1
Dragi naši, Ovo što sada držite u rukama je treći broj našeg školskog lista «Rogač». Za njegovo je stvaranje bilo potrebno mnogo mukotrpnog rada i zato se nadamo da će vam se svidjeti. Nažalost, bili smo jako ograničeni s vremenom, ali sva sreća što su ideje letjele na sve strane. Ove godine smo vam pripremili mnogo tema, od škole i ekologije, preko sporta, glazbe i mode, do viceva, šaljivih SMSova, te likovnih i literaturnih radova. Nadamo se da nećete čitati samo «Spotlight», iako je i nas ponajviše zanimala baš ova rubrika. Nudeći vam tako šarolik izbor mislimo da će svatko od vas naći nešto zanimljivo i po svom guštu. Eto, toliko od nas… Vaše uredništvo
KAZALO:
UVODNIK ŠTO SE RADILO OVE ŠKOLSKE GODINE NISU ONI KRIVI…DOGODI SE SVAKOME EKOLOGIJA TINTILINIĆI PUTOVANJA, PUTOVANJA…. DAN ŠKOLE PUTEVIMA VJERE MOJE ZANIMANJE UMJETNIČKI KUTAK SPOTLIGHT PUŠENJE: JE LI TO SAMO ... SPORT PRIČA UČITELJICE BRANKE
UREDNIŠTVO: Gordana Slaviček, Jagoda Jeleć, Marica Gržić, Vojo Ribičić, Marko Šapit, Marina Jukić, Daria Židić, Matea Šarić, Anđela Nemčić, Mare Erceg, Vedrana Rogić, Ana Jurčević
str. str. str. str. str. str. str. str. str. str. str. str. str. str.
2 3 7 8 10 14 17 21 22 24 28 33 34 35
GLAVNA UREDNICA: Gordana Slaviček LEKTOR: Jagoda Jeleć NASLOVNICA: Marina Jukić GRAFIČKA PRIPREMA: Vojo i Marko PRIPREMA ZA TISAK: Vojo i Marko FOTO: Vojo, Ana, Biljana, učiteljice s Dugiša
NOVINARI: Ana Jujnović, Ivana Kralović, Danijela Turić, Dragana Nikolić, Matea Perković, Ana Perković, Irena Ravlić, Dijana Lasić, Ve- TISAK: ŠKOLSKA KNJIGA d.d., Zagreb drana Rogić, Marija Erceg, Anđela Nemčić, HR 10001 Zagreb, Masarykova 28 (hvala) Daria Židić, Ana Jurčević, Matea Šarić, Marina Jukić
2
Djeca rade igralište na Dugišu
Iz godine u godinu postižemo zapažene rezultate na različitim susretima, smotrama i natjecanjima. Ponosni smo i na sudjelovanje i uspjeh naših učenika na natjecanjima u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa Posebnu pozornost posvećujemo oplemenjivanju našeg okoliša i školskih prostorija. Izdali smo dva broja školskog lista ROGAČ ... Uspješno surađujemo sa društvenom sredinom, a naročito u čišćenju plaža i pripremi za turističku sezonu. Uz stalnu brigu o urednosti prostorija i željom za zdravim životom, naši učenici odlaze na poludnevne i jednDANI KRUHA odnevne izlete, a učenici četvrtog razreda na petodnevnu školu u prirodi na Bjelolasici. Imamo bogat i kvalitetan program na prevenciji bolesti ovisnosti. Često ugošćujemo poznate umjetnike i manje družine koji svojim nastupima približavaju svijet umjetnosti našim učenicima. Prema zahvalama dobri smo domaćini različitim skupovima koji su održani u našoj školi. Nastojimo zadovoljiti interese naših učenika u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. U nekim razrednim odjelima u radionicama uspješno ostvarujemo program nenasilnog rješavanja sukoba. Marica Gržić
S projektom “Zanimljiva lektira” učiteljice Branka Jurčević i Ivana Fidahić sudjelovale su na 3. Danima OŠ u Splitu
3
