Riječ koja ostaje
72
veni, i žuti i zeleni. Od svih glasova samo je jedan glas ostao uspravan: glas jedne mlade žene. Običnu, normalnu vjerniku jasno je, u skladu s evanđeljem: »Sve što ste učinili u Saboru i u Vladi, i u Gradu – meni ste učinili! – I sve ono što niste učinili, što ste prešutjeli, što ste izdali…« (Mt 25, 40) Ljude ubijaju neprijatelji istine, mrzitelji čovjeka: jedni mačem, drugi perom. Ishod je isti: ubojstvo čovjeka. Isus nas je poučio da je »otac laži, lažac i čovjekoubojica« (Iv 8, 44) sotona, i po zemlji njegovi sateliti. Prije su se pisala literarna djela kao Nečastivi na Filozofskom fakultetu (I. Brešan). Sad nečastivi šeće po stubištu i parkiralištu, po uredima i dvorima, po ekranima i tiskovinama, kreće se u društvu uglednih i moćnih, sjedi za volanom. Čudno je, veoma je čudno, da se u programiranu kaosu Lijepa Naša naziva Balkan, da se Lijepa Naša naziva Bejrut. Širi se strah i panika. Zlikavci šire strah, boje se. Istina, trebaju se bojati – zlikavci, od vrha pa na niže. Krivokletnik, veleizdajnik, podanički sluganski duh – ne može imati miran san. Samo mirna savjest može mirno spavati. Ako razorimo Lijepu Našu, ako rasprodamo svoj dom i domovinu, ako preziremo one koji su, nošeni idealom domoljublja i bogoljublja, izložili svoj život i zdravlje za domovinu, ako preziremo svete žrtve – kako ćemo moći stati pred sveto lice Božje? Još malo pa će nam zabraniti pokapati mrtve. Od davnina, među djela milosrđa, osnovne ljudskosti, ubraja se »pokopati mrtve« (KKC 2447) – dostojno i dostojanstveno. Kršćanska je to krepost. Eurofobi druge nazivaju euroskepticima i predlažu, zahtijevaju da se zatvori knjiga Drugoga svjetskog rata. Vuku naime za sobom dugačak rep zala, boje se lica pravde kad Hrvatska jednom uđe u EU. Ako čovjek ne poštuje prirodne zakone, uništava prirodu i sebe, i obitelj i naciju. U ove naše dane to postaje bolno očito u ekonomiji: globalizacija – grobalizacija – korupcija,
divlji kapitalizam, plod života bez morala, bez solidarnosti, i to zlo satire tolike ljudske sudbine. Poželjeli su da Boga nema, da se ne spominje njegovo sveto ime, da se ne slavi dan Gospodnji, da se ukloni križ iz javnosti. Ako pak Boga nema, sve je dopušteno – i sve je upropašteno. A sveti pisac odavna upozorava: »Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.« (Ps 127, 1) Nekad su se komunisti rugali Zapadu, i zvali ga truli kapitalizam. Unatoč tomu silno su čeznuli ući u njega. Kapitalizam se pak rugao komunizmu zbog ideološke ekonomije. Sad nam daju na znanje: trulo je sve: i komunizam i kapitalizam. U jednom danu. I zastrašuju nas recesijom. Ima li kakove razlike između zla ove ili one boje, ili je pak zlo uvijek zlo: bilo koje boje?! Koliko je daleko jedna korupcija od druge? A tolike političke igre nisu li samo zavaravanje lakovjernih? Ili je pak sve to još jedna velika laž i podvala? Ipak, zlo se ne može činiti unedogled nekažnjeno. Nisu li nam danas potrebni ljudi čestiti i mudri, oni koji žive u istini, od istine, za istinu – ljudi koji se osjećaju obavezni i odgovorni prema istini. Zato smo danas ovdje i slavimo blagdan sv. Stjepana. Stjepan, poznat po tome što je bio pun mudrosti i Duha Svetoga, moli: »Gospodine Isuse, ne uzmi im ovo za grijeh.« Nešto nečuveno! I to nešto nečuveno – postaje zanosna stvarnost, postaje svakodnevica u tolikim znanim i neznanim, a svetim, kršćanskim dušama. Čudo se događa, svakodnevno: svijet se mijenja! Zato i pjevamo s anđelima, s Marijom, Majkom Isusovom u Betlehemu: »Svim na zemlji mir veselje, budi polag Božje volje!« Stjepanove bôli, njegovo mučeništvo, postalo je izvor njegove pobjede. To je novost i silina poruke današnjeg blagdana: na njemu će se nadahnjivati tisuće, milijuni kroz tolike naraštaje. To je i za nas nadahnuće i ohrabrenje: život za istinu u ljubavi! Amen.