228 - 2.1. Članak A
A.4.2. Kurikulum, pedagoškifokus i razvojuranom detinjstvu Različita shvatanja deteta među različitim nastavnicima mogu dovesti do značajnih razlika u kurikulumima i pedagoškim procesima programa obrazovanja i staranjau ranomdetinjstvu (ECEC), kao i uishodima za decu. Odrasli koji se bavedecommogu posmatrati dete: kao jedinstvenu ličnost u sadašnj osti, kao građanina ili građanku sa individualnim pravima i voljom da izabere da li će učestvovati u događajima ili aktivnostima, kao individuu u budućn osti koja se mora pripremiti za unapred date izazove koji mu/joj predstojeili, zbog godina, kao osobu koja je nesposobna i nekompetentna i kojoj je potr ebno posebno usmeravanje, ili kao osobu koju odrasli opravdano ignorišu. I roditeljskei nastavničke pretpostavkeo dečjem, roditeljskom i nastavničkom znanju o onome što bi dete trebalo da zna ili može da uradi u određenom uzrastu, oblikuje vrstu okruženja za učenje sa kojom se dete sreće kod ku će i u ustanovama za rano obrazovanje. Očito je neformalno učenje centralni deo života odojčadiipredškolske dece. Programi koji omogućavaju spontane mogućnosti igre i društvenog angažovanja, koji okružuju decu u sredinama bogatim jezikom i podržavaju istraživanjeuživaju podršku nastavnika u ran om obrazovanju. Otkrića, na primer, razvoja prefrontalnog korteksa kod odojčadi, koji za visi od brižnih i ugodnih odnosa sa značajnim starateljima, otpuštanje viso kog nivoa kortizola u situacijama prolongiranog stresa, viši metabolički rad dečjeg mozga i veća sposobnost sinaptičke konektivnosti u ranom detinjstvu (NSCDC, 2005, 2004a, 2004b) ukazuju na važne elemente zdrave sredine u ranom detinjstvu – sigurna emocionalna povezanost i primarna briga, razli čito senzorno iskustvo, responzivnoodgajanje. Kadase odgovorina osnovne potrebe dece (zdravlje i sigurnost, ishrana, nega i briga), optimalni uslovi su na svommestukakobise razvilezdrave dispozicije, samopouzdanje,kritičke veštine, rešavanje problema i saradnja (Rameyand Ramey, 2000). Iz obrazovne perspektive, sposobnost usmeravanja pažnje značajno se menja u predškolskim godinama i posledično omogućava promene u pred školskom kurikulumu i pedagoškom fokusu kako deca odrastaju i kreću se ka osnovnoj školi. Rast od deteta koje puzi do predškolskogdeteta normalno vodi tome da dete može duže da zadrži svoju pažnju, mada teško održava pažnju na onim stvarima koje im/joj ne odgovaraju. Ovo je važno jer donosi saznanja otome kakoće deca uspešno učiti u obrazovnom okruženju u razli čitim fazama razvoja. Programi koji pokušavaju da se nadovežu na intereso vanja dece i koriste spontane trenutke podučavanja često nastaju u okru ženjima zasnovanim na igri i postepeno (tokomgodina)postaju sve formalniji, prilagođeni razvoju deteta. Razume ti mozak: Rođenje nauke o učenju