ROGAČ TEMA BROJA:
KaKo preŽivjeti puBeRtet?
OŠ STJEPANA IVIČEVIĆA ŠK.GODINA: 2018./2019.
Dragi čitatelji,
tema ovogodišnjeg broja našeg školskog lista „KAKO PREŽIVJETI PUBERTET?“. Odabrale su je naše novinarke, učenice osmog razreda. Zamisao ovogodišnjeg broja je bila da kroz nekoliko praktičnih i edukativnih članaka olakšaju svojim vršnjacima preživljavanje tih turbulentnih godina jer i same dobro znaju kako je biti u njihovoj koži. Jesu li u tome uspjele, procijenit ćete sami! Osim članaka vezanih za temu, donosimo vam naravno i sve ostale školske novosti kao i najbitnija događanja koja su obilježila školsku godinu 2018./2019.
Uživajte u čitanju, Vaše uredništvo
UREDNICE: Katarina Šarac, Maja Brzica
NOVINARKE: Lora Šuta, Petra Čović, Mihaela Šarić, Emilija Gazilj, Sara Bebek
Sadržaj: Deset najvažnijih savjeta za tinejdžere ................................................................................................... 1 2. Osnovna pravila komunikacije s tinejdžerima ..................................................................................... 4 Par korisnih savjeta za roditelje tinejdžera ......................................................................................... 5 4. Nova lica naše škole............................................................................................................................. 7 5. U ZASLUŽENU MIROVINU… ............................................................................................................... 11 6. KAKO DO DRŽAVNOG? ...................................................................................................................... 13 7. Put putujem - ekskurzija osmaša....................................................................................................... 16 8. Modni trendovi 2019.-e..................................................................................................................... 28
Deset najvažnijih savjeta za tinejdžere U tinejdžerskom razdoblju života zdravlje se većinom uzima zdravo za gotovo. Ipak, stara poslovica kaže – što danas siješ, sutra ćeš žeti, pa o zdravlju i općenitoj fizičkoj i umnoj spremnosti treba početi brinuti od najranije dobi. 1. Voda je izvor života Istraživanja su pokazala da 65 posto mladih od 11 do 14 godina ne pije dovoljno vode. Koliko ste vi danas vode popili? Sjećate li se uopće? Trebali bi popiti između šest i osam čaša vode dnevno, a i više, ako se bavite vježbom ili nešto trenirate. 2. Ne istiskujte akne Oko 90 posto tinejdžera se prije ili kasnije u životu susretne s aknama. Ako niste među ovih desetak posto sretnika, onda prste k sebi! Istiskivanje akni i ostalih nakupina na koži može ostaviti ožiljke za cijeli život. 3. Fast food Jedan hamburger tjedno može se tolerirati. Međutim, ako vam to prijeđe u češću ili čak svakodnevnu naviku, onda ste u problemima. Ti problemi sigurno se neće pokazati odmah, ali kroz nekoliko mjeseci i godina sigurno hoće. Poplava pretilosti, pa čak i visokog kolesterola te srčanih oboljenja među tinejdžerskom populacijom govori koliko je stanje ozbiljno! 4. Domino-efekt stresa Bez stresa je nemoguće živjeti. Škola, školski nasilnici, svađe s prijateljima, ljubavni jadi... ah, pa gdje je kraj?! Ipak, ono na što možete utjecati je kako reagirati na stres. Neki od nas i najmanju sitnicu shvaćaju kao propast svijeta, dok drugima mnogo toga kroz jedno uho uđe unutra, a kroz drugo uho van. Dakako, puno je bolji ovaj drugi scenarij. Previše stresa, nerviranja, bijesa, očaja, tuge i ostalih negativnih emocija samo smanjuju mogućnosti obrane vašeg imuniteta.
5. Je'n, dva, je'n, dva... Treba li uopće nabrajati sve prednosti vježbe i fizičkih aktivnosti? Ipak, haj'mo utvrditi gradivo! Vježba ubrzava srce i protok krvi kroz tijelo, poljepšava kožu, učvršćuje cijelo tijelo, pomaže kod gubitka kilograma, a što je najvažnije, vježbom se jače izlučuje hormon serotonin! Što je to, pitate se. To je hormon zbog kojeg se osjećamo sjajno! A znamo da je to svima potrebno, posebno sada kada vas zna uhvatiti bezrazložni, iznenadni tinejdžerski blues! Tako je vježba izvrsna protiv depresije i mnogih drugih psihičkih poremećaja.
6. Izbjegavajte drogu, alkohol i cigarete Eksperimentiranje i isprobavanje je sasvim normalno i prirodno za tinejdžerske godine. No imajte na umu da su ljudi koju su postali ovisnici u svojim dvadesetima i tridesetima najčešće sa svime započeli upravo u ovom razdoblju.
