86 - 1.3. Uticaj okruženja na učenje mozga
Dosadašnji dokazi ukazuju na to da i održavana budnost tokom izvođenja zadatka (tonus) i fazične promene, koje uzrokuje signal upozorenja, uključu ju subkortikalne strukture – lokus ceruleus – koji je izvor moždanog nore pinefrina. Mnoštvo dokaza pokazuje da tonusno stanje zavisi od netaknute cerebralne hemisfere. Lezije u ovoj sferi mogu proizvesti velike poteškoće pri odgovoru na neočekivane mete. Studije neuroodslikavanja pokazuju da sig nali upozorenja mogu imati snažnije uticaje na levu cerebralnu hemisferu. Zadaci koji uključuju konflikt između stimulansa koji se takmiče nad kontrolom reakcije često uzrokuju aktivaciju unutrašnjeg cingularnog gi rusa i lateralnih prefrontalnih oblasti. Smatra se da konflikt, prouzrokovan stimulansom, predstavlja situaciju kada se različite neuronske mreže tak miče nad kontrolom svesti ili reakcije, autputa. Zbog ovoga se koristi termin „izvršna mreža za pažnju“ (executive attention network) jer mreža reguliše aktivnost drugih moždanih mreža zaduženih za misli i emocije. Ova mreža se razvija u detinjstvu i njeno sazrevanje povezano je sa onim što se u raz vojnoj psihologiji naziva samoregulacija. Stoga je ova mreža posebno važna za postizanje uspeha u školi. U zadacima koji se tiču pažnje, nedvosmisleno se pronalaze individualne razlike. Test mreža za pažnju je razvijen kako bi se procenila delotvornost svake od tri mreže. Dosadašnja istraživanja ukazuju na to da svaka mreža ima sopstvenu distinktivnu anatomiju, dominantne hemijske neuromodu latore i vremenski tok razvoja. Skorašnje studije posvećene su istraživanju načina na koji različiti aleli gena doprinose efikasnosti mreže i nekoliko studija ima za cilj da istraži uvežbavanje ovih mreža. Razumevanje pažnje kao sistema organa obećava bolje razumevanje broj nih oblika povreda mozga i patologija koje uključuju probleme u pažnji. Izvor: Majkl Posner (Michael Posner), Univerzitet u Oregonu
Emotivna stanja koja su prouzrokovana strahom ili stresom direktno utiču na učenje i pamćenje. Proučavanja mozga pokazala su kako negativne emocije blokiraju učenje i došlo se do zaključka da amigdala, hipokampus i hormoni stresa (glukokortikoidi, epinefrin i norepinefrin) imaju ključnu ulogu u posre dovanju efekata negativnih emocija kakvi su strah i stres na učenje i pamće nje. Simultani telesni procesi, poput ubrzanog rada srca, znojenja i povećanog nivoa adrenalina, takođe se pojavljuju (Damasio, 1994; LeDoux, 2000) i po vratno utiču na aktivnosti korteksa. Određeni nivo stresa važan je za optimal no prilagođavanje izazovima iz okruženja i može dovesti do bolje kognicije i učenja, ali iznad ovog nivoa, stres može biti opasan, i fizički i mentalno. Razume ti mozak: Rođenje nauke o učenju