Seksualno i reproduktivno zdravlje by Sigurna ženska kuća

Sigurna ženska kuća

Aida Perović – Ivanović Ljupka Kovačević Dr Nebojša Jokmanović Ljiljana Raičević Maja Raičević Mr Mirjana Popović

priručnik za seksualno i reproduktivno zdravlje

Izdavač: NVO Sigurna ženska kuća, Podgorica Urednica izdanja: Aida Perović - Ivanović Za izdavača: Ljiljana Raičević Lektura: Sanja Mijušković Korektura: Sanja Marjanović Dizajn i priprema za štampu: EXPEDITIO | Kotor Štampa: Biro Konto | Herceg Novi Tiraž: 3000 Podgorica, 2008.

Sigurna ženska kuća

Aida Perović – Ivanović Ljupka Kovačević Dr Nebojša Jokmanović Ljiljana Raičević Maja Raičević Mr Mirjana Popović

Ilustracije: Fotografije i crteži najvećim dijelom su kupljeni na www.fotolia. com; jedan broj ilustracija preuzet je sa www.office.microsoft.com; fotografija na strani 25 preuzeta je sa www.anarheologija.org; ilustracije na strani 99 preuzete su sa www.rebracafond.okonas.com; fotografije na stranama 41, 45 i 145 - autorka Aida Perović-Ivanović; fotografija na strani 144 - autorka Maja Đurić-Đorđević.

Publikacija je dostupna i u elektronskoj verziji na: www.sigurna-zenska-kuca.cg.yu www.osim.cg.yu

Priprema i objavljivanje ove publikacije finansijski su podržani od strane Fondacije Institut za otvoreno društvo – Predstavništvo Crna Gora. Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu predstavljaju stavove autora/ki i ne moraju se obavezno poklapati sa stavovima i mišljenjima Fondacije Institut za otvoreno društvo – Predstavništvo Crna Gora.

priručnik za seksualno i reproduktivno zdravlje

Sadržaj

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Uvod • 7 Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije Seksualnost • 11 Seksualnost je ... • 12 Šta utiče na seksualnost? • 12 Elementi za razumijevanje seksualnosti • 13 Tri diskursa o seksualnosti • 15 Od srednjeg vijeka do danas – kratak osvrt na razvoj ideje seksualnosti u zemljama hrišćanske tradicije • 16 Pol - rod – rodna ravnopravnost • 20 Virdžine • 24 Politika rodne ravnopravnosti • 27 Seks i zdravlje • 27 Seksualna inteligencija • 30 Psihoseksualni razvoj • 37 Temelji dvojnog morala u seksualnosti • 43 Sociološke implikacije – paradoksi • 43

Seks i ishrana • 50 Djevičanstvo – nevinost • 51 Peting / dry sex • 52 Poljubac • 53 Higijena usne šupljine •55 Polucija • 56 Erogene zone • 56 G tačka • 57 Predigra • 58 Seksualni čin, seksualni odnos, koitus • 59 Seks i emocije • 60 Prvi seksualni odnos • 62 Orgazam • 68 Klitoralni vs vaginalni orgazam • 73 Odloženi orgazam • 74 Multipli i serijski orgazmi • 74 Istovremeni orgazmi • 75 Poremećaji orgazma • 75 Vrste seksualnih odnosa • 76 Sajber seks / cyber sex • 79 Mali rječnik seksualnih sklonosti • 81 Seksualna orijentacija • 83 Heteroseksualnost • 84

Seksualni nagon i reprodukcija • 93 Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije Biologija seksualnosti • 93 Osnovi funkcionalne anatomije polnih organa • 93 Muški polni organi • 94 Ženski polni organi • 95 Dojka • 97 Polni hormoni • 99 Pubertet • 99 Razvojne faze puberteta kod djevojčica • 100 Razvojne faze puberteta kod dječaka • 101 Menstrualni ciklus i menstruacija • 102 Higijena genitalnih organa • 103 Trudnoća • 104 Porođaj • 105 Ginekološki pregled • 105 Kontracepcija – kontrakoncepcija • 107

Prvi koraci ka seksualnosti Masturbacija • 45 Seksualne fantazije • 47 Seksualna – erotska mašta • 49 Afrodizijaci • 49 Seks i opijati • 50

Homoseksualnost • 85 Biseksualnost • 86 Aseksualnost • 87 Kvir / queer • 87 Seksepil • 88 Apstinencija • 88 Promiskuitet • 88

Vještački prekid trudnoće – abortus • 110 Seksualno prenosive bolesti • 110 Poremećaji seksualnog nagona • 114 Parafilije – kvalitativni poremećaji seksualnog nagona • 116

Seksualna i reproduktivna prava Važno je da znaš koja su tvoja seksualna i reproduktivna prava • 119 Abortus kao seksualno i reproduktivno pravo • 121 Seksizam • 123 Pornografija • 126 Seksualno nasilje Oblici seksualnog nasilja • 129 Zablude i činjenice o seksualnom nasilju • 130 Najčešće brige žrtava koje su doživjele seksualno nasilje • 133 Moguća osjećanja žrtve koja je preživjela seksualno nasilje • 134 Podrška • 135 Medicinska pomoć • 135 Prikupljanje dokaza • 136 Prijavljivanje policiji • 137 Trgovina ljudima / sex trafficking • 138 Žrtve trgovine ljudima • 140 Trgovci ljudima • 140 Načini vrbovanja • 141 Seks trafiking vs prostitucija • 143 Seksualno obrazovanje djece • 144 Literatura i izvori • 146 Korisne informacije • 148 Kratke biografije autorki i autora • 148 NVO Sigurna ženska kuća • 149 Donator • 149

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Uvod

Ništa u vezi sa seksualnošću nije jednostavno, pisalo je na kraju jedne naučne studije koju sam pročitala da bi mi seksualnost bila jasnija. Pomislih: šta sad da radim? Po glavi mi se već par godina vrzmala ideja da treba napisati nešto što bi se zvalo baš kao ovo što sad čitaš, nešto što bi doprinijelo da ti i tvoji prijatelji i prijateljice lakše pogledate svojoj seksualnosti u oči, bez stida i bez straha da ćete se o nju spotaći. Jer, obično se spotiču oni koji ne paze kuda idu, u konkretnom slučaju – oni koji bez važnih informacija uđu u svijet seksualnih odnosa, sopstvene seksualnosti. Pa se onda spotaknu o neki kamen zvani neželjena trudnoća, polna infekcija ili razočaranje jer je famozni užitak, koji su nam naši „iskusni“ prijatelji obećavali, izostao. I, šta sam uradila – okupila sam nekoliko svojih saradnica i saradnika, sa kojima sam i privatno bliska, pa smo podijelili teret. Slučajno ili ne, i oni su imali istu ideju. Smatrali smo da ljudima, a pogotovu mladima, moraju biti

dostupne informacije o ovim temama. I, evo, nakon godinu dana rada, i ti držiš u ruci svoj primjerak Priručnika o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Osmislili smo ga baš za tebe, tvoje drugarice, drugove, sestre, braću. . . Među nama rečeno, znam da ni mnogi roditelji neće odoljeti iskušenju da ga pročitaju. I, znaš, dobro je da i oni pročitaju, možda ćete sljedeći put lakše razgovarati o ovoj vječnoj temi!

Ovaj priručnik je napravljen za tebe !

Najprije smo uradili istraživanje koje nam je pomoglo da saznamo koliko srednjoškolska i studentska populacija Podgorice zna o ovim temama, koje ih stvari zanimaju ili su im nejasne. (Rezultate istraživanja možeš naći na veb-strani „Sigurne ženske kuće“). Tako smo odlučili da ti damo informacije iz četiri oblasti: seksualna i reproduktivna prava, psihološko-sociološki i biološkomedicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije, i, na kraju, seksualno nasilje. Pisali smo o stvarima za koje smatramo da je važno da ih znaš. Nadamo

Uvod

Ovaj priručnik je napravljen sa dobrom namjerom da prave informacije posluže kako bi se ljudi počeli dobro osjećati u svojoj koži, sa svojom seksualnošću, te da njihova reprodukcija bude izraz sopstvenih želja, a ne nametnutih normi.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

se da će te ovi redovi potaknuti na razmišljanje i na ponašanje sa najmanjim procentom rizika. Takođe vjerujemo da će ti nešto od pročitanog pomoći da osvijestiš prvenstveno svoju seksualnost i uživaš u njoj bez opterećenja koja nanose predrasude i stid. Pisali smo o onome što smatramo važnim za zdrav i nesmetan razvoj ljudske jedinke i onako kako mi vidimo ovu problematiku. Ali, na tebi je da odlučiš što ćeš iz ovog priručnika prihvatiti, a što ne. U vezi sa seksualnošću, pa i u vezi sa reprodukcijom, oduvijek je bilo mnogo misterija i tabua. Boreći se za oslobođenu seksualnost, borimo se i protiv tabua i misterija, jer smatramo da je znanje blago koje ne smije biti sakriveno od čovjeka. S druge strane, važno je znati da oslobađati seksualnost nikako ne znači gurati osobu u eksperimentisanje kojem nije dorasla, niti u promiskuitet. Ovaj priručnik je napravljen sa dobrom namjerom da prave informacije posluže kako bi se ljudi počeli dobro osjećati u svojoj

koži, sa svojom seksualnošću, te da njihova reprodukcija bude izraz sopstvenih želja, a ne nametnutih normi. Ciljevi su nam: omogućiti mladima pravo na objektivnu, otvorenu i stručnu informisanost o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i obrazovanju; učiniti im te informacije dostupnim; objediniti informacije u formi koja će im biti uvijek dostupna i poslužiti kao priručnik i podsjetnik; neutralisati faktore koji su ometali i koji ometaju pristup ovim informacijama, kao što su: nepostojanje adekvatne literature, predavačkog kadra, nepostojanje seksualnog obrazovanja kao obaveznog i/ili izbornog predmeta u školama, patrijarhalna svijest, koja diktira stav da seksualno obrazovanje nije potrebno jer se „o tim stvarima priroda sama pobrinula i dovela ih u red“, neinformisanost roditelja ili stid da svojoj djeci daju

među vršnjacima, uticaj loših modela ponašanja plasiranih kroz medije i/ili kroz neposredno iskustvo, uticaj rigidnih stavova vjerskih zajednica, površne, šture, nedovoljne informacije u medijima, činjenica da gotovo ne postoje savjetovališta za mlade o reproduktivnom zdravlju te da nema nijednog savjetovališta koje bi pokrivalo temu seksualnog obrazovanja; pružiti informacije i posrednoj ciljnoj grupi – roditeljima i nastavnicima, koji su direktno upućeni na mlade, kroz život, vaspitanje i obrazovanje; doprinijeti kroz obrazovanje prevenciji neželjenih trudnoća i polno prenosivih bolesti; pomoći građenju osjećanja sigurnosti i udobnosti u svom tijelu i sa svojom seksualnošću; suprotstaviti se znanjem sve glasnijim crkvenim apelima da je apstinencija jedini valjan način zaštite od polno prenosivih bolesti, kao i da abortus treba zabraniti;

preduprijediti izlive bijesa i nasilja nad ljudima koji nisu heteroseksualno orijentisani; upoznati mlade sa njihovim reproduktivnim i seksualnim pravima i konvencijama koje ta prava zastupaju; upoznati mlade sa njihovim seksualnim mogućnostima; upoznati mlade, u cilju prevencije, sa tamnom stranom ove teme – seksualnim nasiljem; borba protiv tabua, stereotipa i predrasuda vezanih za ove teme.

Oni koji ne znaju neka uče, oni koji znaju neka uživaju u podsjećanju. [Latinska izreka]

Da li će ovi ciljevi biti ispunjeni, zavisi od tebe i od nas, ali i od čitavog društva. Mi smo dali sve od sebe. Neke detalje smo preskočili iz prostog razloga što smatramo da bi bili suvišni za tvoje godine, ili da zahtijevaju preduga dodatna objašnjenja, koja prevazilaze formu priručnika. A sad te ostavljamo sa tvojim/našim priručnikom ... i nemoj zaboraviti da nam javiš kako ti se dopao!

odgovore na ovu temu, stid djece da pitaju, netačne ili polutačne informacije do kojih se može doći

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije Seksualnost Mnoge zablude o čovjeku i o njegovoj seksualnosti potiču od toga što je on građen slično životnji. Ima iste organe, s istim osnovnim funkcijama, njegovo svakodnevno ponašanje slično je ponašanju mnogih viših sisara. Za razliku od životinja, čovjek se prema okolini postavlja aktivno (svjesno je mijenja), izgrađuje je i formira svoj odnos prema njoj. U tom procesu mijenja i vlastite osobine. Može se reći da ni čovjekove tjelesne funkcije nisu u potpunosti onakve kakve je naslijedio, već su u velikoj mjeri onakve kakvim ih je stvorio u svom odnosu sa okolinom. „Okolinu” u prvom redu čine oni koji su mu emotivno najbliži – oni koji brinu o njemu/djetetu. Produžena zavisnost i bespomoćnost ljudske jedinke stvara specifične ljudske odnose, nagonski život čini kontrolisanim, a seksualnost specifičnom. Ljudi među sobom uspostavljaju različite odnose i razvijaju specifične aktivnosti, koje nisu u neposrednoj službi zado10

voljenja nagona (komunikacija, rad, igra). Čovjek ima svijest o sebi, o svom kontinuitetu, o svom bližnjem, o svojoj prošlosti i budućnosti. Kada osjećamo prisustvo drugog čulnog bića, čak i u mašti, kroz naše misli i osjećanja prolete utisci o stanju svijesti tog bića. Mi opažamo da to stanje svijesti uključuje – stvarno ili potencijalno – neko znanje o našem sopstvenom čulnom biću. Osjećanje seksualne privlačnosti u našem slučaju na taj način prevazilazi trenutno i usamljeničko čulno zadovoljstvo ili rasterećenje. Ono se doživljava kao produžetak unazad i unaprijed u vremenu i prožima se sa – tačno ili pogrešno shvaćenom – subjektivnošću bića koje nas privlači. (D. Dinerstin) Jasno je da je seksualnost kompleksan fenomen, ne možemo ga svesti samo na nagon koji usmjerava subjekat ka objektu, ne možemo ga svesti samo na praksu koja dovodi do zadovoljstva, ne možemo ga smatrati

Čarolija seksualnosti je čarolija našeg sopstvenog razvoja u ljudsku jedinku ... [Doroti Dinerstin, autorica knjige „Sirena i Minotaur”]

Za razliku od životinja, čovjek se prema okolini postavlja aktivno (svjesno je mijenja), izgrađuje je i formira svoj odnos prema njoj.

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

„Starost vas ne štiti od ljubavi. Ali ljubav vas, do određene mjere, štiti od starosti. “ [Žana Moro, francuska glumica i zagovornica prava na legalan abortus]

Od najranijih pa sve do današnjih dana različite strukture moći nastoje kontrolisati ljudsku seksualnost i njome manipulisati.

samo dijelom vlastite ličnosti, ne možemo ga prihvatiti samo kao sredstvo za reprodukciju vrste. Seksualnost se doživljava i iskazuje kroz misli, maštanja, želje, vjerovanja, stavove, vrijednosti, aktivnosti, praksu, uloge i odnose sa drugima. Osim nas samih, našu seksualnost oblikuju odnosi u društvu, zdravstveni i ekonomski sistem, sudstvo, obrazovni sistem i, konačno, odnosi među rodovima. Seksualnost zauzima posebnu poziciju u društvu. Upravo zbog njenog izuzetnog značaja na društvenoj i individualnoj ravni, od najranijih pa sve do današnjih dana različite strukture moći nastoje kontrolisati ljudsku seksualnost i njome manipulisati.

Seksualnost je. . . Seksualnost se doživljava i iskazuje kroz misli, maštanja, želje, vjerovanja, stavove, vrijednosti, aktivnosti, praksu, uloge i odnose sa drugima. 12

Stvar privatnosti, zato što predstavlja lični i specifičan doživljaj, a u svakodnevnom životu se krije od javnosti. Krije se i od članova porodice. Seksualnost je „ekskluzivni” dio partnerskog odnosa i smatra se intimom. Društveno pitanje, zato što se proučava kroz naučne discipline: biologiju, medicinu, psihologiju, seksologiju, sociologiju, filozofiju,

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

politiku, komunikologiju. Nažalost, mali je broj zemalja koje u svom obrazovnom sistemu imaju seksualno obrazovanje. Pitanje kojim se bavi i država, zato što je seksualnost regulisana zakonima (brak, nasilje) ili normama (preporuke o načinu, broju, proceduri u seksualnim odnosima). Istorija je puna primjera ozbiljnih kršenja seksualnih prava, koja do 20. vijeka nisu ni smatrana pravima. Uloga države je veoma značajna u projektovanju populacione politike, braka, majčinstva, roditeljstva, naravno i obrazovanja – iz kojeg je, bar dosad, seksualnost bila isključena. Definicija: Seksualnost se odnosi na samo jezgro ljudskog bića koje uključuje pol, rod, seksualni i rodni identitet, seksualnu orijentaciju, erotizam, emocionalnu privrženost i ljubav, te reprodukciju. (Svjetska zdravstvena organizacija, 2001)

Šta utiče na seksualnost? Na ljudsku seksualnost mogu uticati hormonalne promjene, i to one nastale u najranijem periodu, čak i prilikom razvoja fetusa tokom trudnoće, kao i one do kojih dođe

mnogo kasnije, u raznim fazama razvoja i života. Neki naučnici tvrde da način ispoljavanja seksualnosti u velikoj mjeri zavisi od genetskih predispozicija. Drugi tvrde da se on formira tokom ličnih eksperimenata u ranom periodu života, pa se na taj način mijenja i učvršćuje. Treći je stav da u oblikovanju seksualnosti oba faktora igraju ulogu. Tvrdi se da seksualnost utiče na društvene norme, a da s druge strane društvo utiče na seksualnost normirajući načine na koje se ona može izraziti, kontrolisati i mijenjati. Masovni mediji sve više utiču na seksualnost. Prije svega, putem njih se ustanovljavaju obrasci izgleda i ponašanja osoba koje su seksualno atraktivne. Savremeno doba pridaje nova značenja ovoj temi, objašnjavajući prirodu čovjekove seksualnosti, ali i određujući sadržaj ab/normalnog seksualnog ponašanja. Danas se smatra da je seksualno ponašanje (zadovoljstvo) lično pravo svakog pojedinca. Ljubav je najvažniji sadržaj seksualnog ponašanja ljudi. Vještina, umijeće ljubavi poželjna je osobina i žena i muškaraca, a predbračni seksualni život smatra se uobičajenom pojavom. Ispoljavanje seksualnosti je prirodna pojava i nije

potreba samo mladih i odraslih, već i starijih ljudi, žena tokom trudnoće, oboljelih, hendikepiranih i mentalno retardiranih osoba. Svi ljudi, bez obzira na različitosti i specifična ograničenja, imaju pravo na bezbjedno zadovoljavanje seksualnih potreba i interesovanja. Danas se u velikom broju država u svijetu smatra da homoseksualno ponašanje treba osloboditi svake krivične odgovornosti (ipak, u nekim zemljama se i dalje smatra krivičnim djelom).

Elementi za razumijevanje seksualnosti • Sve su osobe seksualne, bez obzira na to da li upražnjavaju ili ne upražnjavaju seksualne aktivnosti. • Seksualnost nije definisana kontekstom ili činom, već je šira i složenija od toga. • Biti seksualna osoba ne znači samo biti seksualno aktivan/na (ponašanje) nego uključuje i misli, stavove i osjećanja. • Svako društvo reguliše seksualno ponašanje svojih članova, a u tu svrhu služe osnovne institucije društva, kao što su porodica, crkva, škola, zdravstveni i pravni sistem i sl.

Televizijska serija „Seks i grad” doprinijela je rušenju tabua o ženskoj seksualnosti.

Ispoljavanje seksualnosti je prirodna pojava i nije potreba samo mladih i odraslih, već i starijih ljudi, žena tokom trudnoće, oboljelih, hendikepiranih i mentalno retardiranih osoba.

Masovni mediji sve više utiču na seksualnost. Prije svega, putem njih se ustanovljavaju obrasci izgleda i ponašanja osoba koje su seksualno atraktivne.

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

U kulturi Eskima uobičajen je gest gostoprimstva da domaćin gostu ponudi svoju suprugu ili majku za seks; odbiti tu ponudu znači jako uvrijediti domaćina.

Kada bi muškarce i žene vaspitavali tako da dolaze do svojih seksualnih zadovoljstava primarno putem ljubavi, tj. kada bi se učili i naučili da pored erotske privlačnosti jedni prema drugima osjećaju i pokazuju nježnost, razumijevanje, poštovanje i prijateljstvo, nastale bi tako čvrste veze, koje bi lako prevazilazile klasne, rasne, vjerske, nacionalne i razne druge socijalne barijere. Sa srećnim ljudima mnogo teža bi bila svaka društvenopolitička manipulacija. [Maja Kandido – Jakšić]

• Adekvatnost ili neadekvatnost nekog oblika seksualnog ponašanja ustanovljava društvo i kultura u kojima se on javlja. (Npr., u kulturi Eskima uobičajen je gest gostoprimstva da domaćin gostu ponudi svoju suprugu ili majku za seks; odbiti tu ponudu znači jako uvrijediti domaćina. U našoj kulturi ovakvo ponašanje domaćina bilo bi označeno kao podvođenje za prostituciju, a domaćinova žena kao žrtva seksualnog nasilja. ) • Seksualnost se izražava stavovima i ponašanjem. Oni mogu biti pozitivni i negativni, a to zavisi od vaspitanja, razmišljanja i iskustava: Pozitivan odnos prema seksualnosti izražava se kroz dogovorni, zajednički i obostrano zaštitnički odnos, koji uključuje poštovanje i podstiče ukupni kvalitet života. Negativan odnos prema seksualnosti izražava se kroz seksualno nasilje, eksploataciju, osjećanje manje vrijednosti i nisko samopoštovanje, a može uzrokovati dugoročnu štetu za pojedinku/ca i njene/njegove seksualne partnere/ke. • Razumijevanje seksualnosti dugo je bilo određeno i normirano prema muškarcima. U obzir su se uzimala

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

isključivo muška iskustva i muške potrebe, a ignorisala, negirala i obezvređivala iskustva i potrebe žena. U odnosu na žensku seksualnost često se zauzimao izrazito moralistički stav. • Seksualnost svih ljudi, a pogotovo žena i osoba različite polne/rodne orijentacije, pod jakim je uticajem kontrole društva kroz nametnute socijalne norme, vrijednosti i zakone. (Npr., Istraživanje o seksualnosti i reprodukciji – SŽK, A. Perović - Ivanović, 2007. – pokazuje da roditelji sinovima uglavnom daju savjete o korišćenju kondoma, a ćerkama o vremenu prije kog ne bi trebalo da počnu sa seksualnim odnosima, o izboru partnera za prvi seksualni odnos, o trudnoći ...) Može se prihvatiti sociološko stanovište da se ljudsko seksualno ponašanje zasniva na tri primarne potrebe: 1. potrebi za afektivnom vezanošću; 2. potrebi za čulnim zadovoljstvom; 3. potrebi za produženjem vrste. Temeljna ljudska potreba jeste potreba za pripadanjem, to je težnja čovjeka da bude društveno biće i da u zajednici prevaziđe svoju odvojenost i izolovanost. Čovjek u ljubavi nastoji da se integriše, ali i da sačuva svoj lični identitet formirajući

ljubavnu, bračnu ili partnersku zajednicu, koja je osnov savremene civilizacije. Ljubav je sjedinjenje pod uslovom očuvanja sopstvenog integriteta, sopstvene individualnosti. Ljubav je aktivna čovjekova moć ... moć koja ga sjedinjuje sa drugima, ljubav pomaže čovjeku da prevaziđe osjećaj izolacije i izdvojenosti, a ipak mu dopušta da bude svoj ... u ljubavi se događa paradoks da dva bića postaju jedno, a ipak ostaju dva. (Erih From) Žensko tijelo je često eksploatisano da bi se reklamirao neki proizvod, pri čemu način reklamiranja i ono što se reklamira nemaju zajedničkih tačaka.

Tri diskursa o seksualnosti Religijski – Vjerski autoriteti (i danas veoma prisutni) dugo su polagali pravo na regulisanje seksualnosti, definišući je prvenstveno kao etičko pitanje (prvi grijeh, „nečistost”, „iskušavanje đavola”). Crkva je uvodila pravila koja su mahom bila veoma stroga za žene. Žena se definisala kao „podložna iskušenju” i „opasna za muškarce”. Naučni/medicinski – Seksualnost se povezuje više sa zdravljem nego sa zadovoljstvom. Tržišni/medijski (industrija seksa) – Seksualnost je roba koja se prodaje i

koja prodaje robu, pri čemu se u obje svrhe najčešće koristi žensko tijelo i ženska seksualnost. Npr.: da bi prodale više albuma, estradne zvijezde sve više erotizuju svoje nastupe, oblačenje, ponašanje ... Ili, na sajmovima automobila pored izloženih modela rijetko možemo vidjeti stručnjake za motor, mehanizam i dizajn, ali su zato sveprisutne hostese – mlade i oskudno odjevene djevojke, koje privlače poglede kupaca. Muški pogled dominira, određujući standarde ljepote i granice normalnosti. Nameću se standardi fizičke privlačnosti, definišu uslovi i zadaci u dostizanju zadovoljstva.

Da bi prodale više albuma, estradne zvijezde sve više erotizuju svoje nastupe, oblačenje, ponašanje ...

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

Od srednjeg vijeka do danas – kratak osvrt na razvoj ideje seksualnosti u zemljama hrišćanske tradicije

Dvostruki aršini: U srednjem vijeku žensko nevjerstvo kažnjavalo se ubistvom, dok je muškarac za nevjerstvo bivao novčano kažnjen.

Pojas nevinosti je sprava kojom su srednjovjekovni vitezovi osiguravali nevinost svojih vjerenica.

Pod uticajem crkvenih tumačenja, sve do 16. i 17. vijeka o seksualnosti se govorilo isključivo u kategorijama dobra i zla, dužnosti i grijeha. Seks je odobravan samo u reproduktivne svrhe. Seksualnost je definisana kao moralna slabost, tamna strana ljudske prirode koju treba kontrolisati. Ženska seksualnost se smatrala opasnom, mračnom, nekontrolisanom i trpjela je veću represiju. Vladali su dvostruki moralni aršini. Tako se, na primjer, žensko nevjerstvo kažnjavalo ubistvom, dok je muškarac za nevjerstvo bivao novčano kažnjen ili protjeran iz grada. Mnogi stavovi su bili zasnovani na nedovoljnom znanju. Tako se, na primjer, seksualno zadovoljstvo smatralo neophodnim za začeće. Iz tog razloga su se muškarci veoma trudili da žena dođe do zadovoljstva, a žene su imale mogućnost da odbiju partnera koji im se nije sviđao. Međutim, u slučaju silovanja, ukoliko bi žena ostala trudna, silovatelj je oslobađan jer se smatralo da je postojalo zadovoljstvo.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Predbračni odnosi su bili zabranjeni, majke sa vanbračnom djecom su isključivane iz zajednice, prostitucija se smatrala zlom, a prostitutke su kažnjavane. Zanimljiva je situacija u srednjem vijeku. To je doba kada je vladao zakon viteštva, koji je ženi nametao čednost. S druge strane, imovina i nasljeđivanje postaju izuzetno važni, pa je trebalo obezbijediti legitimitet potomstva. A to je značilo obezbijediti muškarcu sigurnost da njegova supruga ne može imati kontakt genitalijama van braka, pa tako ni roditi dijete nekog drugog muškarca. U tu je svrhu razvijen čitav sistem „pojaseva nevinosti” koji su to garantovali, a žena se morala povinovati bez pogovora. Muškarcima su, kao potvrda vlastitog viteštva, bili neophodni „ljubavni poduhvati”, pa se tako na jednoj strani razvijao kult romantičnog zanosa prema ženama sa kojima nije bilo tjelesnog kontakta, a na drugoj obezbjeđivalo tjelesno zadovoljstvo sa prostitutkama. Od tada pa nadalje, žene se dijele na „svetice i kurve”. Abortus je bio zabranjen, kao i svaki oblik kontracepcije. Ovo je podrazumijevalo i zabranu prekida snošaja. Razvoj građanskog društva donosi sve izraženiju želju da se vlastiti

život uzme u svoje ruke i oslobodi uticaja crkvenih dogmi. Promoviše se individualizam. Što se ženske seksualnosti tiče, ona je povezivana i izjednačavana sa reprodukcijom, što je predstavljalo još jedan način kontrole žena. Ženski seksualni nagon smatrao se slabijim nego muški, a ako se ispoljavao kao jak, žena je etiketirana kao pohotna i nezasita (problematična). O seksualnosti je pisano, ali na latinskom jeziku, pa tako ova znanja nisu bila dostupna djevojčicama i ženama, koje su mahom bile nepismene. Neka znanja su se ipak prenosila usmenim putem, kroz ona svakodnevna, konkretna iskustva u kojima su žene učestvovale – pomažući pri porođaju, ali i abortusu u slučaju potrebe. Prvi značajan seksualni priručnik pojavio se u Francuskoj 1683. godine, a napisao ga je Nikolas Veneti, hirurg. U priručniku se žene tretiraju kao mentalno inferiorna bića. Veliča se penis: „... ne postoji ništa izazovnije ili više ushićujuće sa čime se može uporediti.” Muška sperma se opisuje kao jača i ukusnija od ženske, a materica kao organ koji je nemoguće zadovoljiti i sa kojim se povezuje histerija. U priručniku se dalje tvrdi

da „nemiješanjem ženske i muške sperme, ženska istrune i žena poludi”, a nemogućnost ženskog zadovoljstva tumači se viškom sperme i krvi kod žena. Na klitoris se upućuje kao na „vatru strasti i mjesto ženske pohote” i predlažu seksualne poze u kojima muška čast nije povrijeđena. Raspravlja se i o hermafroditima, a homoseksualci se smatraju vrijednim žaljenja. Krajem 19. vijeka seksualnosti se pridaje važnost, jer se javlja ideja o određivanju individue na osnovu seksualnog ponašanja. Sigmund Frojd, utemeljitelj psihoanalize, iznosi seksualnost na vidjelo i ističe njen značaj za razvoj i funkcionisanje ličnosti. Traga se za tajnom seksualnosti i identiteta. Analizira se tehnikama psihologije i psihijatrije. Međutim, ovo interesovanje za seksualnost nije dovelo do uvođenja seksualnosti u obrazovanje već do njene „industrijalizacije”. Interes političkih i kulturnih elita bio je da se seks unovči, a ne da se poveća kvalitet obrazovanja i ljudskih odnosa.

Prvi značajan seksualni priručnik pojavio se u Francuskoj 1683. godine, a napisao ga je Nikolas Veneti, hirurg. U priručniku se žene tretiraju kao mentalno inferiorna bića. Veliča se penis.

Sigmund Frojd (1856-1939) tvorac psihoanalitičke teorije i teorije o psihoseksualnom razvoju.

Prvi Institut za seksološka istraživanja osnovan je 1918. godine, u Berlinu. Osnovao ga je dr Magnus Hiršfild (1868-1935), koji je 1932. godine ustanovio i Svjetsku ligu za seksualnu reformu. 17

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

Prvi Institut za seksološka istraživanja osnovan je 1918. godine, u Berlinu. Osnovao ga je dr Magnus Hiršfild (18681935), koji je 1932. godine ustanovio i Svjetsku ligu za seksualnu reformu.

Hiršfild je smatrao: • sve seksualne poremećaje više ili manje patološkim pojavama, a ne zločinom, porokom ili grijehom; • zločinom jedino onaj seksualni čin koji ugrožava tuđa prava; • privatnom stvari svaki seksualni čin koji odgovorne odrasle osobe vrše između sebe uz obostrani pristanak.

U 20. vijeku seks postaje „sveprisutna briga”. Šezdesetih godina javlja se pokret čiji je cilj bio ukinuti seksualne tabue i imperative društva u pogledu toga što je prihvatljivo ponašanje za muškarce i žene. Ovaj značajan pokret poznat je pod nazivom seksualna revolucija. Promocija antibebi pilule trebalo je da oslobodi žene od manipulacije ženskim tjelom. „Seksualna revolucija konstruisala je seks kao nešto poželjno, u šta se moramo upustiti ako želimo uspostaviti svoju individualnost. Reproduktivna funkcija odvajala se od seksualnosti i nije više bila u prvom planu, dok se na drugoj strani isticao značaj dobijanja specifičnog zadovoljstva za razvoj ljudskih potencijala.” (Mišel Fuko).

pomagala i pornografija prodaju se kao roba dirigovana da poveća seksualnu privlačnost žena i zadovoljstvo muškaraca. Sve su češće intervencije na tijelu kako bi se zadovoljile „idealne” proporcije. A idealne su one koje povećavaju muškarčevo uzbuđenje.

Nakon Drugog svjetskog rata pojavili su se psiholozi i sociolozi koji su fašizam povezivali sa vjekovima sputavanom seksualnošću. U knjizi „Masovna psihologija fašizma“ socijalni psiholog Vilhelm Rajh iznosi

Međutim, seksualna revolucija nije donijela dovoljno slobode za žene. Žene se i danas prvenstveno definišu svojom reproduktivnom sposobnošću i mjestom u porodici. Žensko tijelo se sve više koristi kao reklama za proizvod. Gotovo da

Seksualnost na različit način postaje značajna za žene i za muškarce. Žene tragaju za zadovoljstvom (orgazmom) zbog njega samog, ali i zbog uvjerenja da će im ovaj vid zadovoljstva omogućiti duboko osjećanje bliskosti, povjerenja kao i razvoj njihovih potencijala i duhovnosti. Muškarci, čiji orgazam nikada nije bio misterija i čije zadovoljstvo nije osporavano, u novonastalim uslovima imaju sve više teškoća. Seksualnost doživljavaju kao prisilu, jer se od njih sve više očekuje da budu uvijek spremni i dobri ljubavnici. Budući da to nije jednostavno postići, da bi zadržali moć, muškarci tragaju za novim i novim vidovima uzbuđenja. Otuda sve prisutnija erotizacija nasilja

stanovište da je seksualni nagon, vjekovima potiskivan, stvorio duboke frustracije i pretvorio se u agresivnost, koju je fašizam zatim lako usmjerio na osvajačke ratne ciljeve. Štaviše, simbol fašizma – kukasti krst/svastiku – Rajh tumači kao dvije osobe u seksualnom činu.

nema proizvoda široke potrošnje: frižidera, deterdženata, automobila, kozmetike, hrane ..., a da nije reklamiran prikazivanjem naglašenih i erotizovanih „ženskih” atributa, pri čemu sam proizvod i način na koji se on reklamira najčešće nemaju mnogo veze. Seksualne usluge, seksualna

u književnosti, filmu i, naročito, u proizvodima mas-medija. Seksualnost se sve više dehumanizuje. Kao pokazatelj i potvrdu ovog procesa danas imamo trgovinu ženama i djecom u cilju seksualne zloupotrebe i prinude, kao jedan od najunosnijih oblika kriminala.

Dr Gregorio Maranan (1887-1960), u medicini poznat po epohalnim otkrićima u oblasti seksualnih hormona, smatrao je: • da svako ljudsko biće po rođenju nosi mogućnost ispoljavanja oba pola. Kasnije će se, pod uticajem hormona, jedan pol razvijati i prevagnuti, ali nikada neće potpuno ugušiti ispoljavanje osobitosti suprotnog pola.

„Vodimo ljubav, ne rat “ - slogan seksualne revolucije koja se šezdesetih godina 20. vijeka javlja kao pokret čiji je cilj bio ukinuti seksualne tabue. Seksualna revolucija je konstruisala seks kao nešto poželjno, u šta se moramo upustiti ako želimo uspostaviti svoju individualnost. [Poster iz filma „Kosa” Miloša Formana]

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

S druge strane, nauka doživljava nagli napredak u oblasti reprodukcije, pa danas roditelji mogu postati i ljudi sa značajnim zdravstvenim poteškoćama da to ostvare na uobičajen način. I, još nešto, što u ovoj eri ozbiljnih polno prenosivih bolesti uliva nadu – ljubav ponovo dobija na značaju, a kroz nju i seksualnost i reprodukcija ostvaruju svoj puni smisao.

Tokom svih proteklih vjekova, žena je služila kao ogledalo, koje ima čarobnu i divnu moć da dvostruko uveliča mušku figuru koja se u njemu ogleda. [Virdžinija Vulf, citat iz knjige „Sopstvena soba”]

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

Ženom se ne rađa – ženom se postaje. [Simon de Bovoar, francuska književnica, poznata po eseju „Drugi pol”, koji predstavlja detaljnu analizu ugroženog položaja žene i utemeljuje osnove feminizma]

Zvanična medicina je veoma dugo tvrdila da postoji jedan pol – muški. [Čas anatomije doktora Nikolasa Tulpa, Rembrant van Rajn, 1632]

Tek 1591. godine „otkrivena” je specifičnost ženskih polnih organa i klitoris (Renaldo Kolumbo), kao i važnost ovog organa za seksualno zadovoljstvo žene.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

POL - ROD – RODNA RAVNOPRAVNOST

o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije, A. Lidender, 2000)

Definicija Savjeta Evrope: Rod je društveno konstruisana definicija muškarca i žene. To je društveno oblikovanje biološkog pola, određeno shvatanjem zadataka, djelovanja uloga pripisanih muškarcima i ženama u javnom i privatnom životu. Rod je kulturološki uslovljena definicija ženskosti i muškosti i, prema tome, promjenljiva u vremenu i prostoru. Ali, rod nije samo društveno konstruirana definicija žena i muškaraca, to je i društveno konstruisana definicija odnosa između polova. Ovaj konstrukt počiva na nejednakim moćima, što se u većini životnih područja ispoljava kao muška dominacija i ženska subordinacija. Muškarci i njihovi zadaci, uloge, ponašanje i vrijednosti koje im se pripisuju u mnogim aspektima vrednovani su više nego žene i ono što se uz njih veže. Sve je prepoznatljivija specifična pristra-

Analiza razlika pola od roda najveći je doprinos feminističke teorije savremenoj društvenoj misli. Temeljnu postavku dala je još Margaret Mid (Pol i temperament u tri primitivna društva, 1935), koja je smatrala da je pol biološka kategorija, a rod društvena konstrukcija.

snost kao karakteristika društva: muška uloga je preuzeta kao norma za društvo kao cjelinu, što se reflektuje u politici i strukturama vlasti. Sa svoje strane, političke strukture, često nenamjerno, reprodukuju rodnu nejednakost. (iz priručnika CESI-ja Spol i rod pod povećalom – priručnik

janje dva različita pola. Savremena nauka dovodi u pitanje tu strogu podjelu: razna fiziološka i hormonska istraživanja pokazala su da pojedine polne hormone posjeduju i muškarci i žene, samo u različitom procentu.

POL JE BIOLOŠKA KATEGORIJA, A ROD DRUŠTVENA KONSTRUKCIJA. Zvanična medicina je veoma dugo tvrdila da postoji jedan pol – muški. Iako se anatomija ljudskog tijela do danas nije promijenila, tadašnji anatomski atlasi su prikazivali žene kao da imaju penis, samo okrenut unutra. Tek 1591. godine „otkrivena” je specifičnost ženskih polnih organa i klitoris (Renaldo Kolumbo), kao i važnost ovog organa za seksualno zadovoljstvo žene. Zahvaljujući ovom otkriću, nauka je definisala posto-

Postoje podaci da su još prije nove

ere transrodne i interseksualne osobe bile gotovo svuda prihvaćene u svojim zajednicama i čak izuzetno cijenjene i poštovane. Već tada su, međutim, postojala pravila koja su jasno definisala žensko i muško ponašanje: „Žena da ne nosi muškoga odijela niti čovjek da se oblači u ženske haljine, jer je gad pred Gospodom Bogom tvojim ko god tako čini. ” (Stari zavjet, Knjiga Mojsijeva, glava 22:5).

Važno je da znaš . . .

U poznatim Dionizijskim svečanostima bilo je dozvoljeno da se osobe ženskog pola oblače kao osobe muškog pola i obrnuto, ali se 186. godine n. e. ove svečanosti ukidaju, a ovakav vid zabave zabranjuje. Hrišćanstvo strogo definiše rodno ponašanje. Zakon koji propisuje smrtnu kaznu za sve muške osobe koje se odriču „svog tijela” i transformišu ga u „žensko” stupa na snagu 380. g. n. e. Srednji vijek je poznat po inkviziciji, čije su žrtve u ogromnom broju bile žene

• Kada govorimo o polu, mislimo na biološke i fizičke karakteristike: hromozome, spoljašnje i unutrašnje polne organe, hormonalni status, sekundarne polne karakteristike. Kada govorimo o rodu, uzimamo u obzir kako društvo sagledava muške i ženske karakteristike i uloge. • Rod se mijenja od kulture do kulture, određen je ekonomskim, društvenim i političkim uslovima. Mijenja se i kroz vrijeme. Za svaku rodnu ulogu vežu se određena očekivanja, poželjne osobine i ponašanja. • Rod se uči kroz proces socijalizacije. (Npr., kada roditelj kaže sinu: „Nemoj da plačeš, suze su za djevojčice. ” Kroz ovu poruku dječak uči da ne smije da plače niti da pokazuje emocije zato što je muško. ) To znači da se rod može mijenjati. Zahvaljujući savremenoj medicini, i pol se može mijenjati i tako uskladiti sa rodnim identitetom. Ako je na primjer osoba rođena kao muško a osjeća se kao žensko, medicina joj

koje su optuživane da su vještice jer su navodno imale moć da mijenjaju pol. Jovanka Orleanka je spaljena u svojoj 19. godini zato što je odbila da prestane da nosi „mušku” odjeću i kratku kosu. Ovakvo ponašanje kažnjavano je smrću i u Americi, i u Francuskoj, i u Engleskoj.

danas omogućava da promijeni pol, pa se tada njen pol i rod podudaraju. Takve osobe, međutim, za sada nemaju mogućnost reprodukcije nakon promjene pola – osoba koja je medicinskom intervencijom promijenila pol u ženski ne može da zatrudni niti da rodi dijete.

Tokom srednjeg i početkom novog vijeka na našim prostorima je ubijeno, prema nekim izvorima, 7000 osoba, većinom žena, zbog optužbe da su vještice. Neke žene su bile „krive” jer su previše lijepe, druge jer su ružne itd.

„Ono što su kod njega hvalili kao pamet i razbor, u meni su okrutno gušili.” [Meri Volstounkroft, britanska spisateljica, filozofkinja i femnistinja, 18. vijek]

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

Rodni identitet je lični izbor – to je ono što osjećamo da jeste naš rod u određenom trenutku.

A svakodnevni život nas uči. . . • Ako se neka osoba ne ponaša u skladu sa svojim rodom, na primjer kada je muškarac isuviše nježan ili obavlja kućne poslove, iako se od njega kao muškarca očekuje suprotno, društvena sredina ne odobrava takvo ponašanje. Slično je i sa ženama koje su dominantne, pa se proglašavaju neprivlačnim i muškobanjastim. • Muškosti se pridaje veća vrijednost i prestiž nego ženskosti. • U procesu socijalizacije orodnjava se i seksualnost, što utemeljava dvojni moral. Na primjer, propagira se da muškarac treba da bude seksualno što aktivniji, a žena da ima što je moguće manje seksualnog iskustva. Neki teoretičari smatraju da se rod sastoji od nekoliko aspekata: Rodna odredba – pol Pol je ono što doktor/ica utvrdi na rođenju djeteta, a odnosi se na posjedovanje određenog polnog organa, kod žena na vaginu, kod muškaraca na penis.

Uobičajan stereotip: roze za djevojčice, plavo za dječake

Rodne uloge To je zbir karakteristika, načina ponašanja, obaveza i očekivanja koji se pripisuju i propisuju svakoj osobi u zavisnosti od toga da li je rođena

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

sa penisom ili vaginom. Rodne uloge su usko povezane sa stereotipima, pa tako na primjer djevojčicama kupujemo lutke pripremajući ih za ulogu majke; dječacima ne kupujemo lutke. Uloge nam pomažu da bi nas društvena sredina prepoznala kao pripadnika/cu određenog roda. Na osnovu toga nam se određuju: ekonomske uloge, zapošljenje, profesija, kućni poslovi, vrste zabave, dozvoljivo kretanje i sloboda. U kući, na primjer, osoba ženskog roda kuva, a osoba muškog roda popravlja aparate. I zanimanja se dijele na tipično muška i tipično ženska: ako čujemo da je neka osoba pilot, odmah ćemo pomisliti da je muškog roda. Ako se, pak, u novinama nađe oglas za poslovnog sekretara, na njega će se javljati samo žene, a i poslodavac očekuje da se jave isključivo žene. Rodni identitet To je odgovor na pitanje – da li sam ja žena, ili muškarac, ili nešto sasvim treće ... Koliko je naš rodni identitet u skladu sa našim polom? Ovo pitanje se može i ovako postaviti: koliko mi karakteristike (ponašanje, osobine, emocije, uloge) određenog roda prihvatamo kao

vlastite karakteristike? Ukoliko smo u skladu sa „standardima” i zahtjevima koji se u određenoj sredini pripisuju muškarcima odnosno ženama, onda će nas okolina lako prihvatiti. Ukoliko izbjegavamo stereotipe i pasivno prihvatanje rodnog identiteta, obično nailazimo na osudu i neprihvatanje okoline. Dodatna je teškoća što stereotipi koji se odnose na odgovarajuće ponašanje i osobine muškaraca i žena podržavaju neravnopravnu raspodjelu društvene moći, pa se tako „odgovarajuće” ponašanje/osobine muškaraca i žena u određenom društvenom kontekstu interpretira kao „prirodno”. Tako dolazimo do spiska muških osobina: agresivnost, ambicija, fizička snaga, takmičarski duh, racionalnost, uspješnost, dominantnost, samopoštovanje, sposobnost preuzimanja rizika, hrabrost ... S druge strane, ženske osobine su: nježnost, nesigurnost, sposobnost ljubavi i saosjećanja, sklonost da zadovoljavaju potrebe drugih, odanost, poslušnost, korisnost, pokornost... U stvarnosti ima mnogo nježnih muškaraca, ali se može dogoditi da ih sredina ne smatra „pravim muškarcima”. Postoje agresivne žene, ali okolina to neće tako nazvati, već

će reći: „ponaša se kao muškarac”. Veoma je malo osobina ličnosti koje nisu rodno podijeljene. Ovakva raspodjela osobina definiše društvene uloge, iz čega proističu i različite društvene pozicije muškaraca i žena. Takvom stanju pomaže i rodno pripisivanje. Rodno pripisivanje – ono što činimo kada jednu osobu prvi put vidimo: „automatski”, na osnovu usvojenih „sistema znakova”, presuđujemo da li je ta osoba žena, muškarac, ili nešto neodredivo. U tu svrhu koristimo sljedeće karakteristike: fizički izgled (tijelo, odjeća, glas, kretanje), ponašanje (držanje, pristojnost, zauzimanje prostora, pogled), ali i kontekst i upotrebu moći (načini i tehnike komuniciranja, stepen agresivnosti, asertivnosti, ambicioznosti, upornosti, popustljivosti). Rod se pripisuje i na osnovu tekstualnih znakova (imena, dokumenta) i jezičkih stereotipa (slabiji pol, bolja polovina ...). Važno je napomenuti da i rodni identitet koji nas seksualno privlači mora biti određen tim dvjema kategorijama – žena i muškarac. Privlače nas ili muškarci, ili žene, ili oboje. Seksualna privlačnost je vezana i za pol i za rod, te se dvije odrednice

U stvarnosti ima mnogo nježnih muškaraca, ali se može dogoditi da ih sredina ne smatra „pravim muškarcima”

Kako nastaju stereotipi ... Mama kuva ručak, tata čita novine ... Tata kuva ručak, mama čita novine?! Stereotipi su predstave koje jedna grupa ljudi (narod, zajednica, pol) ima o drugoj grupi. Te se slike često jako razlikuju od stvarnosti i temelje na nelogičnom rasuđivanju.

