0 FUKOU paciteti postepeno se razvijaju ka svome kraju. Kod čovečanstva te sposobnosti usmerene su ka upotrebi praktičnog razuma. Upotreba praktičnog razuma određuje specifično ljudsko, jer ono stva ra sve što prevazilazi puko životinjsko. Ali krajnja svrha svetske istorije data je položajem ljudskih bića kao razumnih subjekta. Ta svrha ili kraj je pot puno ostvarenje prirodne moći upotrebe razuma stvorenog u čovečanstvu, takoreći ustanovljenje suverenosti racionalnog "čoveka" pod "savršeno pravedni građanski ustav", zakonsko utemeljenje i poštovanje moralnih zakona.
razmenu prema Adamu Smitu, tako delanje slo bodnih subjekata povezuje pojedince u građansko društvo prema Kantu, jer sloboda ujedno preds tavlja i sredstva i prepreke realizaciji racionalnog društva. Dok se takvo društvo ostvaruje time što subjekti slede sopstvene svrhe, istovremeno mora ju da postoje neophodna ograničenja slobode. Sto ga je cilj istorije postizanje društva koje postavlja granice slobodi kompatibilnoj sa slobodom drugih putem uspostavljanja zakonskih odnosa između pojedinaca, unutar države i između različitih država (Kant 1963:16-19).
Međutim, zbog čega bi univerzalna istorija trebala da stremi takvome kraju, nije objašnjeno samo praktičnom sposobnošću korišćenja razuma. Univerzalna istorija teži da obezbedi univerzalno građansko društvo jer mora da deluje na specifične načine. Ovi načini su aktivnosti slobodnih subje kata koji teže da ostvare različite ciljeve. Načini određuju oblik u kojem će praktični razum biti ostvaren. Ako se ljudi zamišljaju kao središta slo bodne volje, onda će pojedinac pokušati da ostvari tu volju stvarajući antagonizme između pojedi naca. Antagonizmi vode ka onome što Kant naziva "nedruštvena društvenost" ljudskih individua, koja ih veže u društvo putem uzajamnih suprotnosti (Kant 1963:16).
Istorija - najčešće određivana sa velikim I - prati napredak od izvornog bića prirode, obdarenog ra zumom i voljom, isprva subjekta sve do antagoni zama volje, do onog koji, kroz slobodnu upotrebu razuma, može doći do stanja kad će početi da vodi stvaralački život kao član univerzalne građanske kulture, bića koje zna i čini što ona ili on trebaju da čine. Međutim, ovaj napredak pokazuje duboke protivrečnosti u vezi sa slobodom. Prema Kantovoj filozofiji istorije, sloboda može biti ostvarena u uslovima koji prihvataju neophodnost sopstvenih ograničenja. Ako smo navikli da posmatramo prosvećivanje kao slobodnu upotrebu razuma, Kantova filozofija istorije nas podseća da sloboda, kao i razum, može biti ostvarena u strogim uslo vima. Nema sumnje da je prosvećenje srodno sa slobodom, ali i ono pretpostavlja određen oblik dominacije.
Time dolazimo do najosetljivijeg i najvažnijeg elementa Kantove filozofije istorije. Koncept indi vidualne slobodne volje pretpostavlja mogućnost antagonizama među individualnim voljama koje teže ostvarenju svojih svrha. Ali, kako potraga za ostvarenjem interesa povezuje pojedince u tržišnu
176
Prema Kantu (Kant 1963: 24), zadatak filozofa istoričara je ovaj: uzeti "Ideju" prirodnog plana ili svrhe istorije i njeno kretanje ka završnom ostva-