invaliditet i, iz tog razloga, žele ili trebaju daljnje obrazovanje kako bi bili sposobni raditi, što uključuje stručnu izobrazbu i sveučilišne programe. Pristup obrazovanju koji promiče Konvencija temelji se na sve većem broju dokaza koji pokazuju da uključujuće obrazovanje ne omogućuje samo najbolje okruženje za obrazovanje, što uključuje djecu s intelektualnim oštećenjima, već također pomaže kod rušenja prepreka i u borbi protiv stereotipa. Ovaj pristup pomaže kod stvaranja društva koje je spremno prihvatiti i uključiti invaliditet, umjesto da prema njemu pokazuje strah. Kada djeca s teškoćama u razvoju i bez tih teškoća zajedno odrastaju i uče, jedni uz druge i u istoj školi, kod njih se razvija veće međusobno razumijevanje i poštivanje. Prijelaz sa školskog sustava koji se oslanja na specijalizirano obrazovanje na sustav uključujućeg obrazovanja treba pažljivo planirati i provesti kako bi se zaštitile potrebe i ono što je u najboljem interesu djeteta. Preduvjet je potpora roditelja, vodstva zajednice i nastavnika. Kako bi bilo uključujuće, sustav općeg obrazovanja treba: "" Osigurati odgovarajuću opremu i nastavni materijal za osobe s
invaliditetom;
"" Usvojiti nastavne metode te planove i programe koji obuhvaćaju
potrebe sve djece i svih učenika, uključujući one s teškoćama u razvoju, kao i promicati prihvaćanje raznolikosti;
"" Educirati sve nastavnike kako bi mogli podučavati u inkluzivnim
učionicama te ih poticati na međusobno pružanje potpore;
Izvan granica obrazovnog sustava Pristup obrazovanju ne odnosi se samo na obrazovni sustav. Čak i ako škola omogućuje upis djetetu s teškoćama u razvoju, nedostatak pristupačnog prijevoza može dolazak do škole učiniti teškim ili nemogućim. Ponekad je škola sama po sebi nepristupačna. Promjena fizičke infrastrukture može se činiti teškom, ali i ne mora biti. Povremeno je sve zgrade potrebno obnoviti, može se provesti nadogradnja ili se u njih mogu ugraditi pristupačni dijelovi. U budućnosti, pristupačnost svih novih zgrada, što uključuje obrazovne objekte, trebala bi biti obavezna. To ne uključuje samo one dijelove zgrada koje omogućuju ulazak u zgradu osobama koje se služe invalidskim kolicima, već i obilježja kao što su znakovlje na Brailleu i odgovarajuće osvjetljenje za osobe lošijeg vida. Troškovi uključivanja tih elemenata kojima se postiže pristupačnost u trenutku izgradnje mogu biti minimalni, pri čemu su istraživanja pokazala da izvršavanje takvih prilagodbi troškove izgradnje čini većima za manje od 1 posto.
ŠESTO POGLAVLJE: od odredbi do prakse: provođenje konvencije
83