7. Pustite me da spavam U pubertetu vaše se tijelo mijenja i zato mu je potrebno dovoljno sna. Za tinejdžere je to minimum osam sati dnevno, a neki stručnjaci preporučuju i devet sati sna kao najbolju granicu za tinejdžere. Bitno je ići u isto vrijeme u krpe i ustajati se u otprilike isti sat. Nikako nije dobro odlaziti na spavanje tek u sitne sate. Uvijek imajte na umu da san prije ponoći vrijedi dvostruko više od onoga iza ponoći! To je posebno bitno prije ispita i ostalih zahtjevnih zadataka.
8. Probajte nešto zaraditi Da, znamo, i prije recesije se teško dolazilo do posla, a kamoli sada! No za vaše godine to ne treba biti ništa preozbiljno, neka tlaka od jutra do mraka. Možete se dogovoriti sa susjedom, rođacima ili čak i s roditeljima da vam plate za neki obavljeni poslić. Koja kuna zarađena vlastitim naporima puno se više cijeni, a daje vam samopouzdanje koje vam je tako potrebno u ovim godinama.
9. Roditelji i prijatelji Roditelji i prijatelji stup su vašeg svijeta. Možda vam idu na živce i ponekad mislite kako bi bolje bilo da ih nema, ali razmislite dvaput! I znajte da vam se potpora koju im vi dajete u nekim situacijama možete vratiti dvostruko. Veze su poput biljaka i treba ih njegovati, a ne sve očekivati i uzimati, a ništa davati.
10. Knjige, glazba, filmovi Sve su to odlični rastjerivači stresa. Učlanite se u lokalnu knjižnicu i dajte šansu knjigama – vidjet ćete kakav se čaroban svijet skriva u njima. Isto je i s filmovima, a glazba i ples mogu i od najtmurnijeg dana stvoriti predivan sunčan svijet u vašoj duši! Novinarke: Lora Šuta i Petra Čović
2. Osnovna pravila komunikacije s tinejdžerima Kada djeca dođu u tinejdžerske godine, roditeljima se čini kao da do njih dopiru sve rjeđe i lošije. Nedostatak komunikacije može stvoriti još veći jaz, stoga je važno znati kako, u kojem trenutku i s kojim očekivanjima pristupiti djetetu u najosjetljivijoj dobi. Pubertet je raskrižje između svijeta djetinjstva i svijeta zrelosti. Prelazak preko ovog raskrižja proces je koji traje nekoliko godina, ali zahtijeva oprez i onoga koji raskrižje prelazi i onoga koji je već prešao na drugu stranu, stranu odraslih. Današnji tinejdžeri, za razliku od njihovih roditelja, imaju kraći fitilj, drugačiju vrstu pažnje pa svaki pokušaj da roditelj sebe postavi u superioran položaj odmah nailazi na neuspjeh i otpor. Većina tinejdžera se, prema mišljenju roditelja, ponaša potpuno neprihvatljivo. U ovom uzrastu dijete, odjednom, gleda kroz vas, ne vidi vas, izgleda kao da sluša, a ne čuje. Lupa vratima svoje sobe, kad razgovara telefonom, govori u šiframa, a o roditeljima misli da su dosadni. Ponaša se superiorno, odijeva se čudno, nikad se ne ispričava, ili laže ili šuti… Kako razgovarati s nekim tko ne želi razgovarati s vama? Zaista, kako razgovarati s nekim tko šuti i odbija s vama razgovarati? Odluku da šuti, odnosno ne razgovara s roditeljima, dijete donosi ili ako ima neki problem ili kada zna da roditelj nije odgovarajući sugovornik. U mlađoj dobi dijete počinje šutjeti kada ima neki razlog (na primjer, ako je vaša obitelj izložena stresu ili se događaju neke krupne promjene u njegovu životu). Ali, u pubertetu se može dogoditi da dijete odbija komunikaciju s vama čak i kada je do tog trenutka ona bila vrlo iskrena, kvalitetna i s puno povjerenja. Neverbalna podrška Pitanjem: “Čini mi se da imaš neki problem, što mogu učiniti za tebe?” jasno djetetu dajete do znanja kako znate (osjećate, mislite) da neki problem postoji i pokazujete svoju spremnost da saznate o čemu se radi. Ovakvo je pitanje direktan poziv na komunikaciju i suradnju. Također, ovom izjavom niste agresivno napali dijete zahtijevajući da vam kaže što mu je i niste sami izveli nikakav zaključak. Niste ga vrednovali, niste kritizirali, niste moralizirali… Osim toga, čak i ako dijete ostane na tome da neće s vama razgovarati, vi ste ga podsjetili kako može računati na vas. Drugim riječima, bez obzira na to koliko vam se čini da vašem djetetu nije važno vaše mišljenje, najvjerojatnije griješite. Dijete samo izgleda kao da mu nije važno. Činjenica jest da mu ničije mišljenje nije važnije od vašeg. Novinarski tim Rogača
Par korisnih savjeta za roditelje tinejdžera
Pričekajte! Možda mu je potrebno malo vremena da bi smislilo kako će vam nešto reći ili da samo sa sobom preradi određeni doživljaj.
