Streberko by OS Spinut Split

LIST OŠ SPINUT • Br. 6. / Prosinac 2005. • godina III.

HNOS

sadržaj

Riječ uredništva I

opet smo, po šesti put, zajedno. Naša mala grupa postaje sve veća, a Štreberko sve deblji i temama bogatiji. A kako i ne bi kada je u našoj školi uvijek sve živo i pršti od zanimljivih događanja. Dovoljno je izaći na hodnik i pažljivo gledati - neki članak ili reportaža već je tu. Ova godina obilježena je odlascima na nova radna mjesta ravnatelja Matasa, defektologinje Tončice, teacherice Haidi i profesorice Maretić. Za uzvrat došao nam je HNOS pa jednostavno nemamo vremena za plakanje. Kažu naši stari da je u radu spas pa se i Štreberko uhvatio u koštac s tisuću novih i iznenađujućih zadataka. Jedan od njih je i školski radio Veliki odmor kojeg je osmislio naš neumorni Štreberko zajedno s vjernom novinarskom ekipom. Pišite mu, šaljite radove i prijedloge. Sve vaše primjedbe i ideje bit će dobrodošle.

Ovo pismo stiglo je početkom školske godine u našu redakciju. Poslala ga je glavna urednica Modre laste gđa Željka Horvat - Vukelja. Poštovana gđo Poljanić, javljamo Vam se s velikim zadovoljstvom iz nekoliko razloga. Na prvom mjestu željeli bismo čestitati školi Spinut na prošlogodišnjoj proslavi 50. rođendana. Pohvaljujemo i vaš školski list Štreberko. Bogat je raznovrsnim sadržajem, pregledan i zanimljiv, dinamičan i grafički odlično uređen. Zapazili smo i mladog urednika Juru Jerića te Vas molimo da mu prenesete naše pohvale. Svidio nam se njegov psiho test za filmofile kojeg smo objavili u prvom broju ovogodišnje Modre laste. U drugom broju u našoj novoj rubrici Zlatno srce osvrnuli smo se na dobre i plemenite akcije koje su poduzete u vašoj školi. Zbog svega navedenog voljeli bismo u skoroj budućnosti ostvariti suradnju s vašom školom u našoj rubrici Gosti urednici. Nadajući se uspješnoj suradnji, srdačno pozdravljamo Vas i Vaše učenike. S poštovanjem, Urednik u Modroj lasti: Borna Lulić Glavna urednica Modre laste: Željka Horvat - Vukelja

Radoznali inovator ................................ 3 Tadijanovićev 100. rođendan ................ 4 Učiteljica pjesnikinja ............................. 5 Izlet u Grab ......................................... 6 Zanimljivosti iz škole ............................. 7 Teta Tončica ......................................... 8 Europska unija ..................................... 9 Dan kada smo postali Purgeri .............. 10 Školski radio ...................................... 11 HNOS ............................................... 12 Ekskurzija osmaša .............................. 14 Eager Cat’s Page ............................... 16 The Simpsons ..................................... 17 Koji si Simpson? ................................. 18 Izlet na Mars ...................................... 20 Simba ............................................... 21 Prvaši ................................................ 22 U dodiru s antikom ............................. 25 Intervju s Gibonnijem.......................... 26 Jesi li knjiški crv? ................................ 28 Štreberkova kuhinja ............................ 30 Feng shui ........................................... 31 Moda ................................................ 32 Glazba .............................................. 34 Ljepotica ubojite ruke.......................... 35 Strip .................................................. 36 Šport ................................................. 38 Pagina latina ...................................... 39 Top 10 stadiona ................................. 40 Gameland ......................................... 41 Svijet foto-modela .............................. 42 Zabavni kutak .................................... 43 Izdavač: OŠ Spinut, Teslina 12, 21000 Split • Tel.: 021/384 933 Učenik urednik: Jure Jerić Učiteljica urednik: Ingrid Poljanić Redakcija: Darja Ikica, Ivana Skočibušić, Ante Dubravčić, Loredana Musap, Lucija Curavić, Ena Klarin, Nela Maričević, Ivana Bonacin, Katarina Majlat, Mia Kokić, Ivana Jarebica, Karmela Tvrdić, Zrinka Vidović, Angela Batić, Vana Vrhar, Toni Vidović, Andrea Šimunković, Mia Reić, Dubravka Jurić, Tea Bratić, Matea Bogdanić, Laura Bezić, Danijela Drlje, Tina Dolić, Marita Katunarić, Petar Puškarić, Mirjana Baran, Bruno Mustić, Doris Dvornik, Maja Šimundža Lektorice: Dijana Dvornik i Branka Radetić (Naši pokušaji) Redakcijiski poslovi: Štreberko Graﬁčko oblikovanje: NFSMW, Split Tisak: Školska knjiga Naklada: 500 primjeraka

Radoznali inovator .c a Musap 8 la: Loredan Razgovara

Kakva ste iskustva stekli u inozemstvu? U četiri godine koje sam proveo u Švicarskoj, kroz raznovrsne kontakte (škola, učenici, uprava), nataložila su se mnoga iskustva: od pristupa planiranju školskih aktivnosti, suradnje s roditeljima, do rada i ponašanja učenika, načina poučavanja... To je deﬁnitivno drugačija škola. Ali, nije ni tamo sve samo cvijeće. Ima i tamo djece koja ne vole učiti i s kojima treba dodatno raditi. Zašto ste se odlučili vratiti? Da sam ostao, sada bi mi bilo mnogo lakše. Ali, moj mandat trajao je samo četiri godine i ja sam se morao vratiti. Teško se opredijeliti za odgovor „drago mi je“ ili „žalim“. Bilo je mnogo lijepih trenutaka, ali i manje lijepih. Kako ste se osjećali pri ponovnom povratku? osje Iako sam bio spreman na povratak, malo me iznenadila nagla promjena ritma rada i života. Nisam se vratio na svoje staro radno mjesto, koje je ipak mnogo mirnije nego mjesto ravnatelja. Je li se škola puno promijenila od Vašeg odlaska? Imao sam neke neposredne kontakte sa školom (i školstvom RH) i to uglavnom preko školskih novina, ali moram reći da se dosta toga promijenilo. Veseli me entuzijazam većine učitelja. No, treba više raditi s učenicima u pogledu njihove odgovornosti u učenju i ponašanju, a kod roditelja stvarati osjećaj “naša škola” te pronaći više suvremenih tema za edukaciju...

g novog tko opisati našeeg ra uk je e kš jla nati Ovim riječima na jim ćee vas upoz ko s , ća ši ar M a an usap. ravnatelja, dr. Iv rka Loredana M na vi no a va ov ko rk er be Šttrreeb šićć izbivao gog Ivan Marši da pe i vš bi i j el at malo nas je gdje Naš sadašnji ravn tiri godine. Zani če ne pu e ol šk i koje mjere je iz naše iskustva stekao je a kv ka o, di ra duzeti. je bio, što je oli namjerava po šk u da ra i ta vo za poboljšanje ži

Koje su bile vaše vizije uređenja škole dok ste bili pedagog? Školu sam uvijek smatrao zajednicom učenika, učitelja i roditelja. S tom idejom u mislima zalagao sam se za akcije koje promoviraju uspjeh i znanje učenika, solidarnost, toleranciju i međusobno uvažavanje. Kako vam je bilo pri odlasku iz škole, kako ste se osjećali? Dugi niz godina na istom radnom mjestu, ista lica i isti problemi stvore neko zasićenje. Zato mi nije bilo teško otići, tim više što sam znao da se za četiri godine vraćam. Odlazak u nepoznato za mene je bio izazov. Bio sam radoznao i kada bih vidio nešto novo, razmišljao sam kako to primijeniti u našoj školi.

Smatrate li da su današnje generadrugačije od ondašnjih? Po čemu? cije druga Današnje su generacije mnogo druga drugačije. Pružene su im sve tehničke mogu mogućnosti, ali nedovoljno pozitivnih usmjerenja, pa pomalo lutaju. Svjesni su svojih prava ((što je dobro), ali često zaborave na svoje du dužnosti (što nije dobro), slobodniji su u ponašanju, ponešto drskiji prema autoritetima... Sve to traži drugačiji pristup njihovu podučavanju. U čemu je razlika između mjesta pedagoga i ravnatelja? Mnogo je mirnije biti pedagog. Tu nema mnogo “praznog hoda” i zadaci nisu izvan njegove kompetencije. Ravnatelj je odgovoran za sve! On ipak ima daleko veći utjecaj na pokretanje promjena unutar škole. Predviđate li neke promjene u školi? Imam mnogo planova. Sve ću konkretne akcije podrediti jednom cilju: stvoriti školu prepoznatljivu po visokim standardima rada učitelja i učenika, u atmosferi suradnje i međusobnog poštivanja učitelja, učenika i roditelja. Školu želim obogatiti mnogobrojnim akcijama kako bi se svim učenicima pružila mogućnost pozitivne aﬁrmacije.

Napisala: Loredana Musap 8.c

Tadija postao stotiša Mjesec knjige ove je godine posvećen 100. rođendanu i 75. obljetnici književnog rada našeg pjesnika Dragutina Tadijanovića. Tom prigodom u knjižnici je održan čitav niz predavanja o njegovom životu i radu. Uredili smo i veliki pano na kojem smo predstavili sve što smo o njemu naučili. Kada se netko drži tako dobro kao naš dragi starček Tadija, onda nije gnjavaža doživjeti stotu. Sve najbolje, dragi pjesniče, ponosimo se tobom i volimo te. Napisala: Andrea Šimunković 6.c

»Dragutin Tadijanović danas je legenda hrvatske književnosti i hrvatskog društva. Postao je to zbog svojih pjesama i zbog svog stava prema životu«. Bio je to uvod u recital poezije održan 15. studenog u našoj knjižnici, kojeg su povodom 100. pjesnikovog rođendana pripremile članice recitatorske grupe pod vodstvom prof. Ljilje Longin. Pozornoj publici uspješno su prenijele pažljivo odabran dio Tadijanovićevih radova. Gospođa Longin pratila je recitatorice na klavijaturi, stvorivši posebnu atmosferu, kojem su doprinijele i male violinistice Antonija i Marinka. Recital je završen jednom od najpoznatijih Tadijanovićevih pjesama »Dugo u noć, u zimsku bijelu noć«, koju su otpjevale recitatorice i solistica Maja. Na kraju svi izvođači nagrađeni su toplim pljeskom.

Sr1 etan ti ro0 đendan

pjesnikinja

U sklopu projekta Ča u srcu mom, koji se provodi u 4.d od samog početka školske godine, upriličeno je gostovanje gđe. Marice Buratović, umirovljene učiteljice i uspješne književnice iz Starog Grada na otoku Hvaru. Ona piše pjesme već 20 godina, a izdala je i dvije zbirke. Svi smo bili jako znatiželjni i postavljali smo joj puno raznih pitanja. O ovom zanimljivom susretu izvještavaju učenici Toni Prodan, Matea Radovan, Dora Granić, Ema Duvančić, Marina Bulić i Petra Madir.

Pišete li oduvijek pjesme? Ne, voljela sam čitati, a počela sam pisati tek kada sam se odvojila od svoje prve generacije učenika. O čemu najviše volite pisati? Volim pisati o djeci, o svojim unucima, o svom otoku, roditeljima…Zanimljivo je da pjesme pišem u krevetu, prije spavanja. Koliko Vam je vremena potrebno da napišete jednu pjesmu? Neke pišem dugo, dugo, a neke kratko. Zašto pišete čakavštinom? Odlučila sam pisati čakavštinom jer želim sačuvati rodni jezik.

Koja Vam je Vaša pjesma najdraža? Sve su mi drage, ne mogu vam izdvojiti niti jednu. Kako se osjećate dok čitate Vaše pjesme? Sretna sam. Evo, baš mi je lijepo u vašem razredu, kao da sam doma. Što vam je najvažnije u životu? Najviše me raduju sitnice, novac mi nikada nije ništa značio. Na kraju možete li dati neki savjet onima koji žele postati pjesnici? nešto najljepše. Pišite i ne Pisanje je ne mislite kako ćete postati slavni, jer slava i novac vas nikada neće usrećiti.

A ndersen

Dobar dan gospodine

ovodom dvjestote godišnjice rođenja H. C. Andersena u knjižnici se odr održao kviz “Dobar dan gospodine Andersen”. Slavu je Andersen stekao Andersen pisanjem pri priča i bajki. Najveća svjetska nagrada za dječju liteNajve raturu zove se “Andersenova nagrada”. Danas je Andersen najpoznatiji svjetski pisac čije su bajke prevedene na stotinjak jezika. U na našoj školi povodom mjeseca knjige organiziran je kviz “Dobar dan gospodine Andersen” u čijem rješavanju su sudjeAndersen lovali svih četvrtih razreda. Nagrada se izvlačila 15. studenog u našoj knjižnici. izvla Pobjednica kviza je Ivana Garmaz, učenica 4.a razreda. Dobila je knjigu Andersenovih bajki i bedž.

Bruna Lukšić i Karlo Simović 4.b

a c i j l e t i Uč

Štreberko otkriva još jednu zanimljivost iz 4.d: učenik Toni Prodan, naša recitatorska zvijezda, za Lidrano uvježbava pjesmu naše simpatične gospođe Marice. Držimo mu ﬁge da pobijedi.

