32
Psihološki pristup pacijentu/Psychological approach to a patient
i pripremi bolesnika za provođenje operacijskog zahvata. U današnjem višeznačnom pristupu kirurškom bolesniku sudjeluju i medicinske sestre koje su izravno povezane s neposrednim izvršavanjem operacijskog zahvata i poslijeoperacijskim postupcima u liječenju bolesnika. U svim navedenim pristupima moderno sestrinstvo temelji se na etičkim principima radi dobrobiti, poboljšanja zdravlja i sigurnosti bolesnika. Osnovni je cilj ovak va pristupa smanjivanje nejasnoća o postupcima liječenja kojima je izložen bolesnik, ukidanje prikupljanja nepotrebnih informacija i pronalaženje novih, osnovnih informacija, koje podižu kvalitetu rada medicinske setre i zdravstvenu skrb za bolesnika [3; 4]. Perianesteziološko sestrinstvo ima tri djelokruga rada, i to: ad1] primitak na bolničko liječenje; ad2] dan provođenja operacijskog zahvata; ad3] buđenje bolesnika iz anestezije (tzv. faza oporavka – „recovery“). Radi boljeg razumijevanja pojma perianestezije potrebno je medicinskim sestrama, koje svakodnevni rad provode u operacijskim dvoranama, kirurškim odjelima, te u jedinicama za intenzivno liječenje, učinkovitije razjašnjenje standarda i postupaka iz djelokruga njihova svakodnevnog rada pri pružanju zdravstvene njege, i to u navedenim fazama perianesteziološkog pristupa bolesniku [5; 6].
Metoda U cilju ispitivanja djelovanja čimbenika u fazama perianesteziološkog pristupa bolesniku, na odjelu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje Opće bolnice Gospić provedena je anketa (od siječnja do ožujka 2009. godine). U anketi je sudjelovalo 75 ispitanika (slika 1).
specifične anksioznosti
SLIKA 1. Grafički prikaz poimanja specifičnih strahova na uzorku od 75 ispitanika. Vrijednosti su iskazane u postocima, a temeljem rezultata istraživanja provedenog u tri mjeseca na Odjelu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje Opće bolnice Gospić.
Rezultati U pr vome dijelu (anesteziološka ambulanta) treba započeti psihološku i fizičku prijeoperacijsku pripremu bolesnika, i to radi smanjenja anksioznosti koja je zabilježena kod svakog bolesnika. Rezultati pokazuju da svaki boravak na
bolničkom liječenju uzrokuje osjećaj tjeskobe i potištenosti. Kod svih bolesnika koji se pripremaju za operativni zahvat, neovisno o opsežnosti operacijskog zahvata, treba provesti detaljnu psihološku pripremu. Osobitu pozornost treba pritom usredotočiti na osjećaj bespomoćnosti, zabrinutost za obitelj, financijsku situaciju, strah od moguće trajne nesposobnosti. U ovoj fazi kod bolesnika se primjećuju specifični strahovi, i to: strah da se neće probuditi poslije operacijskog zahvata, strah od mogućnosti buđenja tijekom operacijskog zahvata, strah od ishoda operacije, strah od poslijeoperacijske bolnosti. Upravo zato prijeoperacijska psihološka priprema bolesnika mora uzeti u obzir osobitosti povezane s navedenim strahovima. U ovoj fazi posebice treba obratiti pozornost na psihološku prijeoperacijsku pripremu koja se provodi radi percepcije boli u poslijeoperacijskom periodu. Nužno je objasniti postupke koji otklanjaju tak ve specifične probleme. Preporučuje se uporaba sestrinske prijeoperacijske listeu koju se bilježe svi relevantni podaci o bolesniku kako bi se razjasnilo sve što je bolesniku nejasno te da se uklone nepotrebne i dodaju nove bitne informacije. Psihološkom preoperativnom pripremom dobiva se osjećaj povjerenja kod bolesnika, poboljšava se suradnja te se skraćuje vrijeme bolesnikova oporavka. Postupak pripreme počinje razgovorom tijekom kojega se, osim osobnih podataka, prikupljaju i podaci o bolesnikovoj percepciji bola, njegovu psihofizičkom i emocionalnom stanju, predznanju i obaviještenosti. Takav se razgovor naziva anamnestički inter vju. Bolesniku treba pružiti dovoljno obavijesti o anesteziji, operaciji i bolesti općenito, jer će bolesnik najčešće biti krivo informiran bude li prisiljen prikupljati informacije od drugih bolesnika, obitelji i posjetitelja. Sve te informacije mogu kod bolesnika stvoriti potpuno pogrešnu i zastrašujuću sliku o operacijskom zahvatu te posljedično povećati stupanj straha te poremetiti tijek liječenja. Radi izbjegavanja opisanih pojava Opća bolnica Gospić 2003. godine izdala je priručnik/brošuru koja omogućava bolju, jednostavniju i učinkovitiju informiranost bolesnika. Druga faza perianestezije dan je nakon provođenja operacijskog zahvata. Neposredno prije operativnog zahvata, dok se izvodi medikacija, psihološka priprema ne može biti opširna, ali to ne znači da je treba zaobići. Upravo u toj fazi najizraženiji su su fiziološki učinci stresa na organizam. Strpljenje medicinske sestre i njezino razumijevanje psihološkog stanja bolesnika znatno pridonosi smirivanju i opuštanju bolesnika. Bolesnici najčešće pamte riječi ohrabrenja koje su uputile medicinske sestre, jer su one bolesniku jedine razumljive u obilju medicinskih stručnih izraza, dijagnostičko-terapeutskih postupaka i boli. Opisani psihološki pristup posebice je važan u prijeoperacijskoj pripremi bolesnika kod kojih je potrebno izvesti hitan operacijski zahvat. Treća faza perianestezije buđenje je bolesnika poslije provedena operacijskog zahvata (tzv. „recovery“). Bolesnik se osjeća nemoćno jer buđenje iz anestezije nije završeno. Pojavljuju se neželjeni simptomi kao što su mučnina, suhoća i žarenje u ustima uzrokovano postavljanjem cijevi za disanje, kašalj, bolnost operacijske rane i glavobolja.