Djelotvorno upravljanje rizicima ključ je za budućnost turizma dr.sc. Sanja Čižmar

piše: dr. sc. Sanja Čižmar, direktorica 505 savjetovanja

Suvremeno tržišno-poslovno okruženje postavlja sve veće izazove pred turističke kompanije. Proaktivno upravljanje ključnim polugama rizika, među kojima se osobito ističe područje ljudskih resursa, presudno je za konkurentno poslovanje i stvaranje uvjeta za razvoj.

Sve snažniji izazovi iz okruženja

Usprkos uspješnom oporavku turizma nakon pandemije Covid-19, turističke kompanije su tijekom ove godine suočene s brojnim izazovima iz okruženja. Aktualni rast turističkog prometa i prihoda nadmašuje i najoptimističnije prognoze analitičara, iako je ponovno koncentriran u ljetnoj sezoni, što uvelike ugrožava održivost ne samo u destinacijama, već i u poslovanju poduzetnika u turizmu. Iznos fiskaliziranih računa u djelatnosti smještaja i pripreme te posluživanja hrane, za prvih osam mjeseci 2022. godine je za 37,2% viši od onog realiziranog u prvih osam mjeseci 2019., što ukazuje na visoku stopu oporavka turističkog tržišta. Treba, doduše, uzeti u obzir da u razdoblju od početka 2019. do sredine 2022. godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, stopa inflacije iznosi 17%, pa temeljem toga možemo proci-

jeniti da realan rast prihoda u analiziranom razdoblju iznosi 20%, uz ostvarenje 96% noćenja za prvih osam mjeseci 2022. godine u odnosu na isto razdoblje 2019. godine. Trend rezervacija do konca godine je izuzetno dobar, te ukoliko ne dođe do pogoršanja zdravstveno-sigurnosne situacije povezane s pandemijom, u Hrvatskoj možemo očekivati znatan rast prihoda u smještaju i ugostiteljskim uslugama. Rast prihoda potaknut je snažnim rastom cijena, koji je posljedica s jedne strane inflatornih pritisaka s troškovne strane, a s druge strane neočekivano visokog rasta potražnje. Turisti, naviknuti na opće povećanje cijena u svim područjima, nisu pretjerano osjetljivi na povećanje cijena smještaja i ugostiteljskih usluga. Drugim riječima, njihova želja za odmorom nakon pandemijskog razdoblja je snažnija od osjetljivosti na cijene.

Aktualno kretanje profitabilnosti kod poduzetnika u turizmu Očekivano ostvarenje dobiti poduzetnika u turizmu bitno se razlikuje od aktualnog trenda rasta prihoda. Naime, u izuzetno otežanim uvjetima poslovanja u tekućoj godini, rast prihoda neće biti praćen istovjetnim rastom profitabilnosti turističkih kompanija. Za sada jedini javno dostupan podatak o poslovanju 21 vodeće turističke kompanije, čije su dionice uvrštene na Zagrebačku burzu, pokazuje da su ove kompanije u prvom polugodištu 2022. godine ostvarile udio EBITDA-e (zarade prije kamata, poreza i amortizacije) u ukupnom prihodu od 8,6%. Isti je pokazatelj 2019. godine iznosio 15,6%. Izravan je to utjecaj povećanih troškova poslovanja tijekom ove i prošle godine. Valja pritom uzeti u obzir da se ovdje radi o vodećim turističkim kompanijama, koje u pravilu ostvaruju najviše stope dobiti, dok je na

Izvor: Ministarstvo financija RH; Obrada: 505 Savjetovanje, rujan 2022.

Izvor: zse,hr; Obrada: 505 Savjetovanje, kolovoz 2022.

razini sektora profitabilnost znatno niža. Na primjer, u posljednjoj pretpandemijskoj 2019. godini je udio neto dobiti u ukupnom prihodu poduzetnika u smještajnougostiteljskom sektoru Hrvatske iznosio 7,7%.

Anketno istraživanje koje je provedeno na uzorku članica Hrvatske udruge turizma pokazuje da turističke kompanije u 2022. godini očekuju znatno veći porast troškova u odnosu na rast prihoda, zbog djelovanja pojačanih inflatornih pritisaka na rast cijena, prije svega energenata i namirnica. Isto tako, udio troškova rada u poslovnom prihodu u 2022., prema planovima vodećih turističkih kompanija, znatno raste u odnosu na protekle godine i iznosi više od 30% prihoda. Posljedica je to povećanja plaća i unaprjeđenja uvjeta rada, kako bi se osigurala kvalitetna radna snaga. Prema istom anketnom istraživanju HUT-a, turistički sektor je suočen s izuzetno visokim stopama rasta nabavnih cijena u tekućoj godini u odnosu na posljednje dvije godine. Prosječna stopa rasta cijene električne energije svih anketiranih kompanija iznosi 143%, plina 105%, uz rast nabavnih cijena namirnica od preko 20%. Ovo dovodi do znatnog povećanja operativnih troškova i narušavanja profitabilnosti poslovanja. Uzimajući sve navedeno u obzir, treba istaknuti da kretanje profitabilnosti turističkih kompanija u 2022. godini definitivno neće pratiti rast prihoda. Najozbiljnija posljedica sve brže rastućeg trenda rasta troškova poslovanja je potencijalno značajno usporavanje dalj-