Grab ovodom Dana kruha učenici 1.b, 4.a, 4.b i 4.c razreda s učiteljicama posjetili su staru mlinicu u Grabu. Evo izvještaja naše mlade novinarke pripravnice Tine Rimac: Putem smo vidjeli ogroman kamenolom. Oko mlinice su zelene livade. Na njima se valjaju svinje i pasu krave. Mnogima od nas to je bio prvi susret s tim domaćim životinjama. Velika atrakcija za sve bio je kotao za pečenje rakije. U samom mlinu saznali smo da je star oko tristo godina. Mlin pokrećee voda iz rijeke Grab. Ime je dobila po mjestu kroz koje protječe. Nakon razgledavanja vratili smo se u autobus. Sve do Splita smo se zabavljali i slušali glazbu.

tajne m je neke čudne Stari mlin otkrio na tne prošlosti. iz svoje višestolje

Jes ova te li zn j sp ali rem da s nik e za u nek kuk uru im kra zn aziv jevima aŠ ALO

Š?

likovitom nom i s ir m u , a od grad o cijelo jutro. Daleko sm li e v ro p Grabu,

đeni prvaši: Iznenađeni i začu brašno? je sta Zar ovako na

Plakattria Dani kruha za bolje su Izvijestila: Andrea Šimunković 6.c

e: Jure Jerić 8.a Piše: Pi Piš

Svake godine u ovo doba, hodnici naše škole zamirišu neodoljivim mirisom svježeg kruha. Učenici ukrašavaju učionice i donose u školu mnogo svježeg peciva. Tko bi odolio ukusnom slancu, perecu, toploj kiﬂi, svježoj krafni ili hrskavom lisnatom tijestu…Mljac! Ove godine svi smo se okupili u školskom atriju gdje su na stolovima bili ponuđeni raznorazni krušni proizvodi. Nakon što je naš župnik blagoslovio kruh, složno smo prionuli jelu i za trenutak svega je nestalo…

čenici Splita jo još jednom su poslali jasnu poruku odraslima da žele živjeti u poticajnom i sigurnom okruženju. U ostvarivanju zajedničkih ideja pomogli su im njihovi nastavnici i pedagozi. Cjelokupni program se odvijao 18. studenog u zgradi Banovine. Naša škola predstavila se brojnim plakatima i posebnim programom koji su izvele članice recitatorske skupine. Na obilježavanju Svjetskog dana za prevenciju zlostavljanja djece i Međunarodnog dana dječjih prava izložene su i slikovnice i školske novine, rezultati rada radionica na kojima su se učenici upoznavali s problemom bullyinga.

n i T c c a o e Tet Laura Bezić 6.

Razgovarala:

Laura Bezić 6.

Štreberko: Kada ste počeli raditi u našoj školi ? Teta Tončica: Prije šesnaest godina. Štreberko: Kakvi su bili Vaši prvi dani u našoj školi? Teta Tončica: Prvi dani su mi bili vrlo teški. Baš kao što će biti teški i onome tko bude došao raditi na moje mjesto. Ovdje sam započela raditi s radnim iskustvom učiteljice nižih razreda. Ja jesam završila fakultet za defektologiju, ali velika je razlika između prakse i teorije koja se uči na fakultetu. Štreberko: Što mislite koliko je djece bilo kod Vas u ovih 16 godina? Teta Tončica: Otprilike tisuću djece.

Ova školska kolska godina kao da je obilježena opraštanjima. Tek što smo se pozdravili s našim ravnateljem i neponovljivom teacher Hajdi, odlazi nam i defektologinja, gđa Tončica Kalilić. Zanimalo nas je zbog čega i gdje odlazi, pa pročitajte što nam je naša draga teta Tončica otkrila u kratkom razgovoru.

Štreberko: Vidimo da Vam je žao što odlazite iz naše škole, ali vjerujte da se tako osjećaju i naši učenici. Možete li nam otkriti na koje novo radno mjesto odlazite? Teta Tončica: Odlazim na mjesto savjetnice u Prosvjetno - pedagoški zavod, a ako me pitate kako se osjećam na rastanku s vama, moram vam priznati da mi je teško. Štreberko: Priznajte nam tko će vam najviše nedostajati? Teta Tončica: Najviše će mi nedostajati svi moji učenici, ali želim prije svega da dobro prihvate moju zamjenu. Još ćemo se mi viđati jer ću dolaziti u ovu školu davati savjete i pomagati novoj kolegici.

Štreberko: Je li Vam neki učenik ostao u posebnom sjećanju? Teta Tončica: Ne. Meni su sva djeca jednako draga. To vam je kao da pitate majku koje joj je dijete najdraže.

Štreberko: Drago nam je što ste našli vremena za ovaj razgovor. Na rastanku Vam želimo puno uspjeha na novom radnom mjestu. Teta Tončica: Bilo mi je pravo zadovoljstvo razgovarati s tobom.

Štreberko: Znate li možda je li netko od vaših učenika krenuo vašim stopama? Teta Tončica: To zaista ne znam, ali poznato mi je da su neke moje učenice postale učiteljice razredne nastave.

Pošto sam i ja bila njena učenica znam koliko će naša defektologinja nedostajati ovoj školi, svim učenicima i učiteljima, ali sam sigurna da ćemo je još viđati. Pa onda doviđenja teta Tončice i nemojte nas zaboraviti!

Štreberko daje šansu našim profesorima da se iskažu i pišu o nekim zanimljivim temama. Prvi je na redu naš duhoviti i otkačeni prof. Zoran Ljubić, pa ne sumnjamo da će vas ovaj članak zainteresirati.

Europska unija u Hrvatsku

ili Hrvatska u Uniji

a pragu početnih pregovora Hrvatske i Europske unije s razlogom vlada veliko oduševljenje. Eto, to vam se zove eurooptimizam. Oni koji smatraju da Lijepoj našoj u tom društvu nije mjesto, oni vam se zovu europesimisti. Naravno da je optimista puno više i da se tom lijepom događaju treba veseliti, ali ne treba zanemariti ni kritičko mišljenje pesimista. Mene osobno je dugo mučila dvojba treba li Hrvatska ići u EU ili će EU doći u Hrvatsku. Dvojba je nakon dugog razmišljanja riješena i iz sveg glasa kažem: Treba!!!. Ako EU dođe u Hrvatsku, onda će nam puno toga donijeti na dar: nešto što nam jako treba, ali i nešto što nam uopće neće trebati. Znam da nam najviše nedostaje odgovornosti i marljivosti. EU nam može pokazati put kojim treba kročiti prema boljem životnom standardu, donošenju kvalitetnih zakona i njihovom dosljednom provođenju. Sve darove EU moramo primiti radi sebe, a ne da bismo zadovoljili tu zahtjevnu damu. Sigurno da nam svi euro darovi neće ići u prilog, ali ćemo ih morati prihvatiti jer se to Evropi sviđa. a. Zato mi sami moramo znati što hoćemo i što trebamo, pa ćemo emo onda lakše podnijeti zahtjeve EU.

Možda mi možemo nju naučiti nešto o tome kako bogatstvo ne znači i sreću. I napokon, ne smijemo smetnuti s uma i to da EU treba nas! Ona treba naše ljepote, naše biserno more, naš čarobni okoliš. Od nas ona treba naučiti da je naša priroda očuvana poradi mudrosti naših predaka. Mi ne smijemo ponavljati njene greške u odnosu prema okolišu. Nama je ići u EU svojom ljepotom, mudrošću, znanjem. Ići u Europu znanjem znači da moramo učiti više i bolje od nje same, znati kuda i zašto idemo i što nam donosi taj put. Što budemo mudriji to ćemo mi više ići u EU, a nju obdariti onim što ona treba od nas. A da nas ona ne treba, ne bi se toliko trudila oko nas. Ona, izgleda, prepoznaje naše vrijednosti više negoli mi sami. Svaki korak na putu u Europu moramo dobro odmjeriti jer su nam povijesna iskustva dovoljno velika, jer moramo voditi računa i o našim potomcima. Jednostavno, zbog njih nemamo pravo na pogrešku. Pa zaključimo: Put u EU svakako - ali taj put ne smije biti svakakav.

Nema dvojbe da Hrvatska treba Europu, jer ćee od nje puno toga naučiti. Malo toga ćemo dobiti na poklon, najveći dio ćemo emo morati zaraditi upornim radom, odricanjem i vjerom u vlastite snage. Ako i dobijemo poneki poklon, morat ćemo se upitati zašto to nam netko daruje nešto što nismo zaslužili. Sjetite se one: „Čuvaj uvaj se Danajaca i kad darove nose...“ Ipak, ne živim u zabludi da će nam dolazak EU donijeti i sreću. u. Ne, ne dragi moji, sreću ćemo emo morati izgraditi sami onoliko koliko budemo znali, tom umijeću nas Europa ne može podučiti.

Purgeri Pišu: Dubravka Jurić i Tina Dolić 6.c

et je sati - zvono nam nije nikad ranije zazvonilo. Ali ne školsko kolsko zvono, nego budilica. Iako još pospani, radovali smo se ovom posebnom danu. Ne samo zbog puta u Zagreb, nego i zbog toga što smo izbjegli kontrolni iz tehničkog (JUPI!). Sat povijesti započeo je u autobusu, a nastavljen u Bijaćima, gdje je profesor Ljubić dao sve od sebe da nam približi to povijesno mjesto. U Zagreb smo stigli u 12.30. i odmah se uputili prema zoološkom vrtu u kojem je održan an sat prirode. Tu smo mogli dodirivati životinje i držati ati ih u ruci (naravno, ne

zmije i lavove), ali dečkima bi sigurno bilo draže da su vrijeme provedeno u zoološkom vrtu proveli na maksimirskom stadionu. Ni nama curama baš ne bi bilo mrsko šopingiranje po Ilici. Profesor Ljubić otkrio nam je šokantnu tajnu o svojoj opasnoj ovisnosti o sokićima u tetrapaku koje konzumira na slamčicu. Sramota! Poslije zoološkog vrta otišli smo na Jarun pojesti pizzu. Dok smo mi jeli, naša razrednica, profesorica Maretić, i profesor Ljubić su ćakulali. Šetnja od zagrebačke katedrale do Trga bana Jelačića protekla je mirno i bez navijačkih strasti. Obišli smo i Gornji grad pun povijesnih i kulturnih znamenitosti, a nakon toga se prošetali po špici. Eto, tako su Dalmoši na jedan dan postali Purgeri. š Vratili Vra smo se kući puni dojmova, sretni i zadovoljni. Šteta je jedino što svi lijepi dani tako brzo prođu. pro

PROJEKT Š ŠKOLSKOG KOLSKOG RADIJA

Napisala: Tena Sladoljev 8.a

VELIKI ODMOR

d ove školske godine učenici naše škole svaki dan za vrijeme velikog odmora uživaju u pažljivo osmišljenim emisijama ekipe školskog radija Veliki odmor. Informacije o ovom projektu dao nam je glavni urednik Štreberka i jedan od glavnih organizatora školskog radija Jure Jerić. Na ideju o provođenju ovog projekta došlo se radi osmišljavanja slobodnog vremena tijekom velikog odmora. Željelo se smanjiti izlazak učenika izvan okvira školskog dvorišta zbog opasnosti prijelaza ceste, odlazaka u sumnjive kaﬁće i nemogućnosti nastavnika da spriječe moguće nezgode…Od kraja studenog krenule su i jednomjesečne emisije u trajanju od jednog školskog sata u kojima se komentiraju sva događanja u našoj školi. Radio emisija samo je dio projekta Veliki odmor, odobrenog i od strane Splitsko - dalmatinske županije u sklopu njihovog programa prevencije. U okviru ovog programa predviđa se uređenje školskog dvorišta: za najmlađe bi se postavile ljuljačke ke i tobogani, iscrtale kućice za zogu, nabavile bi se nove klupe i srušila ila ograda koja dijeli dvorište te od zelenog pojasa, koji bi se dodatno oplemenio. U planu je i izgradnja malog amﬁteatra koji bi omogućio io nastavu u prirodi. Osim toga postavili bi se vanjski zvučnici koji bi omogućili kvalitetnije emitiranje našee emisije, a u tijeku su dogovori oko uvođenja uvođenja školske kolske marende (jasno da bi se nudile samo stvari koje volimo papati - picete, bureci, piroške, topli sendviči ..). Vjerujemo da će se ovaj lijepo zamišljen ljen projekt uskoro u cijelosti ostvariti i da će se naši odmori pretvoriti u pravu zabavu.

Pišu: Doris Dvornik i Maja Šimundža 5.c

Kada izađemo na veliki odmor oraspoloži nas vesela glazba. Uglavnom čujemo poznate pjesme, stare i nove. Veliki broj učenika voli ostati u dvorištu i slušati glazbu s nadom da će čuti svoju omiljenu pjesmu. Ovakav odmor im se sigurno sviđa. Neki nisu zadovoljni pjesmama koje se puštaju, ali im možemo pomoći. Evo nekih prijedloga 4.a razreda: A. BARČOT: Za mene je glazba malo preglasna. Kada izađem u dvorište jako me iznenade zvučnici. I. JAMIĆ: Ja ne znam tko je smislio ovako dobru ideju! Odmah se bolje zabavljamo. Djeca manje izlaze iz dvorišta. I. KASALO: I meni je super ovaj 'novi' odmor, ali bih voljela da puštaju različitu glazbu. Ipak nemaju svi isti ukus. M. NOVAK: Za mene odmor prekratko traje, čini mi se da traje samo jednu minutu. Možda bi trebao trajati bar pet minuta više. D. DVORNIK: Ideja je odlična. Treba poraditi na boljem ozvučenju pa će cilj biti u potpunosti ostvaren. Ovo je ipak tek početak. I učenici 4.b i 4.d razreda složili su se da je ideja o velikom odmoru odlična. Predložili su da se uredi i okoliš. Toliko od nas, a sad uživajte u glazbi!

lama »Nova hrvatska škola-škola po mjeri učenika«, »Smanjimo štrebanje, dajmo prednost učenju, odmor uz sport, znanje kroz igru«. HNOS smo dočekali kao spas, očekivali smo da će znanje samo dolepršati do naših glavica, a petice će padati s neba, u školi ćemo se zabavljati i igrati, a s vremena na vrijeme možda nešto malo pročitati ili zapisati - to bi bila škola kakvu bi učenici željeli. Sumnjao sam u puste riječi. Znanje bez rada?! Vjerujte mi, znam o čemu govorim, bez truda i učenja nema rezultata.

Što je HNOS? Š

Hrvatski Nacionalni Obrazovni Standard Piše: Jure Jerić 8.a

esetljećima se govorilo o preopterećenosti učenika, nepotrebnim znanjima, nekvalitetnim udžbenicima i lošim nastavnim metodama. Učitelji su se žalili da ljudi koji nikada nisu bili u razredu kroje loše, neprovedive programe, a učenici su morali učiti gomile nepotrebnih informacija. Roditelji su zamjerali učiteljima načine ocjenjivanja, tužili se na nepoštenje učitelja, ljutili se zbog nemogućnosti korištenja starih udžbenika, nejednakog vrjednovanja znanja učenika osnovnih škola, poteškoća pri upisu u srednje škole… (ma mogao bih nabrajati do sutra)... No, je li naš obrazovni sustav uistinu toliko manjkav i slab? Znači li to da je obrazovanje učenika bilo nedovoljno i jadno?

HNOS - igra!?

Tijekom ljetnih praznika s jumbo plakata su nas bombardirali slatkastim paro-

Opće značajke Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (od milja HNOS) su upućivanje učiteljstva, učenika i roditelja pri ostvarenju i stalnom poboljšanju obveznih obrazovnih i odgojnih ciljeva. HNOS je ujedno i temelj pri izradi nacionalnog uputnika.

