Ustavna jamstva vezana uz ravnopravnost osoba s invaliditetom Odjeljak 15. kanadske Povelje o temeljnim pravima i slobodama iz 1982. jamči: „Svaki je pojedinac jednak pred i prema zakonu i ima pravo na jednaku zaštitu i jednaku korist od zakona bez diskriminacije, a osobito bez diskriminacije na osnovi rase, nacionalnog ili etničkog podrijetla, boje kože, religije, spola, dobi ili mentalnog ili tjelesnog oštećenja.“ Članak 3. Ustava Narodne Republike Kine kaže kako „invalidne osobe uživaju jednaka prava kao i ostali građani u političkom, kulturnom i društvenom pogledu, kao i obiteljskom životu“ i da je „zabranjena diskriminacija, vrijeđanje ili uznemiravanje invalidnih osoba.“ Članak 3. Temeljnog zakona Savezne Republike Njemačke kaže kako su sve osobe jednake pred zakonom i kako nijedna osoba neće biti zapostavljena zbog invaliditeta. Odjeljak 38. Ustava Fijija (Zakon o izmjenama i dopunama) iz 1997. jamči da se „ne smije nepravedno provoditi diskriminaciju bilo koje osobe, izravno ili neizravno, na osnovi njezinih stvarnih ili pretpostavljenih osobina ili okolnosti uključujući … invaliditet.“ Ustav Ugande iz 1995. je izrađen uz sudjelovanje brojnih različitih skupina iz zajednice, uključujući osobe s invaliditetom. To sudjelovanje se odražava u nizu ustavnih odredbi kojima se jamči i promiče ravnopravnost osoba s invaliditetom. Članak 21. jamči da se „neće provoditi diskriminacija osobe na osnovi spola, rase, boje kože, etničkog podrijetla, plemenske pripadnosti, rođenja, vjere ili religije, društvenog ili ekonomskog položaja, političkog mišljenja ili invaliditeta.“ Članak 32.1. jamči da će država „provoditi pozitivnu diskriminaciju u korist osoba marginaliziranih na osnovi spola, dobi, invaliditeta ili iz nekog drugog razloga proizašlog iz prošlosti, tradicije ili običaja, sa svrhom uspostavljanja ravnoteže.“ Članak 9. Ustava Južne Afrike kaže kako se „… radi promicanja postizanja ravnopravnosti mogu poduzeti zakonske i druge mjere čija je svrha zaštita ili zalaganje za osobe, ili kategorije osoba, zapostavljenih nepravednom diskriminacijom.“
PETO POGLAVLJE: NACIONALNO ZAKONODAVSTVO I KONVENCIJA
53