Uloga medicinske sestre u očuvanju profesionalne tajne/Nurses role in preservation of professional secrets
Komunikacija i profesionalna tajna u procesu zdravstvene njege Medicinska sestra tijekom cijelog svog radnog vijeka sudjeluje u komunikaciji sa zdravim i bolesnim čovjekom od samog začeća pa sve do smrti. Zato su medicinske sestre kontinuirano u službi ljudskog života, i to tjelesnog, intelektualnog, duševnog i duhovno-moralnog. U svrhu proučavanja profesionalne tajne potrebno je promatrati susret zdravstvenog djelatnika i bolesnika kao susret dviju istovjetnih osoba. Kad je Isus davao upute za život, najčešće bi počinjao riječima: Bio neki čovjek… neka žena, mladić, djevojka...“[2]. I danas bi Isus počeo priču na jednak način: „Bio neki čovjek…“, a taj čovjek može biti bilo tko, ja, ti, znanac, prijatelj, neprijatelj- nije važno, važno je da se to dogodilo. Jednostavnije, to su ljudi doživjeli i proživjeli, dakle, to je moguće [3]. Medicinske sestre u svakodnevnom radu trebaju imati na umu navedene postavke, te bez zadrške prihvaćati sve postulate kojima se čuva dignitet osobe i postavke za očuvanje profesionalne tajne, te spoznati da je u svakodnevnom radu medicinskoj sestri povjeren čovjek s cjelokupnom egzistencijom koja se ne može podijeliti na prošlost, sadašnjost i budućnost, nego predstavlja jedinstven identitet čovjeka kao jedinke i čovjeka kao predstavnika cjelovitosti društvene zajednice [4;5]. Radi proučavanja sestrinske profesionalne tajne svemu navedenom treba dodati i općeprihvaćene spoznaje. Naime, svaki čovjek na ambulantnom ili bolničkom liječenju ima svoje tajne. One su dio njegova bića. Svaki čovjek posjeduje osobnu intimu, rezer viranost, suzdržljivost u odnosu na druge ljude u svom okružju, a katkad i na članove obitelji. Za daljnje proučavanje profesionalne tajne treba uključiti spoznaju da u svima nama postoji sveto i nedodirljivo područje naše osobnosti (intima). Upravo intimnost poziva medicinsku sestru i sve sudionike u procesu liječenja i njege na poštovanje nedohvatljive dubine druge osobe, štiteći je od svih neželjenih povreda. Ova postavka posebno je važna kada se proučava profesionalna tajna koja je u izravnoj svezi s pojedincem i njegovim osobnim, emocionalnim proživljavanjem osobnog okruženja. Poštovanje tajne bolesnika i poštovanje svakog čovjeka iznalazi svoj početak u Božjem ponašanju prema čovjeku, i to u Ps. 8, 6-7, gdje čitamo:“ Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži.“ Bog je htio čovjeka na svoju sliku, sebi slična (kao što čitamo u Post. 1, 26-27;) inteligentnog, slobodnog, savjesnog i odgovornog za sve stvoreno [2;3]. U svrhe proučavanja profesionalne tajne za svakodnevni život potrebno je opisu Božjeg ponašanja prema čovjeku pridružiti i zakonske i etičke normative. Navedeni normativi opisuju kako svaki čovjek ima svoj dio intimnosti koji ga čini osobom i koji je osnovni uvjet ostvarivanja čovjeka kao osobe. Čovjek koji je izgubio tu intimnost izložen je mogućim oskvrnućima i uvredama. Stoga, intimnost je neotuđivo i nepovredivo pravo svake osobe i garancija suživota među ljudima [6;7;8;9;10].
35
U današnje vrijeme izražene su tendencije umanjivanja osnovnih vrednota u međusobnom ophođenju, kao što su povjerenje i šutnja (čuvanje tajne). Stoga je posebice potrebno da medicinska sestra bude educirana za očuvanje i promicanje profesionalne tajne kao osnove u svakodnevnom radu zdravstvenih radnika. Ovakav pristup u svakodnevnom radu najprimjereniji je znak osobna poštovanja prema osobama koje su podvrgnute mjerama zdravstvene njege, a istodobno je i važan čimbenik poštovanja same medicinske sestre. Tko ne poštuje samoga sebe, neće poštovati ni druge, niti će moći očekivati i zahtijevati da drugi poštuju njega [6;7;8;9;10]. Kako bi se očuvalo povjerenje društva u zvanje medicinske sestre, svrsishodna educiranost preporučuje šutnju o profesionalnoj tajni poslije smrti bolesnika. Pravilnom uporabom znanja o čuvanju profesionalne tajne, i poslije smrti, svaka osoba zadržava pravo na svoju intimu [1;2;3;4]. Poznavanje metoda i postupaka o čuvanju profesionalne tajne istinska je sloboda koja bdije nad intimnošću osobe i čuva osobu kao pojedinca od svih eventualnih oskvrnuća. Opasnost odavanja profesionalne tajne najčešće je uzrokovana nezadovoljavajućim uvjetima radnog okružja. Primjerice, katkad se razgovor s bolesnikom ili s članovima obitelji mora održati na hodniku, u prostoriji u kojoj se nalaze drugi zdravstveni djelatnici ili, pak, u bolesničkoj sobi u kojoj su i drugi bolesnici. Katkad bolesnici tak ve situacije proživljavaju kao povredu intimnosti te se smanjuje povjerenje prema medicinske sestre. U današnje vrijeme sve je prisutnija i tendencija komercijalizacije profesionalne tajne. U uporabi su mnogobrojne vrste tehničkih i psiholoških sredstava, kojima se na agresivan i potrošački način, drsko i katkad ucjenama nastoje prikupiti najintimniji podaci o čovjeku-pojedincu. Svrha uporabe visokotehnoloških sredstava za prikupljanje intimnih/tajnih podataka najčešće je materijalna dobit ili nemoralna korist (lažiranje podataka). Primjeri za opisano odavanje dijelova intime u sklopu profesionalne tajne jesu povećanje gledanosti ili tiraže. Međutim, poslije odavanja dijelova intime, što se populaciji najčešće predstavlja kao senzacija, malen broj pojedinaca brine se za boli čovjeka/pojedinca. Pojedinac čiji su dijelovi intime razotkriveni njihovo objavljivanje doživljava kao napad na cjelovitost svog ljudskog dostojanstva i dostojanstvo svoje obitelji. Upravo su medicinske sestre često, u svakodnevnim situacijama, izložene bezočnom iskorištavanju, služeći kao izvor odavanja intimnih podataka o bolesnicima. Stalno usavršavanje i prikupljanje novih znanja, jačanje moralnih i etičkih vrednota, edukacija o pravnim mogućnostima osnova su medicinskim sestrama za očuvanje profesionalne tajne.
Definicija i sadržaj profesionalne tajne Profesionalna tajna definira se kao sadržaj koji zdravstveni djelatnici, koji sudjeluju u procesu zbrinjavanja i liječenja bolesnika, saznaju o zdravstvenom, psihološkom, emocionalnom i sociokulturološkom stanju bolesnika, a čije bi iz-