada se vjernici angažiraju, pomažu, daju u Caritas, to je također djelovanje Crkve. Stoga, želim reći da sam ponosan na naše vjernike.« Martina Kuveždanin
Riječ urednika
Nikad više rata! Boris V, urednik Svi ratovi nisu uništili čežnju za mirom koja je od Stvoritelja duboko usađena u čovjeka.
Zagledamo li se u povijest ljudske civilizacije, ona nam se sasvim opravdano može učiniti kao povijest rata i nasilja. Još od Kajina i Abela pa sve do danas, nismo sigurni je li ikad postojao trenutak kad netko u svome bratu nije vidio i neprijatelja. Ljudi mogu ubijati ljude, i to neprestano čine. Rat, bilo kao stanje bilo kao prijetnja, na neki način ulazi u antropološku konstantu čovječanstva. Čak su i kršćani koji put u (svetom) ratu vidjeli rješenje. Prije sto godina započeo je Prvi svjetski rat. Mnogima se onda, u ozračju nepobožnog razuma i rastućega nacionalizma, rat činio opravdanim i pravednim, pa i kršćanski zakonitim. Europski katolici, braća, našli su se na suprotstavljenim stranama. U tako teškoj situaciji papa Benedikt XV. poziva na sporazumni mir i nudi svoje posredništvo. Svjetski ratovi prošloga stoljeća pokazuju dotad neviđenu okrutnost, ali i dotad nemoguć doseg ratovanja. Analitičari ukazuju kako se globalizacijom svijeta globalizira i sam rat pa on lako postaje svjetski, a tehnička dostignuća u proizvodnji naoružanja i logistike uspijevaju promijeniti i samu narav rata. Svjetski ratovi postaju totalni ratovi: u njih se u kratkom roku uključuju svi i sve, mobiliziran je veliki postotak muškaraca, ratovanje kontinuirano traje godinama, vojnici se ne razlikuju od civila, pa prema tome ni vojni ciljevi od civilnih. Znamo da povijest rata tu nije stala. Već osjećamo daljnji razvoj ratne tehnike u vidu rata računalnim tehnologijama, s »uredskim vojnicima«, a neki predviđaju i atomski rat koji bi, zbog svoje razorne moći, sigurno bio i posljednji rat naše civilizacije (usp. Communio, hr. izdanje, br. 119). S druge strane, svi ratovi nisu uništili čežnju za mirom koja je od Stvoritelja duboko usađena u čovjeka. Zato svi ljudi dobre volje ozbiljno shvaćaju poziv i prošnju pape Franje: »Nikad više rata!« To je zasigurno prva i trajna molitva svih žrtava rata i poraća. Iskustvo kao da nam govori da se rat ne može iskorijeniti iz ljudskog života. Nasilje je uvijek tu, lako prelazi u rat, a rat-
nim posljedicama ne vidi se kraj. S tim iskustvom Crkva je, na tragu Cicerona i po naučavanju sv. Tome Akvinskog, razvijala nauk o »pravednom ratu«. Danas se, pak, na teološko-moralnom području sve snažnije razvija i naglašava nauk o »pravednome miru«, s posebnim nastojanjima na prevenciji nasilja. Već ova naoko hermeneutička promjena naglasaka ukazuje na nadu da je »vječni mir« (I. Kant) ipak realno moguć. Možda je to nada protiv svake nade, ali je Crkva gaji polazeći od mira koji shvaća i naviješta kristološki. Mir nije puka odsutnost rata, nego pravi i trajni plod reda i ljubavi koji izrasta iz iskustva stvorenosti i pomirenja po Kristu i vodi sve do ljubavi prema neprijatelju (usp. GS, 78). U tome svjetlu najtragičnija istina rata, a to je ona koja kaže da se rat kao »ocean svih nesreća« (E. Roterdamski) prvotno začinje u ljudskom razumu, može biti otkupljena i spašena Kristovom milošću koja računa na suradnički doprinos zdravoga i mirnoga ljudskog razuma cjelokupne ljudske obitelji. Vjesnik je uvijek bio pozoran na razne obljetnice, te stoga u ovome broju obrađujemo tematiku vezanu za Prvi svjetski rat, o stotoj obljetnici