Osluškujte! Osnovna promjena u razgovorima s tinejdžerima u odnosu na raniju dob je neophodnost vašeg pažljivog slušanja. To nije nimalo laka pozicija jer se često svodi na vaše žongliranje. Naime, s jedne strane tinejdžeri očekuju da ih tretirate kao odrasle, a s druge strane svjesni su da, kao odrasle osobe, gube razne privilegije koje su imali kao djeca.
Budite svjesni ograničenja uzrasta! Osim promjena u fizičkom tijelu vašeg djeteta, podjednako je bitno, iako ne toliko očito, ono što se događa u njegovu mentalnom i emotivnom planu.
Pokušajte najprije čuti Kontrolirajte prvu reakciju! Pokušajte najprije čuti što vam dijete želi reći, saslušajte ga, stavite se u njegov položaj pa tek onda izrecite svoje mišljenje. Nemojte moralizirati, kritizirati, osuđivati, ponižavati jer time zatvarate vrata za budući kontakt. Dijete od vas ne traži uvijek savjet ili mišljenje, nego često samo da ga saslušate.
Koristite poželjne rečenice! Koliko ćete biti uspješan sugovornik svom tinejdžeru ovisi upravo o vašem međusobnom odnosu do perioda puberteta, načinu komunikacije i stupnju povjerenja koji ste postigli. Svaki oblik moraliziranja ili rečenice kao što je Kad sam bio tvojih godina…, bez obzira na to koliko ste dobronamjerni, znači zatvaranje vrata komunikacije. Također, istog trenutka nakon ove rečenice dijete postaje gluho za sve što mu pokušavate reći. Umjesto ovakvog pristupa, pokušajte svog tinejdžera saslušati s razumijevanjem. Rečenice koje uvijek otvaraju vrata komunikacije su: Razumijem te; Drago mi je što razgovaramo; Pričaj mi još o tome; Važno mi je da znam tvoje mišljenje…
Pružite podršku! Kada procijenite da vaše dijete prolazi kroz neki problem, verbalnu podršku izrazite riječima kao što su: Vidim da si neraspoložen. Voljela bih, ako želiš, da porazgovaramo o tome; Možda ti neću uspjeti pomoći, ali imam najbolju namjeru…
Pravila: • Dopustite svom djetetu što više samostalnog odlučivanja. • Poštujte njegovu privatnost. Tajne su sastavni dio puberteta.
• Ne prijetite onim što ne možete ili niste spremni ispuniti (na primjer, da ćete ga izbaciti iz kuće ili ga kazniti oduzimanjem onoga što najviše voli). • Nikada ga ne kažnjavajte tako što ćete ga poniziti pred njegovim društvom. • Pokažite razumijevanje za njegovu pojačanu potrebu za druženjem s vršnjacima. • Imajte razumijevanja za duge telefonske razgovore jer je u ovom uzrastu jako važno da dijete ima s kime razgovarati.
• Suzdržite se od stalnog komentiranja njegove garderobe, izbora muzike, sadržaja koje prati na računalu, njegovog društva… Svoj komentar, tj. mišljenje, dajte ili onda kada vas dijete pita ili kada mislite da je njegov izbor toliko pogrešan da morate intervenirati. • Ostanite u ulozi roditelja umjesto da glumite prijatelje. Novinarski tim Rogača
4. Nova lica naše škole Ove smo školske godine dobili nekoliko novih učitelja pa bi bio red da vam ih i predstavimo. Što su sve ispričali našim novinarkama o svom poslovnom, ali i privatnom životu, pročitajte u sljedećim redcima… MAJDA RUDAN – UČITELJICA MATEMATIKE • Za početak nam recite nešto o sebi (gdje ste rođeni, gdje ste išli u školu, gdje studirali, čime se bavite u slobodno vrijeme….) Rođena sam 24. 4. 1984. u Splitu. Osnovnu i srednju školu (2. gimnazija ) pohađala sam u Splitu, kao i Prirodoslovno matematički fakultet. U slobodno vrijeme volim se baviti sportom, te svaki dan barem sat vremena posvetim nekoj fizičkoj aktivnosti, a volim i putovati.