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

Privlače nas ili muškarci, ili žene, ili oboje...

Reditelj Pedro Almodovar u svojim filmovima poigrava se identitetima.

nadopunjuju. Na primjer, neku osobu seksualno privlače muškarci (kao pol), ali je neće privući svaki muškarac već samo onaj koji ima određene rodne karakteristike muškarca – na primjer, dubok, muževan glas. Ovdje je, dakle, vidan uticaj roda na seksualnu privlačnost. Ali, kada ista ta osoba začuje glas neke žene koji je takođe dubok, najvjerovatnije neće osjetiti seksualnu privlačnost prema njoj (iako voli dubok glas) i to upravo zato što je žene kao pol ne privlače. Pri susretu, mi prvo pripišemo nekome rod, a onda odlučimo da li nas osoba privlači ili ne. Pitamo se: je li ova osoba pravog roda za mene (seksualno) – mogu li se u nju zaljubiti – ili je ova osoba van „dozvoljene” kategorije? Nelagoda nastaje u situaciji kada nekome ne možemo pripisati određeni rod, kada nam kategorija pol/rod postane nerazumljiva. Na primjer, u situacijama kada se muškarac (žena) ponaša, osjeća ili oblači na „ženski način” („muški

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

način”) – nastaje nelagoda zato što nismo pripremljeni na mogućnost slobode izbora rodnog identiteta. Transrodnost/transseksualnost je teško prihvatljiva jer se ne uklapa u stereotip rodnih identiteta. Ipak, upravo su ovakve pojave dokaz da rod (rodne uloge, rodne identitete) treba shvatiti kao neprestano mijenjanje, kao proces, kao mnogostrukost naših želja i ponašanja.

Virdžine Polna diferencijacija je prirodnobiološki, ali istovremeno i kulturnosimbolički proces. Zdravorazumski se tvrdi da je svijet ljudskih bića podijeljen na dva, i samo dva, pola te da sve njihove suštinske razlike moraju biti polarizovane na isti način. Tako se očekuje da će osoba sa genetičkim kodom XX obavezno imati jajnike i vaginu, a osoba sa genetičkim kodom XY – testise i penis. Pri tom se ide i mnogo dalje: dok se od osobe XX očekuje da se u svakodnevnom životu osjeća, ponaša i izgleda kao žena, kao i da u društvu zauzme „žensku” poziciju, dotle se od osobe XY očekuje da bude „pravi muškarac” - u svakom smislu. Međutim, u ovim krajevima postoji nešto što su istraživači krajem 19. i

početkom 20. vijeka nazvali „treći pol” - „ni muško ni žensko, a istovremeno oboje”.

pušenjem, kao i sticanjem većine ili svih muških povlastica u privatnom i javnom životu.

Tadašnji istraživači bili su u nedoumici jer im je nedostajalo znanje koje mi danas posjedujemo – a to je znanje o značaju razlikovanja pola (sex), kao biološke odrednice, i roda (gender), kao kulturološke i vaspitne odrednice. Pol i rod se često podudaraju. Ipak, ova dva aspekta bića mogu se i razići i biti na dijametralno suprotnim stranama.

Geografski, pojava virdžina locirana je prvenstveno na prostoru Crne Gore, Kosova, Metohije, Hercegovine i sjeverne Albanije, to jest u oblastima gdje su se najduže zadržali patrijarhalan način života i rodovsko-plemenska organizacija društva. Konfesionalno, ova je pojava zastupljena kod pravoslavaca, katolika i muslimana. Pored naziva virdžina, koriste se i termini tobelija, ostajnica, zavjetovana djevojka.

U nekim dijelovima Balkana postoji posebna vrsta ženskog celibata, udruženog sa djelimičnom ili potpunom zamjenom roda. Milorad Medaković je 1855. godine u plemenu Rovci zabilježio slučaj djevojke koja se zaklela, zato što nije imala braće, da se nikada neće udati i da će svome ocu biti zamjena za sina. Johan Georg fon Han je 1867. godine, u Beču, objavio putopis u kome je opisao četiri albanske djevojke iz plemena Mirdita, koje su se javno, šta više, pod okriljem Katoličke crkve, odrekle udaje i odlučile da postanu muškarci – u socijalnom smislu. Ova je promjena roda tradicionalno bivala ozvaničena uzimanjem novog, muškog imena, odsijecanjem kose, nošenjem muške odjeće i oružja,

Do sada najobuhvatniju tipologiju poznatih slučajeva virdžina dala je dr Ljiljana Gavrilović. Kao ono što je zajedničko svim virdžinama, Gavrilovićeva navodi čin zavjetovanja za život u celibatu, na osnovu kojeg dolazi do promjene njihovog socijalnog, a ponekad i rodnog statusa. Zavjet može biti privremen ili doživotan. U zavisnosti od vrste zavjeta, razlikuje

Mikaš Karadžić, poznata crnogorska virdžina iz plemena Drobnjaka

Treći pol - ni muško ni žensko, a istovremeno oboje...

se pet tipova virdžina, odnosno tobelija. Prvi tip čine djevojke koje se odriču prava na udaju i, zbog nedostatka odraslih muškaraca, postaju tobelije dok ne stasa neko od mlađih muških članova porodice. Ovakav zavjet se 25

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

obično ne daje javno već djevojka svojevoljno šiša kosu i oblači neki dio muške odjeće, obavještavajući tako zajednicu da je postala tobelija. Za vrijeme trajanja zavjeta ove osobe stiču i neka prava. Tako na primjer imaju pravo da prisustvuju plemenskim skupštinama, ali nemaju pravo glasa. Kasnije se mogu i udati, mada to u praksi nije zabilježeno.

Rosie the Riveter (Zakivačica Rouzi) - američki propagandni poster iz II svjetskog rata kojim se vrbuju žene da se prihvate poslova vitalnih za odbranu. Iako je 80% od 6 miliona žena obučenih da rade u industriji željelo da zadrži radna mjesta, podsticane su da ih prepuste vojnicima koji su se vraćali iz rata ili su otpuštane i primoravane da se vrate prostijim poslovima.

Drugi tip čine djevojke koje se privremeno zavjetuju na život u celibatu zato što se muški članovi njihove porodice nalaze pod prijetnjom krvne osvete, zbog čega su prinuđeni da ostaju u kući pa ne mogu da obavljaju uobičajene poslove. Prelaskom u status viržine, takve se djevojke mogu baviti i poslovima koje inače rade samo muškarci. I one, po isteku zavjeta, mogu da stupe u brak. Treći tip djevojaka trajno se odriče prava na udaju. Tu spadaju djevojke koje se zavjetuju na celibat kako bi raskinule vjeridbu. Zavjet se daje javno, nakon čega virdžina preuzima mušku rodnu ulogu u porodici i društvu, kao i socijalni identitet muškarca. Četvrtom tipu ne pripadaju djevice, već razvedene žene, koje se zavjetuju da se više neće udavati. Zavjet se daje

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

u krugu dvije porodice i nije javni. Međutim, ukoliko bi se takva osoba ponovo udala, porodica bivšeg muža imala bi pravo na krvnu osvetu. Ove virdžine šišaju kosu, ali ne mijenjaju ime i obično ne nose mušku odjeću; kreću se u ženskom društvu i obavljaju ženske poslove, a dozvoljeno im je i da se druže sa muškarcima. Peti tip čine djevojke koje se zavjetuju na celibat i preuzimaju ulogu i identitet muškarca zato što u porodici nema muške djece. Mnoge virdžine koje pripadaju ovom tipu odmah po rođenju proglašene su za „sinove” i od malih nogu vaspitavane kao dječaci. Ni u ovom slučaju zavjet se ne daje javno, šta više, pravi pol ovih osoba može ostati potpuna tajna za njihovu okolinu. U javnom i privatnom običajnom pravu one posjeduju sve muške povlastice. Austrijski istoričar Karl Kajzer smatra da je za nastanak ove pojave od suštinskog značaja izuzetna ranjivost balkanskog patrilinearnog sistema srodstva, u kojem je konstitutivna samo muška linija. U takvim sistemima postoji stalna opasnost od ugrožavanja mogućnosti reprodukcije, a uloga virdžine je prvenstveno u tome da, kad zatreba, neutrališe ovu grešku. Pošto logika patrilinear-

nog sistema ne dopušta da tu ulogu obavi žena, fikcija produženja muške linije ostvaruje se njenim simboličnim pretvaranjem u muškarca. To je trebalo i zaštititi zavjetom virdžine na vječno djevičanstvo, kako princip ne bi bio razoren eventualnim rođenjem djeteta „tuđe” krvi.

Muškarci i žene nisu jednaki jer se anatomski jasno razlikuju. Ali, treba da budu ravnopravni, bez obzira na polne razlike. Svi treba da imaju iste početne mogućnosti, bez obzira na pol, odnosno rod.

Politika rodne ravnopravnosti

Pod seksualnim zdravljem ne podrazumijeva se samo odsustvo bolesti ili poremećaja, nego i mogućnost doživljavanja seksualnog zadovoljstva, upuštanja u ravnopravne i međusobno zadovoljavajuće seksualne odnose, koji su rezultat obostranog pristanka partnera/ki, poštovanja i bliskosti. Seksualno zdravlje doprinosi radosti življenja, pomaže učvršćivanju partnerskih odnosa, sazrijevanju ličnosti. Ono uljepšava život.

Rodna ravnopravnost treba da bude jedna od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To se prije svega odnosi na razbijanje naučnih i društvenih stereotipa vezanih i za muškarce i za žene. Rodna ravnopravnost znači jednaka prava, odgovornosti i mogućnosti za žene i muškarce. Zastupati rodnu ravnopravnost podrazumijeva uzeti u obzir iskustva, interese, potrebe i prioritete i žena i muškaraca, priznajući pri tom različitost raznih grupa žena i muškaraca. Rodna ravnopravnost znači jednaku prisutnost, jačanje i učešće oba pola u svim sferama javnog i porodičnog života. Rodna ravnopravnost je u suprotnosti sa rodnom nejednakošću, a ne sa rodnim razlikama.

Seks i zdravlje

Seksualno zdravlje uključuje: • prihvatanje vlastitog tijela i seksualnosti; • mogućnost izbora – kada, kako i s kim stupiti u seksualne odnose; • pravo na lične vrijednosti i poštovanje tuđih vrijednosti; • otvorenu komunikaciju s partnerom/kom o seksualnim potrebama i željama, ne osuđujući i ne presuđujući jedno drugom; • uživanje u seksualnosti bez krivice,

Rodna ravnopravnost nije „žensko”, već društveno pitanje. Ona podrazumijeva jednaka prava, odgovornosti i mogućnosti za žene i muškarce.

CEDAW - The Convention on the Elimination of all Forms of Discrimination against Women (Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena) - najznačajniji međunarodni ugovor koji predstavlja pravni okvir u području rodne ravnopravnosti. Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je CEDAW konvenciju19. decembra 1979.

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

straha i stida; • zaštitu sebe i partnera/ke od infekcija i bolesti; • slobodu u odlučivanju želi li se ili ne želi dijete, i ako se želi, koliko djece; • pristup informacijama i servisima (npr. savjetovalištima za reproduktivno zdravlje); • slobodu od prisile i nasilja.

agresivne porive. S druge strane, čini nas raspoloženijim, okrenutim ljudima, spremnijim za veće izazove na poslovnom i privatnom polju, privlačnijim ... No, ako voljena osoba insistira na seksu baš onda kada si umoran/na ili pod stresom, seks će biti doživljen kao pritisak i dodatni stres.

Ukoliko prevaziđeš strahove i nedoumice u vezi sa seksom, obezbijediš i pravilno koristiš zaštitu od neželjene trudnoće i polnih infekcija, tebi i tvojoj voljenoj osobi seks može donijeti mnogo užitka i radosti, potvrdu ljubavi, a imaće i povoljan uticaj na zdravlje. Seks, naime, zadovoljava tvoje polne, ali i emocionalne potrebe i stoga te relaksira, ublažavajući ten-

imaju redovan seks menstrualni ciklusi su redovniji. Kod djevojaka koje imaju redovne seksualne odnose zabilježen je veći nivo estrogena, koji poboljšava rad srčano-nervnog sistema, snižava holesterol, utiče na veću gustinu kostiju i time smanjuje rizik od osteoporoze, kožu čini glatkijom, kosu sjajnijom. Olakšava i menstrualne tegobe i bolove, naročito ako se koitus odigrao tokom ciklusa, jer orgazmičko grčenje mišića materice i vagine poboljšava izbacivanje menstrualne krvi. Mnoge žene masturbiraju tokom menstruacije upravo da bi olakšale bolne menstruacije, ali i zbog toga što tokom ciklusa osjećaju veću potrebu za seksom; to nastaje usljed specifične stimulacije zidova vagine koju vrši oticanje menstrualne krvi. Druge, pak, tada masturbiraju jer smatraju da tokom menstruacije nisu privlačne partneru. Seks i orgazam olakšavaju i glavobolje, kao i mnoge druge vrste bolova, zahvaljujući lučenju endorfina – hormona zadovoljstva. Ovaj se hormon luči tokom

ziju koju stvara seksualna želja i nezadovoljeni polni nagon. Jača imuni sistem, zateže mišiće, vitalne organe čini prokrvljenijim, prevenira arteriosklerozu, reguliše lučenje hormona, štiti srčano-nervni sistem, čini nas vitalnijim, krepkijim, raspoloženijim i samopouzdanijim. Kod žena koje

orgazma, a ima opuštajuće dejstvo na psihu i, uopšte, čitav organizam. U toku seksa kroz znoj izbacujemo brojne toksine, trošeći tako i kalorije. Seks veoma pomaže smanjenju stresa i njegovih posljedica. Smanjuje depresivna raspoloženja, anksioznost, nasilničke i, uopšte,

• Podiže nivo testosterona, što učvršćuje kosti i mišiće i povećava seksualni nagon. • Ženama seks podiže opšti nivo estrogena, štiti srce, a vaginalno tkivo čini gipkijim. • Neredovne menstruacije svodi na najmanju mjeru, smanjuje bol i

Seksualno zdrava osoba voli sebe i svoje tijelo, odgovorna je za sebe i svoje ponašanje, poštuje osobe različitih polnih/rodnih orijentacija i izražava ljubav i intimnost u skladu sa svojim vrijednostima.

Seksualno zdravlje uključuje prihvatanje vlastitog tijela i seksualnosti.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Statistički podaci kazuju da osoba, što je zadovoljnija svojim seksualnim životom, postiže bolje rezultate na psihološkim testovima mentalnog zdravlja. Treba, dakle, da znaš da: • Redovan seks suštinski popravlja fizičko i mentalno zdravlje ljudi (ako se preduzme potrebna zaštita). • Upražnjavanje seksa je korisna kardiovaskularna vježba (seksualni odnosi tri puta nedjeljno sagore 7500 kalorija godišnje). • Seks snižava holesterol i reguliše razmjeru dobrog i lošeg holesterola u korist dobrog. • Seks povećava nivo kiseonika u mišićima i organima.

psihološki stres zbog PMS-a. • Redovan seks popravlja imunološke funkcije, čini da budemo otporniji na prehladu i grip. • Korist po zdravlje vezana je i za hormon zvani dehidroepiandrosteron, ili DHEA, koji se oslobađa prilikom orgazma. DHEA izoštrava mišljenje, poboljšava funkcionisanje imunog sistema, inhibira razvoj tumora, pospješuje rast kostiju i djeluje kao antidepresiv. • Dokazano je da redovan seks produžava životni vijek. Odnosno, aktivan seksualni život utiče na duži vijek ljudi. • Seks pomaže da se lakše podnese neminovan proces starenja.

Seksualno zdravlje doprinosi radosti življenja, pomaže učvršćivanju partnerskih odnosa, sazrijevanju ličnosti.

Redovan seks suštinski popravlja fizičko i mentalno zdravlje ljudi (ako se preduzme potrebna zaštita).

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

Što se krvotoka tiče, seks povećava nivo endorfina, prirodnog sredstva protiv bolova koje pomaže da se stres smanji, a osjećaj opuštenosti, zadovoljstva i opšteg raspoloženja poveća. Oksitocin, hormon koji naglo raste prilikom orgazma, povezan je sa afektivnim osjećanjima i željom za bliskošću sa drugom osobom.

Seksualni život nije ni urođena sposobnost ili talenat, već mogućnost da, osim reprodukcije vrste, ostvarimo bliskost, samoispunjenje i sreću u odnosu sa drugom osobom.

Ljudi koji smatraju da je seks zdrav i dobar, i koji njeguju svoju seksualnost, zrače toplinom, vitalnošću i seksepilom. Vibracije njihove seksualnosti mogu uticati i na druge oblasti života – druženje sa prijateljima, ljubav prema porodici, entuzijazam i predanost poslu, smisao za humor, veća humanost ...

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Seksualna inteligencija Za zadovoljavajući seksualni život nije dovoljno poznavanje činjenica o reprodukciji, kontracepciji, o egzotičnim tehnikama ili „manevrima u krevetu”. Treba znati da zadovoljavajući seksualni život nije ni urođena sposobnost ili talenat, već mogućnost da, osim reprodukcije vrste, ostvarimo bliskost, samoispunjenje i sreću u odnosu sa drugom osobom. Seksualna inteligencija je posebna vrsta inteligencije koja se može razvijati i dorađivati u praksi. Najčešće nas niko i nije ohrabrivao da budemo „seksualno inteligentni”: da upoznamo svoje tijelo, da razumijemo svoje želje, da istražujemo seksualna iskustva, da se osjećamo sigurnim i opuštenim ... ni kada i kako da se ponašamo prilikom seksualnih susreta, ni nakon neprijatnih situacija, ni kome da se obratimo ako nije onako kako smo očekivali/e. Kada se govori o seksu, u bilo kojem okruženju – od porodice do obrazovnih institucija – uobičajeno je duboko osjećanje nelagode i uznemirenja. Zapravo nam cjelokupno društvo šalje poruku koja je kontradiktorna: na jednoj strani, opsjednutost seksom (svijest o značaju seksa, erotizacija putem

štampe, idustrija seksa, tehnologija seksa), a na drugoj tabui i zabrane koji ohrabruju stid, strah i potiskivanje. Iako često slušamo kako smo kao društvo oslobođeni predrasuda o seksualnosti, još uvijek postoji veoma snažna tendencija da se učvrste i očuvaju tradicionalna pravila ponašanja u toj oblasti života. Tradicionalni seksualni stereotipi uključuju mišljenje da su muškarci zainteresovaniji za seks pošto imaju veći nivo seksualne želje, pa ih, za razliku od žena, seks radi seksualnog zadovoljenja više interesuje. Žene navodno nisu mnogo zainteresovane za seks, ljepše izražavaju svoja osjećanja i trude se da održe emocionalnu bliskost. Seksualni stereotipi i dalje imaju moć da natjeraju žene da osjećaju kako ne bi trebalo da imaju jake seksualne želje, ili bar da to ne bi trebalo da priznaju. I obrnuto, ti isti stereotipi vrše pritisak na muškarce, koji bi morali uvijek biti raspoloženi i spremni za seks. Po rezultatima nekih značajnih istraživanja, 60 % muškaraca tvrdi da muškarci češće vode ljubav. Ispitivane žene, međutim, navode da upražnjavaju seks jednako često kao i muškarci! (Dr Šeri Konradn & dr Majkl Milbern: Seksualna inteligencija, 132133, istraživanje u Americi, 1998)

Podaci iz domaćih i stranih istraživanja ukazuju na nesnalaženje, izostanak zadovoljstva, teškoće u komunikaciji. Žene navode stid, strah, kontrolu, kao faktore koji im ometaju zadovoljstvo i opuštenost u aktivnosti koju nesporno smatraju jednom od najvažnijih u svakodnevnom funkcionisanju. Veliki broj žena (čak oko 40% odraslih žena) ukazuje na izostanak zadovoljstva i samopouzdanja. (Časopis ŽINEC, Žene o seksualnosti, istraživanje polaznica Ženskih studija, Kotor, 2003) Seksualna inteligencija podrazumijeva usavršavanje triju oblasti, koje su neophodne da bi se imao zadovoljavajući seksualni život, a to su: seksualno saznanje,

Muškarci su izloženi društvenom pritisku da preuveličavaju svoju vještinu, a žene da preuveličavaju svoju vrlinu.

samoosvješćivanje i sposobnost povezivanja sa drugima. Samo jedna od ovih oblasti nije dovoljna! 31

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

1. Seksualno saznanje

Zadovoljnim i slobodomislećim ljudima mnogo je teže manipulisati.

U staroj Grčkoj mladići su vježbali goli.

Prvi korak da neko postane pametniji kada je riječ o seksulnom životu, jeste sticanje znanja. Važno je da se ova znanja zasnivaju na činjenicama, a ne na predrasudama. Bilo bi dobro informacije i znanja sticati tokom obrazovanja u školi jer su znanja koja se dobijaju van obrazovnog sistema često problematična i pod uticajem predrasuda. Nažalost, kao ni u mnogim zemljama u svijetu, ni u našim školama ne postoji predmet seksualno obrazovanje. Činjenica je da ovo obrazovanje izostaje u nedemokratskim zemljama i u zemljama koje su pod jakim uticajem religije – zadovoljnim i slobodomislećim ljudima mnogo je teže manipulisati. Znanja koja se nude u okviru nekih školskih disciplina, npr. biologije, zdravstvene higijene, često su površna ili previše apstraktna, dosadna i predavačima i učenicima.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Stid je osjećanje koje čovjeka zbunjuje i tjera ga da nešto krije. Stid se temelji na uvjerenjima sredine, porodice, ali i ličnim stavovima. Dijete već u prvim godinama nauči da se stidi, i to od onoga što uobičajeno izaziva stid u društvu u kome živi. Na razvoj stida najviše utiču norme i ponašanje okoline, prvenstveno roditelja, i to je veoma teško promijeniti. Na primjer, golo tijelo u našoj kulturi uglavnom izaziva stid. Ipak, u mnogim zemljama ljudi se u moru kupaju goli, u staroj Grčkoj mladići su vježbali goli, velikodostojnike je pratila povorka golih žena (Kreacija spola i roda, Ženska soba, Zagreb, 2006.)

Sticanje seksualnog znanja pomaže da preispitamo mitove i predrasude o

Iako nije zasnovano na logici, stid je često i intenzivno osjećanje, koje nas tjera na povlačenje ili na napad. Nerijetko ga prati moraliziranje, koje je najčešće odbrana od vlastitih sklonosti i želja. U našoj kulturi osjećanje stida je posebno izraženo u oblasti seksualnog života. Ono snažno utiče na naše seksualno

seksualnosti koji postoje u kulturi kojoj pripadamo, da mijenjamo stavove i uvažavamo, ali i uvježbavamo nove prakse.

ponašanje i mišljenje. Kada govorimo o seksualnim problemima, najčešće i osoba kojoj se obraćamo osjeća stid.

Dva činioca naročito otežavaju sticanje ovih znanja i neopterećen pristup seksualnosti: stid i privlačnost.

Prema podacima istraživanja provedenih u Crnoj Gori, preko 40 % žena u zreloj dobi osjeća stid pri seksu-

alnom odnosu, a to zaista mnogo govori o patrijarhalnom stanju svijesti i neslobodi u seksualnosti. (Časopis ŽINEC, Žene o seksualnosti, istraživanje polaznica Ženskih studija, Kotor, 2003) Uslov sticanja znanja je oslobađanje od stida. Ovo najčešće znači: pričati i pitati! Privlačnost je snaga takođe složena, snažna i promjenljiva kao i stid, s tim što je stid karakterističan isključivo za ljudsku vrstu, a privlačnost nije. Privlačnost postoji i u životinjskom svijetu, gdje je vezana samo za seksualni odnos i reprodukciju. Kod ljudi, pak, odnos sa nekim ko nam je prijatan i privlačan ne mora imati erotski karakter.

bom, uviđamo da ona nije baš idealna, uspijevamo da je sagledamo u realnijem svjetlu, pa nakon zaljubljenosti obično slijedi razočaranje, koje se nekada prevazilazi, a nekada ne. Drugim riječima, nekada se odnos raskida, a nekada razvija ljubav. Ljubav je prisutna kada neku osobu volimo ne zbog njenih vrlina već uprkos njenim manama.

Čovjek ulaže sopstvena osjećanja u osobu koju voli i ona za njega postaje različita od ostalih ljudi. Postaje privlačnija nego drugi, jedinstvena i nezamjenljiva. Osobine voljene osobe

Dakle, čovjek se odnosi prema svojoj okolini i ulaže vlastita osjećanja na način kako je to naučio dok je još bio beba. Uspostavljeni model psihološke vezanosti ostaje u igri i sa drugim ljudima, a često i do kraja života. Veoma je važno da razumijemo model ove vezanosti kako bismo mogli da ga mijenjamo ukoliko ne dovodi do povjerenja i zadovoljstva. (Npr., kada beba plače jer je gladna, u nadi da će tako dozvati roditelja da je nahrani, a roditelj se dugo ne odaziva, ona nauči da ne može imati povjerenja u roditelja.

u očima njenog partnera/ke ponekad su izmijenjene do mjere da postaje nemoguće sagledati je onakvom kakva ona zaista jeste. To je stanje u kome mi idealizujemo osobu u koju smo uložili svoja osjećanja, i obično se naziva zaljubljenost. Potom, kroz svakodnevno iskustvo sa tom oso-

To u odraslom dobu prenosi i na druge ljude – ne razvija lako prisan odnos sa njima i ne poklanja im svoje povjerenje. Dakle, ako je neka odrasla osoba nepovjerljiva prema svom partneru/ki, najvjerovatnije razlog leži u modelima ponašanja koje je stekla u djetinjstvu.)

Najbolji mogući partner za čovjeka je ona osoba u koju može da uloži svoja erotska osjećanja i da se veže za nju.

Stid je osjećanje koje čovjeka zbunjuje i tjera ga da nešto krije.

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

2. Samoosvješćivanje - svijest o tajnom (nesvjesnom) seksualnom biću

Važno je da tokom života pravimo vlastite norme i da ne dozvolimo da nas zbunjuju tuđa mišljenja o tome što je „normalno”, a što ne.

U Nacionalnoj biblioteci Francuske nedavno je za javnost otvoren odjeljak pod nazivom „Pakao”, u kome su se u tajnosti, više od 150 godina, čuvale knjige i gravire protivne javnom moralu. Naslovljena „Tajni Eros” izložba donosi pregled pet stoljeca erotizma, a među njima su ilustracije rukopisa Markiza de Sada, pjesnika Gijoma Apolinera itd.

Svako od nas posjeduje vlastito tajno seksualno biće, koje je jedinstveno kao otisak prsta. Ono se sastoji od naših impulsa i ličnih afiniteta, kao i od svega onoga što smo o seksualnosti naučili u porodici, u kulturnom okruženju i iz svih prošlih iskustava sa seksom. Upoznavanje tajnog seksualnog bića najvažnija je komponenta seksualne inteligencije; ako ne upoznamo sebe same, nećemo moći ni praktično da primijenimo iskustva drugih, niti da koristimo znanja koja smo stekli, niti ćemo biti u stanju da dijelimo naša iskustva i znanja sa drugima. Prošla iskustva utiču na naše seksualno ponašanje. Neprijatna iskustva mogu ostaviti traumatične asocijacije, koje nas sprečavaju da uspostavimo zadovoljavajuće partnerske odnose. Nezadovoljene emocionalne potrebe mogu biti prepreka zadovoljavajućem seksualnom životu. Neprovjerena mišljenja, predubjeđenja o tome šta se od nas očekuje da osjećamo, šta treba da želimo ili da nam se sviđa, mogu da pomute

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

naše istinske seksualne želje.Važno je da tokom života pravimo vlastite norme i da ne dozvolimo da nas zbunjuju tuđa mišljenja o tome što je „normalno”, a što ne. Najčešće nas zbunjuju statistički podaci. Treba, međutim, imati u vidu da oni zanemaruju činjenicu jedinstvenosti svakog čovjeka. Na primjer, možemo se uklapati u statistički prosjek, „normalnost”, a da to pri tom nema nikakvog značaja! Podaci istraživanja koje je 2006. godine sproveo proizvođač kondoma „Durex”, govore da parovi sa naših prostora u prosjeku vode ljubav tri puta sedmično. No, ukoliko se neka osoba ne uklapa u ovaj prosjek, to ne znači da sa njom i njenim seksualnim životom nešto nije u redu. Važno je naučiti slijediti vlastito seksualno biće, jer je ono vodič koji nam može pokazati put do zadovoljstva u seksualnom životu. Pri tom, treba znati da je ono uslovljeno našim iskustvima, emocijama i uvjerenjima. Poznavanje i prihvatanje sopstvene seksualnosti (tajnog seksualnog bića) jeste važno, jer gubitak dodira sa njim može dovesti do bola, usamljenosti, zbrke, pa čak i do samodestruktivnog ponašanja. O tom značaju upečatljivo svjedoče iskustva osoba seksualno zlostavljanih u djetinjstvu. Seksu-

alno zlostavljanje, pogotovo ono koje se dogodilo u djetinjstvu, bitno pogoršava svijest o sopstvenom seksualnom biću. Seksualno zlostavljanje ne mora biti samo seksualni odnos; to može biti i maženje, dodirivanje koje nije željeno, ili čak samo pokazivanje polnih organa djetetu. Veoma je važno imati svijest o tome šta je sve seksualna zloupotreba i znati da žrtva ni u jednom slučaju nije odgovorna za ono što joj se dešava. Za ljude koji su u djetinjstvu bili zlostavljani istraživanje vlastite seksualnosti isuviše je bolno i oni to često izbjegavaju. Međutim, upravo bi im rad na tim neprijatnim iskustvima iz ranog djetinjstva mogao pomoći da shvate svoju sadašnju seksualnost. Oni koji su bili seksualno zlostavljani patiće od seksualnih poremećaja i postoji rizik da stalno obnavljaju traumu. A to znači da se može desiti da: upražnjavaju seks sa mnoštvom partnera; budu zavisni od seksa; postanu seksualno nasilni; u potpunosti izgube želju za seksom. Ipak, posljedice seksualnog zlostavljanja moguće je izbjeći – ukoliko ponovo ispitamo svoju prošlost, otkrijemo istinu o seksualnim iskustvima i povežemo se sa drugom osobom

kroz vezu koja je zdrava i seksualno uspješna. Jedini način da se žrtva „oslobodi” tog traumatskog iskustva jeste da ga ispriča osobi od povjerenja kako bi to iskustvo integrisala u vlastiti život i otkrila nove mogućnosti zadovoljstva. 3. Sposobnost povezivanja sa drugima Kao što sa voljenom osobom pričamo o svojim emotivnim potrebama i konfliktima, trebalo bi da razgovaramo i o svojim seksualnim osjećanjima i iskustvima. Međutim, ljudima je teško da otvoreno razgovaraju sa svojim/om partnerom/kom o seksu. Ni većina roditelja ne razgovara sa djecom o seksu. Jedan od glavnih razloga što je našim roditeljima teško da otvoreno i iskreno razgovaraju

Treba da prihvatimo činjenicu da smo svi mi seksualna bića i da počnemo da njegujemo i kultivišemo svoju seksualnost, jer je to suštastveni dio nas samih, fundamentalan poput naših emocija, intelekta ili ličnosti.

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

Za funkcionisanje u seksu, a i za komunikaciju u vezi sa seksom, od velikog je značaja stav koji su naši roditelji imali prema ovoj oblasti života.

sa nama o seksu leži u tome što su i njihovi roditelji tu temu takođe izbjegavali. Dakle, ljudi u porodici nauče da se o seksu ne razgovara. Kada jednom zasnuju sopstvenu porodicu, primjenjuju usvojeni model i, ako do razgovora i dođe, njihov je odnos opterećen osjećanjem stida, a stav najčešće moralizatorski, što automatski izaziva otpor kod njihove djece. Tako dolazi do toga da se razgovor na neki način zatvara. Za funkcionisanje u seksu, a i za komunikaciju u vezi sa seksom, od velikog je značaja stav koji su naši roditelji prema ovoj oblasti života imali. Ono što je važno za povezivanje sa drugima jeste oslobađanje od stida i straha da razgovaramo sa svojim partnerima/kama, da učimo da definišemo ono što želimo i ono što ne želimo, kao i da učimo da to saopštavamo. Ovo znači da stalno tragamo i upoznajemo svoje tajno

Temelji psihodinamike seksualnosti uspostavljaju se do pete godine života.

seksualno biće i da kroz komunikaciju ostvarujemo bliskost sa svojim partnerima/kama u seksu. Ovaj priručnik je i napravljen sa željem da tebi, i svima koji ga čitaju, pomogne u razvijanju sopstvene seksualne inteligencije.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Psihoseksualni razvoj Koliko god da je nauka napredovala, i koliko god da se divimo savremenim tehničkim i tehnološkim dostignućima, i koliko god da su uslovi življenja danas olakšani raznim pomagalima, psihički razvoj čovjeka (od rođenja do zrelosti) i dalje je za ljudsku svijest područje mnogih tajni i nepoznanica. Neki smatraju da je razvoj čovjeka i ljudskosti puki mehanički rast. „Mali čovjek” treba da poraste i nauči ono što se od njega očekuje, pa da bude ljudsko biće. Kao da je sve što se u djetetu dešava nevažno, kao „da će sve proći” kad ono poraste i postane pripadnik određene zajednice. (Đorđe Bogićević: Društvo i seksualnost. Ljubav, seks, porodica,1981) Takav pristup čini okosnicu nehumanog razvoja. Ljudska vrsta se svojski trudi da razvijajući tehnologiju dođe do saznanja o sebi i svijetu. Istina se traži u galaksijama oko zemlje, daleko od unutrašnjeg svijeta pojedinca/ke, iako je jasno da svaki pojedinac/ka daje smisao, značaj i značenje svemu postojećem. Unutrašnji svijet čovjeka ostaje neistraženo područje. Čitav vijek nakon Frojdovih nalaza, tehnike, teorije i prakse saznanja o razvoju seksualnosti i ličnosti još nisu

uključene u opšte obrazovanje ljudi. To u znatnoj mjeri onemogućava osviješćenost o psihološkom i seksualnom funkcionisanju, a i o značaju seksualnosti za društveni, kulturni i politički život. Frojdova, kao i mnoge druge psihološke teorije, ističe značaj prvih pet godina života za razvoj cjelokupne ličnosti. Tvrdi se da prvenstveno priroda najranijih veza, a najčešće veza sa majkom, utiče na kvalitet seksualnog zadovoljstva. Rani psihoseksualni razvoj i razvoj odnosa sa drugom osobom

veoma je dug. Pri tom, tek kada su zadovoljeni svi preduslovi možemo prakticirati seks radi zadovoljstva, razvoja i reprodukcije. U psihoseksualnom razvoju razlikuju se četiri perioda: oralni – do početka druge godine; analni – od početka druge do kraja treće godine; falusni – od kraja treće do pete godine; genitalni period, koji traje čitav život.

Oralna faza: Iskustva oralne faze odgovorna su za to što će čitavog života erotsko (ne)zadovoljstvo biti vezano za usne i usnu duplju.

Oralna faza - od rođenja do druge godine

Ljudi se rađaju nezreli za samostalan život, a njihovo osamostaljivanje dugo traje. U tom procesu, radi održavanja života, neophodna je interakcija sa drugima, odraslima i okolinom. Prepoznaju se dvije „linije” razvoja: razvoj odnosa sa drugom osobom (u psihologiji se ona označava kao „objekat”) i razvoj seksualnih potreba - psihoseksualni razvoj. Temelji psihodinamike

Nakon rođenja, izlaskom iz mirne zaštite majčinog tijela, dijete stupa u ljudsku zajednicu i biva prepušteno bezbrojnim, često bolnim senzacijama izvana i iznutra (iznutra – npr. glad; izvana – npr. hladnoća). Primorano je da plače i čeka promjenu napetosti i bola (dok ne dođe roditelj i promijeni to stanje), potpuno bespomoćno, zavisno od volje i procjene odraslog kakve su njegove potrebe i kako ih treba, ili može,

seksualnosti uspostavljaju se do pete godine života. Naravno, do realizacije seksualnog odnosa dolazi mnogo, mnogo kasnije, tek u periodu adolescencije, kada su zadovoljeni i drugi uslovi razvoja – prije svega tjelesni i intelektualni. Dakle, period pripreme ljudske jedinke za seksualna iskustva

zadovoljiti. Susret sa empatičnim i brižnim odraslim omogućava djetetu da ostvari vezu sa svijetom i drugom osobom, da uzima ono što mu treba bez konflikta. Ukoliko, pak, ovakav susret izostane, čitav proces komunikacije sa spoljnjim svijetom može biti od samog početka konfliktan. 37

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

za to što će čitavog života erotsko (ne)zadovoljstvo biti vezano za usne i usnu duplju.

Tokom druge godine života, naročito u drugoj polovini, dijete zna svoje tijelo i osjeća da je jedinka nezavisna od drugih, sličnih i jednakih.

Ovaj značajan susret uzajamnog povjerenja i prepoznavanja čini osnovu osjećanja povjerenja u životu, koje se reflektuje na sve buduće odnose sa drugim ljudima. Od prvog dana dijete se vaspitava kroz čulne kontakte – preko usana, usta i kože, ljuljanjem, gledanjem. Ono živi i voli kroz usta, upoznaje grudi, lice, majku, ima prijatna i neprijatna iskustva. Ako ovu fazu razvoja dijete prođe uz umjerene nagrade i umjerene zabrane, bez konflikata, njegov odnos prema zadovoljstvima koja dolaze putem usta neće biti ometen i biće uspostavljeno bazično povjerenje. Iskustva oralne faze odgovorna su

U ovom periodu počinju da se formiraju psihičke strukture, dolazi do razdvajanja libida i agresije i strukturiranja svjesnog dijela (ega). U raskoraku (konfliktu) između neodoljive potrebe da bude u stalnom sigurnom kontaktu sa osobom koja o njemu brine (majkom) i nemogućnosti da to ostvari (jer majka mora odsustvovati zbog odlaska u toalet, drugih obaveza ili posla), dijete traži zamjenu za majku i nalazi je u parcijalnom objektu. Parcijalni objekat je predmet ili dio tijela koji može da ublaži napetost zato što ga dijete prepoznaje kao surogat objekta – kao zamjenu za majku. Dijete uči da bude odvojeno od osobe koja brine o njemu. To nije jednostavno i za dijete predstavlja veoma bolno iskustvo. (Zato plače kad majka izađe iz prostorije – misli da se ona više nikada neće vratiti.) Tokom druge godine dijete postaje svjesno svoje izdvojenosti od objekta ljubavi; to je razvojno neophodno da bi se uspostavile granice vlastitog postojanja. Naime, do ovog perioda dijete ne pravi razliku između sebe i majke, već ima doživljaj jednog jedinstvenog bića. Gubitak jedin-

stva s majkom koji se doživi u ovom uzrastu ostaje kao stalna sjena tuge i usamljenosti tokom života. Mi se, na psihološkom nivou, i vezujemo za druge ljude i volimo ih da bismo na taj način i u tim vezama savladali strah od samoće i prevladali tugu koju smo osjetili shvativši da nismo jedno sa svojom majkom. Strahovi koji dominiraju u ovom periodu su: strah od uništenja i strah od gubitka voljene osobe – objekta. Ovi strahovi se nastavljaju tokom čitavog života, a manifestuju se karakterističnom posesivnošću u ljubavnim vezama. Tokom druge godine života, naročito u drugoj polovini, dijete zna svoje tijelo i osjeća da je jedinka nezavisna od drugih, sličnih i jednakih. Počinje svjesno da koristi čula i mišiće kao izvor zadovoljstva. Ovo je jako važan momenat za psihoseksualni razvoj. Analna faza - od početka druge do kraja treće godine „Žena je prva ljubav – prvo ljudsko sjedište tjelesne udobnosti i zadovoljstva, obezbjeđuje vitalno uživanje u društvenim odnosima; prvi svjedok – ona je publika koja slavi njegove najranije uspjehe kao i prati ranjivosti, razočarenje i bol; i prvi

gospodar – spoljašnja volja u kojoj dijete prvi put saznaje za neophodnost potčinjavanja; biće čijim željama dijete može biti kaznom primorano da potčini svoje želje, prvo moćno i voljeno biće koje dijete svjesno želi da zadovolji.” (Doroti Dinerstin) Navikavanje na čistoću igra važnu ulogu u procesu socijalizacije. Utiče na doživljavanje sebe kao izdvojenog i cjelovitog objekta u odnosu na isto takav objekt ljubavi i na stvarnost i vladanje njome. Proces uspostavljanja higijenskih navika tiče se prije svega učenje djeteta „na tutu”, od strane osobe koja brine. Centar interesovanja i zadovoljstva pomjera se na analnu zonu. Dijete postaje svjesno da ima nešto što je značajno onome ko brine o njemu te da je ono samo sposobno to da kontroliše. Konkretnije, dijete shvata da je sadržaj iz njegovih crijeva jako važan za odrasle. Tako ono zapravo uspijeva da kontroliše odrasle time što hoće, ili neće, da obavi veliku nuždu. (Zamisli dijete koje sjedi na tuti, oko njega hrpa rođaka koji ga nagovaraju da kaki, a ono baš neće!) Upravo u ovoj fazi ono se osposobljava da kasnije kontroliše i osporava kontakt sa drugim osobama. Od razumijevanja i tolerancije od strane osobe koja brine zavisi da li će se kod djeteta stvoriti trajna sklonost sumnji

Analna faza: Po djetetovoj logici: mama će prestati da ga voli ako ne nauči da ide na tutu.

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

i stidu. Ako odrasli kažnjava dijete kada se ne pokaki u tutu već u pelene, ono će razumjeti da je to nešto jako loše, nešto čega treba da se stidi. Roditelj obično i govori: „Stidi se, tako veliki/a, a još kakiš u gaće!” Pomenute sklonosti bitno utiču na seksualnost, može se prerano razviti osjećanje griže savjesti, što otežava otvorenost i opuštenost.

Seksualne hipoteze su obično vezane za: polne razlike (npr. predstava da su žene kastrirane – zato nemaju „pišu”), začeće (vjerovanje da žena ostaje u drugom stanju gutanjem – jer se beba nalazi „u stomaku”), porođaj (npr. djeca se rađaju na čmar, mama pokaki bebu) itd ...

Za period analnih zadovoljstava i konflikata vezanih za uspostavljanje higijenskih navika karakterističan je „sukob volja” i svojevoljnost, razvoj voljne kontrole i opuštanja, kao i djelotvornost nagrade i kazne (poslušnost i prkos). Strah od gubitka objektove (majčine ili osobe koja brine) ljubavi potiče iz ovog perioda. (Po djetetovoj logici: mama će prestati da ga voli ako ne nauči da ide na tutu.)

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Zahvaljujući funkciji čula i mišića, veoma rano se počinju razvijati tzv. fantazmi. To su želje za čulnim dodirom i određenim odnosom sa objektom ljubavi. Najčešće su vezani za erogene zone djeteta: usta, čmar, polni organ. Fantazmi stvaraju neku vrstu vančulnog (mentalnog) iskustva, iskustva koje dijete nije realno doživjelo nego samo poželjelo. Fantazmi su u ranom uzrastu veoma intenzivni pa ih dijete ponekad ne razlikuje od stvarnosti. Veoma su važni za našu seksualnost: često nas erotska iskustva koja se dešavaju u sadejstvu sa fantazmima prenose, odnosno vraćaju u stanje nirvane. Napomenućemo da se u daljem psihoseksualnom razvoju upravo na podlozi fantazama stvaraju tzv. dječje seksualne hipoteze. One dominiraju do pete godine života i predstavljaju osnovu iz koje će se razviti erotska privlačnost i seksualne specifičnosti pojedinaca. Seksualne hipoteze su obično vezane za: polne razlike (npr. predstava da su žene kastrirane – zato nemaju „pišu”), začeće (vjerovanje da žena ostaje u drugom stanju gutanjem – jer se beba nalazi „u stomaku”), porođaj (npr. djeca se rađaju na čmar, mama pokaki bebu) itd ... Seksualne hipoteze, kao i fantazmi, utiču na kvalitet i zadovoljstvo u seksualnim vezama.