Tijekom ove školske godine uspjeli smo kupiti set za logopedsku rehabilitaciju Behringer koji služi u defektološko-logopedskoj dijagnostici i terapiji. Uređaj je potpuno kompjutorizran i audio signal obrađuje pomoću digitalnog signalnog procesiranja (DSP). Procesor ultra visoke rezolucije i preciznosti omogućava istovremeno i trenutno upravljanje svim sklopovima. U uređaj su ugrađeni programi, tj. programirane filtarske krivulje za slušno govornu rehabilitaciju. Pogodno je i za rad s osobama oštećenog sluha. Pored toga olakšava logopedski trening, omogućava djeci optimalno slušanje glasova uz pomoć slušalica i mikrofona, pojačava signal i usmjerava slušanje. Ovakav rad djecu veseli i brže otklanja poteškoću. Tea Jurjević, logopedinja
I NASTAVNICI UČE…
4
Kroz cijelu školsku godinu u našoj školi održavali su se seminari s ciljem uspostavljanja bolje komunikacije između nastavnika i učenika, te promjene sustava školstva. 1. «Kvalitetna škola» Sve je počelo 2001. i 2002. godine kada se u Rijeci održao seminar na kojem su prikazana postignuća takve škole, koju je osnovao William Glasser. Bit njegove teorije je da učenik bude sretan tijekom svog školovanja, da nauči steći samopouzdanje i samopoštovanje. Naš ravnatelj i učitelji uvidjeli su da se radi o odličnoj školi i načinu rada. Ove godine stupili smo u kontakt sa prof. Igorom Longom i Jagodom Tomšić-Krema koji su nam približili mogućnosti u pristupanju «Kvalitetnoj školi». Ovaj međunarodni projekt je veoma skup, stoga će potrajati dok škola osigura sredstva. Mi se nadamo da će se to uskoro ostvariti. 2. radionica nenasilne komunikacije Seminar se odvijao pod vodstvom prof. Maje Uzelac i prof. Karmen Ratković. 40 učitelja iz našeg Primorja završilo je dvodnevnu edukaciju. Tijekom ta dva dana učili su kako miroljubivo rješavati sukobe među djecom kroz igru i bilo im je žao što je sve to gotovo, pa su poželjeli nastaviti s takvim oblikom rada, jer i sami znaju da je agresija među djecom u porastu. 3. radionica dramske pedagogije Prof. Goran Golovko, redatelj, glumac i dramski pedagog, održao je seminar o tome kako igrom djeca mogu doći do sebe, kako razviti potisnute osjećaje, koje kroz klasičnu nastavu nemaju mogućnost izraziti. Seminar, koji je trajao 4 dana, pohađale su učiteljice razredne nastave. 4.Izobrazba učitelja za primjenu ICT-a U našoj školi od 9.03.2004 u klupe je sjelo 26 učitelja da bi svladali osnovni stupanj informatičkog znanja u trajanju od 80 sati. Radionica je bilo, a nadamo se da će ih još biti. Naši učitelji rado prenose svoje znanje na učenike i ovu ustanovu čine još ispunjenijom. By: Vedre i Anđe
MJESEC BORBE PROTIV OVISNOSTI Naša škola učenicima pruža mnogo aktivnosti, održavaju se razne radionice, a za mlađe su održavane i kazališne predstave. Međutim, ipak su najvažnije: 1. informatička radionica Održavana je u 12. mjesecu-mjesecu borbe protiv ovisnosti. Djeca su se odlično zabavila i dobila nove spoznaje u vezi s informatikom. Sudjelovali su učenici od petog do osmog razreda. Učili su kako predstaviti neku temu koja se njima sviđa putem programa pod imenom Microsoft Power Point.
2. likovna radionica Škola je osigurala potreban materijal, a nastavnica Iris Skender organizirala i vodila radionicu izrade nakita. Cure osmih razreda su iskazale svoju maštovitost i nadarenost, poput pravih umjetnika. Bilo je svega, od naušnica do lančića u svim mogućim bojama i oblicima. Veliko hvala školi i nastavnici što su nam omogućili da se tako nešto i održi, poručuju učenice koje su sudjelovale u radionici.