• Jeste li oduvijek htjeli biti učitelj ili ste na ovom radnom mjestu završili „slučajno“ ? Jeste li radili i u nekim drugim školama? Iako sam pohađala jezičnu gimnaziju, kroz srednju školu sam spoznala da se želim baviti matematikom. Prije kontrolnih bi uzela zbirku i redom rješavala zadatke, što mi nije ni najmanje teško padalo. Što se tiče profesorskog smjera, on je došao spletom okolnosti, na studiju u Splitu tada nije bilo drugog smjera te sam upisala profesorski. Prije nego što sam došla raditi u vašu, odnosno, sada našu školu, radila sam i u školama u Podgori, Baškoj Vodi, gimnaziji u Splitu, OŠ Oca Petra Perice u Makarskoj, te u Lovreću.
•
Otkad traje vaša ljubav prema matematici i možete li nam malo opisati Vaš put od osnovne škole do sadašnjeg zvanja? Koliko je rada i truda bilo potrebno da postignete svoje sadašnje zvanje?
Kada si na fakultetu sve se čini jako teško, oduzima jako puno vremena i energije i pitaš se čemu sve te stvari koje moraš savladati i naučiti. No, sa sadašnjeg stajališta, svjesna sam da je sve imalo svoju svrhu, te da mi je sve naučeno jako puno pomoglo i pripremilo me za rad u razredu. Iako je za moje današnje zvanje bilo potrebno mnogo rada i truda, učenje učitelja nikad ne prestaje, te se mi svakodnevno usavršavamo i nadograđujemo svoje znanje i kompetencije.
•
Što Vam se najviše, a što najmanje sviđa u ovom poslu? Vidite li se tu do kraja radnog vijeka?
Najljepše u ovom poslu je ući u razred i raditi s djecom. Djeca su uvijek razlog mog zadovoljstva i povratna informacija od njih je ono što me tjera naprijed i što mi uvijek izmami osmijeh na lice i toplinu u srcu. Ono što me odbija od ovog posla je razna papirologija i formalnosti s kojima smo mi učitelji iz dana u dan sve više suočeni. Za sada još uvijek dominira ljubav prema poučavanju i ne vidim se u nekom drugom zanimanju, iako, nikad ne reci nikad. •
Naposljetku, što biste poručili svojim i svim ostalim učenicima naše škole?
Svojim i svim učenicima ove škole poručila bih da školu ne shvaćaju kao obvezu koja im teško pada, neka je pokušaju shvatiti kao priliku za učenje i napredovanje koja se, na žalost, ne pruža svima. Također, neka se ne boje poraza, nakon svake kiše izlazi sunce, a učitelji su tu da vam pruže ruku i pomognu ponovo ustati.
ZORAN ŠEKUTOSKI – UČITELJ TJELESNE I ZDRAVSTVENE KULTURE
1. Za početak možete li nam se predstaviti i reći nešto o sebi? - Zovem se Zoran Šekutoski, ja sam nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture, od ove godine radim u osnovnoj školi Stjepana Ivičevića, ali inače u Baškoj Vodi već 25 godina. Bavim se fitnessom. 2. Što volite raditi u slobodno vrijeme? - U slobodno vrijeme volim pjevati jer mi je pjesma jako draga imam sluha i svoju klapu. Pjevamo za različite prigode kao što su rođendani. Ponekad sviram gitaru ali moram priznati da mi baš i ne ide. Pored toga još volim i igrati tenis. 3. Zašto su vam baš ti hobiji zanimljivi? - Zanimljiv mi je zato što sam u njemu uspješan i imam zadovoljstvo kad pjevam , osjećam se dobro i ispunjava me emotivno i u svakom smislu. Pa tako i tenis kao jedan od mojih najvažnijih hobija pored pjesme.
4. Kako i kada ste započeli s tim aktivnostima? - Pjevati sam počeo još u osnovnoj školi u zboru, a kasnije sam nastavio i na studiju. A tenis sam počeo malo kasnije, sa 25 godina. 5. Jeste li se ikada htjeli profesionalno baviti tim aktivnostima? -Nekad davno kad sam imao 13-14 godina htio sam biti profesionalac u tenisu, ali shvatio sam da tu treba puno odricanja i puno truda da bi od toga mogao zarađivati novac za život. 6. Je li u tim aktivnostima više uživate sami ili u društvu? -Pa uvijek više uživam u društvu zato što sam društvena osoba, a naravno za tenis treba imati partnera. 7. I za kraj, možete li nam reći što vam je najdraže u vezi vašeg hobija? -Najdraže mi je što se poslije tih aktivnosti osjećam dobro, one mi služe da se dobro opustim od svih drugih obaveza koje imam.
