KNJIŽEVNOST – SILOVANJE AZRE
rod. Najgore čovjeku pada kad to uradi najbolja prijateljica. Dok mi robinje čistimo njihove kuće, domaćice piju kafu i ismijavaju nas. “Dosta ste vi bile gospođe, sad smo to mi!” Razloga za stid ima napretek, a mi ih ipak skrivamo zaboravljajući da Allah sve vidi i ne osjećajući njegovu patnju zbog svoje zaturenosti u našim srcima i ponosu makar i tanka postojanja. Razni inovjerci, bezvjerci, razvrgvjerci, ništavila, četnici raznose na-
80
še minderluke, naše umjetnički izrađene dolafe, naše sijajuće bakrene mangale, naše skupocjene ibrike, naše dženete. Ko će znati da je tu nekada bila ženska, a tu muška avlija i da je u njoj različitih cvjetova taman koliko u Allaha imena. Mutavci. Ahari. Magaze. Čardaci. Sve dženet do dženeta. Nalazili smo se u svom mikrokozmosu, pa nas otuda bestijalno istjeraše. Zaželjeli se našega rahatluka. Trave. Vode. Pitomina. Uljudna razgovora. Mekane pjesme. U kući
nema niko neredovnu stolicu, a ni bolove u potiljku. Poremećaj žuči, šta je to? U našim kućama, u mirisnim i prostranim avlijama, u našim baščama vodič je bio razum, pravda je bila čuvar, istina je bila sačinjena od mača. Najbolja pomoć - iskrenost. Eto, sve je to bila Bosna. Dio zemaljskog dženeta nasiljem je pretvoren u džehenem Radovana Krvavoga. Dabogda se o sebe objesio! Zagreb, svibanj 94.
BEHAR 90-91