Sažetak - 19
Adekvatnim uslovljavanjem uma i tela moguće je iskoristiti sposobnost mo zga za plastičnost i podsticanje procesa učenja. Ovo zahteva holistički pristup koji priznaje čvrste veze fizičke i intelektualne dobrobiti i čvrstu međuzavi snost emotivnog i kognitivnog. U centru mozga je set struktura poznatih kao limbički sistem, istorijski nazivan „emotivni mozak”. Nagomilavaju se dokazi koji potvrđuju da naše emocije modifikuju nervno tkivo. U situacijama izrazitog stresa ili snažnog straha, društveno prosuđivanje i kognitivna performansa pate zbog kompro misa nervnih procesa emotivne regulacije. Pojedine vrste stresa značajne su za susret sa izazovima i mogu dovesti do bolje kognicije i učenja, ali kada se pređe određeni nivo, efekat postaje suprotan. Što se tiče pozitivnih emocija, jedan od najmoćnijih okidača koji motivišu ljude da uče je spoznaja koja dola zi sa razumevanjem novih pojmova – mozak na ovo dobro reaguje. Primarni cilj ranog obrazovanja trebalo bi da bude da osigura da deca imaju ovo isku stvo „prosvećenja” što je ranije moguće i da postanu svesna zadovoljstva koje može da proistekne iz učenja. Upravljanje emocijama jedna je od ključnih veština efikasnih učenika, a sa moregulacija je jedna od najvažnijih bihejvioralnih i emotivnih veština koje su potrebne deci i starijim ljudima u njihovim društvenim okruženjima. Emocije usmerevaju (ili ometaju) psihološke procese, poput sposobnosti usmeravanja pažnje, rešavanja problema ili podrške odnosima i vezama. Neuronauka, osla njajući se na kognitivnu psihologiju i istraživanja razvoja kod dece, počinje da identifikuje kritične oblasti mozga čija aktivnost i razvoj su direktno povezani sa samokontrolom.
Jezik, pismenost i mozak Mozak je biološki pripremljen da usvaja jezik od samog početka života; procesu usvajanja jezika potreban je katalizator iskustva. Postoji obrnuta proporcija između dobi i efikasnosti učenja mnogih aspekata jezika – uopšte posmatrano, što je niži uzrast izlaganja jeziku, uspešnije je njegovo učenje – i neuronauka je počela da identifikuje načine na koje mozak procesuira jezik, u zavisnosti od toga da li je reč o deci ili o odraslim ljudima. Ovo razumevanje relevantno je za obrazovne politike posebno u pogledu nastave stranih jezika koja često ne počinje sve do adolescencije. Adolescenti i odrasli, naravno, mo gu naučiti neki novi jezik, ali za njih je to učenje daleko teže. Dvostruki značaj glasova (fonetika) i direktnog procesuiranja značenja (se mantika) može doprineti klasičnoj debati u nastavi učenja koja postoji izme đu onih koji zagovaraju razvoj specifičnih fonetskih veština, ponekad nazivan Razumeti mozak: Rođenje nauke o učenju