328 - Dodatak B - Tehnologije neuroodslikavanja
je važno da ima fino razgraničene elementarne kogntivne operacije i analize kako bi u potpunosti iskoristili tehnike odslikavanja mozga. Među disciplina ma povezanim sa učenjem, takav rafiniran obim i analize obično su dostupni u istraživanjima kognitivne nauke ili kognitivne psihologije, i danas, najčešće u studijama koje se bave vizuelnim procesuiranje, pamćenjem, jezikom, čita njem, matematikom i rašavanjem problema. U druge istraživačke opcije, koje su na raspolaganju neuronačnicima, spa da proučavanje mozga tokom autopsije (na primer, za merenje sinaptičke gu stine) i u nekim retkim slučajevima, rad sa pacijentima, na primer onima koji boluju od epilepsije (da bi se saznalo o moždanim procesima kod ljudi koji su pretrpeli oštećenje mozga ili moždane lezije usled bolesti ili povrede). Neki neuronačnici proučavaju decu koja pate od fetalnog alkoholnog sindroma ili sindroma fragilnog X hromozoma, dok drugi izučavaju smanjenje kognitivnih sposobnosti koje se javlja na početku Alchajmerove bolesti ili kod staračke depresije. Neki drugi proučavaju mozgove primata ili drugih životinja, miševa ili pacova, kako bi bolje razumeli kako mozgovi životinja sisara funkcionišu. U prošlosti, kada nisu postojale tehnike neuroodslikavanja, nije bilo moguće prikupiti direktne neuronačne dokaze o učenju zdrave ljudske populacije. Drugi ograničavajući faktor leži u činjenici da nijedan detaljno proučen razvojni zadatak u vezi sa učenjem nije primenjen na normalnu ljudsku po pulaciji tokom čitavog života. Mnogo se istraživalo učenje u ranom detinjstvu, daleko manje učenje u adolescenciji, a čak još manje se proučavalo starenje i učenje odraslih. Bez osnovne linije normalnog kognitivnog razvoja, teško je razumeti bilo koju od patologija učenja. Razumevanje mogućnosti i ograničenja tehnologija neuroodslikavanja i potreba za sprovođenjem rigoroznih kognitivnih protokola jeste prvi korak u pokušaju da razumemo kako kognitivna neuronauka može doprineti obrazo vanju, i svoriti kurikulum zasnovan na proučavanju mozga. Nedavna otkrića počinju da pokazuju da će se obrazovanje naći na raskršću kognitivne neuro nauke i kognitivne psihologije, zajedno sa sofisticiranom i dobro definisanom pedagoškom analizom. U budućnosti će obrazovanje biti transdisciplinarno, sa presekom različitih polja koja se stapaju kreirajući novu generaciju istra živača i stručnjaka za obrazovanje spremnih da postavljaju obrazovno rele vantna pitanja. Postojeće istraživačke metode kognitivne neuronauke nužno ograničavaju vrstu pitanja koja se postavljaju. Na primer, pitanje kao što je „Kako osoba na uči da prepoznaje pisane reči?“, lakše se prati nego pitanje „Kako osobe pore de teme različitih priča?“. Razlog tome jeste što prvo pitanje vodi ka studijama u kojima se nadražaji i odgovori mogu lako kontrolisati. Stoga je razumljivo zašto je potrebno identifikovanje kognitivnih modela. Drugo pitanje obuhvata Razume ti mozak: Rođenje nauke o učenju