3. predavanje pod naslovom: Droga, kako je prepoznati i reći NE U gradskom kinu, u trećem mjesecu, održalo se predavanje koje je vodila gospođa Anita Čudina, predsjednica Županijskog zavoda za prevenciju bolesti i ovisnosti. Skupili su se učenici 7. i 8. razreda iz Makarske, Brela i Baške Vode. Predavanje nas je potaklo na razmišljanje. Shvatili smo da droga nije jedini izlaz iz problema. Gospođa Anita pokazala nam je kako izgledaju «moderne» droge i rekla ponešto o njima. Željela je pomoći svima nama ističući kako trebamo biti jako oprezni u odabiru društva i dobro promisliti prije nego što napravimo neku glupost. By: Vedre i Anđe
5
6
UČENICI KOJI SU SUDJELOVALI NA ŽUPANIJSKIM NATJECANJIMA: KEMIJA: Maja Rafaneli 7.e (Dragica Gulin) Marijana Jurčević 7.e (Dragica Gulin) Ivan Šunde 8.d (Dragica Gulin) BIOLOGIJA: Nikola Čović 7.a (Ida Vuletić) Doris Pivac 7.a (Ida Vuletić) Gabrijela Bašković 7.c (Ida Vuletić) Tomo Selak 7.d (Dragica Gulin) Andrea Srzić 7.d (Dragica Gulin) Ivan Roglić 7.e (Dragica Gulin) Matea Mirko 8.a (Ida Vuletić) Matea Perković 8.b (Ida Vuletić) Danijela Turić 8.b (Ida Vuletić) Tomo Svaguša 8.d (Dragica Gulin)
LIDRANO: Toni Roso 7.b (Ksenija Katavić) Maja Rafaneli 7.d (Radojka Divić) Ivana Roglić 7.e (Radojka Divić) Niko Glavina 8.d (Ivo Selak) Ivan Šunde 8.d (Ivo Selak)
MATEMATIKA: Ivana Šuta 4.a (Branka Jurčević) Marija Pavlinović 5.b (Ivica Lužija) Iva Radić 7.d (Zorka Kostanić) Tomo Svaguša 8.d (Zorka Kostanić) 5.mjesto, Vedrana Rogić 8.d (Zorka Kostanić)
NJEMAČKI JEZIK: 1.mjesto, Ana Pinterić 8.d (Nataša Glumac) ENGLESKI JEZIK: Daria Židić 8.c (Ana Vukušić) Matea Šarić 8.d (Ana Vukušić) Marija Erceg 8.d (Ana Vukušić) Lea Talijančić 8.d (Ana Vukušić) Ana Vuković 8.d (Ana Vukušić) Duško Jakić 8.c (Ana Vukušić) Ivan Šunde 8.d (Ana Vukušić) Marko Tvrde 8.b (Nives Ursić) TALIJANSKI JEZIK: 2.mjesto, Marina Jukić 8.c (Iris Jurčević Srzić) Sanda Franić 8.c (Iris Jurčević Srzić)
POVIJEST: 2.mjesto, Lea Talijančić 8.d (Radica Barić) Niko Glavina 8.d (Radica Barić) LIKOVNA KULTURA: Meri Lendić 6.a (Iris Skender Matviko) Marin Klarić 6.e (Iris Skender Matviko) Megi Jelčić 8.b (Iris Skender Matviko) Marina Jukić 8.c (Iris Skender Matviko) Anđela Nemčić 8.d (Iris Skender Matviko)
INFORMATIKA: 2.mjesto, Vedrana Rogić 8.d (Marica Gržić) 2.mjesto, Marija Erceg 8.d (Marica Gržić) 4.mjesto, Tomo Svaguša 8.d (Marica Gržić)
7
DID YOU KNOW ? Forests cover 30 % of the Earth’s land. They produce oxygen. Protecting all the forests is the key to our survival. One ton of recycled paper can save 17 trees. Eight million tons of oil are spilled into the Earth’s oceans every year. Every person produces about 600 tons of garbage during their lifetime. «The frog does not drink up the pond in which it lives.» Indian proverb «The Earth does not belong to man; man belongs to the Earth.» Chief Seattle «The greatness of a nation can be judged by the way its animals are treated.» Mahatma Gandhi «To take care of the planet is to take care of our own house.» The Dalai Lama Irena Ravlić
Dan Planeta Zemlje
I ovaj, put kao i svake godine povodom Dana Planete Zemlje 22.04. mališani su čistili grad od smeća na raznim lokacijama: Sv. Petar (III. c i učiteljica Biljana Selak), školsko dvorište (III. b i učiteljica Željana Škegro) i na plaži ostali učenici i učiteljice od I. do IV. razreda. Vratili su se umorni, ali i zadovoljni. Evo što su nam o tome rekli: -Mislim da smo to dobro napravili jer smo se mučili. To je pametno. Očistili smo grad za kad turisti dođu. (za sezonu). -Bilo je zabavno i drago nam je što smo pomogli ( i što nismo bili u školi). -Našli smo puno smeća koje bacaju ljudi koji ne razmišljaju o okolišu. -Kad bacimo papir, to boli zemlju. Nemamo dozvolu da je uništavamo. Moramo je ostaviti potomcima. -Jedva smo dočekali kad su došli veliki.
