Zagreb, 7.rujna1990.
Sjećanja: Invictis, victi, victorus - Nepobijeđeni, pobjednici, onima koji će pobjeđivati
M
laden, Dražen, Zoran, Ico, Darko, predsjednik i članovi glavnog Odbora Udruge ATJ Lučko 90 bili su među prvima u rujnu 1990. koji su doslovce, s Hrvatskom u srcu i duši, s drugih stotinjak mladića činili postrojbu ATJ Lučko. Zatekli smo te istinske heroje Domovinskog rata u radnom ozračju priprema za slavlje i obilježavanje 20. obljetnice osnivanja njihove legendarne postrojbe u sjedištu ATJ Lučko. Dok smo s tornja za vježbe ATJ Lučko promatrali završne radove na kapelici i memorijalnom centru koje su u trajno sjećanje na svoje poginule podigli oni, pripadnici Udruge ATJ Lučko 90, ti ponosni specijalci, ratnici, pripadnici te prve oružane postrojbe u RH samozatajno su i skromno, uostalom kao što i priliči ljudima velikih djela , a malih riječi iznosili svoje uspomene na rane devedesete, početke u ATJ Lučko. Vraćajući se u te dane „kada je sve počelo“ kažu kako im je u životu bila najveća čast što su postali pripadnicima ATJ Lučko, s obzirom da su se najprije kao dragovoljci okupili u postrojima „Prvi hrvatski redarstvenik“. Naglašavaju ponosno da su upravo postrojbe hrvatske policije „Prvi hrvatski redarstvenik“ i ATJ Lučko, zaslužne za stvaranje hrvatskih oružanih snaga, za pobjedu
Hrvatske u Domovinskome ratu, za današnju hrvatsku državu. Kao mladići od dvadesetak godina došli su odlučni, puni domoljublja, snage i vjere iz raznih hrvatskih krajeva i svijeta jer su shvatili povijesni trenutak, vrijeme u kojem se stvarala naša država. Znali su što žele, nastavljaju, što im je cilj, ideja - prije svega i uvijek na prvom mjestu hrvatska država, da hrvatski narod nakon niza stoljeća ponovo bude svoj na svome. U ostvarivanju tih snova svekolikog hrvatskoga naroda nosila ih je, ponavljaju, prije svega ljubav prema Domovini i svome narodu. U to vrijeme u postrojbi su bili svi kao jedan, domeću, a njome je vladao i red, rad, disciplina i profesionalizam. To su bili najsretniji i najljepši dani njihova života. „ Kao da smo bili rođeni, odgojeni, stvoreni da budemo hrvatski specijalci. Sve svoje borbene zadaće u svih šest godina našeg ratnog puta obavljali smo bez ostataka, uvijek na vrijeme i s voljom, nikada nam ništa nije bilo teško. Ponosni smo i na svoj zaštitni znak „ jake snage MUPa“. Iznad nas su bili samo Bog, Hrvatska i ATJ Lučko. Svemu tome u prilog idu činjenice da smo imali malo poginulih, a puno rezultata. Znate, jednom pripadnici ATJ Lučko, uvijek pripadnici ATJ Lučko“, govore u glas naši sugovornici, svjedoci
17