Što je nacionalni uputnik? Š

Uputnik obuhvaća sve subjekte odgojno-obrazovnog procesa, te vrednovanje obrazovnih rezultata. Što, zašto, kada, gdje i kako učiti su obrazovne mjere koje određuje uputnik koji je još u nastajanju. Hrvatski uputnik će biti prilagođen samo hrvatskim učenicima obzirom na strana iskustva i dijelove HNOS-a koji će također biti korišteni pri njegovoj izradi.

Kvaliteta rada prema HNOS-u

U 49 osnovnih škola pod znakom HNOS - a i još toliko drugih škola su provedena testiranja, mišljenja o učenju i školi općenito, znanja i sposobnosti učenika. Testove su pripremili i provodili znanstvenici s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Na osnovi dobivenih rezultata usporedit će se kvaliteta znanja učenika uključenih u HNOS - u i onih koji to nisu. Istraživanja će pomoći u određivanju kvalitete programa, baš kao i mjesečna izvješća učitelja. Ukoliko se HNOS pokaže kvalitetnim, dogodine se s takvim načinom rada kreće u svim osnovnim školama, a prvaši i petaši će imati posebne udžbenike pripremljene prema HNOS-u i nacionalnom uputniku.

Tuđa trava je uvijek zelenija

Nije bitno o kojoj temi se pričalo, mi se uvijek uspoređujemo s tuđim iskustvima. U zadnje vrijeme jako je“ in“ usporedba s Europskom unijom i uvijek aktualnim Amerima. Ali nije baš sve tako jednostavno, jer i nepogrješiva Europa ima propusta u svojim obrazovnim sustavima, a još više mana ima američko školstvo. Amerikanci, ti vladari svijeta, za obrazovanje izdvajaju tek mrvice naspram novcu uloženom za rat u Iraku (za naftna polja), a djeca im iz škola izlaze tek sa šturim općim znanjem. Zamislite, oni imaju samo četiri obvezna predmeta, a u Hrvatskoj ih je dvanaest i više. Još mnogo propusta je nabrojala Štreber-

kovom uredniku bivša profesorica i slobodna spisateljica Ruth Ann Mc Millen (slika) ovog ljeta, za vrijeme posjeta Lijepoj našoj.

Tradicija + nova dostignuća = uspjeh dostignu

Bilo kako bilo, promjene u hrvatskom školstvu su neophodne. U njihovu ostvarivanju ne smijemo zastraniti i dopustiti učenicima da shvate HNOS kao igru, ali svakako se valja osloboditi nepotrebnih i životno nekorisnih činjenica koje su jednokratne i vrlo brzo zaboravljive. Potrebne su mnoge promjene koje nas tek očekuju. One iziskuju mnogo novca, napora i truda. Nadamo se da će ministar Primorac održati svoja obećanja, jer su obrazovanje i znanje naša ulaznica u svijet. Pred nama su promjene u kojima ćemo uspjeti samo udruživanjem snaga učitelja, učenika, njihovih roditelja i države.

Anketa HNOS-a Ucenici

Anekta HNOS-a Ucitelji

U našoj školi provodi se novi obrazovni program HNOS. Neki misle da je to jako dobar i kvalitetan program, a neki da je težak i loš. Zato su nas zanimala mišljenja jednih i drugih.

Što o HNOS-u misle profesori pročitajte u anketi novinarki Matee Bogdanić, Andree Šimunković i Vane Vrhar iz 6.c.

• Evo što su rekli naši osmaši: Anja Mitrović – Radionice nisu dobre, puno je teže, udžbenici nisu sažeti, ne pridržavaju se svega u potpunosti. Sve bi bilo puno lakše da bude po starom klasičnom načinu rada. Učenici na radionice ne gledaju onako kako profesori očekuju, već kao na priliku za divljanje. Tena Škomrlj – Mislim da HNOS nije najbolje što se moglo dogoditi našoj školi. Očekuje se da se sve promijeni iz temelja. Što se tiče HNOS–a, program mi se uopće ne sviđa, radionice mi nisu drage i dogodile su se promjene u negativnom smislu. Mislim da pozitivnih promjena uopće nema. • A evo i šestaša: Andrea Jozić – Osjećaju se promjene jer se više nauči na satu. Sviđaju mi se blok satovi zato što opširnije učimo. Ne sviđa mi se poredak klupa. • Možda i pokoji četvrtaš: Mia Ledina – Kontrolni radovi i domaće zadaće su lakši. Jako mi se sviđa zajedničko izrađivanje plakata i razrednih novina. Špiro Mladinić – Najviše mi se sviđa rad u radionicama i rad izvan škole. Trebamo vjerovati u sebe, samostalno raditi i ne bubati iz knjiga već logički zaključivati. Lekcije uspoređujemo sa svakodnevnim životom.

1. Što mislite o novom obrazovnom programu HNOS ? K. Zulin – Mislim da je i bilo vrijeme za neke novine u našem obrazovnom sustavu. Više mi se sviđa HNOS od klasičnog načina rada. Lj. Longin – HNOS je dosta pozitivan. Mislim da će se učenici rasteretiti i da će nastava biti zanimljivija. Svaka promjena je dobra! Z. Ljubić – Mislim da je HNOS prilično pozitivan i kvalitetan program. To je jedan novi način stjecanja znanja, vještina i radnih navika. R. Maleš – Program HNOS-a je zahtjevan, što znači da treba puno raditi da bi se postigli željeni rezultati. 2. Kako se djeca odnose prema novom načinu učenja ? K. Zulin – Djeca prihvaćaju HNOS i dobro se odnose prema njemu. Z. Ljubić – Moje mišljenje je pozitivno, ali o tome trebate pitati djecu. HNOS se radi za učenike, a ljudi pitaju učitelje. U tome su u krivu! Lj. Longin – Mislim da to u mom radu nije ništa novo, jer su se svi već navikli na rad u radionicama, samostalni rad, itd. 3.Očekujete li bolje rezultate u radu zbog primjene HNOS-a ? K. Zulin – U svakom slučaju očekujem bolje rezultate u komunikaciji učenika, u kreativnom razmišljanju, u odnosu čovjeka i prirode, logičkih zaključaka… Z. Ljubić - Kako ne? Apsolutno! Vjerujem u uspjeh! R. Maleš – Kada se dobro radi rezultati trebaju biti dobri.

OsMaŠi Na ekSkuRziji u O m k A S T V HR zAgoRjU Izvještava: Jure Jerić 8.a

Štreberko vam je već u više navrata dokazao svoju znatiželjnu eljnu novinarsku ćud ud neprekidnim lunjanjem školskim kolskim hodnicima, učionicama i knjižnicom nicom u vječitoj potrazi za novim zanimljivostima. U želji da sazna sve pojedinosti iz života učenika i profesora otisnuo se on i na mnoga putovanja i uvijek se vraćao kući s dobrom pričom. Prosudite sami je li i ovaj put bio uspješan. Prvi put u svojoj novinarskoj karijeri Štreberko je krenuo na ekskurziju s osmašima i kao svaki pravi novinar sve je pozorno promatrao tako da vas možee o svemu izvijestiti.

ZVRRRRRR! Školsko je zvono označilo kraj posljednjeg sata školske godine za bivše sedmaše, a sadašnje osmaše koji su odjurili brže – bolje kućama da naprave posljednje pripreme za sutrašnji polazak na ekskurziju. Ne vjerujem da je te noći od uzbuđenja itko spavao jer se pred našim mladim životima nalazio događaj koji ćemo vječno pamtiti kao lijepo, ludo i nezaboravno iskustvo. Jesu li ili nisu ispunjena naša očekivanja prosudite sami kada pročitate kako nam je bilo. U petak ujutro počeli smo se skupljati već oko sedam ujutro (iako je autobus krenuo tek u osam i petnaest). Odmah na polasku zavladalo je nezadovoljstvo jer u dva autobusa su postojala samo dva reda zadnjih sjedala (koje čudo!), a za naše potrebe trebalo ih je biti barem sedam – osam. No, tko prvi - njegova stolica. Tog prvog dana našeg putovanja posjetili smo, po tko zna koji put, Plitvička jezera, ali znate kako se kaže - ponavljanje je majka znanja. Svi smo se veselili dolasku u hotel Turist... A kad tamo - dočekale nas mizerne sobice bez televizora i telefona, sa samo dvije zvjezdice! Kako smo po cijele dane bili na izletima i razgledavanjima nismo se previše na to obazirali. Ono što nam se nije svidjelo bila je ograničenost druženja po sobama i učestale, po mišljenju učenika nepotrebne kontrole soba, učenika i njihovih aktivnosti. Cilj naše ekskurzije je bio Varaždin, grad cvijeća, glazbe i baroka. Uz detaljno razgledavanje svih znamenitosti i spomenika Varaždina posjetili smo i druga kulturološki i povijesno važna mjesta kao što su dvorci Trakošćan i Veliki Tabor, zatim grad Čakovec, religijsko središte Mariju Bistricu, Krapinu, Donju Stubicu i konačno, posljednjeg dana Zagreb i njegove znamenitosti: Kamenita vrata, katedralu i neizostavni zoološki vrt. Umalo sam zaboravio lude noći provedene u disku na plesnom podiju. Tu su se produbila stara prijateljstva, ali stvorile i neke nove ljubavi. I toliko da znate da ne planiram skroz zadovoljiti vašu znatiželju, no samo ću vam reći da su u tome važnu ulogu imali Tučepljani - na njih sam skroz zaboravio. Bilo ih je petnaestak i zajedno smo otkrivali čari Hrvatskog zagorja ... Moram još pohvaliti naše vodiče koji su bili izvrsni i pokušali nam svaki trenutak učiniti ljepšim i zanimljivijim. Sve u svemu, proveli smo se ludo i nezaboravno.

EAGER CAT’S

e g pa

Ovu stranicu priprema naša nova suradnica, prof Jadranka BURAZIN

SCHOOL, TEACHERS, CLASSMATES...

A good teacher is a teacher who: is funny and interesting Josip has a lot of patience Klara does not punish students Denis is nice to children Tin is young and not too strict Lea talks to children Marija takes pupils on trips Romana knows how to explain well and doesn’t shout Marinka has a good sense of humour Dino is fair Ivan is cool Antonia

But I hate homework because I can’t go out to play with my friends Andrea holidays are so short Matea some teachers never change.They are still strict and boring Marija some teachers aren’t ready to listen to us Katarina

Anyway, some teachers are good and some are bad, like us, pupils Ena teachers are strict but that’s OK Vedran I hate to study but I like my friends Vana

SCHOOL My school is big and modern Domagoj We have got very tidy bathrooms Neda My school is clean and nice. It’s the best Dino

the Simpsons Sigurno nema osobe koja već nije čula za Simpsone. Neki ih smatraju najpopularnijim crtićem današnjice, a to dokazuju i osvojena mjesta na svim top-ljestvicama. Kako su Simpsoni nastali ? Početkom 80-ih crtač Matt Groening je kreirao virtualnu obitelj i smjestio je u gradić Springﬁeld. Ova šašava obitelj sastoji se od pet članova, a svaki od njih na šarmantan način ismijava ljudske mane i slabosti. Važno je reći da ovaj crtić gledaju i odrasli i uživaju u njemu jednako kao i djeca.

dana dobije puno novca. Homerova žena Marge je njegova potpuna suprotnost. Majka je i žena s pregršt ideja koje često padnu u vodu kada se nešto dogodi u obitelji. Nastoji izgladiti sukobe onim ''pametniji popušta''. Bart je njihov 10 -godišnji sin, pravi nestaško kojem je jedini cilj u životu pravljenje smicalica. Prirodni je talent za izvlačenje od obveza. Najteže mu je učiti i govoriti istinu. Lisa, 8-godišnja kćer je skroz drugačija od brata. Njena velika ljubav je saksofon, a knjigu smatra najboljim prijateljem. PRI 8.c RED Homer Simpson je otac i muž kojem Ambiciozna je, a jedina zajednička stvar s ć i v e ILE: En a Klarin i Nela Marič je broj cipele vjerojatno veći od IQ. Radi u nuklebratom je što oboje vole Crustyja ogorčenog klaarnoj elektrani, ali većinu vremena provodi sjedeći na stolici una koji ne voli svoj posao, iako mu je to bila želja od malena. u kontrolnoj sobi, ne radeći ama baš ništa. Boji se svog šefa Mr. Maggie, najmlađi član obitelji pokazuje veliku inteligenciju i već je Burnsa kojeg ujedno i mrzi. Život smatra neizlječivom bolešću koja imala velik broj avantura bez obzira na godine. Tu su još Flanders, obavezno završava smrću. Kada ništa ne ''radi'' pije pivo i jede. savršeni susjed, prodavač Apu, Barney, pijanac koji je u mladosti Često odlazi u bar ''Kod Moea''. Najveća želja mu je da jednog bio vrlo ambiciozan, Mo i mnooooooogi drugi. Neke smiješne, ali poučne izreke: Homer: Sine, kada sudjeluješ u sportu, nije važno jesi li pobijedio ili izgubio, već koliko se napiješ poslije svega. Homer: Nije lako nositi se s trudnom ženom i problematičnim sinom, ali nekako sam uspio u taj raspored ugurati i osam sati TV-a dnevno. Homer: Djeco, pokušali ste sve što je u vašoj moći i niste uspjeli. Lekcija koju trebate naučiti je "nikada ne pokušavaj". Marge: Homere, zvao je Mr. Burns i rekao ako ne dođeš sutra na posao da se ne moraš truditi ni da dođeš na posao u ponedjeljak. Homer: JUHUUU! Četverodnevni vikend!!!

the S Simpsons Lisa: Tata učinili smo nešto veoma loše. Homer: Jeste li slupali auto? Bart: Ne. Homer: Jeste li probudili mrtve? Lisa: Da. Homer: Ali auto je uredu? Bart & Lisa: Aha. Homer: Onda je u redu.

KOJI SI TI ni

v a b z a i z kv

SIMPSON? Ako si uživljen u poznati crtić bit će ti drago otkriti na koji lik iz šašave obitelji zapravo nalikuješ. Čuvaj se neugodnih iznenađenja koje su ti pripremile Mia Kokić i Nela Maričević!