8
ENDANGERED SPECIES There are 5 different species of rhinoceros. Two of them live in Africa and three in Asia. There are only 11000 rhinos left in the world. They are killed for sport. They are also hunted for their horn. In some countries it is believed that rhinos’ horn has magical power. Their horn is also used in Asian medicine. Irena Ravlić
Nosorog se ne hrani ovom biljkom, ona samo raste u našem školskom vrtu.
BAJKA O BISERGRADU
Jednom davno, u zemlji s tisuću otoka, pored bistrog plavog mora, bijaše smješten grad zvan Bisergrad. Raj na zemlji. Stanovnici Bisergrada i cijele Kristalne rivijere življahu od turizma. Jedne zime sve im se činilo tako tmurno i dosadno. Monotono. Odlučiše uveseliti svoj kraj. Prva zanimljiva ideja koja im pade na pamet bijaše smeće što je jadno i napušteno čamilo na odlagalištu otpada Zlatna gora. No, nije bilo načina da se mnoštvo predivnog nakita preveze u sva mjesta. Dogovoriše se žitelji da Kristalnu rivijeru pretvore u jednu veliku masu smeća kojoj će se diviti cijela kugla zemaljska. Nakon mjesec dana sve je bilo krcato otpadom. Ljudi su bili tako oduševljeni da su se čak i bućkali u njemu. Najdraže im je bilo za vrijeme bure gledati kako raznobojni papiri lepršaju zrakom. Sve TV postaje objavljivale su javnosti veliki podvig. Zlatna gora našla se i na internetu. Prolazio je mjesec za mjesecom. Došlo je i ljeto. Krajolikom su se širili miomirisi kojima ružini nisu bili ni slični. Turisti su, blago rečeno, navalili u Bisergrad i okolna mjesta. Umjesto u moru, turistička atrakcija postalo je plivanje u smeću, a priređena su i natjecanja. Zarada ugostitelja je, dakako, bila bolja nego prošlih godina. Gradili su se novi hoteli jer se toliko mnogo ljudi nije moglo nigdje smjestiti. Kristalna rivijera postala je sinonim za dobru zabavu i maštovito ukrašen okoliš, za ugođaj srednjeg vijeka. Na odlasku su oduševljeni turisti najavljivali skori povratak. Doista, to se obistinilo. Svake godine bilo ih je sve više. Radost je zavladala među ponosnim pukom. Čiča- miča, ali još nije završena priča. Bajka o smeću i Kristalnoj rivijeri se nastavlja. Bisergrad i njegovo smeće još su svaki dan na TV-ekranu. Rezervacije za tu destinaciju sve su veće. PRIJAVITE SE I VI ! Ivana Roglić 7.e
9
MARJIVI JUDI MOGA ZAVIČAJA Naši su judi puno vridni. Neki rade od jutra do mraka. Ujutro prije sunca su na rađi u svojin maslinan. Ručak se nosi sa sobon u torbi. To obično bude komad kruva, slanine, sira i boteja domaćeg vina. Kada dođu u masline, prvo potuču mladice, podignu koji kamen ako je pa sa pristove. Uzmu motiku i počnu kopat. Boteju vina bace isprid sebe da brže kopaju. Malo se gucne i opet tako, sve do kraja. Brzo zađe sunce. Motiku na rame i doma. Štogod večerat i spavat. Sutra opet ispočetka. I tako iz dana u dan. Malo masline, malo loze i tako cili život. PROSTORI MOGA DJETINJSTVA