njegova početka, želeći tako ukazati na strahotu rata koji ostavlja jedino žrtve i rane te pogled upraviti na nadu da imamo kristovski zalog za izgradnju trajnog mira ovdje na zemlji. Želimo i da stručni prilozi ovoga broja urode novim poticajima za daljnja istraživanja, budući da u Hrvatskoj, po mišljenju stručnjaka, o ovoj tematici nedostaje građe, dok su drugi narodi, pa i naši susjedi, o svakoj godini rata izdali najmanje jednu knjigu. Skrećemo pažnju čitatelja i na prilog o nezapamćenim poplavama u našim krajevima, kao skromni znak naše solidarnosti i blizine sa svim stradalima te zahvalnosti svima koji daju zadivljujući doprinos u sprječavanju još veće štete, nadajući se da ćemo i time pridonijeti širenju apela naše Crkve za svakim oblikom ljudske i kršćanske pomoći. lipanj 2014. | VJESNIK | 613 |
1
Riječ nadbiskupa
Zar nas tek ratna stradanja i zlo mogu ujediniti? Đuro H, nadbiskup
Mudrost prevencije stradanja i zla Obično tek u bolesti uviđamo koliko je velika i dragocjena blagodat zdravlja. Tek kad nas zahvati bolest povedemo brigu o saniranju narušenoga zdravstvenog stanja, ali zdravlju rijetko preventivno posvećujemo ozbiljniju pozornost. Tako se ljudima događa da tek u ratu uvide kako je velik Božji blagoslov blagodat mira. No, u mirnodopsko vrijeme ne trude se dovoljno oko odgoja za nenasilno rješavanje svakodnevnih međuljudskih napetosti i sukoba. Mir i bratstvo među narodima započinju se graditi u obitelji, kroz obiteljski odgoj djece te trajno njegovanje i snaženje bračne i obiteljske ljubavi i zajedništva. Snaženje mira u svijetu te prevencija svakoga nasilnoga i oružanog sukoba ostvaruje se uzajamnim upoznavanjem, promicanjem suradnje na području znanosti i kulture, trajnim dijalogom, njegovanjem duha solidarnosti i usklađivanjem poslovnih, ekonomskih, političkih, geostrateških i drugih interesa. Svi oružani sukobi i svjetski ratovi posljedica su duha samodostatnosti i nadutosti pojedinaca i skupina, nezainteresiranih i zatvorenih za susret, dijalog i zajedništvo s drugim ljudima. Jednako tako, i protiv poplava se najučinkovitije bori u vrijeme suše: izgradnjom sustava djelovanja u izvan-
2 | 614 | VJESNIK | lipanj 2014.
rednim situacijama, uključujući i obranu od poplava; izgradnjom i učvršćivanjem nasipa; čišćenjem, produbljivanjem i kopanjem kanala za vodu – i još bolje: njihovim skladnim uklapanjem u mrežu ili povezivanjem s mrežom kanala za navodnjavanje. Katastrofe se sprječavaju i problemi se rješavaju preventivno. No, kad se dogode, onda iz ljudi izvuku ono najbolje i najplemenitije što oni nose u sebi, ali očituju i njihovu ranjenu ljudsku narav te ljudske slabosti, prljavštinu i zlo. Iskustvo solidarnosti i zajedništva u ljudskom stradanju Imam potrebu izraziti osobnu duhovnu blizinu svim ljudima, a među njima i vjernicima iz župa Drenovačkoga dekanata u našoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, koji su proteklih dana bili pogođeni katastrofalnim poplavama te bili prisiljeni pod uzbunom napustiti svoje poplavljene domove, stoku i imanja. U mislima i u molitvi nosim i sve one koji su preventivno izmješteni iz svojih kuća i naselja. Uime svih naših vjernika, svećenika i u svoje osobno ime, izričem duboku zahvalnost svima koji su nam izrazili podršku i očitovali solidarnost. Iskustvo vlastitoga stradanja snaži našu solidarnost i duhovnu blizinu i sa svima stradalima od poplava u susjednim biskupijama naše Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini te u