Theopilus Desbonetes - Legenda trojice drugova

12. poglavlje Kako je blaženi Franjo s jedanaestoricom učenika išao k papi da mu p riopći svoju nakanu i da mu papa potvrdi Pravilo što ga je napisao Blaženi je Franjo, gledajući kako Gospodin njegovu braću povećava brojem i zaslugama - kad je već bilo dvanaest vrlo savršenih ljudi koji su bili istomišljenici, a on bio dvanaesti - on, njihov vođa i otac, rekao je jedanaestorici: "Vidim, braćo, da Gospodin želi milosrdno povećati našu družbu. Poći ćemo zato k svojoj majci svetoj Rimskoj Crkvi pa ćemo vrhovnom svećeniku priopćiti što je Gospodin počeo po nama izvoditi da bismo s njegovim pristankom i uz njegovu zapovijed nastavili što smo započeli."

Budući da se ostaloj braći svidjela očeva riječ, zajedno krenuše s njim na put, a on im reče: "Postavimo jednoga između sebe da nam bude vođom i na neki ga način smatrajmo Kristovim zamjenikom. Kamo god on htjedne skrenuti, skrenimo i mi; a kad bude htio da negdje prenoćimo, prenoćit ćemo." Izabraše brata Bernarda, prvoga nakon blaženoga Franje, i kao što je rekao Otac, tako su se ponašali. Išli su radosno i naviještali riječ Gospodnju. Nisu se usudili govoriti nešto drugo, osim onoga što se odnosilo na hvalu i slavu Božju te na korist duše. Češće su se povlačili na molitvu.

Gospodin im je uvijek pripravio prenoćište i dao da im se pruži sve potrebno.

Kada dođoše u Rim, ondje nađoše biskupa grada Asiza; on ih je primio s velikom radošću, jer je blaženom Franji i ostaloj braći iskazivao posebnu pažnju. Ne znajući za razlog njihova dolaska, počeo se uznemirivati. Pobojao se da možda žele napustiti svoju domovinu, u kojoj je Gospodin po njima počeo činiti čudesne stvari. Veoma se, naime, radovao što u svojoj biskupiji ima takve ljude, od čijeg je načina života i ponašanja vrlo mnogo očekivao. No, kad je čuo koji je razlog njihova dolaska i kad je shvatio njihovu nakanu, mnogo se obradovao i u tu im je svrhu obećao svoj savjet i svaku pomoć.

Taj je biskup bio poznat s nekim kardinalom-biskupom Sabinskim. Bio je to gospodin Ivan od sv. Pavla. Bio je on doista pun milosti i mnogo je volio sluge Božje. Njemu je spomenuti biskup prikazao život blaženoga Franje i njegove braće pa je kardinal zbog toga želio vidjeti čovjeka Božjeg i njegovu ostalu braću. Kad je čuo da se nalaze u Gradu, poslao je po njih i primio ih s velikim poštovanjem i ljubavlju.

Kad su s njim proboravili nekoliko dana, svojim svetim razgovorima i primjerima su ga tako sazidali da se, gledajući kako u njihovu životu sja ono što je o njima slušao, ponizno i pobožno se preporučio njihovim molitvama. Također je zatražio još jednu posebnu milost; htio je, naime, da ga otada smatraju jednim od svoje braće. Kad je napokon zapitao blaženoga Franju zašto su došli i kad je od njega čuo što je naumio i poduzeo; ponudio se da im bude zastupnikom u Rimskoj Kuriji .

Spomenuti je kardinal otišao u Kuriju ("Rimska kurija" prastari je izraz kojim se označuju uredi i ustanove Katoličke Crkve u Rimu koje u papino ime i njegovom vlašću rješavaju najvažnija pitanja Crkve i njezina života) i papi Inocentu III. rekao: