imaju kvazi sudbene ovlasti, kao što su rješavanje sporova, iako nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava nisu sudovi niti zakonodavna tijela. U pravilu, te institucije imaju stalne, savjetodavne ovlasti kada je riječ o ljudskim pravima na nacionalnoj i/ili međunarodnoj razini. Svoj posao obavljaju ili na općenitoj razini, davanjem mišljenja i preporuka, ili razmatranjem i rješavanjem žalbi koje podnose pojedinci ili skupine. U nekim zemljama, Ustav predviđa uspostavu nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava. Još je uobičajenije stvaranje tih institucija zakonodavstvom ili rješenjem. Iako su mnoge od tih institucija na neki način vezane uz resor izvršne vlasti, stvarna razina nji„Ostvarivanje prava za osobe s hove neovisnosti ovisi o nizu čimbenika, invaliditetom stalni je izazov. koji uključuju njihove članove i način na Ova će Konvencija poslužiti koji te institucije djeluju. Većina postojećih nacionalnih institucija može se svrstati u jednu od dviju širih kategorija: „komisija za ljudska prava“ i „pravobranitelja“. Još jedna manje uobičajena kategorija, no ne i manje važna, je kategorija „specijaliziranih“ nacionalnih institucija, koje štite prava određene skupine osoba, kao što su osobe s invaliditetom, etničke i jezične manjine, autohtono stanovništvo, djeca, prognanici i žene.
kao smjerokaz i referentna točka kada se radi o traženju mogućnosti i stvaranju društva u kojem su pristup, pravda i jednakost dostupne svim osobama s invaliditetom u Australiji.“ Graham Edwards, član parlamenta (Australija)
Pariška načela Prilikom imenovanja ili uspostavljanja mehanizma koji udovoljava zahtjevima Konvencije, države stranke moraju uzeti u obzir načela vezana uz status i funkcioniranje nacionalnih institucija koje štite i promiču ljudska prava. Međunarodna konferencija nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava, održana u Parizu 1991. godine, najprije je izradila nacrt tih Načela, koje je 1993. godine usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda. Poznata su kao „Pariška načela.“ Potencijalno funkcioniranje nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava Pored uspostave sedam načela navedenih u kućici ispod, čiji je cilj stvaranje neovisnih i vjerodostojnih nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Pariška načela također navode niz odgovornosti koje bi te institucije trebale preuzeti. Iako bi nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava trebale imati široke ovlasti utvrđene ustavom ili zakonodavstvom, Pariška načela određuju da te institucije trebaju:
sedmO POGLAVLJE: stvaranje nacionalnih institucija za provedbu i praćenje konvencije
97