1.Kako provodiš dane? a) gledajući TV izležavajući se na kauču i jedući krafne b) čitajući knjige ili gledajući dokumentarce c) manijakalno uređujući sobu bojeći se bilo kakvih znakova nećistoće i nereda d) diveći se koliko ljudi mogu biti nesposobni e) izvodeći psine na račun nevinih ljudi oko sebe

9. I na kraju, kako se potpisuješ? a) sa X, jer se ne možeš sjetiti svoga potpisa b) koristiš se krasopisom c) velikim i urednim slovima, malo ukoso d) bezveze nešto našvrljaš e) uzrečicom “eat my shorts”

2.Kako zamišljaš svoju budućnost? a) na kauču kao i uvijek, uz krafne i pivo b) kao veliki znanstvenik, s već osiguranom Nobelovom nagradom. c) kao kućanica koja ima veliku i urednu obitelj d) Ne razmišljaš puno o njoj e) kao najveći cooler u gradu, sa sočnom psovkom istetoviranom na ruci

RJEŠENJA:

3. Kakvo društvo ti odgovara? a) puno ludih ljudi niskog IQ-a koji se samo žele opijati b) najveći mozgovi na planeti c) članice udruge za čistoću (...no comment ) d) bilo kakvo, nije važno e) ekipa iz Jackass-a 4. Koje su tvoje omiljene teme za razgovor? a) glupi i besmisleni vicevi, jučerašnja utakmica b) zaštita Zemljine atmosfere, izrada letećih automobila c) nova sredstva za čišćenje d) bilo što, svejedno mi je e) nova psina za iduću žrtvu 5. Tvoj omiljeni hobi je: a) brojenje koliko pivuša možeš popiti do kraja utakmice b) skupljanje markica, školski band, udruga mladih znanstvenika c) predsjednica UČ ( Udruga čistačica ) d) ništa posebno e) psine i sk8 6. A glazba? a) stari i nikad priznati rock ( bez imalo ukusa, moglo bi se rećii ) b) klasika c) balade i ljubavne pjesme iz 50ih d) sve pomalo e) žestoki rock s puno deranja 7. Najdraži odjevni predmeti: a) jučerašnja ili još bolje prekjučerašnja roba b) vrlo zakopčana i konzervativna odjeća c) nešto u čemu je lako čistiti d) obična odjeća, ništa što upada u oči e) nešto u čemu ćeš lako pobjeći ako ti psina ne uspije 8. Koji sport bi trenirao: a) bilo koji, samo da se može raditi sa kauča b) trčanje - kako bi obarao rekorde i skupljao novac za gladne c) dizanje utega, da ojačaš ruke i lakše brišeš prašinu d) ne bi ništa trenirao e) hokej kako bi nekog mogao ozlijediti, ili još bolje rugby

Većinom A odgovori: Ti si rođeni Homer Simpson, voliš ležati i gledati TV, a na spomen treninga ti se dižu i one jedine tri dlake na glavi. Majstor si u ispijanju piva i uvijek preferiraš dobre i loše viceve (ne uočavaš baš razliku). Ali ipak pripazi, to ti baš nije najzdraviji način života. Većinom B odgovori: Ti si mudra i vedra Lisa, želiš postati jako važna za čovječanstvo i pomagati drugima. Ističeš svoje znanje i imaš puno prijatelje koji te obožavaju. Pazi; neki te mogu iskoristiti ili čak biti ljubomorni na tebe, misli malo i na tuđe osjećaje(i IQ). Većinom C odgovori: Pljunuta si Marge, opsjednuta si čistoćom i urednošću. Nekim ljudima zbog toga malo ideš na živce, ali zapamti - to i nije tako loše. To je zapravo vrlina, samo nemoj pretjerivati. Većinom D odgovori: Magie. Ti ne misliš puno o životu i ne očekuješ puno od njega. Neutralna si kad je bilo što u pitanju i ne biraš prijatelje, oni ti sami dolaze. Život gledaš kao iz kolijevke, sve prolazi pored tebe, kao u nekom ﬁlmu. Morat ćeš se kad - tad uključiti u pravi svijet, pripremi se na najbolje i na najgore. Većinom E odgovori: Zločesti Bart. Ti si zvijezda svakog tuluma i strah svih profesora, prijatelji ti se klanjaju, a susjedi se skrivaju od tebe. Znaš podignuti raspoloženje na maksimum. Sve te psine kasnije bi te mogle stajati glave, zato nemoj toliko pretjerivati. Kad - tad ćeš ć š prije prijećii granicu.

Ti SI...

sutra idemo

na planet

Godina je 2005. Kasna jesen. Nakon duge rasprave, zajedničkog dogovora i iscrpljujućih priprema, učenici 3.b odlučili su se na jedan uistinu nesvakidašnji pothvat, a je li sve to zaista bilo moguće prosudite sami! Evo nekoliko neobičnih izvješća: Sutra idemo na planet Mars. Jako sam uzbuđena... Kad smo se probudili uzeli smo hranu i neke stvari koje su nam bile potrebne. Ispred kuće čekao nas je svemirski brod. Odmah smo poletjeli tolikom brzinom da smo nakon nekoliko minuta bili u Svemiru. Bilo nam je super dok smo se vozili svemirskom brodom jer smo vidjeli Svemirce i njihove tanjure. Uskoro smo bili na Marsu. Sve živo što je tamo bilo, uglavnom je bilo crveno. Odjednom se iza nas stvorio neko vanzemaljac. Bio je prijateljski raspoložen i nešto niži od mene. Sprijateljili smo se. Skijali smo se po crvenom kamenju i igrali punih pet dana. Nakon toga smo se morali vratiti na Zemlju. Dora Pejković

Tu su i neka zapažanja o Marsovcima… • ...Imao je jedno oko, tri noge, pet ruku i ogromnu glavu… (Nikša Siketa) • …Zeleni su i ružni. Imaju rogove na glavi. Njihov govor je pi-pi. Djeca su veća od roditelja. Veseli su i vole se igrati… (Marin Glavčić) • …Bili su svijetlo zelene boje. Imali su dva para ruku, tri para nogu i dugačak rep. Srećom bili su miroljubivi. Tražili su moju pomoć u pečenju palačinki i raznih slastica…Za nagradu su me naslikali i napravili kip na kojem su napisali: Zaslužila nagradu jer je napravila palačinke i razne slastice… (Alin Armanda) • …Djeca su imala noge poput štapića. Svi su bili ćelavi, i muškarci i žene. Dala sam im kruha da ga pojedu, a oni su se njime igrali. Objasnila sam im da se kruhom ne smije igrati jer je kruh dar Božji… (Valentina Zečević) • … Marsovci su jeli riži-biži. To mi se nije svidjelo pa sam uzela nešto svoje. Marsovke su bile ćelave… (Renata Singolo)

…Odlučila sam negdje otputovati. Nisam mogla odlučiti gdje, pa sam uzela knjigu o planetima. Uočila sam jedan planet. Bio je manji od Zemlje i crvene boje. Bio je to planet Mars! Nisam htjela ići navečer, nego ujutro. U snu sam sanjala sve o Marsu. Jedva sam dočekala jutro! Odjenula sam svoj mali skafander i stavila bocu kisika na leđa. Ušla sam u svemirski brod i krenula. Došla sam! Sve je oko mene bilo crveno. Osjećala sam se malo usamljeno. Nema veze zato, razgledat ću sama planet Mars. Odjednom, gle! Moja prijateljica Iva. Bila sam još sretnija kada sam ugledala neku crvenu pekaru jer sam baš bila gladna. Iva i ja išle smo nešto pojesti. Sva peciva su bila crvena, a prodavačica je također bila crvena i ćelava. Nema veze, bolje išta nego ništa! Kada smo pojele pecivo, prošetale smo. Neki Marsovci su jeli skroz crvenu pizzu. Pitali su nas hoćemo li prespavati kod njih jer je već pala noć. Mi smo se zahvalile i odbile. Raketom smo se vratile na Zemlju. Kada smo sletjele svaka je išla svojoj kući. Ujutro smo išle u školu i opravdale se jer nismo ništa naučile. Rekle smo da smo bile bolesne. Kad bi bar češće išle na Mars! Karla Đirlić 3.b Marsovci su nas savjetovali: Ako želite imati normalan kompjuter... Virus se pojavljuje na kompjutoru ako prčkaš po internetu i ako stavljaš pokvarene igrice u kompjuter. Anti-virus i north anti-virus služe da bi spriječili virus da ne izgrize žice od kompjutora. Zato vam preporučujemo: ne palite kompjuter ako imate virus! I još jedan savjet: nemojte zvati one koji šalju virus jer će oni pročitati vašu adresu i poslati vam virus. Izravno s Marsa, naš reporter Tomislav Turić 3.b

JUHUU!

Ja sam Simba,

ljubimac 1.c razreda. Da samo znate kako je lijepo kada netko pazi i brine da ti nije dosadno. A tek poljupci...a što da vam pričam, svi me vole i maze. Draga su dječica iz 1. c. za svoje godine znaju se odgovorno ponašati. Znate, svaki vikend posjećujem njihove domove i s njima provodim nezaboravne trenutke. Sa sobom nosim i svoj dnevnik, ali kako uživam u druženju i izletima, nemam ni snage ni vremena pisati ga. Pisanje dnevnika rado prepuštam djeci. Posjetio sam s njima mnoga mjesta u okolici Splita i bilo mi je izvrsno. S njima i učiteljicom jeo sam mandarine i šipak iz pravog voćnjaka i išao u kino gledati ﬁlm. Pisao sam mali diktat velikim tiskanim slovima i dobio prvu peju. Moji prijatelji još ne dobivaju ocjene pa su možda bili ljubomorni na mene. A, možda i ne!? Često zajedno čitamo tekstove i pomažem im šapom pratiti tekst, a kada ga pročitaju, za nagradu ih poljubim. Dragi moji prvašići, samo naprijed-JUPPII !! A, sad vi malo zavirite u naš dnevnik.

Vaš Simba

15. 10. 2005. Dobila sam Simbu. Mali Simba je lijep. Gleda ga i moja seka. Veseli mu se. Danas smo išli na izlet u selo. Simba je sve promatrao. Upoznao je koke, mačke, purane i konje. A i ja sam se dobro zabavila. Lea M. 22. 10. 2005. …Popodne smo išli na Zvončac. Ljuljali smo se, spuštali niz tobogan. Simba je to gledao s veseljem. Nakon toga smo potražili livadu da možemo puštati avion na daljinski. Došli smo do Klisa i usput brali žireve. Umorni i zadovoljni krenuli smo kući. ...Simba i ja spavali smo malo duže. Sinoć smo do kasno gledali nogometnu utakmicu. Naravno, navijali smo za Hajduka… Ivor G. 29. 10. 2005. Danas idemo u šetnju po Marjanu. Simba je skakao od veselja. Dok smo šetali Simba je radoznalo gledao oko sebe. Kada smo došli ispred zoo-vrta, već je bio zatvoren. Simba je bio tužan, jer je mislio da će vidjeti druge životinje. Obećali smo mu da ćemo se vratiti opet. Umorni i sretni, vratili smo se kući. Tea N. 05. 11. 2005. Upoznala sam Simbu s mamom i tatom. Simba se njima jako svidio. Odlučili smo dan provesti u prirodi. Došli smo na vrh Kozjaka, na Malačku. Vrijeme je bilo lijepo. Cijeli dan smo se igrali loptom, reketima i šetali po planini. Simba je bio jako sretan. Na putu prema kući ja i Simba smo spavali. Bili smo jako umorni. Navečer smo pekli kolače za Simbu… Kristina M. 12. 11. 2005. Ja i Simba rano smo se probudili, jer smo išli u Ražanj. U Ražnju smo brali masline. S bratom i rodicom šetali smo uz more i lovili ribu. Uspjeli smo uhvatiti jednu škarpinu, a zatim smo je vratili u more. Navečer smo se vratili kući. Bili smo umorni. Ivana V.

11a

Svaka školska godina donosi nam rastanak s osmašima i susret s novom generacijom prvaša. Štreberkovi novinari dobili su zadatak upoznati nove male učenike i otkriti kako oni doživljavaju našu školu.

Učiteljice: Maja Vlajčević i Marija Bjelanović Učenici: Belas Andrea, Bitanga Anita, Bošnjak Magdalena, Čečuk Dario, Ćorić Luka, Davidović Luka, Dukan Tina, Đuran Ana, Knezović Jelena, Kreković Karlo, Marović Marino, Marušić Ivana, Matas Tomi, Miletić Hrvoje, Pejković Duje, Pletikosić Maja,Stjepić Ivona, Sučić Petra, Šolaja Tanja, Tadić Nika, Turić Tea, Ujević Eda, Veber Toni, Veldić Lara, Vlahov Ena, Vukman Gordan, Žunjić Marko, Zečević Zečevi Ze č ć Josip čevi

TONI VEBER VEBER: Učiteljice ččiteljice su mi super! imamo ččak i kornja kornjače. č če ANA ĐURAN: Ne sramim se svojih učiteljica. LARA VELDIĆ: Ja imam najbolje prijatelje. TOMI MATAS: U školi imam mnogo prijatelja. DUJE PEJKOVIĆ: Mi svašta učimo, pišemo i crtamo. IVONA STJEPIĆ: Sviđa mi se što imamo pravila grupe.

1b 1b

Učiteljica: Vini Ballarin Učenici: Bijelić Denis, Bojčić Marin, Božić Ivan, Budimir Dea, Bulić Vedrana , Butić Zvonimir, Ćorić Bruna, Dodig Dora, Gavranić Katarina, Ivančević Andrea, Knezović Slaven, Krstulović Filip, Laptoš Ivana, Lašić Marina, Lesić Filip, Ligutić Tina, Mišetić Frane, Musap Petar, Mustafovski Anđela, Pažanin Nikolina, Periš Ivana, Radan Korina, Rogošić Marin, Šimundža Davor, Tomić-Zuanin Dora

Marina Lašić: Laši š ć: Škola je super, ne bih ništa mijenjala. ši Marin Bojči Bojčić: č ć Škola mi je najbitnija či najbitnija. Marin Rogošić: U školi najviše volim ići u dvoranu. Ivana Laptoš: Učiteljica nikad ne viče. Tina Ligutić: Bojala sam se prvog dana škole. Zvonimir Butić: Volim pisati domaći ćći rad rad..

1c 1c

Učiteljica: Jasna Vegar Učenici: Božić Štulić Ivan, Bušić Sara, Čaljkušić Mate, Elez Šime,Gradinski Ivor, Ivanković Bruna, Ligutić Petra, Mačina Duje, Marinić Karla, Marinov Dragica, Medvidović Lea, Melvan Ante, Milardović Kristina, Milun Marko, Mitrović Antonio, Nakić Leonard Toni, Nikolić Igor, Nižić Tea, Perković Karlo, Stojanović Igor, Veić Ivana, Zlatar Lucija

Lea Medvidović: U školi mi je najzabavnije crtati. Marko Milun: Učiteljica nam objasni sve što nam nije jasno. Ivan Božić-Štulić: Super je učiti čitati i zbrajati. Ivana Veić: Najviše volim ići u šetnju. Duje Mačina: Volim ići na veliki odmor. Kristina Milardović: OŠ Spinut je najljepša škola.

Razgovarao: Štreberko

U dodiru s antikom Povodom Međunarodnog dana bijelog štapa, 15.listopada, učenici 2.c razreda posjetili su izložbu U dodiru s antikom, nakon čega je uslijedio likovni zadatak – crtanje prema doživljaju. Posjet ovoj izložbi bio je prigoda da naučimo nešto novo i o pismu kojim se služe slijepe osobe (Braille), kojima su bili prilagođeni nazivi djela i katalog izložbe.

Evo kako učenici 2.c razreda doživljavaju posjete muzeju! Andrea: Volim ići u muzej. Uvijek radimo nešto novo. Denis: Volim razgledavati stara kamenja. Mario: U muzeju sam vidio mnoga vrijedna djela. Luka: Volim ići u muzej, jer dobijem pečat u iskaznicu. Domina Š.: U muzeju sam vidjela predmete koje su ljudi davno koristili. Loredana: Volim stare predmete, a njih je muzej pun. Ivana: Volim gledati kipove, a aktivnosti su super. Marin: Tamo ima puno starih i puno čudnih kamenja. Jelena: Na radionicama uvijek radimo nešto novo. To volim. Ema: Posebno mi se svidio nakit. Lara: Oduševljena sam prekrasnim starim nakitom. Nina: Osjećala sam se veličanstveno razgledavajući predmete stare tisuću godina. Dominika: Na radionicama uvijek radimo i naučimo nešto novo. Sara: Muzej je pun zanimljivih spomenika. Volim tamo ići. Niko C.: Iako su tamo stari spomenici, meni je uvijek nešto novo. Miro: U muzeju mi je predivno. Upoznao sam spomenike iz naše povijesti.

Kako sam došao na ovaj svijet

predstave glumca i redatelja Zijaha Sokolovića izvještava mlada novinarka Vana Kosanović, 4.b Svi naši četvrtaši zajedno s učiteljicama otišli su gledati predstavu Kako sam došao na ovaj svijet, koju je režirao poznati Zijah Sokolović. Neki učenici su predstavu zadivljeno promatrali, a nekima nije bila draga pa su samo gledali okolo i dosađivali se. Pitali smo učenike 4.a za njihovo mišljenje o predstavi. Evo što su nam kazali: Je li ti se predstava svidjela? • Predstava mi se sviđa zato što je glumac lijepo objasnio kako je došao na svijet. • Nije mi se svidjela zato što je dosadna i bebasta i uopće nije niti malo smiješna. (Većina upitanih rekla je da im predstava nije bila dobra.) Jesi li shvatio o čemu se govorilo u predstavi? • Pa da, glumac je govorio kako je došao na svijet. Bi li gledao još ovakvih sličnih predstava? • Gledao bih samo nešto što je zanimljivo i smiješno, što bi me zabavljalo. Kakve predstave najviše voliš gledati? • Sviđaju mi se smiješne, zabavne i šaljive predstave. Što ti se najviše svidjelo u predstavi? • Iskreno, najbolji mi je bio put do predstave(!!). Evo, pročitali ste neka mišljenja 4.a o predstavi koju su gledali. Kao što vidite, većinu nije uopće zanimalo kako su došli na svijet. A vjerujte mi, to nije bilo nimalo lako.

j biti nasilan e

Jure Jerić razgovarao je s poznatim pjevačem Zlatanom Stipišićem - Gibbonijem o temi koja svih zanima: kako i zbog čega je postao UNICEF-ov ambasador i što poduzima protiv nasilja u školi i bullyinga.

TOTALNO KRIVO Štreberko: Kakav je osjećaj pridružiti se skupini UNICEF-ovih ambasadora dobre volje među kojima su i zvučna imena poput Nicole Kidman, Robbija Williamsa ili Sarah Jessice Parker? Gibonni: Meni ti je to najmanji razlog što sam se prihvatio ovoga posla i nikako ne bih volio da ljudi misle da sam tu zbog poznatih imena. Odazvao sam se pozivu jer je u Hrvatskoj bilo mnogo problema pa su ljudi iz UNICEF-a mislili da bih ja bio pogodna osoba da pomognem oko njihovog rješavanja. Sama okupljanja slavnih nimalo me ne zanimaju jer ja ti baš nisam neki glamurozan tip. Ja ti ne volim ići na žurke, ni svjetske, ni

domaće. To me malo opterećuje. Nikada nisam želio ostaviti dojam da ovo radim iz želje za društvom poznatih. Štreberko: Prva akcija koju ste proveli bilo je sprječavanje nasilja među djecom. Sve je počelo 2003. godine osvješćivanjem javnosti o problemu bullyinga. Kako se ta akcija dalje razvijala? Gibonni: Najvažnije je bilo o tome početi govoriti, tako da se javnost probudi i senzibilizira za problem bullyinga. Ljudi su u početku govorili: „Pa šta ima veze, i mene su tukli.“ Nisu shvaćali težinu situacije. Često kažem kako treba znati da nismo svi od istih materijala. Kada nam netko naudi u školi, reagiramo na različite načine. Ima onih koji će obrisati krv iz nosa i nastaviti dalje, ali i onih koji će se zbog tuđeg nasilničkog ponašanja trajno promijeniti. Treba uvažiti to da nismo svi isti, treba uvažavati razlike i razumjeti slabe. Dakle, najprije je trebalo objasniti što je to bullying, koje su njegove posljedice i da se točno vidi koliko je nasilja kod nas prisutno. Najviše nasilja ima u školama, a njegove posljedice naročito su teške u osnovnoj školi jer tada djeca još nisu formirana. Problem je trebalo iznijeti na svjetlo dana tako da o njemu počnu razmišljati i profesori i roditelji. Ipak, najveću pomoć u ovoj akciji pružaju nam sami učenici. Štreberko: Prema podacima UNICEF-a, koliko su škole, koje su bile pod znakom Sigurnog i poticajnog okruženja u školama, uspjele u smanjenju broja slučajeva nasilja i jesu li učenici tih škola lagodnije odlazili u školu? Gibonni: Rezultati se ne mogu odmah dobiti, a ja ti tu ne mogu točno odgovoriti jer i nisam neki stručnjak. Mene su ti izabrali zato što su znali kako će se moj glas daleko čuti. Ono što sigurno znam je da je pozitivan trend smanjenja zlostavljanja među djecom značajan, posebice u 217 škola koje provode ovaj program. Problemi kao ovi se ne rješavaju preko noći. Kad smo bili dica upozoravali su nas da je sunčanje u podne štetno i da ne jedemo masne ćevape, ali mi smo se i dalje sunčali i nezdravo jeli. Tek sada, dvadeset godina kasnije, uz stalno upozoravanje o štetnosti sunčevih zraka, rijetko tko se izlaže suncu u tom vremenu, a jedemo suve lepinje. Nakon dvadeset godina ljudi počinju paziti! Tako ti je i s bullyingom - tek za 5 - 6 godina očekujemo prave rezultate ove kampanje.

I ONI SU BILI ŽRTVE

LJAN V A T S ZLO

Sarah Mich ele Gellar

ckham Victoria Be

Eminem

BULLYING-a

om Orlando Blo

Štreberko: Može li problem bullyinga u potpunosti nestati? Gibonni: Ne, jer uvijek će biti onih s dovoljno jakim rukama, bez mozga. Samo, važno je svakome dati šansu. Društvo mora djetetu pružiti mogućnost razvijanja bez obzira na materijalno stanje njegovih roditelja. Ako netko želi biti košarkaš, mora imati priliku za ostvarenje svojih snova tako da ne može kriviti društvo za neuspjehe već samoga sebe, jer nije dovoljno radio. Štreberko: Koji su budući planovi UNICEF-a za smanjenje broja djece zlostavljane od strane svojih vršnjaka? Gibonni: Ovaj program ne može prestati sve dok se bullying u potpunosti ne iskorijeni. Obučili smo timove stručnjaka - trenera koji obilaze škole, razgovaraju s učiteljima i učenicima, drže predavanja o nasilju i pokušavaju uvesti pozitivnu atmosferu u razrede i škole (ukoliko je nema). Nastavit ćemo s akcijama koje će bacati novo svjetlo na isti problem i nećemo stati sve do konačnog cilja. Štreberko: Kako djeci koja se bave borilačkim sportovima omogućiti šansu da razvijaju svoj talent, a da pritom ne štete drugoj djeci? Gibonni: Ja želim dobre sportaše u borilačkim sportovima, ali ne i tučnjave u razredima. Neka se osobe nabijene negativnom energijom bave borilačkim sportovima i jednog dana si osiguraju egzistenciju, a ne da se iživljavaju na slabijima. To može svaki majmun. Stvar je u tome da svi ljudi trebaju naći društveno prihvatljivo ponašanje. Štreberko: Koje europske zemlje su pohvalno riješile problem bullyinga? Gibonni: To su zemlje Skandinavije. Njihova djeca nemaju vremena za nasilje. Imaju mnogo mogućnosti: od plesa, glazbe i sporta, do stranih jezika i mnogih drugih slobodnih aktivnosti. Ako tamo čovjek ima i najmanju zamisao što učiniti sa svojim životom, može je lako ostvariti. Štreberko: Vaše akcije su podržali mnogi estradni umjetnici ( Nina Badrić, Divasice, Oliver Dragojević ). Koliko je važan odaziv cjelokupne javnosti u rješavanju problema? Imaju li Hrvati sluha za međusobnu pomoć? Gibonni: Odaziv je jako važan, a Hrvati imaju sluha za stvari koje se dobro objasne. Najbolji primjer uspješnog uključenja cjelokupne javnosti je bila akcija Dajmo da čuju, kojom se prikupljao novac za umjetne pužnice. Ova naša akcija je išla malo sporije i teže zbog svoje složenosti, ali program ide naprijed i nadam se da će ići sve bolje i bolje. Štreberko: Postoje li razlike u stopi bullyinga u raznim regijama? Gibonni: Dakako da postoje. Hrvatska se lagano izdvaja iz okruženja s obzirom na susjede. Štreberko: I za kraj molimo Vas za posebnu poruku o nasilju svoj djeci. Gibonni: Nasilje ne vodi nikuda. Je ne želim nikome soliti pamet, ali sam čovjek koji je prošao život. Bio sam beskućnik, dvije godine nisam znao što ću jesti i gdje ću prespavati - to je bio moj životni izbor. Djetinjstvo sam proveo u Splitu i Zagrebu, tako da znam kako ti gradovi žive i dišu. Iz takvog iskustva mogu ti reći da nasilje nije nikome donijelo sreću – možda samo lažno poštovanje iz straha…a kada te se ljudi boje, to nije poštovanje. Uvijek će se pojaviti netko jači, tko će ti doći glave. Nitko tko je išao putem nasilja nije dobro prošao. Kada si nasilan gubiš potencijalne prijatelje. Biti nasilan je totalno krivo. Štreberko: Imate mnogo obveza s karijerom i UNICEF-om, nađete li vremena za svoje gušte? Gibonni: Meni ti je sva sreća i gušt muzika. Muzika je moj hobi i posao. Zato za sebe mogu reći da sam sretan čovjek. Malo je ljudi koji uspiju spojiti ono što vole, a da im to donosi zaradu. Mislim da bi ljudi svoje lude želje trebali pretvoriti u svoje zanimanje, pa ako netko ludo voli motor trebao bi postati motorist. Kada čovjek mora raditi u pošti, a želio je postati glumac ili pjevač, mislim da ga to grize cijelog života. Čovjek mora svoje želje pokušati ostvariti, a Bog je tu pošten - tjera te da se trudiš, ali iza toga te čeka nagrada. Štreberko zahvaljuje našem Gibi na zanimljivom razgovoru uz želju da njegov novi album, koji izlazi početkom sljedeće godine, doživi još veći uspjeh od prethodnog.

NA A J VL A T S ZLO

ANA J L V A LOST

AN J L V TA ZLOS 27

jesi li

Jure Jerić, glavni urednik Štreberka, u ovom broju testira tvoje čitalačke navike

KN IŠKI CRV

1. Prva asocijacija na čitanje knjiga ti je: a) uh, opet ta dosadna lektira b) tko još čita kad postoje ﬁlmovi c) način da naučim nešto novo d) učenje uz dobru zabavu 2. Lektira je ( po tvom mišljenju ): a) način da se pismeno izraziš o temama koje su navele pisca da napiše knjigu b) dosadna obveza o kojoj naškrabaš nešto bezvezno c) glupo piskaranje o još glupljim knjigama d) način da saznaš razmišljanja drugih ljudi o važnim životnim pitanjima i primijeniš ih u izgradnji vlastite osobnosti 3. Koliko knjiga si pročitao tijekom ovog polugodišta? a) 4 ( upravo je bilo toliko lektirnih naslova ) b) 6 i više c) 2 ili manje d) 8 i više 4. Književni žanrovi koje čitam su: a) ma tko kaže da čitam b) obvezna lektira, a i to jedva c) čitam sve, bez obzira na žanr, bitno je da se dobro zabavim i po mogućnosti nešto novo naučim d) čitam samo one knjige koje me zainteresiraju u prvih desetak minuta 5. Ukoliko ti se knjiga učini dosadnom nakon prvih dvadesetak stranica a) odustaješ b) čitaš dalje misleći pri tom na nešto sasvim drugo c) pokušavaš naći smisao knjige d) ukoliko je riječ o lektiri više se potrudiš, inače je smjesta vraćaš u knjižnicu 6. Dosadno ti je kod kuće. Što poduzimaš? a) gledaš TV premda je program očajno loš b) čitaš neku knjigu po vlastitom odabiru c) vrijeme je za zaostalu lektiru! d) ideš vani s prijateljima 7. Imaš li svog omiljenog pisca? a) baš me briga za pisce b) dakako, svaki istinski ljubitelj knjiga i pisane riječi ga ima c) ne, ne čitam toliko da bih ga imao d) kod nekolicine mi se sviđa stil, ali stvarno ne mogu kazati koji mi je najdraži 8. Tvrdnja koja najbolje izražava tvoje stajalište je… a) u današnje doba čitanje je nepotrebno gubljenje vremena b) zašto uopće čitati knjige kad postoje ﬁlmovi c) čitanjem razvijam maštu d) knjiga je čovjekov najbolji i najvjerniji prijatelj

9. Tvoje mišljenje o knjigama koje svjedoče o počecima hrvatske pismenosti i književnosti, kao što su Judita, Ribanje i ribarsko prigovaranje je : a) nisam ih još pročitao, no vjerojatno hoću kada mi budu razumljivije b) nisam ih pročitao i nikada neću c) već sam pročitao neke dijelove i svakako da ću ih pročitati zbog njihove iznimne vrijednosti d) najvjerojatnije neću, ako baš ne budem morao...

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

a) 4 9 4 0 2 1 0 0 7

b) 2 3 9 3 4 11 13 0 0

c) 8 0 2 11 9 7 7 11 13

d) 10 10 11 6 6 1 10 12 3

• 80-100 PRAVI KNJIŠKI CRV Ti si kralj knjižnice, poznaješ svaki njen kutak, svaku knjigu i imaš zavidno znanje. Uistinu je malo ljudi koji u većini knjiga mogu pronaći vlastito zadovoljstvo i naučne sadržaje koji tvore skladnu cjelinu. Ono po čemu se ti razlikuješ od ostalih je tvoja iznimna zainteresiranost za sva književna područja. Poštuješ korijene književnosti, a istovremeno se veseliš novim izdanjima i veselim avanturama. Samo naprijed, ali ipak pripazi da te istraživanje knjižnice previše ne udalji od stvarnog života. • 50-79 KNJIŠKI CRVIĆ Čitati ili ne čitati - dilema je koja najbolje opisuje tvoje knjiške pustolovine. Obožavaš određeni književni žanr (npr. horore) koji te raduje. Više - manje redovito čitaš lektire, ali tu sve prestaje. Dublji smisao knjiga te uopće ne zanima, hitaš samo za novim izdanjima knjiga punih akcije i čudesnih zapleta. Svakako je pohvalno tvoje prijateljstvo s knjigom, jer čitanjem se razvija mašta. Einstein je ustvrdio da je imaginacija važnija od znanja, zato maštaj, a za susret s misaonim knjigama imaš još vremena. I bilo bi poželjno malo više poštovanja prema korijenima naše književnosti. • 7-49 TOTALNA NEZNALICA Znaš li ti uopće tko su braća Grimm? Tebe ni jedan književni rod ne zanima. Tvoje znanje je bijedno u svakom pogledu, nemaš pojma koju lektiru moraš pročitati, a kamoli da si je pročitao. Vodič kroz lektiru tvoja je jedina i najdraža knjiga. Daj, pokušaj se malo više aktivirati jer će te pisana riječ pratiti cijelog života, a sramota zbog vlastitog neznanja je najgora. Pokreni se i pobijedi svoju slabost.

KUHINJA

Piše i kuha: Andrea Šimunković 6.c

štreberkova

Štreberko nam je dozvolio da zavirimo u njegovu kuhinju i otkrijemo kako priprema svoje nadaleko poznate poslastice. Zabilježili smo nekoliko jednostavno neodoljivih recepata, a vi zavežite pregaču i hrabro krenite u slatku avanturu.

Ušećereni bajami Kada Štreberko pozove ekipu na tulum, svi se potuku oko slatkih bajama. Pozor! Ove omiljene grickalice deﬁnitivno nisu za one koji imaju slabe zube. Sastojci: 200 g šećera 100 ml vode 200 g oljuštenih bajama 1 vanilin šećer Postupak: 1. Šećer, vanilin šećer i vodu kratko prokuhajte. 2. Umiješajte bademe i kuhajte na laganoj vatri uz stalno miješanje. 3. Kad se bademi oblože karameliziranim šećerom, istresite ih na aluminijsku foliju i ohladite. Posluživanje: Ušećerene bajame stavite u porculansku zdjelicu i poslužite. Mljac! Savjet: Bajame ćete najbrže oljuštiti tako da ih nakratko prokuhate u vodi. I još nešto - ušećerene bajame čuvajte u papirnatoj vrećici na sobnoj temperaturi.

Osvježavajući kolač od jabuka Štreberkovi prijatelji obožavaju ovaj lagani i ukusni kolač. Budući da Štreberko baš ne voli guliti jabuke, u tome mu pomaže njegova zaručnica. Pronađite i vi nekog spretnog pomoćnika i kolač će za čas biti u pećnici. Sastojci: 5 jaja 120 g šećer a 150 g brašna 30 g maslaca

Za nadjev: 1 kg jabuka 100 g miješane marmelade

Za ukrašavanje: 400 ml slatkog vrhnja Postupak: 1. Na dno tepsije (22 x 38 cm) stavite aluminijsku foliju i premažite je maslacem. 2. Jabuke ogulite, očistite i narežite na kolutove. Rasporedite ih u tepsiji i pecite u pećnici zagrijanoj na 180°C oko 15 minuta. 3. Žumanca i šećer pjenasto izmiješajte. Postupno dodajte brašno uz neprestano miješanje. Na kraju lagano umiješajte snijeg od bjelanaca. 4. Tepsiju izvadite iz pećnice, ulijte biskvitnu smjesu i pecite još oko 25 minuta. 5. Pečeni biskvit okrenite na rešetku, uklonite foliju i ohladite. Jabuke premažite miješanom marmeladom i ukrasite tučenim vrhnjem. Ako vam se ne sviđa s marmeladom, upotrijebite 2 pudinga od vanilije, tako da kolač, kad se ohladi, prelijete pudingom. Posluživanje: Prije posluživanja kolač dobro ohladite i narežite na kocke.

Savjet: Narezane jabuke možete poškropiti limunovim sokom.

Karamel kolač Svaki put kad se Štreberko iznervira na novinarskoj grupi, obvezno pripremi ovaj kolač, jer umirujući okus karamela svrstava ovaj kolač u comfort food – hranu kojom se tješimo kada nam raspoloženje nije na visini. Vrlo slatka krema s hrskavim komadićima badema odjevena je u dva sloja oblatnama – gotovim vaﬂima koje možete nabaviti u bilo kojoj trgovini. Sastojci: 2 oblatne

Za kremu: 1 kg smeđeg šećera 2 vanilin šećera 1l mlijeka 1 limun 250 g maslaca 250 g grubo mljevenih badema

Postupak: 1. Šećer, vanilin šećer i mlijeko kuhajte na laganoj vatri uz stalno miješanje oko sat vremena, dok smjesa ne postane gusta. 2. Lagano ohladite i umiješajte pjenasto izmiješani maslac, limunov sok i koricu, te bademe. 3. Smjesu izlijte na oblatnu, prekrijte drugom oblatnom, ostavite pod opterećenjem nekoliko sati, a zatim stavite u hladnjak.

Posluživanje: Karamel kolač poslužite narezan na kockice ili ploške. Savjet: Kod pripreme ove slastice važno je da su oblatne svježe i da se smjesa nanosi na onu stranu oblatne koja ima veća udubljenja.

Dobar tek!

feng shui

Naše novinarke Ivana Jarebica i Zrinka Vidović pronašle su u gradskoj knjižnici zanimljivu knjigu o drevnoj kineskoj vještini feng shui. Saznajte i vi nešto više o tome iz njihovog članka. Jeste li ikada pomislili kako ogledalo na zidu vaše spavaće sobe donosi nesreću ili, još gore, šteti zdravlju? Znate li da razmještaj pokućstva u kući može biti presudan za vaš život? Budite pažljivi prilikom kupnje stana jer smjer u kojem je okrenut možee vam promijeniti sudbinu. Sve to ćete naučiti iti ako prouč proučite čite feng shui,, staru kinesku metodu stvaranja ravnoteže ravnote između života i okruženja. enja. Primjenom feng shui-ja dobivamo priliku snažno no utjecati na svakodnevne okolnosti našeg života. Budući da smo svakodnevno prisiljeni štrebati trebati u našim radnim sobama, mislile smo kako bi bilo korisno dati neke savjete o uređenju enju kutka za učenje.

namještaj

Stol je najvažniji. Njegovi rubovi trebali bi biti zaobljeni. Stol i pribor utječu na produktivnost rada. Veliki stol pomaže da se osjećate dostojanstveno i moćno, a mali, zatrpani stol vas naprosto guši i sputava. Ako za stolom provodite puno vremena, bilo bi bolje da je od drveta, a ne od stakla. Kako biste se osjećali ugodno za radnim stolom, na njemu držite prikladne fotograﬁje, koje vas podsjećaju na obitelj i prijatelje.

osvjetljenje

Prirodno svjetlo uvijek je najbolje pa zbog toga za radnu sobu odaberite prostoriju s jednim ili više velikih prozora. Reﬂektori su dobri jer osvjetljavaju velik dio radnog prostora.

biljke

atog bilja jer U sobi treba imati mnogo lisn emirujućih biljke pomažu u smanjenju uzn iz vašeg koučinaka električnog zračenja Biljke također mpjutora ili TV - prijamnika. nu situaciju. unose životnu energiju u rad em jednu i Ako si često u stresu, kup bar pomoći da se stabljiku bršljana jer on će ti ružičastih o crvenih i ru smiriš, ili stavi u vazu nekolik ici i zadovoljstvu. karanﬁla koji pridonose romant

upotreba boja i uzoraka

Kako biste se što bolje osjeća li u svojoj radnoj sobi, koristi te što to bljeđee nijanse i diskretne motive - tako ćete se lak še riješiti stresa. Za mlade je najbolje da im zid ovi sobe budu obojeni u nježnu nu zelenu, jer ona simbolizir novi rast i stvara svijetlu, opt a imističku atmosferu. Plave i zelene okomite pruge nas opuštaju. Plava boja poj ačaava va sigurnost i sposobnost. Purpurna boja nam pomaže u postizanju uspjeha i javnog priznanja. Žuta boja nas potiče na aktivn ost i pomaže pri pamćenju. Ka da učiš,, uza sebe imaj bilo kakav žuti predmet. Narančasta boja potiče nas da se ponašamo energičnije . Crvena boja povećava nam životnu energiju, ona nas čin inii agresivnijima, samouvjerenijima i sposobnima da se obranimo u neugodnim situ acijama. Nadamo se da će vam svi ovi savjeti koristiti i da ćete poboljš ati vaše radno okruženje. Ako ne mo žete napraviti ama baš nikakv u promjenu, sredite stol i stavite na nje ga neku biljčicu i okruglu, žut u sitnicu. USPJEH VAM JE ZAJAMČ EN!

PUMPUNI Priredila: Matea Bogdanić 6.c

Šareni, veseli pumpuni na majicama, jaknama, kapama i torbama, pumpuni na ogrlicama, broševima, privjescima i šalovima... Pumpuni su IN modni dodatci ove jeseni i zime. Ako želite pratiti modu, a ne smijete ili ne možete potrošiti previše novaca, sami napravite ovaj privlačni modni dodatak. Naš spretni Štreberko otkriva vam kako. Potreban materijal: komad tvrđeg kartona, konac ili vuna u nekoliko raznih boja, škare. Štreberkovi savjeti: pumpun zašijte na jedan kraj debljeg konca, a drugi kraj zašijte na zimsku kapu ili na vaš stari vuneni šal, ili napravite originalnu ogrlicu od pumpuna. Sretno i spretno!

POSTUPAK IZRADE: 1 Izrežite dva kruga promjera 6 cm. Unutar velikog izrežite jedan manji krug promjera 4 cm. 2 Priljubite krugove jedan uz drugi (tako da gledajući od gore izgledaju kao jedan) te kroz njih motajte konac, pazeći da ga podjednako rasporedite. 3 Kada završite motati konac, po vanjskom rubu ga izrežite sa svih strana. Lagano odvojite dva kruga, tako da budu razmaknuti jedan od drugoga 1 cm. Tada zavežite dobivene dijelove konca po širini. 4 Prstima oblikujte vaš pumpun u željeni oblik.

g o e Vore c I j a kOjE M

Majice, poznate pod nazivom T-shirt (nazvane tako zbog svog oblika), prije tridesetak godina služile su isključivo kao donje rublje. Razlikovale su se samo po boji i modelu. Danas se uloga tih majica u potpunosti promijenila. One su dobile novo značenje u životu ljudi, a naročito mladih. Danas na tržištu postoje različiti modeli i kombinacije boja na samo jednoj majici. Gotovo sve majice za mlade imaju neku poruku. Pojedina boja majice određuje pripadnost nekoj skupini npr. crnu nose darkeri, a šarene, psihodelične s cvjetnim motivima i uzorcima hipiji. Danas se na majici može pročitati koju vrstu glazbe netko voli, koje ideje zastupa, za koju politiku se zalaže, a iz poruke na majici možemo čak saznati kako je raspoložen njezin vlasnik. Ovaj praktični odjevni predmet pomaže nam i u ljubavnim problemima - uz njihovu pomoć možemo čak izraziti ljubav ili nekome dati do znanja da nam nije simpatičan… Natpisi na majicama popularni su i među zvijezdama - sjetite se samo luckastih poruka koje su nosile Madonna, Britney Spears ili naša Severina. Razni detalji na majici (šljokice, tisak, vez) govore nam o osobi koja je nosi. Uske ili široke majice također nam nešto govore o njihovom vlasniku. Priredila: Nina Majlat 8.c

Trakice Šetajući školom Štreberko je zapazio jedan neobičan detalj. O čemu se radi? Riječ je o šarenim trakicama od kojih se mogu napraviti razni šaljivi privjesci, raznobojne narukvice, ogrlice i ostali zanimljivi ukrasi. Možemo ih nazvati i novom modom naše škole.

Iako naši nastavnici nisu time baš oduševljeni, mnogi učenici se zabavljaju tijekom nastave pletući različite privjeske i narukvice. Nemojte se začuditi ako ih zateknete i na školskim stepenicama kako ovom zabavnom i kreativnom razbibrigom krate vrijeme do početka nastave. Ako poželite plesti privjeske i narukvice, raznobojne plastične trakice možete kupiti u China shopu, u Škatuli i nekim papirnicama po vrlo povoljnoj cijeni. Kada nabavite potreban materijal treba vam samo malo strpljenja, vještine i mašte, pa se i vi možete pridružiti ostalim marljivim pletačima. I još nešto - kada vas kod kuće iznerviraju roditelji, braća ili sestre, nema boljeg sredstva za smirenje živaca od pletenja. Pa što čekate, pokušajte odmah!

Pitali smo neke učenike što misle o pletenju trakica i evo njihovih razmišljanja: ENA 7.c: Ja mislim da je to zanimljiv hobi i sviđa mi se dobiveni ukras. NIKOLINA 7.c: Super su mi te trakice. Odličan hobi! ANDREA 7.a: Ludnica su! Zabavno ih je izrađivati! Najdraže mi je plesti narukvice jer su zanimljive. ANTE BUZOV 7.c: To je zakon!!!

