Streberko br 10 -17 by OS Spinut Split

LIST OŠ SPINUT • Br. 10. / Svibanj 2010.

LIST OŠ SPINUT • Br. 2./2003. • godina I. • prosinac LIST OŠ SPI

NUT • Br.

3. / lipanj

2004. • god

ina II.

LIST OŠ

RAZGOVOR S PROF. PEZO

ANKETA - ŠTO SE

KVIZ - JESAM LI TV OVISNIK?

Nagradn a Kad smo igra: bili mali Poster: Štreberko u svemiru

10 DODATAK “NAŠI POKUŠAJI”

ŠTREBERKOV KALENDAR

2005. • god

LIST OŠ SPINUT •

Br. 6. / Prosinac 2005.

Dodatak: Naši po

kušaji

a II.

50 god ina šk ole

09.

ibanj 20

LIST OŠ

SPINUT

/ Sv • Br. 9.

LIST OŠ SPINUT • Br. 7. / Lipanj 2005. • godina III. • godina III.

UT • Br. 8. /

LIST OŠ SPIN

Prosinac 200

• SVJETSKO NOGOMETNO PRVENSTVO • HNOS • LIDRANO • PSIHOTEST • STRIP • JEANS

in Pričig kop  Horos lija  Filmofi  kend vi za Kamo lje  e it d za ro Kutak a matik a mate Zabavn ce  nju dje ja vl osta Stop zl 

• NEKAD BILO,,,

HNOS

. • godin

Psiho test

SLUŠA U NAŠOJ ŠKOLI?

ina III.

ac 2004

Intervju s prof. Maretić Dan sretnije budućnosti

POTTEROMANIJA

5. / Lipanj

/ prosin

Škola puna medalja Godišnjak osmaša

STORY SUPERNOVA...

NUT • Br.

• Br. 4.

Naša škola - naša briga 50 godišnjica škole

DOBRODOŠLI PRVAŠI!

LIST OŠ SPI

SPINUT

 Dječja prava zeji  Splitski mu igre  Olimpijske are  Vesele mašk ervjui  Eksluzivni int  nje razreda Predstavlja

sadržaj Intervju: ravnateljica prof. Sanja Čagalj . . . . . . 3 Ukratko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Split budućnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 I oni su bili naši učenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Svjetla pozornice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Ekskurzija 4. razreda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Kako slijepe osobe uče, žive i rade? . . . . . . . . . 14 Ljetna tvornica znanosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Intervju: Željka Fuchs . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Razredni projekt: Kako izraditi barometar? . 20 Vještina koja spašava živote . . . . . . . . . . . . . . . 21 Razredne stranice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Dossier: Pubertet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Dani njemačke kulture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Ča-more-judi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Izdavač: OŠ Spinut, Teslina 12, 21000 Split • Tel.: 021/384 933 Učitelj urednik: prof. Jelena Madunić Redakcija: Sara Bulić, Matij Pervan, Sara Simona Mojsović, Marko Milun, Rea Budimir, Andrea Giljanović, Sara Karanušić, Lara Ramić, Ivana Šatara, Iva Kušeta, Renata Orhanović, Sara Markovina, Anđela Paleka, Domina Šoljan, Karla Đirlić, Josip Ledina, Dora Pejković, Iva Polunić, Renata Singolo, Noa Skračić Pustaj Stručni suradnici: dipl. učiteljica Katarina Generalić, prof. Jadranka Bracanović-Grizelj, prof. Maja Jerčić, prof. Zoran Ljubić, prof. Vlatka Matejić, prof. Diana Nikolić, prof. Julijana Novaković, dipl. učiteljica Branka Radetić, prof. Nina Stričević, prof. Marina Travnikar, prof. Fadila Zoranić, dipl. učiteljica Sanja Župa

Posjet pisca: Jadranko Bitenc . . . . . . . . . . . . . . .34 Pagina Latina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Talijanski na ulicama našega grada . . . . . . . . . 36 Maskirana lektira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Zabavne stranice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Slikopriča . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

Lektorice: prof. Filka Žilić, dipl. učiteljica Branka Radetić Redakcijiski poslovi: Štreberko

Sport . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

Web: http://issuu.com/streberko Grafičko oblikovanje: CATACLYSM, Split Tisak: Franjo Kluz, Omiš Naklada: 300 primjeraka

Zabavni psihotest . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Glazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Film . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

Č agalj anjom S e soricom Int e rvju s prof

s i c e č o p i Pozitivn

m o c i j l e t a n v a r m o v no

Razgovarala: Anđela Paleka 7.a

ožete li se predstaviti čitateljima Štreberka? Zovem se Sanja Čagalj i u siječnju ove godine izabrana sam za novu ravnateljicu Osnovne škole Spinut. Rođena sam tu preko puta, u starom rodilištu, prije 45 godina. Do osnovne škole živjela sam u Africi s roditeljima i sestrom, okružena veličanstvenim afričkim krajolicima koji oduzimaju dah, te u društvu raznolikih biljaka i životinja. Tamo sam provela jedan lijep i zanimljiv dio djetinjstva. Nakon povratka, krenula sam u prvi razred Osnovne škole Pojišan. Sjećam se mlade plavokose učiteljice, suncem obasjane učionice, đaka u crvenim keceljama, gužve na velikom odmoru, mirisa marende iz kuhinje, zvuka krede po ploči, jutarnjeg zbora, kraja nastave, prve ljubavi, početka ljeta... Nakon završene srednje škole i položene mature (Srednja škola Vladimir Nazor), upisala sam Filozofski fakultet u Splitu gdje sam upoznala budućeg muža. Diplomirala sam 1991. godine i stekla zvanje profesora politehnike. Nakon toga sam se udala i rodila kćer Martinu, sada gimnazijalku, a inače bivšu učenicu naše škole. Nakon studija radila sam u više splitskih škola te sve do nedavno kao nastavnica informatike u Srednjoj školi Braća Radić u Kaštel Štafiliću - Nehaju. Koji su vaši prvi dojmovi o školi i njenim učenicima? Škola ima jaku tradiciju, a vidim da je i nastavnici i učenici njeguju. Učenici naše škole ističu se u stvaralačkom mišljenju, imaju želju za znanjem, uporni su i vole se isticati. Oko sebe vidim i osjećam vedrinu i veliki potencijal. Vidim najbolje sportaše, muzičare, kemičare, matematičare, jezičare… Vidim učenike koji zrače, pomlađuju i oživljavaju radnu atmosferu. Koja je razlika između rada kao nastavnica i kao ravnateljica? Biti nastavnik nije samo posao, nego i užitak, i izazov. Posao nastavnika, bez sumnje, spada u jedan od najplemenitijih poziva. Učiti i odgajati djecu velika je obveza za koju treba puno ljubavi, žrtve i odricanja. Posao ravnatelja zahtijeva osobine i vještine potrebne za organizaciju rada i rad s ljudima: dobru komunikativnost, smisao za probleme drugih i strpljenje u odnosu s drugima, sposobnost kvalitetnog planiranja, odlučnost, objektivnost, odgovornost. Nedostaje li Vam rad s učenicima? Volim poučavati i prenositi stečena znanja. Volim rad s učenicima koji su motivirani i intelektualno radoznali. To me ispunjava radošću. Nastojim i dalje biti u kontaktu s učenicima; izravno, preko razrednika i roditelja, ipak sam ovdje zbog njih.

Radili ste u srednjoj školi, što mislite što je najvažnije pri izboru srednje škole za jednog osmaša? Izbor srednje škole znači usmjeravanje učenika na ona područja rada koja najbolje odgovaraju njegovim intelektualnim sposobnostima, osobinama ličnosti i profesionalnim interesima. Najvažnije je da učenik sam odluči, naravno uz dobro stručno savjetovanje i medijsku informiranost. U radu provedemo jednu trećinu svog života, radimo 7 do 8 sati na dan, 5 ili 6 dana u tjednu, 35 do 40 godina. Raditi posao koji nas veseli i u kojem smo uspješni od neizmjerne je važnosti za čovjekovu sreću, stoga je odabir primjerenog zanimanja jedna od najvažnijih životnih odluka. Kada ste pohađali osnovnu školu, jeste li imali ideju što želite biti kad odrastete? Budući da sam rođena i odgajana u profesorskoj obitelji, rano sam osjetila afinitet prema prosvjetnom zvanju. Kao curica poslagala bih lutke na krevet i glumila učiteljicu.

Ima li razlike u učenicima kada ste vi pohađali školu i sadašnjih generacija? Razlika postoji, razlog je današnja tehnologija. Dakle, brza dostupnost informacija, učenje kroz lako i brzo pregledavanje aktualnih sadržaja, sve je dostupno na licu mjesta, komunikacija je brza bez obzira gdje se nalazimo, a razmjena iskustava, mišljenja i informacija s vršnjacima i odraslima sličnih interesa ili problema je dio svakodnevnice. Na primjer, moja kći uvijek radi nekoliko poslova odjednom, sluša glazbu, prima i šalje SMS-ove, piše seminar na računalu, čita, dogovara izlazak preko interneta....što je nama bilo nemoguće. Ali, djeca u nama se ne razlikuju; djeca, željna igre, sreće, ljubavi, osjećaja sigurnosti. Koji su vaši planovi i očekivanja vezani za školu? Planovi su poboljšati uvjete rada prostornim uređenjem, uređenjem učionica i prostora u kojima djeca borave, knjižnice, igrališta i dvorišta, te rješavanjem problema dvorane. Već smo promijenili prozore, zavjese, kupili neka računala, na ljeto krećemo u izgradnju nove kuhinje i uređenje blagovaonice (nove sjedalice i stolovi), lakiranje parketa, kupnju novih klupa, ugradnju ormara za mališe.....Veliki su planovi i nadam se da ću ih ostvariti u svom mandatu. Najveći uspjeh je zadržati vedar i pozitivan duh među svim učenicima i nastavnicima, te promicati poticajno radno okruženje. Kada će školske torbe postati barem malo lakše? Iskreno, ne znam. Idealno bi bilo kada bi učenici mogli ostavljati knjige u školi, ali to nije moguće, zbog nedostatka prostora i rada u dvije smjene.

Što Vi kao nastavnica informatike mislite o sigurnosti djece na internetu? Internet ima svoje dobre i loše strane, istovremeno predstavlja i opasnost i nudi jedinstvene edukacijske mogućnosti. Iako želimo da učenici iskoriste sve najbolje sto internet može ponuditi, trebali bismo im zajamčiti sigurnost. Mislim da je tu roditelj ključna osoba. Većinu vremena na internetu učenici provode za kućnim računalom. Roditelj je taj koji treba kontrolirati aktivnosti svoje djece kada surfaju internetom, uočiti opasne i neželjene poruke, prijevare i neprimjerene virtualne pričaonice, te postaviti pravila ponašanja na internetu. Važno je zapamtiti: vaša djeca mogu znati više od vas o tehnologiji, ali vi znate više o životu. Dopušteno vam je postaviti pravila i tražiti njihovo poštivanje. Imate li neku poruku za kraj – za učenike, roditelje i sve čitatelje Štreberka? Kada postanemo svjesni činjenice da je djetinjstvo najljepši dio života, već smo stari ljudi. Stoga se trudite i budite optimistični, te omogućite djeci da uživaju u najljepšem životnom razdoblju. Smijehom pokažite da se mnogi problemi uz radost lakše rješavaju. Saslušajte dijete bez predrasuda kako bi ono otvoreno izrazilo svoje emocije. Za razvoj samopouzdanja i motivacije potičite njegovo pozitivno ponašanje. Uvijek gledajte što je dobro u vašem djetetu. Vjerujte da može nešto dobro učiniti i prije nego li je to učinilo. I što je najvažnije, uživajte u svakom detalju, u lijepu sunčanom danu, zajedničkoj šetnji i ljepoti prirode, jer neki su trenuci nepovratni.

Matko i Vjeko U

čenici 4. c razreda u veljači su ugostili Matka i Vjeku. Matko Marušić je autor knjige Snijeg u Splitu, a Vjeko Ivanišević je jedan od likova iz knjige i najbolji Matkov prijatelj. Bilo je jako zanimljivo čuti kako je nastala knjiga Snijeg u Splitu. Matko je imao običaj svaku večer svome sinu ispričati jednu priču iz svoga djetinjstva. Međutim, Matko i njegova supruga su se rastavili i više nisu živjeli zajedno. Matkov sin je živio s mamom i nedostajale su mu tatine priče. Tata Matko sljedećih je četrnaest godina sinu pisao priče. Jednoga dana Matku je u posjet došao njegov brat Joško, pročitao priče i predložio Matku da najbolje priče objavi u knjizi. Matko je to i napravio, a njegov brat je ilustrirao knjigu. Tako i današnja djeca mogu čitati o njihovim uzbudljivim događajima iz djetinjstva. Bilo je lijepo ugostiti Matka i Vjeku i slušati njihove zanimljive priče. Karla Hraste 4. c

Naš put u

palaču Dioklecijanovu J

ednog je dana naš razred posjetio Dioklecijanovu palaču. Na Rivi nas je dočekao vodič. Objasnio nam je kako je Dioklecijan sagradio palaču i kako je otmjeno živio. Shvatili smo da je naš grad poznat po toj palači i da je posjećuje mnogo turista. Bili smo u crkvi sv. Duje. Vidjeli smo sliku na kojoj je sv. Duje i kako mu idu odsjeći glavu. Vidjeli smo i Dioklecijanov grob. Svidjele su nam se sfinge. Vodič nam je pričao kako je Dioklecijan uzeo neke stupove i sfinge iz Egipta. Bili smo u Dioklecijanovim podrumima u kojima smo vidjeli razne male stvarčice kao što su: razglednice, razni nakit, kutijice što sviraju… Bilo nam je super!

Napisale: Marijana Lešina i Leona Duhović 3.d

Dobri dupin interneta

U vrijeme dok smo mi pripremali grafičko uređivanje Štreberka, na mreži se pojavio treći broj Dupina, razrednih novina 5.b razreda. Odlučili smo ‘glavnim i odgovornim’ postaviti nekoliko pitanja, na koja je mailom odgovorila urednica Vedrana Bulić, baš kako i priliči redakciji virtualnih novina.

Odakle ideja za pokretanje web-časopisa? Odlučili smo pokrenuti web-časopis jer smo htjeli da nas drugi razredi pobliže upoznaju i da pokažemo neke svoje radove. Zašto se časopis zove baš Dupin? Dok smo bili prvi razred zajedno s učiteljicom dogovorili smo se da se mi kao razred zovemo ˝Dupinići˝, ali dok smo došli u više razrede odlučili smo promijeniti ime u ˝Dupini˝ i zato se naš časopis zove Dupin. Kako ste podijelili poslove u redakciji? Imamo više novinara, lektoricu, učenicu zaduženu za fotografije i glavnu urednicu. O čemu pišete? Pišemo o događajima iz razreda, raznim izvanškolskim uspjesima, doživljajima s praznika te općenito, o nama. Tko uređuje izgled Dupina (fotografije, pozadina, itd.)? Zajedno se dogovorimo za boju i izgled, a glavna urednica to uređuje i izrađuje. Tko je zadužen za tehnički dio? Je li bilo teško naučiti raditi u programu Open Journal Systems? Profesorica Julijana i glavna urednica su zadužene za tehnički dio. Uz pomoć profesorice ništa nam nije bilo teško. Što biste željeli promijeniti u izgledu lista? Imamo razne ideje koje program koji koristimo ne može omogućiti, ali usput i tražimo neki novi program koji će nam to moći priuštiti. Kakve planove imate za dalje? Želimo nastaviti objavljivati nove brojeve časopisa, a voljeli bi imati i novi program koji sadrži više mogućnosti za uređivanje web-časopisa.

Mic po mic – CUC T

og sam se dana sam dosađivala na nastavi, kad je u razred ušla teta Fadila. Ispričala se učiteljici zbog upada, i objasnila da je došla po mene i Matija, kako bi uvježbali sutrašnji govor na CUC-u. Da pojasnim, CUC je mjesto gdje se naši učitelji hvale našim radovima, i to informatičkim. Mi smo prijavili naš prošlogodišnji projekt – web časopis Ježurak. Sutra ujutro, točno u devet-nula-nula, našli smo se na FESB-u, ili Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Naš se govor video-vezom prenosio u još 10 hrvatskih gradova. Nakon dvije prezentacije došao je rad na nas. Teti Fadili se tresao papir, a Matij je od uzbuđenja pao u nesvijest! (Ma šalim se, samo je pao). Na kraju sam pročitala sastav o elektronskom čudovištu Teliju Teliću, ali izostao je pljesak. Jer naša je publika ipak bila – s druge strane ekrana. Sara Simona Mojsović, 4.d

Posjet SINAGOGI P

ovodom obilježavanja Da na holokausta, 27. siječnja smo s našom vje roučiteljicom Ružicom Maleš posjetili splitsku sinagogu, izgrađenu u 15 . stoljeću. Tajnica židovske općine Split dočekala na s je i pobliže upoznala sa žid ovskim vjerskim običajim a. Ispričala nam je legendu koja govori da šipak ima 613

svetih zapoeta knjiga, ima sv ka vs do ži , o i Tora imaju na glavi zrna, baš kao št tijekom molitve vi do Ži da je vo . Probali smo vijedi. Zanimlji goli pred Boga li iš bi ne da Židovi jeli koju nose rki kruh koji su „kipa“, kapicu go ira liz bo m vjeri i „maca“ koji si ati o židovskoj uš sl vo beskvasni kruh lji m ni je za edmetima iptu. Bilo nam ikali s raznim pr sl kao robovi u Eg se o sm da vno je bilo i ka kulturi, a zaba . Karla Đirlić 7.b vrijeme molitve Dora Pejković i koje koriste za

Split http://www.spinut.info/cf/

budućnosti

Grgur među neboderima? Ma ko je smislija to čudo? Odgovor je: Bruno, Duje i Paola, naši prošlogodišnji osmaši. Sad su se raštrkali po gimnazijama, ali smo za kratki razgovor uspjeli uhvatiti Bruna i Paolu (Duje je bio prisutan duhom J).

Vaša web stranica o Splitu u 2111. godini je na natjecanju Create the future uvrštena među 10 najboljih radova u kategoriji osnovnih škola. Kako ste došli na ideju o izradi web stranica? Profesorica Julijana Novaković bila je glavni inicijator tog natječaja. Ona nas je nagovorila da se prijavimo i formirala tim. Tema natječaja je bila gradovi u budućnosti, pa smo se odlučili za Split. Koji je osnovni koncept Splita u budućnosti? Htjeli smo smjestiti simbole grada Splita u budućnost, to jest u sliku grada u 2111. godini. Zato smo stavili Grgura Ninskog među leteće automobile, pokraj Spaladimum Arene prolaze leteći vlakovi, roboti su gradski vodiči. Kako ste znali da će nam Kerum biti gradonačelnik kada ste radili stranice? Mi smo vjerovali u to, a i bilo je preočito. S

obzirom na to da su tada bili izbori za gradonačelnika, nama se Željko Kerum činio najzanimljiviji i njega smo uvrstili u tu stranicu. Dali ste intervju za Slobodnu Dalmaciju i za HRT – kako je biti slavan? Ma obožavatelji i obožavateljice nas napadaju sa svih strana. Haha. Zapravo, malo naših prijatelja uopće zna da smo radili na tom natječaju. Sad završavate prvi razred gimnazije – što se promijenilo u srednjoj školi u odnosu na osnovnu? Paola: Srednja škola je definitivno jedno ozbiljnije mjesto, gdje sazreš u punom smislu te riječi. Bruno: Sve je slično, osim toga što u srednjoj školi više nema informatičke grupe i nemamo više informatike, barem ja. To je šteta jer ne možemo pokazati svoju kreativnu stranu. Možete li zamisliti život bez računala? Paola: Mislim da je računalo postalo osnovni alat u 21. stoljeću. Definitivno je jedna od neophodnih stvari u životu jednog tinejdžera. Bruno: Kompjuter je nužno sredstvo komunikacije i dostupan izvor informacija, stoga

je teško zamislit život bez njega. Čime se još bavite osim što buljite u ekrane? Paola: Iako dosta vremena provodim pred kompjuterom, pogotovo igrajući se u Photoshopu, uvijek izdvojim vremena za crtanje. Bruno: Stalno buljimo u ekrane. Što ćete biti kad budete veliki? Bruno: Bit ću velik i jak. Haha, ipak mislim da ću se vidjeti u informatičkim vodama. Bilo bi super da me Google ili Microsoft pozovu da dođem raditi za njih u Ameriku. Paola: Nisam još sigurna, ali sigurno se vidim kako završavam neki fakultet. Ovo što sada radim će mi vjerojatno biti samo hobi, jer ne vidim od toga neki unosni posao. Razgovarala: Sara Markovina 7.a

Matko Biljak

I oni su bili naši učenici

Pokušajte vidjeti svijet na drukčiji način

Matko Biljak - fotoreporter i urednik fotografije dnevnih novina „Slobodna Dalmacija“

Š: Kako je škola izgledala u vrijeme kad ste vi bili učenik? Je li bio drugačiji odnos učenika i profesora? M.: Škola je izgledala izvana isto, a mislim da je i iznutra izgledala vrlo slično. Odnos učenika i profesora nije bio toliko strog, zapravo su nas profesori i odgajali, cijelu moju generaciju, to je pozitivno. Š: Kakve uspomene nosite iz ove škole? M: Ja iz ove škole nosim isključivo ugodne uspomene, a vidim da se neke ‘tradicije’ nastavljaju i sada - i mi smo kao djeca pred ulazom s teniskim balunom radili ovo što klinci rade, prebacivali balun preko željezne šipke. Š: Jesu li vam predavali neki od profesora koji sada rade u školi?

Matko s ekipom u školskom dvorištu, 1981.

M: Jesu. Zanimljivo je da sam svoje prve kontakte sa fotografijom dobio preko profesora Kapovića, mislim da on još predaje. Ita Banov mi je predavala glazbeni, prof. Kodrić predavala mi je matematiku, a bivši ravnatelj Maršić u moje je vrijeme bio pedagog. Razrednica mi je bila gospođa Smiljana Krolo i predavala mi je engleski. Š: Što ste htjeli postati kad ste bili dijete? M: Zanimljivo je da sam od malih nogu htio postati ono što jesam – fotoreporter. Š: Kakav ste bili đak? M: Bio sam baš pravi kampanjac, matematiku sam uvijek imao dva, hrvatski pet, a likovni tri. Š: Koji vam je bio najdraži, a koji najomraženiji predmet? M: Najmanje draga mi je bila matematika, a najdraži tjelesni (smijeh). Š: Kakvo je vaše mišljenje o sadašnjem izgledu škole, te načinu školovanja? M: Zanimljivo je da je u ovu školu išao moj otac, u ovu sam školu išao ja i u ovu školu ide moj sin, Lovre Biljak, koji je sada prvašić i ima genijalnu učiteljicu Vini Ballarin, pa mislim da to sve govori o ovoj školi i kako gledam na ovu školu, ako sam i svoje dijete upisao u nju. Š: Imate li možda koju anegdotu iz osnovne škole, koja vam se urezala u pamćenje? M: Naravno da imam, i to puno njih. Recimo, svoj prvi film razvio sam u podrumu ove škole zajedno s mojim prijateljima Draganom Miljušem i Davorom Šoljanom, uz asistenciju prof. Kapovića. Nakon uspješnog školskog pokusa pokušao sam to napraviti kod kuće i roditeljima sam uništio pola WC-a fotokemikalijama. Š: Od kada vas je počela zanimati fotografija i kako ste otkrili svoj talent? M: Zapravo me profesor Kapović zarazio time. Naime u šestom ili sedmom razredu učlanio sam se u foto-sekciju i tada sam imao prvi kontakt s fotoaparatom i nakon toga sam ispilao

Posljednji snimak živog Siniše Glavaševića, Vukovar 1991.

Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj 1998.

svoje roditelje da mi kupe fotoaparat, i tako je sve počelo. Još uvijek imam fotografije nas nekoliko iz razreda, snimio sam ih u školskom dvorištu, koje je izgledalo isto kao danas. Š: Jeste li pohađali školu ili tečaj fotografiranja? M: Ne, nisam završio umjetničku školu, po struci sam elektroničar. Poslije sam upisao novinarstvo u Zagrebu koje nikad nisam završio jer sam se intenzivno počeo baviti fotografijom. Š: Kakvi su bili vaši početci? M: Što se tiče profesionalnog rada, u moje vrijeme, kad sam bio mlađi, postojale su omladinske novine koje su u to vrijeme izlazile, nešto slično kao Štreberko. Radio sam u novinama koje su se zvale „Omladinska iskra“. Prvi moj kontakt sa profesionalnim novinama je daleka 1987. godina kad sam počeo raditi za Slobodnu Dalmaciju. Š: Fotografirali ste dosta osoba s domaće estrade, Severinu, Olivera Dragojevića i druge, možete li izdvojiti nekog? M: Izdvojit ću Lukyja, njemu sam radio omote za album i jumbo-plakate, i on je po meni jedan posebno emotivan čovjek i umjetnik. Š: Koja vam je bila prva nagrada i za koju fotografiju? M: Mislim da je to bila 1991., dobio sam nagradu Hrvatskog novinarskog društva kao fotoreporter godine, a to je bilo za moj ratni opus, jer sam dosta snimao u ratu. Š: U čemu najčešće nalazite inspiraciju? M: Inspiraciju najčešće nalazim u običnim ljudima oko sebe. Š: U našoj školi postoji izborni predmet fototehnika i imamo dosta talentiranih malih fotografa. Imate li možda neki savjet za njih, ali i za one koji će tek otkriti svoj talent? M: Prvo je da ustraju u onome to rade, da se nikad ne predaju. Drugo je da im nije bitna oprema s kojom rade, znači s minimalnim ulaganjima i malo novaca mogu napraviti jako dobre fotografije, i treće, da nastoje vidjeti svijet na jedan drugačiji način, to je sigurno formula za dobrog fotografa.

Fotografija za Lukyjev album

Biografija Rođen 1968. godine u Splitu. Fotografijom se bavi od 1985. godine, kada počinje objavljivati u „Omladinskoj Iskri“. Od 1998. do studenog 2005. godine radio u „Slobodnoj Dalmaciji“ kao fotoreporter, a 2007. postaje urednik fotografije SD. Među prvim zadacima bili su mu snimanje štrajka rudara na Kosovu, a od 1991. godine aktivno je bilježio rat u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni gdje je obišao sve ratišta. U Hrvatskoj je dva puta bio zarobljen kao ratni reporter. Godine 1991. njegove fotografske kvalitete prepoznaju strane agencije i otad se njegove fotografije objavljuju u cijelom svijetu. Od 1993. godine radi za Reuters, za Getty Images snima foto eseje. Reuters mu je uvrstio tri fotografije u svoju „Golden Prints“ ediciju. Fotografije je objavljivao u brojim stranim novinama i časopisima (Time magazine, Newsweek, Der Spiegel, Stern, Times, LA Times, Washington Post, Guardian, Paris Match, Le Figaro, Usa Today...) Član je ULUPUH-a, a od 2000. godine stalno je angažiran kao umjetnički fotograf Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Objavljuje fotografije u monografijama i knjigama, izlagao je na više 15 samostalnih i 40 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu na kojima je više puta nagrađivan za pojedinačne fotografije i za kolekciju. SAMOSTALNE IZLOŽBE 2006 – Split, Marmontova ulica: Open-air izložba u okviru 52. Splitskog ljeta „Tetar-grad“ 2006 – Zagreb, Galerija Badrov, „Drugom stranom“ 2005 – Split, Galerija umjetnina, „Snapshots“ 2005 – Rijeka, „More i jedrenje“ 1998 – Fotoklub Split, „Francuska“ 1992 – Split, „Za slobodu“ 1991 – Fotoklub Split, Djeca anđeli (posvećena djeci s posebnim potrebama centra Vrlika) VAŽNIJE SKUPNE IZLOŽBE 2008 – Dubrovnik- „Špice, štikle i peraje“ (Biljak,Dubravec,Vukičević) 2003 – Galerija umjetnina, Suvremena splitska fotografija „Life & Art“ 2005 – Fotoklub – Međunarodni grafički bijenale „Split – New York“ MONOGRAFIJE: Rat u Hrvatskoj 1991-1995 Međugorje, Papa u Splitu i Solinu Rat u Bosni i Hercegovini Monografija HNK – Split Fotoklub Split Napomena: Biografija preuzeta s internetskih stranica Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti www.ulupuh.hr

Štrajk u rudniku Stari Trg na Kosovu 1989. godine, tijekom kojeg su rudari proveli 8 dana pod zemljom. (Matko Biljak je treći slijeva)

Procesija u Komizi

Dječak

Ivek i

pas

Cvilek

12. travnja 2010. bili smo u Kazalištu lutaka i gledali predstavu Dječak Ivek i pas Cvilek. Predstava govori o napuštenoj djeci koja zbog nedostatka roditeljske ljubavi provode vrijeme pričajući priče, i tako bar na trenutak zaboravljaju svoje probleme i sretni su. Zorana Cerkvenik 4.a Predstava je bila vesela i zabavna. Glumci su bili razigrani i dobro su glumili. Govorili su kajkavskim narječjem. Predstava mi se nije svidjela jer je na kraju bila tužna. Mislav Šarić 4.a Ova predstava je smiješna i zabavna. Svidjela mi se ideja da treba pomoći onima kojima je teško, u ovom slučaju djeci bez roditelja. Mislav Čović 4.a

Lažeš

Melita

mio. Predstava je bila puna humora i nije mogla biti bolja. Najdraža scena mi je bila kada se Melitin tata obukao u medvjeda i za smirenje zapalio cigaretu. Pouka predstave: U laži su kratke noge! Bruna Majić 4.a Predstava mi se svidjela jer je bila smiješna i zabavna. Glumci su bili prikladno odjeveni. Predstava je bila primjerena djeci i nije bilo nasilja. Glumci su lijepo odglumili svoje uloge. Najviše mi se svidjela uloga Melite. Rado bih odglumio Nenadovu ulogu. Iz predstave možemo izvući pouku: Nije lijepo lagati jer se svaka laž otkrije! Vanja Huljev 4.a

14. travnja 2010. gledali smo predstavu nastalu prema dječjem romanu Ivana Kušana Lažeš, Melita. Predstava se održala u Hrvatskom narodnom kazalištu u sklopu festivala Mali Marulić. Bilo je to gostovanje kazališta iz Beograda. Likovi su: Melita, Verica, Šiljo, pas Badžo, mama Mira, tata Branko, Nenad i slikarica. Najdraži lik u predstavi mi je Badžo jer je jako smiješan. Uživala sam u predstavi jer je svaki glumac odlično dočarao lik koji je glu-

Zbog svoje bujne mašte i laganja, djevojčica Melita upada u neprilike. Predstava mi se svidjela jer je bila smiješna i zanimljiva. Glumci su bili dobri i uspjeli su dočarati knjigu koju sam pročitao. Najsmješniji mi je lik Melitin brat Nenad. Primijetio sam da se imena nekih likova razlikuju od imena u knjizi. Drago mi je što sam pogledao ovu predstavu. Tomislav Vulić 4.a

Predstava mi se svidjela jer je bila vesela, zabavna i duhovita. Pozornica je bila lijepo uređena. Predstavljala je njihovu kuću, vrt i školu, a tu se uglavnom sve odigravalo. Najbolja glumica je bila Melita. Najzanimljivije mi je bilo kada su glumci na kraju predstave sjeli na rub pozornice i pričali. Dino Hadžiabdić 4.a Meni se ova predstava svidjela jer je bila uzbudljiva, zabavna i smiješna. Najviše mi se svidjelo kad je pas progovorio. Nisam skidala pogled s pozornice. Vidi se da su se glumci potrudili. Predstava je bila savršena, baš onakva kakvu volim! Vanessa Majer 4.a Predstava je malo skraćena tako da nedostaje dio oko listića lota i nagrade za sliku Plavo sunce. Predstava mi se svidjela jer je dosta komična i poučna. Želi djeci pokazati kako se ne smije izmišljati i lagati, ali i kako svi ne vide iste stvari na isti način. Zorana Cerkvenik 4.a Predstava mi se svidjela jer je bila zabavna, glumci su bili prikladno odjeveni. Scenografija je bila izvrsna zato što se sve

odvijalo na malo prostora. Najviše mi se svidjela uloga Melite. Iz predstave možemo izvući pouku: Kad lažeš, kad tad će to netko saznati. Luka Peruzović 4.a Radnja u predstavi je skraćena i primijeti se da je različita od radnje u knjizi. Imam samo malu zamjerku, a to je da je cijelo vrijeme u predstavi bila kuća koja se dizala i spuštala. Petra Jajčević 4.a Predstava mi se jako svidjela jer je bila smiješna i zabavna. Glumci su bili uigrani i nasmijavali su publiku. Kostimografija je bila odlična. Živahna glazba naglašavala je bitne događaje. Mislav Šarić 4.a

Karneval životinja Dana 26. ožujka gledali smo baletnu predstavu Karneval životinja. Likovi su: Brundić, mama medvjedica, tata medvjed, ribe, kornjača, zečevi, koka, pijetao, pingvini i labud. U ovoj predstavi Brundić je kupio gramofonsku ploču Karneval životinja. Svaka vrsta životinja odabrala je glazbu za svoj ples. Glazba ih je uveseljavala dok su u parovima plesali u šumi. Svidjelo mi se kako su životinje plesale i kako je svaka životinja opisana glazbom i plesom. Najdraže m je bilo kad je labud plesao jer je bio lijepo dočaran svojim kostimom i elegantnim pokretima. Kostimi su bili vrlo zanimljivi kao i sama predstava. Balerine su lijepo izvele svoju koreografiju. Bruna Majić 4.a U ovoj predstavi nedostaje radnja koja bi me svojim zapletom i raspletom zainteresirala. Balet baš i ne volim. Dio predstave koji je na mene ostavio najbolji dojam je ples pingvina. Bili su zabavni, veseli i pomalo smiješni plešući balet svojim pingvinskim hodom. Tomislav Vulić 4.a

Ova predstava mi se i nije nešto posebno svidjela jer nisam navikla na ovakva djela kao što je balet. Nema nekakav sadržaj ili je to umjetničko djelo koje ja ne razumijem. Zorana Cerkvenik 4.a Predstava mi se svidjela jer su osmislili predivnu koreografiju. Plesačice su to savršeno otplesale i odglumile. Vanessa Majer 4.a

Dnevnik putovanja

Ekskurzija četvrtih razreda Napisala: Sara Bulić, 4.c / Fotografije: Branka Radetić

edmi dan mjeseca rujna, svi četvrtaši, a s njima i ja, krenuli su na ekskurziju. Tom prigodom trebali smo upoznati Hrvatsko zagorje, Međimurje i dio Podravine. Ekskurzija je trajala 5 dana. Naši vodiči zvali su se Peđa i Ana. Naše prvo odredište bio je glavni grad Hrvatske - Zagreb. Do njega smo autobusom putovali 6 sati. Kada smo došli u Zagreb, ručali smo u restoranu, a nakon toga krenuli u obilazak grada. Posjetili smo Trg bana Josipa Jelačića, Ilicu, Uspinjaču, kulu Lotršćak, Markov trg, Hrvatski sabor, Kamenita vrata, Zološki vrt, Gornji i Donji grad, Grički top i ostale znamenitosti. Nakon toga došlo je vrijeme da krenemo prema Koprivnici gdje nas je čekao hotel „Podravina“, u kojem ćemo prenoćiti. Nakon napornog dana svi smo slatko zaspali. Sljedeće odredište na našem putovanju bio je Čakovec, središte Međimurske županije. Vidjeli smo Muzej Međimurja, tvrđavu i Perivoj grofova Zrinskih, Trg Republike i naravno, rijeku Muru. Ručali smo u domaćinskom okruženju u Sv. Martinu na Muri. Tamo smo u malim drvenim čamcima plovili po Muri. Posjetili

smo i Štrigovu, malo mjesto na granici Hrvatske sa Slovenijom. Vidjeli smo crkvu sv Jeronima, poznatu po tome što je njen tloct gotovo identičan glasovitoj bazilici sv. Petra u Rimu. Na kraju dana, čekalo nas je iznenađenje – išli smo u toplice sv. Martin! Tamo je puno bazena. Neki su topli, neki hladni, neki s vodenom strujom, a neki poput jacuzzija. Dobro smo se zabavili. Nažalost, u bazenima smo bili kratko, jer je bilo kasno. Večerali smo u restoranu kraj toplica i vratili se u hotel. Tako je završio drugi dan. Sutradan smo krenuli ponovno prema jugu i posjetili Varaždin, poznat kao grad baroka, glazbe i cvijeća. Razgledali smo utvrdu „Stari grad“, varaždinski korzo, zgradu Varaždinske županije i zbirku kukaca. Ispred utvrde „Stari grad“ učili smo mačevanje i stare plesove. Ručali smo u Trakošćanu, razgledali dvorac i prošetali se uz veliko umjetno jezero. Nakon razgledavanja, sjeli smo u kafić kraj dvorca i popili piće. Već smo sljedeći dan bili u drugoj županiji, Koprivničkokriževačkoj. Obišli smo Đurđevac, gdje u nas oduševili Đurđevački pijesci. Nakon šetnje po pijesku, sjeli smo na zidić, i predahnuli uz stari dvorac i legendu o picokima. Vratili smo se

je rski osvajač, Ulama-beg picokima lukavstvu i hrabrosti. Tu m čko va Legenda o rđe đu koja je o ri rde vo utv , stare dine, i go već

g doba, iz 1552. go vačkog Starog grada Priča potječe još iz tursko došao je pod zidine đurđe u, itic ov đurđevački Vir ši šav pro ., ma-beg dugo opsjedao krajeve i 1552 Ula ke ik ats siln hrv je u da io re laz vo do go bio dugo raka. Povijesne listine je natjerati ih na predaju a da bi se obranila od Tu iz Starog grada odlučio ne vča rđe Đu ati sagrađena upravo radi tog jer ist ne može etlić, picok, po i napadali, no vidjevši da i ostalo je zadnje pile, pij on ne , rili hra je bo lo se ši sta na ne d, po a, gra Stari starim Đurđevčanim ispali u turski tabor, kako ko u Starom gradu, našim se taj zadnji picok topom da da gra u tan glađu. Doista je bilo teš pe ka dložila povukla, stara Đurđevčanka je pre utvrdu. Turska se vojska ti tna da me sje pa op na lje da Jed . he čki svr va đurđe g je shvatio da nema i unuci vaši zvali o privid obilja. Ulama-be ima se zvala djeca vaša, ok pic , sili no a ek vij bi se među Turcima stvori do a Hrvatske. , ime picok lturnog dobra Republike ako se vi picokima bijete ku ji, tus mo i sta a ok im Pic O, da : en ao leg rek a on 1552. godine. A stara letstvo’ je s nama još od se picokima. Eto, to ‘prok a grada Đurđevca) (izvor: Turistička zajednic

rođendane: učiteljice Sanje (4.d), Filipov (4.c), i Benjaminov (4.d). Posljednjeg dana smo odmah nakon buđenja krenuli smo Split. Veselili smo se povratku kući, ali smo bili pomalo tužni što je ekskurzija tako brzo završila. U autobusu smo se zezali s mobitelima. Stali smo na pola puta, na Plitvičkim jezerima. Vidjeli smo jezera Kaluđerovac, Kozjak i Prošćansko jezero, rijeku Koranu koja tu izvire, otok ljubavi, Veliki slap i slapove Milke Ternine, poznate operne pjevačice. Završili smo s razgledavanjem i nastavili put prema Splitu. Vratili smo se kući oko 19 sati, umorni i puni dojmova. U školi smo još danima pričali o svemu što smo vidjeli, i neke zanimljive priče pretvorili u sastavke.

u Koprivnicu, te posjetili tvornicu „Podravka“. Tom prilikom vidjeli smo dio proizvodnje u kojoj se staklenke pune džemovima. Nakon posjeta „Podravci“, preko Ludbrega (centra svijeta), stigli smo u Lepoglavu. Po dolasku smo se razdvojili u dvije grupe, od kojih je jedna posjetila vulkansko nalazište, a druga gospođu čipkaricu, koja im je objasnila tehniku izrade lepoglavske čipke. Obje grupe su mnogo novoga naučile. Vratili smo se u hotel, i proslavili

GROFICA ´AN TRAKOŠC U DVORCU živjela bih raskošno.

u Trakošćan, Da sam ja grofica u dvorc i srebrom. bi velike i okićene zlatom Prostorije u dvorcu bile liki krevet i najljepša. Imala bih ve Moja soba bi bila najveća liki ormar, . Pored kreveta bi bio ve s raskošnim baldahinom ljela bih se pih haljina i cipelica. Vo u kojem bi bilo puno lije večeri u šume ispred dvorca. Svake šetati pored jezera i guste odjenula liki balovi. Za svaki bal bih dvorcu bi se održavali ve a bi bila elice. Moja najdraža haljin drugu haljinu i druge cip Moja kosa bi brne s bijelom vrpcom. crvene boje, a cipelice sre a u punđu ili je. Često bi mi bila svezan bila valovita i smeđe bo com. pletenicu s ukrasnom vrp ako bi izgledao ča stvarnost. Evo, baš ov Voljela bih da je ova pri šćan! Franka Košta 4.c moj život u dvorcu Trako

Normalni smo kao i svi, samo funkcioniramo na drugi način Ja trebam sve što trebaju drugi ljudi: ja ljubim, ja plačem, ja se smijem, ja se družim, ja pričam viceve, ja sam tužan. Želim da me se takvog prihvati, bez obzira na moju sljepoću. Damir Smajo, gost školskog programa „Kako slijepe osobe uče, žive i rade“ približio je učenicima i učiteljima svijet slijepih osoba i govorio o vlastitim iskustvima. Iskoristili smo priliku za intervju, i saznali još nešto o Smaji i Chipu. Štreberko: Recite nam nešto više o sebi. Damir: Ja sam Damir Smajo, imam 37 godina. Slijep sam od svoje dvadeset i devete godine. Živim s ovom sljepoćom najbolje što mogu. Naučen sam, a neke stvari sam prilagodio sam sebi tako da mi bude lakše. Živim jedan prekrasan, lijep život, najbolje što mogu kao slijepa osoba. Bar ja tako mislim. Imam suprugu i dvoje djece, i jedan pristojan i normalan život. Š: Rekli ste nam da ste odmah nakon što ste oslijepili poželjeli psa vodiča. Zašto? D: Sjetio sam se jednog filma u koje glumi Val Kilmer (op.ur. „At

First Sight“). Tada još nisam poznavao život slijepih i nisam znao na koji se način dolazi do psa vodiča i što se sve treba napraviti dok ne dobiješ psa. A taj pas me je toliko fascinirao zato jer daje puno veću samostalnost i slobodu nekoj slijepoj osobi u svakodnevnom životu i slobodnom kretanju. To mi je bila ideja jer sam ja, figurativno, čovjek koji voli imati raširena krila, volim disati punim plućima, volim život. Život je nešto najljepše na svijetu, a ne želim da se moj život svodi na moj stan i moje prostorije. Ja želim živjeti život, ja želim otići na Marjan, na utakmice… Ja želim obavljati sve što obavlja svaka druga osoba. I zato sam odmah htio psa, da budem što samostalniji. Jer mnogi su mi govorili – što će ti pas vodič, imaš štap, imaš ženu. Ja imam ženu da mi bude žena, a ne pomoć u svemu što ja radim, i da se njen život ne pretvori u to da samo meni pomaže. Š: Kako je Vaš labrador retriever Chip postao pas vodič? D: On se obučavao u školi za pse vodiče i mobilitet u Zagrebu. Kao štene, s dva mjeseca je prošao obitelj socijalizatora i završio obuku. Oni su ga selekcionirali i obučili, a ja sam ga dobio kao gotovog psa vodiča. Dok Chip nije postao moj pas vodič, ja nisam imao utjecaja na njegov život, niti sam ja znao kojeg ću psa dobiti, jer takvo je pravilo. Tek na dan kad dobivate psa, znate kojeg psa dobivate. Onaj dan kad vam ga instruktor dovede u sobu i pusti prema vama, do tada ne znate hoćete li dobiti žutoga, crnoga, hoćete li dobiti labradora ili nešto drugo. Sve je tajno. Tek kad je on gotov pas, kad ga udruga obuči i dođete u Zagreb, oni vam ga tek tada predaju i tada saznate što dobijete. Š: Kako izgleda Vaš uobičajeni dan? D: Po meni, moj dan izgleda kao normalan dan svakog drugog čovjeka. Ujutro ustanem, doručkujem, moja djeca se spremaju i idu u školu, ja idem vani, odem sa svojim društvom popiti prvu jutarnju kavicu, malo čujem ćakule, prokomentiramo stanje u državi, sportu i svijetu. Tada odlazim na tržnicu, kupim ono što je potrebno, dođem kući, skuham ručak, sačekam djecu da dođu iz škole. Kada ručamo, djeca imaju svoje obaveze, domaće radove, knjige, supruga je tu ili na poslu. Ovisno o vremenu, idem malo do grada, družiti se sa svojim prijateljima ili u teretanu ili neku drugu aktivnost. Navečer se vratim oko 7, 7:30 kući, večeram, malo televizije, i idemo spavati. I naravno, svi događaji koji se svima ubacuju u taj normalni životni ritam: rođendani, primanja… Ali praktički imam jedan normalan, svakodnevan život. Navečer malo sjednem za računalo, provjerim mail. Sve radim kao i drugi ljudi, samo na način prilagođen slijepim

Tehnologija u službi slijepih osoba Nakon prezentacije računalne tehnologije za slijepe osobe, razgovarali smo s Ivanom Bogdanovićem, studentom povijesti i filozofije na Splitskom sveučilištu, i Brunom Mrganom, inženjerom pomorskog prometa i edukatorom informatike za slijepe osobe. Koja sve informatička oprema postoji za pomoć slijepim osobama? Bruno: Opremu za pomoć slijepima zovemo tiflotehnička pomagala. Postoje zvučno-govorne jedinice za slijepe osobe, primjerice za računala, za mobitele ili MP3 playere. Ivan: Na žalost, veliki je problem što su pomagala za slijepe jako

osobama. Š: Na kakve prepreke nailazite u svakodnevnom životu, konkretno u Splitu? D: Ima svakakvih prepreka, ali stvar je u meni kao čovjeku hoću li praviti problem oko tih prepreka. Hoću li ja te prepreke preuveličavati kao Mt. Everest, ili ću tu prepreku probati savladati i sebi reći – bravo Damire, uspio si. Ima ljudskih prepreka, ima tehnoloških problema poput neuređenih pločnika i cesta. Na primjer, neka žena s kolicima s bebom nekad nailazi na veću prepreku nego ja. Ja smatram da je bit u nama ljudima da shvatimo je li to toliki problem da od njega napravimo dramu ili ne. Za mene je nekad najveći problem u životu kad se osjetim nemoćan. Na primjer, kad mi boli djecu, a ja im ne mogu pomoći. Život je prelijep. Zašto stvarati problem od nekih stvari koje se

skupa. Primjerice, Braillev redak stoji oko 70.000 kuna. To su astronomski iznosi, tako da većina slijepih osoba bez donacija ne može sebi priuštiti takva pomagala. Slijepe osobe imaju volje, žele raditi i steći nova iskustva, međutim financijska strana nas sputava. Kako radi računalo s Braillevim retkom? Bruno: To je jedan dugi redak koji iz teksta ispisanog na ekranu izbacuje točkice Braillevog pisma. Mi ih osjećamo pod prstima i čitamo slova. Ivan: Ja se uglavnom služim s običnim prijenosnim računalom koje ima govornu jedinicu Što su to zvučne knjige? Kolika je njihova prednost u odnosu na knjige napisane Braillevim pismom? Ivan: Zvučne knjige su knjige snimljene na CD ili na kazetu. One imaju svoje prednosti i mane. Osnovna im je prednost ekonomičnost, jer su knjige na brajici dosta debele i tisak je skup. Mana je ta što vam prilikom slušanja zvučne knjige dosta brzo padne koncentracija. Knjige na brajici omogućavaju i vraćanje na prethodne stranice. Bruno: Knjige se isto tako mogu skenirati, prebaciti u digitalni format, recimo Word, i zatim slušati. Ali ponekad je dosadno i monotono slušati jedan te isti zvuk. Koliko su sadržaji na fakultetu prilagođeni slijepim osobama? Ivan: Nažalost, nedovoljno. Ja sam jedina slijepa osoba na studiju u Splitu, i za mene nije prilagođeno gotovo ništa. Postoji sustav za učenje na daljinu, Moodle, no on je tek počeo prilagođavati online tečajeve osobama s posebnim potrebama. Razgovarale: Lara Ramić i Ivana Šatara 6.c

Odgovor na pitanje „Kako slijepa djeca uče?“ dobili smo od gđe. Zlate Roso, tiflopedagoginje, koja je u školskoj knjižnici održala dva zanimljiva predavanja i pokazala nam neke tipične školske predmete kojima se u školi koriste slijepa djeca. Štreberko: Od čega se sastoji zanimanje tiflopedagoga? Zlata Roso: Tiflopedagog je posebni učitelj koji radi sa slijepom djecom. Ja počinjem raditi s djecom već od njihove treće godine, kad počinjemo s pripremama za pisanje i čitanje. U Splitu trenutno radim u OŠ Ravne njive, OŠ Brda, OŠ Mertojak, OŠ Filip Lukas, OŠ Stjepan Radić i OŠ Plokite. Š: Kako slijepa djeca uče? Z: Slijepa djeca uče uz pomoć drugih osjetila, putem kojih dobivaju informacije o svijetu koji ih okružuje. Oni inače uče i uz pomoć pisma za slijepe, Brailleovog pisma, koje je u svijetu poznato kao reljefno točkasto pismo za slijepe. Š: Koliko je vježbe potrebno? Z: Potrebno je vježbati od najranije dobi, a kad se radi o djetetu koje je rođeno slijepo, treba početi od otprilike treće godine, pa dalje. Š: Kako se razvijala i prilagođavala brajica? Z: Na to pitanje bih odgovorila tako da bih prvo objasnila tko je čovjek čije ime brajica nosi. To je Luis Braille, koji je oslijepio kao dijete, a svoje pismo, Brailleovo pismo stvorio je kada je 1824. godine kao tinejdžer pohađao Kraljevski državni zavod za slijepu mladež u Parizu. Prije nego je stvorio ovaj

događaju i drugima, samo pet puta gore nego meni? Ja bar tako smatram. Problema ima svatko. I najsiromašniji i najbogatiji čovjek na svijetu, i najzdraviji i najbolesniji, svi imaju neke svoje probleme. Rješavamo ih, jer život nam je dan da se borimo, i stvaramo, da ga uljepšavamo i ‘grubimo’, kako god možemo. Š: Što ljudi mogu promijeniti u odnosu sa slijepim osobama? D: Pa, mogu nas prihvatiti, da smo normalni. Da sve možemo obavljati, samo na neki svoj način. Ima nešto što je karakteristično za nas, za područje Dalmacije i Splita. Kad sam prvi put izašao na ulicu s bijelim štapom, svaki drugi čovjek mi je rekao da sam jadan. Ja smatram da ja nisam jadan. Takvo se mišljenje treba promijeniti kod ljudi. Za mene je jadan ovisnik o drogi, o kocki, koji pri svom zdravom tijelu i zdravoj pameti svjesno uništava svoje zdravlje, svoj život, svoju obitelj i sve oko sebe. To je za mene jadno. Jer ti svjesno upadaš, a meni se nešto dogodilo. Ja samo s tim nečim što mi se dogodilo moram naj, naj, najbolje živjeti. I želim da me ljudi u gradu, u svijetu prihvate takvog kakav jesam. A ne da kad prolazim ispred nekog kafića, da cijeli taj kafić gleda u mene samo zato što sam slijep. Ili kažu – što ćeš ti na utakmici, ti si slijep. Ja živim, i trebam sve što trebaju svi ljudi na ovom svijetu. Eto to želim. Da nas prihvate kao najnormalnije, da nam prilagode neke stvari. Sve stvari za nas slijepe su jako skupe. Želim da nam i država malo izađe

sustav, on i svi ostali slijepi ljudi čitali su knjige tiskane reljefnim latiničnim slovima. Te su knjige bile glomazne, a čitanje vrlo sporo. Svako se slovo trebalo opipavati i zapamtiti i tako riječ po riječ. Sustav točkica koji je stvorio Braille temeljio se na tajnom vojnom pismu, koje je služilo za noćnu komunikaciju te ga je izumio jedan francuski časnik za upotrebu na bojištu. Iako su mnogi učenici Zavoda za slijepu mladež prihvatili sustav, nastavnici, koji su radili u školi, a nisu bili slijepi, protivili su se tom sustavu. Godine 1854., pošto su učenici i slijepi nastavnici zagovarali korištenje Brailleovog sustava, taj sustav je priznat. Najprije je priznat u Sjedinjenim Američkim Državama, a onda se proširio i po cijelome svijetu. Koliko je školstvo prilagođeno slijepoj djeci? Z: Školstvo je zapravo dobro prilagođeno slijepoj djeci. Oni su zapravo integrirani u redovne uvjete. Samim tim što su integrirani, moraju se i ostvariti određeni uvjeti za njihovo školovanje. Tu se radi o nabavci pisaćega stroja za pisanje Brailleovog pisma, o nabavci udžbenika za slijepe na brajici, koje dobivaju preko centra Vinko Bek u Zagrebu. Radi se o prilagodbama načina i metoda rada prema sposobnostima samoga djeteta. Crtaju li slijepa djeca i kako? Z: Slijepa djeca crtaju na foliji, tako da stave tu foliju na jednu gumu. I crtaju uz pomoć šila, i na taj način ostane izbočeni otisak toga što su crtali, i mogu ga opipati. Zanimljivo je da sam od mnogih slijepih osoba čula da boje zrače, i kako mogu dodirom prstiju prepoznati o kojoj se boji radi.

u susret, da se nešto malo pomakne. I da nas prihvate, konkretno sve osobe s posebnim potrebama, koje su malo drugačije nego ljudi koji su 100% zdravi. Ja trebam sve što trebaju drugi ljudi: ja ljubim, ja plačem, ja se smijem, ja se družim, ja pričam viceve, ja sam tužan. Želim da me se takvog prihvati, bez obzira na moju sljepoću. Š: Koju poruku želite prenijeti u svojim posjetima školama? D: Odrasli su već takvi kakvi jesu, formirane osobe, oni će vam iz pristojnosti reći: „Je, tako je, sve je tako kako ti pričaš.“ Ali čim se ja maknem iza kantuna, oni drugačije misle. Možda i griješim, ne znam. U svojim posjetima školama i vrtićima želim djeci pokazati da smo normalni, da nismo ništa drugačiji, osim što smo slijepi. Baš kao i neki drugi ljudi, koji su u invalidskim kolicima ili imaju druge probleme. Da trebamo sve što treba svatko. I da ta djeca kad odrastu, kad se kao odrasli ljudi budu susretali s osobama s posebnim potrebama, da ih prihvate takve kakvi jesu. I to želim naučiti djecu. Da se ne moraju bojati prići meni ili nekoj drugoj slijepoj osobi. Da znaju da s nama mogu razgovarati i o utakmicama i o svemu. Želim naučiti djecu da smo mi sasvim normalni kao i drugi, samo funkcioniramo na drugi način.

Formula za znanstvenike:

znatiželja + pitanja*(

Kako to izgleda kad se slavi znanost? Tko nam može dati bolji odgovor od Željke Fuchs, fizičarke koja stoji iza Festivala znanosti. Prije početka intervjua zajedno smo pogledali na You Tube-u kratki film o brzini kojom se mijenja svijet u kojem živimo (utipkajte u You Tube tražilicu Did You Know 3.0). Preporučamo da ga pogledate prije ili poslije čitanja ovog intervjua! S nama je Željka Fuchs, predsjednica organizacijskog odbora Festivala znanosti – kako bi se predstavili čitateljima Štreberka? Ja sam Željka Fuchs, profesorica fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu koji je tu u vašoj zgradi. Imam troje djece, od kojih dvoje idu u ovu školu. Doktorirala sam u Americi i sad živim u Hrvatskoj, u Splitu, jednom od najljepših mjesta na svijetu. Bavim se fizikom i popularizacijom znanosti. Što to zapravo znači? To znači da pokušavam približiti fiziku ili općenito znanost djeci poput vas, ali ne na način na koji vi učite u školi, nego na način koji vam je prirodan. Dok hodate po cesti i gledate svijet oko sebe, vidite stvari, vidite da je nebo plavo, i da je more plavo, i pitate se: „Zašto je nebo plavo? Zašto je more plavo?“. Ako razmišljate o tome, mi vam možemo ponuditi kao znanstvenici odgovore, ali vam ne smijemo ponuditi odgovore kroz jednadžbe i kroz nekakvo suhoparno štivo koje trebate nabubati napamet, nego vam trebamo to znati nacrtati, pokazati kroz nekakav pokus, na način koji ćete vi razumjeti i zavoljeti. Trebate znati iskoristiti prirodna znatiželju, dječju, s kojom se rađate. Trebate uživati u njoj i razviti je, i na taj način možete poslije postati znanstvenici. I tako je Festival znanosti zamišljen, baš zato da bi se približila sama znanost na jedan prirodniji način. Što je Festival znanosti? Festival znanosti je manifestacija koja se održava već osme godine, i na festivalu svi fakulteti na Sveučilištu, i svi instituti u Splitu predstavljaju sve što mi inače radimo, najbolje što imamo, najbolje pokuse i najbolje aktivnosti. Ove je godine moto Festivala znanosti „Izađimo u grad“. Umjesto da se zatvaramo u svoje urede i laboratorije, i vi even-

tualno dođete k nama, a ne možemo vas puno primiti jer jednostavno fizički nemamo tako velike laboratorije, mi izlazimo u grad. Sve što želimo predstaviti donesemo na Rivu, i dogovorimo se sa školama da učenici dođu. Postavljeno je puno štandova, kao za Božićni sajam, tako da idete od štanda do štanda i gledate sve što smo vam mi pripremili. Kako se postaje znanstvenik – ispričajte nam kako jedan osnovnoškolac kojeg zanima znanost može postati znanstvenik? To je vezano uz ovaj film koji sam vam pokazala, i vezano uz taj način razmišljanja – ne smijete izgubiti znatiželju! Nemojte dopustiti da vam učitelj ili učiteljica kažu: nemojte postavljati pitanja, pitanja su glupa ili da se morate srediti, ili bilo što takvo. Za znanstvenika je jedini preduvjet koji je potreban – biti znatiželjan, biti znatiželjan u vezi svijeta koji ga okružuje. Ništa drugo – i ako jeste tako znatiželjni, i ako ste dovoljno hrabri da nastavite pitati pitanja – to vam je to. I malo upornosti, i rada, i ljubavi i nikad odustati – i eto, postajete znanstvenici. Koja su to znanstvena otkrića, po vašem mišljenju, najviše utjecala na svijet u kojem danas živimo? To je dosta teško pitanje. Ja bih rekla da je to za mene struja, ja ne mogu zamisliti život bez struje, nikako. Ali kad malo bolje razmislite, većina stvari koje nas okružuju nastale su radi znanosti. Niti bi vi danas imali svoje mobitele da nije bilo znanosti, niti bi imali Internet da nema znanosti, niti bi letjeli avionima da nema znanosti, niti bi znali da postoje klimatske promjene koje je čovjek uzrokovao, i saznali da ih moramo spriječiti. Podloga svega je zapravo u znanosti – a sve dalje je primjena. Što mislite o načinu na koji se znanost popularizira i približava mladima, recimo kroz TV programe i emisije kao što su Mythbusters? Tako treba izgledati znanost – treba biti duhovita, zanimljiva, dostupna i razumljiva svakome. Ne smije biti predstavljena na takav način da je, recimo, meni dosadna. Ako je meni dosadna, kakva će tek vama biti? Kroz crtiće za najmlađe, kroz emisije za malo starije – na taj način treba popularizirati znanost, a ne s nekakvim pisanjima brošurica, sažetaka, milijun udžbenika… Vi ste generacija koja je odrasla uz računalo, uz tehnologiju uz koju mi, koji vas učimo, nismo. Mi se moramo prilagoditi vama – moramo vam približiti tu znanost na način koji vi možete razumjeti, a ne na način na koji smo mi učili. A to znači upravo to – koristiti sve što vam tehnologija pruža. Kroz ovakav jedan filmić, u pet minuta, vi dobijete više informacija nego da ste sjedili nad knjigom tri dana. Na takav način mi trebamo prezentirati znanost, i u takvoj jednoj emisiji Mythbusters-a vi zapravo vidite jedan koncept, dobar način,

Pripremile: Lara Ramić i Ivana Šatara 6.c

(ustrajnost) + ljubav

i ostane vam u pamćenju. Teško vam je odmah naučiti bilo što iz znanosti, iz fizike ili kemije, ako učite od danas za sutra. Vi naučite za ispit, i onda ćete za mjesec dana možda sve zaboraviti. Međutim, kad pogledate ovakav jedan show, razmislite malo, nekad eventualno napravite sami jedan pokus, vama će to zauvijek ostati u glavi.

Glavno područje vašeg istraživanja je atmosferska fizika – možete li nam nešto više reći o tome? Atmosferska fizika je fizika koja objašnjava sve pojave u atmosferi. Na primjer, zašto i kako ćemo sutra imati loše vrijeme ili lijepo vrijeme, je li ova zima bila izrazito kišovita, izrazito hladna ili nije, pa sve do globalnih klimatskih promjena. Kad vi gledate prognozu na Dnevniku, za sutra ili za sljedeća tri dana, iza toga vam stoji jedan komplicirani numerički model koji se vrti na super-kompjuteru i koji uključuje puno jednadžbi, ali i puno fizikalnih procesa. Na primjer, vama je vrlo jednostavno shvatiti jedan fizikalni proces: ako ima više vlage u zraku, koja može biti kao vodena para, onda se ona digne, pa mi to zovemo kondenzacija. To vam je kao kad mama kuha špagete, pa uzavre voda, pa na poklopcu vidite poslije kapljice – tako i oblak nastaje! Od pare, u jednom trenutku, pri određenoj temperaturi nastaju kapljice koje se spoje i to je oblak na nekoj visini koji vi vidite. Iza svih tih jednadžbi postoje takvi procesi, poput više vlage – veća vjerojatnost da će pasti kiša. To je samo jedan od tih procesa. Ono s čime se ja bavim jest kako primijeniti to što vidimo u atmosferi na te jednadžbe, i kako onda to napraviti matematički, tako da prognoze vremena budu bolje i točnije.

Vi ste svoj doktorat stekli u SAD-u i tamo ste i radili neko vrijeme. Možete li nam reći po čemu se razlikuje život u Americi i ovdje u Hrvatskoj? Život je ljepši u Hrvatskoj, još uvijek. Imamo ljepšu prirodu, pogotovo tu u Splitu, stvarno je prekrasno. Međutim, kvaliteta je života, ako se poveže s poslom, daleko bolja u Americi. U Americi sustav funkcionira, većinu toga što vam padne na pamet možete normalno napraviti, neće vam trebati tri dana da se nešto napravi. Ja bih rekla – živjeti u Hrvatskoj je bolje nego u Americi, ali raditi u Americi je bolje nego u Hrvatskoj. Škole u Americi? U osnovnoj školi: bolje, u srednjoj školi:gore, na fakultetu i sve dalje: bolje.

Imate li neki savjet za učenike viših razreda koje zanimaju fizika i kemija? Moj savjet je – nemojte sebi dozvoliti da prestanete pitati, da prestanete biti znatiželjni, i ako nemate odgovora u školi, imate Gospodina Googla, kako se mi šalimo doma. I meni je mama kad sam bila mala govorila: „Nisam ja hodajuća enciklopedija, pogledaj u enciklopediju što je to i zašto je to tako.“ Tako i ja danas svojoj djeci vičem da idu na Google – „Go ask Mr Google!“. Nemojte dozvoliti da vas bilo tko u tome ometa, i ako ne možete doći do nekih određenih znanja u školi, pitajte Google, pitajte mene, pitajte ljude poput mene. Pošaljite nam e-mail, danas je doba komunikacije preko interneta. Ne morate biti u Americi, i to će vaša generacija osjetiti, da naučite najbolje od najboljeg čovjeka za to. Pitajte ga preko e-maila i on će vam odgovoriti – što bolji znanstvenik, to veća vjerojatnost da će vam odgovoriti, jer će mu biti drago da vas takvo nešto zanima, bit će mu drago odgovoriti na vaše pitanje.

kako izraditi

BAROMETAR 1. 2.

3. 4.

Voditelji: učenici 4.d razreda Sara Simona Mojsović, Lucija Srdanović, Matija Pervan i Aldo Miletić Cilj projekta: izrada barometra Učenici su istraživali što su oblaci, što je tlak, što je barometar i kako nastaje vremenska prognoza. Za istraživanje su koristili i izvore, odnosno Internet (Wikipedija), enciklopediju „Faktopedija“, knjigu „Nebo“ i kurikulum od drugog do četvrtog razreda. U projektu smo imali i pomagače: naše roditelje, učiteljicu Sanju Župu i članove obitelji. Kako bismo se dobro pripremili, prvo smo napravili oluju ideja na temu „Što je zrak?“. Odredili smo odredili podteme, definirali zadatak i dogovorili strategije rada i vremena i krenuli na istraživanje. Tijekom rada na projektu obradili smo podatke, međusobno se konzultirali i izradili barometar. Izrada barometra:  Prvo odrežite vrat balona a zatim ga napnite preko limenke. (Slika 1, Slika 2)

7. 8.

9. 10.

 Zatim ga pričvrstite gumicom i zalijepite indikatorsku iglu. (Slika 3, Slika 4)  Pripremite 2 posudice vode: jednu s vrućom i jednu s hladnom vodom. (Slika 5, Slika 6, Slika 7, Slika 8)

11.

 Limenku uronite u hladnu vodu, pa zatim u vruću. (Slika 9)

12.

