Zagreb, 7.rujna1990.
ATJ Lučko hrvatskoj pobjedi u Domovinskome ratu dala neprocjenjiv doprinos: „Ulogu ATJ Lučko u Domovinskome ratu teško je riječima opisati. To je najelitnija jedinica u Domovinskome ratu. Evo ovdje stojim već jedno petnaestak minuta, promatram te ljude i ne mogu, nego osjetiti jedno veliko poštovanje, jer kad uzmete u obzir ono malo što znamo, jer mnogo toga se još ne zna o tom ratnom putu, onda stvarno ne treba drugo, nego doći ovdje pokloniti se onim poginulima i gledati ove dečke sa zaista velikim, velikim poštovanjem.“ Na pitanje što se radi na tome da se ipak više sazna o herojstvima i djelima pripadnika ATJ Lučko tijekom Domovinskoga rata dr. Nazor odgovara: „ Mi znamo njihov ratni put u onom faktografskom smislu. Kad kažem, malo znamo, to je svaki momak koji ovdje stoji, to je po jedna ratna priča. Ti su ljudi prošli nešto što mi domobrani i ostali nismo. U stvari nismo ni imali priliku, ni mogućnosti, niti toliko hrabrosti, niti odlučnosti kao što su oni imali. Ako gledamo od devedesete 5. kolovoza od postrojavanja „Prvih hrvatskih redarstvenika“ kad počinje zapravo stvaranje hrvatske oružane sile, onaj njihov dio koji je otišao u ATJ Lučko, njihov ratni put je nešto po čemu bi svatko mogao snimiti film. Ono što sam slušao od njih pa završno, kad je riječ o Hrvatskoj s ‘Olujom’ što su ti momci napravili. Sve te njihove doživljaje i osjećaje mi još nemamo ispričane. Dobro, ponavljam, faktografiju imamo. Pojedine priče želimo prikupiti kao memoarsko
gradivo, makar sam svjestan da mnogi od njih o mnogim stvarima ne žele pričati. Zato mnoge stvari ne znamo i ne ćemo znati.“ Dr. Nazor izrazio je i žaljenje što u hrvatskim medijima, javnosti pa čak i recentnoj umjetnosti Domovinski rat i hrvatski branitelji imaju više negativan, nego pozitivan odjek unatoč velikom svom doprinosu u stvaranju naše države te pojasnio što je cilj Hrvatskog memorijalnodokumentacijskog centra Domovinskog rata kojeg vodi: „ Na žalost u medijima negativna vijest uvijek bolje prolazi nego pozitivna, tako je i s braniteljima, pripadnicima ATJ Lučko. Nama je cilj u centru Domovinskog rata da preko obrazovnog sustava prenesemo mladima vrijednosti Domovinskog rata, da shvate što je Domovinski rat i da shvate tko je iznio onaj najteži dio, a to su upravo pripadnici ATJ Lučko. Najvažnije je da oni koji predaju danas u školama djeci prenose istinu o Domovinskome ratu. Mi zajedno s MOZŠ i s Agencijom za odgoj i obrazovanje svake godine održavamo seminar za nastavnike u tu svrhu. I u ova tri seminara koja smo održali bili su nastavnicima predavači i oni koji su bili u specijalnoj policiji te im govorili o njihovoj ulozi u Domovinskome ratu , bilo da se radio o Oluji, Velebitu, sanitetu. Najvažnije je da djeca završe školovanje i da shvate što je Domovinski rat i koji su ga ljudi iznijeli. Cilj nam je promicati domoljublje, naglasiti vrijednosti domoljublja, gdje ćete većeg primjera od toga da je čovjek spreman žrtvovati svoj život za Domovinu, za obitelj prije svega? Da nije bilo toga danas ne bi bilo naše Domovine i ako djeca ne shvate koja je to žrtva i što su ovi momci prošli, bojim se da nam onda ni budućnost nije zajamčena.“ Ističući ulogu hrvatske policije u stvaranju suvremene hrvatske države dr. Nazor je zaključio: „Činjenica je da Hrvatska nakon osamostaljenja nije imala svoju vojsku i policija je bila jedina oružana sila koja je branila Hrvatsku. Garibaldi je imao svoju tisuću, a Tuđman je imao svojih tisuću osamsto momaka 5. kolovoza 1990. koji su došli u Svetošimunsku i to je ta jezgra, jedina oružana sila na koju se Hrvatska tada mogla osloniti, a to je bila hrvatska policija“. Biserka LUKAN Snimio Ivica LAJTNER i Arhiva HTV-a
19