Falusna faza - od kraja treće do pete godine Oko četvrte, pete godine dijete je dovoljno razvijeno, traži zadovoljstva u svom tijelu, u tjelesnim funkcijama, u govoru, mašta, radoznalo je, ambiciozno, već rodno definisano i genitalno uzbudljivo. Razvija se živo interesovanje za polne organe i za svjesno izazivanje zadovoljstva (masturbacija), kao i za seksualne odnose odraslih. Javlja se osjećanje krivice, ljubomore i rivalstva. Izražava se jasna privlačnost prema roditelju suprotnog pola. Istovremeno, u ovom uzrastu se pojačava strah od gubitka i strah za život i udove, „kompleks kastracije”, ili, frojdovski interpretirano: kod dječaka se javlja strah da se ne izgubi „cijenjeni” organ, kako se to desilo djevojčicama, a djevojčice uviđaju svoj „nedostatak” - da nemaju penis. Edipov kompleks „Polnost odraslih nastaje psihičkim, a ne biološkim razvojem.” ( Frojd, 1897) Preedipalna djeca nisu svjesna kog su pola, ispoljavaju erotske želje (npr. dijete traži od majke da se ljube u usta), a predmet želje je majka. Oko četvrte, pete godine djeca otkrivaju

razlike među polovima i postaju svjesna da svako dijete mora biti pripadnik jednog ili drugog pola. Shvataju da to zavisi od posjedovanja određenog organa (falusa - penisa), da je otac taj koji ga ima, a majka nema. Značaj i značenje falusa u zapadnom simboličkom sistemu i dalje je dominantno; ono u sebi nosi razlike između dva polna statusa (muškaraca i žena) – falus je otjelovljenje muškog statusa, muške moći. Dječak želi da osjeti da ga majka voli više nego oca, djevojčica želi da osjeti da je otac voli više nego majku. Neophodno je da dijete tada bude osujećeno u pogledu tih svojih želja. U protivnom, u daljem životu neće umjeti da ostvari zadovoljavajuće veze sa osobama suprotnog pola, a tako ni steći zadovoljavajuću sliku o sebi, o svijetu i životu.

Falusna faza: U ovoj fazi razvija se živo interesovanje za sopstvenu seksualnost i seksualnost odraslih pa djeca često vire kroz ključaonicu ili upadaju u spavaću sobu roditelja.

Dijete otkriva tabu rodoskrvnuća, („krivac” za socijalizovanje ljudske vrste i razvoj simboličkih funkcija), shvata da su neki vidovi polnosti zabranjeni, to jest da ne smije imati seksualne želje prema roditeljima i rođacima. Takođe otkriva specifičnu i ekskluzivnu vezu među roditeljima. U ovoj fazi razvoja dijete je sposobno da na pravi način osjeti odgovornost, umije da dijeli nešto svoje sa drugima, da brine o njima i ima

Edip - heroj iz grčke mitologije, sin Laja, kralja Tebe i Jokaste. Prorokovano je da će ubiti svog oca i oženiti se sa majkom. [Slika „Edip i sfinga” francuskog slikara Gustava Moroa]

Psihološko-sociološki aspekti seksualnosti i reprodukcije

U pubertetu osoba postaje anatomski i fiziološki zrela pa dolazi do seksualnih veza.

značajan stepen samodiscipline, da razumije razloge mnogih zabrana. Boji se kazne sopstvene savjesti i gubitka roditeljske ljubavi. Formirana je još jedna struktura u ličnosti, super-ego (sjedište socijalnih normi), koja se formira kroz identifikaciju sa idealizovanim roditeljem istog pola i interiorizacijom zabrana. Super-ego je djelimično svjesno, a sadrži: osjećanje krivice, samopromatranje, samokritiku, zabrane, samopoštovanje, formiranje ideala. Karakterističan

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

je strah od super-ega, plašimo se da ćemo iznevjeriti svoj vlastiti sistem vrijednosti. Po razvojnim teorijama, nakon Edipalnog perioda nastupa tzv. period latencije ili mirovanja, u kojem je dijete smirenije jer dolazi do neutralizacije nagonskih težnji. Temelji ličnosti i seksualnosti su formirani. U pubertetu se proces obnavlja s tim što osoba postaje anatomski i fiziološki zrela pa dolazi do seksualnih veza.

Temelji dvojnog morala u seksualnosti

su frustrirane – da im je potrebno više seksualnog zadovoljstva, da im to fali.

Proces seksualnog sazrijevanja različit je za žene i muškarce. Ova različitost je uslovljena time što u ranom razvoju i dječaka i djevojčica dominira žena (majka). U toj dominaciji i razvoju koji iz takve situacije ishodi Doroti Dinerstin vidi temelje dvojnog morala u seksualnosti.

Ako žene dobiju mogućnost da ostvare veće seksualno zadovoljstvo, biće ih teže potčiniti kao ljudska bića, i obrnuto, ako uspiju da osvoje realan dio ljudske moći nad kojim danas monopol imaju muškarci, postaće seksualno zahtjevnije.

Mnoge predrasude vezane za muškoženske odnose proističu iz dvojnog morala, koji počiva na: • dvostrukim standardima u seksualnosti; • prigušivanju ženske erotske impulsivnosti – primarnosti muške želje; • ubjeđenju da je seksualno uzbuđenje žena čvršće povezano sa osjećanjima nego muškarčevo.

ljubav ili seks?!

Jedna od prisutnih redrasuda je da žene žele ljubav dok muškarci žele seks. Stereotipi imaju moć da natjeraju žene da osjećaju kako ne bi trebalo da imaju jake seksualne želje, ili bar da to ne bi trebalo da priznaju. I obrnuto, ti isti stereotipi vrše pritisak na muškarce, koji bi morali uvijek biti raspoloženi i spremni za seks. Treba prepoznavati i prevazilaziti slijepo prihvatanje stereotipa.

seks ili ljubav?!

Sociološke implikacije – paradoksi Ako su žene zainteresovane za ostvarivanje većeg seksualnog zadovoljstva, sumnjiče ih da žele da se otrgnu kontroli i da sruše sveukupnu dominaciju muškaraca u ljudskom društvu. Ako žene dovode u pitanje mušku globalnu dominaciju, sumnjiče ih da 43

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Prvi koraci ka seksualnosti Kada počinje naš seksualni život? Kada postajemo seksualna bića? Zabluda je mnogih da se naša seksualnost rađa početkom puberteta, sa prvim osjećajima zadovoljstva u genitalijama. Istina je da ona tada ulazi u završnu fazu sazrijevanja, a prethodio joj je psihoseksualni razvoj koji teče od samog rođenja. Štaviše, neka istraživanja pokazuju da muške bebe još u majčinom stomaku imaju erekcije, a ženske pulsiranja vaginalnih mišića, koja se, inače, dešavaju pri orgazmu. Frojd je bio prvi koji je kao nepobitnu istinu navodio činjenicu da je čovjek od samog svog početka seksualan. Ako ti je teško da povjeruješ u to, pokušaj da se prisjetiš koliko si puta vidio/la nekog dječaka kako se na plaži „igra” svojom pišom?! Slično rade i djevojčice. Problem nastaje već tu – naša seksualnost biva sputana strogim zabranama roditelja da to više ne činimo, ponekad nas i tresnu po ruci ... Elem, eto razloga što su mnogi svoj seksualni identitet izgradili uz jako osjećanje stida i krivice. 44

Ljudi su socijalna bića, što znači da smo izgradili mnoge navike i životne stilove koji nam omogućavaju da živimo sa drugima. Ali, stid i krivica nisu osjećanja koja tome doprinose. Tvoja seksualnost biće dobro uklopljena u tvoj život i živote ljudi koji te okružuju samo ako bude dobro spoznata, neopterećena predrasudama, ako je doživiš i koristiš kao sastojak života.

Koliko si puta vidio/la nekog dječaka kako se „igra” svojom pišom?!

Masturbacija Na jednom seminaru o seksualnosti i materinstvu predavačica Ljupka Kovačević je dobro rekla: „Nije roditeljima toliki problem kad ’uhvate’ svoje dijete kako vodi ljubav sa drugom osobom; mnogo im je veća frka kada vide svoje dijete da masturbira.” I zaista, ta seksualnost usmjerena na sebe nosi teret mnogih teških predrasuda. Sjetimo se samo prijetnji da će nam se osušiti ruka ako nastavimo s tim ... Donedavno su se i u popularnim izdanjima Kućnih ljekara mogle naći tvrdnje da je masturbacija opasna kako po psihičko 45

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

zdravlje, jer smanjuje inteligenciju, tako i po fizičko, jer će nam se zbog nje osušiti ruke i kičma, možemo dobiti bradavice po rukama, sterilitet ... te da treba da nastojimo da je se odreknemo. Istina je, međutim, na drugoj strani. Na sreću!

Gustav Klimt (1862-1918), austrijski slikar , bio je okupiran ženskom seksualnošću

Egon Šile (1890-1918), autoportret na kome slikar masturbira

Prva polna zadovoljstva otkrili smo u najranijem djetinjstvu, upravo dodirujući sopstvene genitalije. Jako je važno da znaš da je masturbacija normalan i redovan oblik seksualnosti tokom čitavog života. Mnogi to ne priznaju, ali su zapravo svi to nekad probali! Masturbacija ili onanisanje je prvi, najjednostavniji, najpristupačniji i najčešći način da doživimo seksualnu prijatnost i orgazam. Samozadovoljavanje se vrši tako što se fizički stimulišu genitalije ili neke druge erogene zone sopstvenog tijela, dodirivanjem, trljanjem, stiskanjem ili na bilo koji drugi način koji osoba sama otkrije kao odgovarajući, a cilj je da se doživi seksualno zadovoljstvo. Ovaj čin prate i različite fantazije, koje pomažu da se orgazam doživi brže, kao i da bude intenzivniji. Neke osobe govore da su orgazmi koje dožive tokom masturbiranja ljepši i jači nego oni koje dožive sa partnerom/ kom. Razlog je vjerovatno u tome

što smo tada „sami sa sobom”, pa tako i oslobođeni mnogih strahova, prepreka, stida u vezi sa sopstvenim izgledom, ponašanjem tokom seksa i slično. (Masters i Džonsonova, 1966) Istraživanja pokazuju da roditeljske zabrane samozadovoljavanja kod djece proizvode samo duboki osjećaj krivice, ali ne utiču na učestalost njihovih masturbacija. (Landis, 1940). Samozadovoljavanje jeste odličan način da upoznaš sopstveno tijelo, otkriješ svoje erogene zone i saznaš što ti prija. Kasnije, kada stupiš u seksualne odnose sa drugom osobom, lakše će ti biti da znaš što da tražiš od svog partnera/partnerke. Treba da znaš da se samozadovoljavaju i osobe koje imaju redovan seks, a u vezi su (ili u braku). Masturbacija se može praktikovati i tokom seksualnog odnosa sa nekom osobom. Na primjer, ženske osobe nekad masturbiraju i dok partner penetrira u njih, jer tako osjećaju veće zadovoljstvo, ili je to način, možda čak i jedini, da dožive orgazam. Katkad partneri upražnjavaju masturbaciju ako su iz nekog razloga spriječeni da imaju klasičan seksualni odnos (odnos penetracijom, to jest ulaskom polnog organa muškarca u polni organ partnerke ili partnera). Razlog može

biti neka infekcija, menstruacija, ili kada djevojka ima plodne dane. No, i tada ti preporučujemo da ipak koristiš i kondom. Što je sigurno, sigurno je! Kao razlog za samozadovoljavanje u prisustvu partnera/ke mlade osobe nerijetko ističu i želju da odlože stupanje u prave seksualne odnose, to jest zadržavanje djevičanstva iliti nevinosti. Masturbacija je, dakle, način da se zadovolji normalna potreba našeg tijela i duha, jedna od mnogobrojnih manifestacija naše seksualnosti. Ako si u vezi, imaš seksualne odnose i masturbiraš, to nikako ne znači da sa tobom, tvojom partnerkom/tvojim partnerom ili vašim seksualnim životom nešto nije u redu. To naprosto znači da te masturbacija opušta, prija ti i da nema razloga da se ne samozadovoljavaš. Ne postoje takođe nikakve mjere u pogledu učestalosti masturbacije – koliko često je normalno, a koliko je previše. Normalno je onoliko često samozadovoljavanje koje ti ne remeti svakodnevni život. (Nije fora da zbog toga pet dana zaredom zakasniš na časove, na posao ili na ispit, zar ne?!) A što sa osobama koje tvrde da ne masturbiraju? Nikad? Pa, istraživanja

pokazuju da je takvih zaista malo. Neki to ne čine jer su se opredijelili za celibat. Ali, ako osoba ne pripada toj grupi, onda su razlozi vjerovatno duboko psihološke prirode i utemeljeni u krutom vaspitanju vezanom za seksualni razvoj. Iako to može biti svjesna odluka osobe, ne masturbirati najčešće znači imati neki problem sa sopstvenom seksualnošću. A svaki problem treba i može da se riješi!

Seksualne fantazije Seksualno uzbuđenje ne zavisi samo od fizičke stimulacije genitalija. Genitalna stimulacija je obično neophodna za dostizanje orgazma, ali sva stimulacija svijeta može biti neuspješna da te dovede do orgazma ako ti nemaš želju za tim, ili ako je tvoja pažnja usmjerena na nešto drugo. Seksualne fantazije ćemo najjednostavnije opisati kao mentalne ili psihološke afrodizijake. Misleći na sve one stvari koje te seksualno uzbuđuju, lakše i brže možeš doći do uzbuđenja, kao i izazvati fiziološke reakcije organizma koje su ti potrebne da bi uživanje bilo potpunije (npr. erekcija kod momaka, lučenje vaginalne sluzi kod djevojaka ...).

Normalno je onoliko često samozadovoljavanje koje ti ne remeti svakodnevni život.

Samozadovoljavanje jeste odličan način da upoznaš sopstveno tijelo, otkriješ svoje erogene zone i saznaš što ti prija.

Seksualne fantazije su jedan od načina da proširimo svoje seksualno iskustvo, a da pri tom stvarno ne pokušamo te stvari.

Prvi koraci ka seksualnosti

Seksualne fantazije se najjednostavnije opisuju kao mentalni ili psihološki afrodizijaci.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Takođe, seksualne fantazije ti pomažu da više uživaš tokom samog seksualnog odnosa ili masturbacije. Ovdje nećemo nabrajati što sve razne osobe „zamišljaju”, o čemu fantaziraju prije i tokom seksa, iz prostog razloga što to nije ni moguće učiniti. Jer, ljudi se veoma, veoma razlikuju po tome što ih erotski uzbuđuje; gotovo svako ima drugačije maštarije koje ga uzbuđuju ili dovode do orgazma. Neka te ova činjenica oslobodi predrasude da tvog partnera, partnerku, drugarice, drugove, roditelje i sve ostale moraju uzbuđivati baš one stvari o kojima ti fantaziraš. Ne. Neko će smatrati da su tvoje fantazije sasvim obične i neuzbuđujuće, neko će ih doživljavati kao čudne, ili čak grozne, a nekome će se dopasti. Mada, ruku na srce, najvjerovatnije sva ta gomila ljudi nikada neće ni saznati o čemu fantaziraš. Ovo neka

posluži kao primjer da se svi mi “palimo” na različite stvari, i kao savjet da ne stvaraš očekivanja koja bi te mogla omesti u uživanju. Brojnost i različitost fantazija naučile su nas da uvijek očekujemo neočekivano te da ne postoji nikakva veza između tipa fantazije i tipa ličnosti. Neka te ne začudi ako nekad saznaš da tvoja partnerka ili tvoj partner fantaziraju da vode ljubav sasvim različito od načina na koji to vas dvoje radite, ili ako fantazira da vodi ljubav sa nekom drugom osobom. Jer, naše erotske fantazije služe tome da nas uzbude i da naše uzbuđenje održavaju dok god treba i – ništa više. Seksualne fantazije su jedan od načina da proširimo svoje seksualno iskustvo, a da pri tom stvarno ne pokušamo te stvari. Takođe, one ti mogu pomoći da se usredsrediš tokom seksualnog čina. Naime, priča o ovome može biti privlačna, ali je istina da nije svima lako da fantaziraju i to upravo zato što su mnogi sputani raznim predrasudama, strahovima i osjećanjem krivice, kao i osjećajem da je seks nešto ružno, nemoralno, prljavo. Zapravo, čini se potpuno prirodnim da tokom seksualne fantazije zamišljamo zabranjene stvari – zar nije sam seks (i sve u vezi sa njim) uvijek, nekako, bio zabranjen?!

Seksualna – erotska mašta Mnogi ne prave razliku između mašte i fantazije, ali u psihologiji su ta dva pojma jasno razgraničena. Prethodno smo istakli da je cilj seksualnih fantazija da nas uzbude, ali ne i da to u realnom životu pokušamo ostvariti. Maštati, međutim, o nekim erotskim sadržajima znači misaono se pripremati i mentalno „uvježbavati” nešto što želimo da uradimo, što želimo da nam se desi na seksualnom planu, nešto čemu težimo.

Afrodizijaci Za razliku od seksualnih fantazija, koje su proizvod našeg uma, afrodizijaci su razne supstance, namirnice i sredstva za koje se smatra da pospješuju seksualno uzbuđenje: kod onih koji imaju problema sa uzbuđenjem – da ga postignu; kod onih koji takvih problema nemaju – da budu još potentniji, što će reći izdržljiviji u seksu. Takođe se vjeruje da afrodizijaci pomažu osobi da bude erotski maštovitija, pri čemu se obično misli na razne položaje u toku seksualnog čina. Uvriježeno je mišljenje da oni koji koriste afrodizijake postaju „akrobate” u krevetu. Naziv su dobili po boginji ljubavi Afroditi.

Smatralo se, a i danas se smatra, da kao afrodizijaci mogu poslužiti: orasi, pauci, mravi, mješavina krvi slijepog miša i majmunskog mlijeka, menstrualna krv, samljevena krila pčela, jaja od kornjače, artičoka, med sa kamiljim mlijekom, izdrobljeni rogovi bika, jasmin, meso od kamilje grbe, genitalije ježa, lišće vinove loze, polen palme, banane, ostrige, med i orasi, španska mušica, cimet, vino, svježi škampi… U srednjem vijeku najpopularniji afrodizijaci bile su biljke koje su izgledom podsjećale na ljudsko tijelo: mandragora (čiji korijen ima oblik ljudskog tijela sa izraženim polnim karakteristikama) i salep tubor (zbog sličnosti sa testisima). Kleopatra je na primjer topila bisere u sirćetu, dok su Persijanci pravili tablete od smješe isitnjenih bisera, rubina, zlatne prašine i ambre. Međutim, nijedna dosadašnja naučna provjera dejstva ovih supstanci nije potvrdila da one zaista imaju efekta. Neke od njih su provjereno zdrave i dobre za organizam (med i orasi, na primjer), ali to ne znači da u datom trenutku mogu izazvati i erotsko uzbuđenje.

Afrodita (rođena iz morske pjene) boginja je ljubavi, ljepote i požude. Afroditin pandan u rimskoj mitologiji je Venera. [Skulptura iz Nacionalnog arheološkog muzeja u Atini]

Kleopatra, egipatska kraljica, topila je bisere u sirćetu u pokušaju da napravi afrodizijak.

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Seks i opijati

Kokain čini osobu potpuno nezainteresovanom za seks.

Oni koji piju izgube seksualnu moć, zbog čega piju još više – da „utope tugu” ...

Ne dozvoli da ti trendovi govore kako treba da izgledaš!

Jedna od najvećih zabluda, koja ima i dalekosežne i opasne posljedice po zdravlje i život, naročito mladih osoba, jeste vjerovanje da alkohol i droge imaju afrodizijačko dejstvo. Istina je, zapravo, da alkohol i droge smanjuju tzv. inhibiciju, odnosno suzdržanost u seksu i seksualnoj inicijativi. Jednostavnije rečeno – oslobađaju te straha i treme da nekoj osobi priđeš sa predlogom za seks. Međutim, ako ti nastup i uspije, teško da će ti uspjeti da ostvariš seksualni čin. A to je baš blamaža, zar ne?! Jer, alkohol i droge većinom imaju tzv. depresantno dejstvo na mozak, pa dolazi do smanjenja seksualne moći i, veoma brzo, do potpune impotencije na fizičkom planu i prestanka seksualne želje na psihološkom. Kokain, na primjer, čini osobu potpuno nezainteresovanom za seks, neke druge droge izazivaju suvoću i zapaljenja vagine, zbog čega je penetracija onemogućena, a i kod djevojaka i kod momaka izazivaju nemir, anksioznost, fizičku iscrpljenost. Sve to skupa potpuno je suprotno onome što je osoba na početku htjela da postigne posegnuvši za drogom. Oni koji piju izgube seksualnu moć,

zbog čega piju još više – da „utope tugu”. Začarani krug. Zato u njega nemoj nikada ući!

Seks i ishrana Jedan od najuspješnijih hirurga reproduktivnih organa i član predsjedništva Seksološke sekcije Srbije, urolog i seksolog Aleksandar Milošević, koji najviše zahvata izvodi upravo na pacijentima koji žele da povrate izgubljenu seksualnu moć, tvrdi da postoje namirnice koje štete potenciji i slabe želju, potrebu za seksom. Tu prvenstveno spadaju slatkiši i masna hrana. Mnoga psihološka istraživanja pokazala su da se žene često između čokolade i orgazma radije opredjeljuju za čokoladu. Iako toga možda nisu svjesne, razlog vjerovatno leži u činjenici da konzumiranje čokolade dovodi do lučenja endorfina, hormona zadovoljstva, koji se takođe luči i pri lijepom seksualnom činu i orgazmu. Razlika je u tome što dejstvo čokolade osjetiš brže i jednostavnije, možeš je jesti bez skidanja, u bilo kom položaju, ne razmišljajući o „zaštiti” ... Ali ... ali – opredjeljujući se za ovaj vid zadovoljstva, osoba zapostavi uživanje koje bi mogla imati na seksualnom planu. Zbog toga trpe odnosi sa voljenom osobom, a vremenom i izgled i kondicija.

S druge strane, hrana puna masnoća, naročito onih životinjskog porijekla, jako oterećuje sistem za varenje, pa umjesto da krv pojuri tamo gdje treba da pojuri, ona se zadrži u stomaku kako bi obezbijedila dovoljno snage organizmu da svari sve što smo pojeli. Dakle, neke vrste hrane gase našu seksualnu želju tako što nam otežavaju varenje, čine nas tromim, ili tako što toliko uživamo u njoj da nam užitak bilo koje druge vrste više nije ni potreban. A teško da je to opcija koju mlada osoba želi za sebe, zar ne?! Nemoj, međutim, smetnuti s uma da trend izgladnjivanja i održavanja vitke linije po svaku cijenu takođe ima negativan uticaj na seksualnu želju i moć. Onaj ko insistira na mršavosti nema fizičke snage za seks, a ni želje za njim – budući da takva osoba sve svoje misli koncentriše na prebrojavanje kalorija.

Djevičanstvo – nevinost Kada se za nekog kaže da je nevin ili djevica, želi se reći da ta osoba dotad nije imala seksualnog iskustva bilo koje vrste, a prvenstveno da nije imala iskustvo punog seksualnog čina – penetracije. Mada je termin nevinost kod nas mnogo ustaljeniji, on možda

i nije najbolji zato što isuviše asocira na to da su oni koji nisu nevini, koji su seksualno iskusni – krivi, za osudu. A to nikako ne stoji. Istovremeno, postoji sklonost da se osobe koje su zaista seksualno neiskusne, naročito muškarci, ismijavaju. Nije sramota biti seksualno iskusan, ali ni seksualno neiskusan. To je, naprosto, samo stvar trenutnog stanja. I zaista nije lijepo, a ni potrebno, osuđivati nekoga bilo zbog toga što jeste, ili zbog toga što nije nevin/a.

Na ulicama Milana, u vrijeme održavanja nedjelje mode, pojavile su se slike mlade Francuskinje Izabele Karo, koja boluje od anoreksije i ima samo 31 kilogram. Ove fotografije izazvale su brojne reakcije. Izgladnjivanje radi održavanja vitke linije, kao i prejedanje, imaju negativan uticaj na seksualnu želju i moć.

Ono što je zauvijek obilježilo odnos ljudi prema seksualnosti jeste činjenica da kod djevojaka možemo znati da li su ranije stupale u seksualne odnose, a kod momaka ne. Pogađaš, govorimo o himenu, djevičnjaku, to jest o krvarenju koje se najčešće (ali ne kod svih djevojaka) javlja pri prvom seksualnom odnosu. Pa smo tako živote podijelili na „prije

Bijela vjenčanica je tradicionalni simbol djevičanstva, znak da djevojka ulazi u brak bez prethodnog seksualnog iskustva.

Prvi koraci ka seksualnosti

Nije sramota biti seksualno iskusan, ali ni seksualno neiskusan. To je, naprosto, samo stvar trenutnog stanja.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

toga” i „poslije toga”. Seks je važan, i prvi seksualni odnos je važan, ali djevičanstvo ne bi trebalo da služi ni kao potvrda nečije podobnosti i moralnosti, niti kao razlog za podsmijeh. Naime, u našoj patrijarhalnoj sredini važe dvostruki aršini: dok je neiskusna djevojka veoma „na cijeni”, neiskusan momak je apsolutno neprihvatljiv. Pri pomenu riječi nevinost većina ljudi i ne pomisli da se možda radi o mladiću koji do tada nije imao seksualne odnose. Neiskusni mladići takođe imaju strah od osude okoline, ali se plaše i da neće ispuniti očekivanja – a od muškaraca se očekuje da budu potentni, spremni, umješni i izdržljivi, maštoviti i iskusni.

Peting je divan način da sa voljenom osobom istražimo sopstvenu, ali i njenu seksualnost, svoje i njeno tijelo, naše želje, fantazije, kao i da produbimo osjećanje bliskosti.

Kada govorimo o dvojnom moralu, evo nekih karakterističnih poruka patrijarhata: Muškarcu laskaju dvije stvari: vrlina vlastite žene i slabost tuđih supruga. Muškarci uvijek žele da budu prva ljubav svoje žene. To je njihova urođena taština. Žene su prefinjenije: one žele da budu njihova posljednja ljubav. Ideal muškarca je iskusna nevina djevojka.

Pogrešno je mišljenje da „krunski” dokaz djevičanstva znači i neiskustvo. Neki parovi ne prođu kroz čitav seksualni čin, u smislu da nema penetracije, ali urade dosta, ili bar nešto što ih čini iskusnim. S druge strane, ako je osoba dovoljno opuštena i zna što hoće, uz to još i u partnerskom odnosu koji karakteriše osjećanje zajedništva, povjerenja, zadovoljstva vezom i ljubavlju, može se desiti da se „sve kockice slože“ i da, uprkos dotadašnjem djevičanstvu, u seksualnom odnosu bude veoma aktivna i maštovita. Svi ovi razlozi, zabune, nepovjerenja, ogromna očekivanja i pritisak sredine da se bude takav i takav, dovode do bizarnih postupaka. Tako se u nekim sredinama bebama ženskog pola još u porodilištu medicinskim putem otklanja himen. S druge strane, u patrijarhalnim sredinama djevojke iz istih razloga pribjegavaju hirurškim intervencijama „ušivanja“ himena, pa se poslije operacione narkoze probude kao vaskrsle djevice.

Peting – dry sex Neki parovi koji, iz bilo kog razloga, još nisu spremni da započnu prave seksualne odnose, opijeni ljubavlju i uzbuđenjem koje donosi bliskost,

pribjegavaju petingu. Peting je simulacija – imitacija seksualnog odnosa, kad se partneri trljaju jedno o drugo, najčešće obučeni ili bar djelimično obučeni, izazivajući tako zadovoljstvo kod oboje. Nekada dođe i do orgazma. Dešava se i da su partneri nagi, ali ni u tom slučaju ne dolazi do penetracije, dakle, do ulaska penisa u vaginu. Zato se peting naziva još i suvi seks – ne dolazi do direktnog spajanja genitalija, pa tako ni do spajanja tjelesnih tečnosti iz vagine, penisa i/ili anusa. Neki parovi upražnjavaju peting zato što smatraju da je to siguran način da ne dođe do trudnoće ili do neke polne infekcije. To je, međutim, samo djelimično tačno. Ukoliko su partneri nagi, vjerovatno će doći do miješanja tjelesnih tečnosti, a ako muškarac ejakulira u blizini vaginalnog otvora, može doći i do trudnoće. Čak i ako partnerka ima očuvan himen! Takođe, hormoni bujaju i u toj ekspanziji strasti lako se može zaboraviti na neophodan oprez. Zato je jako važno da se prije početka nježnosti i petinga partneri dogovore što žele, a što ne, i da bude jasno da se te granice moraju poštovati. Ukoliko partneri žele različite stvari, a prethodno to ne saopšte jedno drugom, lako može doći do nemilih situacija pa i do seksualnog nasilja.

U svakom slučaju, peting jeste divan način da sa voljenom osobom istražimo sopstvenu, ali i njenu seksualnost, svoje i njeno tijelo, naše želje, fantazije, kao i da produbimo osjećanje bliskosti.

“Poljubac je susret najveći na svetu.” [Pesma ženi, Jovan Dučić]

Poljubac Neko je divno rekao da je poljubac prva visibaba ljubavi… Prvi vjesnik da nam nakon samoće u susret dolazi neko kome se bezrezervno može vjerovati i prepustiti. I to baš kroz poljubac. Iako i sam predstavlja oblik erotskog ponašanja, poljubac je uglavnom blagonaklono dočekan od strane društva. Pa ipak, u svijetu postoje različita shvatanja o tome da li je poljubac društveno prihvatljivo ponašanje ili ne, na kom mjestu, kakav, sa kim itd ... U nekim kulturama poljubac je tretiran kao čudno ponašanje. U nekim drugim poljubac ‘usta na usta’ upražnjavaju i najbliži srodnici. Kod nas je, pak, takav poljubac među srodnicima čudan, pa i nedozvoljen. Kada govorimo o seksu i poljupcu, recimo da se u okviru seksualnog ponašanja i opštenja obično prepoznaju obični (suvi) i duboki (vlažni) 53

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Robert Dojsnej, Poljubac kod Hotela de Vil, 1950.

Budite oboje opušteni, neka usne ne budu zgrčene, neka te vodi sopstveni dobar osjećaj, ali pažljivo prati pokrete osobe sa kojom si.

poljupci (poljupci u kojima se jezici partnera spajaju i prepliću). Usne su pune nervnih završetaka, pa tako izrazito osjetljive na dodir. Nekada ljubljenje izaziva veće uzbuđenje nego dodirivanje genitalija. Naravno, iza takvog osjećaja stoje i psihološki faktori: prije svega, činjenica da su usne, usta i obrazi prvi izvor zadovoljstva bebe, do kojeg dolazi kroz dojenje i naslanjanje na tople majčine grudi. Iz tih „fiksacija” (pogledaj dio o psihoseksualnom razvoju po Frojdu) mi crpimo prva velika zadovoljstva, a svakim strasnim poljupcem sa voljenom osobom iznova ih oživljavamo i proživljavamo. Za mnoge, možda tako i za tebe, poljubac je jako intimna stvar - ljubi se samo osoba koju iskreno volimo. Baš kao što i izostanak poljubaca obično znači da u vezi nešto više ne ide kako treba. Za neke osobe poljubac je do te mjere intiman da ga na sve načine izbjegavaju, smatrajući da je miješanje

tečnosti usnih duplji prevelika bliskost. U svakom slučaju, poljubac nikoga ne ostavlja ravnodušnim, čest je znak tananih osjećanja, sastavni dio petinga, predigre i seksualnog odnosa. Najuzbudljiviji su oni poljupci kod kojih se spajaju dva osjetljiva mjesta na tijelu, na primjer: usne i vrat, usne i stomak, usne i uši, usne i ramena ... Sigrno ćeš i ti otkriti još neka mjesta. Imaj na umu da jezik nije jedino što treba da koristiš tokom ljubljenja; veoma su uzbudljivi i nježni „ugrizi” usnama, pa i sam tvoj dah u nečijem uhu ili niz vrat može učiniti da tebi dragoj osobi izmakne tlo pod nogama. Čak i poljubac poput majčinskog, utisnut u čelo osobe sa kojom si, nosi mnogo dubokih značenja: od površne nježnosti do dubokog osjećanja privrženosti i divljenja. Takav poljubac ponajviše nagovještava zaštitnički odnos. Njime možeš da pošalješ poruku da se on, ili ona, mogu osloniti na tebe i u tvom zagrljaju, u razgovoru, u vremenu provedenom s tobom naći svoju mirnu luku.

Higijena usne šupljine Mnoge mlade osobe plaše se prvog poljupca jednako kao i prvog seksualnog odnosa – nisu

sigurne da znaju što zaista treba uraditi. Kako je „duboki“, „vlažni“, „francuski” poljubac rezervisan za osobe kojima smo snažno erotski naklonjeni ili s kojima smo u romantičnoj ljubavi, prije takvih iskustava nemamo prilike da nešto više saznamo o tome. Dobra je vijest da se, kao i mnoge stvari u životu, i ljubljenje uči. Praksa je ključ uspjeha, ali evo i nekoliko korisnih savjeta: nemoj zaboraviti da prije susreta sa voljenom osobom temeljno opereš zube. Ipak, ne čini to neposredno prije poljupca jer ukus tvojih usta nakon upotrebe paste za zube osobi s kojom se ljubiš sigurno neće biti prijatan. Dalje, čak i ako opereš zube, tvoj dah može biti “zadah” – neka uspjeh tvoje veze bude razlog više da se posvetiš brizi o svom zdravlju. Nemoj se ljubiti ako imaš neku infekciju jer je možeš prenijeti partnerki/ partneru, a i za tebe poljubac može biti bolan zbog eventualnih ranica ili gnojnih čepova u ustima. Izbjegavaj da pušiš neko vrijeme prije ljubljenja – ukus tvojih usta je tada veoma opor ... Vidiš, i zbog toga bi svakako bilo najbolje da nikada ne počneš sa pušenjem.

Razmisli koji je pravi trenutak za poljubac – neka mjesta, okolina i situacije zaista mogu biti posebno romantični i podsticajni. Nemoj ljubiti nekoga tako agresivno da počne da se guši od tvog jezika – to možda nekome ne prija. A nije ni dobar način da pokažeš svoju ljubav ili strast – partner/ka će prije steći utisak da ti je stalo jedino do toga da što prije završite u krevetu. Budite oboje opušteni, neka usne ne budu zgrčene, neka te vodi sopstveni dobar osjećaj, ali pažljivo prati pokrete osobe sa kojom si. Provuci joj ruke kroz kosu, zatvori ili otvori oči – već kako ti najviše prija. Za mnoge je poljubac „pravi“ jedino ako se ljube zatvorenih očiju. Nema tu posebnih pravila, ali računaj na to da osobi sa kojom se ljubiš može biti neprijatno ako otvori oči i shvati da je/ga sve vrijeme posmatraš. Može se, na primjer, početi laganim dodirom površina usana, a potom ćeš već i sam/a osjetiti što dalje. Mladi koji nose zubne proteze često imaju osjećaj nelagode jer smatraju da je proteza prepreka za svaki, a naročito za romantičan poljubac. Ako je ovo i kod tebe slučaj, najbolje je porazgovarati o tome. Pa, premda je spontanost dobar saveznik u ljubljenju, mali prethodni dogovor i oko ovoga neće biti na odmet.

Poljubac, čuvena skulptura francuskog umjetnika Ogista Rodena (1840-1917)

Najuzbudljiviji su oni poljupci kod kojih se spajaju dva osjetljiva mjesta na tijelu, na primjer: usne i vrat, usne i stomak, usne i uši, usne i ramena ...

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Polucija

Polucije su ono što često nazivamo „vlažnim snovima”.

Polucije su ono što često nazivamo „vlažnim snovima”. To su orgazmi tokom spavanja i snijevanja, praćeni izbacivanjem sperme. Dešavaju se nevoljno, što znači bez svjesne namjere. Mogu biti podstaknuti nekim snom erotskog sadržaja. Uglavnom se javljaju u adolescenciji i prestaju sa stupanjem u redovne seksualne odnose. Međutim, ponekad se, mada rijetko, javljaju i kod odraslih muškaraca. Polucija je znak nabujalih hormona, nabujale želje i potrebe za seksom, ali se može javiti i kod dugog nepražnjenja testisa, kao i kada smo u stanju prinudne apstinencije (npr., kada nemamo osobu sa kojom vodimo ljubav).

Erogene zone

Svaki dio tijela potencijalna je erogena zona, specifična za određenu osobu.

Erogene zone su mjesta ili oblasti na tijelu koje su posebno osjetljive na seksualne nadražaje – dodir. Dodirujući te djelove tijela, posebnim pokretima, maženjem, golicanjem, milovanjem, lizanjem, ljubljenjem i slično, osoba sebe ili svog partnera/ partnerku dovodi u stanje seksualne uzbuđenosti, održava to stanje, što može kulminirati i orgazmom. Kod

polucija i orgazama koji nam se dese tokom spavanja, san je taj koji nas dovede do ekstaze, ali na javi – sami, ili uz pomoć neke osobe, moramo poraditi na dostizanju orgazma. E, tada stupa na snagu naše znanje o erogenim zonama svog tijela i/ili tijela partnerke/partnera. Uglavnom se smatra da su erogene zone zapravo naši genitalni i reproduktivni organi, no to je samo djelimično tačno. Naime, čak ni svi dijelovi genitalija nisu jednako osjetljivi na dodir i nadražaje. Na primjer, za dovođenje žene u stanje ekstaze najčešće nije dovoljno stimulisati samo vaginu, već i klitoris. Bradavice na grudima takođe su veoma osjetljive na ovu vrstu nadražaja. Grudi predstavljaju važan elemenat oblika i ljepote ženskog tijela. Imaju izuzetnu ulogu u buđenju polne želje i polnom razdraženju već pri pogledu, a naročito pri dodiru, i to kako kod muškaraca tako i kod žena. Kod muškaraca je osjetljiv penis, a pogotovo glans i dio penisa ispod glansa (strana penisa okrenuta nadolje). Takođe su osjetljivi i testisi. Postoje, međutim, mnogi drugi dijelovi tijela koji su veoma osjetljivi na dodir, a najčešće se zanemaruju. Prosto, što je neki dio tijela bogatiji nervnim

završecima, to će biti osjetljiviji na dodir. Tako erogene zone mogu biti: klitoris, male i velike usne, ulaz u vaginu, dio prednjeg zida vagine, glans penisa, posebno corona i zadnji dio glansa, dio između anusa i polnih organa, anus, unutrašnje strane butina, usta, usne, uši, a naročito ušne školjke, grudi, posebno bradavice. Imaj na umu da su i kod muškaraca bradavice osjetljive na dodir, s tim što neki muškarci vole/prija im, a neki ne vole kada im neko dodiruje bradavice. Vjerovatno to smatraju nemuževnim. Seksualne senzacije nastale dodirom tijela refleksne su prirode, što znači da se direktno sprovode do centara u kičmenoj moždini. Zato je i paralizovanim osobama moguće dodirom izazvati erekciju ili vlaženje vagine. Neki drugi seksualni nadražaji, kao što su izgled, miris, glas ... najprije se šalju u veliki mozak na analizu, zatim se kombinuju sa prethodnim iskustvom, pa sve to skupa određuje da li će nam neka osoba biti seksualno atraktivna ili ne. Dodir je, međutim, gotovo uvijek atraktivan, što ne znači da će osoba pristati na seksualni odnos. To je ipak u sferi voljne odluke, koju svaka strana u odnosu mora poštovati. Ovdje se priča ne završava jer ovi

dijelovi ne čine čitavu „erogenu mapu tijela”. Za nekoga su u erotskom smislu jako uzbudljivi: vrat, šake, stopala, nožni prsti, podlaktice, milovanje glave tako što se nježno raščešljava kosa ... Zapravo, svaki dio tijela potencijalna je erogena zona, specifična za određenu osobu. Zato je najvažnija lekcija koju treba da naučiš iz seksualnog obrazovanja – dobra komunikacija između tebe i tvoje voljene osobe. Ponešto o onome što nije ni afrodizijak ni erogena zona u klasičnom smislu, pa ipak ...

Osobe sa invaliditetom imaju uspješan seks. [Autor slike: Robert Broderson]

Nekada je dah uzbudljiviji od najtananijeg dodira. Nekada je romantična priča uzbudljivija od pogleda na golo tijelo. Nekada je boja glasa muževnija od snažnih mišića. Nekada je pogled upečatljiviji od zagrljaja.

G tačka

Mišljenja o tome da li G tačka zaista postoji su oprečna.

Pravi naziv G tačke jeste Grafenbergova tačka, po imenu doktora koji ju je prvi opisao. Mišljenja o tome da li ona zaista postoji sasvim su oprečna. Kako god, zamišljena je kao predio (više nego kao tačka) u vagini, čija stimulacija veoma brzo dovodi do 57

Prvi koraci ka seksualnosti

Istraživanja ljekara i seksologa pokazuju da se tačke našeg tijela čije nas stimulisanje veoma uzbuđuje tokom života mijenjaju, odnosno premještaju i smjenjuju. (dr Nebojša Jokmanović)

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

vrhunskog orgazma. Zagovornici mišljenja da G tačka postoji, te da je ima svaka ženska osoba, kažu da je ta tačka u stvari brežuljak u unutrašnjem gornjem dijelu vagine, površine od 0,5 do 3 cm2. Danas su, međutim, sve brojnija naučna mišljenja da G tačka ne postoji. Ako djevojka ne doživi orgazam, to ne znači da partner nije našao G tačku, već da se neke druge kockice nisu složile. I zato, ne treba patiti tražeći nešto što ne postoji. Ali, treba se truditi, dati sve od sebe, i, zašto da ne, potražiti Grafenbergov brežuljak, možda može biti uzbudljivo!

Predigra gubi svoj smisao i ne dovodi do cilja ako je uvijek ista, predvidljiva, po šablonu.

Istraživanja ljekara i seksologa pokazuju da se tačke našeg tijela čije nas stimulisanje veoma uzbuđuje tokom života mijenjaju, odnosno premještaju i smjenjuju (dr Nebojša Jokmanović). To nas samo može dodatno ohrabriti da istražujemo i uživamo!

Predigra Kada su osobe voljne za seksualni čin (penetraciju), to najčešće nije dovoljno da bi odmah do njega i došlo. Želja u mozgu treba da bude potpomognuta spremnošću tijela, što znači erekcijom penisa i vaginom

koja luči dovoljne količine sluzi. Da bi se ovo postiglo, potrebna je i fizička stimulacija tijela. Predigra služi upravo tome: da opustimo naš um, zaboravimo na sve stvari koje bi nas mogle omesti u uživanju, a da istovremeno naše tijelo postane maksimalno spremno za seksualni čin. Prema novijim shvatanjima, nema predigre i seksa, već je i sama predigra seks. Sve je igra, to jest seks. Važno je shvatiti da sve što radiš, a tiče se seksualnog odnosa, jeste seks. Seks se ne svodi samo na seksualni čin, odnosno penetraciju. Da je partner dovoljno uzbuđen, znaćeš po erekciji, a da je partnerka dovoljno uzbuđena, znaćeš po vlažnom međunožju (ovo omogućava da se izbjegne bolno trenje tokom penetracije), uzdignutim i naježenim bradavicama, dubokom disanju i nabreklom klitorisu. Mada, nije na odmet pitati voljenu osobu da li je to – to. Predigra gubi svoj smisao i ne dovodi do cilja ako je uvijek ista, predvidljiva, po šablonu. Tačno je, postoji „tajni recept” po kome se neka osoba „otvara”. Ali, ako ostaneš pri „provjerenom”, nakon nekog vremena to neće biti dovoljno jer će on/a steći utisak da ne

želiš dalje da se trudiš. Jednoličnost je pogubna za strast. Strast je uvijek željna istraživanja. A predigra je i način da fizički, tjelesno pokažeš voljenoj osobi da ti je i dalje jako stalo do nje. Neka te ne ograničavaju natpisi u novinama po kojima je djevojkama potrebno 15 minuta predigre. Svaki par treba da ostane u predigri onoliko koliko to oboma odgovara. Ono što važi jednom, možda će već sljedećeg puta biti nedovoljno, ili previše. Svaki seksualni odnos je priča za sebe. Igraj na sigurnu kartu, ali neka to ne bude razlog da ne pokušaš i nešto novo.

Seksualni čin, seksualni odnos, koitus Seksualni čin je spajanje genitalnih organa bar dva seksualna partnera koje se dešava kroz penetraciju – prodiranje penisa u vaginu ili anus partnerke/partnera, ili, ukoliko se radi o lezbijskom paru – prodiranje jezika, prstiju i/ili ruke u vaginalni i/ili analni otvor partnerke. Seksualni odnos ne mora podrazumijevati/uključivati seksualni čin, dakle, penetraciju; to može biti i samo peting. Da bismo nešto nazvali seksualnim odnosom, potrebno je

da imamo bar dvije osobe koje imaju seksualne želje i koje se ponašaju na seksualan način: ljube se, miluju, dodiruju, istražuju tijela, uzbuđuju jedno drugo na razne načine, međusobno masturbiraju ... Masturbacija neke osobe kada je sama nije seksualni odnos: za odnos je potrebno dvoje, dvije ili dvojica. Ponekad se kaže da je došlo do punog seksualnog odnosa, što znači da je došlo i do seksualnog čina, to jest penetracije. Koitus ili snošaj je polno spajanje; može se poistovjetiti sa seksualnim činom. On je i najčešći oblik seksualne aktivnosti. Načini vođenja ljubavi različiti su od para do para. Dok se kod životinja koitus odigrava uvijek u istom položaju, i to u onom u kom su polni organi ženke i mužjaka najdostupniji, osiguravaju penetraciju a time i začeće, ljudi praktikuju mnogo položaja. Ti položaji, tokom predigre kao i tokom samog seksualnog čina, zavise od iskustva partnera, želja, umješnosti da se dati položaj zauzme i zadrži, kao i od prijatnosti koja se doživljava u određenom položaju. Ovaj posljednji faktor je i odlučujući za manje-više redovno praktikovanje ograničenog broja položaja – vodimo ljubav u onom položaju koji nam najviše odgovara, koji nas najviše uzbuđuje i u kom najlakše postižemo

Seksualni odnos ne mora podrazumijevati/uključivati seksualni čin, dakle, penetraciju; to može biti i samo peting.

Da bismo nešto nazvali seksualnim odnosom, potrebno je da imamo bar dvije osobe koje imaju seksualne želje i koje se ponašaju na seksualan način: ljube se, miluju, dodiruju, istražuju tijela, uzbuđuju jedno drugo na razne načine, međusobno masturbiraju ...