NIVES RAŠIĆ – UČITELJICA FIZIKE I POMOĆNIK U NASTAVI 1. Možete li nam se za početak predstaviti i reći nešto o sebi? - Zovem se Nives Rašić. U Osnovnoj školi Stjepana Ivičevića radim od rujna 2018.g. kao pomoćnik u nastavi u smjeni A i nastavnica fizike u smjeni B. Po struci sam diplomirani inženjer kemijske tehnologije. Rođena sam, odrasla i školovala se u Splitu. U Makarsku sam došla 1999.g. jer sam u RJ “Profili“ dobila posao u struci. U međuvremenu sam i osnovala obitelj u Makarskoj, gdje i sad živim sa suprugom i troje djece. 2. Kako ste se odlučili baš na ovaj posao? - Ne mogu baš reći da sam se „odlučila“. Nastavnica sam postala manje-više „slučajno“. Budući je „nestašica“ nastavnika iz fizike meni je ravnateljica kao osobi sa završenim tehničkim fakultetom pružila mogućnost da postanem nastavnica. 3. Što vam se najviše sviđa u poslu učitelja? - Najiskrenije, trenutno mi se nakon skoro 10 godina nezaposlenosti sviđa situacija da sam zaposlena osoba. Naravno da mi se sviđa i mogućnost da nekoga nešto naučim, da dio svog znanja prenesem na djecu i da sudjelujem, u nekoj vjeri, u oslikavanju njihove osobnosti. 4. Mislite li da postoje dobre i loše strane vašeg posla i ako da koje su to? - Da , naravno da postoje dobre i loše strane posla kao i u svakom drugom. Dobre strane su: napredovanje učenika, njihov dobar uspjeh na provjerama znanja, želja za znanjem. Loše strane su: nemotiviranost i nezainteresiranost učenika, disciplinski problemi zbog kojih ispada da većini učenika nedostaje kućnog odgoja, a znamo da se roditelji trude. 5. Je li vam ovaj posao uvijek bio prvi odabir? - Ne. Iskreno, ja sebe nikad nisam vidjela kao nastavnicu. O toj mogućnosti sam počela razmišljati tek kad sam ostala bez posla. 6. Što napravite kada ne možete stati na kraj neposlušnim učenicima? - Moram priznati da to još nisam otkrila. Da bi se neposlušnim učenicima stalo na kraj nastavnik treba biti prilično inventivan i svaki put pronalaziti nova rješenja. Barem je kod mene tako. 7. I za kraj što biste poručili našim čitateljima? - Svaki učenik je svim nastavnicima jednako važan. Mi se nadamo da ćete svi jednog dana izrasti u zadovoljne mlade ljude. Ponekad se osvrnite oko sebe i budite svjesni da niste centar svijeta. Onaj do vas, ispred vas, iza vas i onaj što tumači ispred ploče nekome je VAŽAN i nečija je ZVIJEZDA.
5. U ZASLUŽENU MIROVINU… Ove godine u svoju zasluženu mirovinu odlazi naš dragi učitelj glazbenog odgoja - Obrad Ilijašević. U svojih 36 godina karijere učitelja otpjevao je i odsvirao nebrojeno puno pjesama, samo njemu svojstvenom strogoćom, ali i strašću kakvu samo pravi umjetnici posjeduju, vodio je generacije i generacije školskih zborova, omogućio je i uljepšao baš svaku školsku priredbu, a često svojim gromkim glasom počastio i razveselio svoje kolege na njihovim privatnim druženjima. koji su mu planovi za mirovinu i što bi poručio nadolazećim naraštajima učenika i učitelja, pročitajte u intervjuu kojeg je dao našim novinarkama.
1. Za početak možete li nam se predstaviti, koliko imate godina i koliko dugo već radite? Zovem se Obrad Ilijašević, nastavnik sam glazbene kulture, imam 65 godina i radim već otprilike 36 godina. 2. Pošto je ovaj intervju povodom vašeg odlaska u mirovinu, možete li izdvojiti neke najljepše trenutke iz svoje karijere? Teško mi je izdvojiti najljepše trenutke, bilo ih je dosta, ali za svaki mogu reći da je bio trenutak za pamćenje. 3. Imate li neke planove za mirovinu, ako da koje i kako planirate provoditi nadolazeće dane? Moj plan je boraviti na moru što je više moguće, loviti ribu i uživati u društvu prijatelja.
4. Postoje li neke stvari koje će vam nedostajati?
Tek kad se malo udaljim od škole vidjet ću što će mi nedostajati, ali zasigurno hoće kolege i učenici. 5. I za kraj, što biste poručili učenicima i nadolazećim učiteljima? Učenicima bih poručio da je škola u ovo vrijeme važnija nego što je ikad bila što znači da se zbilja trebaju prihvatiti knjige jer bez škole u današnje vrijeme ne mogu ništa. A svojim kolegama da s lakoćom prihvate sve ove promjene koje ih čekaju.
Povodom njegova odlaska u mirovinu, želimo mu mirno more i život i dalje ispunjen pjesmom i smijehom.
Adio maestro naš!
6. KAKO DO DRŽAVNOG?
I ove školske godine naša se škola može podičiti izvanrednim uspjesima naših učenika koji su iz raznih područja dospjeli sve do državnog natjecanja! Kako njihov trud ne bi ostao nezamijećen, donosimo kratki izvještaj o tome tko su oni i koja je tajna njihova uspjeha :)
PETRA ĐURIĆ je učenica sedmog razreda koja je čak iz dva predmeta dospjela na državno natjecanje: kemije i geografije. Koliko dugo se spremala, koji predmet joj je teži, što poručuje svojim mentorima, ispričala je našim novinarkama u ovoj kratkoj izjavi: "Iz kemije sam često imala dodatne s nastavnikom i on se baš trudio, ali doma se tu nema baš nešto previše raditi jer je kemija više logika kao i matematika. Iz geografije je isto bilo dosta dodatnih i nastavnica Tina mi je uvijek kopirala puno listića , ali se to treba više radit doma, dok iz kemije samo treba riješit testove pa doma ne treba ništa previše. Kad je natjecanje učim puno češće, ali inače, kao i svi drugi, uglavnom čekam da mi se nagomila gradivo iako bih voljela da učim redovno. Nemam tajnu kako učiti, treba biti uporan i ako ti se ne da učiti, moraš se natjerat, a ne čekati da se nagomila kao što ja čekam.
Na državnom iz kemije je bilo nas 7-8 zajedno i još uvijek imamo grupu na WhatsAppu i tu se uvijek dopisujemo, predobri su i odlučili smo da ćemo se nalaziti i uglavnom je super društvo. Na geografiji nas je bilo 3-4 i baš smo se slagali i družili. Što se tiče natjecanja to je stvarno super iskustvo i preporučila bih svakome. Ovim putem bih se zahvalila i svojim mentorima Tini Granić i Antoniju Đereku na ogromnom trudu koji su uložili u pripreme, definitivno su i oni zaslužni za moj uspjeh, hvala im!"
Na državnoj razini smotre Lidrano, pod vodstvom mentora profesora Ive Selaka, našu su školu predstavljali učenici 7. razreda. Skupni scenski izraz više nego uspješno izveli su članovi naše dramske družine, učenici 7.d razreda Niko Ćulav, Neven Ćulav, Mate Bušelić, Luka Antonio Selak, Josipa Miočević, Katarina Prša, Kiara Dragičević i Anda Lalić te učenik 6.c razreda, Mate Bušelić. Po predlošku priče Fažol iz knjige Bapskih priča Dade Batinić, na vrlo intrigantan, zanimljiv i humorističan način ovi naši budući glumci i glumice nasmijali su i zabavili publiku, svoje vršnjake i njihove mentore.
U sportskim natjecanjima ove su godine najbolje uspjehe polučile djevojke! Na državno natjecanje iz odbojke i futsala za djevojčice dospjele su učenice 7-ih i 8ih razreda pod vodstvom svog mentora Maria Pihlera koji skromno izjavljuje da su za svoj uspjeh zaslužne isključivo one same, njihov trud i talent.
7. Put putujem - ekskurzija osmaša
Na početku našeg putovanja smo se uputili u malo selo Smiljan, blizu Gospića. Smiljan je ušao u povijest zahvaljujući činjenici što je u njemu rođen poznati znanstvenik i izumitelj Nikola Tesla, kojemu je u čast izgrađen istoimeni memorijalni centar. Njegova rodna kuća i crkva u kojoj je njegov otac Milutin služio kao paroh danas je temeljito obnovljena, a u samoj kući nalazi se memorijalni muzej.
Prvi dan smo prenoćili u Vinkovcima. Sljedeće jutro smo se zaputili u PP Kopački rit. Kopački rit je poplavno područje u Baranji, na sjeveroistoku Hrvatske, između rijeka Dunav na istoku i Drave na jugu. Utemeljen je 1976. godine.
Autohtona flora i vegetacija Kopačkog rita pružaju povoljne životne uvjete raznovrsnim predstavnicima beskralježnjaka. Do danas je utvrđeno više od 400 vrsta beskralježnjaka. Na temelju podataka ulova, 44 vrste riba je do sada zabilježeno, također je i zabilježeno čak 285 vrsta ptica, od kojih 141 vrsta redovno ili povremeno gnijezdi u ritu.
Nakon obilaska Kopačkog rita smo krenuli u Osijek. Osijek je grad u istočnoj Hrvatskoj. Smješten je u ravnici na desnoj obali rijeke Drave između 16-og i 24-og kilometra od ušća u Dunav. Najveći je grad u Slavoniji, četvrti po veličini grad u Hrvatskoj, te je industrijsko, upravno, sudsko i kulturno središte Osječkobaranjske županije. Osijek je grad s najviše zelenila i zelenih površina u Hrvatskoj; na području grada nalazi se 17 parkova.
U Osijeku smo otišli u obilazak konkatedrale Svetog Petra i Pavla. Konkatedrala je prije bila župna crkva koja je postala premala za građanine Osijeka. Patron župe je 1870. utvrdio način dobivanja novca za izgradnju nove crkve. No taj je proces bio jako spor, sve dok u župu nije došao novi župnik Josip Horvat. 1892. se raspisao natječaj za nacrte nove crkve. Na natječaju je pobijedio njemački arhitekt Franz Langenberg. 1894. je srušena stara crkva i započela je izgradnja nove crkve tj. Današnje konkatedrale. Visoka je 94 m, ima površinu od 1062 m2. Sagrađena je od 3 i pol milijuna opeka, kapacitet crkve je nešto više od 3000 ljudi. Tijekom Domovinskoga rata, 1991. godine, konkatedrala je bila više od 100 puta izravno pogođena projektilima. Ipak, i za vrijeme rata u konkatedrali su se obavljala bogoslužja. Do 18. lipnja 2008. godine ova je konkatedrala bila samo Župna crkva Sv. Petra i Pavla, u Osijeku popularno nazvana "katedrala" , ali uspostavom Đakovačko-osječke nadbiskupije, ova crkva dobiva dostojanstvo konkatedrale.
Nakon obilaska konkatedrale i slobodnog vremena u Shopping centru, smo se zaputili natrag u Vinkovce na večeru i zabavu. Treći dan naše ekskurzije smo obilježili odlaskom u Đakovo i Našice. Đakovo je grad u istočnoj Hrvatskoj, koji administrativno pripada Osječko-baranjskoj županiji. Grad nosi titulu "Srce Slavonije". U Đakovu smo posjetili državnu ergelu lipicanaca. Ergela je osnovana davne 1506. godine, što je svrstava među najstarije ergele u Europi i govori o dugoj tradiciji uzgoja konja, koja predstavlja neprocjenjivu vrijednost i značaj za grad Đakovo. Lipicanska pasmina se počela uzgajati početkom 19.st.
Također smo posjetili i Đakovačku katedralu svetog Petra. Krajem 18.st. i početkom 19.st. su započele pripreme za izgradnju nove đakovačke katedrale koja je trebala zamijeniti staru srednjovjekovnu građevinu. Ponajprije zbog nedostatka sredstava sagrađena je tek između 1866. i 1882. godine. Glavni inicijator podizanja ove građevine jeste đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Strossmayer je već početkom 50-ih godina 19. stoljeća započeo s prvim
koracima u gradnji svoje nove stolne crkve. Stupio je u kontakt s bečkim arhitektom Karlom Rösnerom koji 1854. završava svoj prvi projekt za Đakovo. Ovaj projekt naposljetku neće biti realiziran ponovno uslijed nedostatka sredstava te premišljanja biskupa Strossmayera o stilskom rješenju katedrale. Rösner će na izradi novog projekta za đakovačku katedralu biti angažiran 1865. Te je godine izradio svoju drugi i treći projekt za Đakovo. Po trećem projektu započet će izgradnja katedrale 1866. godine. Rösner umire 1869., nakon čega ga, u rujnu 1870. kao glavni arhitekt nasljeđuje Friedrich von Schmidt koji će voditi radove sve do 1882., odnosno posvete katedrale. Oslikavanje katedrale izveli su otac i sin Alexander Maximilian i Lodovico Seitz. Hrvatski kipari Vatroslav Donegani i Ivan Rendić autori su najvećeg dijela skulptura na oltarima i u kripti katedrale grobnica je biskupa Strossmayera.
Nakon obilaska Đakova smo krenuli u Našice. Našice su grad u Slavoniji, 50 km zapadno od Osijeka. Posjetili smo dvorac obitelji Pejačević.