Prostor mog djetinjstva ispunjen je dječjim smijehom, igrom, veseljem. Zanima vas gdje se može naći? Može se naći u djetinjstvu! Između divne, rodne mi planine Biokovo i plavog, čistog Jadranskog mora, smjestio se prekrasan grad Makarska. Biokovo je visoka planina, s neprohodnim borovim šumama, vrutcima, izvorima mrzle, pitke vode, gotovo izumrlim životinjama, s mnogo vrsta biljaka i endemskih vrsta, lijepih sjećanja na prijateljstvo s tom planinom, koje još i danas traju. A moja Zlatna dolina? Moja Zlatna dolina ima drugo ime. Ona se zove «Rajski vrt». Taj je prostor ispunjen predivnim sjećanjima na dječju igru, plač, na lijepe, ali i neke ružne stvari. Na primjer, kad bi procvjetao badem, skakao bih od sreće, ali kad bi mačka ubila jadnog vrapčića, odmah bih zaplakao. U tom vrtu rastu limun, badem, maslina, čičindra, šipak, maslačci, ružmarin, miomirisna lavanda… Kad otac peče ribu na gradele, uvijek me pošalje da mu donesem grančicu ružmarina. Kad mamu boli glava, stavim joj grančicu lavande u čašu s vodom. U mom Rajskom vrtu, predivnom vrtu iznad čistog Jadranskog mora, najviše se volim igrati. Umberto Kostanić, III. c
MOJA NAJVEĆA ŽELJA
Kad sam išao u vrtić, želja mi je bila biti najjači čovjek na svijetu. Nisam znao da je to neostvarivo. O tome sam često razmišljao. Bacao sam novčiće u fontane i uvijek bih zaželio isto. Kada sam postao veći, shvatio sam da nikad neću biti najjači čovjek, Počeo sam se ljudima smješkati i naučio sam da osmijeh ima veliku snagu. Jerko Kovačević III. d
10
NAŠI BISERI Što je to nilski konj? -konj iz rijeke Nil -zubata krava Što je to zemljopis? -kad zemlja piše -to je pjesma zemlji Što je to autogol? -kad auto dade gol -auto se zabije u mrežu Što je to sreća? -kad se nastavnik razboli, a kontrolna je -kad udarim nekoga -kad ispustimo plinove -kad mi narastu brkovi
Što je to bol? -šljiva na oku -kad mi pukne nokat -kad te ostavi cura Tko je psihijatar? -on rješava živčane probleme Što su prištići? -to izraste kad si plisovica -bubica na licu Kako raste kosa? -iz mozga -kad ne čistiš uši pa se stvori gnjoj za kosu
Što je to mozak? -motor za razmišljanje Tko je to mama? -najsjajnija zvijezda -stvor koji nas je stvorio Tko je Bog? -Bog je moja vjeroučiteljica Daria Židić 8.c & Anđela Nemčić 8.d
11
LEPTIR
U nedjelju sam bila u Vepricu. Šetala sam livadom pokraj potoka. Uz potok su letjeli leptirići. Trčala sam za njima da ih uhvatim. Jedan žuti s plavim točkicama se odvojio od drugih i ja sam ga uhvatila. Malo sam ga držala i promatrala. Tada sam ga pustila da leti i da živi kao i drugi leptiri. Iva Grljušić 2. a
ŽELJELA BIH IMATI ROBOTA Željela bih imati robota da on obavlja za mene poslove koje ja ne stignem. Zvao bi se Bembo. Imao bi okruglu glavu, a na glavi dvije žice, dva kockasta oka, trokutasti nos i najsmješnija usta. S tri prsta na svakoj ruci radio bi sve poslove. Imao bi na šarenoj košulji tri botuna. Kada mu dodirnem prvi botun, postao bi kao ja. Na dodir drugog botuna, postao bi nevidljiv, a pomoću trećega bi radio sve razne poslove. Bembo bi bio marljiv i dobar. Kad bi postao ja, išao bi na predsat iz engleskog. Nevidljiv bi bio na kontrolnoj pa bi prepisivao i govorio mi što ne bih znala. Išao bi u dućan, čuvao bi mi sestru, usisavao i igrao se sa mnom kada bi mi bilo dosadno. Prema njemu bih se ponašala dobro. Davala bih mu jesti i igrala bih se s njim .
Matilda Pivac, III. c
12
Morska kapljica Iz oblaka su pale prve kapljice. Bile su vesele i razigrane. No jedna kapljica je bila radoznala. Kad je pala, našla se u blatu. Postala je mutna. Srećom je zapuhao vjetar i ubacio je u potok. Tamo se oprala. Iz potoka je otišla u rijeku, a iz rijeke u more. U moru je bila sretna i vesela. Bila je mutna i zagađena, a sad bistra i svjetlucava. Napokon je bila zadovoljna. Njezina želja se ostvarila. Postala je poput kristala. Bila je sretna. Ivana Galić II..e
MORSKI KRAJOLIK U SUTONU Namreškano more šumori svoju pjesmu. Uranja u pjeskovitu plažu. Zagasito žuta boja svjetluca pod posljednjim zrakama sunca. Osjeća se oštri miris mora i soli. Galebovi kruže. Blistavim perjem mame poglede. Ispuštaju svoj prepoznatljivi krik. Tamnozelena borova šuma grli pjeskovitu plažu. Na obzorju se crveni nebo. Rumeno sunce lagano zalazi. Posljednji sunčevi zraci bljeskaju se i trepere na morskoj površini. Lena Šarić 3.B
13
DNEVNIK S EKSKURZIJE GENERACIJE 2002/2003 PIŠU: Marija Erceg i Daria Židić Subota, 30. kolovoza Rano ujutro, u 7.30, na kolodvor su počeli stizati prvi osmaši. Svi redom pospani, umorni, te pomalo mrzovoljni što su se morali ustati ovako rano. Kako prolazi vrijeme atmosfera se diže i počinje borba za sjedala u zadnjim redovima. Oni najsnalažljiviji uspijevaju u misiji te grabe mjesta za sebe i prijatelje. Svi su se smjestili. Roditelji su nas napola plačući pozdravili, sve je bilo spremno za petodnevno putovanje bez mame i tate. Prvih sat vremena sve je bilo mirno i tiho, a onda je netko zapjevao pjesmu «Osamdesete» naše Daleke obale i od tada nitko nije zatvorio usta. Nekolicina učenika izbacila je dušu (čitaj: povraćala) u autobusu i tako ubila sve naše daljnje pokušaje pjevanja i zabavljanja. Nakon duge i iscrpljujuće vožnje stigli smo do Stubičkih toplica. Rasporedili smo se po sobama ( nas pet cura spavalo je u četverokrevetnoj sobi jer nije bilo drugog načina da sve skupa budemo zajedno ) . Nešto malo
smo povečerali ( nije bilo po našem guštu ) i krenuli na vanjski bazen. Tamo smo skakali, tumbali se i prskali. Povratak u sobe označio je početak naših noćnih ludovanja. Ne, nećemo vam lagati, bilo je zamantanih, ali nije se prelazila granica ( bar taj dan ). Pjevalo se i plesalo do kasno u noć.
14
Nedjelja, 31. kolovoza Možete zamisliti kako smo izgledali nakon samo 2 sata spavanja?! –Kao hodajući zombiji, rekla je naša nastavnica Maja. Doručak je bio nezamislivo grozan. Spasavao nas je samo eurokrem kojeg bismo obično potamanili u sekundi. Na putu za Zagreb u autobusima Pokušavali je vladao muk. smo skupiti snage i preživjeti izlet. vodička koja Razbudila nas je šetali nam je, dok smo grapobliže opisati dom, pokušavala znamenitosti. njegovu povijest i rogoj i KaPosjetili smo Mismo se spustili menita vrata, te duge šetnje, uspinjačom. Nakon završili kupnnas par izlet smo jom slasne pizze. Smrznuti smo se vratili u hotel, a ručak nismo ni okusili. Poslije večere gledali smo utakmicu Hajduk-Dinamo. Iako su naši izgubili, to nas nije spriječilo u zabavljanju. No, neki su ipak prevršili svaku mjeru. Zbog toga nam i nije bilo do plesanja u disku. Večer smo završili pričanjem na naslonjačima u hodniku. Ponedjeljak, 01. rujna Nakon cijele neprospavane noći, zakasnili smo na doručak, a time i na eurokrem. Naravno, ostali smo gladni. Među djevojkama je zavladala histerija zbog dolaska Splićana. Odmah nakon doručka, iako neispavani, krenuli smo u razgledavanje dvorca obitelji Drašković. Fotografiranje je zabranjeno, ali par slika se uspjelo provući. Rukovali smo se s Krapinskim pračovjekom. Ostatak dana proveli smo u Gornjoj Stubici kraj Gupčeve lipe. Brali smo kukuruze i krali kruške iz tuđih voćnjaka. Dan je završio odlaskom u disko. Još jedna neprospavana noć bila je ispred nas. Utorak, 02. rujna Utorak smo proveli u Zagrebu. Posjetili smo Tehnički muzej, koji nas je od svih znamenitosti najviše zadivio. Obilazeći rudnik, shvatili smo zašto na ulazu svih rudnika u svijetu piše «SRETNO». Vidjeli smo Tesline pokuse, planetarij. Mi smo generacija kompjutera i tehnike, pa nas stara auta i avioni nisu previše zanimali. Odlazak u ZOO, nekima od nas, bio je poticaj da se poistovjete s majmunima ( potvrda teorije o nastanku čovjeka ) penjući se po ogradi i rukujući se s njima. Shoooooooping napokon!! Za to nam nije trebao vodič. Dva sata potpune slobode, neobuzdanog trošenja. Novčanici su se praznili brzinom svjetlosti. Dan je završio uobičajeno, odlaskom u disko i plesom do zore. Od spavanja nije bilo ni «s».