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

najjači orgazam. Razne „akrobacije” u krevetu mogu zvučati primamljivo, ali kod konkretnog ljubavnog para ne moraju izazvati nikakvo uživanje, čak ga mogu narušiti.

Trajanje koitusa je takođe individualno. U principu, završava se onda kada muškarac doživi orgazam i ejakulira, ali se može nastaviti i na neki drugi način koji ne zahtijeva erekciju.

Učestalost snošaja neke osobe ili nekog para jedinstvena je za taj par i polne potrebe tog para. Učestalost snošaja mijenja se tokom života, a sa promjenom partnera može doći do drastičnih razlika u pogledu broja snošaja tokom sedmice ili mjeseca. U svakom slučaju, kao i kod masturbacije, ne postoji mjera koja će odrediti koliko seksualnih odnosa je malo, ili mnogo. Važno je imati onoliko odnosa koliko ti je potrebno da u ostalim sferama života normalno funkcionišeš, a da pri tom ne budu zapostavljene ni potrebe osobe pored tebe. Trajanje koitusa je takođe individualno. U principu, završava se onda kada muškarac doživi orgazam i ejakulira, ali se može nastaviti i na neki drugi način koji ne zahtijeva erekciju. Ovo stoga što je za ponovno postizanje erekcije i sljedeći odnos potrebno malo vremena. S godinama je to vrijeme sve duže. Doduše, (privremeni) nedostatak erekcije ili, pak, ejakulacija kod muškarca ne moraju značiti i kraj seksualnog odnosa. Kako god, jedna

od ne baš dobrih stvari koju osoba može da uradi nakon seksa jeste da se okrene na drugu stranu i zaspi, ili da odmah ustane do toaleta. Zato bi bilo lijepo da ti ne zaboraviš da nakon orgazma i kraja seksualnog odnosa još malo posvetiš pažnje dragoj osobi. To možeš učiniti kroz poljubac, nježan pogled ili zagrljaj u kojem se oboje možete lijepo odmoriti.

Seks i emocije Seks sa sobom uvijek nosi i dozu emocija. Idealno bi bilo kada bi to bila obostrana ljubav, ali to nije uvijek slučaj. Seks može biti jako uzbudljiv i dobar čak i kada među osobama koje stupaju u seksualni odnos nema zaljubljenosti ili ljubavi. Loša strana takvog seksa jeste u tome što ipak može, odmah ili vremenom, doći do nekih osjećanja sa jedne strane. Tada se ta osoba može jako razočarati jer je očekivala da će joj ljubav biti uzvraćena. Takođe, osobe koje imaju redovne, ili bar djelimično redovne seksualne odnose, bolje poznaju tijelo, erogene zone, fantazije i želje partnera/partnerke, lakše i otvorenije razgovaraju o svojim željama i potrebama u seksu, lakše i brže se opuštaju i „zagrijavaju” za seksualni odnos, u seksualnom činu ima više nježnosti i romantike, manje je

prostora za neprijatna iznenađenja, partneri su uigraniji i, naravno, time je uživanje veće. Za neke osobe i seks sa nepoznatim partnerom ima svojih čari i može biti veoma uzbudljiv. Ne treba ipak zaboraviti da takav seks nosi rizik od polno prenosivih bolesti, neželjene trudnoće – usljed prevelike uzbuđenosti, a time i nemogućnosti da se kontroliše ejakulacija – kao i rizik od razočaranja što se nije dobilo ono što se očekivalo. No, ljubav ne mora biti jedino osjećanje koje prethodi seksu, ili koje se može javiti prema osobi sa kojom imamo seks. To može biti i strah, trema, depresivnost, razdraganost, euforija, stid, ponos, sreća, panika ... Nekada nas razočara to što smo od seksa očekivali mnogo više, naročito ako izostane željeni orgazam. A nekada nas razočara baš to što se desilo mnogo više nego što smo željeli i na šta smo u tom trenutku bili spremni. Zbog svega toga, veoma je važno da u pravo vrijeme i sa pravom osobom stupiš u seksualne odnose. U suprotnom, seksualni čin može biti toliko traumatičan da u tebi proizvede snažnu averziju prema daljem seksualnom opštenju. Time bi na gubitku bilo tvoje i emocionalno i

fizičko zdravlje, ali i sve one osobe sa kojima si mogla/mogao ostvariti predivne veze. Treba da znaš da je seks i fizičko i emocionalno iskustvo koje, ako je doživljeno na pravi način, može beskrajno uljepšati i obogatiti tvoj život i tebe kao ličnost. Seks je, međutim, i rizičan – upravo zato što te može i fizički i emocionalno povrijediti. Da se to ne bi dogodilo, važno je da znaš na koji način možeš izbjeći sve, ili bar većinu rizika vezanih za seks. Prvo, nemoj stupiti u seksualni odnos koji ne želiš i na koji nisi spreman/spremna. Takođe, nemoj vršiti pritisak na svog partnera/partnerku da stupi sa tobom u seksualni odnos ukoliko to i sam/a ne želi, ili iz bilo kog razloga nije spreman/na. Nikada ne očekuj da će seks sam po sebi dovesti do ljubavi, ali isto tako ne očekuj ni da će osoba sa kojom stupaš u seksualne odnose samo zbog seksa obavezno ostati „emocionalno hladna” prema tebi. Ne shvataj seks olako; ne shvataj svoje seksualne partnere/ke olako. Daj svoj maksimum. Sa osobom sa kojom namjeravaš da imaš seks prethodno porazgovaraj – o tome ko što voli, ko što očekuje, što kome prija, dokle namjeravate da idete u seksu, kakva

Seks je i fizičko i emocionalno iskustvo koje, ako je doživljeno na pravi način, može beskrajno uljepšati i obogatiti tvoj život i tebe kao ličnost.

Prvi koraci ka seksualnosti

Neka seks bude tvoja potreba, a ne tvoj cilj.

Razgovarajte i o svojim osjećanjima u vezi sa seksom, kao i o osjećanjima jednog prema drugom.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

su tvoja i njena/njegova prethodna iskustva, koju ćete vrstu kontracepcije i zaštite od polno prenosivih bolesti koristiti ... Razgovarajte i o svojim osjećanjima u vezi sa seksom, kao i o osjećanjima jednog prema drugom. Ovi razgovori sigurno neće pokvariti spontanost. Ne stupaj u seksualne odnose kako bi sebi ili bilo kome drugome dokazao/ la da si zrela, odrasla osoba, naročito ako to još nisi. Seks nije način da procijeniš koliko si zreo ili nezavisan, to nije način da neku osobu vežeš za sebe, da je natjeraš da te voli, a nije ni način da sebe natjeraš da nekog zavoliš. Ne treba da stupaš u seksualne odnose samo zato što su ti „iskusnija“ drugarica ili drug rekli da je seks super. (Možda i nisu ništa probali, možda se samo hvale.) Ne treba seks da nazivaš “najomiljenijim sportom” – time pokazuješ da ne poštuješ osobu sa kojom si, a uz to banalizuješ i sopstvene kriterijume za druženje i seks sa nekim. Neki ljudi ponekad započnu seksualni odnos iz dosade ili radoznalosti, da bi otkrili da li će i njima biti uzbudljivo ono što su čuli ili vidjeli da prija drugima – prije toga dobro razmisli koliko sebe nalaziš u takvom eksperimentu, što možeš dobiti, a što izgubiti. I koristi kondom!

Prvi seksualni odnos Jedno od najčešćih pitanja mladih jeste: kada je pravo vrijeme za prvi seksualni odnos? Odgovor je da neko jedinstveno pravo vrijeme ne postoji, već je to individualna stvar. Zato je mnogo bolje pitanje: koji sve faktori traba da budu prisutni i koji kriterijumi zadovoljeni da bi mlada osoba mogla da započne aktivan seksualni život? 1. Informisanost Kao što ne postoji gornja starosna granica za prvi seksualni odnos (a bogami ni za posljednji, jer osoba nikada nije previše stara da bi mogla da uživa u seksu), tako ne postoji ni donja, ali neke stvari svakako treba da imaš u vidu: same godine ne predstavljaju ništa, važno je ono što se tokom njih naučilo i/ili propustilo da nauči. Neophodno je da budeš dovoljno zreo/zrela, u smislu informisan/a. To znači da su ti poznate bar osnovne činjenice o trudnoći, polno prenosivim bolestima, o načinima zaštite, kao i da znaš gdje i kome ti i tvoj/a partner/ka treba da se obratite ako do neželjene trudnoće ili neke polne infekcije dođe, kod jednog od vas ili kod oboje.

2. Fizička zrelost Među medicinskim podacima u ovom priručniku možeš pročitati da je za stupanje u seksualne odnose neophodno da tvoje, kao i tijelo osobe sa kojom želiš seks, bude potpuno razvijeno, a posebno je važno da bude dovršen rast i razvoj svih polnih i reproduktivnih organa. Ukoliko se ovaj kriterijum ne poštuje, seksualni odnos može biti neizvodljiv, veoma bolan, traumatičan i rizičan – jer može dovesti do privremenih, ali i trajnih oštećenja ovih organa. Može se desiti i da ova oštećenja budu takva da dalji rast i razvoj organa budu ometeni, da zakržljaju i, čak, dovedu do potpunog gubitka plodnosti. A traumatsko iskustvo zbog bola i povreda, ili pak zbog nemogućnosti da se seksualni čin desi (usljed premalih organa, vaginalnog grča, nepostojanja i/ili slabe erekcije ...), može učiniti da ta osoba ili par nikada više ne požele da imaju aktivan seksualni život. Prva menstruacija kod djevojčica, kao ni prve spontane erekcije i ejakulacije kod dječaka ne moraju značiti da je kod te mlade osobe završen rast i razvoj reproduktivnog sistema. To, međutim, ne isključuje mogućnost da djevojčica zatrudni. Trudnoća u još nedovoljno razvijenom tijelu djevojčice ostavlja ozbiljne posljedice,

koje su više nego opasne po njenu ličnost i zdravlje, pa čak i po njen život. 3. Emocionalna zrelost Čini se da je emocionalna zrelost ključ spremnosti za prvi seksualni čin. Samo osoba koja je emocionalno zrela, bez obzira na godine koje ima, znaće pravilno da procijeni sopstvenu, kao i spremnost svog partnera za početak seksualnog života. Emocionalno je zrela ona osoba koja, kada osjeća da nije spremna da vodi ljubav, svom partneru, bez obzira na pritiske, kaže „ne”. Svako ima pravo da ne pristane na seksualni odnos i niko ne treba da se osjeća krivim zbog te odluke. Tako i ti treba dobro da razmisliš „na čemu si”, što želiš, a što ne. Uvijek odvoj dovoljno vremena da razmisliš i ne popuštaj pod tuđim pritiscima. Uzmi u obzir potrebe i želje osobe sa kojom želiš da vodiš ljubav – to je znak poštovanja i ljubavi. Ali, ako ispunjenje tuđih želja osujećuje tvoje, ne budi neodlučna/an da kažeš „ne”. Ako osjećaš da bi te prvi (ali i bilo koji sljedeći seksualni odnos) na neki način povrijedio, ne započinji ga. Mnogo je jednostavnije ne upuštati se u nešto nego to prekinuti kad je već započelo. Komplikovanije je objasniti partneru da želiš da prestanete sa seksom nakon što je odnos

Svako ima pravo da ne pristane na seksualni odnos i niko ne treba da se osjeća krivim zbog te odluke.

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

već počeo, nego odmah reći da nisi spremna/spreman za taj čin. Svi koji žele aktivan seksualni život treba da znaju da ni muškarcu seksualni čin ne mora uvijek da prija – a ne samo ženi, kako se to pogrešno smatra.

Da li ti i tvoj/a partner/ka možete slobodno da razgovarate o seksu, trudnoći i polno prenosivim bolestima?

Treba da poštuješ sebe i drugog i da znaš što želiš. Vođenje ljubavi je predivno iskustvo, ali samo ako ste oboje spremni!

4. Izbor partnera Kada sa nekim namjeravaš da stupiš u seksualni odnos, to treba da bude osoba kojoj vjeruješ da te neće iznevjeriti – ni po pitanju zadovoljstva, ni po pitanju svih onih stvari o kojima se treba pobrinuti da seks ne bi bio rizičan. Idealna osoba bi bila ona koja zadovoljava sve „tehničke” kriterijume, a uz to te voli, a ti voliš nju/njega. Da li je to osoba sa kojom si? Saznaj tako što ćeš postaviti sebi sljedeća pitanja: * Da li ti i tvoj/a partner/ka možete slobodno da razgovarate o seksu, trudnoći i polno prenosivim bolestima? * Da li joj vjeruješ, poštuješ je i voliš? * Da li on/ona tebe poštuje, voli te i vjeruje ti? * Da li, i koliko, znaš što tvoj/a partner/ ka voli, što mu/joj prija, a što ne? * Da li on/a zna što ti voliš i što ti prija, a što ne? * Da li imaš želju da vodiš ljubav baš sa njim/njom? * Da li smatraš da će ti taj/ta partner/ka pružiti dovoljno seksualnog zadovoljstva?

* Da li misliš da možeš da računaš na to da će on/ona biti uz tebe u slučaju da dođe do neželjene trudnoće ili polne infekcije? Sve ovo zahtijeva vrijeme. Ipak, važno je da ne žuriš! Možda nećeš stići da odgovoriš baš na sva pitanja, ali su to svakako teme o kojima treba da razmisliš. 5. Alternativa Ako ti i tvoja voljena osoba zajedno, ili svako za sebe, shvatite da još niste spremni za seksualni čin, to ne znači da nema izbora. Postoji mnogo načina da se zadovolji seksualna želja i potreba, a da to ne bude učinjeno kroz snošaj. Neke od alternativa su: maženje, ljubljenje, grljenje, masturbacija, masaža, milovanje, dodirivanje, peting ... Zapamti, jako je važno da se prije svega dogovorite dokle želite da idete – u strasti jedan od partnera može pomisliti da se ona druga strana predomislila, opustila i da je sada spremna za pravi seks. Jer, predigra je jedno, ali milovanje u zamjenu za seks usljed nespremnosti partnera nije predigra, niti uvod u seks na mala vrata! I šta je, u stvari, predigra? Sve je zapravo igra – sve što radimo sa drugom osobom čini seks; predstava da je seks samo strogo usmjerena prokreacija (penetracija)

jeste stereotip koji usmjerava i muškarce i žene „ka cilju”. Ali, cilj je ipak zadovoljstvo, a ne penetracija ... 6. Obostrano uvažavanje Treba da poštuješ sebe i drugog i da znaš što želiš. Vođenje ljubavi je predivno iskustvo, ali samo ako ste oboje spremni! 7. Zaštita Obavezno koristi zaštitu pri prvom, ali i pri svakom narednom seksualnom odnosu! Zaštita je obavezna i za tebe i za osobu sa kojom želiš da vodiš ljubav. Kontracepcijom i sredstvima za zaštitu od polnih infekcija štitiš sebe, svoju voljenu osobu, vašu ljubav i povjerenje! 8. Strahovi Strahovi su, nažalost, prisutni od samog početka našeg razvoja, jer su nas učili da „vođenje ljubavi” prije braka nikako nije bezbjedno i, uopšte, da je to aktivnost o kojoj se ne priča, tema koja se šapuće i drži veoma misterioznom ... Usljed neizvjesnosti, tajna zadovoljstva istovremeno privlači i plaši. Uz to, u popularnim časopisima i filmovima sve izgleda veoma jednostavno, a „neuspjesi” se prikazuju tako rijetko da se može steći utisak da se zadovoljstvo podrazumijeva. Međutim, do zadovoljstva

ipak treba doći. Kao što je već rečeno, to zavisi od mnogih faktora, a ako znamo da često postoji i dodatni strah vezan za rana iskustva u porodici i zajednici, stvari ne izgledaju baš tako jednostavne ... Bilo je već riječi o tome da su neophodni i neki „tehnički” uslovi da bi seksualni čin bio moguć i prijatan, da bi trajao dovoljno dugo i pružio zadovoljstvo. To su, prije svega, vaginalno vlaženje kod djevojke i erekcija kod momka. Ukoliko toga nema, koitus (penetracija) biće ili nemoguć, ili nepotpun, ili bolan za jednog, odnosno za oba partnera. Veliki razlog da do vaginalnog vlaženja i erekcije ne dođe može upravo biti strah da će se desiti ono čega se pribojavaš! To jest, strah da nećeš biti „dovoljno dobra, odnosno dobar u krevetu”. Djevojke najviše brinu zbog očekivanog bola tokom prve penetracije, pucanja himena i krvarenja. Usljed tog straha, one najčešće i ne razmišljaju kako da tokom prvog seksualnog odnosa dožive zadovoljstvo. Istina je da prvi seks za djevojku može biti bolan. Ali – ne mora. To zavisi od konstitucije himena, od toga da li je djevojka u grču, kao i od umješnosti partnera da bude nježan i strpljiv. Bol koji djevojka osjeća pri prvom koitusu ne javlja se samo zbog pucanja himena (čest je

Kod nekih djevojaka himen je tako građen i elastičan da pri prvom seksualnom činu ona i ne osjeti da je probijen, a nema ni krvarenja.

Kontracepcijom i sredstvima za zaštitu od polnih infekcija štitiš sebe, svoju voljenu osobu, vašu ljubav i povjerenje!

Prvi koraci ka seksualnosti

Anatomska i neurološka istraživanja (J. Toševski) govore da se najosjetljiviji dio vagine nalazi upravo na ulazu u nju (predvorje), pa stoga muškarci, bez obzira na dužinu svog penisa, nemaju razloga da osjećaju stid ili nesposobnost da zadovolje partnerku. Psihološki posmatrano, duži penis više služi kao „mentalni” afrodizijak nego kao neophodan uslov za uspješan seksualni čin.

Problem sa postizanjem erekcije dešava se i iskusnima, muškarcima sa dugim seksualnim stažom.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

osjećaj peckanja), već mnogo češće – kao posljedica zgrčenih vaginalnih mišića, nedostatka vaginalne sluzi, kao i zbog ranije neaktivnosti tih mišića. Treba znati da je kod nekih djevojaka himen tako građen i elastičan da pri prvom seksualnom činu ona i ne osjeti da je probijen, a nema ni krvarenja. Djevojka koja, pak, osjeća bol, opiraće se partneru, ali će istovremeno i željeti da se stvar dovede do kraja. Ovdje je strpljenje partnera ključno; on mora biti nježan tokom prodiranja i vaditi penis iz vagine svaki put kada djevojka ne može dalje da izdrži bol. Nasilno prodiranje, u jednom naletu, probiće himen i izazvati bol velikog intenziteta. Nedovoljno vlažna vagina za mladića može biti jednako bolna, usljed trenja, kao i za djevojku. Ova situacija, koja je najčešće stresna, pred mladića postavlja dodatan zahtjev – da održi erekciju. Dešava se da nedostatak partnerove erekcije djevojka doživi kao poraz, misleći da nije dovoljno privlačna za njega. Istina je da gubljenje erekcije u ovakvim situacijama može biti upravo rezultat ljubavi – jer se momak plaši da je ne povrijedi ili iznevjeri, odnosno ne želi da dalje čini ono što djevojci izaziva bol. Postoji bezbroj razloga zbog kojih muškarac može da „zakaže” u presudnom trenutku. To ni u kom

slučaju nije poraz, ali jeste uvijek razlog da se razgovara. Može se desiti da kod prvog seksualnog odnosa himen bude samo djelimično probijen. Krvarenje je u tom slučaju slabo, pa se i sljedećeg puta ponovo javlja. Usljed straha od bola, djevojke u početku malo razmišljaju o zadovoljstvu, kao i o tome koliko će biti umješne kao ljubavnice. Mladići, međutim, i te kako razmišljaju o ljubavnoj vještini jer je to nešto što sebi postavljaju kao imperativ. Zato su njihove najčešće dileme: što ako ne budem mogao da imam erekciju; treba li da joj kažem da mi je ovo prvi put; da li će joj se svidjeti moje tijelo; što ako je ne zadovoljim; što sve treba da uradim, i kojim redosljedom; što ako prebrzo doživim orgazam; da li će pomisliti da je moj penis mali... DA BI PENIS I KLITORIS BILI TVRDI, UM TREBA DA BUDE OPUŠTEN !!! Kod prvih odnosa česta je nemogućnost da se postigne erekcija. Uzroci su trema i strah. Ako mladić prestane misliti na to, opusti se i prepusti, problem će biti samo privremen, a može se desiti da nestane već tokom tog odnosa. Dakle, ovo

nikako ne znači da je mladić impotentan. Strpljiva i nježna partnerka može mnogo da doprinese da se ova neugodnost riješi. Važno je da podrži partnera, ulije mu samopouzdanje i kaže mu da ne moraju ići „do kraja”. Ako djevojka pokaže da njena očekivanja nisu nerealna, njen partner će se lakše opustiti. Od pomoći može biti i saznanje da se to svakome kad-tad desi i da se može prevazići. Svaki naredni seksualni odnos koji bude od početka do kraja uspješan i relaksirajući, učvrstiće partnerovo samopouzdanje, a time i sposobnost postizanja erekcije. Takođe i partnerkino, jer će otkloniti sumnje u svoje umijeće i seksepilnost. Problem sa postizanjem erekcije dešava se i iskusnima, muškarcima sa dugim seksualnim stažom. Na erekciju, naime, mogu uticati brojni faktori: umor, ishrana, stres, dešavanja na privatnom i poslovnom planu, nedostatak adekvatnog prostora i uslova za seksualni odnos, strah od nove partnerke, strah od starosti, neka bolest, korišćenje određenih lijekova. Ovaj problem se redovno javlja kod onih koji koriste droge i alkohol. Nepostojanje prethodnog iskustva takođe je faktor koji mladića može

učiniti nesigurnim pri prvom odnosu. Naročito ako mu je partnerka iskusna. Neki se u takvim situacijama stide. Čini mi se da je bolje porazgovarati sa partnerkom o tome – ona tada može biti pažljivija i možda, zašto da ne, preuzeti inicijativu. Praksa pokazuje da takav pristup obično veoma relaksira mladića. S druge strane, ako je i djevojka virgo intacta, to takođe može „razoružati” mladića: mnogi muškarci se plaše krvi, plus dodatni strah da li će njegova erekcija biti dovoljna da probije štit himena.

Svi, i gotovo u svakom periodu života, ponekad imamo sumnje u pogledu našeg tijela

Svi, i gotovo u svakom periodu života, ponekad imamo sumnje u pogledu našeg tijela. Tako djevojke brinu o kilaži, celulitu i bujnosti svojih grudi, dok momci uglavnom brinu o famoznoj veličini (dužini) svog polnog uda. Staro geslo: nikad previše mršava – nikad previše dugačak, trebalo bi zamijeniti usvajanjem jedne drugačije istine: atraktivni smo za druge samo ako i sami vjerujemo u sopstvenu atraktivnost i potkrijepimo je aktivnim učešćem u seksualnom odnosu. Naročito je važno da to čuju djevojke, koje, budući vaspitavane u patrijarhalnoj sredini, prisvajaju pogrešno mišljenje da ih pasivna uloga u krevetu čini „dobrim djevojkama, kojima se momci žene”. 67

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Jedan od strahova kod mladića vezan je i za sumnju u sopstvene ljubavničke vještine. Sigurno je da svaka osoba pored sebe želi dobrog seksualnog partnera, ali to zaista nije realno očekivati prvog puta. Najmudrije je zato na početku reći da ti je prvi put. I ne hvaliti se, kao što mnogi muškarci čine, nepostojećim iskustvima i osvajačkim moćima. To je kao kada prvi put sjedneš za volan – niko od tebe neće očekivati da budeš Šumaher! Ukoliko, pak, osoba sa kojom si počne prigovarati zbog tvoje „nestručnosti”, razmisli da li je vrijedna tvoje pažnje. Svakako, imaj na umu i to da te samo iskustvo neće učiniti dobrim ljubavnikom, odnosno dobrom ljubavnicom – to je nešto što se uči, na čemu se radi, što se vježba i postiže ne pukim „lupanjem recki”, već pažljivim osluškivanjem damara tijela osobe sa kojom vodiš ljubav! Kod djevojaka se orgazam može prepoznati kroz takozvanu orgazmičku platformu ili pulsaciju, koja se sastoji od ritmičnih kontrakcija (grčenja) prije svega vagine, ali i materice i anusa. Kod mladića je orgazam najčešće (ali ne uvijek!) praćen ejakulacijom, odnosno izbacivanjem sperme u spoljašnju sredinu.

Orgazam Doslovan prevod ove riječi bio bi bujanje, uspaljivanje, zanos, klimaks ... Orgazam je kulminacija, vrhunac u seksualnom činu, kada se prethodno opšte uzbuđenje pretvori u naglo oslobađanje psihičke i fizičke energije. To je trenutak kada osoba

doživljava vrhunac svog seksualnog zadovoljstva u fizičkom smislu, a najčešće ga prati i emocionalno zadovoljstvo i ispunjenost.

se sastoji od četiri faze: seksualna želja, uzbuđenje (fizičko-fiziološke promjene i subjektivni osjećaj uzbuđenosti), orgazam i smirivanje.

Kod djevojaka se orgazam može prepoznati kroz takozvanu orgazmičku platformu ili pulsaciju, koja se sastoji od ritmičnih kontrakcija (grčenja) prije svega vagine, ali i materice i anusa. Kod mladića je orgazam najčešće (ali ne uvijek!) praćen ejakulacijom, odnosno izbacivanjem sperme u spoljašnju sredinu. U trenutku orgazma svijest o spoljašnjem svijetu donekle je smanjena. Jaka samokontrola dok vodiš ljubav neprijatelj je opuštenosti i inhibira doživljavanje orgazma.

Da li je doživjela orgazam?

Orgazam kod muškarca ima dvije podfaze: emisiju i ejakulaciju. Emisija se sastoji iz kontrakcija glatkih mišića. Ejakulacija predstavlja izbacivanje sperme iz penisa. Orgazam kod žene odgovara drugoj fazi orgazma kod muškarca – ejakulaciji. Muškarac osjeti orgazmičko zadovoljstvo trenutak ili par trenutaka prije nego što dođe do ejakulacije.

Kod djevojaka i žena stvar je komplikovanija upravo zato što je ženska seksualnost veoma, veoma društveno uslovljena i omeđena. Patrijarhalno društvo, kakvo je naše, doskoro je od djevojaka očekivalo da budu smjerne te da ne pokazuju ni interesovanje za seks, a još manje uživanje u njemu. Uživati u seksu i doživjeti orgazam, značilo je biti loša djevojka. Društvo takvu seksualnost nije moglo da kontroliše, pa ju je zarobilo raznim zabranama i krutim normama. S druge strane, to isto društvo pred muškarca je postav-

Orgazam je jedna od faza seksualne aktivnosti, bilo da se radi o seksualnom odnosu ili da osoba sama masturbira. Seksualni ciklus

Jedna od najvećih misterija za svakog muškarca jeste dilema da li je djevojka sa kojom je vodio ljubav doživjela orgazam. Muški orgazam je, s obzirom na ejakulaciju, vidljiv, prepoznatljiv, pa u vezi sa njim nema nedoumica. Muški orgazam je neupitan bar još iz jednog razloga, a to je društveno očekivanje: naime, ni od jednog muškarca se ne očekuje da odglumi orgazam i kaže da ga je imao, ako nije!

ljalo zahtjev velikog ljubavnika, i koja god da je žena „imala posla sa njim” – nije se ni sumnjalo da je bila maksimalno zadovoljena. Iz ovoga je proizišlo tipizirano ponašanje dvoje ljudi u krevetu: ona nepomična, on pomičan ali bez mnogo inovacija i truda. Jer, bože moj, ona je sigurno doživjela seriju orgazama čim ju je on pogledao ... Ili se, pak, smatralo da ženi orgazam nije ni potreban, jer muškarac kraj sebe želi poštenu ženu!

U 16. vijeku naučnici su mislili da je neophodno da žena doživi orgazam da bi došlo do začeća.

Nekada je situacija bila malo povoljnija po žene. Naime, u 16. vijeku naučnici su mislili da je neophodno da žena doživi orgazam da bi došlo do začeća. Kako je u to doba rađanje djece za ženu i, uopšte, porodičnu zajednicu, bilo imperativ, muškarci su se pri svakom vođenju ljubavi iz sve snage trudili da zadovolje svoju ženu i time obezbijede nastavak loze. Uistinu, ženski orgazam pomaže da se sperma „pogura” u matericu, ali je ipak otkriveno da orgazam i začeće nemaju mnogo veze. U suprotnom, nijedna silovana djevojka nikada ne bi ostala trudna, zar ne?! Nažalost, zahvaljujući tom „otkriću”, muškarci su ponovo počeli manje da se trude, definitivno ustoličivši svoj orgazam kao cilj seksualnog odnosa, i kao njegov kraj. 69

Prvi koraci ka seksualnosti

Važno je da djevojke nauče da treba sebi da dopuste da uživaju u seksu i dožive orgazam.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Sredinom 20. vijeka, nakon seksualne revolucije i „djece cvijeća”, promijenjen je odnos prema seksu i, uopšte, prema seksualnosti, pa tako i prema ženskoj. Otišlo se u drugu krajnost: u medijima se redovno dijele uputstva tipa „lako do orgazma u deset tačaka”, promoviše se imidž žene prepune seksepila, nabujalih grudi koje bi i dobrom koscu bile teret, a kamoli djevojci od pedesetak kilograma! Uz to, ljubavni romani i ljubavni filmovi stalno prikazuju žene koje doživljavaju orgazam s nevjerovatnom lakoćom – pri bilo kom dodiru muškarca ili druge žene. Tako se danas od žena i djevojaka očekuje da obavezno dožive orgazam, pa čak i seriju njih, bez obzira na vrstu stimulacije i partnerovu vještinu. Ono što nedostaje jeste naučiti djevojke da treba sebi da dopuste da uživaju u seksu i dožive orgazam. Sve veća dostupnost seksa (mediji, internet, svingovanje) sama po sebi neće učiniti da ljudi, a naročito mladi, i uživaju u njemu. Ukoliko djevojka ne doživi orgazam, muškarac se osjeća loše, čak nevoljeno i izdano, sumnja više u njena osjećanja nego u svoje seksualne vještine (otkud mu ta ideja?!). Djevojka pomišlja da je nenormalna i neseksepilna, da njeni organi ne rade kako valja ... a možda je zapravo i ne privlače muškarci.

Među ženama je razgovor o seksu još uvijek tabu tema. Ako se poneka riječ i omakne, neiskusna djevojka obično sluša priču žena koje odreda lako doživljavaju orgazme. A kad tako govore i njene drugarice, djevojka ostaje u čudu i očaju – zašto baš njoj i samo njoj ti orgazmi ne polaze za rukom?! Sve počinje ličiti na nekakvu stihiju koja nosi sve pred sobom, pri čemu većina glumi da se sjajno zabavlja! Glumiti – ključna riječ. Veliki broj djevojaka i žena glumi da su doživjele orgazam. Razlozi su: očekivanja društva da je to lako, stav partnera da je fenomenalan ljubavnik. („Ti si prva koja sa mnom nije svršila”, govoriće sa istim žarom sa kojim je tvrdio da mu se nikada nije desilo da ne može postići erekciju.). Zatim, bombardovanje iz medija da ostale žene nemaju problema da dožive orgazam, ljutnja partnera, sumnja partnera u ljubav i odanost djevojke ... Odglumljeni orgazam ponekad je način da žena navede muškarca da što prije završe seksualni odnos, koji je za nju težak, nezadovoljavajući, dosadan, nametnut, isuviše predvidiv, bolan i slično. Muškarci su svjesni mogućnosti odglumljenih orgazama i zbog njih se osjećaju loše. Sasvim razumljivo. Oni koji žele da se razviju u zrelu

ličnost potrudiće se oko toga, to jest potrudiće se da njihova partnerka tokom cijelog seksualnog odnosa uživa. Ali, kako ženski orgazam ostaje nevidljiv, ostaje dilema: da li je moja partnerka doživjela orgazam ili ne? Djevojka tokom seksa može biti glasna, uzbuđena, zadihana, crvena itd., baš kao i dok doživljava orgazam. Kontrakcije vagine tokom orgazma, koje ona jako dobro osjeća, za partnera mogu biti toliko blage da ih i ne primijeti, naročito ako je i sam pred orgazmom ili neiskusan. Jedan od najjednostavnijih i najsigurnijih načina da se „tajna” otkrije jeste da partneri porazgovaraju o tome, da djevojka to saopšti ili da neki, unaprijed dogovoreni, znak. Saznanje da je ona doživjela orgazam i za nju i za njega biće veoma radosna vijest i veliki podsticaj da se oboje i sljedećeg puta dovoljno potrude da do toga ponovo dođe. Naravno, nesmotreno je tokom seksa svaki čas zapitkivati partnerku da li je doživljela orgazam ili ne. To joj remeti zadovoljstvo, a može predstavljati i smetnju za postizanje vrhunca. Mladić ne treba da se iznenadi ili naljuti ako mu voljena osoba kaže da ne zna da li je doživjela orgazam. Možda ne umije da ga prepozna, ili je osjećaj blag pa ga i ne uzima u obzir. Takođe, ako

dođe do više uzastopnih odnosa, svaki sljedeći orgazam biće teže i sporije postići, a biće i sve slabijeg intenziteta. Kod orgazama koji se dožive par ili više puta u toku jednog odnosa, može se desiti da djevojka osjeti i bol. To je sasvim normalno i nije za uzbunu – prije je znak da nešto treba ostaviti i za sljedeći put. Najbolji način da oba partnera dožive maksimum zadovoljstva i dostignu orgazam jeste da se oboje trude da zadovolje sopstvene potrebe, istovremeno ispunjavajući i želje onog drugog. Da bi djevojka doživjela orgazam, važna je stimulacija klitorisa. Takođe je važno da stimulacija bude ritmična i neprekidna. Međutim, specifičan raspored ženskih polnih organa dodatno komplikuje stvar. Pa, iako su penis i vagina donekle kompatibilni, klitoris, kao glavni organ ženinog zadovoljstva, najčešće ostaje van domašaja stimulacije njenih erogenih zona, naročito tokom penetracije. Što se ovdje može uraditi? Najvažnija je dobra komunikacija: razgovor partnera o tome što im prija, a što ne, i što muškarac ili oboje treba da urade da bi i klitoris bio stimulisan, a djevojka doživjela orgazam. Parovi ne treba da zaborave ni „praksu”! Samo aktivnim

Jedan od najjednostavnijih i najsigurnijih načina da se „tajna” otkrije jeste da partneri porazgovaraju o tome, da djevojka to saopšti ili da neki, unaprijed dogovoreni, znak.

Da bi djevojka doživjela orgazam, važna je stimulacija klitorisa.

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

isprobavanjem različitih položaja u seksu otkriće onaj koji prija oboma i u kojem žena na najlakši način može doživjeti vrhunsko zadovoljstvo. Istraživanja govore da se klitoris najbolje stimuliše ako je žena gore. Treba, dakle, postavljati pitanja i testirati svoje ideje! Mogu se koristiti i neka od pomagala koja se nude u erotskim šopovima, mada mladi ljudi najčešće ili nemaju hrabrosti da uđu u takve radnje, ili nemaju novca da tamo nešto kupe. No, ono zbog čega biste morali pobijediti stid jeste da uđete u apoteku i kupite prezervative za svaki seksualni odnos! Mogu se koristiti i neka od pomagala koja se nude u erotskim šopovima.

Ne preskačite predigru. Budite usmjereni na partnera/ku i sebe i potpuno svjesni da ste vas dvoje jedinstvene i savršene osobe te da se ovaj trenutak nikada više ne mora ponoviti. Zato ga treba u potpunosti iskoristiti, isključujući sve što nije vezano za ono što se tu, među vama, dešava. Ne postoji ništa izvan vas, samo vas dvoje i vaše zadovoljstvo ... Tokom odnosa, prepustite se uživanju, a ne razmišljanju o orgazmu. Budite u sadašnjosti. Orgazam nikako ne treba da bude jedini cilj seksa i intimnog druženja. Ljubavni par sebi treba da dozvoli

i da ne dožive orgazam svaki put, a da to pri tom ne bude shvaćeno kao katastrofa. Naročito ako oboje pokazuju želju i aktivno rade na tome da im vođenje ljubavi bude lijepo i relaksirajuće iskustvo. Jer, kada orgazam postane jedini cilj intimnog odnosa, seks postaje dosadan, kratak i nezadovoljavajući. Kada se orgazam očekuje, on postaje frustracija, a ne relaksacija. Nisu samo žene te kojima može biti problem da dožive orgazam. I kod nekih muškaraca, mada daleko rjeđe, može se desiti slično. Da li ti se nekad desilo da kupiš neki novi aparat, detaljno pročitaš uputstvo, spojiš sve dijelove tačno kako je propisano ... a kad ga uključiš u struju, on ipak ne radi?! E, takav je slučaj i sa orgazmom i, uopšte, uspješnim seksom – sva uputstva do kojih dođeš neće biti dovoljna ako svemu što radiš ne priđeš sa zadovoljstvom i razumijevanjem. Djevojke, ipak, u prosjeku imaju više problema da dožive orgazam, a to se odnosi i na žene u zrelom dobu (Masters i Džonsonova, 1966). Svjesno ili podsvjesno, one se plaše da će, ukoliko počnu da doživljavaju orgazme: postati „nevaljale”, izgubiti

kontrolu, isuviše glasno vrištati ili ispuštati neartikulisane zvuke, pasti u nesvijest, da će im izraz lica biti čudan ili smiješan ... Neke djevojke strahuju da će se, ukoliko sa nekim partnerom dožive orgazam, u tolikoj mjeri vezati za njega da kasnije to neće moći ni sa kim drugim, niti u braku. Istina je, međutim – a važi i za djevojke i za mladiće – da će doživljavanje orgazama dovesti do većeg uživanja u seksu, bliskijeg odnosa sa voljenom osobom, smanjenja seksualnih inhibicija i veće izražajnosti na polju seksualnosti. Još jedna činjenica, do koje se došlo anatomsko-neurološkim i psihološkim istraživanjima, ostavlja dosta prostora za optimizam: što veći broj orgazama osoba doživi, više ih može doživjeti i u budućnosti! (Meri Džejn Šerfi, 1972).

Klitoralni vs vaginalni orgazam Ako izuzmemo ejakulaciju, muški i ženski orgazam se ne razlikuju mnogo. Međutim, jedna naučna teorija, koja je zbog autoriteta njenog tvorca i popularnosti teme uticala na cjelokupnu zapadnu civilizaciju (kojoj i ti pripadaš), nametnula je neutemeljenu priču o razlici između

dvaju orgazama kod žena. U svojoj teoriji o psihoseksualnom razvoju Frojd je iznio stav da tokom ovog procesa žena ima zadatak više nego muškarac: da prenese seksualno zadovoljstvo izvana u unutra – da ga izmjesti sa klitorisa u vaginu. Samo se tako, tvrdio je Frojd, žena može razviti u zdravu, kompletnu i zrelu ličnost. Ukoliko do toga ne dođe, libido će zauvijek ostati fiksiran u klitorisu. Od svog nastanka do danas ova je teorija učinila da se ogroman broj ljudi zabrine nad svojim vezama, da posumnjaju u obostranu ljubav, da obezvređuju žensku seksualnost izraženu kroz postizanje klitoralnih orgazama. Pa su potom – poput hiljada djevojaka koje se čude svom neuspjehu da dožive orgazam, o čemu je već bilo riječi –postfrojdovske generacije muku mučile sa nedoživljavanjem vaginalnog orgazma. Zanimljiv je slučaj izvjesne Meri Bonapart, koja se operisala da bi mogla da doživljava vaginalni orgazam, no operacija nije proizvela željeni efekat. Zahvalni na svemu dobrom što je Frojd otkrio u psihi čovjeka, ne možemo a da ne primijetimo da je, tražeći od žena da orgazme doživljavaju isključivo putem penetracije u vaginu, bio na pogrešnom putu. Jednako pogrešnom kao da je

Tražiti od žena da orgazme doživljavaju isključivo putem penetracije u vaginu, jednako je pogrešno kao da se od muškaraca traži da ejakuliraju stimulacijom testisa.

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

od muškaraca tražio da ejakuliraju stimulacijom testisa! Ovo je dobra prilika da razbijemo tu predrasudu. Zapamti, svaki orgazam je dobar, važan i jednako vrijedan, bez obzira na svoje porijeklo. Bilo da je stimulisan klitoris, vagina, grudi ili ma koji drugi dio erogene mape žene, uvijek će se, ako si uradila/o sve što treba, dostići orgazam. I uvijek će, na organskom i fiziološkom polju, reagovati isti mišići i lučiti se isti hormoni.

Odloženi orgazam

Odloženi orgazam zapravo predstavlja način/tehniku vođenja ljubavi, kojom se postiže veće zadovoljstvo.

Odloženi orgazam zapravo predstavlja način/tehniku vođenja ljubavi, kojom se postiže veće zadovoljstvo. Koriste ga i djevojke i mladići. Princip je jednostavan, mada zahtijeva određeno iskustvo i uvježbanost, odnosno dobru kontrolu nad svim što se dešava tokom seksualnog čina. To, ujedno, znači da sposobnost odlaganja orgazma imaju one osobe koje mogu da prepoznaju baš onaj trenutak nakon kojeg „neće moći nazad”. Naime, kada osoba koja učestvuje u seksualnom odnosu, ili masturbira, predosjeti skori dolazak orgazma, ona prestane sa stimulacijom, ili je uspori, kako bi se pribrala a strast nakratko smirila. To ponavlja nekoliko puta, da bi na kraju stimulaciju vršila dovoljno

dugo da ona kulminira orgazmom. Ovakvo „uzdržavanje” i odlaganje orgazma na kraju dovede do vrhunca izrazitog intenziteta.

ne doživljavaš kao imperativ. Jureći orgazam po svaku cijenu, pa još i višestruki, lako se može desiti suprotno – da vrhunac izostane.

Multipli i serijski orgazmi

Istovremeni orgazmi

Orgazam u prosjeku traje 5-7 sekundi. Dugim orgazmom smatra se onaj tokom kojeg djevojka ima 7 kontrakcija vaginalnih mišića. Ovakav orgazam je i veoma intenzivan (Jovan Marić, 2006). Iako neke žene saopštavaju da doživljavaju multiple ili višestruke orgazme (što znači da osjete nekoliko uzastopnih orgazama), za sada nije utvrđeno da li se zaista radi o više orgazama. Jer, postoji mogućnost da je to zapravo jedan orgazam, a da one svaku kontrakciju vagine doživljavaju kao poseban vrhunac. Za razliku od muškarca, kome je potrebno kraće vrijeme do vrhunca, ali zato i pauza do eventualnog sljedećeg, ženi treba duža stimulacija. Ali, kada žena doživi orgazam, on se ubrzo može ponovo javiti, ukoliko se stimulacija nastavi. Tako, na primjer, tokom jednog sata vođenja ljubavi, neke žene dožive po nekoliko orgazama u kratkim razmacima. Naravno, što je serija orgazama duža, sve su slabijeg intenziteta. Istraživanja govore da su serijski, a naročito multipli orgazmi, prilično rijetki. Stoga ti predlažemo da ih

Ovo je ideal mnogih ljubavnih parova. Kao što kroz vođenje ljubavi težimo potpunom spajanju sa dragom osobom, koje predstavlja i fizičko i emotivno jedinstvo i preplitanje dva bića, tako je istovremeno dostizanje orgazma postalo vrhunski ideal zaljubljenog para. Ono zahtijeva uigranost partnera, dobro poznavanje jedno drugog kao i visok stepen kontrole tokom seksualne aktivnosti. Obično je muškarcu potrebno manje, a ženi više vremena da doživi vrhunac (mada to nije pravilo). Zato se istovremeni orgazam postiže samo pažljivim praćenjem uzbuđenja partnerke i odlaganjem muškog orgazma sve do trenutka kada djevojka počne da doživljava svoj. Neki od parova sa iskustvom istovremenog orgazma izjavili su da je to savršeno vođenje ljubavi. Drugi, pak, kažu da je u seksualnom odnosu svako usredsređen na svoj orgazam dok ga doživljava, te da su pri istovremenom orgazmu partneri isuviše mentalno udaljeni. Zato više vole da

tokom vođenja ljubavi orgazam jedne osobe slijedi orgazam druge. Što će se od ovoga dopasti tebi i tvojoj voljenoj osobi, ostaje da procijenite vas dvoje!

Poremećji orgazma – ne misli na ovo, ali ako se desi – da znaš! Poremećaji orgazma se javljaju kod oba pola. Anorgazmija je nesposobnost doživljavanja orgazma iako postoji seksualna želja i uzbuđenje. Kod djevojaka se to odnosi na teškoću da se orgazam postigne, ili da se ne može postići čak ni stimulacijom klitorisa. Kod mladića se najčešće radi o impotenciji, preranoj ejakulaciji i inhibiranom orgazmu. Nepostizanje orgazma kod djevojaka prethodno je opisano. Dodatni razlog može biti i to što u kopulacijskom položaju licem u lice položaji vagine i penisa nisu sasvim kompatibilni, kao kada je, na primjer, muškarac sa zadnje strane žene. Položaj licem u lice naziva se i „misionarskim” jer je u novootkrivene teritorije stigao sa dolaskom sveštenika – misionara. Nije teško zaključiti, religijske zajednice sprovodile su uticaje u oblasti seksa

Kao što kroz vođenje ljubavi težimo potpunom spajanju sa dragom osobom, koje predstavlja i fizičko i emotivno jedinstvo i preplitanje dva bića, tako je istovremeno dostizanje orgazma postalo vrhunski ideal zaljubljenog para.

Prvi koraci ka seksualnosti

Ukoliko problem traje, treba potražiti pomoć ginekologa i urologa, kako bi se otklonile eventualne organske smetnje, ili otići kod seksologa–psihologa, jer u većini slučajeva razlozi za anorgazmiju leže u psihi osobe.