njeg investicijskog ciklusa u turizmu Hrvatske. To bi negativno utjecalo na konkurentnost našeg turizma, jer unaprjeđenje proizvoda je ključ u osiguranju vrijednosti za novac koju turisti očekuju.

Situacija na tržištu rada Rastući nedostatak radne snage za potrebe turizma na tržištu rada Hrvatske, ozbiljan je dugoročni problem koji se konstantno povećava. Čak štoviše, ovo je temeljni rizik koji dugoročno ugrožava ne samo kvalitetu već i održivi opstanak turizma u Hrvatskoj. S obzirom da je turizam radno intenzivna djelatnost, razumljivo je da nije potrebno samo osigurati dovoljan broj radnika, već i njihovu kvalitetu. U Hrvatskoj trenutno imamo ubrzani tržišni oporavak, gdje potražnja dostiže pretpandemijske razine, ali i visoku sezonalnost turističkog prometa, koja se kroz vrijeme ne smanjuje. Dugi niz godina udio turističkih noćenja u četiri ljetna mjeseca, od lipnja do konca rujna, u ukupnim godišnjim noćenjima iznosi 85% i taj se udio ne smanjuje. Usprkos naporima uvođenja turističkih proizvoda koji su orijentirani poticanju potražnje u pred i posezoni, činjenica je ipak da je Hrvatska zemlja sunca i mora kao primarnog motiva dolaska. Nije realno očekivati da će se to u kratkom roku moći promijeniti, što znači da ćemo se i nadalje morati boriti s osiguranjem velikog broja sezonskih radnika u turizmu za sezonski poslovni model. Menadžeri u turističkim kompanijama ističu da je s aspekta operativnog upravljanja, upravo upravljanje ljudskim resursima najosjetljiviji dio, jer je umjetnost s nedovoljnim brojem radnika efikasno organizirati visok volumen poslovanja tijekom sezone. Osobno mislim da će na ovom području doći do raslojavanja, odnosno do sve izraženije podjele među poduzetnicima. S jedne strane, vodeći po-

Izvor: Istraživanje HORTEC-a, siječanj 2022., DEHOGA Zahlenspiegel Q3 201.

slodavci u turizmu, koji investiraju u radnu snagu na više načina, kroz povećanje plaća, osiguranje boljih uvjeta rada, edukacije i usavršavanja te stimulativne uvjete nagrađivanja, imati će znatno manje izazove u privlačenju radnika. No, za očekivati je da dio poslodavaca, posebice manjih i srednjih kompanija, neće biti u mogućnosti pratiti ovaj pozitivan trend, te će sve više osjećati teret nedostatka radne snage. Stoga je upitna održivost njihovog opstanka na srednji i dugi rok, ako se nešto bitno ne promijeni. To počinje već viđenom praksom skraćivanja vremena poslovanja pojedinih ugostiteljskih i drugih uslužnih punktova, zatim se pojedini punktovi zatvaraju, a vrlo je moguće da će u srednjem roku nastupiti i situacija da takvi poslodavci neće biti u mogućnosti uopće otvoriti svoje smještajno-ugostiteljske objekte.

Upravljanje rizikom nedostatka radnika u turizmu Upravljanje visokim rizikom nedostatka kvalitetnih radnika u turizmu treba temeljiti na pitanju u kojoj je mjeri turistički sektor konkurentan i privlačan za zapošljavanje. Upravo na tome valja poraditi i to paralelno na mikro poduzetničkoj i na makro državnoj razini. Radnici napuštaju turistički sektor Hrvatske odlaskom u druge zemlje ili prelaskom u druge djelatnosti u Hrvatskoj. Treba, naime, upozoriti na činjenicu da nedostatak radne snage u turizmu nije specifičnost Hrvatske.

Prema istraživanju HOTREC-a, Europskog udruženja hotela, restorana, barova i sličnih objekata, koje je provedeno u siječnju 2022. godine, u cijeloj je Europi nedostatak radnika u turizmu kritičan. Tako se nedostatak radnika u hotelijerstvu europskih zemalja kreće od 9% do čak 30% od ukupno zaposlenih u sektoru, ovisno o državi. Prema istom istraživanju, u Hrvatskoj nedostaje oko 12% od ukupno zaposlenih u sektoru.

