Izvještaji
povećanje sigurnosti djece predškolske dobi“ čija je voditeljica prof.dr.sc. Aida Mujkić. Nenamjerne ozljede u svijetu uzrokom su 5 milijuna smrti godišnje, odnosno više od 16 000 smrti dnevno, što predstavlja značajan zdravstveni problem širom svijeta. Činjenica da se ozljede mogu spriječiti, nikoga od onih koji se bave djecom uzrasta predškolske dobi, ne smije ostaviti ravnodušnim. Poznato je da ozljede slijede uzroke koji su predvidivi te su zbog toga mjere prevencije izuzetno učinkovite. U svijetu su, prema izlaganju prof. Corinne Peek–Asa sa Sveučilišta u Iowi, razvijeni učinkoviti pristupi korisni u sprječavanju povreda kao npr. Zakon o obveznom korištenju kaciga na biciklima jer su padovi u kategoriji pet najčešćih uzroka smrtnosti zbog ozljeda (SZO, 2004.). Važno je također napomenuti da dizajn domova, škola, cesta i dječjih igrališta može biti takav da smanjuje rizik od ozljeđivanja. Svatko od nas, u obiteljskoj ili radnoj okolini, svjedokom je padova djece na dječjim igralištima koja su neprimjerena za dob i nezaštićena pa čak i u dječjim ustanovama. Na sreću sve povrede i nesreće nemaju smrtni ishod, što je nažalost samo „vrh sante leda“ jer brojne ozljede koje nisu fatalne, imaju značajne posljedice i utječu na pojedinca, u negativnom smislu, kroz cijeli život. Priručnik o sprječavanju nesreća i povećanja sigurnosti prvi je takav priručnik izdan u Republici Hrvatskoj te zbog toga ima veliki značaj na području zaštite djece.
Sprječavanje povreda hospitalizirane djece Područje sprječavanja povreda hospitalizirane djece značajno je područje rada medicinske sestre kao i ostalih zdravstvenih djelatnika. Medicinsko osoblje dužno je voditi organiziranu skrb na tom vrlo osjetljivom području. U svijetu, a posebice u Americi, provodi se sustavna kampanja u vidu istraživanja kao i ciljane edukacije svih djelatnika u bolnici na području sprječavanja povreda.1 Kako je bolnički okoliš za dijete mjesto visokog rizika za povrede i infekcije, programi prevencije razlikuju se od sprječavanja povreda kod odraslih hospitaliziranih bolesnika. Programima se pokrivaju specifična područja dječje skrbi te donose protokoli za zaštitu hospitalizirane djece. Mnogo pažnje posvećuje se sprječavanju jatrogenih komplikacija (tzv. medicinskih pogrešaka). Opasnost nastanka jatrogenih komplikacija kod djece je mnogo veća nego kod odraslih bolesnika. Nerazvijenost organa i sustava te psihofizička nezrelost djece zahtijevaju od zdravstvenih djelatnika poseban pristup. Razlozi posebnog pristupa kod sprječavanja povreda u dječjoj dobi također mogu biti: • ovisnost o osobi koja ih njeguje, liječi i/ili skrbi o njima • nemogućnost verbalne komunikacije • mnogobrojnost intervencija (u JIL-u npr. oko jednog djeteta sestra izvede 210 intervencija tijekom dana) što svakako povećava rizik od povreda i jatrogenih komplikacija • različita epidemiologija – kod djece u bolnici uglavnom se radi o akutnim stanjima, dok je kod odraslih u većem postotku hospitaliziranih bolesnika prisutna kronična bolest.
Planiranje sigurnosti mora uključivati brigu primjerenu akutnim stanjima bolesti • demografski – djeca su više od drugih grupacija bolesnika ovisna o brizi društvene zajednice koja i zbog vlastite budućnosti mora voditi posebnu skrb o njima. Kvalitetna sestrinska istraživanja na ovom području trebala bi ići u smjeru izrade standardnog okvira za mjere koje bi se provodile na smanjenju povreda hospitalizirane djece. Sigurnost djece i kvaliteta nužnih postupaka u liječenju djece u mnogome ovise o standardiziranim postupcima te kontroli njihove kvalitetne provedbe. U USA već dvadesetak godina postoji Agencija koja se bavi sigurnošću pacijenata u bolnici ima zasebno područje koje se bavi isključivo djecom (The Agency for Healthcare Research and Quality – AHRQ). AHRQ je lider u promociji zaštite hospitalizirane djece od povreda. Agencija u svom radu koristi 18 indikatora za kontrolu kvalitete zaštite djece od jatrogenih komplikacija, posljedica dugotrajnog ležanja te povreda u bolnici. Indikatori su napravljeni uvidom u bazu podataka prijavljenih incidenata pri pojedinim medicinskim zahvatima i postupcima te povredama hospitalizirane djece. Na ovom primjeru možemo vidjeti korisnost osnivanja povjerenstava za sigurnost malih pacijenata u bolničkom okruženju te važnost dobre baze podataka.
Zaključak Najvažnija mjera sprječavanja povreda djece predškolske dobi u njihovim domovima, igralištima kao i u bolnici je edukacija. Edukacija mora biti sistematična, ciljana i bazirana na rezultatima istraživanja. Baza podataka o povredama i komplikacijama kod medicinskih postupaka hospitalizirane djece je imperativ kako bi se mogla provoditi učinkovita ciljana prevencija.
Korišteni izvori podataka: 1. 2.
»Leaders in Pediatric Safety and Quality«, Agency for Healthcare Research and Quality 2. Landring CP. The safety of inpatient pediatrcs: preventing medical errors and injuries among hospitalized children. Pediatr Clin North Am 2005 Aug; 52(4):979-93,vii.
SESTRINSKI GLASNIK • 2010 • BROJ 3
Jasna Ivasić
115