Prvi američki muzej seksa, otvoren 2002. godine, nalazi se u Njujorku.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

ne samo zabranjujući ovo ili ono, već i preporučujući određeni položaj kao jedini moralan! Domoroci su do tada praktikovali položaj odstraga. Autori ovog priručnika ti predlažu da sam/ sama pronađeš položaje koji tebi i osobi sa kojom vodiš ljubav najviše prijaju. Ne postoji baš ni trunka istine u tome da je ovaj ili onaj položaj u seksualnom činu moralan, odnosano nemoralan. Impotencija je nemogućnost doživljavanja orgazma usljed nemanja erekcije. Međutim, to nije pravilo: mnogi muškarci koji imaju problema sa erekcijom nesmetano postižu orgazme, ali je zato nemoguće da penetriraju u vaginu i/ili anus. Prijevremena ejakulacija je izlivanje sperme na samom početku seksualnog odnosa, ili čak odmah po postizanju erekcije, usljed čega je dalji seksualni odnos onemogućen. Inhibirani orgazam je nemogućnost muškarca da postigne orgazam, iako ima dobru erekciju i svi ostali zahtjevi su zadovoljeni. Svi oblici poremećaja orgazma najčešće su uzrokovani psihološkim faktorima. Nekada razlog može biti i

u nekim organskim oboljenjima (Parkinsonova bolest, dijabetes itd.). Što pomaže? Opustiti se; prije odnosa koristiti neku od tehnika za relaksaciju; ne očekivati nemoguće, ni previše; vjerovati u sebe. Ukoliko problem i dalje traje, treba potražiti pomoć ginekologa i urologa, kako bi se otklonile eventualne organske smetnje, ili otići kod seksologa–psihologa, jer u većini slučajeva razlozi za anorgazmiju leže u psihi osobe.

Vrste seksualnih odnosa Oblici seksualnih odnosa o kojima ćeš sada čitati opisani su isključivo pregleda radi; ovaj tekst ni u kom slučaju ne predstavlja preporuku za upražnjavanje, odnosno neupražnjavanje bilo kog od njih. Kada tokom seksualnog odnosa dođe do penetracije polnog uda, jezika, prstiju, nekog seksualnog pomagala ili slično – moguće je to učiniti u tri tjelesne šupljine: usnu, analnu i vaginalnu. Vaginalni seks ti je već sigurno poznat kao pojam. Do njega dolazi onda kada je stimulisana vagina, a osobe koje vode ljubav mogu biti različitih polova ili samo ženskog.

U nabrajanju vrsta seksualnog odnosa često se propusti peting. Peting ne uključuje seksualni čin/penetraciju, ali svakako jeste seksualno ponašanje u kojem se sjedinjujemo sa drugom osobom i nalazimo zadovoljstvo. Dobro je da to imaš u vidu i ne prihvatiš predrasudu da je za seks obavezna penetracija, kao ni onu da bez penetracije ne može doći do zadovoljstva. Analni seks je seksualni čin tokom kojeg se stimulišu analna zona i analni otvor. Mada se više vezuje za homoseksualne parove, koriste ga i heteroseksualci, bilo kao analnu masturbaciju ili kao analni odnos. Anus je pun nervnih završetaka i veoma osjetljiv, pa zato ne treba da čudi što neke osobe nalaze da je nadraživanje ovog dijela tijela veoma uzbuđujuće. S obzirom na to da se pražnjenje crijeva vrši iznutra ka spolja, a princip analnog seksa je penetracija izvana u unutra, dakle suprotno, mora se biti pažljiv da se ne bi povrijedila osoba sa kojom vodimo ljubav. Nagla penetracija, bez prethodno dobro opuštenog analnog otvora i bez upotrebe nekog lubrikanta, izazvaće jak bol, a može doći i do krvarenja. Ne treba vjerovati časopisima sa erotskim i pornografskim pričama, gdje se tvrdi da ljudi vole i zahtijevaju naglu

analnu penetraciju, bez prethodne pripreme. (Osim ako se ne radi o mazohistima – osobama koje erotsko uzbuđenje i uživanje nalaze u bolu.) Nakon pražnjenja sadržaja iz crijeva putem klizme i pažljive higijene, penetracija se može olakšati upotrebom kreme i opuštanjem mišića tog dijela davanjem napona (kao pri pražnjenju crijeva). Korišćenje lubrikanata ili „podmazivača” neophodno je zato što anus ne luči sluz, poput vagine. Kao lubrikanti mogu se koristiti: vaginalna sluz, ulje, masna krema ... S obzirom na specifičnu primarnu funkciju analnog otvora, kod analnog seksa je jako važno koristiti prezervative da ne bi došlo do infekcije. Danas postoje prezervativi specijalno napravljeni i testirani za ovaj vid seksa, što, između ostalog, znači da su deblji od ostalih. Praktikovanje analnog seksa kod heteroseksualnih muškaraca ne mora značiti da je ta osoba potencijalni ili skriveni homoseksualac. Uz to, heteroseksualni partneri treba da dozvole sebi da ne bude samo djevojka/žena ta u koju će biti penetrirano analnim putem, već se i muškarac može stimulisati dodirivanjem ove zone. 77

Prvi koraci ka seksualnosti

Naziv sving seks potiče od istoimenog afroameričkog plesa u kojem parovi svinguju uz muziku, to jest izvode niz plesnih pokreta koji podsjećaju na trljanje karličnih pojaseva.

Scena iz filma „Ljepota poroka” reditelja Živka Nikolića (1986).

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Oralni seks se više praktikuje i ljudi su nešto slobodniji da to priznaju. Na osnovu neformalnih istraživanja u bračnom i predbračnom savjetovalištu SŽK, nalazimo da je ovo gotovo nezaobilazni dio seksa kod parova, bez obzira na seksualnu orijentaciju. Vrši se bilo lizanjem i sisanjem muških i ženskih polnih organa (penisa, anusa, testisa, klitorisa, malih i velikih usana), bilo penetracijom penisa u usta partnera/ke. Naučni naziv u slučaju da je oralno stimulisan muški polni organ jeste felacio; u slučaju da je oralno stimulisan ženski polni organ, naziv je kunilingus. Oralni seks upražnjavaju i životinje, naročito kada žele da odobrovolje dominantnog i agresivnog partnera (dr Jovo Toševski, 1995). Naravno, ovu informaciju treba shvatiti kao zanimljivost, a nikako kao preporuku da ti i tvoj/a partner/ka treba da upražnjavate oralni seks da biste na taj način neutralisali nečije agresivne porive. Što se gej (kvir - queer) parova tiče, seksualni odnosi koji se upražnjavaju među ovom populacijom, po sadržaju, praktikovanim sredstvima i pozama, danas se sve manje razlikuju od seksualnih odnosa kod heteroseksualaca.

Grupni seks je seksualni odnos bar troje ljudi, bez obzira na pol. Najčešće kombinacije su: dva mladića i jedna djevojka ili dvije djevojke i jedan mladić. Kada se grupni seks odvija između dva para (ljubavna ili bračna, lezbijska ili gej – svejedno), tada ga nazivamo sving seks (swing sex). Ova sintagma se upotrebljava i da se njome označi seks mnogo više osoba (od četiri gorepomenute), kao pristojnija verzija nekada korišćenog izraza orgije. No, sving ipak možemo razlikovati od orgija po tome što je, po pravilu, intimniji i što je za orgije karakteristična obilna upotreba alkohola, pa i droge. Nekada su orgije bile neizostavna višesatna završnica slavlja zbog dobijene bitke i osvojenih teritorija. Pri tome, glavni smisao nije bio samo u multipliciranju uživanja već i u zamjeni partnera. Naime, neke ljude jako uzbuđuje da gledaju svoju voljenu osobu u seksualnom odnosu sa drugom osobom, ili drugim osobama. Poseban oblik sving seksa jeste tzv. doging (dogging): na nekom mjestu u gradu, ili u njegovoj blizini, okupi se više parova u automobilima, vrši se razmjena partnera i seksualni odnosi odigravaju se na parkingu. Ponekada je to seks dostupan za gledanje ostalim posjetiocima doging lokacija, ukoliko se parovi koji su akteri seksualnog čina slože sa tim.

Naziv sving seks potiče od istoimenog afroameričkog plesa u kojem parovi svinguju uz muziku, to jest izvode niz plesnih pokreta koji podsjećaju na trljanje karličnih pojaseva.

Sajber seks (Cyber sex)

Već je istaknuto da za seksualni odnos nije potrebno, tj. nije neophodno da dođe do penetracije. Međutim, nove tehnologije u komunikaciji (telefon, internet, veb-kamera ...) omogućile su jednu vrstu seksualnog opštenja u kojoj nema nikakvog tjelesnog kontakta. Nekada se kontakt svodi samo na glas, a nekada ni toliko. Riječ je o sve prisutnijem sajber seksu, pretežno anonimnom seksualnom kontaktu ili druženju koje se odvija preko interneta, tačnije posredstvom chat-a (programi za ćaskanje), ponekad i veb-kamere. Anonimnost, jeftina i laka dostupnost flertovanja, seksualnosti i romantičnog on-line kontakta, brzo su stekli veliki broj poklonika. Nezanemarljiv broj osoba,

svih uzrasta (mada je ova pojava svojstvenija mladima) i oba pola, nalazi zadovoljstvo u flertu ili seksualnom odnosu putem interneta. Dešava se da se neki kasnije upoznaju, pa čak i da on-line započetu vezu ozvaniče brakom. Razlika između udvaranja uživo i flerta preko interneta prvenstveno je u tome što u ovom drugom slučaju postoji anonimnost (koja često traje koliko i kontakt, bez namjere da se otkrije pravi identitet), a kontakt je intenzivniji i brže se razvija. Razlog je upravo u anonimnosti, koja osobi garantuje da neće osjećati nelagodu ako bude odbijena, niti ako se opet sretnu. Nema stida, nema rizika. Tako flert veoma brzo može preći u otvoreni seksualni on-line odnos, uz vrlo malo informacija o osobi „s druge strane kompjutera”. Prepiske između osoba koje chat-uju prepune su seksualnih aluzija. Nekada se koriste i unaprijed pripremljeni tekstovi – skice za razgovor. Dešava se da osoba sebe predstavi kao lijepu, atraktivnu, liberalnu po pitanju seksualnosti, maštovitu, aktivnu, povjerljivu, osjećajnu ili romantičnu – a da to nema mnogo veze sa realnošću. Nije rijetkost ni da osoba izjavi da je određenog pola i seksualnih sklonosti, pri čemu ni to ne odgovara stvarnom

Private member chat rooms postale su elektronske spavaće sobe, gdje se ljudi upuštaju u najsmjelije fantazije, a da pri tom ne izlaze iz kuće, niti skidaju odjeću.

Cyber sex na filmu - Closer (Bliskost), 2004.

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

stanju. Chat-eri gotovo redovno kao sagovornike biraju osobe samo jednog pola, i to one sa kojima procijene da može doći do chat-a seksualne sadržine. Anonimnost ovdje podstiče hrabrost i ponašanje na koje se mnogi nikada ne bi usudili u stvarnom kontaktu. Uobičajena mjesta za izlazak, kao što su kafići i diskoteke, prepuna su mladih koji nemaju odlučnosti da drugoj osobi upute čežnjiv i značajan pogled, ili ma kakve „male signale”, dok su u sajber kafeima inicijatori najslobodnijih erotskih predloga. Nezanemarljiv broj osoba, svih uzrasta (mada je ova pojava svojstvenija mladima) i oba pola, nalazi zadovoljstvo u flertu ili seksualnom odnosu putem interneta.

Sajber seks otupljuje vještinu udvaranja i zavođenja u realnom „oči u oči” svijetu.

Private member chat rooms postale su elektronske spavaće sobe, gdje se ljudi upuštaju u najsmjelije fantazije, a da pri tom ne izlaze iz kuće, niti skidaju odjeću. U sajber seksu nema rizika od polno prenosivih bolesti, niti od seksualnog neuspjeha. Ohrabreni time, ljudi slobodno eksperimentišu sa svojom seksualnošću. Ono što sajber seks čini suštinski neadekvatnim jeste to što on: 1. favorizuje komunikaciju zasnovanu na neistini; 2. otupljuje vještinu udvaranja i zavođenja u realnom „oči u oči” svijetu; 3. lako stvara svojevrsnu zavisnost od ovakvog vida komunikacije, ispoljavanja seksualnosti i zadovoljenja polnog nagona; 4. predstavlja specifičnu vrstu promiskuiteta; 5. predstavlja specifičan vid preljube.

Postoje znaci koji ti mogu ukazati na zavisnost od sajber seksa: • ako provodiš veoma mnogo vremena na chat-u, naročito u onim sekcijama (chat-rooms) povezanim sa seksom; • ako razmišljaš o korišćenju interneta radi uspostavljanja seksualnih veza; • ako je u početku sve bilo nekako slučajno, a sada aktivno tražiš ovakvu situaciju svaki put kad si na internetu; • ako te uzbuđuje anonimnost, možda i više od ličnog kontakta; • ako maštaš o masturbaciji ili masturbiraš dok si on-line; • ako osjećaš nestrpljenje dok nisi on-line i kad ne vodiš „seksualne razgovore”; • ako nastavljaš kontakt sa jednom ili više osoba na chat-u i sa njima redovno ugovaraš razgovore; • ako postaješ otvoreno seksualno uzbuđen/a tokom ovih razgovora; • ako nastojiš da ostvariš dalji kontakt sa tom osobom putem sms-a ili email-a • ako predlažeš, ili prihvataš, ponudu za korišćenje veb-kamere tokom chat-a, radi zajedničkog uzbuđivanja i/ili masturbiranja; • ako kriješ sve ili neke detalje o ovim kontaktima od svog društva, a naročito od partnera/ke; • ako osjećaš krivicu ili stid zbog ovakvih kontakata.

Lista medicinskih termina nekih seksualnih sklonosti i poremećaja Ovdje možeš naći opsežan, ali ne i konačan, spisak stvari koje u ljudima pobuđuju seksualnu želju ili dovode do zadovoljstva, a takođe i spisak nekih seksualnih poremećaja: • agorafilija – uživanje u seksu na javnom mjestu • agreksofilija – uživanje u saznanju da drugi znaju kako data osoba upravo vodi ljubav • aikmofilija – strast prema golicanju • akomoklitika – strast prema obrijanim, izdepiliranim genitalijama • akukulofalija – strast prema obrezanim osobama • albutofilija – uzbuđivanje vodom • algolagnija – uzbuđenje zbog zadavanja ili primanja bola • alopelija – uživanje u gledanju drugih kako vode ljubav (Različito je od voajerizma, jer se radi o neskrivenom posmatranju. Na primjer, osoba je u istoj prostoriji kao i partneri koji vode ljubav. Isto značenje ima i pojam skoptofilija.) • alotriorastija – uživanje isključivo u partnerima druge vjere, nacije ili rase • altokalcifilija – fetiš visokih potpetica • agonofilija – uživanje u partnerovom bolu (Kod sadizma je bitan i momenat ponižavanja partnera.) • amaurofilija – uživanje u seksu povezanih očiju • amomaksija – mogućnost da se seksualno

uzbuđenje doživi samo vođenjem ljubavi u parkiranom autu • analinktus – lizanje anusa • anastemafilija – sklonost prema osobi zbog razlike u težini • androsodomija – analni seks sa muškim partnerom • anilalagnija – polna sklonost prema starijim ženama • anokratizam – analni seks • asfiksiofilija – žudnja za gušenjem, osoba se uzbuđuje davljenjem same sebe • astenolagnija – uzbuđenje zbog ponižavanja • bondaž – uživanje u vezivanju partnera • bromidrofilija – seksualno uzbuđenje zbog tjelesnih mirisa • ekuterstvo – seksualno zadovoljstvo u slušanju drugog para pri koitusu • efebofilija – seksualna sklonost prema maloljetnicima (ne i prema djeci, što je razlikuje od pedofilije) • egzibicionizam – sklonost prema pokazivanju vlastitog seksualnog organa nepoznatim osobama • fetišizam – seksualno uzbuđivanje neseksualnim predmetima (ili dijelovima tijela) koji određenoj osobi pripadaju, bilo stvarno ili zamišljeno • fisting – guranje cijele šake u vaginu • froterizam – seksualno uzbuđivanje trljanjem o tijelo nepoznatih osoba, npr. u autobusu ili vozu • gerontofilija – seksualna sklonost isključivo prema mnogo starijim osobama • ginotikolobomasofilija – uživanje u grickanju ženskog uha 81

Prvi koraci ka seksualnosti

• grafolagnija – slično piktofiliji, zanimanje za opscene slike (ne moraju biti strogo pornografskog karaktera) • hamartofilija – uživanje u zabranjenom • kanofilija – uzbuđenje psima • kineziofilija – uzbuđenje tjelesnim vježbanjem • kleptofilija – nesposobnost da se bez nekog ukradenog predmeta doživi seksualno uživanje • klistrofilija – polna naslada u klistiranju • koprolalija – polno uzbuđenje pri govorenju prostota, lascivnih riječi i psovki • krurofilija – obožavanje nogu • laliofilija – polno uzbuđivanje držanjem javnih govora • ligirofilija – uživanje u glasnim zvucima • maklenomanija – mazohizam kod žena • mastigofilija – polno uzbuđenje u dobijanju batina • mazohizam – seksualno uzbuđenje pri trpljenju poniženja, bola, patnje, nevolje • mazofilija – strast prema stiskanju dojki • miksoskopija – uživanje u gledanju partnera kako vodi ljubav sa nekim drugim • nanofilija – sklonost prema niskim, sitnim partnerima • naratofilija – nesposobnost da se doživi seksualni užitak ako partner ili partnerka ne govori o nekom svom seksualnom činu • ofidiofilija – uzbuđenje zmijama • partenofilija – sklonost prema djevicama • pedofilija – seksualna sklonost prema djeci • pelotija – seksualna naslada u dodirivanju žena • pigofilija – uzbuđenje zadnjicama • piktofilija – osoba se može uzbuditi samo ako gleda pornografske slike 82

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

• pirolagnija – seksualno uzbuđenje izazvano plamenom • pornolagnija – obožavanje prostitutki • pteronofilija – uzbuđenje usljed dodira perja • retifizam – uzbuđenje, zapravo, fetiš obuće (Riječ je o svakoj vrsti obuće, ne samo kožnim čizmama ili cipelama sa visokim petama.) • sadizam – seksualna naslada u zadavanju poniženja partneru, nanošenju boli, patnje • somnofilija – seksualna potreba da se dodiruje osoba suprotnog pola dok spava • spanking – uživanje u davanju batina po zadnjici • stasivalence – mogućnost postizanja vrhunca samo stojeći • tetratofilija – uzbuđenje samo sa ružnim ljudima • trepterofilija – seksualna naklonost prema medicinskim sestrama • trihopatofilija – fetišizam kose • tripsolagnija – uzbuđenje u šamponiranju kose • troilizam – sposobnost da se doživi seksualno uzbuđenje samo ako se aktivno učestvuje u polnom odnosu triju osoba • urofilija – seksualno uzbuđivanje mirisom mokraće ili posmatranjem druge osobe dok mokri • urolagnija – zadovoljstvo u uriniranju • vincilagnija – uživanje u vezivanju • voajerizam – uzbuđivanje tajnim posmatranjem tuđeg polnog čina, pri čemu kod osobe najveće uzbuđenje izaziva saznanje da može biti uhvaćena • zonizam – obožavanje ženskih genitalija • zelofilija – uzbuđenje u ljubomori • zoofilija (zoorastija) – sklonost ka seksualnom opštenju sa životinjama

Seksualna orijentacija Seksualna orijentacija je emotivna i erotska usmjerenost na osobe određenog pola, koja podrazumijeva tri dimenzije: 1. konkretno seksualno ponašanje, pol seksualnog partnera; 2. privlačnosti, erotski interes i seksualne fantazije; 3. seksualni identitet – način na koji definišemo svoju seksualnu opredijeljenost. Autentičnost individualne seksualne konstitucije Svaki pojedinac ima individualni stil seksualnog života. Taj stil formiraju urođene i stečene osobine u okviru psihofizičkih funkcija ljudskih bića. U tom smislu, svaki pojedinac/pojedinka autentičan je u svojoj seksualnosti, pa je i iz tih razloga svaka kategorizacija i uopštavanje sklona „grešci” i treba je prihvatiti s rezervom. Kada se govori o seksualnosti, većina ljudi pomisli na heteroseksualnu vezu i heteroseksualne odnose, te na prava i slobode unutar njih. Međutim, znamo da odnosi među partnerima mogu biti i homoseksualni (partneri/ke su istog pola), a postoji i čitav niz rodnih i seksualnih identiteta kao što su biseksualni, aseksualni, transrodni, kvir identiteti.

Među brojnim istraživanjima na ovu temu ovdje ćemo pomenuti dva, jer ukazuju na kompleksnost definisanja seksualnog identiteta i orijentacije i pokazuju da je seksualnost individualna karekteristika, koja po sebi nije ni dobra, ni loša, ni pravilna, ni nepravilna. Seksualnost predstavlja ogromnu moć u nama, a od našeg znanja i svijesti o tome zavisi koje ćemo joj značenje i značaj dati u individualnom i društvenom funkcionisanju. „Izvještaj o seksualnom ponašanju Amerikanaca” je istraživanje koje je sproveo i objavio Alfred C. Kinsi, 1948. godine. Ovaj autor je ukazao na kontinuum seksualnog ponašanja kod svake osobe i pružio nove instrumente i metode za njegovo mjerenje i analiziranje. Kinsijeva skala predstavlja model kontinuuma seksualnog ponašanja od 0 (apsolutno heteroseksualno) do 6 (isključivo homoseksualno), uz dodatnu kategoriju X, koja se odnosi na osobe bez erotskih reakcija, odnosno seksualnih kontakata. Ovim istraživanjem Kinsi je želio da pokaže da individualna seksualna orijentacija nije statična, nepromjenljiva tokom života, kao i da gotovo niko od nas nema osjećanje privlačnosti isključivo prema jednom polu.

Individualna seksualna orijentacija nije statična, nepromjenljiva tokom života, gotovo niko od nas nema osjećanje privlačnosti isključivo prema jednom polu.

Godine 1930. film „Maroko”, šokirao je publiku. Tada je Marlen Ditrih, kao pjevačica u noćnom klubu, obučena u muški smoking sa cilindrom, poljubila na kraju pjesme djevojku iz publike u usta. To je bio prvi put da žena poljubi ženu u usta na filmu.

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Drugo zanimljivo istraživanje objavio je Fric Klein, 1990. godine. On polazi od multidimenzionalnog modela seksualnosti. Seksualnost se predstavlja kao mreža sedam varijabli (seksualna privlačnost, seksualno ponašanje, seksualne fantazije, emocionalne sklonosti, društvene sklonosti, samoidentifikacija, hetero/homo životni stil), a postavljena je na vremensku skalu (prošlost, sadašnjost, budućnost).

Danas mnoge javne ličnosti otvoreno pokazuju svoju homoseksualnu ili biseksualnu orijentaciju poput Džudi Foster i Džordž Majkla.

Oskar Vajld (1854-1900), čuveni književnik homoseksualne orijentacije, bio je osuđivan svog „nakaznog ponašanja”.

Polovinom 20. vijeka javljaju se teorije koje objašnjavaju da se seksualna orijentacija formira na osnovu zadovoljstva koje je osoba imala (ili nije imala) u prvim seksualnim iskustvima s osobom/osobama određenog roda. To su tzv. teorije zavođenja. Po nekim drugim teorijama, seksualna orijentacija formira se u odnosu prema roditeljima, pa se nazivaju teorije porodičnog razvoja. One se oslanjaju na Frojdovu („Edipovu”) teoriju, koja mušku heteroseksualnost dovodi u vezu sa jakom identifikacijom sa ocem i napuštanjem majke, koja se zamjenjuje drugim ženama. Identifikujući se sa ocem, dječak želi isto što i on – žene; otuda korijen heteroseksualnosti. U sklopu iste teorije muška homoseksualnost se povezuje sa dominantnom majčinom figurom i pasivnim ocem. Sin se identifikuje

sa majkom jer je dominantna, želi da bude kao ona, pa i želi isto što i ona – muškarca; otuda korijen homoseksualnosti. Osnov lezbijstva nalazi se u nemogućnosti približavanja majci, pa dakle žena opšti sa drugim ženama ne bi li na taj način bar donekle nadoknadila ljubav koju nije imala od majke. Neke teorije povezuju seksualnu orijentaciju sa (a)tipičnim ponašanjem djeteta, navodeći da rano iskustvo rodno netipičnog ponašanja oblikuje kasnije istopolne seksualne želje. S druge strane, teoretičari/ke društvene konstrukcije smatraju da su kategorije seksualne orijentacije istorijski uslovljene i stvorene od strane društva sa određenim razlozima. Nema istraživanja koje je u potpunosti dokazalo biološku osnovu (homo)seksualne orijentacije.

vrste (mada se ovo danas može uzeti sa rezervom jer živimo u eri u kojoj je sve veći broj djece začet vantjelesnom oplodnjom). Za heteroseksualnost ponajviše se vezuje i institucija braka, koji je u patrijarhatu čvrsto vezan sa reprodukcijom. Zbog svoje rasprostranjenosti i funkcionalnosti (obezbjeđuje reprodukciju) heteroseksualnost se često definiše i kao (jedina) „normalna” seksualnost. U skladu sa tim, često se ljudima koji imaju drugačiju seksualnu orijentaciju osporava pravo na brak i na odgajanje djece. Heteroseksualnost ne bi smjela držati monopol nad pravom na brak i pravom da se odgajaju djeca, kao što ni brak ne bi trebalo da bude nametnut kao jedini moralno prihvatljiv okvir za zajednički život dvoje ljudi koji se vole. (Aida Perović - Ivanović)

Heteroseksualnost je seksu-

Homoseksualnost je seksu-

alna orijentacija u kojoj datu osobu seksualno privlači osoba suprotnog pola. Seksualni odnos muškarca i žene je heteroseksualni odnos i, kako se smatra, predstavlja najrasprostranjeniji oblik upražnjavanja polnog nagona. Heteroseksualnost je favorizovana od svih institucija moći: crkve, politike, medija. Važna je za reprodukciju – opstanak ljudske

alna privlačnost prema osobi/ama istog pola; seksualni odnos sa osobom istog pola. Gej je muškarac koga seksualno i emotivno privlače muškarci i ima seksualne odnose sa muškarcem, a lezbijka je žena koju seksualno i emotivno privlače žene i koja ima seksualne odnose sa ženama. Evidentirana je u svim zemljama svijeta i u svim istorijskim periodima. Prisutna je u

svim rasnim i etničkim grupama, svim socijalno-ekonomskim staležima i svim generacijama. Može biti izražena kao homoseksualni identitet, ali i kao povremene seksualne prakse ili način seksualnog života. Istraživanja pokazuju da se homoseksualni odnosi češće dešavaju u određenom periodu života, ili u nekoj specifičnoj situaciji, a rjeđe kao konzistentna homoseksualna orijentacija. Takođe je potvrđeno da to nije svjestan izbor i da ljudi homoseksualne orijentacije ne mogu pobjeći, niti poreći svoje istopolne želje. Nemoguće je promijeniti nečiju seksualnu orijentaciju; napori psihoterapeuta u tom pravcu smatraju se više štetnim nego korisnim. Homoseksualnost je dugo bila smatrana kao neprirodna. U prilog tome navođeno je da postoji isključivo u ljudskom svijetu, te da je među drugim živim bićima nema. Danas, međutim, znamo da to nije istina jer za sada postoje dokazi o homoseksualnom ponašanju kod oko 450 vrsta ptica i sisara. (Kako se orijentišemo?, Standard 2, Beograd, 2004)

Prikaz homoseksualnog para na grčkoj vazi, oko 500. g. p.n.e.

Postoje dokazi o homoseksualnom ponašanju kod oko 450 vrsta ptica i sisara.

Komparativna istraživanja sprovedena na grupama homoseksualno i heteroseksualno orijentisanih osoba (muškaraca i žena) pokazala su da i jedni i drugi smatraju da je uzrok 85

Prvi koraci ka seksualnosti

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

homoseksualnosti kombinacija genetskih i socijalnih faktora. Statistički proračuni potvrđuju da između ove dvije grupe nema značajne razlike u poimanju uzroka homoseksualnosti (B. Popović, 2000).

U Berlinu je 27. maja 2008 otkriven spomenik homoseksualcima stradalim tokom Drugog svjetskog rata, zbog progona od strane nacista. U tom periodu osudjeno ih je oko 50.000, a ubijeno više od 7000.

Veliki broj ljudi suštinski ne prihvata postojanje homoseksualnosti, a prema homoseksualcima se odnose neprijateljski. Uz to, homoseksualnu orijentaciju smatraju „bolešću” opasnom po društvo. Ovakvi stavovi najčešće su zasnovani na strahu i neprijateljstvu (homofobija). Zato je psihičko zdravlje homoseksualaca često ugroženo, oni su primorani da kriju svoje potrebe, želje, fantazije i djelovanje, što dovodi do rizika i za njihovo seksualno zdravlje.

Oko 50% muškaraca i oko 25% žena pripadaju kategoriji biseksualaca/ki.

Kod homoseksualaca postoji strah da će ih osobe koje su im važne odbaciti ukoliko saznaju za njihovu seksualnu orijentaciju. Ne želeći da povrijede one do kojih im je stalo, niti da sami budu povrijeđeni, oni teško dolaze do partnera/ke i teško pronalaze modele ponašanja sa kojima bi se identifikovali i osjećali sigurniji. Čak 90% homoseksualaca trpi uvrede, 50% njih je i fizički napadano zbog istopolne orijentacije (istraživanje u SAD, 1996). Ipak, u svijetu je sve snažnije prisutna svijest o diskriminaciji ovih osoba,

a nastoji se da se u zakonodavstvu za njih obezbijedi zaštita i ravnopravnost.

Biseksualnost je seksualna privlačnost prema osobama oba pola; seksualni odnos sa osobama oba pola. Najmanje je izražena i najkontroverznija seksualna orijentacija. U Kinsijevom istraživanju došlo se do podatka da kod skoro polovine muškaraca i četvrtine žena seksualna osjećanja i ponašanja nisu isključivo heteroseksualna ili homoseksualna. Zaključak: oko 50% muškaraca i oko 25% žena pripadaju kategoriji biseksualaca/ki. Prema istraživanjima u Biseksualnom centru u San Francisku, formiranje biseksualnog identiteta prolazi kroz 4 faze: - početna zbunjenost; - pronalaženje i primjenjivanje imena; - učvršćivanje identiteta; - nastavak nesigurnosti. Treba naglasiti da je prolazak kroz faze individualan. Obično inicijalnu fazu karakteriše zbunjenost, jaka seksualna osjećanja prema oba pola, što nekada mlade ljude plaši i dezorijentiše. Ovaj period može da traje veoma dugo, a često se u drugu fazu prelazi nakon nekog specifičnog događaja ili iskustva koji predstavljaju okidač: npr. prvo hetero ili homosek-

sualno iskustvo, ali i saznanje da seks sa oba pola zadovoljava. U sljedećoj fazi dolazi do većeg samoprihvatanja i manje zbunjenosti zbog negativnih stavova okoline te učvršćivanja identiteta. Neki ljudi tada u potpunosti prihvataju svoj identitet. Međutim, za biseksualce je karakterističan nastavak nesigurnosti: i dalje će postojati periodi sumnje i nesigurnosti u sopstveni identitet. Biseksualci mogu biti stigmatizovani iz dva pravca – od heteroseksualnih, kao i od homoseksualnih osoba.

osobe usmjerila na postizanje visokih dostignuća, na primjer u sportu ili u nauci; ili kao prevenciju od polno prenosivih bolesti. Drugi pristup proistekao je iz religioznog i filozofskog ubjeđenja da je askeza „pobjeda duhovnog nad materijalnim”, pa je i aseksualnost shvaćena kao karakteristika koja poboljšava duhovni razvoj.

Aseksualnost najčešće

Drevna slika aseksualne reprodukcije stvorena je brojnim mitovima i dogmama, a vezana je za partenogenezu – „bezgrešno začeće”. Savremeni oblik aseksualne reprodukcije – vantjelesna oplodnja – sve je češći i moguć.

označava odsustvo svih parametara seksualnosti.

Kvir (queer) – ovim pojmom

Dva su saznajna okvira za definisanje aseksualnosti. Prvi aseksualnost shvata kao hiposeksualnost (slab seksualni nagon, intenzitet i učestalost seksualne aktivnosti ispod prosjeka, slaba potencija, izostanak orgazma, nedovoljna seksualna nadražljivost, slaba reakcija na seksualne stimuluse), koja je normalna ukoliko nije posljedica nekih organskih oštećenja. Međutim, u „proseksualnom” društvu te osobe trpe pritisak jer su okarakterisane kao „nenormalne” zato što se ne uklapaju u standarde okoline. Društvo prihvata aseksualnost jedino kada ona služi da bi se sva energija

se označavaju gej muškarci, lezbijke, biseksualci, transvestiti i transseksualci. Drugim riječima, osobe koje svojom seksualnošću i rodnim identitetima „remete” društvene norme. Ljudski polni život uvijek će biti podložan konvencijama i društvenoj kontroli. Ipak, razvoj kulture pruža nam mogućnosti da mi preuzmemo kontrolu nad sopstvenim seksualnim životom i reprodukcijom. Na nama je da ljudski polni život oslobodimo zastarjelih odnosa koji ga izvitoperuju i založimo se za ostvarenje svih vidova samoreprezentacije i seksualne orijentacije koji ne ugrožavaju druge.

Scena iz filma „Brokeback Mountain” (2005) o homoseksulanoj vezi dvojice kauboja.

Seksualna orijentacija nije stabilna već može da bude fluidna i promjenljiva.

Zastava duginih boja ili na engleskom Rainbow Flage, takođe i Pride Flag (Zastava ponosa) najrasprostranjeniji je simbol Queer zajednice.

Prvi koraci ka seksualnosti

Alfred Čarls Kinsi (1894 -1956), legendarni američki naučnik, biolog, entomolog i zoolog koji se smatra osnivačem seksologije

Seksepilnost je više stvar duha i načina na koji neku osobu doživljavaju drugi iz okruženja. [Merlin Monro]

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Iz Kinsijevog izvještaja citiramo: „Seksualna osjećanja i seksualno ponašanje kod skoro polovine muškaraca i četvrtine žena nisu ekskluzivno ni heteroseksualna, ni homoseksualna. Seksualno ponašanje i seksualna privlačnost nisu stabilni jer ih značajan broj ljudi mijenja u toku života i zavisno od situacije tj. od društvenog i kulturnog konteksta.”

Seksepil Seksepil je specifična energija koju u sebi nosi osoba koja zrači erotskom privlačnošću. Ona, pri tom, uopšte ne mora biti „po standardima” što se tiče izgleda. Seksepilnost je, naprosto, više stvar duha i načina na koji neku osobu doživljavaju drugi iz okruženja.

traumatsko seksualno iskustvo, na primjer silovanje. U načelu, apstinencija ima osnovu u voljnoj odluci osobe da se uzdržava od seksualnih odnosa. To, obično, ne znači da se prestaje sa masturbacijom. Nemanje seksualnih odnosa kod osobe koja je u tome spriječena zbog, na primjer, boravka u zatvoru, bolnici i slično, predstavlja prinudnu apstinenciju. Zakonom o izvršavanju krivičnih sankcija Krivičnog zakonika Crne Gore od 1994. godine i osobama koje se nalaze na odsluženju zatvorske kazne omogućeno je da imaju seksualne odnose sa svojim partnerkama/partnerima (tzv. pravo na bračnu postelju), u prostoriji u okviru ZIKS-a koja je posebno određena za tu namjenu.

sa sobom nosi rizik od čestih infekcija polnih organa i izaziva moralno odbacivanje okoline. Promiskuitet je, zapravo, svojevrsni signal da je osoba „gladna” prave ljubavi. Korišćenje zaštitnih sredstava donekle može spriječiti negativne posljedice promiskuitetnog ponašanja. Međutim, ta sredstva ne treba da služe kao ohrabrenje i podsticaj da promiskuitet postane široko prihvaćen način zadovoljavanja seksualnih potreba. Osoba koja često i bez emocionalnog vezivanja mijenja partnere treba da se zapita čemu joj to služi, što time dobija, a što gubi.

Apstinencija, u kontekstu naše teme, znači uzdržavanje od seksualnih odnosa. Može biti trajna ili privremena – u slučaju neke polne infekcije, rizične trudnoće, kao način da do trudnoće ne dođe, kao rezultat neželjenja da se stupi u seksualni odnos sa određenom osobom, usljed nekih vjerskih zavjeta, tokom posta

Šta je, u stvari, promiskuitet? Mijenjanje partnera bez unošenja emocija u odnos, ili nužna potreba da se ima seks kako bi se oslobodili unutrašnje napetosti? Ova napetost je obično izraz nekog konflikta, a često i preživljenog seksualnog nasilja. Tradicionalno, pod promiskuitetom

Promiskuitet je jednako diskutabilan fenomen kao i frigidnost, odnosno odsustvo seksualne želje i nagona. Naime, ko može precizno odrediti koliko je seksualnih partnera i/ili odnosa u toku nekog vremenskog perioda dovoljno, koliko je mnogo i gdje je ta granica na kojoj se može reći – to je previše? Ono što društvena sredina određuje kao mjeru nije eksplicitno „odmjereno” i podložno je promjenama tokom vremena, a razlikuje se i od jedne do druge kulture. Pri tom se redovno zaboravlja važnost pojedinca i po-

itd ... Apstinencija je česta odluka kod onih osoba koje su doživjele neko

se podrazumijeva često mijenjanje ljubavnih i seksualnih partnera, koje

jedinke, te važnost njihovih potreba, koje jedino mogu biti mjera stvari.

Apstinencija

Promiskuitet

Promiskuitet je najčešće izraz ili bunta ili nekog traumatskog iskustva, i veoma je važno da osoba utvrdi prave razloge ovakvog svog ponašanja. Seks jednostavno nije fiskultura ni fitnes, već susret dvije osobe u bliskosti i zadovoljstvu. Neuvažavanje cjelovite osobe sa kojom se stvara seksualni odnos svakako dehumanizuje osobu koja inicira takvu vezu.

Đakomo Kazanova, venecijanski avanturista, jedan od najpoznatijih predstavnika muškog promiskuiteta u istoriji.

U ratnim i kriznim vremenima promiskuitet, naročito mladih ljudi, u stvari je bijeg od budućnosti i destruiranje ljudskosti u sebi. Promiskuitet je najčešće izraz ili bunta ili nekog traumatskog iskustva.

Seksualni nagon i reprodukcija

Mužjaci morskih konjica nose trudnoću.

Potreba za roditeljstvom je društveno, a ne biološki motivisana.

Po psihoanalitičkoj teoriji (Frojd), seksualni nagon je dio instikta života, erosa, koji se realizuje kroz životnu energiju, zvanu libido. On je urođen, biološki dat i spada u osnovne homeostazne motive. To znači da djeluje po principu homeostaze – ravnoteže; ona biva narušena kad određeno vrijeme nismo seksualno aktivni. Seksualna tenzija raste sve do trenutka kada dođe do orgazma, a tada ponovo ulazimo u stanje ravnoteže, to jest homeostaze. Seksualni nagon je značajno socijalizovan tokom razvoja ljudske vrste, pa se danas zadovoljava na načine veoma različite od onih koje su upražnjavali prvi ljudi. Proces socijalizacije seksualnog nagona traje i dalje, a vrše ga: ljudi oko nas, crkva kao institucija, religija kao filozofija, zakoni, javno mnjenje, javni moral, roditelji i vaspitanje, mas-mediji ...

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Među naučnicima postoje različita mišljenja o tome da li čovjek uopšte ima instikte, pa tako i da li postoji materinski instikt. Autorki ovog teksta bliska su shvatanja po kojima je takozvani materinski instikt nešto što ne postoji kod ljudi. Žene najčešće ne rađaju djecu vođene instiktom, već raznim ličnim i društvenim motivima (Psihologija roditeljstva, Nila KaporStanulović). Uz to, ako bismo tvrdili da postoji materinski instinkt, onda bi moralo postojati i nešto što bismo nazvali instinkt očinstva. Međutim, patrijarhalno društvo forsira konstrukciju da žene prirodno i iznad svega žele da imaju djecu, dok muškarci taj instikt nemaju; oni navodno žele samo seks, ili pak žele djecu, ali samo radi socijalnog statusa. Tako se pod plaštom „prirodnog” (a protiv prirode se ne može) lako plasira neistina. Na osnovu ovakvih postavki konstruiše se niz pravila i ubjeđenja koja diriguju ljudskim odnosima, što ne bi trebalo da se događa! Kod velikog boja ljudi oba pola postoji potreba za roditeljstvom, potreba da se bude roditelj, koja prije podrazumijeva brigu o potomstvu nego opštu težnju ka rađanju. Ova je težnja, međutim, kod nekih veoma jaka i te je osobe osjećaju kao najvažniji zadatak, pa i smisao svog života.

Potreba za roditeljstvom je društveno, a ne biološki motivisana. Dokazi za to su brojni. Recimo: da je roditeljski nagon urođen, ljudi bi upražnjavali seks isključivo sa ciljem da dođe do trudnoće i rađanja potomstva; svi bi imali seksualne odnose i ne bi bilo razlika u intenzitetu seksualnog nagona; ne bi postojale pauze između dvije trudnoće; ne bi se koristila kontracepcija; ne bi bilo planiranja porodice, niti ograničavanja na određeni broj djece; ograničenja ne bi bilo ni u pogledu godina kada počinje i kada se završava period reprodukcije; ne bi se vršili abortusi; ne bi bilo favorizovanja određenog pola djeteta; niko ne bi napuštao svoju djecu, niti ih zlostavljao, zapostavljao, tukao, silovao, ubijao; ne bi ih čak ni slali u vrtiće ... Dakle, može se jedino reći da kod velikog broja ljudi postoji društveno uslovljena želja da se, kako se to obično kaže, ostvare kao roditelji. Ljudi postaju roditelji ponajviše zato što se to od njih očekuje i zato što trpe permanentan pritisak a da toga nisu ni svjesni (otkad se djevojčica rodi kupuju joj se lutke-bebe, da ih „nina” i hrani; kasnije djecu oba pola neprestano zasipamo pitanjima kada će se već jednom oženiti („pa da i ja šetam unučiće”); zatim, veliko sažaljenje koje izazivaju bračni parovi koji nemaju djecu, kao

i pritisak na njih da se razvedu ne bi li sa drugim partnerima ostvarili roditeljski motiv ...

Žene najčešće ne rađaju djecu vođene instiktom, već raznim ličnim i društvenim motivima.

Veoma je važno boriti se protiv stigmatizacije ljudi koji ne mogu da imaju djecu, a žele ih, a naročito protiv toga da se nenormalnima proglašavaju ljudi koji ne žele da imaju djecu. Roditeljstvo je veoma ozbiljna, odgovorna i zahtjevna uloga, ono treba da bude izbor a ne prinuda. Ljudi nisu fabrički „naštelovani“ da budu roditelji. Parovi koji nemaju djece, a ostaju zajedno uprkos brojnim pritiscima sa strane, ljudi su koje vjerovatno vezuje duboka i iskrena ljubav. Poruka mladima: ljubav bi trebalo da bude glavni motiv za ulazak u brak. Ako u brak ulazite da biste imali djecu, a ne zato što se volite, razmislite još jednom šta želite. 91

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

BIOLOGIJA SEKSUALNOSTI Osnovi funkcionalne anatomije polnih organa Interes za polne organe počinje u djetinjstvu kroz upoznavanje svoga tijela, a posebno dijelova koje se razlikuju kod djevojčica i dječaka. U vrijeme polnog sazrijevanja interes izazivaju promjene koje nastaju na polnim organima. Njihov fizički porast i buđenje njihovih funkcija manifestuje se prvom menstruacijom kod djevojčica i prvim erekcijama i polucijama (izbacivanje sperme u toku sna) kod dječaka. U doba zrelosti, javlja se interes za spajanje polnih organa i zadovoljavanje seksualnog nagona sa osobom/ama suprotnog i/ili istog pola, čemu su često podređeni mnogi lični, profesionalni i društveni interesi. U odmaklom životnom dobu interes ljudi za polne organe vezan je i za strah od različitih bolesti koje ih mogu ozbiljno ugroziti. Polni organi su mnogim ljudima ipak nedovoljno poznati. 92

Polni život čovjeka (lat. vita sexualis) – sudsko-medicinske definicije Polna sposobnost uslovljena je kod muškarca pravilnim polnim nagonom, obljubnom i oplodnom moći, a kod žena pravilnim polnim nagonom, obljubnom i začetnom moći, moći nošenja i rađanja. Polni nagon (seksualna požuda – lat. libido sexualis), nesvjesna ili svjesna želja muškarca ili žene za polnim sjedinjavanjem sa osobom suprotnog ili istog pola. Kod muškaraca je polni nagon preduslov za seksualni odnos i oplodnju, dok kod žena nije neophodan uslov za seksualni odnos i začeće (npr. silovanje). Obljuba (lat. cohabitatio) - prirodno polno opštenje – spajanje – pri čemu u žensko tijelo biva unesena muška sperma radi oplodnje. Polno opštenje (lat. copulatio) - tjelesno sjedinjavanje (blisko i vremenski ograničeno) dvije osobe u cilju zadovoljenja njihovog polnog nagona. 93

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

Karlični organi su pod kontrolom autonomnog (vegetativnog) nervnog sistema. Oni su van uticaja volje i svijesti čovjeka. Centri ovog dijela nervnog sistema nalaze se u slabinskom dijelu kičmene moždine, a povezani su sa većim dijelom mozga, pa i sa moždanom korom. Erekcija muških i ženskih erektilnih tijela, njeno nastajanje i održavanje pod kontrolom su parasimpatičkog dijela nervnog sistema. Kretanje sperme u polnim kanalima i ejakulacija (izbacivanja sperme) obavljaju se nakon kontrakcija glatkih mišića, koji su pod kontrolom simpatičkog dijela. Kod žene na isti način dolazi do kontrakcije mišića vagine. Polni organi se kod muškaraca i žena razlikuju; svi ostali ljudski organi su na prvi pogled slični. S obzirom na izloženost pogledu i mjesto na kome se nalaze, muški i ženski polni organi se dijele na spoljašnje i unutrašnje.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Muški polni organi Organa genitalia masculina Unutrašnji polni organi: 1. sjemnik (testis) najvažniji je žljezdani organ, stvara muške polne ćelije, spermatozoide, a istovremeno je žlijezda sa unutrašnjom sekrecijom; 2. sjemeni putevi (pasjemnik – epididymis; sjemenovod – ductus deferens i briznici-ductus ejaculatorii); 3. žlijezde pridodate sjemenim putevima, sjemene kesice – vesiculae seminalis, prostata i Cowper-ove žlijezde. Spoljašnji polni organi muškarca: 1. polni ud (lat. penis; grč. falus); 2. mošnice (scrotum). Njima funkcionalno pripada i mokraćna cijev (urethra masculina). U polnom aktu (lat. actus = čin) polni ud je organ spajanja, a sjemena tečnost (sperma) tada se izbacuje kroz mokraćnu cijev (ejakulacija). Na kraju polnog uda nalazi se udni glavić (glans penis), koji pokriva kožna duplikatura koja se kružno pripaja na vratu glavića i naziva se udna prevlaka (preputium). Veličina polnog uda, njegova dužina i debljina ne zavise od tjelesne visine i razvijenosti kostura i mišića. Najčešća dužina slobodnog dijela polnog uda kod naših muškaraca je 10-12 cm u opuštenom stanju, a 14-16 cm u erekciji. Odstupanja od 3-4 cm u granicama su uobičajenosti. Veličina polnog uda ne utiče ni na polnu sposobnost, ni na njegov funkcionalni zadatak u polnom aktu. Obrezivanje (circumcisio ili „sunet”) djelimično je ili potpuno operativno ili primitivno odsijecanje udne

prevlake. Obrezivanje se vrši iz higijenskih, a naročito često iz obrednih razloga. Erekcija je stanje napetosti i ukrućenosti polnog uda, a nastaje nakon kontrakcije mišićnih snopova i zastoja venskog oticanja. Mošnice (scrotum) su kožna kesa ispod polnog uda u kojoj se nalaze sjemnici (testisi), pasjemnici i početni dio sjemene vrpce. Sjemnik (testis – od lat. riječi testis, što znači svjedok) je jajastog oblika, pa otuda uobičajeni naziv „jaje”. U sjemnicima nastaju muške polne ćelije – sjemeglavci (spermatozoidi). Spermatogeneza je proces stvaranja spermatozoida i traje oko 10 dana. Ovaj proces je uglavnom stalan od doba polnog sazrijevanja do duboke starosti. Pri spajanju muške polne ćelije (spermatozoid) i jajne ćelije žene (ovum), koja takođe ima redukovan broj hromozoma, a uvijek prisutan samo X hromozom, dolazi do jedne od dvije moguće hromozomske kombinacije: 1. X+X = plod ženskog pola 2. X+Y = plod muškog pola. Spermatozoidi sa hromozomom X nazivaju se ginoidni (oni koji stvaraju žensko), a sa hromozomom Y androidni (oni koji stvaraju muško). Uloga ili odgovornost za nastajanje određenog pola pripada i ženi i muškarcu. Muškarac je nosilac Y hromozoma, ispravnog ili ne, a žena omogućava, ili ne omogućava, da se on ispolji – dobrom ili lošom prohodnošću puteva do jajne ćelije. Koji će spermatozoid iz sperme, X ili Y, prvi stići do jajne ćelije i izvršiti oplodnju ne zavisi od volje ni muškarca ni žene.