Dvorac Pejačević se nalazi u središtu Našica. Smješten je u gradskom parku, zajedno s manjim dvorcem. Ime nosi po plemićkoj obitelji Pejačević. Temelje prvotnog dvorca postavio je polovicom siječnja 1811. grof Vincencije Pejačević, a 11. ožujka blagoslovio ih je opat Stjepan Darašević, uz veliko mnoštvo naroda. U siječnju 1812. dvorac je bio gotov. Poznato je da je taj dvorac popravljen nakon potresa u svibnju 1817. godine, a značajna obnova bila je u doba grofa Ladislava Pejačevića oko 1850. godine . No, njegov izgled u potpunosti je promijenjen u obnovi započetoj u siječnju 1865. koju je poduzeo grof Ferdinand Karlo Rajner, On je zgradu dao povećati. Dvorac je bio bogato opremljen štukaturama, drvenim oplatama, ugrađenim namještajem. U velikom predvorju je dvostruko stubište s kamenom ogradom. U njemu je živjela znamenita hrvatska skladateljica Dora Pejačević, kći hrvatskog bana Teodora Pejačevića. Tijekom Drugog svjetskog rata dvorac je koristila njemačka vojska 1943.-45. Danas su tu smješteni Zavičajni muzej Našice, knjižnica i galerija. Nakon obilaska Našica smo krenuli natrag prema hotelu na večeru i zabavu. Predzadnji dan smo se rano ujutro uputili u Vukovar. Vukovar je grad i najveća hrvatska riječna luka na Dunavu, u hrvatskom dijelu Srijema. Da bismo se bolje snašli u Vukovaru, za početak smo imali dvije prezentacije o Domovinskom ratu i o Vukovaru. Nakon dva poučna predavanja smo krenuli u obilazak crkve Sv. Filipa i Jakova.
Poslije smo se provozali Dunavom na brodu Bajadera.
Nakon umirujuće vožnje smo išli u MCDR Vukovar, u obilazak vojarne sa hrvatskim braniteljem.
Nakon večere smo išli na zabavu, na brod na Dunavu.
Na zadnjem danu našeg putovanja smo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti.
Sljedeće što smo obišli bila je Vukovarska bolnica. Vukovarska bolnica uvriježeni je naziv za današnju Opću županijsku bolnicu Vukovar. Jedan je od poznatijih simbola stradanja grada Vukovara i njegovih stanovnika iz vremena oružane velikosrpske agresije s početka 1990-ih.
Nakon 20. studenoga 1991. godine iz bolnice je planski odvedeno 200 ranjenika, bolesnika, a među njima i 20 djelatnika bolnice, te pogubljeno na Ovčari. Ostali zaposlenici bolnice nesrpske nacionalnosti nakon tortura su prognani u slobodne dijelove Hrvatske. 12 zaposlenika bolnice poginulo je tijekom agresije na Vukovar, 20 zaposlenika ubijeno je nakon pada grada na Ovčari a 4 su zatočeni nakon pada grada tijekom okupacije i njihova sudbina je nepoznata.
Obilazak ovčare Ovčara, odnosno genocid u Vukovaru, bio je ratni zločin koji su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine tijekom srpske okupacije
Vukovara kada je ubijeno između 255 i 264 civila i vojnika, većinom Hrvata, koji su, dok su još uglavnom tada bili pacijenti, deportirani iz vukovarske bolnice, odvezeni u logor te potom smaknuti u divljini.
Logor Ovčara otvoren je početkom listopada 1991. godine i kroz logor je prošlo 3.000-4.000 zatočenika. Hangari su zidani, a s prednje strane su visoka klizna vrata na kojima su i mala vrata za ulaz osoba, dok velika služe za ulaz vozila. Da bi upotpunili naš posjet Vukovaru posjetili smo Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata te Vodotoranj.
I za kraj našeg putovanja i obilaska Vukovara smo imali kviz znanja. Našu školu su predstavljali Roko Mišetić i Anamarija Lelas.
Anamarija i Roko su osvojili 2. mjesto! Nakon 5 lijepih i poučnih dana smo se trebali vratiti natrag u Makarsku. Lijepo smo se proveli i nadamo se da će sljedećim generacijama biti zabavno kao i nama. Mihaela Šarić i Emilija Gazilj
8. Modni trendovi 2019.-e
Ako želite osvježiti svoj ormar novim komadima, ali ne znate što uzeti, za vas sam izdvojila top 6 modnih trendova i kombinacija za 2019 godinu. •
BICIKLISTIČKE HLAČE Jedan po jedan u modu se vraćaju trendovi 80-ih ali za ovaj smo bili sigurni da neće više vidjeti svijetlo dana. Ove godine biciklističke hlače postat će „must have“ stvar u ormarima ljubiteljica mode.
•
KOMPLETI Kompleti se vraćaju u modu kao još jedan neodoljiv trend, koji će nas posjetiti na djetinjstvo i u tren osvježiti naš proljetni duh.
•
TIE-DYE UZORAK
Vesele boje sele se na košulje, jeans i torbice. Ovaj trend mogao bi donijeti malo hipsterskog zaokreta.
•
NEON BOJE
Neonska boja je uvijek popularna kada je potreban zabavan i neformalan „dress code“.
•
LUDEEE ČARAPE Ove čarape su definitivno obasjale svijet mode. Poznate su , i cijeli svijet luduje za njima..
•
TORBICE OKO STRUKA Radi se o čuvenoj torbici oko struka ,ili nešto spuštenije oko kuka. Naravno ,ovaj trend je bio nestao, ali sada se vratio, i to ne više kao sportski tip.
Sara Bebek