Napisale: Sandra Bukovac i Marija Krželj 7.c

Sretne narukvice Piše: Dubravka Jurić 6.c

Opet su u điru šarene narukvice. Pogotovo ako ih izrađuje Matea Bogdanić iz 6.c razreda. Prijateljice iz razreda već nose njene otkačene kreacije pa se nadamo da će ženskom dijelu našeg čitateljstva biti zanimljivo saznati nešto više o tome. Pitali smo Mateu kako pravi ovaj zgodni nakit. Ona skromno kaže da se uopće ne sjeća kada joj je pala napamet ideja za izradu narukvica. Napravljene su od raznobojnih staklenih perlica pričvršćenih žicom, a zanimljivo je to da one donose sreću onima koji ih nose. Matea ulaže u njihovu izradu mnogo vremena, ljubavi i truda, a time se bavi samo kada je dobre volje. POZOR! Ova cool narukvica može biti tvoja! Ako i ti želiš narukvicu za sreću javi se Matei u 6.c. Sigurni smo da ćeš pronaći neku odgovarajuću, a primaju se i narudžbe. I požuri, jer nikad se ne zna, možda ti ovaj veseli ukras stvarno donese sreću.

PARNI ARNI VALJAK VALJA K Što reći o Parnom valjku nego da su godinama vladali hrvatskom rock scenom. No, nažalost, sada se razilaze. Da, dobro ste čuli: Valjak se raspada! I to baš na svoju 30. godišnjicu… Parni valjak nastao je sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Postava benda kakvog danas znamo počela se okupljati 1988.godine, kada je novi album Sjaj u očima osvježio bubnjar Dražen Šolc, pridruživši se utemeljiteljima Valjka, među kojima su i gitarist Husein Hasanefendić te vokalni solist Aki Rahimovski. Nakon toga priključio im se klavijaturist Berislav Blažević, a zatim gitarist Marijan Brkić i na kraju Zvonimir Bučević. Oni čine Valjak kakvim ga danas poznajemo. Tijekom proteklih trideset godina Valjak je izdao dvadesetak albuma. Prvi, pod nazivom Dođite na show, izašao je 1976., a slijede Glavom kroz zid, Gradske priče i City kids. Parni valjak ima posebno značenje za našu glazbenu scenu - oni su osvojili dosad najveći broj hrvatskih diskografskih nagrada Porin. Valjak nije ostao neprimjećen u Europi pa ni u svijetu. Od 1996. u svijetu ga zastupa tvrtka Warner Chapell. Tijekom svih ovih godina Valjak je izdao mnoge albume od kojih je posljednji, Pretežno sunčano, izašao prošle godine. Dečki ne žele da njihov rastanak s publikom bude tužan, već nastoje dostojno proslaviti svoju 30. obljetnicu. Za oproštaj organiziraju koncerte po cijeloj Hrvatskoj, a posljednji će biti 20. prosinca u zagrebačkom Domu sportova. Pokušajte nabaviti karte za njihov splitski koncert - to će vam ipak biti posljednja prilika da uživo čujete dobri, stari Valjak. Pitali smo neke pojedince da nam malo opširnije kažu što misle o Valjku: • Bruno - 8.c: Mislim da je Parni valjak stvarno super grupa. Neke njihove pjesme su mi baš dobre. Simpa su mi njihov vokalist Aki i gitarist Hus. Imam jedan CD. Poslušam ga kad sam u depresiji. Čuo sam da se Valjak razilazi pred kraj ove godine. Htio bih otići na oproštajni koncert u Zagreb. • Toni, Filip, Sandro, Josip 6.c: Da, čuli smo za Parni valjak. Znamo da su stvarno dobra rock grupa i imaju karakterističan vokal. Sviđaju nam se neke njihove pjesme: Ugasi me i Bijele zastave. Baš nam je žao što se razilaze! ( Filip: U depresiji sam! ) I još nešto: ne zaboravite da se Parni valjak ne raspada, jer uvijek se raspada nešto što je trulo, a Valjak to sigurno nije!!! Lucija Curavić • Ivana Bonacin • 8.c

zanimljivosti iz

SVIJETA GLAZBE Prikupila: Ena Klarin 8.c

GREEN DAY

- KAKO SU DOBILI IME Kada su članovi benda odlučili napustiti školu i posvetiti se sviranju, ravnatelj njihove škole im je rekao: ˝It will be a green day in hell before you make anything out of yourselfs.˝ Ili u prijevodu: „ Prije će pakao ozelenjeti nego što ćete vi nešto postići u životu!“ Naravno – svi smo svjedoci da nije uspio u predviđanju njihove budućnosti.

DEEP PURPLE

- KAKO JE NASTALA PJESMA SMOKE ON THE WATER Davne 1971. dečki su boravili u Švicarskoj kako bi snimili album. Tu se slučajno našao i poznati roker Frank Zappa sa svojom grupom. Jedne večeri netko iz njegove ekipe nehotice je izazvao požar, ali su svi, čudom, prošli bez ozljeda. Zahvaljujući tom događaju D.P. je snimio jednu od najboljih pjesama u rock povijesti.

J.LO

- ŠTO TREBA DA BI IZAŠLA NA POZORNICU Da bi na par sati izašla pred publiku njena ekipa ima pune ruke posla. Garderoba joj mora biti potpuno bijela, mora imati CD i video player, mineralnu vodu čuvanu na sobnoj temperaturi, posebne sokove, voće, kekse, sladoled, čokoladu... Bijelu mikrovalnu nosi sa sobom. Pa neka mi netko kaže da sam ja razmažena!

SEAN PAUL

- ŠTO BI RADIO DA NIJE PJEVAČ Da se na vrijeme nije uhvatio glazbe, Sean bi nastavio obiteljski posao. Naime, njegovi roditelji su bili članovi plivačke reprezentacije Jamajke i od malena su ga ′′gurali″ u bazen, ali on nikada nije bio zainteresiran za to. Kada mu je otac je završio u zatvor, Sean se konačno okrenuo svojoj pravoj ljubavi - glazbi.

jR UK RUKE

p l e otica UBOJITE

S Karmen Vrhar, šampionkom mačevanja i njenim trenerom razgovor je vodila Štreberkova novinarka Vana Vrhar, 6.c “MAČEVANJE - TO JE UMJETNOST NANOSITI UDARCE BEZ PRIMANJA ISTIH. POTREBA PORAZA PROTIVNIKA I NANOŠENJE UDARACA, BEZ PRIMANJA, UČINILA JE MAČEVANJE, KAO VJEŠTINU, VRLO KOMPLICIRANOM I TEŠKOM, JER OKU KOJE VIDI IPAZI, RAZUMU KOJI RAZMIŠLJA I RJEŠAVA, RUCI KOJA ISPUNJAVA, POTREBNO JE DODATI JOŠ TOČNOST I BRZINU, ŠTO SVE UKUPNO DAJE ŽIVOT ORUŽJU” tako je govorio Moliere davne 1650. Već na prvim modernim olimpijskim igrama u Ateni 1896. godine mačevanje se nalazi u programu natjecanja. Osim olimpijskih igara, svake se godine održavaju svjetska i europska prvenstva za sve dobne skupine u svim mačevalačkim disciplinama (ﬂoret, mač i sablja). Da bismo saznali nešto više o tome intervjuirali smo trenera mačevanja Stipu Mađora i našu učenicu Karmen Vrhar koja se uspješno bavi tim sportom već nekoliko godina.˝

Štreberko: Koliko se dugo baviš mačevanjem? Karmen: Ovo mi je već četvrta godina. Štreberko: Koja je tvoja mačevalačka disciplina? Karmen: Mačevanje sam započela ﬂoretom, a nastavila s mačem i još uvijek sam u toj disciplini. Štreberko: Sudjeluješ li na natjecanjima? Karmen: Naravno, i tome se jako veselim! Štreberko: Jesi li zadovoljna rezultatima koje si postizala? Karmen: Mislim da moje vrijeme tek dolazi. Osvojila sam tri medalje, dvije zlatne i jednu brončanu u ovoj godini Štreberko: Što ti je najdraže u ovom sportu? Karmen: Dobra ekipa, borbe i igre na treninzima. Štreberko: Koliko se dugo misliš baviti ovim sportom? Karmen: Kada mi od starosti bude mač ispadao iz ruke, onda ću prestati, a do tada..... Štreberko: Imaš li poruku za čitatelje Štreberka? Karmen: Bavite se sportom! Štreberko: Želimo ti puno novih uspjeha u mačevanju, a naravno nara i u školi.

Štreberko: treberko: Kada ste se počeli baviti mačevanjem? Trener: Prilično kasno, s punih 14 godina, ali to je onda bilo normalno. Štreberko: treberko: Kako i kada ste postali trener i zašto ste se odlučili za ovaj posao? Trener: Službeno sam postao trener 1997. Do tada sam bio aktivni natjecatelj, a postao sam trener zato što sam želio mlade nešto naučiti. Štreberko: Jeste li vi i sudac na natjecanjima? Trener: Prošle godine postao sam međunarodni sudac. Štreberko: treberko: Recite nam nešto više o vašem klubu? Trener: Naš klub je osnovan 1977., uoči Mediteranskih igara i neprestano djeluje sve do danas. Klub je višestruki državni prvak, a imamo i dosta reprezentativaca. Štreberko: Š treberko: Koliko puta godišnje organizirate natjecanja u Splitu, a koliko odlazite na natjecanja van Splita i gdje? Trener: U Splitu imamo jedan dječji, tri juniorska i četiri seniorska turnira. A svaki mjesec odlazimo bar jedanput na vanjske turnire. tu Štreberko: treberko: Koliko puta tjedno djeca dolaze na treninge? Trener: Početnici tri puta, a napredni svaki dan od ponedjeljka do petka, znači pet puta tjedno. Štreberko: treberko: Za kraj recite nam što biste poručili djeci koja se žele baviti mačevanjem? Trener: Mačevanje je vrlo zanimljiv sport za djecu jer traži da savladaš i sebe i protivnika, a kada ga jednom probaš, postaje ti iz dana u dan sve zanimljivije.

POSJET...

Pišu i crtaju: Darja Ikica i Ivana Skočibušić 8.a

Nastavlja se ...

RUKOMETNA LEGENDA

Jeste li znali da je gđa. Anđela Čizmić, naša profesorica TZK, bila reprezentativka Jugoslavije i jedna od boljih klupskih igračica bivše države. U kojem sportu? Kada? Gdje? Sve ćete saznati kada pročitate intervju koji su s njom obavili Štreberkovi sportski novinari Petar Puškarić 5.a i Ante Dubravčić 8.b. Štreberko: Koliko dugo predajete TZK u našoj školi? Prof. Čizmić: Točno 35 godina. Štreberko: Jeste li imali priliku birati između košarke, odbojke, tenisa i rukometa i zašto ste odabrali upravo rukomet? Čizmić: Imala sam priliku birati sport kojim ću se baviti. U školi koju sam pohađala, profesor TZK vodio je rukometnu grupu i meni se to najviše svidjelo te sam se uključila. Za školu sam nastupala i u gimnastici, košarci, odbojci, ali uvijek sam bila više naklonjena rukometu. Štreberko: S koliko ste godina počeli trenirati rukomet i u kojem klubu? Čizmić: Rukomet sam počela trenirati najprije u školi, a s četrnaest godina u RK Zagreb. Štreberko: Koliko ste se dugo profesionalno bavili rukometom? Čizmić: Oko četrnaest godina. Štreberko: Za koje ste klubove igrali? Čizmić: Igrala sam za RK Zagreb i Lokomotivu, te za reprezentaciju bivše države. Štreberko: Koliko ste trofeja osvojili? Čizmić: S klubom sam osvojila dosta trofeja, počevši od pet prvenstava Jugoslavije, četiri kupa Jugoslavije, poluﬁnale kupa Europe i zimsko prvenstvo države, ave, a s reprezentacijom drugo mjesto na svijetu. Štreberko: Koja vam je godina u karijeri ostala u najboljem sjećasjećasjeć nju i zašto?

Piše: Štreberkova novinarka i vatrepolska nada Karmela Tvrdić 7.b

Čizmić: Godina odina u kojoj smo osvojili sve titule, mislim da je to bila 1965. Štreberko: Je li tada rukomet bio tako popularan u Hrvatskoj kao što je danas, nakon što su naši rukometaši osvojili važne trofeje? Čizmić: U moje vrijeme bio je jedan od najpopularnijih sportova, baš kao i zadnjih desetak godina. Zapravo, rukomet je kod nas imao svoj kontinuitet, uz neke male padove. Štreberko: Možete li usporediti tadašnji i sadašnji omjer dječaka i djevojčica koji su se bavili rukometom? Čizmić: Dječaka je, kao i danas, bilo više. Međutim, sve više cura uključuje se u ovaj dinamičan sport. Štreberko: Jeste li u karijeri imali težih ozljeda? Čizmić: Hvala Bogu nisam. Imala sam manju ozljedu koljena i jedno istegnuće mišića, no bez dužih oporavaka. Štreberko: Jeste li možda prije nego ste postali prof. TZK, imali želje postati trener u nekom klubu? Čizmić: Ne, i to zbog obiteljske situacije. Već sam imala djecu, a obitelj, posao i trening jednostavno ne idu zajedno. Štreberko: mate li kakvu poruku za učenike koji se bave sportom? Čizmić: Pa poruka bi bila da onaj tko to stvarno želi, uvijek može pronaći vremena za bavljenje sportom. To je poželjno, pogotovo u ovom ritmu života, kada djeca pretežito sjede za računalima.