Interseksualizam je pojava nesklada između građe polnih žlijezda, spoljašnjih i unutrašnjih polnih organa, sekundarnih polnih osobina, psihičkog i socijalnog pola. Interseksualne osobe imaju elemente oba pola. Pravi hermafroditizam (lat. hermaphroditismus verus) je pojava kada postoji tkivo i ovarijuma i testisa. Sjemenu tečnost (spermu) čine spermatozoidi, voda i drugi sastojci. Prosječna količina sperme pri jednom izbacivanju (ejakulaciji) iznosi 3-5 ml, a broj spermatozoida u 1 ml kreće se od 100 do 120 miliona. Prostata (kestenjača) je žljezdano-mišićni organ, ima oblik kestena i njen sekret ulazi u sastav sjemene tečnosti.

Ženski polni organi Organa genitalia feminina Unutrašnji polni organi: 1. jajnik – ovaruim; 2. jajovod ili materična tuba – tuba uterina; 3. materica – uterus; 4. usmina – vagina. Spoljašnji polni organi čine vulvu-pudendum femininum, koju izgrađuju: 1. velike usne – labia majora; 2. male usne – labia minora; 3. trijem – vestibulum vagine; 4. erektilni organi: dražica – clitoris i trijemna 95

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

glavica – bulbus vestibuli; 5. trijemne žlijezde: velike – Bartholini-eve, i male – minores Spoljašnji polni organi žene - vulva (pudendum femininum) u cjelini su manji i nježniji nego u muškaraca, po položaju skriveniji i stoga manje uočljivi, pa i manje poznati. Veliki broj žena u istraživanjima kazuje da ne poznaju svoje polne organe, čemu, osim specifičnog položaja, ponajviše doprinosi stid i/ili predrasuda da su genitalije nečiste i zabranjene.

Djevičnjak (hymen) je tanka duplikatura nježne kože. Njegov je otvor obično prolazan za vrh malog prsta, što je dovoljno da propusti menstrualnu krv. Pri prvom polnom odnosu obično dolazi do prskanja ove tanke opnice, što se naziva razdjevičenje (defloratio), koje je obično praćeno kratkotrajnim bolom i lakim krvarenjem. Jačina bola i krvarenja je individualna, a zavisi od psiholoških i organskih faktora (oblika himena). Ukoliko je djevičnjak elastičan, ne mora doći do njegovog cijepanja, a time ni do krvarenja. 96

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Djevičnjak najvjerovatnije nema bitnu fiziološku ulogu, ali ima važnu sudsko-medicinsku (kod utvrđivanja silovanja ili napastvovanja, u slučajevima trudnoće, pobačaja, itd.) i vjerovatno psihološku (prvi odnos). Neki od oblika djevičnjaka (hymena): 1. polumjesečast djevičnjak 2. dvodjelni djevičnjak 3. rešetast djevičnjak 4. kvržice djevičnjaka, otvoreno ušće vagine

sekrecijom. Ono što je kod muških polnih organa testis, to je kod ženskih ovarium. Žena praktično na rođenju ima konačan broj osnovnih jajnih ćelija, oko 200 000 ukupno. Od njih će samo jedan dio (oko 350-450) dostići punu zrelost. Kada jajna ćelija sazri, bude izbačena na površinu jajnika i taj se trenutak naziva ovulacija. Ona se najčešće događa na sredini perioda između dvije menstruacije, obično 14. dana u ciklusu od 28 dana (vidjeti dio Prirodne metode kontracepcije). Materica (uterus) je centralni unutrašnji polni organ žene. Njena najvažnija biološka uloga je prihvatanje oplođene jajne ćelije, stvaranje svih uslova potrebnih za razvoj ploda (njegov intruterini život) i istiskivanje razvijenog i zrelog ploda (porođaj). Za prihvatanje jajne ćelije materična sluzokoža se stalno priprema. Ona se mijenja iz dana u dan, od početka jedne do prvog dana sljedeće menstruacije. Ove promjene su vezane za fiziološku aktivnost jajnika.

U unutrašnjim polnim organima žene stvaraju se i sazrijevaju jajne ćelije. Unijete muške polne ćelije ovdje će izvršiti oplođenje, a iz oplođene jajne ćelije razviće se plod, koji do svoje pune zrelosti ostaje u materici (uterusu). To je materični ili intrauterini život ploda. U jajniku (ovariumu) stvaraju se i sazrijevaju ženske polne ili jajne ćelije (ovula); jajnik istovremeno djeluje i kao žlijezda sa unutrašnjom

Usmina (vagina) je cjevast mišićno-opnast organ. Vaginalni kanal je stalno prolazan, kroz njega otiču sluz i menstruaciona krv. U polnom aktu, iz trijema vagine u nju prodire muški polni ud i tu se izliva sjemena tečnost. Ona je porođajni put kojim prolaze plod, njegova posteljica i ovojnice. Prečnik vagine je oko 2,5 cm a njena dužina 7-10 cm. Zbog rastegljivosti i elastičnosti zida vagine njene dimenzije se lako povećavaju do potrebne veličine u toku polnog akta ili porođaja. Uostalom, u polnom aktu polni ud u erekciji nikada cijelom dužinom ne prodire u vaginu. U tome ga sprečava ispupčenje polnog brežuljka. Dražica (klitoris) je erektilni organ žene, a nalazi se ispod velikih usana. Prednji kraj tijela je slobodan i naziva se glavić dražice. On je djelimično pokriven kožom malih usana koje grade prevlaku – preputium clitoridis (kod nekih naroda se vrši njegovo obrezivanje kako bi se spriječio užitak žene). Klitoris ima ulogu u nastajanju i razvoju polnog razdraženja. Zbog erektilne sposobnosti, pogrešno ga je smatrati ekvivalentnim penisu kod muškarca. Njegova jedina svrha jeste zadovoljstvo žene. Rektum ili pravo crijevo (rectus lat. znači prav) je završni dio crijevnog kanala, ukupne dužine 12-15 cm. On ne pripada polnim organima, ali je često objekt polnog akta. Čmar ili anus je završni otvor rektuma.

Dojka Dojka (mamma – otuda naziv za čitav rod sisara) nije polni organ, ali je veoma bitna u polnom 97

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

životu žene i za sudbinu potomstva. Ishrana djeteta na grudima majke ima brojne prednosti nad drugim vidovima ishrane (poboljšava imunološki sistem djeteta, omogućava pravilan razvoj, štiti od zaraznih bolesti, omogućava blizak kontakt i djeluje pozitivno na emocionalni i psihički razvoj...). Dojenje povoljno utiče i na zdravlje majke (dovodi do bržeg oporavka poslije porođaja, bržeg vraćanja materice u prvobitno stanje, smanjuje rizik od pojave raka dojke, smanjuje ali ne isključuje rizik od neželjene trudnoće ...). Dojka je pod dejstvom polnih hormona hipofize i jajnika. Dojku grade masno tkivo i mliječna žlijezda. U djetinjstvu se dojka djevojčice gotovo ničim

raznim fazama menstruacionog ciklusa, kako bi djevojka upoznala sve normalne promjene koje se u dojci dešavaju tokom tog perioda.

Samopregled dojke ne ističe. U ranom periodu polnog sazrijevanja mliječna žlijezda počinje da se razvija, a količina masnog tkiva se uvećava. Uobičajena je pojava da je kod žena jedna dojka različite veličine od druge, što predstavlja prirodnu pojavu asimetrije parnih organa. 98

Osnovna funkcija testisa je dvostruka: sintetišu i luče androgene hormone (oni se u manjoj mjeri stvaraju i u kori nadbubrežnih žlijezda) i stvaraju spermatozoide. Ove funkcije kontrolišu hipofiza i hipotalamus. Androgeni regulišu formiranje muških polnih karakteristika. Najznačajniji androgeni hormon kod muškarca jeste testosteron. U testisima se stvaraju i male količine ženskih polnih hormona i, suprotno, u ovarijumima male količine testosterona.

Na kraju puberteta dojka dostiže svoju punu razvijenost. U drugoj polovini menstrualnog ciklusa ona je nabrekla, a neposredno pred menstruaciju lako bolna, zbog povećanog priliva krvi. U trudnoći se mliječna žlijezda naglo povećava. U vrijeme dojenja, zbog povećanja žlijezde ili priliva krvi, dojka se poveća 2-3 puta. Preporučuje se: • redovni mjesečni samopregled dojki koji se obavlja 10. dana od početka menstruacije jer je tada dojka najmanje otečena i bolna • jednom godišnje redovan medicinski pregled

Obratiti pažnju na promjene oblika i veličine, kvržice ili zadebljanja i nabranost kože, na iscjedak iz bradavice i uvučenost bradavice. Pregled se obavlja prstima, bez prevelikog pritiskanja, idući kružno od unutrašnjeg dijela dojke ka spoljašnjem. Dojke u početku treba pregledati u

gestagene i androgene. Estrogeni regulišu razvoj primarnih i sekundarnih polnih karakteristika žene. Gestageni omogućavaju i održavaju trudnoću (najpoznatiji među njima je progesteron). Androgeni hormoni kod žene se luče u dvadeset puta manjim količinama nego kod muškarca i u fiziološkim uslovima nemaju većeg značaja. Osnovna funkcija ovarijuma je dvostruka: sinteza polnih steroidnih hormona i formiranje jajašca (ovuluma). Ove funkcije stimulisane su hormonskom sekrecijom hipofize (gonadotropina) i hipotalamusa.

Polni hormoni

Pubertet

Kod muškarca su hromozomi XY neophodni za razvoj testisa, a kod žene XX za razvoj ovarijuma (jajnika). Ovarijumi i testisi su mjesta nastanka i razvoja polnih ćelija – ovuluma i spermatozoida, ali su ujedno i endokrine žlijezde – žlijezde sa unutrašnjim lučenjem.

Pubertet kod djevojčica najčešće počinje u 11, a završava se u 15. godini života. Promjene u pubertetu nastaju vrlo postepeno. Najuočljivije su spoljne promjene, ali i promjene u duševnom životu djevojčica. Ukoliko se pubertet kod djevojčica javi prije 9. godine života, riječ je o prijevremenom pubertetu, a ako se ne pojavi ni nakon 17. godine, riječ je odloženom pubertetu.

U ovarijumima se sintetišu i luče steroidni hormoni, koji se dijele u tri grupe: estrogene,

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Razvojne faze puberteta kod djevojčica

Stepeni razvoja dojki i pubične dlakavosti kod djevojčica

Razvoj dojki

Razvoj pubične dlakavosti

I stepen

Dječji stadijum, grudi u ravni grudnog koša, iznad je samo bradavica – mamila

Nema pubičnih dlačica

II stepen

Dojka i bradavica su iznad ravni grudnog koša, u obliku malog pupoljka, a povećan je dio oko bradavice – areole

Dlačice se pojavljuju oko velikih stidnih usana

III stepen

Dalje povećanje dojke i areole

Dlačice su grublje, tamnije, a pojavljuju se i iznad pubisa

IV stepen

Mamila i areola čine sekundarno izbočenje na konturi dojke

Dlačice su dobro razvijene, ali je površina koju pokrivaju manja nego kod odraslih žena

V stepen

Stadijum zrelih dojki

Pubična dlakavost je razvijena kao kod odraslih žena

100

Redosljed kojim se javljaju pojedini znaci puberteta dosta je pravilan, ali ima odstupanja. Pazušne dlake se najčešće razvijaju poslije razvoja grudi i pubične dlakavosti. Prva menstruacija – menarha – obično se javlja oko dvije godine nakon početka razvoja dojki. Vremenski razmak između prvih znakova puberteta i stepena zrelosti traje od 1,5 do 6 godina.

Doba kada djevojčice dostižu polnu zrelost naziva se nubilitet. Pubertet kod dječaka najčešće počinje u 11, a završava se u 16. godini života. Prijevremeni pubertet nastaje ako se pubertet kod dječaka javi prije 10. godine života, a ako se ne pojavi ni do 18. godine, riječ je odloženom pubertetu.

Razvojne faze puberteta kod dječaka Razvoj genitalija

Razvoj pubične dlakavosti

I faza

Dječja faza kao kod male djece

Nema pubičnih dlačica

II faza

Testisi i skrotum počinju da rastu, a koža ovih dijelova postaje ružičasta

Dlačice se pojavljuju oko penisa

III faza

Dalji rast testisa i skrotuma, a uočava se i rast penisa

Dlačice su grublje, tamnije, a ne prelaze granicu pubisa

IV faza

Penis i dalje raste, a koža genitalija postaje tamnija

Dlačice su dobro razvijene, ali ne idu nagore

V faza

Genitalije su kao kod odraslih muškaraca

Pubična dlakavost je razvijena kao kod odraslih muškaraca

101

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

Menstrualni ciklus i menstruacija Menstruacija nije bolest nego normalna pojava. To je fiziološka funkcija žene koja počinje u doba puberteta pojavom menarhe (prva menstruacija – menarcha – najčešće se javlja između 11. i 13. godine). Na pojavu menarhe mogu uticati različiti faktori kao što su opšte zdravstveno stanje i uhranjenost, mjesto rođenja, vrsta ishrane i uslovi života (izuzetno mršave i izuzetno gojazne djevojčice imaju kasniju menarhu). Česta je pojava preosjetljivosti i promjena raspoloženja (plačljivost) u vrijeme prije menstruacije. To se stanje naziva predmenstrualni sindrom – PMS. Ispoljava se 7 do 10 dana prije menstruacije, a javlja se u vidu napetosti, razdražljivosti, agresivnosti, povećanja tjelesne težine, glavobolje, otoka, osjećaja nadutosti ... Pojava je jače izražena kod žena koje imaju dugotrajnija i obilnija 102

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

menstrualna krvarenja. Dijagnoza se zasniva na anamnestičkim podacima (koje žena sama opisuje). Uzok PMS-a nije u potpunosti poznat, mada je najviše teorija vezano za hormone. Postoje tri vrste liječenja: 1. psihoterapija – bez lijekova; 2. nehormonski lijekovi; 3. hormonski lijekovi. Nakon nekoliko mjeseci – ukoliko nije postignut uspjeh – terapija se mijenja.

jajne ćelije u vidu krvarenja – menstruacije. Menstruacija traje prva četiri dana ciklusa (krvarenja traju i do 7 dana). Gubitak krvi u toku menstruacije iznosi od 30 do 180 ml. Veoma je važno da se djevojčica pripremi – prethodno upozna sa pojavom prve menstruacije, da bude spremna na prvo krvarenje, koje se može desiti u toku spavanja, pri tuširanju itd.

Normalni menstrualni ciklus traje 28 dana, a odstupanja od nekoliko dana (24 do 32 dana) smatraju se fiziološkim. Na menstrualni ciklus utiču hormoni koje luče endokrine žlijezde (hipotamus, hipofiza i jajnici). Jajnici luče hormone estrogene i progesteron. Na početku, kao i na kraju reproduktivnog života, menstrualni ciklusi su obično neredovni zbog čestog izostajanja ovulacije. Ukoliko ne dođe do oplodnje jajne ćelije, nastupaju promjene u sluzokoži materice, a počinju 4. i 5. dana prije početka menstruacije. Tada nastaje odbacivanje

Kod nekih djevojčica su prvih godina nakon menarhe menstruacije nepravilne, ali i tada postoji mogućnost oplodnje (isto kao i prije potpunog nestajanja menstruacije, u periodu pre-menopauze). Seksualni odnos tokom menstrualnog krvarenja nije zabranjen, ali treba voditi računa o mogućim reakcijama na krv i miris. Neke osobe različito/ loše reaguju kada vide krv, a menstrualna krv može imati i neprijatan miris. Zbog mogućeg prenošenja infekcija putem krvi (nekih seksualno prenosivih bolesti), kao i mogućnosti trudnoće (ukoliko je ovulacija nastupila u tom periodu – vidi dio Prirodne metode kontracepcije), obavezna je upotreba kondoma. Menstruacija se javlja do životnog doba oko 4555. godine, kada dolazi do njenog nestajanja (do nastupa menopauze). Za početak menopauze uzima se posljednja menstruacija nakon koje nije bilo krvarenja godinu dana. Najčešći simptomi koji se kod žena javljaju u ovo doba jesu talasi vrućine (valunzi) i noćno znojenje, praćeni nesanicom, smanjenom seksualnom željom i glavoboljom.

Higijena genitalnih organa I tokom menstruacije higijenu treba spovoditi svakodnevno, u vidu pranja sapunom (može i tečni za osjetljivu kožu) i mlakom vodom prilikom mijenjanja uložaka. Tokom menstruacije je preporučljivo tuširanje, ali ne kupanje, tj. ležanje u kadi. Kod menstrualnog krvarenja koriste se ulošci – iz higijenskih razloga jer imaju svrhu upijanja tečnosti. Prednost treba dati ulošcima napravljenim od prirodnih materijala, jer svako prisustvo plastike i sintetike dovodi do kondenzacije tečnosti i povećanja temperature u tom području, što je idealna sredina za razvoj štetnih mikroorganizama. Tamponi nisu preporučljivi jer mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme (infekcije, endometriozu ...). 103

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Higijenu genitalnih organa inače treba sprovoditi svakodnevno, nekoliko puta na dan, i to pranjem od prednjeg ka zadnjem dijelu (zbog bakterija iz crijeva, pranje i brisanje u obrnutom smjeru moglo bi da izazove infekciju vagine). Takođe je važno dobro oprati spoljašnje genitalne organe, posebno između nabora velikih i malih stidnih usana, jer se tu zadržavaju naslage sekreta. Izuzetno je važna higijena poslije (i prije) seksualnog odnosa (ovo je važno i za žene i muškarce), u vidu tuširanja ili kupanja uz upotrebu sapuna ili kupke. Dezinfekcija polnih organa nije preporučljiva. Treba izbjegavati unutrašnje ispiranje vagine zato što se time izaziva remećenje normalne vaginalne flore. Mlazom vode usmjerenim u vaginu može se probiti i sluzni čep, koji se nalazi u grliću materice a služi kao prirodna barijera bakterijama. Ispiranjem vagine i probijanjem tog čepa može se „otvoriti put“ bakterijama u matericu. Pretjerana (kao i nedovoljna) higijena je loša jer iritira sluzokožu i sprečava prirodnu odbranu organizma. Isto se odnosi i na korišćenje jakih hemijskih sredstava. Nije preporučljivo koristiti talk u higijeni genitalnih organa zato što može da prodre u unutrašnje organe i promijeni bakterijsku floru. Dezodoransi se mogu koristiti, ali u umjerenoj količini. Dnevni ulošci mimo menstrualnog krvarenja nemaju medicinsko opravdanje, a mogu i štetno djelovati jer sprečavaju normalno oticanje sekreta i pogoduju razvoju infekcije. Preporučljivo je da donji veš bude od prirodnog materijala i da se mijenja svakodnevno kako bi se spriječila infekcija.

muškarcima; kod žena izazivaju pojačanu sekreciju, a kod muškaraca mehanički vrše pritisak i stvaraju povećanu toplotu, što nepovoljno djeluje na testise.

Ne preporučuje se nošenje uskih pantalona, kao ni onih od čvrstih materijala – ni ženama ni

više od 35 godina. Seksualne aktivnosti tokom trudnoće nisu zabranjene, ali uz određene mjere

104

Prilikom svakodnevnog pranja, muškarci treba da obrate pažnju na higijenu dijela uda ispod prepuciuma jer se tu zadržavaju naslage sekreta – smegme (osim nakon obrezivanja). Najčešći ginekološki problemi u adolescenciji su: • problemi vezani za trudnoću: kontracepcija, rana dijagnostika trudnoće i prekid trudnoće (ili abortus, koji može imati neželjene medicinske i psihološke posljedice); • upale ginekoloških organa (nedovoljna higijena, loši uslovi života, neredovna ishrana, loše oblačenje, tj. neutopljavanje bubrega i jajnika, nedovoljno sna), koje mogu imati negativne posljedice u vidu seksualno prenosivih bolesti, steriliteta (kod žena i muškaraca) i karcinoma grlića materice (kod žena); • bolne menstruacije (za ispitavanje uzroka potrebno je javiti se na ginekološki pregled ili potražiti savjet ginekologa).

Trudnoća Čovjek svjesno odlučuje i planira svoje potomstvo. Par suočen sa trudnoćom, porođajem i roditeljstvom mora biti psihološki pripremljen. Trudnoća i porođaj kod žena mlađih od 20 godina spada u rizične, kao i trudnoća i porođaj žena koje imaju

opreza i izbor pogodnog položaja (da ne pritiska trbuh trudnice). Spajanje spermatozoida i zrele jajne ćelije naziva se oplodnja (fekondacija, fertilizacija i impregnacija). Nakon oplodnje, jajna ćelija putuje kroz jajovod do šupljine materice, gdje se ugnijezdi (nidira). Trudnoća počinje nidacijom oplođene jajne ćelije.

(ili oko 9 kalendarskih mjeseci + 7 dana). Dijete je živo od početka trudnoće, a prve pokrete ploda žena može osjetiti od 18. do 20. nedjelje. Ultrazvučnim pregledom otkucaj srca ploda može se vidjeti od 7. do 8. nedjelje trudnoće.

Znaci trudnoće

Normalan porođaj (partus) je fiziološko zbivanje koje se završava rađanjem ploda i izbacivanjem posteljice i plodovih ovojaka. Posljedica je nastalih porođajnih materičnih kontrakcija (trudova) i napona, koji se najčešće javljaju na kraju trudnoće. Prema načinu na koji se završava, porođaj može biti vaginalni (spontan, indukovan, stimulisan) i abdominalni (carski rez).

Znaci trudnoće su izostanak menstruacije i promjene na grudima, a simptomi su mučnina, sa povraćanjem ili bez njega, često mokrenje i zamor. Ovi simptomi obično počinju 6 nedjelja nakon posljednje menstruacije i spontano nestaju 6-12 nedjelja kasnije. U slučaju trudnoće, ne mora uvijek izostati prva menstruacija. U ranoj trudnoći može se javiti manje krvarenje iz materice, obično u vrijeme kada bi žena inače imala menstruaciju (da nije trudna). Ukoliko krvarenje nije uobičajeno, a postoji sumnja ili mogućnost trudnoće, treba uraditi test za utvrđivanje trudnoće ili obaviti ginekološki pregled. Može se desiti da menstruacija izostane jedan mjesec iz nekog drugog razloga, a ne trudnoće. Međutim, ako menstruacija izostane i narednog mjeseca, mora se otići na ginekološki pregled kako bi se utvrdio razlog (jer se, u slučaju neželjene trudnoće, može zakasniti, a prekid je dozvoljen do 10. nedjelje trudnoće).

Porođaj

Za ublažavanje porođajnog bola danas se i kod nas primjenjuje metoda epiduralne analgezije. Epiduralna analgezija treba da bude dostupna i objašnjena svakoj trudnici kod koje nema medicinskih prepreka za njenu primjenu. Žena se može osloboditi straha i bola, ili ih ublažiti: u trudnoći to postiže psihofizičkim vježbama kao pripremom za porođaj, a u toku porođaja primjenom medikamenata.

Prosječna trudnoća traje 280 dana ili 40 nedjelja ili

Porođaj počinje kontrakcijama: prskanjem plodovih ovojaka nakon čega uslijede materične kontrakcije, ili vaginalnim krvarenjem (kao posljedica širenja grlića materice) nakon čega takođe uslijede materične kontrakcije. Porođajnih doba ima četiri: 1. doba dilatacije (otvaranje grlića

10 lunarnih mjeseci (1 lunarni mjesec traje 28 dana) i to računajući od prvog dana posljednje menstruacije

materice), koje traje od 8 do 12, ili čak 14 časova; 2. doba istiskivanja (ekspulzije) ploda u spoljašnju

Trajanje trudnoće

105

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

sredinu, koje traje od pola do jednog ili dva časa; 3. doba odlubljivanja i istiskivanja posteljice i plodovih ovojaka (placentno doba), koje takođe traje od pola do jednog ili dva časa; 4. postplacentno doba (hemostaze), koje traje oko 2 časa. Babinje (puerperium) počinju nakon četvrtog porođajnog doba i traju oko 6 do 8 nedjelja.

isključivo radi pregleda, već žena može doći i zbog savjeta, razgovora i informacija vezanih za reproduktivno zdravlje i seksualni život (savjeti za izbor kontracepcije, planiranje i praćenje trudnoće, prekid trudnoće, informacije o razlozima neplodnosti, o seksualno prenosivim bolestima itd.).

Prisustvo bliske osobe (partnera, oca djeteta, osobe koja će se starati o djetetu ...) tokom porođaja može pomoći, kao i prisustvo ginekologa koji je pratio razvoj trudnoće i u kojeg trudnica ima povjerenja. Porođaj i sve što se zbiva oko njega predstavlja značajan događaj u životu žene, ali i muškarca. Radi veće bliskosti među partnerima, a naročito radi što bržeg stvaranja kvalitetne emocionalne veze sa bebom nakon rođenja, važno je da i partner – otac, odnosno onaj ko će se sa majkom brinuti o bebi – bude uz trudnicu tokom redovnih kontrola njene trudnoće i ploda.

Prije i tokom ginekološkog pregleda može se javiti stid, ali treba uvijek imati u vidu da ovaj pregled obavlja profesionalac/ka koji djevojkuženu gleda kao pacijentkinju, a ne kao seksualno biće. Od razvoja povjerenja (ili, pak, nepovjerenja) između ginekologa i pacijentkinje umnogome zavisi uspješnost bilo koje vrste ginekološke terapije, intervencije i slično.

Dijagnoza trudnoće Dijagnoza (rane) trudnoće postavlja se testom iz mokraće (Ima ih više vrsta, mogu se lako nabaviti u apotekama i jednostavni su za upotrebu. Npr. gravignost, babyrapid, gramem plus, baby test, BB test, pregnancy test romed ...), određivanjem βHCG iz krvi (u laboratoriji) i ultrazvučnim i ginekološkim pregledom (u ambulanti).

Ginekološki pregled Priprema za ginekološki pregled podrazumijeva da se prethodno obavi higijena tijela, a posebno genitalnih organa, kao i da se prije pregleda mokri (neophodna je prazna bešika). Pregled ima dva dijela: prvi dio, inspekcija, koji se obavlja instrumentom – ginekološkim spekulumom; drugi dio je palpacija, a obavlja se prstima. Ultrazvučni pregled može biti abdominalni i za njega je neophodna puna bešika, ili vaginalni, za koji je neophodna prazna bešika. Palpatorni ginekološki pregled nije bolan ukoliko se žena opusti i ima povjerenja u ginekologa. Posjeta ginekologu ne mora biti 106

Kontracepcija Kontrakoncepcija Negativna posljedica seksualnog odnosa može biti neželjena trudnoća. Da bi se ona spriječila, pomažu mjere kontracepcije ili, kako bi bio pravilniji naziv, kontrakoncepcije (mjere za sprečavanje začeća). Kontracepciju treba početi koristiti sa samim započinjanjem seksualnog života. U cilju sprečavanja neželjenog rađanja koriste se dvije metode: 1. kontracepcija – sprečavanje začeća; 2. pobačaj – prekid trudnoće (dozvoljeni i ilegalni, koji je ranije često bio uzrok narušavanja zdravlja i/ili smrti žena). Pri izboru kontraceptivnog sredstva treba voditi računa o zdravstvenom stanju žene, starosti partnera, opštoj i zdravstvenoj kulturi, učestalosti seksualnih odnosa i uslovima u kojima se obavljaju (za pomoć se obratiti ginekologu). Kontracepcijska sredstva i metode možemo podijeliti: • po načinu djelovanja – na biološka, mehanička i hemijska; • po načinu upotrebe – na lokalna i opšta; • po trajanju upotrebe – na privremena i trajna (sterilizacija); • u odnosu na korisnike – na muška (kondom, sterilizacija) i ženska. 107

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

Vrste sredstava i metoda kontracepcije • Prirodne metode: ritmička (Ogino-Knaus), temperaturna, ovulacijska (Billings), dojenje. U apoteci se mogu naći i testovi za određivanje vremena ovulacije, npr. ovugnost ... U procesu oplodnje, sposobnost spermatozoida da oplodi jajnu ćeliju traje oko 48 sati, a sposobnost jajne ćelije da bude oplođena oko 24 sata. Ovo čini osnovu prirodne metode koja se bazira na vremenu ovulacije i izbjegavanju plodnih dana ± 5 dana oko ovulacije. Metoda nije sigurna, posebno kod žena koje imaju neredovan menstrualni ciklus. Kod dojenja je smanjena mogućnost začeća, no žene koje se ne zaštite najčešće ostaju trudne i u tom periodu. Ovulacija se može desiti u bilo kom periodu menstrualnog ciklusa, pa je time oplodnja moguća i van sredine ciklusa (kada je najčešće ovulacija), čak i tokom menstrualnog krvarenja. • Tradicionalne metode: prekinuti odnos (coitus interruptus) – odnos se prekida prije ejakulacije, koja uslijedi izvan vagine; i produženi odnos (coitus reservatus), kada muškarac ne ejakulira. Metoda nije sigurna jer i prije ejakulacije može doći do izlivanja sperme, a time i trudnoće. Produženi odnos može izazvati veliku psihičku napetost kod muškarca, pa i privremenu nemogućnost dostizanja orgazma. • Mehaničke metode: kondom (prezervativ), štiti od neželjene trudnoće i od polnih bolesti. Smatra se najboljim metodom kod partnera koji imaju povremene seksualne odnose i u svijetu se najčešće upotrebljava. Postoji muški i ženski kon108

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

dom (femidon), dijafragma, cervikalne kape, vaginalni tamponi, postkoitalno ispiranje. Pri pravilnoj upotrebi, kondom obezbjeđuje visok procenat zaštite od trudnoće i od infekcije. Iako nijedno sredstvo za kontracepciju ne pruža stoprocentnu zaštitu i od trudnoće i od infekcije, pa ni kondom, za sada je to jedino sredstvo koje ima obje namjene. Kondom služi za jednokratnu upotrebu. Ukoliko partneri upražnjavaju više vrsta polnog odnosa u kratkom roku (vaginalni, oralni, analni), obavezno treba promijeniti kondom zbog mogućnosti prenošenja infekcija.

• Lokalna hemijska sredstva: paste, pjene, želei, kreme i tablete. Ova sredstva nisu mnogo pouzdana. • Oralna hemijska sredstva (pilule): -> kombinovana estrogensko-progestagenska sredstva u tabletama; -> kombinovane mjesečne injekcije; -> vaginalni prsteni sa estro-progestagenom; - progestagen (injekcije, potkožni implantati, tablete sa samim progestagenom, vaginalni

prsteni, transdermalni sistem, aplikacija progestagena u intrauterinim ulošcima); -> polni antihormoni: antiprogestageni i antiestrogeni; -> nesteroidna hormonska kontracepcija. Oralna hemijska sredstva, kao metoda, preporučuju se mladim, zdravim ženama koje žele zaštitu od trudnoće u kraćem periodu. Najopasnija od komplikacija koje mogu nastati pri upotrebi oralnih sredstava jeste tromboembolija. Zato korišćenje ovih sredstava treba prekinuti pri prvoj pojavi otoka i bolova nogu, bola u grudnom košu, jake glavobolje ili smetnje vida. • Intrauterini ulošci – spirale: postoji više od 70 tipova, napravljene su od raznih materijala i mogu biti raznovrsnih oblika. Zavisno od materijala, dijele se na nemedicirane (inertne) i medicirane (bioaktivne). Vrijeme za postavljanje spirale jeste kraj menstrualnog krvarenja, a intervencija se može uraditi i poslije prekida trudnoće ili porođaja. Nakon postavljanja spirale obavezna je redovna kontrola vaginalnog sekreta. Spirala se može koristiti 3 do 5 godina, a onda se mora odstraniti. Poslije određene pauze (1-2 mjeseca) može se zamijeniti novom. • Postkoitalna kontracepcija ili kontracepcija za dan poslije (hitna, kratkotrajna), predstavlja

vid kontracepcije koji se primjenjuje u okviru perioda od 72 sata poslije odnosa. Može se sprovesti: - korišćenjem hormonskih pilula (prva doza se uzme u periodu od 72 sata nakon odnosa, a druga doza 12 sati nakon prve; u apoteci se mogu naći i tablete „postinor“ – koristi se jedna tableta poslije odnosa i ne više od četiri tablete mjesečno); - ugradnjom intrauterinog uloška – spirale u okviru perioda od 5 dana nakon odnosa. • Sterilizacija: metoda kontracepcije koja pretpostavlja operativni zahvat, a može se izvršiti kod žene ili kod muškarca. Adolescentima se preporučuje korišćenje: • kondoma (od mehaničkih sredstava kontracepcije), kao jedinog sredstva zaštite od seksualno prenosivih bolesti (ili u kombinaciji sa pilulama ili spiralom); • pilula sa malim dozama hormona (od hemijskih sredstava); • intrauterinih uložaka – spirala odgovarajuće veličine. Prije izbora kontraceptivnog sredstva treba da se obratiš za savjet ginekologu. Treba napomenuti da je nakon korišćenja spirale i pilula (privremenih kontraceptivnih sredstava) potrebna pauza od tri do šest mjeseci, poslije čega se može planirati trudnoća. Vaginalno ispiranje nakon ejakulacije unutar tijela djevojke ili žene nema efekta te ne treba da se koristi u svrhu kontracepcije. 109

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

Vještački prekid neželjene trudnoće – abortus Ukoliko dođe do seksualnog odnosa bez zaštite, negativne posljedice mogu biti neželjena trudnoća (koja može imati dva ishoda: vještački prekid trudnoće i rađanje neželjenog djeteta) i seksualno prenosive bolesti (za pomoć se obratiti ginekologu – u oba slučaja). Ako dođe do prekida trudnoće, komplikacije mogu biti rane (infekcija, krvarenje ...) i kasne (sterilitet ...). Abortus je zakonom dozvoljen do 10. nedjelje, a za djevojčice mlađe od 18. godina neophodna je pismena saglasnost roditelja ili staraoca. Veoma je važno spriječiti neželjenu trudnoću. Ukoliko to pak nije moguće, neophodno je rano otkriti trudnoću – zbog mogućnosti njenog prekida. Uz saglasnost komisije, trudnoća se može prekinuti do 20. nedjelje i to ako postoje medicinski (npr. silovanje, anomalije ploda, opasne infekcije, rizik za život žene ...), socijalni ili psihološki razlozi. Abortus se može uraditi uz primjenu lokalne ili opšte anestezije.

Seksualno prenosive bolesti Seksualni odnos je prirodan dio života, a cilj mu je doživljavanje zadovoljstva, kao i reprodukcija. Međutim, treba imati u vidu i njegove moguće negativne posljedice, npr. stvaranje i prenošenje raznih infekcija. Najopasnije su seksualno prenosive bolesti koje, ukoliko se rano ne prepoznaju i ne liječe, mogu uzrokovati neplodnost muškarca 110

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

i žene (uzrok neplodnosti mogu biti muškarac, žena ili oboje). One takođe mogu uticati na zdravlje potomstva i čak ugroziti život. Ove bolesti predstavljaju i faktor rizika za nastajanje raka grlića materice. Faktori koji povećavaju rizik za nastanak raka grlića materice (uzrok bolesti je nepoznat) su: • rani početak seksualnog života; • promiskuitet – infekcija pojedinim humanim papiloma virusima (HPV) – onkogeni tipovi – seksualno prenosive bolesti (STD); • pušenje cigareta. Preporučuje se: • redukcija faktora rizika; • redovan ginekološki pregled – preporuka ACS-a (American Cancer Society): jednom godišnje pregled i PAP test za sve žene koje su seksualno aktivne, odnosno starije od 18 godina; • HPV test i tipizacija. Seksualno prenosive bolesti najčešće se prenose seksualnim odnosom koji se upražnjava bez zaštite. Opasnost postoji kada se radi o odnosu osoba različitog, kao i istog pola, i bilo da je u pitanju vaginalni, analni ili oralni polni odnos. Ove bolesti ponekad nastaju i drugim putem, a u trudnoći se mogu dodatno iskomplikovati. Rizik je najveći među onim mladim ljudima koji rano stupaju u seksualne odnose, ili su nedovoljno informisani a skloni mijenjanju partnera (promiskuitet), kao i među onima koji ne koriste kondom kao zaštitno sredstvo. Rizik se povećava uzimanjem

alkohola ili droge, neplaniranim seksualnim odnosima sa gotovo nepoznatim partnerima i, naravno, u slučaju seksualnog nasilja. Znaci, odnosno simptomi seksualno prenosivih bolesti nisu karakteristični, a nekad mogu i izostati, a treba imati u vidu i period inkubacije (vrijeme do pojave bolesti, kada još nema njenih znakova), čija dužina zavisi od tipa bolesti. Kod muškaraca su simptomi manje uočljivi nego kod žena. Lokalni simptomi (kod muškaraca i žena) mogu biti: bolnost, svrab, promjene kože u području genitalnih organa, iscjedak iz vagine ili penisa, teškoće pri mokrenju, bolovi ili krvarenje prilikom odnosa (obavezno se javiti na pregled – muškarci kod urologa, a žene kod ginekologa – radi otkrivanja zarazne bolesti i liječenja). Posljedice ovih bolesti mogu uticati na zdravlje i muškarca i žene, kao i potomstva. Liječenje bakterijskih seksualno prenosivih infekcija sprovodi se antibioticima. Protiv hepatitisa B i Humanog Papilloma Virusa (HPV) postoji vakcina, jer kod virusnih bolesti nema djelotvornog lijeka (riječ virus na latinskom znači otrov). Infekcija HIV virusom izaziva AIDS, koji je i dalje smrtonosan.

Infekcija hlamidijom je u svijetu najraširenija bakterijska seksualno prenosiva bolest. Uzročnik je bakterija Chlamydia trachomatis, a najčešće se javlja kod mladih osoba, naročito muškaraca. Simptomi ove infekcije uglavnom izostaju; kod muškaraca se može javiti lokalno crvenilo, peckanje i pojačan iscjedak iz mokraćnog kanala. Kod žena se ispoljava u vidu pojačanog vaginalnog sekreta i osjećaja vaginalne iritacije. Dijagnoza se postavlja mikrobiološkim pregledom brisa kod žena i muškaraca. Nakon postavljanja dijagnoze, liječenje se sprovodi antibioticima (liječe se oba ili više partnera). Ukoliko se bolest ne liječi, dolazi do problema vezanih za plodnost.

Postoji više vrsta seksualno prenosivih bolesti. Bolesti poznate odranije, kao sifilis i gonoreja, danas su manje zastupljene, a sve su češće bolesti čiji je uzročnik tek odskoro otkriven: hlamidija, ureaplazma, HPV, HIV, virus herpesa (genitalnog), hepatitis B i C... 111

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

HPV infekcija je veoma rasprostranjena i izuzetno se lako prenosi. Izaziva je humani Papilloma virus. Ima preko 70 tipova ovih virusa, od čega oko 30 koji uzrokuju genitalne infekcije. Inkubacija, odnosno period do pojave bolesti, traje od nekoliko nedjelja do osam mjeseci. Neki tipovi HPV-a mogu izazvati nastajanje polnih bradavica-kondiloma (condylomata) kod žena i muškaraca. Dijagnoza se postavlja histološkim pregledom promjena. Ova bolest je učestalija kod žena nego kod muškaraca, a predstavlja faktor rizika za nastanak raka grlića materice. Osim pojave kondiloma, drugih znakova bolesti nema. Dijagnoza se postavlja pregledom brisa, određuje se tipizacija virusa pa se zavisno od toga sprovodi dalje liječenje („interferon“, lokalno: krioterapija, ekscizija, kauterizacija, itd.).

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

bolovi u mišićima i zglobovima. Nakon prolaska ovih simptoma, bolest se kasnije ponovo javlja, sa istim promjenama. Dijagnoza se postavlja uzimanjem brisa. Za herpes ne postoji odgovarajući lijek, ali neki lijekovi smanjuju broj ponovnih napada i njihovo trajanje.

Gonoreja (triper, kapavac) je nekada bila najrasprostranjenija polna bolest. Uzročnik je bakterija Gonokok. Nekoliko dana nakon infekcije, javljaju se simptomi: učestalo mokrenje uz bol i peckanje, a potom gust gnojni iscjedak. Dijagnoza se postavlja uzimanjem brisa. Liječenje se sprovodi antibioticima, a liječe se oba partnera. Ukoliko se bolest ne liječi, može izazvati neplodnost.

Genitalni herpes je bolest koju izaziva virus Herpes simpleksa. U početku, bolest može biti bez vidljivih znakova, a ako ih ima, javljaju se u obliku mjehurića-vezikula na spoljašnjim polnim organima i okolnom području. Promjene na koži prati bol i osjetljivost, pečenje pri mokrenju, pojačani iscjedak iz vagine žene i uretre muškarca, kao i opšti simptomi infekcije: temperatura, glavobolja, 112

Sifilis (Lues) je danas rijedak, predstavlja tešku bolest koja je nekada bila neizlječiva. Uzročnik bolesti je Spiroheta-treponema pallidum, koji prilikom polnog odnosa ulazi u krv kroz jedva vidljiva oštećenja kože ili sluznice polnih organa. Bolest se javlja u tri stadijuma. Prvi stadijum: nekoliko nedjelja nakon ulaska uzročnika u tijelo, na tom se mjestu javlja ranica ili čir (ulcus) i bezbolni otok limfnih žlijezda u okolini. Drugi stadijum: javlja se osip po koži i sluznicama, opadanje kose, uvećanje limfnih žlijezda. Treći stadijum: uzročnici oštećuju i razaraju srce, krvne sudove, mozak ... Dijagnoza se postavlja ispitivanjem krvi. Liječi se antibioticima.

HIV infekcije još uvijek nisu pronađeni. Virus HIV-a može zaraziti bilo koju osobu – pogrešno je uvjerenje da je sida bolest isključivo homoseksualaca i intravenoznih narkomana.

HIV bolest ili AIDS/sida zarazna je bolest koju uzrokuje virus (Human immunodeficiency virus), a predstavlja sindrom stečenog nedostatka imuniteta – to je završni stadijum infekcije izazvane ovim virusom. Uzročnik je iz grupe retrovirusa. Jedan od puteva prenošenja jeste seksualni kontakt. Osoba u početku ne mora imati znakove bolesti. Simptomi zavise od stadijuma bolesti. U početku se javlja uvećanje limfnih žlijezda, povišena temperatura, malaksalost, koji mogu trajati do nekoliko mjeseci. Dijagnoza se postavlja ispitivanjem krvi. Specifično liječenje za sada ne postoji. Vakcina i lijek protiv

Ukoliko sumnjaš na moguću infekciju kod sebe ili partnera, bez obzira na nepostojanje simptoma, oboje se javite na ispitivanje – radi ranog otkrivanja i liječenja bolesti, ili makar radi svog mira.

