SVJEDOČANSTVA
PRIČA DRUGA: STARICA IZ OKOLICE PRIJEDORA - Ja ti imam 79 godina. Svojim očima vidjela sam u nekoliko mjeseci više gadosti i zvjerstava nego u čitavom dosadašnjem životu. Ja sam od Prijedora, a kad je ovaj rat nanio u naše selo četničku bandu, spalili su ga, odveli nam i pobili stoku i opljačkali sve što smo sticali cijeloga života. Moji su se sinovi odavno pridružili sa svojim oružjem teritorijalcima i negdje su po šumi branili svoju zemlju. Kod kuće smo ostai samo ja, moje tri snahe i desetero unučadi. Teško mi je sve reći što se tiče tih junskih dana u našem selu. Dok su nas istjerivali iz kuće u susjednom sam dvorištu vidjela kako vuku za kosu našu komšinicu Arminu, a nakog toga, zasula su je tri muška tijela. Silovali su je pred njenim ukućanima, pred ocem i mlađim bratom. Majka joj se onesvijestila, a otac i brat plakali ko kišne godine. Nikada muškarca nisam vidjela da tako gorko pla-
pitao je pijanim glasom jedan bradonja. “E, pa mi nismo sebični. Dolazi ti stari ovamo!” naredio je jadnom Aliji.”Evo ti,” pokazao je na njegovu kćer Arminu, koja je ležala u prašini. “tvoja je”. Njih dvojica su uhvatili starog i bacila ga na nago tijelo kćeri. Otimao se i bolno urlikao. Bilo je strašno slušati. Odjednom se istrgao iz četničkih ruku i pojurio preko dvorišta, ali su ga četnički rafali presjekli. Pao je sav u krvi. Moja komšinica, pojurila je prema njegovom tijelu, ali ju je udarac kundakom i leđa zaustavio. Pala je i ostala ležati.
PRIČA TREĆA: SMRT U VODENICI Kada smo nas četiri Emira K. (17), Zahida S. (16), Fata (16) i ja stigle pred vodenicu, zatekle smo starog Agana, vodeničara. Sjedio je na odavno oborenom hrastu kraj same vode. Nije nas čuo kad smo dolazile jer voda je jaka, pada sa visoka na točak i pravi veliku galamu. Tek kad smo vrećama natovarene došle blizu njega osjetio je našu blizinu i trgao se kao iz sna. Jedva
PRIČA DRUGA: A potom je jednom od njih odlutao pogled prema komšiji Aliji i njegovu sinu Mustafi. “I vas bi dvojica svježeg mesa, je li?”, zapitao je pijanim glasom jedan bradonja. “E, pa mi nismo sebični. Dolazi ti stari ovamo!” naredio je jadnom Aliji. “Evo ti,” pokazao je na njegovu kćer Arminu, koja je ležala u prašini. “tvoja je”. Njih dvojica su uhvatili starog i bacila ga na nago tijelo kćeri. Otimao se i bolno urlikao. Bilo je strašno slušati. Odjednom se istrgao iz četničkih ruku i pojurio preko dvorišta, ali su ga četnički rafali presjekli. Pao je sav u krvi.
če. Silovali su jadnu djevojku, a potom su iz kuće izveli i njene dvije sestre. Odmah sam vidjela da su i njih silovali i mučili. Bacili su ih i smijali se nesretnim djevojčicama. Minka i Midheta su jecale i pokušavale oko tijela obaviti ono malo odjeće što je s njih visilo poput krpa. Njihovu su namjeru četnici s puščanom cijevi spriječili. A potom je jednom od njih odlutao pogled prema komšiji Aliji i njegovu sinu Mustafi. “I vas bi dvojica svježeg mesa, je li?”, za-
BEHAR 90-91
se od starosti podigao i pred nama odgegao do vodenice. Pošle smo za njim. U vodenici nas je dočekao miris samljevenog žita. Prvo je Fata svoj tovar od petnaestak kila dala na mljevenje. Čini mi se da nisu ni prva zrna dospjela pod kamen kada su dvojica bradatih, do zuba naoružanih upala u vodenicu. Ugledavši nas počeli su da vrište, urliču, dozivaju. Na vratima vodenice ugledali smo potom nekoliko spodoba. Ja sam premrla od straha, moje
drugarice takođe. Samo je stari Agan, kao da se ništa ne dešava i dalje ruku provlačio kroz tek samljeveno žito. Kad ga je jedan od dvojice dohvatio za prsa i povukao, Agan se trgao, pogledao ga, a ovaj ga je odgurnuo prema vratima, gdje su ga dohvatili pridošli četnici i izbacili napolje. Nas četiri bile smo uhvaćene u stupicu, nismo imale gdje bježati, i da smo imale gdje, nismo mogle. Strah nas je prikovao na mjestu. Kad je onaj viši, krupniji pružio ruke prema Zahidi, nisam čula njenu vrisku, vidjela sam joj lice, oči, vidjela sam ogromni strah, strah na smrt preplašenog bića. Pred nama joj je jednim trzajem potrgao bluzu. Do pojasa je ostala gola. Znam, bilo je to prvi put da je muški pogled dopro do njenih golih grudi. Sljedeći trzaj i Zahida je ostala samo u donjem vešu. Tad je njen vrisak nadjačao zaglušujuća kloparanja točka i kamena. I dok smo mi u strahu nijemo posmatrale šta se dešava, Zahidu je krvnik izgurao iz vodenice. Tad su ostali upali unutra i navalili na nas tri. Ovo je početak drame u vodenici, u selu između Bratunca i Srebrenice, drame koju je doživjela i jedina preživjela 20-godišnja Đulsa I. studentica književnosti. Starog Agana su odmah pred vodenicom strijeljali. Jedan od četnika je mrtvo tijelo samo odgurnuo u rijeku. Tad su na livadi ispred vodenice četnici počeli svoje orgijanje sa četiri nezaštićene djevojke. Zahidu su već četvorica držala za ruke i noge, a onaj bradonja je, dok se ona očajnički otimala i branila, već bio na njoj. Po livadi su četnici počeli lov na preostale tri djevojke koje su pokušale pobjeći. Ali ništa više od same želje. Bilo ih je više, bili su jači, bili su kao zvijeri. To njihovo iživljavanje, trčanje, a potom nasilno skidanje odjeće sa djevojaka nije trajalo dugo. Tad su se ljudi pretvorili u zvijeri. Navalili su na djevojke. Sručili su se na njih, nisu im dali da se pomaknu. Dok se se smjenjivali na djevojkama, dok su im na najbrutalniji način oduzimali djevičanstvo, urlali su, psovali, prijetili. Vrištale su i djevojke. Ali pomoći ni otkuda.
63