OD UTOPLJENICA

DO SIRENA

Ovo je priča o ženskom vaterpolo klubu Bura, o njegovom osnivanju, počecima i velikom dalmatinskom dišpetu. Svaki prvi korak i početak u izgradnji nečeg potpuno novog često nailazi na mnoge prepreke. Bilo je tako i prije pet godina kada je pokrenut projekt osnivanja ženskog vaterpolo kluba u gradu pod Marjanom. Bilo je mnogo onih koji su ovaj pokušaj već u startu osudili na propast ili su sa podsmjehom gledali kako se cure utapaju po bazenu. I danas ima onih koji će uvijek rado pronaći nešto čime će se moći naslađivati, prikrivajući tako svoju ljubomoru na naše uspjehe. U proteklih pet godina utopljenice su postale prave sirene, osvojile su četiri državne titule, tri Kupa Hrvatske, te zabilježile, kako to same vole kazati, povijesnu pobjedu u Ligi prvakinja, postavši glavna snaga hrvatskog ženskog vaterpola i temelj naše reprezentacije. Kad se splitske cure slože, sve se može, sve se može !! • Zainteresirane za upis u naš klub neka se jave treneru Nikši Savinu na 098/434-401

Pripremili: Članovi latinske grupe uz pomoć prof. Dodoje

PAGINA

LATINA

Poznavanje stranih jezika oduvijek se cijenilo. Nije uzaludna poslovica «Vrijediš onoliko koliko jezika znaš». Imajući ovo na umu, naši školski oci su nam omogućili izvannastavno učenje francuskog, njemačkog i latinskog jezika uz redovni program engleskog. Sigurno se pitate zašto učiti latinski, kada znamo da je to mrtvi jezik. Odgovor je jasan ako imamo na umu činjenicu da su se mnogi svjetski jezici razvili upravo iz latinskog. Odlučili smo vam predstaviti neke zanimljivosti iz života davno umrlih, ali uvijek aktualnih Rimljana. Epigrami U epigramima pjesnik iznosi slike iz života, a glavni mu je predmet običan čovjek sa svim svojim karakteristikama, posebice uzimajući u obzir sve njegove hirove, negativnosti i mane. Taj podrugljiv izražaj imao je obilnu građu zbog razuzdanosti života starih Rimljana. Tko bi rekao da se ljudi tijekom dvije tisuće godina na moralnoj i emocionalnoj razini nisu nimalo promijenili? Ako vam ova tvrdnja zvuči pretjerano, pročitajte nekoliko Marcijalovih epigrama i sve će vam biti jasno. LIJEČNIK- GROBAR Nuper erat medicus, nunc est vespillo Diaulus: Quod vespillo facit, fecerat et medicus Nedavno još je bio liječnik, a sad je grobar Diaul: Ono što radi kao grobar, radio je i kao liječnik. ZASLIJEPLJENI PROSAC Thaida Quinctus amat. Quam Thaida? Thaida luscam. Unum oculum Thais non habet, ille duos. Kvint voli Taidu. Koju Taidu? Ćoravu Taidu. Taida nema jedno oko, a on oba.

Marko Valerije Marcijal Marcus Valerius Martialis Duhoviti karikaturist suvremenika, jezični revolveraš, satiričar na račun rimske svakodnevice, mrzitelj konvencionalnog, cinični promatrač ljudskih slabosti i mana, u OBOJE IMAJU PRAVO potpunosti politički nekorektan - upravo je na takvim osobitostima prepoznat i trajno Nubere vis Prisco; non miror Paulla, sapisti. omiljen najveći svjetski epigramatičar Marko Valerije Marcijal (Marcus Valerius MarDucere te non vult Priscus: et ille sapit. tialis) rodom iz Hispanije. Marcijal je proglašen rodonačelnikom epigrama kao književne vrste, iako tome žanru nije pridodao formalno ništa novo što nije bilo poznaŽeliš se vjenčati s Priskom; ne čudim se Paulo, bistra si. to već starim Grcima. Premda je proklamirao epikurejstvo do granica parazitskoga Prisk te ne želi oženiti: i on je bistar. života i sadistički se naslađivao tuđim tjelesnim i duhovnim nedostacima, Marcijal je ponajprije bio pokretan straUOBRAŽENOM PJESNIKU stvenom ljubavlju prema Nil recitas, et vis, Mamerce, poeta videri. životu, ivotu, ljubavlju koju Quidquid vis esto, dummodo nil recites. su prepoznale ZNATE LI … generacije velikih Ništa ne recitiraš, i želiš Mamerce, biti pjesnik. gdje se u užem svjetskih umjetnicentru Splita naŠtogod želiš, budi, samo ništa ne recitiraj. laze dva latinska ka smatrajući ga natpisa ? neprolaznim uzoLOŠEM PLAGIJATORU rom. Životni polet Quem recitas, meus est , o Fidentine, libellus; Odgovor potražite je iskazao u svojih Sed male cum recitas, incipit esse tuus. u knjižnici!! četrnaest knjiga Stih kojeg čitaš moj je, o Fidentine; epigrama. Al kako ga čitaš loše, počinje biti tvoj.

Piše Ante Dubravčić 8.b

TOP 10

esto sam se pitao koji je najveći stadion u Europi i tek nedavno sam naišao na članak o tome, a budući da sam sportski urednik Štreberka mislim da mi je dužnost podijeliti s vama sve stečene informacije. Najveći stadion u Europi bio je Realov Santiago Bernabeu u Madridu sa 125 000 stojećih mjesta. Nakon tragedije u Bruxellesu tijekom ﬁnala Lige prvaka, UEFA je donijela odluku da sva mjesta moraju biti za sjedenje, pa Bernabeu sada ima samo 75 000 mjesta, baš kao i stadion Crvene zvezde u Beogradu, poznat kao Marakana.. Za sve ljubitelje nogometa donosimo tablicu deset najvećih europskih stadiona.

EUROPSKIH STADIONA 2.

1. Br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

5. Klub Barcelona Milan / Inter Roma / Lazio Hertha Real Madrid Juventus Manchester Utd Borrusia Dortmund Bayern München Benﬁca

Stadion Nou Camp Giuseppe Meazza, San Siro Olimpico Olympiastadion Santiago Bernabeu Delle Alpi Old Trafford Westfalenstadion Allianz Arena Estadio da Luz

Grad Barcelona Milano Rim Berlin Madrid Torino Manchester Dortmund München Lisabon

Kapacitet 98.000 85.443 82.922 76.065 75.000 69.041 67.850 66.000 66.000 65.000

6. Slijede stadioni klubova Marseille, Real Betis, Newcastle, Sporting Lisabon, Porto, Ajax, Feyenord, HSV i Liverpool

GAMELAND Pripremila: Darja Ikica 8.a

U ovom nastavku Gamelanda govorit ćemo o poznatoj igrici Bloodrayne. Najavljena za jesen prošle godine, napokon nam stiže dugo očekivana anti-heroina Rayne, koja će razvaliti sve oko sebe. Novim ruhom i opakijim pokretima mami uzdahe na konzolama te konačno sjeda na PC. It’s too good to be bad...... Jeste li ikada zapali u psihozu koja bi vas povela na put maštarijama u kojima niste ljudsko biće, već neko moćno stvorenje, koje osim povećane fizičke snage, okretnosti i refleksa ima dodatna psihofizička osjetila, razvijeno šesto čulo i pojačan, animalni, nagon za ubijanjem, hranjenjem i preživljavanjem, dok u isto vrijeme pri kontaktu s okolinom paralizira sve oko sebe svojom privlačnošću i koje isijava nekim pritajenim zlom, koje je u stvari dobro? Time možda preispitujemo i istražujemo sami sebe, jer nezadovoljstvo nama samima povećava glad za napretkom i učenjem, budi u nama istraživača novih iskustava i prostranstava....

INTERVIEW

S DHAMPIROM Č

ula sam zvuk iz svoje sobe: prozor širom otvoren, zavjesa se trese, a gospodična Rayne već je sjedila na kauču mog novog 64-bitnog namještaja. “Evala, susido! Di si ti tako dugo? Stalno se najavljuješ, pa odgađaš!” “Ma ništa me ne pitaj! Ovi od Xboxa pobrali su ekskluzivu na pola godine, pa sam bila kod njih na ugovoru i nisam mogla mrdnut od PC-a. Znaš, isto se dogodilo i s Knights of Old Republic I. i II… Nego, nešto ti je drugačije u ovom stanu....” “Nije, nije, samo sam kupila novi 64-bitni procesor, PCI-ex grafuljaner, novi RAM... i tako... Dakle, šta ima novo?” “Malo sam ti radila na sebi. Fiziku sam uzela od Prince of Persia, pa se penjem i skačem po zidovima i zgradama. Ima 30 potpuno novih kombo pokreta koju ću ti dozvoliti da isprobaš na meni, ali ne nestrpljivo i ne sve odjednom. Prvo ih moraš zaslužiti kroz nivoe. Tek tada se trud isplati. Onda sam cijela tvoja, sa svim kombosima i oružjima. Ako si bila dobra curica, onda dobiješ i cheatove, no za sada su ti dosta i oštrice kojima možeš izvršiti egzekucije na 12 različitih načina. Prepuštam ti da ih sve sama otkriješ. Dalje, unaprijeđen je Infearnolov engine, te motion cap turning za animacije, tako da je sad okolina puno veća s više detalja, physical efekt je na svakom koraku u interakciji sa svim objektima, a ja se krećem puno ležernije, s gotovo životnom gipkošću. Možeš me zvati i soft body physickes tako da nisam interaktivni, već pravi curetak. A imam i nove moći. Kad stavim Blood Rage, nitko me ne može oboriti s nogu i skoro sam neranjiva, dok se pritom mogu hraniti slatkim vratićima napadača iz desetak različitih kadrova, ovisno iz kojeg kuta napadam (bitna je tehnika). Ako poželim, uz pomoć određene tipke mogu se koncentrirati samo na jednog protivnika. Najviše se trebam čuvati onih koji nose štapove ili sjekire, jer mi mogu blokirati udarce i baciti me pod noge nemilosrdnim neprijateljima. Zbog toga kombosi udarcem i blokom mogu izbiti palicu i opet je vrijeme za gric fatality end. Ako mi se ne da, mogu se jednostavno riješiti protivnika s Harpoon Bite. Kada se koristim Ghost Feedom, mogu izaći iz tijela i popiti nekome krv na daljinu. I eto tako to. Šta ima kod tebe?” “Osim što očajnički pokušavam smršavit 10 kg, ništa posebno. Pa, fala na posjeti! Dođi opet ako ’oćeš.” “Ma da znaš da ’oću. Ovdje ti je udoban smještaj i to...” Izrekavši ovo, madamoiselle Rayne je iskočila kroz prozor, ostavivši me u društvu svoje instalacije D na disku. Klik na rayne.exe i igra započinje.....

Svijet foto–modela foto modela J

este li čuli da u školi imamo svjetski poznate modele? Budući da su jako skromni, Štreberko ih je s teškom mukom uspio nagovoriti da o njima nešto napiše. Sjećate li se Ivana Jamića, crvenokosog dječaka koji je prošle godine dobio treću nagradu za literarni rad na natječaju “Ivana i ja”? Osim što voli pisati, Ivan je omiljen među prijateljima i voli glumiti. Možda se zbog toga i okušao u svijetu foto–modela snimajući za švedsku tvrtku Volvo-penta. Društvo na snimanju činile su mu prijateljice iz razreda Ana Prkić i Ivana Kasalo, u zadnje vrijeme poznate kao stručnjaci za život i djelo H.C. Andersena. Ana i Ivana, također provjerene spisateljice i likovne umjetnice, znalački su odradile snimanje na našoj prekrasnoj obali. O tome svjedoče fotograﬁje najpoznatijih švedskih fotografa. Reklamni katalozi i plakati Volva obilaze nautičke ke sajmove diljem svijeta i svjedoče o tome kako škola Spinut “rastura” na mnogim poljima, pa i u svijetu foto-modela. Možda je ovo samo početak etak njihove karijere! Samo, nismo sigurni u kojem smjeru će krenuti. A izbor im je zaista velik. Zar ne? Za Štreberka, učiteljica Dijana

i k č i n Uče biseri Prikupila: Matea Bogdanić 6.c

• Zaštićena morska životinja je morska medvednica.

Rebus Priredila: Dubra

vka Jurić, 6.c

• Najpoznatije riječne ribe su pastrva i šafran. • Zašto su umrli stari germani? - Jer su bili stari. • Što je disketa? - To je kockasti cd. • Profesorica biologije, pokazujući češer pita učenika - Što je ovo? - Učenik odgovara:-to je šiška. - Profesorica mu pokušava pomoći : č,č,č,č... - Učenik odgovara: - a onda je čička. • Učenik na matematici zbraja: pišem jedan, pamtim 3, pamtim 8 ... - Drugi učenik mu dobacuje: a danas mi nešto puno pamtiš.

Učiteljski biseri Prikupila: Loredana Musap 8.c

• Vi mašete olovkom k'o mačak repom! • Slažete brojeve k'o na mrtvog magarca! • Vi ste zvjerinjak, peškarija i stočna farma! • Vi ste punjene ptice, ne znate pjevati! • Ti si izvanzemaljac! • Vi pljujete u zdjelu iz koje se hranite! • UČITELJ: Zašto si zakasnio? - UČENIK: Djed mi je umro. -UČITELJ: Dobro, sad sjedi i da ti se to ne ponovi.

Piše: Toni Vidović 6.c

3. dio - Har-

ry Potter i zatočenik Azkabana - u svijetu čarobnjaštva događa se neviđeno čudo - Sirius Black, Harryjev kum, pobjegao je iz zatvora Azkaban. Njegov jedini cilj je pronaći Harryja. Zašto? Otkrijte sami.

6. dio - Harry

Potter i princ miješane krvi - Harry i njegovi prijatelji se pripremaju za novu školsku godinu, a Red feniksa i Dumbledore nastavljaju bitku protiv sila zla i smrtonoša, koji otvoreno teroriziraju svijet čarobnjaka. Ubojstva, diverzije i nestanci postali su sasvim uobičajene pojave, a čak ni učenici Hogwartsa nisu potpuno sigurni od sve težih napada Voldemortovih pristaša. Najtužniji dio!

5. dio - Harry Potter i Red

feniksa - Voldemort dobiva sve više pristaša, a Ministarstvo sumnja u Harryjeve i Dumbledoreove tvrdnje o porastu broja smrtonoša. Sam početak knjige obećavao je mnogo više, ali autorica je očito potrošila maštu na prethodnim knjigama. Po prvi put pogiba jedan od glavnih likova!

4. dio - Harry Potter i plameni pehar - Voldemortova moć jača. Nitko više nije siguran. U Hogwartsu se odigrava tromagijski turnir, na kojem sudjeluje i Harry. Voldemort je i tu umiješao svoje prste i ponovno pokušao uništiti Harryja. Svakako treba pročitati!

2. dio - Harry Potter i

odaja tajni - mračne sile zla stavljaju Harryja na nove kušnje. On će uz pomoć prijatelja opet pobijediti i to zahvaljujući oružju koje Voldemort nikada nije imao i nikada neće imati, a to je ljubav. Knjiga je napeta i puna neizvjesnosti.

1. dio

- Harry Potter i kamen mudraca - u prvoj knjizi upoznajemo se sa svijetom čarobnjaštva. Harry Potter upisuje se u Hogwarts i uči tehnike magije. Tu se susreće s najvećim crnim magom, lordom Voldemortom. Sve u svemu, knjiga je zabavna.