Hepatitis B i C (žutica) zarazna je bolest, a uzrokuje je virus. Jedan od puteva prenošenja jeste seksualni kontakt. Simptomi bolesti vezani su za upalne procese na jetri i njeno oštećenje. Karakterističan znak je žutica kože i vidljivih sluznica, povraćanje, tamna boja mokraće i svijetla boja stolice. Može se javiti i povišena temperatura. Dijagnoza se postavlja ispitivanjem krvi. Liječenje je simptomatsko (ev. „interferon“). Za hepatitis B postoji vakcina,

Jedno od obilježja seksualno inteligentne osobe – o čemu si mogao/la ponešto pročitati na početku ovog priručnika – jeste i odgovorno seksualno ponašanje. U kontekstu priče o polno prenosivim bolestima, odgovorno seksualno ponašanje jeste ponašanje osobe koja će, ukoliko 113

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

posumnja da ima neku polnu infekciju, o tome obavijestiti svog seksualnog partnera/e, kao i one sa kojima je imala odnos u periodu od mogućeg nastanka infekcije pa do sadašnjeg trenutka. Takvim postupkom osoba štiti sebe i druge od bolesti i njenih posljedica.

doživljavaju isključivo dok masturbiraju, a ne i kada su sa partnerom i/ili kod vaginalne penetracije, osobe kod kojih ne postoji nikakva želja – potreba za seksom. Liječenje se sprovodi kroz psihoterapiju i kod kuće. Naime, radi se na podizanju tenzije koja je aktuelno odsutna.

Poremećaji seksualnog nagona

Koja je to količina seksualne želje za koju

Cilj ovog priručnika nikako nije da te isprepada, ali, da bi stekao/la što potpuniju sliku, dobro je da se ukratko informišeš i o temi koja slijedi. Poremećaji seksualnog nagona dijele se na kvantitativne, koji se odnose se količinu/ intenzitet polnog nagona i/ili učestalost seksualnih odnosa (npr. impotencija), i na kvalitativne, koji se odnose na način na koji se seksualni nagon zadovoljava (npr. egzibicionizam).

možemo sa sigurnošću reći da je dobra, ni prevelika, ni isuviše mala? Ako neko nema želju da vodi ljubav određeni broj puta sedmično, ko zaista ima pravo da kaže da to nije u redu?! Problem, realno, postoji tek kada nedostatak seksualne želje, odnosno frigidnost, zasmeta upravo toj osobi. (Ljupka Kovačević)

F52.1 – Seksualna averzija ili odsustvo seksualPoremećaji seksualnog nagona spadaju u poremećaje ponašanja koji su udruženi sa fiziološkim poremećajima i somatskim – tjelesnim faktorima. U ICD-10 klasifikaciji mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja nabrojani su sljedeći poremećaji ove vrste:

nog uživanja.

F52 – Seksualni poremećaji koji nisu uzrokovani

F52.3 – Orgazmički poremećaji: inhibirani

organskim poremećajem ili bolešću.

orgazam kod muškaraca i žena i psihogena anorgazmija.

F52.0 – Nedostatak ili gubitak seksualne želje (uključuje frigidnost). Javlja se kod oba pola, ali češće kod žena. Vidovi ovog poremećaja su razni i treba ih razlikovati: osobe koje nikada i ni na koji način nisu doživjele orgazam, osobe koje orgazam 114

F52.2 – Neuspješnost genitalnog odgovora. Uključuje poremećaje seksualnog uzbuđenja kod žena, poremećaj erekcije kod muškaraca i psihogenu impotenciju.

F52.4 – Prijevremena ejakulacija. Predstavlja nesposobnost kontrole ejakulacije u mjeri potrebnoj da bi oba partnera uživala u seksualnom odnosu. U teškim slučajevima dolazi do ejakulacije prije

penetracije u vaginu, ili čak i u odsustvu erekcije. Prijevremena ejakulacija rijetko je organskog porijekla, ali može da se javi kao psihološka reakcija na neko organsko oštećenje (kao što je bolna erekcija i sl.). Postoje tehnike za prevazilaženje ovog problema. Neke od najuspješnijih su: Masters & Johnson metoda, tehnika stiskanja i tehnika mirovanja. Masters & Johnson metoda zasniva se na strpljenju i učenju – osoba treba da nauči da prepozna one znakove koji govore da je orgazam blizu. Najprije se to vježba tokom masturbacije, a zatim sa partnerom. Princip je isti: kada osoba prepozna da će uskoro doći do orgazma, treba da odustane od dalje aktivnosti i da nastavi sa seksom tek pošto se potpuno smiri. Tehnika stiskanja se primjenjuje tako što partner neposredno prije orgazma čvrsto stegne glavić pola minuta. Tehnika mirovanja se sastoji u tome da mladić, kada penetrira, ne smije da se pomjera (ni on ni njegova partnerka ili partner), već se samo koncentriše; kada osjeti da je blizu orgazma, treba da izađe iz vagine/anusa. Ove tehnike se uvježbavaju sve dok osoba ne nauči da uspostavi potpunu kontrolu nad ejakulacijom. Još neke stvari mogu biti od pomoći: korišćenje kondoma (jer smanjuje stimulaciju), masturbiranje prije penetracije, kao i zauzimanje manje podsticajnih položaja u toku seksualnog čina.

F52.5 – Vaginizam bez organskog uzroka. Vaginizam je spazam – grč mišića koji okružuju vaginu, pa je penetracija penisa nemoguća ili jako bolna.

F52.6 – Dispareunija bez organskog uzroka. To je bol prilikom seksualnog odnosa, a javlja se kod oba pola. Važnu ulogu imaju emocionalni faktori.

Ova dijagnoza postavlja se samo ukoliko razlog ne leži u vaginalnom grču ili vaginalnoj suvoći.

F 52.7 – Pretjerani seksualni nagon. Uključuje nimfomaniju i satirijazu. Javlja se kod oba pola, najčešće kod adolescenata i u ranom odraslom dobu. Dijagnostifikuje se kada je želja i upražnjavanje seksa toliko da značajno, ili u potpunosti, ometa normalno svakodnevno funkcionisanje osobe. Uzrok može biti odrastanje u disfunkcionalnoj porodici, gdje je osoba kao dijete bila psihički ili seksualno zlostavljana, pa je kroz to razvila negativan stav prema seksu. Ta traumatična iskustva pospješuju i razvijaju doživljavanje sebe kao bezvrijedne osobe, nisko samopouzdanje, stid. Za takvu osobu, seksualno kompulsivno ponašanje predstavlja način da ispuni prazninu nastalu usljed osjećaja odbačenosti i bezvrijednosti.

F52.8 – Drugi seksualni poremećaji koji nisu uzrokovani organskim poremećajem ili bolešću.

F52.9 – Nespecifikovani seksualni poremećaji, koji nisu uzrokovani organskim poremećajem ili bolešću. Seksualni poremećaji obuhvataju razne oblike neuspješnog seksualnog funcionisanja, kada osoba nije u stanju da učestvuje u seksualnom odnosu na način na koji bi to htjela. Jedan od poremećaja seksualnog funkcionisanja jeste i prijapizam. Prijapizam je dugotrajna bolna erekcija, pri kojoj krv koja je ušla u penis ne može da izađe. Najčešći uzročnik je terapija injekcijama u 115

Biološko-medicinski aspekti seksualnosti i reprodukcije

penis, sprovedena radi liječenja impotencije, kao i korišćenje antidepresiva.

Parafilije – kvalitativni poremećaji seksualnog nagona Parafilije nisu klasični poremećaji seksualnog nagona i ponašanja, već prije predstavljaju iskrivljenja ovog nagona, odnosno načina njegovog zadovoljavanja. Naime, seksualni nagon se u parafilijama zadovoljava na načine koji drugim ljudima mogu biti strani, čudni i odbojni. Neke parafilije, kao pedofilija ili nekrofilija, predstavljaju zločin i treba da ostanu sankcionisane – i zakonom i moralno. Pedofilija – seksualna sklonost ka djeci. Zabranjena je zakonom. Češća je kod muškaraca, bez obzira na seksualnu orijentaciju. Pedofilija je izuzetno opasna seksualna abnormalnost jer pedofil može povrijediti dijete ili više njih. Ovakve osobe obično ucjenjuju djecu, vršeći na njih pritisak da nikome ne govore o tome šta im se dešava – bilo raznim nagradama, poklonima i slatkišima, bilo zastrašivanjem i kaznama. Uvijek se radi o silovanju ili vršenju bludnih radnji. Dakle, pedofil je uvijek prekršilac zakona jer dijete je isuviše malo da bi dalo jasan otpor i, uopšte, da bi odlučivalo o seksualnoj aktivnosti sa nekim. Voajerizam – posmatranje pojedinaca ili parova dok se svlače, tuširaju ili imaju seksualni odnos. Voajer posmatra tako što je skriven, masturbira i postiže orgazam. Često doživljava orgazam i bez erekcije. Voajeri nisu opasni po druge ljude – nisu agresivni. 116

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Egzibicionizam – karakterističan je za heteroseksualne muškarce; zadovoljstvo se postiže pokazivanjem svojih genitalija na javnom mjestu, najčešće slučajnim prolaznicama. Posebno ih uzbuđuje stid osoba koje su ih vidjele, okretanje glave na drugu stranu, vrisak itd. Ovo je prilično lako razumjeti budući da je razlog egzibicionizma osjećanje manjka muškosti. Egzibicionisti su bezopasni po druge, a nakon ejakulacije obično bježe. Pitanje je da li se može govoriti o egzibicionizmu i kod žena, izraženom kroz sve obnaženije pokazivanje u javnosti, kratke suknje, duboke dekoltee, providnu garderobu koja otkriva grudi, zadnjicu itd ... Sadomazohizam – zadovoljstvo se nalazi bilo u nanošenju bola, ponižavanju i potčinjavanju seksualnog partnera (sadizam), bilo u pasivnom prihvatanju bola, poniženja i potčinjavanja (mazohizam). Ovakvo seksualno opštenje veoma je opasno zbog povreda, koje mogu dovesti čak i do smrti. Takođe je problematično i koliko je mazohista u tom odnosu dobrovoljno pristao na ovakav tretman. Fetišizam – upotreba raznih predmeta koji služe za postizanje uzbuđenja i orgazma. Datim predmetima pridaje se snažno erotsko značenje. To ne moraju biti samo razna seksualna pomagala (npr. vibrator), već ulogu fetiša može imati bilo koji predmet za svakodnevnu upotrebu kojem osoba pridaje erotsko značenje. Transvestizam – podvrsta fetišizma. Javlja se isključivo kod muškaraca. Zadovoljstvo se nalazi

u oblačenju ženske garderobe (omiljeni modnoodjevni detalji transvestita su štikle, čarape sa halterima, brushalteri, šminka ...).

Nekrofilija – poremećaj koji se ogleda u zadovoljavanju seksualnog nagona kroz čin sa mrtvim ljudima. Zabranjena je zakonom.

Transseksualizam – oblačenje muškarca u žensku garderobu, motivisano doživljajem sebe kao žene. Transseksualci su bezopasni po druge. Mnogi među njima rade kao prostitutke, a iznajmljuju ih muškarci koji imaju biseksualne sklonosti.

Nekada su se u psihijatriji kvalitativni poremećaji seksualnog ponašanja dijelili na inverzije i perverzije. (Potom se ovaj drugi naziv kod laika neopravdano odomaćio.) Inverzije su predstavljale „izvrnutost” subjekta sa kojim se stupa u seksualne odnose (lezbijstvo, homoseksualnost, pedofilija, zoofilija – jedino je heteroseksualnost smatrana normalnom), a perverzije „izvrnute” načine na koji se seksualni motiv zadovoljava (fetišizam, frotirizam, transseksualizam, voajerizam ...). Danas je napravljena važna ispravka nepravde, pa se homoseksualnost (i muška i ženska) i biseksualnost smatraju normalnim oblicima seksualne orijentacije – izbačeni su iz zvanične medicinske klasifikacije mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja. Oni nisu više predmet proučavanja psihijatrije i psihopatologije, niti liječenja, a u nekim državama nisu više ni zakonski sankcionisani.

Frotirizam (od riječi „frotir” – trljati) – frotiristi nalaze zadovoljstvo i postižu orgazam trljajući svoju karlicu i genitalije o drugu osobu. To rade na nekom javnom mjestu, gdje je to zbog gužve moguće izvesti – u autobusu, na koncertu ... Bezopasni su ali, kao i egzibicionisti, veoma neprijatni. Zoofilija – seksualna abnormalnost izražena kroz seksualnu sklonost i opštenje sa životinjama. Uglavnom se radi o jako anksioznim i povučenim osobama. Treba je razgraničiti od situacione zoofilije, kada osoba upražnjava seks sa nekom životinjom zato što nema nikog za partnera, kao i od zoofilije prisutne u kulturama koje ovaj oblik seksulanosti ne osuđuju. Telefonoskatilija – označava poremećaj kada osoba koristi specijalizovane telefonske linije i brojeve, tzv. hot-line, kao jedini način za zadovoljavanje seksualnog nagona. Mnogi iz znatiželje pozivaju hot-line i potom odustaju zbog veoma visokih cijena takvih poziva – u takvim slučajevima ne govorimo o telefonoskatiliji kao poremećaju. Uglavnom se sreće kod muškaraca, bez obzira na godine, socijalni i bračni status.

Nakon seksualne revolucije, seks počinje da se prihvata kao krajnje individualna stvar i danas uglavnom preovlađuje pravilo: u seksualnom činu ništa nije zabranjeno, loše, nemoralno ili nenormalno – pod uslovom da prija SVIM osobama koje u njemu učestvuju. Naravno, ovakav pristup dozvoljava veliku slobodu, a sloboda može biti zloupotrijebljena. Zato je prije bilo koje seksualne aktivnosti, naročito sa osobama koje ne poznajemo dovoljno, izuzetno važno unaprijed dogovoriti što se može, a što se neće raditi. 117

Seksualna i reproduktivna prava

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Seksualna i reproduktivna prava

Važno je da znaš koja su tvoja seksualna i reproduktivna prava Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, reproduktivno zdravlje je stanje tjelesnog, psihološkog i socijalnog blagostanja u svim oblastima koje su vezane za reproduktivni sistem. Namjera nam je da ovaj priručnik bude upravo doprinos stvaranju takvog blagostanja. Reproduktivna prava obuhvataju dvije široke oblasti ljudskih prava: pravo na reproduktivnu zdravstvenu njegu i pravo na reproduktivno samoopredjeljenje. Međunarodna federacija za planirano roditeljstvo (IPPF) donijela je, 1995. godine, Povelju o seksualnim i reproduktivnim pravima. Ova povelja utemeljena je na principima Konvencije o ljudskim pravima, a proklamuje da ljudi imaju 118

slobodu da uživaju u međusobno zadovoljavajućoj i sigurnoj vezi, slobodnoj od prisile i/ili nasilja i bez straha od infekcije ili trudnoće, kao i da imaju mogućnost da regulišu svoju plodnost bez negativnih ili opasnih posljedica: Pravo na život Nijedan život ne smije biti ugrožen trudnoćom, rađanjem ili rodnom pripadnošću.

Reproduktivno zdravlje je stanje tjelesnog, psihološkog i socijalnog blagostanja u svim oblastima koje su vezane za reproduktivni sistem.

Pravo na slobodu i sigurnost osobe Svi ljudi imaju slobodu kontrole vlastitog seksualnog i reproduktivnog života. Pravo na jednakost i oslobođenje od svakog oblika diskriminacije Svi ljudi su rođeni jednaki i niko ne smije biti diskriminisan na osnovu 119

Seksualna i reproduktivna prava

U svijetu je sve snažnije prisutna svijest o diskriminaciji homoseksualnih osoba, a nastoji se da se u zakonodavstvu za njih obezbijedi zaštita i ravnopravnost.

Žena mora imati slobodu da izabere da li hoće ili neće da bude majka, kao i koliko će djece imati, bez obzira na stav muškarca.

rase, etničkog porijekla, boje kože, siromaštva, pola ili seksualne orijentacije, bračnog statusa, porodične situacije, fizičke ili mentalne hendikepiranosti, starosti, jezika, religije, političkog i drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovine, rođenja ili drugog statusa.

Pravo na odluku da li imati djecu ili ne Sve osobe imaju pravo da odluče, slobodno i odgovorno, o broju djece i periodu između rađanja, što uključuje i odluku da li uopšte imati djecu, kao i pristup sredstvima za praktikovanje ovog prava.

Pravo na privatnost Svi ljudi imaju pravo da donose autonomne odluke u vezi sa vlastitim seksualnim i reproduktivnim životom, da imaju privatnost i da budu poštovani.

Pravo na zdravstvenu zaštitu i njegu Svi ljudi imaju pravo na najviše moguće standarde fizičkog i mentalnog zdravlja.

Pravo na slobodu mišljenja Svi ljudi imaju pravo da donose odluke o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, i pravo da traže, primaju i daju informacije i razmjenjuju ideje kroz bilo koji medij. Pravo na informacije i edukaciju Svi ljudi imaju pravo na pristup informacijama i edukaciji o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima. Pravo na izbor Ljudi imaju pravo slobodnog izbora da li da uđu u brak ili ne, kao i pravo da osnuju i planiraju porodicu.

120

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Pravo da se uživaju blagodeti naučnog napretka Pravo na slobodu udruživanja i političkog učešća Svi ljudi imaju pravo da formiraju ili da se uključe u nevladinu organizaciju kako bi se unaprijedila seksualna i reproduktivna prava. Pravo da se ne bude žrtva torture i drugih nehumanih tretmana Svi ljudi imaju pravo da ne budu subjekti torture ili okrutnih, nehumanih ili degradirajućih tretmana, kao i da ne budu podvrgnuti medicinskom tretmanu ili naučnom istraživanju bez slobodnog i na informacijama zasnovanog pristanka.

Abortus kao seksualno i reproduktivno pravo Pravo na abortus pripada korpusu reproduktivnih prava. Ipak, pitanje abortusa je veoma kompleksno i sagledati ga znači sagledati sliku odnosa društva prema ženi kroz vrijeme. Oduvijek su postojale žene iscjeliteljke, koje su znale tajne rođenja i tajne abortusa, i oduvijek su „odlučivale” o abortusu, često i po cijenu vlastitog života. Jer, svaka vlast, i državna i crkvena, htjela je da o ovom pitanju odlučuje umjesto njih. Stavovi prema abortusu su se mijenjali, ali su dugo bili (i još uvijek su!) pod jakim uticajem hrišćanske religije, koja abortus smatra grijehom.

grijeh” podijeljeni (Da 51%, Ne 49%). Rezultati govore i o jakim patrijarhalnim uticajima. Žene često imaju moralnu dilemu po pitanju ove odluke. (Časopis ŽINEC, Žene o seksualnosti, istraživanje polaznica Ženskih studija, Kotor, 2003) Pravo na abortus je veoma važno reproduktivno pravo, a povezano je sa potrebom žene da kontroliše svoje tijelo. Žena mora imati slobodu da izabere da li hoće ili neće da bude majka, kao i koliko će djece imati, bez obzira na stav muškarca. U slučaju neželjene trudnoće, ona mora imati pravo na sopstveni izbor, pa i na abortus.

Istraživanja u Crnoj Gori ukazuju da preko 85% žena smatra da im pripada neotuđivo pravo da odluče da li će, kada i koliko djece roditi. Smatraju da je odluka o abortusu izuzetno

Ono što treba da znaš kad formiraš svoj stav prema abortusu: • broj abortusa je jako mali u odnosu na broj rođene djece; • svako dijete treba da bude željeno; • niko nema pravo da nameće svoj moral drugoj osobi; • nijedno kontraceptivno sredstvo nije potpuno sigurno; • kontraceptivna sredstva nisu svima jednako dostupna; • i žena i dijete, ako je neželjeno, imaju mnogo veće psihološke probleme nego što ih izaziva abortus; • legalizacijom abortusa smanjuje se

teška, na šta upućuje i podatak da su odgovori na pitanje „da li je abortus

smrtnost žena, a ne povećava broj abortusa;

U Crnoj Gori abortus je do 1951. godine bio zabranjen i smatran je krivičnim djelom, i za ženu i za izvođača, a 1960. godine je legalizovan.

121

Seksualna i reproduktivna prava

Protiv prava na abortus obično su oni koji žele da gospodare tijelom žene, koji sebi daju pravo da presuđuju o „svetosti života” , ali najčešće ne dignu glas protiv rata i ubijanja ljudi.

• fetus tek nakon tridesete nedjelje može da osjeti bol; • odluka o abortusu nikada nije ženski hir. Materinstvo nije samo zadovoljenje biološke mogućnosti, već je to zadovoljenje mnogo više u sferi psihološkog i socijalnog. Ima žena koje ostvaruju svoje materinstvo, a da nisu biološke majke, i ima bioloških majki koje ne njeguju svoju djecu.

122

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Teza da su žene koje zagovaraju pravo na abortus protivnice materinstva – jednostavno nije tačna. Protiv prava na abortus obično su oni koji žele da gospodare tijelom žene, koji sebi daju pravo da presuđuju o „svetosti života”, ali najčešće ne dignu glas protiv rata i ubijanja ljudi. U diskusijama o pravu na abortus prisutna su dva stanovišta: „Pro-life” i „Pro-choise”:

Pro-life – stanovište da ljudski

Pro - choice – stanovište koje

život počinje začećem, a abortus je ubistvo. Razlozi: • individualno pravo na život treba poštovati, čak i ako postoji nedoumica da li je u pitanju „život”; • obaveza je društva da kroz posredovanje ili rad državnih organa obezbijedi podršku onima u nevolji (neželjena trudnoća), a ne da ih okreće destruktivnim izborima; • moralne vrijednosti i ideje kada se radi o životu fetusa moraju biti podržane, čak i po cijenu individualnih teškoća i porođajnih muka; • zaštita porodice kao jezgra društva; • odgovornost za podizanje djeteta je osnovna dužnost žene; • religioznost, a ne racionalno viđenje života.

ne daje prednost abortusu nad rođenjem, ali promoviše reproduktivnu slobodu. Razlozi: • negiranje slobode izbora jeste negiranje individualne svijesti, posebno u značenju moralne svijesti; • ilegalni abortusi su nepravedni; • insistiranjem na brizi o izboru i kontroli rađanja pažnja se usmjerava na odgovornost za roditeljstvo, a podizanje djece odvaja od čisto biološke i seksualne obaveze; • treba se zalagati za emancipaciju žene u pogledu njenog tijela; • uloga žene u porodici ne može se svoditi na rađanje i njegovanje djece; • racionalno viđenje života, umjesto religioznog.

SEKSIZAM „Seksizam je sveprisutno višeglavo čudovište koje se na različite načine pojavljivalo u različitim istorijskim periodima i u različitim kulturama. To je sistem uvjerenja zasnovan na pretpostavci da su fizičke razlike između muškaraca i žena toliko značajne da bi trebalo da budu odlučujuće za praktično sve društvene i ekonomske uloge muškaraca i žena. U skladu sa takvim uvjerenjima, nisu samo njihove reproduktivne funkcije određene polom, već je pol faktor koji vlada njihovim cjelokupnim životom, svim njihovim funkcijama u društvu i ekonomiji, njihovim odnosom prema državi i svim javnim institucijama, a posebno njihovim međusobnim odnosom. Seksizam se ispoljava u svim oblicima ponašanja, od suptilnih gestova i jezika do eksploatacije i ugnjetavanja, kao i u svim ljudskim institucijama, od porodice do multinacionalnih korporacija. Glavni temelj na kome počivaju seksistički stavovi ogleda se u uvjerenju da su muškarci biološki i intelektualno superiorniji od žena. Ovo uvjerenje dovodi do ponašanja poznatog kao muški šovinizam – do diskriminacije prema ženama, koja obuhvata očigledne i opšte prihvaćene društvene, ekonomske i političke običaje i prakse, kao i pravne institucije

koje ozakonjuju i održavaju podređeni položaj žena. Muški šovinizam funkcioniše u svim sferama privatnog i javnog života. Pođimo od činjenice da su žene potčinjene očevima, muževima, pa čak i sinovima, preko diskriminacije koja se prema njima sprovodi na poslu, pa do njihovog isključivanja iz sfera moći, naročito iz tehnologije i politike.” Beti Rijardon Ovaj pojam se pojavio 1965. godine, a formiran je po analogiji sa riječju rasizam. Seksistički su oni društveni odnosi u kojima muško osporava vrijednost ženskog. Patrijarhat je poredak koji se zasniva na seksizmu i dominaciji muškaraca nad ženama i otvoreno, ili neupadljivo, koristi sve institucionalne i ideološke mehanizme kojima raspolaže (pravo, ekonomiju, moral, nauku, medicinu, modu, kulturu, obrazovanje, masmedije itd.) kako bi održao i reprodukovao patrijarhalne odnose u društvu. Stanovište savremenog feminizma jeste da seksistička društvena vjerovanja i prakse ne samo da ograničavaju aktivnosti žena, već uporno nastoje da naglašavaju razlike između muškaraca i žena. Seksizam se može uočiti i u medijima, na primjer kroz forsiranje stereotipne polne uloge žene kao majke

U automobilskoj industriji čest je slučaj da se radi privlačenja pažnje uz proizvod koristi žensko tijelo.

Seksizam je direktno povezan sa ratnim sistemima, pa se pretpostavlja da bi veća integracija žena u sve sfere ljudskih djelatnosti bila prevencija ratnih sukoba.

123

Seksualna i reproduktivna prava

Seksizam se može uočiti kroz stereotipne prikaze: muškarca kao uspješne poslovne osobe, a žene kao majke i domaćice.

i domaćice. Ovo možeš veoma lako provjeriti prateći koji se proizvodi reklamiraju preko televizije. To su, po pravilu, proizvodi „za žene” - proizvodi za kuću, higijenu i kozmetika. Smatra se, naime, da žene više vremena provode u kući nego muškarci, da više gledaju televizijski program, pa su i TV reklame napravljene u skladu sa tim. Na seksizam ukazuje i činjenica da u štampanim medijima i na internetu ima više reklama „za muškarce” - žena se apriori kvalifikuje kao manje inteligentna, „ona koja ne čita i ne umije da koristi internet”. U našoj sredini i prostorima bivših jugoslovenskih republika seksizam je naročito uočljiv u tekstovima pop i narodnjačkih „hitova”. U njima se zapravo veoma eksplicitno govori o seksu na veoma ružan način, veličaju se prevara i promiskuitet, žene se redovno opisuju bilo kao nezasite, bilo kao frigidne u seksu, dok su muškarci prikazani kao „mačo” ili kako, eventualno, žale što su zbog strastvenog seksa propustili pravu ljubav, na drugoj strani. Ovakvi tekstovi, naročito zbog ritmičnih melodija koje uz njih idu, lako „ulaze u uho” i kreiraju svijest naših mladih ljudi, na način da im promiskuitet, prevara i vulgarnost postaju prihvatljivi i uobičajeni oblici ponašanja. (Aida Perović - Ivanović)

124

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Obrati pažnju kada u medijima (npr. kroz muziku koju slušaš) prepoznaš seksizam kako ne bi podlegao/la stereotipima: Pijem vino i rakiju vruću i ne mislim na traktor i kuću. Šta će meni vjenčanje i žena kad sa tuđom živim bez problema. Varao me dragi, nek je zdrav i živ, kad ga žene vole nije, nije kriv! Hop mala bosonoga, kako živiš bez onoga. Sladak šećer, hladna voda, hajde mala dok je zgoda. Da te nisam prevarila, vjeruj mi, ne bih znala da si bio najbolji, voljela bih kad bi bili jednaki, kad već nećeš da me ostaviš ... Najbolji si najbolji, od svih faca slavnih, ti voziš ferari, u gradu si glavni! Kaži mala svoje muke, čiča ima zlatne ruke! Neće čiča tu da srlja, hoće samo da podrlja! Moja mala nosi suknju mini, ispod mini napisala skini, moja mala nosi suknju maksi, ispod maksi napisala taksi! Nas dva brata, naučio tata, sa ženama kako se barata! Nisam lopov al’ bi znao tom čovjeku šta bi krao! ...nećeš čak ni pasulj da mi skuvaš, a kamoli djecu da mi čuvaš! Moja mala lutkica, tvrdi da je devica, kaže pre venčanja nema milovanja. Devo, devo device, prelepa lepotice, nemoj sa mnom da se svađaš, bolje decu da mi rađaš.

Kontinuirana istraživanja su pokazala da se u temeljima seksističkih stavova i praksi nalazi mizoginija (mržnja prema ženama) i ginofo-

bija (strah od žena). Ove se pojave smatraju univerzalnim, a posljedica su dominacije žene u ranom djetinjstvu. Mizoginija ima svoje korijene u poziciji djeteta u odnosu na majku (majka je oličenje moći i djetetove apsolutne zavisnosti) i zasniva se na dubokoj ambivalenciji koja potiče još iz preverbalnog perioda (strast). Ambivalencija ovdje označava istovremeno postojanje suprotnih osjećanja prema majci: i volimo je (jer je nježna prema nama, miluje nas i hrani), i mrzimo je (jer je moćna, kažnjava nas i potpuno smo zavisni od njene volje). Svi smo iskusili taj osjećaj bespomoćnosti i zavisnosti, beskrajnog osjećanja povjerenja i blaženstva, kao i doživljaj tuđe volje kojoj se povinujemo „iz ljubavi”. Dominaciju žena i isključivanje muškaraca iz vaspitanja djece u djetinjstvu podržavaju tradicionalni mitovi i kulturne norme, što neminovno dovodi do razvoja necjelovitih ličnosti – i muškaraca i žena – i do nelagodnosti među polovima. Otac koji je mnogo manje prisutan u vaspitavanju djeteta realno nema priliku da svoje dijete i nagrađuje i kažnjava; najčešće ga samo nagrađuje (pažnjom, kroz igru, poklone, šetnju ...), pa tako dijete nema razlog da ga mrzi. Kroz taj primarni odnos sa ocem, dijete kasnije

ima blagonaklona osjećanja prema muškarcima uopšte. Kada se oba roditelja podjednako bave odgajanjem i vaspitavanjem djeteta, stiču se dobri uslovi da ono „iskusi sva lica” i majke i oca, te da tokom života realnije doživljava ostale žene i muškarce oko sebe. Realnije, u ovom kontekstu, znači: ne pripisujući apriori pozitivne ili negativne osobine nekoj osobi na osnovu njenog pola. Seksizam je štetan za oba pola i predstavlja ozbiljnu prepreku za razvoj odraslih i zrelih ljudi i, uopšte, humanog društva. Pristalice feminizma – i žene i muškarci – insistiraju na jednakosti žena u najosnovnijem i najpotpunijem smislu te riječi. Drugim riječima, zastupaju stav da žene imaju jednaku društvenu i ljudsku vrijednost kao muškarci, te da razlike između polova, bez obzira na to da li su biološki ili društveno uslovljene, ne smiju predstavljati osnov za diskriminaciju žena. Seksizam je direktno povezan sa ratnim sistemima, pa se pretpostavlja da bi veća integracija žena u sve sfere ljudskih djelatnosti bila prevencija ratnih sukoba.

Kada se oba roditelja podjednako bave odgajanjem i vaspitavanjem djeteta, stiču se dobri uslovi da ono „iskusi sva lica” i majke i oca, te da tokom života realnije doživljava ostale žene i muškarce oko sebe.

Jedna od mjera za prevazilaženje mizoginije (mržnje prema ženama) jeste učešće oba roditelja u brizi i vaspitavanju djece ...

125

Seksualna i reproduktivna prava

Seksizam i mizoginija se provlače kroz stripove i viceve.

Pornografija Prvi poznati grafički prikaz porno materijala nalazi se na piramidama.

Sve je više porno filmova koji propagiraju izopačene, pa i zakonom zabranjene seksualne sklonosti, kao što su pedofilija, nekrofilija, sodomija i koprofilija.

Danas postoje specijalizovani pornografski časopisi, filmovi i veb-sajtovi. Pornografija je postala industrija, donosi ogromnu zaradu i stoga je često pod okriljem kriminalnih klanova. Pornografski filmovi su filmovi koji prikazuju eksplicitne scene seksa, bilo između muškarca i žene ili više osoba, između osoba istog pola, ali i sa životinjama. Ovakvi filmovi nose univerzalnu međunarodnu oznaku XXX, koja potencijalne gledaoce upozorava na njihov sadržaj. Dokumentarni filmovi koji obrađuju temu snimanja porno filmova otkrivaju neke istine: mada gledaocima drugačije izgleda, pornografske scene se ne snimaju odjednom, „iz jednog kadra”, već iz više pokušaja; glumci i glumice vrše razne pripreme da bi

126

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

olakšali snimanje pojedinih scena (naročito scena analnog seksa) a redovno se, nakon snimljenog video materijala, dodatno nasnimavaju glasovi – neki drugi glumci i glumice snimaju zvučne efekte da bi film bio što uvjerljiviji. U dokumentarcima se ističe i zanimljiv podatak da se čitava filmska ekipa, kao po pravilu, zaljubi, „otkači” za šminkerkom zakopčanom do grla, a ne za obnaženim porno glumicama i glumcima. (TV Via Sat Explorer). Prema djelu Patrika Robertsona „Filmska fakta“, najraniji pornografski film za koji se sa sigurnošću može reći kada je snimljen jeste francuski “A l’Ecu d’Or ou la bonne auberge”, iz 1908. godine. U ovim filmovima dijalozi su svedeni na minimum i u funkciji su seksualnog odnosa. Seksualni odnos se uvijek završava muškom ejakulacijom po tijelu žene, ili nekog drugog pasivnog partnera. Porno filmovi su koncipirani tako da oslobode maštu. Međutim, oni danas dobijaju potpuno novi značaj – postaju zamjena za tjelesni kontakt i polni odnos sa drugom osobom. Stoga porno filmovi, umjesto da doprinesu seksualnom obrazovanju

i oslobađanju pojedinca, sve češće imaju sasvim suprotno dejstvo.

tova i suzbijanje dalje distribucije njihovih sadržaja.

Sve je više porno filmova koji propagiraju izopačene, pa i zakonom zabranjene seksualne sklonosti, kao što su pedofilija, nekrofilija, sodomija, koprofilija. Osim toga, akcenat je na muškom zadovoljstvu, što se ogleda u neprikazivanju ženskog orgazma, dok je muškom sve podređeno. Česta je i fizička i verbalna brutalnost prema akterkama filma. Ovakav pristup, naročito među mlađom publikom, može dovesti do razvijanja sklonosti za pretjerano mačističku, kao i nasilničku viziju seksualnosti.

Među parovima se sve češće dešava da koriste porno filmove za izazivanje uzbuđenja, što će reći, umjesto predigre. Rezultat može biti pozitivan u fiziološkom smislu (može doći do erekcije i vaginalnog vlaženja), ali ovim se, zapravo, posmatrano na duže staze, stimuliše pasivnost i otuđenje među partnerima.

Nema ničega lošeg u tome ako neko masturbira gledajući neki pornografski materijal, ali je jako loše ako taj materijal istovremeno šalje i dodatne poruke, koje idu u prilog seksualnom nasilju i seksizmu. U svijetu su zabranjeni i veoma strogo zakonom sankcionisani pravljenje, prodaja, kupovina i konzumiranje sadržaja dječje pornografije. Ovi se sadržaji zato pokušavaju plasirati putem veb-sajtova, čije se gledanje anonimo i skupo naplaćuje. No, ipak postoje efikasni načini za otkrivanje posjetilaca ovih saj-

Najnoviji trend u mas-medijima, pa tako i u pornografskoj industriji, jeste prikazivanje takozvanih „snimaka iz kućne radinosti”, gdje su akteri bilo javne i poznate ličnosti, bilo obični ljudi, no niko od njih nije porno glumac. Ovakvi video klipovi lako se „skidaju” sa interneta i distribuiraju putem mms-a. Postavljaju ih ili sami akteri snimka – zbog egzibicionističkih sklonosti i/ili radi zarade – ili neke druge osobe koje se tih snimaka nekako domognu, a zatim ih plasiraju – kako bi naudili i osramotili prikazane ljude, odnosno, takođe radi finansijske dobiti. U ovom drugom slučaju, riječ je o svojevrsnom seksualnom nasilju – zato je, pri interpretaciji ovakvih „slučajeva”, upravo to činjenica koja treba da dobije primat, a ne senzacionalističko akcentovanje sadržaja snimka.

Lolicon (naziv dolazi od junakinje knjige „Lolita” Vladimira Nabokova) - u japanskim manga crtanim filmovma Lolicon predstavlja seksualizovani maloljetni ženski karakter. Postoje kritike da je ovo vrsta dječje pornografije. Opozit u muškom rodu je Shotacon.

127

Seksualno nasilje

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Seksualno nasilje

Tema nasilja, naročito nasilja počinjenog nad ženama, u posljednjih desetak godina veoma je aktuelna. Pa ipak, iako se ženske nevladine organizacije dosta bave ovim problemom, on je i dalje snažno prisutan – prvenstveno zahvaljujući patrijarhalnoj zatvorenosti, stavu da se radi o privatnim stvarima i nepriznavanju da nasilje stvarno postoji. Žrtve nasilja, a to su najčešće žene i djeca, trpe fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje. Smatrali smo da je potrebno da tema seksualnog nasilja nađe mjesto u ovom priručniku kako bi se radilo na njegovoj prevenciji, a time se stekle veće šanse za dobro seksualno i reproduktivno zdravlje svih ljudi. Seksualno nasilje je opšti naziv za brojne oblike seksualnog ponašanja za koje je karakteristično da se odvijaju bez pristanka, odnosno da su iznuđeni primjenom sile i/ili prijetnje. 128

Postojanje seksualnog nasilja ne zavisi od njegovih žrtava već od nasilnika i, u krajnjem, od društva – koje ga ili sankcioniše, ili toleriše i ne sankcioniše. Dobacivanje, vulgarni komentari, neželjena dodirivanja, seksistički vicevi... dio su naše svakodnevice i ogroman broj ljudi im se ne suprotstavlja. Iako su sve osobe koje su nekad iskusile ovakvo ponašanje sigurno doživjele neprijatnost, stid i strah, često čak ni one u tome ne prepoznaju pravo seksualno nasilje.

Treba stalno imati na umu da seksualno nasilje nije samo privatna (lična) stvar žrtve.

Dobacivanje, vulgarni komentari, neželjena dodirivanja, seksistički vicevi ... dio su naše svakodnevice i ogroman broj ljudi im se ne suprotstavlja.

Oblici seksualnog nasilja Seksualno uznemiravanje ---> neželjeno seksualno ponašanje koje žrtvu stavlja u neugodnu situaciju poniženja ili stida (a koje ne mora uključivati i fizički dodir). Najčešće su to neželjene seksualne aluzije, opsceni telefonski pozivi i ponude, 129

Seksualno nasilje

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

šale, neželjena izloženost pornografskim sadržajima i ponašanjima (izraz lica, pokreti, znakovi rukama) koja se manifestuju na različitim mjestima – na ulici, radnom mjestu, u školi, na fakultetu, u gradskom prevozu, restoranu, kafiću ...

Samo jedno od pet počinjenih silovanja izvršeno je od strane žrtvi nepoznate osobe.

Love should never hurt [Ljubav ne bi nikada smijela da povrijeđuje]

Seksualno ucjenjivanje ---> predlog ili zahtjev za usluge seksualne prirode, dat od strane poslodavca, direktora, profesora ili drugog hijerarhijski nadređenog lica, kojim se uslovljava napredovanje na poslu, veća plata ili beneficije, obećava polaganje ispita, dobijanje visoke ocjene i sl. Prisilne seksualne radnje ---> seksualno ponašanje izvršeno pod prisilom i/ili prijetnjom, kao što su neželjeni/prisilni dodiri tijela, prisilno dodirivanje intimnih dijelova tijela, prisiljavanje na masturbaciju i sl. Pokušaj silovanja ---> svaki pokušaj bilo kog oblika seksualnog čina protiv volje žrtve. Silovanje ---> neželjeni/nasilni oblici vaginalne, analne i oralne penetracije penisom ili predmetima. Incest ---> seksualno zlostavljanje od strane osobe sa kojim je žrtva u krvnom srodstvu ili koja je osoba od

130

povjerenja (kumstvo ...). Incestom se smatraju svi oblici seksualnog nasilja, od uznemiravanja do silovanja, pod uslovom da se odvijaju među srodnicima. Ostali oblici seksualnog nasilja nad žrtvama su: seksualno ropstvo, prisilna prostitucija, trgovina žrtvama, seksualna zloupotreba djece ... o čemu će biti riječi u daljem tekstu.

Zablude i činjenice o seksualnom nasilju

nasilju, a zatim i činjenica koje treba da znaš kako bi formirao/la ispravan stav. ZABLUDA: Silovanje je prouzrokovano silovateljevim nekontrolisanim seksualnim nagonom. Ili: Ljudi siluju zato što ne mogu da kontrolišu svoj seksualni nagon. ČINJENICA: Silovanje je čin nasilja, dokazivanja moći i kontrole, a ne seksa. Silovateljev cilj jeste da ponizi žrtvu i da joj potpuno oduzme ličnu moć.

Seksualno nasilje prate mnoga pogrešna vjerovanja i predrasude. Nažalost, takva vrsta stavova je široko rasprostranjena. Uz to, mediji i reakcije institucija, porodice i prijatelja, često doprinose učvršćivanju predrasuda kod samih žrtava koje su preživjele seksualno nasilje. Razumijevanje i odbacivanje mitova od presudne je važnosti za podršku žrtvama koje su prošle kroz ovo iskustvo. Predrasude (zablude) o seksualnom nasilju mogu lošu situaciju učiniti još gorom (Ljiljana Raičević). Njima se krivica često „prebacuje” sa silovatelja na žrtvu.

ZABLUDA: Žrtva je „sama tražila to što je dobila”, jer je bila zavodljiva, nepažljiva, pijana, drogirana, provokativno obučena ili se provokativno ponašala ... ČINJENICA: Niko ne traži i ne želi da bude zlostavljan/a, povrijeđen/a ili ponižen/a. Osobe svih starosnih doba i svih društvenih pozicija bile su mete seksualnog zlostavljanja. Devedeset procenata svih silovanja unaprijed je isplanirano. Napadač često nosi oružije ili prijeti žrtvi smrću, ako se opire. Česta silovanja izvršena nad mentalno retardiranim osobama dodatno pobijaju gorenavedeni stav. (Liskić, 1998)

Evo nekih od najčešćih i najdublje ukorijenjenih zabluda o seksualnom

ZABLUDA: Većina silovatelja su nepoznati žrtvama.

ČINJENICA: Većina silovanja počinjena je od strane nekog koga žrtva poznaje: komšije, prijatelja, poznanika, kolege, školskog druga, muža, partnera ili bivšeg partnera, porodičnog prijatelja koji dolazi u kuću ... Silovanja su uglavnom planirana i izvršena od strane intimnih prijatelja, poznanika, članova porodice ili nepoznatih kada se za to ukaže prilika. Samo jedno od pet počinjenih silovanja izvršeno je od strane žrtvi nepoznate osobe (Ministarstvo pravde SAD-a, 1996). Približno 28% silovanja počinili su muževi i momci žrtava, 35% poznanici, a 5% neke od drugih, žrtvi bliskih osoba (Ministarstvo pravde SAD-a, 1994). ZABLUDA: Većina silovanja dešava se u parkovima, mračnim i pustim ulicama i usred noći. ČINJENICA: Većina silovanja (preko 60% slučajeva) dogodi se u poznatom prostoru – u stanu žrtve ili počinioca, koji je najčešće poznata osoba. Silovanja se jednako često dešavaju danju kao i noću.

Predrasude (zablude) o seksualnom nasilju mogu lošu situaciju učiniti još gorom. Na primjer: Žrtva je „sama tražila to što je dobila”, jer je bila zavodljiva, nepažljiva, pijana, drogirana, provokativno obučena ili se provokativno ponašala ... Činjenica je da niko ne traži i ne želi da bude zlostavljan/a, povrijeđen/a ili ponižen/a.

ZABLUDA: Silovatelji su mentalno bolesni ili psihotični i ne mogu se obuzdati. ČINJENICA: Ne postoji „tipičan” silovatelj. Muškarci koji su silovali pripadaju svim socio-ekonomskim kla131

Seksualno nasilje

Od muškaraca koji su priznali silovanje, 75% je reklo da su ponekad napijali žrtve da bi povećali vjerovatnoću seksualnog odnosa (Kanin, 1985).

Napadači upotrebljavaju mnoge oblike prinude, prijetnji i manipulacija da bi izvršili silovanje.

132

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

sama, nacijama i rasama. Oni su često ugledni, bogati i moćni ljudi, a ne „ljudi sa margine”, pijanci, beskućnici, bolesnici, i ne mogu se prepoznati po specifičnom ponašanju. Jako je malo silovatelja koji su mentalno nesposobni i/ili bez dodira sa stvarnošću. Većina silovanja je planirana. Napomena: Prema policijskoj statistici za Englesku i Vels (1980), samo 2% muškaraca optuženih za seksualno nasilje prethodno su psihijatrijski liječeni. ZABLUDA: Žrtve lažu o seksualnom zlostavljanju da bi spasile svoju reputaciju, ili da bi se osvetile partneru koji ih je napustio. ČINJENICA: Seksualno nasilje je zločin koji se u ogromnom broju slučajeva ne prijavljuje. Žrtve će prije lagati i reći da nisu bile seksualno zlostavljane nego prijaviti silovanje, i to zbog osjećaja krivice i straha od daljeg zlostavljanja, ili uznemiravanja i ucjenjivanja. Iskustvo SŽK pokazuje da mnoge žrtve koje prijave silovanje, usljed raznih pritisaka, odustanu od daljeg procesa, tako da mnogi slučajevi završe bez dokaza, kao da se nisu ni dogodili. Jedno od najdetaljnijih istraživanja ove vrste, sprovedeno na reprezentativnom uzorku od 12 300 žrtava u Kanadi, pokazalo je da se samo jedan od 20 slučajeva svih

oblika seksualnog nasilja prijavi (kanadska statistika, 1990). Broj lažnih prijava za silovanje nije veći od broja drugih lažno prijavljenih krivičnih djela, a iznosi 2% (Istraživanje policije u Njujorku, 1970, prema „Sexual Violence”, London Rape Crisis Centre, 1984). ZABLUDA: Da žrtve nisu pile, ne bi bile seksualno zlostavljane. ČINJENICA: Alkohol je oružje koje neki silovatelji ciljano upotrebljavaju da bi kontrolisali svoje žrtve i da bi ih učinili nemoćnima. Kao dio svog plana, silovatelj će ohrabrivati žrtvu da pije, ili će za žrtvu odabrati osobu koja je već pijana. Alkohol nije uzrok silovanja, to je samo jedno od mnogih oruđa koje silovatelji koriste. Od muškaraca koji su priznali silovanje, 75% je reklo da su ponekad napijali žrtve da bi povećali vjerovatnoću seksualnog odnosa (Kanin, 1985). ZABLUDA: Ako se žrtva nije fizički suprotstavila ili borila sa napadačem, to nije bilo silovanje. ČINJENICA: Napadači ne traže borbu. Oni upotrebljavaju mnoge oblike prinude, prijetnji i manipulacija da bi izvršili silovanje. Često koriste alkohol i droge da bi onesposobili žrtve. U 87% slučajeva silovanja postojala je prijetnja životu žrtve, a u 50%

slučajeva prijetnja oružjem. Treba istaći da krivični zakoni nekih zemalja definišu seksualno nasilje onim što čini nasilnik, a ne ponašanjem žrtve. Dešava se da žrtve, da bi spasile goli život ili prošle sa što manje povreda, prestanu da se opiru. Većinu žrtava parališe ogroman strah. Odustajanje od borbe i opiranja nikako ne znači da žrtva dobrovoljno pristaje na seksualni čin.

Najčešće brige žrtava koje su doživjele seksualno nasilje Ovo su neke od mnogih briga koje mogu imati žrtve, bilo žene ili muškarci, koje su preživjele seksualno nasilje:

ZABLUDA: Muškarci ne mogu biti silovani. ČINJENICA: Muškarci mogu biti, i jesu bivali seksualno zlostavljani, kao dječaci i kao odrasli. Statistički podaci govore da među dječacima uzrasta od 0 do 16 godina svaki šesti postane žrtva seksualnog nasilja, najčešće silovanja. (Hoper, 1997).

• briga da će njihova porodica i prijatelji/ce saznati da su bile seksualno zlostavljane; • briga da će ljudi misliti da je krivica njihova i da su one odgovorne; • briga da će za silovanje saznati ljudi koji ne pripadaju porodici; • briga da će se njihova imena pojaviti u medijima; • briga da su zatrudnjele; • briga da su dobile neku od polno prenosivih bolesti.

ZABLUDA: Ne postoji silovanje u braku. Seksualni odnos sa mužem je bračna dužnost. ČINJENICA: Žena u braku/ vanbračnoj zajednici nije vlasništvo muškarca. Svaka seksualna aktivnost protiv volje supruge, takođe je silovanje. Zajednički život i/ili brak ne smiju nametati seksualni odnos kao moranje, niti je obaveza bilo koji oblik seksualnog odnosa koji jedan od partnera ne želi.

Privatnost je briga mnogih žrtava koje su preživjele seksualno nasilje. Ukoliko se desi da tvoja poznanica ili poznanik, ili pak član/ica tvoje porodice, bude žrtva seksualnog nasilja, važno je da ispoštuješ njen/njegov izbor i odluku kome će otkriti što se dogodilo. Ako žrtva ni tebi nije povjerila svoje iskustvo, važno je da ne vršiš pritisak da to učini. Ono za što ti smatraš da bi žrtvi sigurno pomoglo da prebrodi iskustvo nasilja, ne mora i njoj da odgovara, ili bar ne u tom trenutku.

Odustajanje od borbe i opiranja nikako ne znači da žrtva dobrovoljno pristaje na seksualni čin.

Zajednički život i/ili brak ne smiju nametati seksualni odnos kao moranje,

133

Seksualno nasilje

Važno je da porodica i prijatelji ne osuđuju reakcije žrtve.

Žrtva osjeća da ju je ovo iskustvo odvojilo od ostalih ljudi, osjeća da pri samom pogledu na nju ljudi mogu da pogode da je bila seksualno zlostavljana.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Moguća osjećanja žrtve koja je preživjela seksualno nasilje

doživio traumu. Svako preživljava krizu drugačije. Dozvoli joj da prođe kroz krizu na svoj način.

Osobe koje su preživjele seksualno nasilje često reaguju na način koji je potpuno neočekivan. Spektar reakcija može biti veoma širok. Žrtve svjedoče da, poslije pretrpljenog nasilja, njihove emocije idu iz jedne krajnosti u drugu.

GUBITAK KONTROLE – Osjećanje da je čitav život okrenut naglavačke i da više nikada neće povratiti kontrolu nad svojim životom.

Važno je da porodica i prijatelji ne osuđuju reakcije žrtve. Treba znati da ne postoji standardni ili tipičan „odgovor”, odnosno reakcija žtrve na seksualno nasilje. U tekstu koji slijedi navedene su neke od takvih reakcija, no pravila ipak nema: žrtva može proći kroz sve, samo kroz neke, ali se dešava i da one potpuno izostanu. ŠOK I OBAMRLOST – Osjećanje dezorijentisanosti, zbunjenosti, preplavljenost osjećanjima; žrtva ne zna što zapravo osjeća ili što treba da radi, a može imati i reakcije karakteristične za bilo koju životnu krizu: npr., plače, lako se uzbudi, nervozno se smije, povlači se ... Što ti možeš da uradiš? Možeš da uvjeriš žrtvu da su te reakcije normalne, razumljive za svakog ko je

134

Šta ti možeš da uradiš? Pomozi žrtvi da dobije informacije i prepozna mogućnosti koje su joj na raspolaganju. Ne preuzimaj stvar „u svoje ruke” i nemoj donositi odluke umjesto nje. Možeš je pitati: „Što mogu da uradim za tebe?” Prilika da žrtva napravi izbor, čak i veoma mali, od presudne je važnosti za vraćanje osjećanja kontrole nad vlastitim životom. Poštuj njenu privatnost i dozvoli joj da izabere kome će kazati za ono što joj se dogodilo. STRAHOVI – Strah da ih silovatelj može ponovo napasti, strah za opštu fizičku sigurnost, strah da ostane sama, strah od drugih ljudi ili situacija koje je mogu podsjetiti na ono što joj se dogodilo. KRIVICA I SAMOOKRIVLJAVANJE – Osjećanje da je mogla, ili da je trebalo da uradi nešto da izbjegne ili spriječi napad, sumnja u sopstvenu sposobnost procjenjivanja.

IZOLACIJA – Osjećanje da ju je ovo iskustvo odvojilo od ostalih ljudi, osjećanje da pri samom pogledu na nju ljudi mogu da pogode da je bila seksualno zlostavljana. RANJIVOST, NEPOVJERENJE Osjećanja sumnje i opreza, žrtva ne zna kome da vjeruje. SEKSUALNI STRAHOVI – Žrtva koja je preživjela seksualno nasilje može osjećati da ne želi seksualne veze; pita se da li će ikada željeti seksualni kontakt ili uživati u njemu; strahuje da će je seksualni odnos podsjetiti na traumatski događaj. BIJES – Osjećanje bijesa prema napadaču; može fantazirati o osveti; može osjećati bijes prema cijelom svijetu jer se više nigdje ne osjeća sigurno; ako je religiozna, moguće je da osjeti bijes što njena vjera nije spriječila ono što joj se dogodilo. PREKIDANJE DNEVNIH AKTIVNOSTI – Tokom prvih dana ili nedjelja nakon događaja, žrtva je često okupirana razmišljanjem o napadu; ima teškoća da se koncentriše, poremećaj sna i apetita; dešava se da se trza na svaki šum, osjeća raznorazne strahove, uznemirena je ili depresivna.

Podrška Podršku mogu pružiti stručna lica, kao i osobe od povjerenja: savjetodavka, zastupnica, prijatelj ili prijateljica, rođaci ... U Sigurnoj ženskoj kući (SŽK) u Podgorici žrtva može dobiti podršku i pomoć i u slučaju da je od seksualnog nasilja prošlo nekoliko godina.

Medicinska pomoć

Glumica Nikol Kidman je „ambasadorka dobre volje” Razvojnog fonda Ujedinjenih nacija za žene - UNIFEM (The United Nations Development Fund for Women)

Obezbjeđivanje medicinske njege nakon napada, ali i kasnije, jedna je od najvažnijih stvari koje žrtva treba da učini za sebe. Precizne informacije o kojima ćeš ovdje čitati mogu ti pomoći da razumiješ sve mogućnosti koje su dostupne žrtvi seksualnog nasilja. Ako se tvojoj prijateljici ili prijatelju desi da bude žrtva seksualnog nasilja, treba da je/ga pitaš da li želi tvoju podršku i pratnju. Poslije napada, žrtva može imati povrede koje je potrebno liječiti, a treba i da obavi ginekološki pregled radi moguće trudnoće i polno prenosivih bolesti. Prijatelj/ica, rođak/a, odnosno zastupnica iz SŽK-a ili SOS-a, treba da ponudi podršku i pratnju kroz bolničke procedure. 135

Seksualno nasilje

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Ljekarski pregled je način da se otklone posljedice tjelesnih povreda, koje nekada mogu veoma ozbiljno da ugroze zdravlje žrtve. Neki napadači koriste droge kako bi obezbijedili fizičku kontrolu žrtve. Ako žrtva vjeruje da je bila drogirana, treba o tome da informiše ljekara/ku.

Prikupljanje dokaza

Žrtva nije obavezna da obavi medicinski pregled radi obezbjeđivanja dokaza, ali joj on omogućava mnogo veće šanse u sudskom postupku – ukoliko se, i kad god se za njega odluči.

Još jedan važan razlog za neposrednu medicinsku intervenciju jeste obezbjeđivanje dokaza za sudsku istragu. Ukoliko žrtva, poslije napada, prvo ode u zdravstvenu ustanovu i kaže da je silovana, odnosno ukoliko ljekar/ka osnovano posumnja da su njene povrede posljedice nasilnog polnog akta, njegova/njena je dužnost da obavijesti policiju o sumnji za izvršeno krivično djelo. (Ljekar koji to ne učini može zakonski odgovarati.)

Ohrabrite žrtvu, koliko god da joj je to teško, da što prije ode u bolnicu, kao i da sačuva sve eventualne dokaze. Ipak, ni kasniji – odloženi pregledi nisu bez značaja: nikada se pouzdano ne zna šta je sve moguće naći i kako će činjenice koje se ustanovljavaju pregledom uticati na povezivanje djela sa počiniocem.

Da bi ljekar/ka stekao/la realnu sliku i da bi se uvažili dokazi, žrtva ne treba da se kupa, tušira, mijenja odjeću ili na bilo koji način uređuje

Žrtva nije obavezna da obavi medicinski pregled radi obezbjeđivanja dokaza, ali joj on omogućava mnogo veće šanse u sudskom postupku – ukoliko se, i kad god se za njega odluči. Po obavljenom pregledu, bolnica je zakonski obavezna da silovanje prijavi policiji. Međutim, to žrtvu ne obavezuje da razgovara sa policijom. Možda će se za nekoliko mjeseci osjećati drugačije i imati drugačiji odnos prema tome. Prijatelji i porodica treba da ponude neosuđujuću

prije ljekarskog pregleda. Ne treba da obavlja vaginalno ispiranje ili

podršku, bez obzira na to što žrtva odluči.

Što žrtva nikako ne treba da radi prije pregleda?

136

da se briše vlažnim maramicama, jer su tragovi ejakulacije i stidnih dlaka važni dokazi. Ukoliko je snošaj bio analni, treba da odloži pražnjenje crijeva. Ne treba da baca odjeću i druge predmete koji bi mogli biti od koristi za istragu.

Prijavljivanje policiji Prijavljivanje je način da žrtva koja je preživjela seksualno nasilje povrati osjećanje lične moći i kontrole. Žrtva time dobija mogućnost da uradi nešto u vezi sa nasiljem koje je nad njom počinjeno. Prijavljivanje policiji takođe će pomoći da od silovanja zaštitite druge moguće žrtve – većina silovatelja ponavlja napade. Ipak, žrtva koja je preživjela silovanje treba sama da odluči da li će zločin prijaviti i da li će pokrenuti sudski postupak. Najčešći razlozi zbog kojih žrtva ne prijavljuje seksualno nasilje • Osjeća strah od okrivljavanja, nevjerice, ismijavanja. • Ne želi da se sazna što je preživjela – boji se reakcije porodice, prijatelja, kolega. • Trpi pritisak od strane porodice i/ili prijatelja da ne prijavi zločin - misle da se neće moći dokazati; plaše se osvete silovatelja; smatraju da je to sramota za žrtvu i/ili porodicu; misle da će biti izloženi poniženju; vjeruju da je bolje da se sve „zaboravi”. • Ne osjeća se dovoljno snažnom da prođe kroz policijske i sudske pro-

cedure - strah od ponovnog susreta sa silovateljem; ne želi da ponovo proživljava traumatska iskustva; ne želi dodatna poniženja i neugodnosti, optužujuće komentare i pitanja; osjeća nelagodu pri ispitivanju o njenom prethodnom intimnom životu. • Osjeća snažan strah od napadačevih prijetnji. Ako se žrtva odluči da postupak prijavi policiji Mnoge osobe koje su preživjele seksualno nasilje odluče da prijave zločin i da učestvuju u sudskom postupku protiv nasilnika. To nije lak proces za žrtvu, ali pomaže na putu ka ozdravljenju. Žrtva treba da pozove telefon 92 ili najbližu policijsku stanicu i prijavi silovanje. Potom će iz dežurne službe dobiti poziv da dođe kako bi sa njom obavili razgovor i napravili prijavu o zločinu (po službenoj dužnosti), ili napravili zapisnik. Prilikom prijave silovanja, žrtva nije dužna da daje bilo kakvu izjavu u stanici policije, niti da opisuje događaj. Ona ima pravo da ne priča o događaju dok ne stigne u dežurnu službu

Žrtva koja je preživjela silovanje treba sama da odluči da li će zločin prijaviti i da li će pokrenuti sudski postupak.

Odjeljenja za suzbijanje seksualnih delikata. 137

Seksualno nasilje

Žrtva može direktno otići u Odjeljenje za suzbijanje seksualnih delikata, ili nazvati 112 sa mobilnog telefona.

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Ako žrtva nije u stanju da dođe sama, ima pravo da traži da po nju pošalju policijska kola. Ako se nalazi u lošem fizičkom i psihičkom stanju, odnosno ako se radi o maloljetnoj osobi, inspektor/ka iz dežurnog odjeljenja može obaviti razgovor u njenoj kući. Ako se žrtva nakon silovanja prvo obrati policiji, dežurna služba će organizovati njen odlazak na zdravstevni pregled, a kompletni medicinski nalazi postaju dio dokaznog materijala u sudskom postupku. Osoba koja je pretrpjela seksualno nasilje ima pravo da traži da daje izjavu u prisustvu neke osobe od povjerenja – rođaka/e, prijatelja/ice, zastupnice SŽK-a – ako se tako osjeća sigurnije.

Većina žrtava trafikovana je radi seksualne eksploatacije

Ako žrtva nije napravila prijavu policiji neposredno poslije zločina ili ljekarskog pregleda (jer nije bila sigurna da li želi da prijavljuje slučaj), može to učiniti naknadno, kad osjeti da je spremna (čak i nekoliko mjeseci ili godinu dana nakon zločina). Prije nego što potpiše svoju izjavu, žrtva treba pažljivo da je pročita i zatraži kopiju za sebe. Ukoliko se žrtva naknadno sjeti detalja o zločinu, iskaz u prijavi može se dopuniti. (Ljiljana Raičević)

138

Prilikom davanja izjave i u kontaktima sa inspektorom/kom, žrtva treba da bude spremna na pitanja koja će zalaziti u njenu intimu. Ne treba da se plaši i/ili stidi. Treba da ispriča sve što se dogodilo i da nastoji da se sjeti što više detalja vezanih za događaj. Ako bi, iz bilo kog razloga, prikrivala podatke, na suđenju bi to moglo da bude iskorišćeno protiv nje. Razgovor koji žrtva seksualnog nasilja obavi sa inspektorom/kom ne obavezuje je da pokrene sudski postupak.

Trgovina ljudima – trafiking “Niko ne smije biti tretiran kao rob ili sluga; ropstvo i trgovina robovima zabranjuju se u svim njihovim oblicima.” (Član IV Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima) Trgovina ljudima – ili savremeno ropstvo, kako se često naziva – jedan je od najužasnijih oblika eksploatacije jednog ljudskog bića od strane drugog i jedan od najdrastičnijih oblika kršenja ljudskih prava.

konvencijama o ljudskim pravima, kakva je npr. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, usvojena od strane 58 država, 1948. godine. I pored brojnih akcija na suzbijanju trgovine ljudima, ovaj je problem i dalje u porastu. Prema posljednjem izvještaju o trgovini ljudima (Ministarstvo unutrašnjih poslova SAD-a, Kancelarija za monitoring i izvještavanje o trgovini ljudima, 2006), svake godine između 600 000 i 800 000 ljudi bude trafikovano preko međunarodnih granica. Od toga oko 80% čine žene i djevojčice, a oko 50 % su maloljetne osobe. Ovi podaci jasno pokazuju da je većina žrtava trafikovana u svrhu seksualne eksploatacije. Pri tome, navedeni podaci ne uključuju milione žrtava trafikovanih unutar granica svoje zemlje, najčešće u svrhu ropskog rada. Prema podacima Međunarodne organizacije za rad (ILO), trenutno u svijetu ima 12,3 miliona ljudi koji su žrtve ropskog rada i seksualne eksploatacije.

DOBRO JE ZNATI ... Protokol Ujedinjenih nacija o sprečavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, posebno ženama i djecom, donesen 2000. godine, kao dopuna Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, prvi je dokument koji nudi međunarodno priznatu definiciju trgovine ljudima. Ona glasi: „Trgovina ljudskim bićima“ znači vrbovanje, prevoženje, prebacivanje, skrivanje i primanje osoba, putem prijetnje silom ili upotrebom sile, i drugih oblika prisile, otmice, prevare i obmane, zloupotrebe ovlašćenja ili teškog položaja, ili davanja ili primanja novca, ili koristi kako bi se dobio pristanak lica koje ima kontrolu nad drugom osobom u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvata, kao minimum, eksploataciju drugih ljudi u svrhu prostitucije ili drugih oblika seksualne eksploatacije, prinudnog rada ili usluga, ropstva ili odnosa sličnog ropstvu, ili uklanjanje organa. (Zvanična definicija, objavljena u Službenom listu SRJ 2001. god.)

Ljudska prava su prava koja pripadaju svim ljudima podjednako. Ona su zaštićena univerzalnim ili regionalnim 139

Seksualno nasilje

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Žrtve trgovine ljudima

Poster švedskog filma “Ljilja zauvijek” koji govori o šesnaestogodišnjoj djevojčici iz bivšeg Sovjetskog Saveza koja postaje žrtva trafikinga.

Poster kojim kanadsko Ministarsto pravde nastoji da podstakne povećanje svijesti o trgovini ljudima.

140

Žrtve trafikinga pripadaju svim socijalnim grupama i gotovo uvijek su žrtve prevare, prinude, torture ... Upoznali smo obrazovane, ali nezaposlene žene, koje su krenule da traže posao kako bi pomogle svojim porodicama i tako upale u zamku trafikinga, žene iz gradova i žene iz sela, mlade žene sa roditeljima ili bez njih, 14-godišnje djevojčice, prevarene ili jednostavno kidnapovane od strane trafikanata, djecu koju su prodali sopstveni roditelji, trafikovane muškarce kojima je obećan dobro plaćen posao u inostranstvu. Ipak, ako bismo pokušali da napravimo „profil“ žrtve trafikinga, istakli bismo sljedeće činjenice. Većina žrtava iskusila je siromaštvo i ekonomsku i političku nestabilnost zemalja u tranziciji, oružane sukobe, lične i porodične drame, porodično nasilje. Sve su one željele da poboljšaju svoje živote i vjerovale da u tome mogu uspjeti same. Zato je i najmanja mogućnost da ostvare san o boljem životu u njima budila nadu koja ih je često činila slijepima za prevare – i to takve da drugim ljudima mogu djelovati krajnje očigledne. Najveći broj žrtava dolazi

iz disfunkcionalnih porodica, koje karakteriše porodično nasilje, alkoholizam, incest. Ako tome dodamo uslove ekstremnog siromaštva, bezizlaznost i apatiju koje ono sa sobom nosi, onda ne treba da nas čudi da i najmanja naznaka da je negdje drugo moguć ljepši život, život kakav viđaju na reklamama i u filmovima, predstavlja snažan motiv da se krene na rizično putovanje. (Maja Raičević) Treba uvijek imati na umu da su žrtve trgovine ljudima izložene užasnom nasilju. Često ih prisilno drogiraju i izuzetno surovo tretiraju. Podložne su fizičkim i psihičkim poremećajima zbog preranog ulaska u svijet seksualnih odnosa, zlostavljanja, polnih infekcija. Kod velikog broja žrtava dolazi do trajnog oštećenja reproduktivnih organa. Posljedice trgovine ljudima pogubne su – ne samo za žrtvu već i za članove njene porodice i čitavo društvo.

Trgovci ljudima Ljudi obično misle da su trgovci ljudima okorjeli kriminalci, ljudi sa margina društva, oni od kojih se svi sklanjaju. Otuda nevjerica i zbunjenost kada se objelodani da je, zbog trgovine ljudima i brutalne torture nad žrtvama, osuđen neki naš pozna-

nanik, tzv. običan čovjek, „ugledan“ član društva, otac porodice, biznismen, ili čak visoki državni funkcioner. Ogromna zarada koju ova vrsta kriminala donosi čini da mnogi zaborave na humanost i moralne skrupule. Trgovac ljudima može biti svako – mlađa ili starija osoba, muškog ili ženskog pola, nepoznata ili poznata. Često je to žrtvi vrlo bliska osoba, iz njene neposredne okoline. U svakom slučaju, ta će osoba potencijalnoj žrtvi prići na najljubazniji način i truditi se da zadobije njeno povjerenje.

Načini vrbovanja Postoji mnogo načina vrbovanja, a neki od njih su:

djeca, žene i muškarci bivaju uvučeni u trgovinu ljudima. Poznat je slučaj djevojčica sa Kosova koje su trafikanti oteli iz dvorišta njihove osnovne škole. 3. lažni brakovi Djevojke bivaju namamljene u neku od zemalja destinacije tako što im se obeća brak. Čim stignu u zemlju destinacije, oduzimaju im se lična dokumenta i postaju žrtve trgovine ljudima. 4. prodaja Ovaj vid trafikinga je na Balkanu prilično poznat, pogotovo među romskom populacijom. Zna se za slučajeve da roditelji prodaju svoju maloljetnu kćerku za određenu

Svake godine između 600.000 i 800.000 ljudi bude trafikovano preko međunarodnih granica. Od toga oko 80% čine žene i djevojčice, a oko 50 % su maloljetne osobe.

Posljedice trgovine ljudima pogubne su – ne samo za žrtvu već i za članove njene porodice i čitavo društvo.

1. poslovne ponude Ženama i muškarcima se preko raznih oglasa sumnjivih agencija (npr. agencije za posredovanje pri zapošljavanju) nude razne, na prvi pogled primamljive, poslovne ponude. Obično se u oglasima, uz odličnu zaradu, nudi i plaćen smještaj, putni troškovi, viza, ishrana itd. Slične poslovne ponude mogu poteći i od strane poznanika, prijatelja, rođaka ... 2. otmice To je takođe jedan od načina na koji 141

Seksualno nasilje

Kada je u pitanju trafiking, sloboda izbora ne postoji.

Borba protiv svih oblika seksualnog nasilja važan je doprinos poboljšanju reproduktivnog i seksualnog zdravlja svake osobe, bila ona direktno ugrožena tim nasiljem ili ne. [Aida Perović - Ivanović]

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

sumu novca. Ovakvi primjeri nalaze uporište u romskoj tradiciji, gdje roditelji mlade za nju dobijaju novac. Upravo zato ova vrsta trafikinga prolazi nezapaženo i ne sankcioniše se. Zabilježeni su i slučajevi prodaje beba i djece radi usvojenja, prinudnog rada, prošnje ... 5. internet U posljednje vrijeme sve je više vrbovanja djevojaka putem interneta. Dešava se da djevojka chat-uje sa osobom koja trguje ljudima – čega ona, naravno, nije svjesna – potom izvjesno vrijeme izlazi sa njim, da bi na kraju ušla u tipičan lanac trgovine ljudima.

Ovaj vid kriminala je u velikom porastu i njegove žrtve su uglavnom mladi ljudi. Upravo oni najčešće posjećuju sajtove za društveno umrežavanje. Jedan od relativno novih načina za upoznavanje i druženje je „fejsbuk” (facebook), koji je sve popularniji i u Crnoj Gori, gdje trenutno ima oko 5000 korisnika. (Maja Raičević) Na „fejsbuku“ i drugim sličnim sajtovima, mladi često ostavljaju svoje podatke i fotografije te „čatuju” sa virtuelnim poznanicima, ne sluteći da tako mogu postati potencijalne žrtve trafikinga. Mladi ljudi koji „surfuju” internetom mogu biti vrbovani za sumnjive poslove, a čest je slučaj i nuđenje posla u hotelima i na prekookeanskim brodovima, posao dadilje (bebisiterke) i ponude za odlazak u inostranstvo radi učenja jezika. Zato je važno dobro se informisati, odnosno provjeriti vjerodostojnost ovih oglasa, bilo da se nalaze na internetu ili u drugim sredstvima informisanja. Ukoliko neko odluči da prihvati ponudu, obavezno treba da ostavi kod kuće kopiju pasoša i zabilježi podatke o organizacijama koje u zemlji

142

destinacije nude pomoć, kao i kontakte diplomatskih predstavništava naše zemlje u inostranstvu.

Seks trafiking vs prostitucija Doskoro se trgovina ljudima poistovjećivala sa prostitucijom, a djevojke koje su radile u „seks-industriji” smatrane su prostitutkama. Takav je bio i odnos medija i institucija prema ovom problemu. Situacija se u Crnoj Gori počela mijenjati 2001. godine, kada je ustanovljen Program za zaštitu žrtava trgovine ljudima, a ženske nevladine organizacije otpočele edukativne aktivnosti na razbijanju stereotipa vezanih za ovaj problem. Razlika između prostitucije i trafikinga je ogromna, a mi ćemo ti ovdje ukazati na nekoliko najbitnijih elemenata. Sloboda izbora ne postoji kada je u pitanju trafiking. Dok prostitutka svjesno prihvata da se bavi prostitucijom, žrtva trafikinga je na to prisiljena. Ovom prilikom se nećemo baviti pitanjem da li je prostitucija izbor ili nastaje usljed nepovoljnih životnih okolnosti kao što su siromaštvo, nasilje u porodici itd ... Prostitutka ima mogućnost zarade, odnosno dobija izvjesnu novčanu

nadoknadu, koju najčešće dijeli sa vlasnikom noćnog kluba ili makroom, dok žrtva trafikinga ne dobija ništa ili je taj iznos simboličan. Prostitutke imaju slobodu kretanja, dok je žrtvi trafikinga to uskraćeno. Lična dokumenta joj se najčešće oduzimaju, a kontakti sa porodicom su onemogućeni ili strogo kontrolisani. Dakle, jedna od bitnih karakteristika trgovine ljudima jeste izolacija i odsustvo komunikacije sa spoljnim svijetom.

Razlika između prostitucije i trafikinga je ogromna.

Pored toga, žrtva trgovine je uvijek izložena nasilju, mora da radi sve što se od nje traži i nema nikakvu kontrolu nad svojim životom.

MTV Networks Europe je 2003. pokrenula MTV Europe Foundation. Misija fondacije, sa sjedištem u Londonu – Free Your Mind – jeste da informiše evropsku omladinu i odrasle o gorućim društvenim pitanjima, uključujući i trgovinu ljudima www.mtvexit.org

143

Seksualno obrazovanje djece

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

Seksualno obrazovanje djece

Na pitanja o reprodukciji roditelji daju pojednostavljene odgovore koji često liče na bajke: „Donijela te roda” ...

Autorke i autori ovog priručnika zalažu se za seksualno obrazovanje djece, u okviru kojeg će dobijati direktne odgovore, prilagođene njihovom uzrastu.

Većina autora ovog priručnika imala je prilike da razgovara sa mnogim roditeljima, osobama koje su prošle kroz naše, ginekološke i psihološke, ordinacije. Često se dešavalo da žene, one koje su u odraslom dobu stekle bolji uvid u značaj seksualnosti i reproduktivnog zdravlja, pitaju što se može učiniti da njihova djeca, naročito ćerke, ne odrastu sa istim inhibicijama i pogrešnim stavovima iz ovih oblasti, za čije je prevazilaženje kasnije potrebno zaista mnogo energije. Djeca su po svojoj prirodi radoznala – to im pomaže da lakše uče. Ona istražuju tijelo, što je prirodni dio razvojnog procesa koji uključuje istraživanje tijela majke, oca, druge djece, sopstvenog. Mi djecu često tretiramo kao aseksualna bića, a ona to nisu. Od rođenja imaju sve polne organe i sposobnost da putem njih osjete zadovoljstvo. Dječja seksualnost je drugačija

144

nego ona kod odraslih, ali je ipak seksualnost. Neka njihova ponašanja vezana za polne organe i polnost predstavljaju imitaciju ponašanja roditelja ili onih koji se o njima brinu; neka su, pak, rezultat prirodne radoznalosti. No, to su seksualna ponašanja, iako odrasli toga često nisu svjesni, ili ne žele da budu svjesni. Osnovni problem u vaspitanju vezanom za ovu oblast jeste stid i nelagoda odraslih, prvenstveno roditelja. Oni ta osjećanja prevazilaze tako što ignorišu dječja pitanja o seksu; zauzimaju stav da na takva pitanja ne treba da odgovaraju jer „dijete i ne zna što pita“; na pitanja o reprodukciji daju pojednostavljene odgovore koji često liče na bajke („Donijela te roda.“) ... Na taj način se poriče dječja seksualnost, ističe se samo važnost reprodukcije, a i to u zavijenoj formi. Dijete prima poruku odraslih i shvata da je postavilo neprikladna pitanja te da to više ne treba da čini. Ono počinje da osjeća stid i neprijatnost, pri čemu ostaje bez ikakvih znanja o ovim temama. Takav pristup čini da se formira kao osoba koja će u odraslo doba vjerovatno ući sa velikim inhibicijama, predrasudama, neznanjem vezanim za polno prenosive bolesti, neželjenu trudnoću, problemima u vezi sa doživljavanjem orgazma, kao i sa sopstvenom

sputanošću da traži pomoć kada mu zatreba. Tako stasava još jedna generacija ljudi koji će na isti, neadekvatan način vaspitavati svoju djecu po pitanjima reprodukcije i seksualnosti.

prema osobama koje voli. Međutim, to ne znači da treba da posmatra roditelje dok vode ljubav: prvo, to dijete može jako zbuniti, i drugo – to je ipak intima isključivo roditelja.

Autorke i autori ovog priručnika zalažu se za seksualno obrazovanje djece, u okviru kojeg će dobijati direktne odgovore, prilagođene njihovom uzrastu. Važno je da u tom procesu ne šaljemo „duple“ poruke, verbalne i neverbalne. To, konkretno, znači da, ako djetetu kažemo nešto a pri tom je jasno da smi i sami zbunjeni i zacrvenimo se, dijete će prije zapamtiti ono što je „reklo“ naše tijelo nego naše riječi. Naravno, to ne znači da roditelji treba u potpunosti da ignorišu sopstvena osjećanja, ali bi bilo dobro da ih objasne djetetu. Ako roditelj nije siguran što dijete zapravo pita, najbolje je da ga prvo upita što ono misli o tome. No, nakon toga, svakako nije dobro ostaviti ga bez odgovora.

Djeca ne znaju za stid i krivicu dok im odrasli ne usade ove osjećaje. Ukoliko od svojih roditelja ne dobiju pozitivne poruke o seksu i reprodukciji, društvo, rođaci, religija ... veoma brzo će im prenijeti negativne poruke o tome. Način da se i roditelj bolje osjeća u procesu seksualnog i reproduktivnog obrazovanja svoje djece jeste da najprije spozna sopstvenu seksualnost. U toku rada na sebi, kao i rada na obrazovanju svoje djece, važno je oslobađati se predrasuda, straha, stida i osjećaja krivice. Autorke i autori ovog teksta nadaju se da će im u tom procesu ovaj priručnik biti korisno štivo.

Danas se prave lutke sa muškim i ženskim polnim organima, te se djeca spontanije upoznaju sa seksualnočću i, uopšte, karakteristikama ljudskog tijela.

Seksualno obrazovanje trebalo bi da postane predmet u redovnom školskom sistemu.

Ne postoji razlog zbog kojeg roditelji treba da kriju od djece da je seks prijatna aktivnost, kao ni to da služi za pravljenje beba. Dijete treba da vidi svoje roditelje kako se grle, ljube, maze i nježno ophode jedno prema drugom. Ono će to usvojiti, a tako i samo postati pozitivno nastrojeno 145

Sigurna ženska kuća | Donator

LITERATURA I IZVORI • Bauk, dr Sanja: Hrišćanstvo i transrod, Anima, Kotor, 2007. • Božović, Borislav, Devečerski, Miloje: Klinička endokrinologija, Endokrinološki institut zaštite na radu, Beograd, 1986. • Bovoar, Simon: Drugi pol I i II, BIGZ, Beograd, 1982. • Članak iz dnevnih novina Vijesti: Otvorena vrata Pakla, Vijesti, Podgorica, 2007. • Dinerstin, Doroti: Sirena i Minotaur; Feministička 94, Beograd, 2000. • Dinulović, Dušan: Opstetricija, NIU, Beograd, 1996. • Dokumentarni filmovi o snimanju porno filmova, tv Via Sat Explorer, 2006, 2007. • Domnić - Stošić, Tatjana: Anatomija male karlice, Savremena administracija, Beograd, 1990. • Frojd, Sigmund: O ženskoj seksualnosti, časopis „Kruh i ruže“, br.14, Ženska infoteka, Zagreb, 2001. • From, Erih: Umijeće ljubavi, Naprijed, Zagreb, 1985. • Fuko, Mišel: Istorija seksualnosti 1. i 2. dio, Prosveta, Beograd, 1978. • Garfild - Loni, Barbara: Žena i orgazam: ostvarenje vaše seksualnosti, Skripta internacional, 1999. • Gidens, Entoni: Transformacija intime (poglavlje Sexuality, Repression and Civilisation); Rekonstrukcija - ženski fond, Beograd, 2007. • Gojković, V.: Ličnosni i okolinski činioci sticanja seksualnog iskustva djevojaka, Sociološki 146

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

pregled, br. 28, Beograd, 1994. • Haralambos, M., Heald, R..: Uvod u sociologiju, Globus, Zagreb, 1989. • Intervju sa dr Miloševićem, časopis „Gloria“, Beograd, 2006. • Iskustvo u radu sa žrtvama trgovine ljudima, izvještaj, NVO Sigurna ženska kuća, Podgorica ICD-10 Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, Svjetska zdravstvena organizacija Ženeva, Zavod za užbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1992. • Izbrisano iz teksta kako se seksualnost koristi da bi se napalo organizovanje žena, brošura, Rekonstrukcija - ženski fond, Beograd, 2007. • Izvještaj o trgovini ljudima, Stejt dipartment, Kancelarija za nadzor i borbu protiv trgovine ljudima, 2007, http:/www.state.gov/g/tip/rls/ tiprpt/2007/ • Kako se orijentišemo?, grupa autora, Studija o seksualnoj orijentaciji, Standard 2, Beograd, 2004. Kreacija spola i roda, brošura, Ženska soba, Zagreb, 2006. • Kornet, Drusila: U srcu slobode, Centar za ženske studije, Beograd, 2002. • Kandido - Jakšić, Maja: Polnost i politika, Beogradski krug, Beograd, 2001. • Konstantinović - Vilić, Slobodanka; Milosavljević, Mileva; Petrušić, Nevena: Abortus, Ženski istraživački centar za edukaciju i komunikaciju, Niš, 1999. Klimenkova, Tatjana: Žena kao kulturni fenomen, Centar za ženske studije, Beograd, 2003. • Kapor - Stanulović, dr Nila: Psihologija roditeljstva, Nolit, Beograd, 1985.

• Kaplan, Helen: Poremećaji seksualnih želja, Medicinska knjiga, Beograd, Zagreb, 1986. • • Kecmanović, Dušan: Psihijatrija, Medicinska knjiga, Beograd, Zagreb, 1980. • Konrad, dr Šeri, Milbern, dr Majkl: Seksualna inteligencija, Timgraf, Beograd, 2001. • Kovačević, Ljupka: Materinstvo i seksualnost, Ženske studije, Kotor, 2005. • Kosović, dr Dušan: Stres, Unireks, Podgorica, 1997. • Krstić, Dragan: Psihološki rečnik, Savremena administracija, Beograd, 1991. • Lacković – Grgin, K., Verner, S., Vilis, S.: Psihologija odraslosti i starenja, Naklada, Slap, 2001. • Lamb, M. E.: The role of the father in child development, Wiley&Sons, Inc., 2004. • Liskić, Čedomir: Seksualna nasilja – iz sudske beležnice psihologa, Grafopromet, Kragujevac, 1998. • Litender, A.: Priručnik CESI / Spol i rod pod povećalom, priručnik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije, 2000 • Ljubav, seks i porodica, grupa autora, Sloboda, Beograd, 1981. • Magezis, Džoj: Ženske studije, Civitas, Sarajevo, 2001. • Marić, dr Jovan: Klinička psihijatrija, Nauka i društvo, Beograd, 2005. • Milovanović, Milovan: Sudska medicina, Medicinska knjiga, Beograd, Zagreb, 1979. • Mladenović, Dragomir: Ginekologija i akušerstvo, Zavod za užbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1998. • Pejtmen, Kerol: Polni ugovor, Feministička 94, 2001.

Polni stereotipi, časopis za društvena istraživanja, grupa autora, FOSI/USAID, Beograd, 2002. • Perović - Ivanović, Aida: Istraživanje stavova i informisanosti o seksualnosti i reprodukciji, 2006, http:/www.sigurna-zenskakuca.cg.yu/ • Plećaš, Darko: Ginekologija i akušerstvo, CIBID, Beograd, 2006. • Popović, Budimir: Morfo-funkcionalne osnove homoseksualnosti (seminarski rad), Medicinski fakultet, Novi Sad, 2000. • Prelević, Gordana: Klinička reproduktivna endokrinologija, Beograd, 1992. • Rajh, Vilhelm: Masovna psihologija fašizma, Jesenski Turk, Beograd, 1998. • Savijak, Nadežda: Ravnopravnost polova – zaljubljenici stereotipa, Banja Luka, 1998. • Seksualnost, brošura, Anima, Kotor, 2006. • Stipanić, Ana Lena: Društvena konstrukcija seksualnosti, Sveučilište, Zagreb, 2002. • Zloupotreba interneta u svrhu regrutovanja žrtava trgovine ljudima, Studija Savjeta Evrope: http:/www.coe.int/t/dg2/trafficking/campaign/ Source/eg-thb-int-2007_Proceedings.pdf • Šasget - Smiržet, Žanin: Ženska seksualnost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2003. • Toševski, dr Jovo: Skrivena seksualnost, Papiruss Prozaik, Beograd, 1997. • Tripković, Gordana: Materinstvo, Matica Srpska, Novi Sad, 1997. • Veinrajt, R., Gordon: Govor tijela, Alnari i Puna kuća, Beograd, 2001. • Vukićević, S.: Sociologija: filozofske pretpostavke i temeljni pojmovi, Plato, Beograd, 2005. 147

Literatura i izvori

priručnik za SEKSUALNO & REPRODUKTIVNO zdravlje

I JOŠ NEŠTO ZA KRAJ...

BIOGRAFIJE AUTORKI I AUTORA

NVO SIGURNA ŽENSKA KUĆA

Ukoliko tokom i nakon čitanja ovog priručnika budeš imao/la nekih pitanja iz bilo koje od obrađenih tema, možeš se putem e-maila obratiti koordinatorki projekta Aidi Perović - Ivanović: aidaperovic@yahoo.com

Aida Perović - Ivanović, psihološkinja, feministkinja i pacifistkinja. Rođena u Podgorici, 1975. Radi u NVO Sigurna ženska kuća u Podgorici, kao psihološkinja. Bavi se pitanjima ženskih i dječjih ljudskih prava, obrazovanjem i zdravljem žena i djece, kroz feministički diskurs. Idejni je tvorac ovog projekta.

Ako želiš da saznaš nešto više o ženskim ljudskim pravima, porodičnom nasilju, ili da se priključiš našoj organizaciji i radu, možeš se javiti na sljedeću adresu:

Ljubomirka Ljupka Kovačević, psihološkinja i seksološkinja. Rođena u Podgorici, 1951. Osnivačica Ženskih studija u Crnoj Gori. Radi kao psihološkinja i koordinatorka ženskog programa u NVO „Anima“ u Kotoru. Zalaže se za ženska ljudska prava i kulturu mira i nenasilja.

Projekat „Priručnik za seksualno i reproduktivno zdravlje“ realizovala je NVO Sigurna ženska kuća, uz pomoć saradnica i saradnika. Ovu nevladinu organizaciju osnovala je Ljiljana Raičević, sadašnja izvršna direktorica, 1999. godine. SŽK je pionir u borbi za ženska ljudska prava, ali se njene članice zalažu i za prava drugih marginalizovanih grupa: siromašnih, samohranih majki, Romkinja ... U okviru organizacije postoji i sklonište za žene i djecu žrtve nasilja, prvo, a za sada i jedino te vrste u Crnoj Gori. Od 1999. godine, u skloništu SŽK-a zbrinule smo preko 2 000 osoba; ovu cifru nekoliko puta uvećava broj onih koji su nam se obratili putem telefona, ili koji su u našoj kanacelariji zatražili i dobili pomoć – kroz konkretan savjet, besplatne pravne usluge i psihoterapiju.

NVO Sigurna ženska kuća Ul. Slobode 78 Podgorica 081/213-153 i 081/232-352 shelter@cg.yu O nama, našem radu, rezultatima i misiji možeš saznati više na našem sajtu, gdje ćeš pronaći i rezultate istraživanja koje smo sprovele u okviru rada na ovom priručniku: www.sigurna-zenska-kuca.cg.yu

Dr Nebojša Jokmanović, specijalista ginekolog i akušer, subspecijalista onkologije reproduktivnih organa. Rođen u Podgorici, 1958. Radi na Ginekološko-akušerskoj klinici Kliničkog centra Crne Gore. Životno opredjeljenje – da pomaže ljudima. Ljiljana Raičević, izvršna direktorica NVO Sigurna ženska kuća i stručnjakinja za porodično i seksualno nasilje. Rođena u Podgorici, 1947. Dobitnica Amnesty International nagrade za borbu za ženska ljudska prava i borbu protiv trgovine ljudima. Maja Raičević, rođena u Podgorici, 1974. Stručnjakinja za trgovinu ljudima, posebno za seks-trafiking. Zaposlena u NVO Sigurna ženska kuća kao program-menadžerka. Mr Mirjana Popović, sociološkinja. Rođena u Nikšiću, 1971. Radi kao asistentkinja na katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta u Nikšiću.

148

Vizija Život bez nasilja. Misija Poštujući, uvažavajući i promovišući međunarodna načela o ženskim i dječjim pravima i ravnopravnosti polova, Sigurna ženska kuća radi na unapređenju pozicije žena i djece u svim društvenim procesima u Crnoj Gori, kroz realizaciju programa javnog zastupanja i edukacije, pružajući žrtvama domaćeg nasilja i trgovine ljudima sklonište, besplatnu pravnu

i psihološku pomoć, podršku pri kontaktu s institucijama, obučavanje u vještinama koje će im omogućiti ekonomsko osamostaljivanje i privremeno zaposlenje.

DONATOR Projekat je finansijski i savjetima podržala Fondacija Institut za otvoreno društvo – Predstavništvo Crna Gora (FOSI ROM). FOSI ROM je nevladina i neprofitna fondacija, osnovana marta 2002. godine, nakon reorganizacije Instituta za otvoreno društvo – Crna Gora. Cilj ove organizacije jeste da podržava razvoj otvorenog građanskog društva i reformi u Crnoj Gori. Misija Fondacije jeste da crnogorskom društvu pomogne da se, poštujući vrijednosti i principe otvorenog društva, razvija u skladu sa standardima i pozitivnim iskustvima Evropske unije. Ovom prilikom se zahvaljujemo FOSI ROM-u i direktorici gđi Sanji Elezović, što su prepoznali značaj ovog projekta za zdrav razvoj naših mladih ljudi, kao i za veću otvorenost crnogorskog društva uopšte. Zahvaljujemo se i koordinatorki ženskog programa i programa reforme obrazovanja, gđi Maji Kovačević, na superviziji ovog projekta. Posebno joj se zahvaljujemo na brojnim konstruktivnim sugestijama koje nam je tokom rada na ovom projektu, zajedno sa kolegom g. Begom Beguom, zdušno davala. 149

priručnik za seksualno i reproduktivno zdravlje

Priručnik za seksualno i reproduktivno zdravlje je realizovao tim od desetak ljudi, koji se okupio da za tebe i sve mlade napiše i dizajnira ovu knjigu, sa ciljem da ti pruži objektivne, važne pa i dosad skrivane činjenice o seksualnosti i reprodukciji. Namjera nam je da te informišemo ali i da ti pomognemo da prevaziđeš predrasude, dvojni moral, zablude, stid i strah. Želimo da se svi ljudi dobro osjećaju u svojoj koži sa svojom seksualnošću a da njihova reprodukcija bude izraz sopstvenih želja, a ne nametnutih normi društva. Na tom putu razvoja u zrelu ličnost, koja je na pravi način osvijestila svoje seksualno i reproduktivno zdravlje, vjerujemo da će ovaj priručnik biti korisno štivo. Aida Perović - Ivanović, urednica

NVO Sigurna ženska kuća

Aida Perović – Ivanović Ljupka Kovačević Dr Nebojša Jokmanović Ljiljana Raičević Maja Raičević Mr Mirjana Popović

Priručnik za seksualno i reproduktivno zdravlje je realizovala NVO Sigurna ženska kuća iz Podgorice, uz pomoć saradnica i saradnika. Vizija Sigurna ženske kuće je život bez nasilja. [ www.sigurna-zenska-kuca.cg.yu ]

priručnik za seksualno i reproduktivno zdravlje