Iako visina plaće nije jedini, ona je ipak važan faktor odlaska radnika u druge zemlje. Međunarodno nekonkurentna visina plaća u turizmu Hrvatske, rezultira sve intenzivnijim procesima ekonomske migra-

cije turističkih djelatnika u razvijene zemlje Europe. Prema istraživanju HOTREC-a, prosječna neto plaća radnika u smještajno-ugostiteljskom sektoru u zemljama u koje najviše odlaze radnici iz Hrvatske (Njemačka, Austrija, Italija) veća je za 2,5 puta od prosječne neto plaće u smještajno-ugostiteljskom sektoru Hrvatske, koja iznosi oko 700 Eura mjesečno. Ovdje valja uzeti u obzir i činjenicu da je Hrvatska među europskim državama s najvećim poreznim opterećenjem plaća. Isto tako, u nekim je državama poput Austrije i Italije obvezna isplata 13. i 14. plaće, a u većini europskih zemalja se isplata dodatnih plaća oporezuje manje u odnosu na standardno oporezivanje redovnih plaća. Treba isto tako skrenuti pozornost da su uvjeti smještaja sezonskih radnika u inozemstvu u pravilu dobri, a plaćanje prekovremenog rada u prosjeku transparentnije nego u Hrvatskoj. Ovo se naravno odnosi na sektor u cjelini, jer kod naših vodećih poslodavaca u turizmu su spomenuti uvjeti u dovoljnoj mjeri usporedivi s onima u inozemstvu, tako da ovi poslodavci imaju u prosjeku i manje izazova na području radne snage.

Unaprjeđenje uvjeta rada u turizmu U Hrvatskoj se postupno unaprjeđuju uvjeti rada u turizmu i to je smjer koji treba nastaviti i intenzivirati. Promjene u poreznom tretmanu smještaja i obroka sezonskih zaposlenika omogućile su poslodavcima da osiguraju kvalitetniji smještaj i obroke za sezonske zaposlenike. Isto tako, iz godine u godinu se osiguravaju kvalitetniji uvjeti smještaja za sezonske zaposlenike, bilo gradnjom ili rekonstrukcijom vlastitih objekata za smještaj sezonskih radnika, ili unajmljivanjem objekata za smještaj u destinaciji. Također, radnicima se osigurava usavršavanje i edukacija u većem broju turističkih kompanija, kroz interne ili eksterne programe edukacije, čime radnici stječu dodatna znanja i vještine, što ih čini konkurentnijima na tržištu rada, uz istodobno osiguranje odgovarajuće kvalitete usluge.

S druge strane, prosječna plaća u sektoru smještaja te pripreme i usluživanja hrane u Hrvatskoj je oko 20% niža od prosječne plaće u ukupnom gospodarstvu, pa je to jedan od faktora zašto radnici prelaze u druge djelatnosti. Naravno da u tom procesu veliku ulogu igra potreban stupanj obrazovanja i osposobljenosti za obavljanje poslova druge vrste.

Stvaranje okvira za poticanje zapošljavanja u turizmu Postoje brojna područja gdje se očekuje stvaranje povoljnijih uvjeta od strane države, koji bi mogli potaknuti veće zapošljavanje u turističkom sektoru. Na primjer, još su uvijek nedovoljno poticajni iznosi neoporezivih naknada, na primjer, otpremnine za odlazak u mirovinu, 13. i 14. plaća i slično, koji kroz dulje razdoblje nisu mijenjani. Isto tako, ne postoji primjereni način oporezivanja napojnica u turizmu, bilo kroz paušal ili oslobođenje od oporezivanja. Nadalje, postoje izražena regulatorna ograničenja zapošljavanja u turizmu u odnosu na pojedine kategorije radnika koji predstavljaju potencijal za dodatno zapošljavanje u turizmu, kao što su na primjer učenici na praksi, učenici ili studenti s područja EU, umirovljenici, regulativa privremenog i povremenog rada i slično. Valja spomenuti i nemogućnost korištenja određenog broja mjera aktivne politike zapošljavanja zbog provedbenih uvjeta, primarno u pogledu uvjeta održavanja broja stalno zaposlenih, kojima teško mogu udovoljiti poslodavci sa sezonskim karakterom poslovanja. Konačno, ne manje važno, generalno je prisutna percepcija nedovoljne atraktivnosti zapošljavanja u turizmu, a sustav formalnog obrazovanja neprilagođen je suvremenim potrebama tržišta, ne postoji sustav cjeloživotnog obrazovanja koji bi bio utemeljen na potrebama prakse za usvajanjem novih znanja i vještina zaposlenika u turizmu. Dakle, mnogo je područja koja zahtijevaju hitno djelovanje kako bi se stvorio okvir koji će potaknuti konkurentnost i dalji kvalitetan i održivi razvoj turizma. ST