58
Bolesti toraksa i plan zdravstvene njege/Thorax diseases and nursing care plane
Parijetalna pleura
Inervacija
Parijetalna pleura vanjski je omotač pleuralne šupljine i priljubljena je za zid toraksa. Također prianja i za perikard. U odnosu na anatomsku lokalizacijuciju dijeli se na četiri dijela, i to: kostalnu, medijastinalnu, dijafragmalnu pleuru i kapsulu pleure. Kostalna pleura prekriva rebrane hrskavice, rebra, interkostalne mišiće i torakalne kralješke. Odvojena je od navedenih struktura slojem Medijastinalna pleura spaja se anteriorno i posteriorno s rebranom pleurom, kaudalno s dijafragmalnom pleurom i kranijalno s kapsulom pleure te prekriva prsnu kost i kralješke. Na vrhovima pluća prolazi lateralno i nastavlja se kao visceralna pleura. Na stražnjem dijelu torakalnog zida prolazi lateralno kao dvostruki sloj, i to od jednjaka prema plućima. Ovaj dvostruki sloj naziva se pulmonalni ligament. Ligament kranijalno prelazi u medijastinalnu pleuru, a kaudalno slobodno završava. Dijafragmalna pleura prekriva gornju površinu ošita lateralno od medijastinuma. Kupola pleure ili cer vikalna pleura pleuralna je vreća i predstavlja vrh pleure, ona je nastavak kostalne i medijastinalne pleure, kranijalno se nastavlja do ključne kosti i pr vog rebra, prelazi preko gornje torakalne aperture i završava u vratu. Kupola pleure nastavak je kostalne i medijastinalne pleure koja prekriva vrh pluća. (Slika 9) [48-55].
Visceralna pleura nema somatske iner vacije. Parijetalna pleura bogata je somatskom, simpatičkom i parasimpatičkom iner vacijom. Interkostalni živci iner viraju kostalnu pleuru, dok je ner vus phrenicus odgovoran za iner vaciju dijafragme.
Drenaža prsišta kao terapeutska metoda liječenja Indikacije za drenažu prsišta stanja su poremećaja negativnog tlaka u prsnoj šupljini, te kolapsa pluća. Svrha je drenaže prsišta uspostavljanje normalnog intratorakalnog tlaka i normalne dinamike disanja. Položaj torakalnog drena, a poslije njegova postavljanja, mora se verificirati RTG dijagnostikom. Najbolje je anatomsko mjesto za uvođenje torakalnog drena IV. ili V. interkostalni prostor u srednjoj aksilarnoj liniji (slika 11). Drenaža medijastinalnog prostora obavlja se uporabom drena postavljenim neposredno iza sternuma (slika 12).
Granice pleure Granice pleure nalaze se ondje gdje kostalna pleura anteriorno i posteriorno postaje medijastinalna pleura, kaudalno dijafragmalna pleura. Prednja kostomedijastinalna granica mjesto je na kojem kostalna pleura prelazi u medijastinalnu pleuru sa stražnje strane prsne kosti, lateralno desno i lijevo granica je inferomedijalno od sternoklavikularnih zglobova sve do anteriorne medijalne linije, na desnoj strani granica pleure nalazi se sa stražnje strane ksifoidnog nastavka prsne kosti, a s lijeve strane sa stražnje strane četvrte rebrane hrskavice. Ti su nepopunjeni prostori kostodijafragmalni i kostomedijastinalni recesusi. (Slika 10) [56-59].
SLIKA 11. Drenaža pleuralne
SLIKA 12. Drenaža medijastinalne
šupljine.
šupljine.
Povijesni tijek
SLIKA 10. Dijelovi i granice pleure [1. aksilarna granica; 2. parasternalna granica; 3. interkostalna granica; 4. frenička granica; 5. cer vikalna pleura; 6. kostalna pleura; 7. visceralna pleura; 8. dijafragmalna hernija; 9. medijastinalna pleura]. Anatomske su granice pleure sprijeda VI.-VII. rebro, lateralno VIII.–IX. rebro, straga XI.-XII. rebro.
Hipokrat (od 460. do 370. godine prije Krista) Hipokrat je prije 2400 godina pr vi opisao drenažu toraksa. Herman Boerhaave (1668.-1738.) u 18. stoljeću pr vi je put opisao spontanu per foraciju jednjaka s konsekutivnom pojavom zraka u toraksu. Johann Friedrich Meckel (1781-1833) pr vi opisuje, u mrtvaca, tenzijski pneumotoraks. René-Théophile-Hyacinthe Laennec (1781. –1826.), francuski liječnik, izumitelj stetoskopa, 1819. godine opisuje kliničke znakove i simptomatologiju pneumotoraksa. Gothard Bulau 1891.godine opisuje sifon drenažu kod empijema pleure.