 Zatim promatrajte površinu: diže se i spušta. (Slika 10, Slika 11)

5. 6.

 Kad se diže, dolazi lijepo vrijeme, a kad se spušta znači ružno vrijeme. (Slika 12)

Jeste li znali?  Postoje vrste oblaka koji se zovu magareći repovi i ovčice.  Oblaci zadržavaju svjetlo, kroz tanje oblake svjetlost može proći pa ih mi vidimo bijele boje, a kroz gušće ne, pa ih zato vidimo crne ili sive.  Crni ili sivi oblaci ne znače kišu.  Ciklona je područje niskog tlaka. Ona donosi kišu, anticiklona donosi vedro i lijepo vrijeme.

Pripremile: Mia Ledina, Nadina Božić, Mia Mustafovski 8.a

Prva pomoć – vještina koja spašava živote N

egdje pri početku prvog polugodišta naša profesorica kemije Nina Stričević pitala je tko je od osmaša zainteresiran za pripreme za natjecanje iz Prve pomoći. Od gomile kandidata izabrala je nas: Ivu, Vandu, Miu.M, Luciju, Miu.L i Nadinu. Pripremali smo se kao pravi tim, s tim da je svatko imao svoja zaduženja - imali smo vođu ekipe i članove koji su bili spremni na sve. Što je najvažnije u pružanju prve pomoći do dolaska hitne službe? Bitno je održati osobu živom, biti uz nju i ostati smiren. Svoje smo znanje pokazali na natjecanju održanom u OŠ Visoka 20.ožujka 2010. Osvojili smo zasluženo 10. mjesto (naime, u jednom slučaju smo zaboravili pozvati hitnu pomoć). Ipak je najvažnije je da smo se odlično zabavile i svašta naučile. Iako vam se čini da Nadina spava, ona zapravo glumi unesrećenu osobu bez svijesti. Školski primjer osobe koja je zadobila udarac u glavu. Fantastična petorka - naš tim! (nažalost, jedna članica nije mogla doći na natjecanje) Posljednje razgibavanje prije pismenog dijela natjecanja. Buduće liječnice Iva i Vanda spašavaju djevojčicu u nevolji i stavljaju joj ,,praćku ‘’ na nos.

Dino Polić

Eni Pandža

Gabrijela Bošnjak

Lovre Bralić

Lucija Janacković

Luka Balek

Maria Marić

Marukina Bašić

Mia Matković

Nataša Martinić

Roko Vulikić

Sunčica Bozkov

Ivana Alebić

Karmen Klančnik

Lovre Bajić

1a Luka Kristović

Marin Božanić

Marta Marulić

Toni Franović

Toni Vladušić

Vicko Ožegović

Andrija Sabić

Bruna Bučan

Darko Pupačić

Ena Roza Drakulić

Filip Sirotković

Iva Gabriela Bajamić

Nika Kondić

Kristijan Šimundža

Nikolina Duvnjak

Lovre Bogdanović

Petar Penović

Lucija Čelan

Petra Bulić

Marino Grbac

Petra Nuić

Franina Milković

Marko Delić

Lucija Srednoselec

Mila Laura Tonković

Sara Babaja

Branimir Knezović

Hana Ćorak

Marin Šoljan

Branimir Strinić

Domagoj Butić

Ela Keć

Filip Markovina

1c Hrvoje Grbeša

Iris Belas

Ivan Strinić

Jure Favro

Mia Mršić

Nika Sladojević

Roko Rončević

Sara Serdar

Frane Jeričević

Lovre Biljak

Alen Delić

Branimir Jelavič Mitrović

Ela Čikeš

Ella Pivac

1d Ivan Perdić

Rino Gruica

Josip Vukušić

Roko Čović

Lara Rako

Roko Jukić

Luka Cirković

Sara Rako

Igor Balić

Isabella Marina Mišetić

Marieta Macina

Mario Satara

Marko Čavar

Max Jeremić

Michelle Čudina

Nikola Mancev

Stipe Jerić

Stipe Krolo

Aldo Barčot

Dujam Krstulović

Andrija Tomić

Ante Vuletić

Damir Vukičević

Dea Belamarić

Dora Lončar

Iva Grgić

Ivana Lešina

Josip Kokan

Karlo Simović

Leo Jukić

Lucija Periš

Magdalena Dujmović

Marco Marusso

Marin Popović

Marko Čajo

Mia Ledina

Mia Mustafovski

Nadina Božić

Paula Zujić

Špiro Mladinić

Vanda Marović

Anamarija Šarić

Anja Musulin

Bruna Knezović

Bruna Lukšić

Danira Tanta

Ema Duvančić

Filip Zavadlav

Greta Vuković

Ivan Baran

Karlo Bilas

Katarina Zrno

Leo Drpić

Leonardo Renić

Margareta Boljat

Marin Tadinac

Mario Stjepić

Martino Bečić

Mate Glavurdić

Mislav Krka

Paulo Hrepić

Toni Prodan

Vanna Kosanović

8b Petra Madir

Stipe Vučemilović

Tea Katunarić

Tina Rimac

Ana Prkić

Anđelo Pavišić

Bruno Kljaković Gašpić

Bruno Orlandini

Davor Galić

Dora Granić

Dorotea Gavranić

Duje Najev

Fabjan Tomić

Ivan Jamić

Ivan Jelavić Mitrović

Ivana Butić

Ivana Garmaz

Livia Jelinović

Luka Kaštelan

Luka Vujević

Marin Laptoš

Mario Novak

Matea Hoffman

Matea Radovan

Stjepan Bilać

8c Mirta Tanasković

Petar Tonkić

Romana Singolo

Sara Srzić

Oproštajno pismo š najem jo z o p h ji sta n jredu. Do o. Djetin z n a d r je u a z ju ružu uroveli ja me ok mena p ot. Oček o e iv r k ž v j a c o o li m m am eu ko s ću promatr koji ulaz ome koli ilo, kad m t je d o a o t a đ s je a o m s g d a a o lj ovo ko s zmiš oj ove d vatim ka sve mi je dine. Ra oj školsk kujem n h o a v š u g o M lu e n „ s e s : j t O r o o la v t i. k li t es u ne di aglic omis će, če azvoniti ekoj izm u sebi p žna. Slije z n a, od tre a je o t ić u b n u t r iz o o p v k e v a z n m d o lsko aje, k na je ko sa ro će ško di, i nest , promje ene. Toli o e je k m n li s i b u U il i . o z o a v t t s anik h ula m li 8.b e hvata p bzira želi Neki stra a Rimac . o m in z m T d e a je b S u I ž . ? a sada ta lica jem, istr škole?“ A nepozna , e a v v o adujem. o r iz n k i i a t ić a t ip d o e le više eg ojoj s lupa će m tranica k k s a Iz v i. o d n a , zgr oblje tno razd o iv ž o v no

raj se p ribli na ovim žava, a uspom ene su hodnic sada ta ima. Im se boja ko bliz ala sam la. Na s Ušla sa u, goto sedam vakoj s m u ra vo da i zred. P a g m o d svojim s i h mog t n e a i tolik ogled penici lutkam u n o m a t i o n s l g e a i l . p a nisam dotaknuti. Sj a da ću A sada oznatu ećam s , nakon z s djecu j e spota nala. B e prvog oš me osam g i l k a n Nisam s u a t m i i past dana više pr odina, nestrp više m i , e s l sve se strašio jiva, i p ve mi j ala pre Čujem p . o e P r s malo omijen trašena oželjel izgleda dječju a sam ilo. Lica lo tako djevojč viku i s izaći iz koja vi v ica. U o e mijeh. liko. razreda dim u r voj ško Pomalo azredu i vratit li sam s im zav i se ni azrela. idim. Postala su nepoznata , to su snažni moji p ja. rijatelji . Ema D

uvanči

ć 8.b

Dossier:

Pubertet

a što vas prvo asocira riječ pubertet? Postavili smo ovo pitanje nekolicini slučajnih prolaznika u knjižnici i dobili odgovore poput: zabava, buntovništvo, fuj!, neposluh, problemi u školi… Upitali smo se zašto je pubertet postao sve češći izgovor za ponašanje koje prelazi granice, za nepoštivanje pravila i neodgovorno ponašanje. Generacije odraslih su prije ovih današnjih pubertetlija prolazile istu stvar, pa nije bilo toliko buke oko toga. Mlađa djeca koja u obitelji imaju starijeg brata ili sestru u pubertetu doživljavaju taj normalan dio odrastanja kao bolest kojom će se i oni jednog dana ‘zaraziti’. Odgovore smo potražili na različitim stranama (roditelji, djeca, psiholozi), a na vama je da sami izvučete zaključak.

Savjeti psihologa o Svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, a uz sve veća prava idu i veće odgovornosti. Zato dobro razmisli o posljedicama nepoštivanja pravila poput „ne koristiti mobitele u učionici“ ili „vrati se do 9 sati iz kina“. Dogovori se s roditeljima u kojim područjima možeš samostalno odlučivati i biti neovisan, ali isto tako i iskusiti posljedice svojih odluka. o Roditelji daju savjete jer te imaju potrebu poučiti i zadržati glavnu ulogu savjetnika u tvom životu. Naravno da ti se neki od tih savjeta čine nepotrebnima, i kao da si ih dosad čuo već toliko puta… Možda ti se čini i da bi sam postupio bolje, što dovodi do svađe. Ako se protiviš, pokušaj se ne svađati. Umjesto toga debatiraj, zauzmi se za sebe i argumentiraj svoj stav. Odvajanje (čitaj odrastanje) nije lako ni tebi ni tvojim roditeljima. o U ovom razdoblju najednom razvijaš snažan osjećaj za iskrenost i pravednost. Nije lako kad drugi oko tebe to isto ne osjećaju. Ne osuđuj roditelje ili vršnjake ako ne znaju što je „fer“ na tvojoj skali vrednovanja, objasni im. o Ako burno reagiraš, ispričaj se. Ovo vjerojatno zvuči jednostavno, ali znamo da nije uvijek tako. Postoje načini kako iskreno reagirati a da pritom ne povrijediš druge. Imaš pravo biti tužan, imaš pravo biti ljut. Imaš pravo i reći drugima da si tužan i ljut. Imaš pravo na sve svoje osjećaje. Ali, pokušaj razmisliti što radiš kad se tako osjećaš . Druge ne povređuju naši osjećaji, koliko ih povređuje ono što tada radimo.

Štreberkova novinarka Sara Bulić u svom je razredu provela mini-anketu o pubertetu. Evo nekoliko zanimljivih brojki do kojih smo došli: 100% učenika je upoznato s opasnostima koje donosi vrijeme puberteta (ovisnosti) 68% učenika povezuje riječ pubertet s odrastanjem 77% učenika primjećuje na sebi razne emocionalne promjene

Što kažu roditelji? "Majka sam troje djece, sin mi sada ima 26 godina, starija kćer 21 – i oni su išli u ovu školu. Najmlađa kćer je trinaestogodišnjakinja i pohađa 7. razred. Prošla sam već dva puberteta, sad ‘preživljavam’ treći. S obzirom na raznolike hirove naše djece, ponekad je teško ostati priseban, ali to je zapravo najvažnije. Imati razumijevanja za sve, ali ne popuštati. Iz puberteta djeteta treba znati izvući ono najbolje. Kod djevojčica je to lakše, ponekad su dosta emotivne, tako da im možete i prići na taj emotivan način, dok je kod dječaka malo teže. Moj je savjet - morate biti prisebni i odlučni. Dajte djeci do znanja tko je roditelj, jer vaš je odnos bitniji od svega. Djeca u pubertetu najčešće misle da su najpametnija, ali tu je ključno vaše razumijevanje i fleksibilnost."

Pubertet – ma dajte! Anđela Paleka 7.a Joj najjače mi je kad mi profesori, mater i otac i bilo ko kome ne odgovara moje ponašanje počnu: „Ajme tebe, i ja san imala pubertet, pa mi to nije bila izlika za sve.“ A pa jesan li ja tu kriva šta se oni nisu znali izborit za sebe... Uvik pričaju o tome kako su oni uvik morali radit, kako su oni bili vridni, a da se mi sad ne znamo zabavit i da je jedino šta vidimo kompjuter i televizija, ka da je to šta čudno u ovo vrime. A mislin, ne mogu uspoređivat ono prastaro vrime s ovin našin, oni su tad imali „kremenko“ televizije, ako su ih uopće i imali... A nismo mi jadni krivi šta nas ovi mediji i okolina opterećuju takvin stvarima. Svako ima nove cvike, mobitele, plazme, kompjutere.... Meni to više ništa nije jasno... Meni mobitel služi za koju pismu od Harija i par SMS-ova. Šta je baza imat novi elđijev kuki… Ma daj care, važno da imaš slušalice u ušima, boli te đon.. Svi pate za nekin glupostima, šta je važno jesu li ti cvike iz Policea il’ su sa pazara, ko da to nije isto... Gledan ove cure oko sebe, sve postaju materijalistice, poznatije u naše ka ono sponzoruše, a ovi muški čin vide neku naprlitanu maloljetnicu – odma na nju. A šta je najgore, one se ne bune, ma da mi je znat ko to odgaja? Misle da su frajerice ako su imale 15 momaka do prvog srednje, na fejs stavljaju polugole slike, a o tekstu na slikama da i ne pričan. Gledala san slike jedne male, majko moja, ako meni nije bilo neugodno. Mala nije ni osnovnu završila, a već takve slike. A onda san jednom prilikon načulila uši, ka ono za promjenu i slušala komentare na tu žensku. A da to čujete tek, kaže jedan od članova „klana“: ‘“Ala one (ime nećemo navodit), kraljica misli da je faca jer se skida po internetu i prodaje se po školama, a ne kuži da joj se mi ka ono „divimo“, jer je sve zafrkancija. Ne shvaća kako se CRNI.“ I onda mislin, šta je ta cura postigla s time, ja kad bi je vidila sutra u gradu, ne da bi joj zavarila u facu ka da san vidila najvećeg klauna. I onda će je neko opravdavat na kartu puberteta, a niko ne zna šta je pubertet zapravo. Sad ću se ja napravit pametna pa ću malo objasnit. Ovako znači, pubertet je razdoblje kad ditinstvo prestaje, znači pubertet je prvi dio adolescencije, šta znači da se u pubertetu minjamo i psihički i fizički, ali neću sad o biologiji, sve to dobro

DRMA NAS PUBERTET Josip Ledina 7.b Ah, taj pubertet. Ta mi riječ ide na živce jer je stalno čujem. Stalno mama priča: „Kako si bio sladak kad si bio malen, a sad požalim što te imam!“. Svi znamo da to nije istina jer kad zakasniš i uđeš u stan, vidiš zabrinuta lica. Ne prođe dan bez barem pet svađa. Najčešće su teme: ljubav, škola i ocjene.

znate. Uglavnom, u pubertetu se razvijamo – od dice postajemo osjetljiva dica, minjamo raspoloženja svaki čas. Često dođemo u situaciju da pobignemo ća od svih, a i ovi ostali od nas. Neka su dica malo osjetljivija od drugih, pa pomišljaju na neko rizanje i ubijanje. Njih kao zovu emo djeca. Mislin skužajte, al ono šta? I ja san emocionalno dite, pa ko me šta pita? Ovi sami sebe uvaljuju u neke depresije i gluposti. Daj lipo, jedan je život, štaš se rizat tu i radit drame. Nema tog problema šta ga nemoš rišit. Uostalom premladi smo mi za neka ubojstva, ka da dolazimo u situaciju da plaćamo račune, ranimo dicu... Ne znamo mi šta su problemi. Nekad dođen i pogledan svoje starce i mislin: “Čoviče, koliko su ovi ljudi napravili za mene, koliko se muče i opet in je teško“. Pa mi dođe milo, i mislin kako ja mogu malo pomoć, pa opet nekako ajmo reć pomognen, sredin kuću ovo ono, al sve prođe i opet se nastavi rutina ka i svakog dana. A niko mater i oca ne pita, jesi se umorija, ili kako ti je danas bilo na poslu. Svi samo traže pare, a ne pitaju jel’ se ima, i jel’ imaju za kupit spizu sutra. Svi ih drže za glavne krivce, prva ja. I kažen van, prije nego in sljedeći put onako bezobrazno odgovorite i zalupite vrata, razmislite i prigrizite jezik.