Srbiji. Mnogi ovih dana ističu da se od Domovinskoga rata dosad nije moglo doživjeti iskustvo takve sloge i solidarnosti kao ovih dana. Zajedništvo, sloga i solidarnost osjetile su se među pogođenima poplavom, te njih i onih koji su im pomagali i koji im nastavljaju pomagati. Solidarnost i želja da se pomogne, u trenutku su na noge digle i ujedinile čitavu Hrvatsku. Zajedništvo i sloga osjetili su se na prvoj liniji obrane od poplava: među onima koji su neumorno i samoprijegorno, uzastopno nekoliko dana i noći, bez spavanja i odmora, punili i prebacivali vreće s pijeskom, gradili tzv. »zečje« nasipe te snažili i učvršćivali postojeće kako ne bi popustili pred razornom snagom nabujalih voda rijeke Save. Jednako zajedništvo i upornost u obrani vladali su i na drugoj liniji obrane, u hitnoj izgradnji novih zečjih nasipa, kako bi se ograničili razmjeri katastrofe. Spašavala se stoka i materijalna imovina koja se mogla spasiti. Treba istaknuti dragocjenu pomoć Hrvatske vojske i policije, Gorske službe spašavanja, vatrogasaca, Hrvatskog Caritasa, brojnih župnih zajednica, nad/biskupija, različitih udruga, pojedinaca, žena zauzetih
u pripremi hrane i pića, brojnih volontera – osobito mladih, u obavljanju poslova različitih vrsta. Zadivljuje solidarnost brojnih obitelji koje ne dopuštaju da ljudi iz poplavljenih župa budu smješteni po sportskim dvoranama te ih molećivo pozivaju u svoje domove. U cijeloj Hrvatskoj prikupljaju se hrana, voda, higijenska sredstva, odjeća i obuća. Javljaju se biskupi i uplaćuju novčanu pomoć svojih biskupija... Cijela se Hrvatska ponovno okupila i ujedinila u pomaganju žiteljima poplavljene Slavonske Posavine. Iskusila je ljepotu zajedništva i snagu jedinstva. Pokazala je i solidarnost te iskrenu empatijsku otvorenost prema stradalom stanovništvu susjednih zemalja. Stradanje je ponovno na svjetlo izvuklo ono najbolje što je u svakome od nas i očitovalo sliku Božju koju je Bog u otajstvu stvaranja položio u nas. Vapaj za izbavljenjem od zla – vapaj za spasom Altruizam i solidarnost sa žiteljima poplavljenih naselja pokazali su kako je u čovjeku, uz njegovu dobrotu, istodobno prisutna i grešna slabost. Zauzeto i nesebično pomaganje počelo je doticati i sebično natjecanje. U nekim se svojim elementima pokazalo i kao iskorištavanje tuđeg zla za vlastito medijsko isticanje i samoreklamiranje. Ponovno se jasno očitovala ideološka obojenost i sluganska ovisnost nacionalnih te pojedinih drugih »nezavisnih« medija o političkim utjecajima; glasna netrpeljivost prema Katoličkoj Crkvi, selektivan odnos prema njezinim institucijama; omalovažavanje te marginaliziranje njezina humanitarnoga i karitativnog rada. Neki su grčevito branili svoje usjeve te nisu dopuštali da bude poplavljena njihova njiva, zbog čega su poplavljene desetine tuđih kuća. Tako se snažno i dragocjeno iskustvo nacionalnoga zajedništva i solidarnosti pretvara u vapaj za izbavljenjem od iskustva zla koje je u nama ljudima. Prerasta u novi, još snažniji, vapaj za cjelovitim spasenjem i istinskim spasom, koji samo Bog može ostvariti u ljudskim srcima. Nameće se pitanje: Zar je doista potrebno da dođe do ratnih stradanja i zla da bismo iskazali jedinstvo? Mora li nam Bog pokazati naše ljudske granice da bismo postali svjesni svoga blaga i mogućnosti koje po stvaranju na sliku Božju nosimo u sebi?! Mir i zajedništvo među ljudima uvijek su plod susreta s Bogom te prepoznavanja njegove slike u sebi i u drugima. lipanj 2014. | VJESNIK | 615 |
3