Pubertet je pozvonio i na moja vrata. Manje se uči, više provodim vrijeme za kompjuterom i nisam poslušan kao prije. Ali barem sam bolji od svoje sestre. Evo nekih primjera. Ona se digne u 7 sati i sve do 7.45 sati se sprema. Kad ide na tjelesni, napiše na papir: 1. Obuti skejte, obavezno zavezati rep i nameljkati se (našminkati se). Što je najgore, za to joj treba pola sata, a meni da se obučem trebaju najviše 3 minute. Mislim, kao da je ograničena pa piše na papir. Najveće su nesuglasice između sestre i mame. Sestra se ponekad našminka kad ide u školu, pa to mami javi profa iz hrvatskog. I tako profa podijeli curama nešto da operu lice i očiste šminku. Žali Bože šminke, a tek prosutih novaca… Društvo iz razreda divlja, neki se tuku, gađamo se gumicama…Neki picaju kad je kontrolni. Svi nam govore da smo se promijenili, postali bahati. Ispada da to proljeće našeg života i nije baš tako bajno, zar ne?

DANI

NJEMAČKE KULTURE

Pripremile: Anđela Paleka, Sara Markovina, Iva Kušeta 7.a., Dora Pejković 7.b • Fotografije: Renata Orhanović 7.a

izom događanja na području njemačkog jezika i kulture, u trajanju od 03. do 07. studenog 2009., u našem su gradu održani Dani njemačke kulture. Program je započeo 3. studenog radionicama za osnovne i srednje škole u gradskoj knjižnici Marka Marulića. Na svečanom otvaranju iste večeri studenti umjetničke akademije održali su koncept klasične glazbe. Predstavnica Kulturne inicijative Split Blažena Radas, rekla nam je nešto više o samom projektu: „Dani njemačke kulture koncipirani po danima francuske kulture koji se u Splitu održavaju istovremeno. Glavna ideja je promicanje njemačke kulture i njemačkog jezika, s tim da ove godine slavimo 50 godina pada Berlinskog zida i 60 godina postojanja Republike Njemačke.“ U gradskoj je knjižnici naš profesor povijesti i zemljopisa Zoran Ljubić uz podršku multimedijalnog umjetnika Mihaela Gibe održao neobičan sat učenja kroz igru. Tema je bila „Njemačka kultura od Beethovena do Heidi Klum“. „Namjera nam je bila da se razbije taj stereotip o učioničkoj nastavi, i da samoj djeci bude zanimljivo. U igri se spominju ljudi i događaji koji su živjeli i odvijali se puno prije nego što je netko od njih uopće rođen. Ovako na novi način mogu doživjeti njemačke znanstvenike, sportaše i događaje, kroz jedan zabavan, a ne ozbiljan pristup“, objasnio nam je prof. Ljubić.

Lara Ramić i Ivana Šatara, 6.c

KVIZ: KVIZ NJEMAČKA NJEMAČKA 1. Kako se zvala nacionalna valuta Njemačke? a) njemački euro b) njemačka marka c) njemačka forinta

4. Heidi Klum je jedna od najpoznatijih njemačkih, a i svjetskih... a) manekenki b) glumica c) pjevačica

7. Koji je njemački skladatelj poznat po menuetima? a) Wolfgang Amadeus Mozart b) Ludwig van Beethoven c) Johann Sebastian Bach

2. Kako se zove njemački znanstvenik koji je otkrio teoriju relativnosti? a) Nikola Tesla b) Alexander von Humboldt c) Albert Einstein

5. Koja je poznata njemačka skakačica u vis velika protivnica našoj Blanki? a) Tia Helebo b) Ana Chicarova c) Arianne Friedrich

3. Koji je njemački izumitelj izumio tiskarski stroj? a) Johannes Guttenberg b) Martin Beheim c) Hans Geiger

6. Prije ujedinjenja glavni grad Njemačke bio je… a) Berlin b) Bonn c) München

8. Koji je bio razlog za podizanje Berlinskog zida? a) simbol podjele između zapadne Europe i istočnog bloka b) promicanje kulturne baštine c) predstavljanje mira RJEŠENJA : 1.b), 2.c), 3.a), 4.a), 5.c), 6.b), 7.c), 8.a)

Ča-more-judi Tekst i fotografije: Anđela Paleka 7.a

naša lipa dalmatinska besida Tekst i fotografije: Anđela Paleka 7.a

edenga lipega subotnjega jutra krenili smo prema gradskemu teatru lutki. Išli smo pogledot kako skulari iz Splita, Trogira, Solina, Visa, Šolte, Broča i Slatina pričodu štorije na ča. Program je otvori raspivani ravnatelj Ivan Tokić koji je svojin gloson razbudi publiku. Vidili smo i čuli svega o postolama brez taka, o Varbovskoj, o škandalu na peškariji… U pauzama je kantala klapa Šušur kojon su se niki oduševili, a nikima ni bilo pravo. Nakon šta nan se napunila glava, došla je na red noša Sara sa svojon pričon o ribaru Šimi, koja je dobila puno falih o’ publike. Žiriju je bilo teško izobrat najbojeg, ma isto su mogli bokun boje proštudirat. Moran van priznat, bilo je lipo maknit se od gradskega šušura i guštat u štorijama onako kako su hi pripovidali naši stori.

Nila Kuzmanić Svete, književna prevoditeljica i kazališna kritičarka: „Uvijek je iznimno teško izabrati najbolji rad, uvijek se prelamate, važete i razmišljate. Svi su radovi bili vrlo dobri. Pri ocjenjivanju se sve uzima u obzir: sadržaj, ritam, dinamika, izgovor i dikcija. Sve se zbroji, napravi nazivnik, i odlučite tamo gdje vam padne prst. Vjerujem da sam ja najsretnija u ovoj dvorani, jer susret Ča-more-judi je na neki način i moje čedo, ja sam ga utemeljila prije trinaest godina. Raduje me ovako veliki odaziv, prvenstveno djece koja su nastupala, te gledatelja koji su došli da bi uživali u izvornoj čakavici.“ Ivan Tokić, ravnatelj OŠ Grohote i organizator pjesničke smotre Ča-more-judi: „Nakon predstavljanja radova, moram reći da su svi učenici pobjednici. Oduševljen sam mnoštvom prekrasnih radova različite tematike. Rekli su mi da je ovo najljepši dio na Pričiginu. Odaziv je bio očekivan jer to su škole koje njeguju čakavicu i šalju mi radove za pjesničku smotru mladih Ča-more-judi. Svi pristigli radovi ulaze u naš Zbornik. U našoj županiji oko tridesetak škola njeguju čakavicu i mislim da je to izvrsno.“

Morska vila Na obali našeg prilipog Splita, u Lučici na Spinutu, ribar Šime ima je kaić. Naša ga je na obali i opitura škverskon pituron. Bija je lipe plave boje s narančastin rigama. Najlipji kaić u cilome Splitu. Tribalo mu je dat i ime. Šime je odlučija da će bit Kaić o sriće. Šime je kaićon lovija srdele, škarpine, lokarde, gire. Paria je ka magnet za ribe. Trčale su ka išempjane u mrižu, a Šime ih je gušta gledat. Bija je najsritniji čovik na svitu. Cili Split bi na peškariju čeka Simu i lipotice iz mriže. „Di si Šime, ča jemaš danas?“, vikali su Splićani. „Evo najlipje ribe“, falili su ga judi. Kate, Šimina zena, prodavala je ribu. Bili su siromaji, ali pošteni judi i ča je najvažnije volili su se ka ludi. Brzo su stigla i dica: lipa Marina i mali Roko. Šimin posa’ je cvita’, a i dica su resla. Kupili su novu, lipu, kamenu kuću u Varošu s tiramolima. Brzo je pasalo vrime. Zajubila se i Marina. Udala se za Milinog sina, vinara, a Roko je oženija maslinarevu ćer Maru i dobija malega Antu. Jednega dana Šime je otiša na more ulovit koju lokardu. Kad je mrižu potega, unutra vidi niko čudo. lmalo je ljudsko tilo a umisto nogu riblji rep. „Lokarda mi, a ča si ti sad?“, pita Šime. „Ja san morska vila. Lipi moj, ako me pustiš, dignit ću ti šoping centra dva, puno pinez i ispunit ću ti tri želje! A Šime će: „Ajme, ne znan, možda... vidit ću ča mi žena kaže!“ Kad je ariva doma, oma je zva Katu i sve joj reka. Cilu su se noć u posteji okrićali, nisu spavali. Ujutro Kate kaže Šimi: „Nemoj Šime. Mi bi s tin pinezima i šoping centrima, tiramola mi, ravno u propast!“. „Jemaš prav, jubavi moja“, sritno će Šime, „zna san ja da ćeš tako odlučit“. Ode na Kaic o’ sriće. Sidne kraj vile i oma počne s prvon besidon: „Znaš, lipa moja, ja san uvik mislija da mi je ovi kaić Kaie o’ sriće, a danas san, tovar jedan, tek vidija da mi je Kate moja najveća srića. Pustiti ću te, al’ nemoj druge jude uništiti pohlepom i pinezima ča nudiš. Uči tovare da pripoznaju di je njihov kaić od sriee. Biži u more, morska vilo!“ Šime i Kate ostali su dobri, sritni i zajubjeni judi do kraja života. To su prenili prinili na svoju dicu, a oni na svoju... i tako sve do danas. Sara Simona Mojsović 4.d

INTERVJU: Jadranko Bitenc, pisac

U školi sam pisao sastave za prijatelje Pripremile: Lara Ramić i Ivana Šatara 6.c, Dora Pejković 7.b • Fotografije: Domina Šušak 6.c

– tako su imali više vremena za nogomet!

ŠTREBERKO: Recite nam nešto o sebi i predstavite se čitateljima Štreberka. JADRANKO BITENC: Tko je štreber? (smijeh) Mislim da ljudi krivo doživljavaju štrebere, štreberi su oni koji su možda željni znanja. Naravno, ima djece koja lakše pamte ako više nauče napamet. Ja sam rado išao u školu, možda zato što mi je u školi uvijek bilo ljepše i zabavnije nego kod kuće. Kod kuće sam imao stroge roditelje, a u školi mi je bilo sve zabavno. Tamo su bili prijatelji i djevojčice koje su mi se sviđale, i budući da sam imao dovoljno znanja, uvijek sam se radovao školi. Volio sam se baviti sportom koji mi je ostao hobi. A i pisanje mi se počelo pretvarati u profesiju, i iznad svega u veliko zadovoljstvo. Š: Što vas je potaklo da postanete pisac? J: Nikada nisam znao da ću biti pisac. Kad sam bio klinac, mislio sam da ću možda biti liječnik, zato što su me uvijek pikali – pa sam i ja htio nekog drugog pikati da cvili i plače. Kasnije sam mislio da ću biti vojni pilot, pa na kraju nisam niti to bio. A u biti sam sanjao da ću postati filmski redatelj. Budući da nisam uspio upisati taj studij, shvatio sam da ako budem dovoljno pisao, možda će me netko zapaziti i po tim mojim romanima snimiti film. Š: Kako obično dobijete ideju za roman? J: Pun sam ideja, tako da ne znam u kojim trenutcima sve počinje. Kako je sada razvijena računalna tehnologija, često imam više datoteka otvorenih za različite priče koje mi prolaze kroz glavu. Ali na žalost, ili na sreću, nemam dovoljno koncentracije da se baš sa svim pozabavim. Š: O čemu i kada pišete? J: Cijeli život svi pišemo uglavnom o sebi, zato što volimo likove koje imamo u romanu, i oni pozitivni i oni negativni likovi smo mi. Pišem sa strašću, ali i o strastima ljudi, dakle ljubav mi je najvažnija bez obzira koliko imam godina, ona može biti isprepletena i kad si mlad, i kad imaš dovoljno godina da budeš zreo. Š: Koji su sastojci za dobru knjigu? J: Vaša mašta, i trebate imati i životno i literarno iskustvo da biste mogli sjesti i nešto napisati. Ja puno čitam, ali nika-

da ne čitam zbog sadržaja, već zbog načina na koji je netko uveo lik, kako je krenulo poglavlje, o kome je prva rečenica u romanu, o kome je zadnja rečenica u romanu. Radim u Pučkom otvorenom učilištu u Ivanić-Gradu kao voditelj Centra za kulturu i obrazovanje, tamo imamo knjižnicu pa sve nove knjige dolaze meni na stol. Š: Je li debljina knjige mjerilo njezine kvalitete? J: Naravno da nije, debljina nije nikada važna. Znam da se to u školama često pita – koliko knjiga ima stranica, ali ako je knjiga interesantna i korespondira s vama i progovara na način da se osjećate bliski s tim junacima, bez obzira na to koliko imaš godina, onda je knjiga dobra i to je jedino mjerilo. Ako se vama nešto ne sviđa, onda knjiga nije dobra. Š: Što je to radio-igra za djecu i kako nastaje? J: Na to pitanje bi najbolje odgovorila moja kći Lana. Ona je dramaturg i teatrolog, i po mojim romanima radi radioigre. Radio ima neka druga pravila, tamo se mora ići zvukom i riječju i često to nije samo preslikavanje sadržaja. Ne ide se od stranice do stranice, već se pokušava prenijeti onaj osnovni doživljaj koji roman ima, ali to uvijek zna dramaturg. Š: Jesu li knjige u današnje vrijeme out? J: Nisu, zato što ljudi puno čitaju. Danas su dostupne knjige i preko računala, ali ja ne znam tko bi mogao čitati tristo ili dvjesto stranica da mu stalno nešto titra pred očima. Ljudi su naučeni da drže knjigu u ruci i da je mogu listati, ali i da je i mogu prekinuti ako im se baš ne sviđa. Š: Jeste li kao dijete voljeli pisati? J: Da, jako sam volio pisati. Uvijek bi za domaću zadaću napisao po pet ili šest sastava – prije škole bi podijelio sastave prijateljima da bi mogao igrati s njima nogomet. Oni bi prepisivali i ne bi dobili jedinicu – tako su brzo bili gotovi, pa smo se mogli zabavljati i baviti sportom. Š: Radili ste kao novinar za časopis Polet. Imate li ikakav savjet za djecu koja bi se htjela baviti novinarstvom? J: Imam, definitivno moraš biti radoznao – ali to je i inače u životu bitno, a ne samo za novinarstvo. Isto tako trebate skupljati puno informacija. Nekad se informacije možda ne čine važne, ali kad se usele… Naš mozak radi kapacitetom od 3% do 5%, znači ima ga sasvim dovoljno i nikad ga nećemo moći do kraja napuniti. Što više znanja, što više saznanja, što više radoznalosti!

Pripremile: Andrea Giljanović i Sara Karanušić 6.c, uz pomoć profesorice Vlatke Matejić

PAGINA

LATINA

Škole u rimsko doba R

imska djeca obrazovala su se u školama, a odgajala u obitelji. Najvažnije vrline koje su se cijenile u doba starog Rima bile su: pravednost, hrabrost, preziranje smrti, jednostavnost. Na prvom je mjestu bila ljubav prema domovini.

S navršenih sedam godina, djeca u antičkom Rimu krenula bi u javnu školu. Kod učitelja (grammaticus) učili bi pisati, čitati i računati. Bogatije su obitelji imale privatne učitelje, a mogli su učiti i grčki jezik. Između 12. i 15. godine završavala je „osnovna škola“, a dječaci iz imućnijih obitelji mogli su preći u retorsku školu (grč. retor – govornik). Tu se stjecalo umijeće govora pred narodom, u sudu ili na senatu, t.j. umijeće za društveno i političko djelovanje. Djevojčice su zajedno s dječacima išle u javne škole, ali kasnije nisu išle u retorske škole. Mogle su se obrazovati samo kod kuće, i učiti o književnosti, muzici pa čak i filozofiji.

Učitelji su bili:

☻Magister Ludi (podučava čitanje i pisanje) ☻Grammaticus (podučava rimsku i grčku književnost) ☻Calculator (podučava aritmetiku i geometriju) Školski pribor se sastojao od:

☺torbe (capsa, scrinium) ☺tablice za pisanje (tabulae, ceratae) ☺pisaljke (stilus) Kasnije se pisalo na papiru i/ili pergameni, a za pisanje se koristilo ptičje pero ili zašiljena trska (calamus).

Jeste li znali?

U rimsko doba nis u postojale tiskane knjig e, već su se prepisivale rukom. Kvintilijan je bio pr vi plaćeni učitelj od cara . U rimskoj školi nije bilo jedinica,već se krivi odgovor kažnjav ao šibom.

a d a r g a g e š a n a m a c i na ul oličarke

pitanje!

Il paradiso = raj... kao raj za šopingh

Il Papagallo = papiga... odgovori na

San Nicola e Mattea = Sveti Nikola i Matea... blago njima, čak i vlastiti dućan imaju

aši su mali talijani dobili pravi foto-reporterski zadatak – u šetnji splitskim ulicama svojim su fotoaparatima i mobitelima zabilježili primjere korištenja talijanskog jezika. Za sve sjajne fotografije koje smo dobili ne bi bio dovoljan ni cijeli Štreberko, zato smo na ovoj stranici izdvojili samo nekoliko primjera.

La gelate

ria = slad

oledarnic

a.... NJAM

, NJAM!

32 gusti di cioccolato = 32 okusa vruće čokolade ... svaki komentar je suvišan

La linea =

vu! pravac na ka

Dalmatinsko – talijansko – hrvatski rječnik DALMATINSKI arija barka bandira balota bičerin borša botun bračolet botilja banak baškotin banj cukar cirkolat čikara đita fažol falšo friško kolet karota kučarin kantun kanočal kurioža kacavida kampanel kušin kapula lumbrela matun maća pinel pitur ponistra marun nono njok pjat pjaca pomidora pašta navigavati šinjorina šjor rećine šugaman tavaja timun tinel vešta žveljarin štikadent

TALIJANSKI l’aria la barca la bandiera la ballotta il bicchiere la borsa il bottone il braccialetto la bottiglia il banco il biscottino il bagno il zucchero circolare la chicchera la gita il fagiolo falso fresco il colletto la carota il cucchiaino il cantone il cannocchiale curioso il cacciavite il campanello il cuscino la cipolla l’ombrello il mattone la macchia il pennello il pittore la finestra il marrone il nonno il gnocco il piatto la piazza il pomodoro la pasta navigare la signorina il signore gli orecchini l’asciugamano la tovaglia il timone il tinello il vestito la sveglia gli stuzzicadenti

HRVATSKI zrak brodica zastava kugla čašica torba dugme narukvica boca klupa dvopek kupaonica šećer kružiti šalica izlet grah lažno svježe ovratnik mrkva žličica kut dalekozor znatiželjan odvijač zvonik jastuk crveni luk kišobran cigla mrlja kist slikar prozor kesten djed okruglica tanjur trg rajčica kolač, tjestenina ploviti gospođica gospodin naušnice ručnik stolnjak kormilo blagovaonica haljina budilica čačkalica

Izradili: učenici koji pohađaju izbornu nastavu talijanskog jezika, uz pomoć profesorice Maje Jerčić

IZ RIJEČI U DJELO Učenici 3. b za školski su maskenbal osmislili skupnu masku pod nazivom Životinje Dr. Dolittlea. Lektirni naslov i zanimljiva priča toliko ih se dojmila da su se dosjetili i pisanu riječ H. Loftinga oživjeli i proveli u djelo ili maske. Na školskom maskenbalu u veljači osvojili smo 1. mjesto. Zahvaljujemo svim roditeljima na pomoći i suradnji! Učiteljice Branka Ilić i Katarina Generalić

Doktor Dolittle

Doktor Dolittle je doktor za životinje. Živi u gradiću Puddleby-on-the-Marsh. U tom gradiću svi ga poznaju jer je dobar čovjek i čini dobra djela ljudima i životinjama. U njegovoj kući ima mnoštvo raznih životinja: od miševa do krokodila. Zna životinjski jezik pa može razgovarati sa njima. Nijednoj, baš nijednoj, životinji ne bi naudio. Na glavi uvijek nosi cilindar. Tina Vladušić 3.b

Majmun Či-či

Majmun Či-či je u nekim trenucima bio jako koristan; npr. kada je sa papigom Polinezijom Doktoru i ostalima pokazao put do Afrike ili kada im je u Afričkoj prašumi pokazao duplju u visokom stablu među stijenama. Či-či je isto tako i vrlo snalažljiv (sakrio se s Polinezijom na stablu da ih ne vidi kraljević Bambo). Na majmunskom Či-či znači đumbir. Toni Budimir Bekan 3.b

Papiga Polinezija

Polinezija je zelena papiga koja je pametna i dosjetljiva. Ona lako prevari druge. Vrlo je brza. Dolazi iz Afrike. Talia Tara Roje 3.b

Zabavne stranice Sudoku: Ivana Šatara 6.c • Rebusi: Sara Bulić 6.c

Biseri iz razreda

REBUSI

• Nacionalne manjine – to je kad se veći broj ljudi rađa nego što umire. • Koji dojam na vas ostavlja stih Torbe su kao pero lake iz pjesme „Kad se voli u školi“? - Ova me pjesma podsjeća na 1. razred, kad je u torbama bilo malo knjiga. • Koja je prilagodba malih riba da se mogu uvući u pijesak? - Ribe imaju nevidljive oči.

• Kralježnica je štap koji se savija. • Balada je polagani ples u dvoje. • Pokaži mi na karti Australiju. - Ona je potopljena. • Kako se zove pjesma koja ima osam stihova? - Osmoza. • Ako je današnji papa Benedikt XVI., koji je papa bio za vrijeme Drugog vatikanskog koncila? Papa Benedikt 93.

SUDOKU

• Mungos je mala riba. On je biljojed koji jede sve životinje.

• Koje sve morske ribe poznaješ? - Srdela, inćun, list i sushi. • Kontrolni rad: kratice s. - salata t.- televizija, telefon g. - gospodin ul. - ulistracija i sl. - i slovo, i sladoled

TETA VIŠNJA I ŽUT U JEDNOM

, U VISOKOM ZELENOM NEBODERU, NA 11. KATU, ŽIVJELA JE TETA

VIŠNJA . BILA JE JAKO LIJENA. PO CIJELE JE DANE SAMO GLEDALA TELEVIZIJU. NIKADA

NIJE ČISTILA POD, PRALA PROZORE I SU

SVOJE ŽUTO I PLAVO CVIJEĆE

ĐE . ISTO TAKO NIKADA NIJE ZALIJEVALA

. SVAKIM JE DANOM CVIJEĆE BILO SVE BJESNIJE I ŽEDNIJE.

PLAVOM CVIJETU NA PAMET JE PALA POBUNA, A

ŽUTOM CVIJETU BIJEG!

SLJEDEĆE JUTRO TETA JAGODA, SUSJEDA TETE VIŠNJE, POĐE NA PROZOR ZALITI SVOJE

ZELENO

I NAR ANČ O CVIJEĆE. KAD JE OTVORILA PROZOR, IMALA JE ŠTO VIDJETI: NA

PROZOR JE STAJALO ROZO, NARANČASTO, ŽUTO I PLAVO CVIJEĆE! HM, HM, ZAMISLI SE

TETA JAGODA, I KAŽE: „MISLIM DA SAM NEGDJE VEĆ VIDJELA OVO

ISTOGA JUTRA, MALO PRIJE PODNE, PROBUDILA SE TETA VIŠNJA,

…“

, PROTEGNULA SE

I SKINULA KRASTAVCE I MASKU ZA LICE. ZATIM JE OBUKLA SVOJ RUŽIČASTI KUĆNI OGRTAČ,

NAPRAVILA KAVU

I POŠLA NA BALKON. „OH, NE!“, ZAURLA TETA VIŠNJA, „GDJE JE MOJE

ŽUTO I PLAVO CVIJEĆE?“ POGLED JOJ SLUČAJNO PADNE NA BALKON

SUSJEDE JAGODE.

TO I PLAVO CVIJEĆE ODANDE JOJ SE BELJILO I KREVELJILO NJEZINO ODBJEGLO ŽUTO I PLAVO

TETA VIŠNJA NIJE MOGLA VJEROVATI SVOJIM

DOK JE TETA VIŠNJA KOVALA PLAN ZA POVRATAK CVIJEĆA, OGLASILO SE ZVONO

VRATIMA. TETA VIŠNJA POHITA OTVORITI VRATA, A NA VRATIMA - SUSJEDA! TETA JAGODA

KAŽE TETI VIŠNJI: „MOLIM TE, POPODNE U 5 DOĐI KOD MENE NA ČAJ

“!. TETI VIŠNJI

ODMAH SINE ZAMISAO: „KAD TETA JAGODA ODE PRISTAVITI VODU ZA ČAJ, UZET ĆU CVIJEĆE

I NA KONOPCU SE PREKO BALKONA VRATITI U SVOJ STAN! HA-HA!!!“ TETA VIŠNJA BRZO

ZAKAČI KONOP (DA ŠTO PRIJE POBJEGNE), OBUČE CRN E

HLAČE I MAJICU I ODE KOD

TETE JAGODE. ČIM JE TETA JAGODA OTIŠLA PRISTAVITI ČAJ, TETA VIŠNJA SE REKORDNOM

BRZINOM ODŠULJA NA BALKON, UZME CVIJEĆE I POPUT CIRKUSKOG AKROBATA DOSKOČI NA

SVOJ BALKON. OD TOG JE DANA TETA VIŠNJA SMRŠAVILA (CRNA

MAJICA JOJ JE BILA MALO USKA), REDOVITO ČISTILA KUĆU, I

NARAVNO, ZALIJEVALA SVOJE ŽUTO I PLAVO CVIJEĆE

Od plesa d INTERVJU: prof. Jasenka Bracanović - Grizelj

sportski život profesorice Jasenke

Š: Koji ste fakultet završili? J: Završila sam Kineziološki fakultet ovdje u našem susjedstvu, u Teslinoj ulici u Splitu. Diplomirala sam 1991. godine. Dugo vremena sam bila bez posla, nisam radila u školi, ali sam uvijek bila u trenerskom pozivu. Dugogodišnji sam trener u OŠ Lučac, vodim kategorije malih odbojkašica. I fakultet u meni budi lijepe uspomene, te četiri godine kroz koje sam naučila i prošla svašta. Svima bih željela da nastave studirati, ako vole nešto da završe fakultet, da se bave sportom. Ja sam uspjela i dobila posao u struci koju volim. Š: Jeste li kao dijete željeli postati nešto drugo? J: Počela sam u plesnoj skupini Lepe Smoje, i u Mozaiku sam naučila prve plesne korake. Uvijek sam mislila da će me i u budućnosti pratiti ples i da ću postati poznata plesačica i pratiti nastupe pjevačkih zvijezda. No, odbojka me odvela u sasvim druge vode. ŠTREBERKO: Recite nam nešto o sebi i predstavite se čitateljima Štreberka. J: Zovem se Jasenka Bracanović Grizelj i nova sam nastavnica tjelesnog u vašoj školi. Inače živim u Solinu sa suprugom i dvoje djece i svaki dan putujem iz Solina ovdje na nastavu. Odrasla sam u sportskoj obitelji, otac mi je bio atletičar, majka rukometašica, a brat i ja smo odbojkaši. Suprug je rukometni trener u ŽRK Split. Nastojim tako i svoju djecu odgojiti u sportskom duhu - sin je rukometaš, srednjoškolac, a curicu Hanu sam upisala na odbojku. Mislim da će i oni, kao sljedeća generacija, nastaviti sportsku karijeru. Š: Čime se bavite u slobodno vrijeme? J: Iskreno rečeno, nemam puno slobodnog vremena zato što radim na tri škole da bih imala punu satnicu. Vikendom provodim slobodno vrijeme s obitelji. Najviše volim otići u prirodu, pogotovo zimi kada ima snijega, onda odemo na Kupres na skijanje. Nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture često imaju razne aktivnosti i natjecanja, tako da su rijetki slobodni trenuci. Volim pogledati dobar film, a u kuhanju sam također dobra, tako da ukućanima znam pripremiti kolače. Š: Koju ste osnovnu školu pohađali i čega se najviše sjećate? J: Pohađala sam osnovnu školu Đordano Borovčić Kurir, to je današnja škola Plokite. Za školu me vežu jako lijepe uspomene: prve ljubavi, simpatije, prvi koraci u sportu. U školi sam počela trenirati odbojku, tako sam je i zavoljela. Tamo sam provela najdraži dio djetinjstva. Š: Zašto ste odlučili postati profesorica tjelesnog? J: Imala sam prekrasnu nastavnicu. Profesorica Krvavica bila je odličan pedagog i odličan nastavnik, bila nam je kao druga majka jer smo mi dosta vremena provodili u školi na natjecanjima i sportskim aktivnostima. Ona je bila ta koja mi je usadila ljubav prema sportu i prema odbojci i pokrenula u meni želju za ovim pozivom, kojim se bavim već osamnaest godina.

Š: Što mislite o uvjetima za nastavu tjelesnog odgoja u našoj školi? J: Iskreno rečeno, prošla sam mnogo škola u Splitu, i mogu reći da vaša škola ima izvrsne uvjete. Imamo sve sprave koje su nam potrebne u nastavi i dosta popratnih rekvizita. Međutim, jedini je problem nedovoljno vremena. Dvoranu naizmjenično koriste tri škole: I. gimnazija, II. gimnazija i naša osnovna škola. Svi mi moramo naći termine, tako da nažalost nastava počinje već u sedam i petnaest, a srednjoj školi u sedam, kako bismo svi mogli redovito odraditi nastavu. Š: Jeste li zadovoljni interesom učenika za Vaš predmet? J: Pa, mogu reći da jesam. U ovoj školi postoji tradicija bavljenja sportom, i u školi i u sklopu izvannastavnih aktivnosti. Djeca vrlo rijetko izostaju, jedino kad su bolesna i ne mogu doći na nastavu. Moram reći da su učenici redoviti, vrijedni i uporni, i mislim da je to glavni razlog zašto vole nastavu tjelesnog odgoja. Š: Koje sportove pratite? J: Nedavno je održano Europsko prvenstvo u rukometu, i to sam pratila kad god sam mogla. Volim pogledati i skijanje. Pratim sve osim nogometa koji mi nije baš drag sport, i to ne zato što je muški, nego mi je jednostavno dosadan i monoton. Osobito mi je drago bodriti naše sportaše koji se natječu pod hrvatskom zastavom. Š: Imate li omiljenog sportaša? J: Nemam omiljenog sportaša, ali se divim uspješnim mladim sportašima, posebno Blanki Vlašić. To je izuzetno uporna cura, i uspješna je samo zato što je radila uporno i marljivo. Nije ju pokolebao ni jedan neuspjeh, koji prate svaku sportsku karijeru. Druga sportašica koju bih navela je Janica Kostelić. Jako mi je žao što je prestala skijati. Na vrhuncu je karijere imala jako dobre rezultate, i vjerojatno je došlo do zasićenja nakon godina i godina treninga, a pretrpila je i brojne ozljede.

do odbojke Pripremile: Lara Ramić i Ivana Šatara 6.c

Š: Recite nam nešto o vašoj sportskoj karijeri? J: Moja sportska karijera počela je u OŠ Plokite, u dobi od deset godina. Uključila sam se u odbojku, kao slobodnu aktivnost. Kasnije sam prešla u Odbojkaški klub Split na Gripama. Prošla sam sve uzraste: mlađe kategorije, kadetkinje, seniorke… Igrala sam odbojku petnaest godina i promijenila nekoliko klubova. U sportu uvijek želite ići naprijed, postići veći uspjeh. Na kraju sam završila u Kaštelima, u prvoligaškoj ekipi Odbojkaškog kluba Kaštela. Tamo sam završila svoju karijeru s otprilike dvadeset i tri godine. Kada sam završila fakultet posvetila sam se obitelji, nakon punih 15 godina na sportskim terenima. Natjecala sam se, uživala, putovala, puno toga naučila i vidjela – najljepši sam dio djetinjstva provela uz sportske terene. Š: Odbojkašice naše škole postigle su značajan uspjeh na gradskom natjecanju, treće mjesto u ukupnom poretku. Recite nam nešto više o tome. J: Ove godine imamo jako dobru ekipu – dvanaest cura koje treniraju u tri odbojkaška kluba. Prepoznala sam da bi mogle biti jako dobra ekipa i prijavila sam ih na gradsko natjecanje osnovnih škola. Pobjeđivale su sve do polufinala, kad su izgubile s vrlo malom razlikom u trećem, odlučujućem setu od OŠ Mejaši. Za treće mjesto su igrale s OŠ Marjan, koju su lako pobijedili, i na kraju su bile treće. Nadam se da će iduće godine opet biti u finalu i igrati za prvo mjesto. Š: Imate li koji savjet za djecu koja bi se htjela baviti sportom? J: Svaki moj provedeni sat u školi je nastojanje da djeci približim bilo koju sportsku granu, rukomet, košarku, gimnastiku, i to na način da oni

zavole te sportove. Ako im se neki sport svidi i približi na satu tjelesne kulture, djeca će možda i početi trenirati. Mislim da su sva djeca koja su uključena u sport vrlo odgovorna, vrijedna i ambiciozna te da ispunjavaju sve svoje obveze. Često su jako dobro organizirani i na kraju postanu pravi i kvalitetni ljudi, dijelom zato jer se aktivno bave sportom i sportskim aktivnostima.

Sportski uspjesi Jesenski kros, listopad 2009. 5. i 6. razred 1. Vedrana Bulić 2. Valentina Šabić 3. Nikolina Čeprnjić 4. Lara Ramić 7. i 8. razred 1. Karla Đirlć 2. Gabrijela Gudelj 3. Tea Dunatov 4. Marina Bulić - osvojeno 1. mjesto za 5. i 6. razred – ekipno - Vedrana Bulić – zlatna medalja – pojedinačno - Marina Bulić – srebrena medalja – pojedinačno

Odbojka, siječanj 2010. Osvojeno 3. mjesto 1. Mia Mustafovski 2. Dorotea Gavranić 3. Nadina Božić 4. Lucija Periš 5. Nina Vukasović 6. Bruna Lucić 7. Bruna Lukšić 8. Matea Radovan 9. Mia Ledina 10. Dora Pejković 11. Iva Polunić 12. Renata Singolo Skijanje, veljača 2010. Ž 1. Ana Šerić 2. Ema Slapničar 3. Barbara Puljek 4. Mia Slapničar 5. Dora Granić

M 1. Ivan Šerić 2. Marin Siriščević 3. Marko Roje 4. Bruno Kljaković-Gašpić 5. Miro Bilić

4. Bruna Bušić 5. Dora Pezer 6. Dorotea Gravranić 7. Dominika Bilač 8. Paula Zujić 9. Nina Vukasović

Muška ekipa – 1. mjesto Zlato – Ivan Šerić Srebro – Marin Siriščević Ženska ekipa – 2. mjesto Srebro – Dora Granić

Atletika, ožujak 2010. 1. Vedrana Bulić – trčanje 100 m 2. Nikolina Čeprnjić – trčanje 100 m 3. Marina Bulić – trčanje 300 m 4. Karla Đirlić – trčanje 300 m 5. Lara Ramić – trčanje 600 m 6. Mirta Tanasković – trčanje 600 m 7. Ivana Butić – kugla 8. Sara Srzić – kugla

Plivanje, ožujak 2010. Nakon posvojenog 1. mjesta na županijskom i poluzavršnom natjecanju, ekipa se kvalificirala za državno prvenstvo u Rijeci (17.-19. svibnja). 1. Ivana Butić 2. Renata Orhanović 3. Mirta Tanasković

9. 10. 11. 12. 13.

Dora Pejković – skok u vis Ivana Lešina – skok u vis Dora Lončar – skok u dalj Ana Prkić – skok u dalj Tina Rimac – skok u vis

Učenice su osvojile drugo mjesto ekipno. Vedrana Bulić 3. mjesto pojedinačno na 100 m. Marina Bulić 1. mjesto pojedinačno na 300 m. Vedrana Bulić, Marina Bulić, Nikolina Čeprnjić, Karla Đirlić osvojile su prvo mjesto u štafeti.

Zaljubljena u

gimnastiku

Upišete li na You Tube portal ime Tea Lalić, imat ćete priliku pogledati isječke s gimnastičkih natjecanja na kojima Tea oduševljava nastupima na parteru i gredi. Na travanjskim kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Birminghamu zauzela je izvrsno 20. mjesto na gredi (od ukupno 112 natjecateljki), a za plasman u finale nedostajalo joj je samo 0,6 bodova. Štreberkova novinarka Sara uspjela ju je uhvatiti taman prije odlaska na pripreme u Englesku. Š: Kada si se počela baviti gimnastikom? T: Prije osam godina. Gimnastika me zanimala još od vrtića, i čim sam ugledala kako cure izvode neke elemente, zaljubila sam se u taj sport. Š: Koja ti je omiljena disciplina? T: Greda mi se sviđa baš radi zanimljivih elemenata. Istina je da su dosta teški, ali sam osjećala veliko zadovoljstvo kada sam ih savladala. Š: U kojem klubu treniraš i koliko često imaš treninge? T: Treniram u Gimnastičkom klubu Marjan i treninzi se održavaju svaki dan. Sve ovisi o školi, pa imam treninge po dogovoru. Kad moram odgovarati neke predmete, onda imam trening jedan

Tea Lalić,

juniorska reprezentativka u gimnastici Pripremila: Sara Markovina 7.a

put dnevno, a kada u školi nemam kontrolne ili ispitivanja, trening je dva puta dnevno. Š: Na koliko si turnira dosad bila i možeš li izdvojiti natjecanje koje ti je ostalo u sjećanju? T: Bila sam na nebrojeno turnira, a u posebnom mi je sjećanju jedno državno. Bila sam mala i imala sam veliku tremu, ali sam je uspjela prebroditi i suzdržala sam se da ne padnem. Na kraju sam bila veoma sretna radi toga. Š: Koliko je teško uskladiti sportski i školski život? T: Dosta je teško, jer moraš biti dobar i na treningu i u školi. Treba se uložiti dosta napora i redovito učiti, jer se osjeti razlika u radu ako propustiš trening. Š: Imaju li profesori razumijevanja za tvoje izostanke? T: Da, dogovorim se s njima za odgovaranje ako imam neka natjecanja ili treninge. Š: Sad si sedmi razred, kakvi su ti planovi dalje za srednju školu i sportsku karijeru? T: Ne znam još, razmišljala sam o sportskoj gimnaziji, ali još ima dosta vremena do toga. Š: Nakon svih treninga i obaveza koje imaš, ostaje li ti dovoljno vremena za izlaske s prijateljima? T: Uvijek se nađe vremena, ali više izlazimo vikendom, jer mi je radni tjedan pun obaveza.

Zabavni psihotest

Pripremile: Dora Pejković i Karla Đirlić 7.b

Jesi li sportski tip? 6. Koja ti je najdraža obuća? a) Skejte, starke, gležnjače, kopačke... b) Čizme, štikle, baletanke, krokse, japanke... c) Skechersice, marte, rimljanke, škveranke.... 7. Koliko je naša škola osvojila pehara ove godine? a) Kakav pehar? Za vino? b) Gomilu: iz atletike, odbojke, skijanja, plivanja c) [(-2+7)+5]:2 8. Kako se igra igra „prozori“? a) Bacaš kamenje dok ne porazbijaš sve prozore u školi b) Dođeš ranije prije sata i pomažeš ‘čistama’ prati prozore c) Netko ponese tenisku lopticu ili neku koja odskače, putem skupiš neku djecu i gađaš prozore od dvorane za TZK 1. Kad ti na igralištu netko dobaci ‘balun’, ti...? a) Bježiš glavom bez obzira b) Pokriješ se rukama i počneš vrištati c) Spretno ga uhvatiš i uzvratiš udarac 2. Što se u JAR-u održava u lipnju ove godine? a) međunarodno natjecanje u borbi pijetlova b) izbor za teen miss c) svjetsko nogometno prvenstvo 3. Na satu tjelesnog... a) umorim se kad napravim kolut b) profesorica me stalno hvali i vuče na natjecanja c) sjedim na klupi sa slušalicama 4. Treniram.... a) Odbojku, nogomet, cheerleading, atletiku, plivanje.. b) Pa i ne baš c) Boćanje, streljaštvo, skokove u vodu 5. Kad ideš na trampuline... a) Našminkam se kao maškara, obučem minicu i baletanke, pokušavam izbjeći skakanje i gledam zgodne dečke b) Obučem trenerku (koja nije za TZK) i tenisice, pokušavam skakati što više i radim salto cijelo vrijeme c) ponesem lovu za kavu i gledajući druge kako skaču sjedim u kafiću

BODOVI a) b) c) 1. 2 1 3 2. 1 2 3 3. 1 3 2 4. 3 2 1 5. 1 3 2 6. 3 1 2 7. 1 3 2 8. 2 1 3 8 – 13 Ti nikako nisi sportski tip. Nije to baš dobro, jer će ti u životu svakako zatrebati da uhvatiš loptu i ponekad da napraviš korak ili dva. Ne mora značiti da ćeš dobro završiti u životu ako se samo ulizuješ profesorima i osmjehuješ curama/dečkima. Pokušaj se aktivirati; uključi se u neki sport i budi najbolja/i u tome. Još nije kasno za to ako imaš ambicija za nešto novo i zabavno! 14 – 20 Ti si na putu do pravog sportaša. Moraš se samo malo trgnuti i ne smiješ brzo odustajati. Nemoj izostajati sa treninga samo radi druženja s prijateljima. Ako ti neki sport ne ide, potraži drugi. Malo truda i sigurno ćeš uspjeti! 21 – 24 Ti si pravi sportski tip. Imaš želju za treniranjem i sve ti se vrti oko sporta. Vjerojatno su ti zidovi puni medalja. Želimo ti da ih osvojiš što više - samo tako nastavi! Pravi si sportaš!

rock

Najpoznatiji rock gitaristi Preslušale i pripremile: Sara Markovina i Domina Šoljan 7.a

Jimi Hendrix

Vjerojatno ne postoji glazbenik koji nije čuo za Jimi Hendrixa, legendu rock glazbe i gitarističkog genija. Tragove njegovog specifičnog zvuka i danas osjećamo u rocku, bluesu i jazzu. Rođen je u Seattlu, pod pravim imenom Johnny Allen Hendrix. Još je kao dijete ludovao po sobi praveći se da svira gitaru s metlom. Ipak, Hendrixova je najveća potpora bio njegov otac, također zaljubljenik u glazbu. S 15 je godina dobio svoju prvu električnu gitaru. Budući da je Jimi bio ljevak, morao je prilagoditi žice. Godinu dana kasnije osniva svoj prvi band. Toliko je obožavao svoju gitaru da se od nje nije odvajao čak ni na WC-u. Svirao je kao pratnja tada poznatim glazbenicima, kao što su Ike i Tina Turner, B.B. King i drugi. Nakon nekog vremena, na nagovor menadžera preselio se u London i tamo osnovao trio The Jimi Hendrix Experience. Na preporuku Paula McCartneya (basista The Beatlesa) sudjeluje na dobrotvornom koncertu Monterey Pop Festival, gdje je nastupao pred 50 000 ljudi. Jimi se na svojoj gitari Fender Stratocaster koristio isprekidanim rifovima, feedbackom i wah-wah pedalama. Najznačajniji Hendrixov koncert je zasigurno Woodstock, na kojem izvodi hendriksovsku verziju američke himne. Nakon Woodstocka, radi neslaganja unutar banda, The Jimi Hendrix Experience se raspadaju. Hendrix je poslije svirao u par manje poznatih bandova. Umro je 1970. u Londonu, nesretnim slučajem, vjerojatno radi predoziranja tabletama.

je Stairway to Heaven, u kojoj je Jimmy izvodi veličanstveni solo. Često je svirao Gibson gitare s dva vrata, to je inače vrlo zahtjevno, a poznat je i po tome što je svirao gitaru s violinskim gudalom!

k c ro k c ro Eddie Van Halen

Osnivač američkog hard rock benda Van Halen rodom je iz Nizozemske. U djetinjstvu je svirao klavir, no ubrzo se prebacio na sviranje gitare. Eddie je zaslužio posebno mjesto u povijesti rock and rolla, i to radi brojnih inovacija u načinu sviranja. Izmislio je tapping tehniku tapping, za postizanje velikih brzina pri sviranju složenih dionica. Sa 17 godina osniva band Van Halen, zajedno s bratom Alexom i prijateljem Markom Stoneom. Sam je sastavio svoju gitaru od dijelova Fendera Stratocastera i Gibson Les Paula, a dao joj je ime “Frankenstrat.” Zanimljivo je da je svirao solo dionicu u Michael Jacksonovoj pjesmi „Beat it“ i radio glazbu za film „Povratak u budućnost“. “Music is for people. The word ‘pop’ is simply short for popular. It means that people like it. I’m just a normal jerk who happens to make music. As long as my brain and fingers work, I’m cool.” Eddie Van Halen

Obavezno poslušati: All Along the Watchtower

Obavezno poslušati: Jump

Clapton je jedan od najutjecajnijih gitarista uopće. Jedini je izvođač koji je tri puta primljen u Rock and Roll Hall of Fame, kao solo izvođač i kao član bandova Yardbirds i Cream. Snalazio se u svim žanrovima, ali je najviše osjećao blues. Prvu akustičnu gitaru dobio je za 13. rođendan. Nekoliko je puta gotovo odustao od sviranja, ali nastavio je uporno vježbati i brzo je napredovao. Prvi band osnovao je sa samo 17 godina! Tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća postaje prava zvijezda u bandovima Yardbirds, Cream i the Blind Faith, nakon čega se otiskuje o solo karijeru. Jedan glazbeni menadžer prišio mu je nadimak Slowhand, zbog opuštenog i stiliziranog načina sviranja. “I am, and and I always will be, a blues guitarist.” Eric Clapton Obavezno poslušati: Layla

Časopis Rolling Stone proglasio ga je devetim najboljim gitaristom na svijetu. Gitaru je počeo svirati dosta rano, sa samo 8 godina. Inspiracija mu je bio Elvis Presley. Tijekom studija je svirao s mnogim bandovima i solo gitaristima, među kojima je bio i Eric Clapton. Ipak, najveći uspjeh doživio je s kultnim bandom Led Zeppelin. Njihova najpoznatija pjesma

Obavezno poslušati: Kashmir

“Imagination is the key to my lyrics. The rest is painted with a little science fiction.” Jimi Hendrix

Eric Clapton

Jimmy Page

“I may not believe in myself, but I believe in what I’m doing.” Jimmy Page

Slash

Saul Hudson, poznatiji kao Slash, bivši je član banda Guns N’Roses, prepoznatljiv je po dugoj, crnoj kovrčavoj kosi i crnom šeširu. I roditelji su mu bili dio glazbene industrije – majka je radila kostime za Davida Bowieja, a tata radio omote za albume. Prvu je akustičnu gitaru dobio s 15 godina, a za glazbu ga je ‘zapalio’ nastavnik iz glazbene škole koji je volio Led Zeppelin i Cream. Guns N’ Roses je bio treći Slashov band, a njihov je specifični zvuk obilježio devedesete. Krajem 1996. Slash napušta Gunse, a kao razlog navodi „ograničavanje kreativnosti“. Slash je želio još jedan melodic metal album, dok je Axl želio eksperimentirati s novim zvukom. Nakon odlaska, Slash je radio na gomili drugih projekata, a Alice Cooperom, Motorheadom, Michael Jacksonom, pa čak i Backstreet Boysima! Trenutno je član banda Velvet Revolver, živi u ogromnoj kući na Beverly Hillsu zajedno s ženom i djecom, i posjeduje zavidnu kolekciju od 250 gitara, od kojih su većina marki Gibson i Fender. “...It`s not so much how good a player you are, it`s how cool you are”. Slash Obavezno poslušati: November Rain

Top 5

filmova za djecu (i ne samo djecu)

1. Vuk samotnjak

4. Čarobnjak iz Oza

Mnogi će vam znalci potvrditi da je Vuk samotnjak najbolji hrvatski dječji film ikad snimljen. Film iz 1972. od nedavno je dostupan i u digitalnom obliku Dirljiva priča o prijateljstvu dječaka i psa prati malog Ranka i privrženog njemačkog ovčara za kojeg stanovnici sela vjeruju da je opasan i krvoločan vuk.

2. The Goonies Jedna od najslavnijih i najboljih filmskih pustolovina svih vremena, Goonies je priča koja će oduševiti svako dijete koje mašta o avanturama. Neočekivani događaji, zamke, zagonetke i zli kriminalci – simpatična i domišljata družina na kraju će pokazati kako su prijateljstvo i odanost najvažnije vrline, pogotovo dječjih života.

3. E.T.

(E.T. the Extra-Terrestrial) E.T. je znanstveno-fantastični film redatelja Stevena Spielberga iz 1982. godine. Ako vam kažemo da je to još jedna priča o prijateljstvu, možda ćete početi zijevati, ali ako vam kažemo da je to priča o prijateljstvu dječaka i vanzemaljca…

Pripremila: Branka Radetić, dipl. učiteljica

(The Wizard Of Oz)

Snimljen prema istoimenoj knjizi Franka Bauma, Čarobnjak iz Oza je glazbeni film za djecu i mladež. Za ulogu Dorothy, Judy Garland je dobila „dječjeg Oskara“, a još i danas se snimaju i pjevaju pjesme iz ovog filma. U potrazi za svojim željama, djevojčica Dorothy, Limeni, Strašilo i Lav na putu prema Smaragdnom gradu doživljavaju brojne pustolovine i upoznaju čarobnu zemlju, nastanjenu neobičnim bićima.

5. Vlak u snijegu Vlak u snijegu (1976), film nastao na temelju istoimenog romana i najboljeg djela hrvatskoga klasika Mate Lovraka, jedan je od najgledanijih hrvatskih filmova svih vremena. Posebnu i trajnu vrijednost tog hrvatskog filmskog evergreena čine songovi Arsena Dedića koje i danas zdušno pjevuše mladi, sadašnji i oni nekadašnji…

OGLAS