15
Srijeda, 03. rujna Sve što je lijepo kratko traje, pa tako i ova ekskurzija. Trebalo je malo duže vremena da se ponovo strpa u kufer ono što je mama uredno spakirala pri polasku. Krenuli smo i potrošili zadnje atome snage da se zabavimo. Gađali smo se pjenama i penjali po krovnim prozorima autobusa. Prvo stajalište bilo je na Plitvicama. Razgledali smo slapove i požurili na ručak u Borje. Iako je vani temperatura bila vrlo niska, u autobusu su pjesme Daleke obale i Prljavog kazališta podgrijavale atmosferu. Ne smijemo zaboraviti niti brižne roditelje koji su nas svako malo zivkali na mobitele i provjeravali gdje smo. A mi smo im, izgubljeni u vremenu i prostoru i usmjereni samo na zabavu, odgovarali pogrešno, pa su neki čekali na kolodvoru i po 2 sata. Vrijeme provedeno u autobusima prošlo je u tren oka. Uskoro smo bili u Makarskoj, u zagrljajima svojih roditelja. Iskustvo na ovom putovanju sigurno nitko od nas neće zaboraviti!
I OPET SKITNJA?! Po školi se pročula vijest o besplatnom jednodnevnom izletu u grad (neću vam reći koji), pa samo zamislite koliko je bilo onih koji su na prvu rekli – IDEM! U autobusu smo se gužvali i sjedili jedni na drugima, pričali viceve, pjevali pjesme. Osjećali smo se kao da ponovno idemo na ekskurziju. Kad smo došli na odredište, svi smo se raštrkali u nepoznatim smjerovima, lunjajući uokolo i upoznavajući ostalu mlađariju koja je došla zbog istih razloga kao i mi. Iako smo imali drugog posla, odlučili smo se za otkrivanje nepoznatoga. Vucarali smo se po kalama, izležavali po livadama, prežderavali grickalicama, ispijali kavu u kafićima, (ni blizu razloga dolaska). Najgora stvar je bila kada je određena osoba (nećemo je imenovati iz očitih razloga) slučajno zgazila u izmet i na povratku zamirisala cijeli autobus (poneke bacila u trans). Sve u svemu bilo je super zabavno, nakrcano pubertetlijama kao što smo i mi sami, s kojima smo se sprijateljili dok kažeš keks. Matea Šarić
16
17
18
19
20
Sigurno ste već svi čuli za najtraženiji i najgledaniji ovogodišnji film, autora Mela Gibsona, «Pasija» (agonija, muka) koji prikazuje 12 sati Isusova života prije smrti. Film se prikazivao diljem svijeta, a stigao je i u našu zemlju. Neka pitanja na koja ćete zasigurno tražiti odgovor su: 1. 1.Ima li kakvih čvrstih dokaza da je Isus zaista postojao, te da li su se događaji opisani u filmu doista zbili ? 2. 2.Zašto je Juda izdao Isusa? 3. 3.Zašto je Isus morao umrijeti? 4. 4.Zašto je Bog odabrao tako krajnje i krvavo sredstvo umiranja? 5. 5.Predstavlja li filmski lik vraga kao stvarno duhovno biće ili pak samo simbolizira «zlo» u svijetu ? 6. 6.Vjeruju li katolici da židovski narod snosi kolektivnu krivnju za Isusovu smrt? 7. 7.Zašto je redatelj prizore Isusovog bičevanja učinio tako nasilnim? 8.Vjeruju li kršćani uistinu da je Isus uskrsnio od mrtvih? A ako vas zaista zanimaju odgovori na ova i još mnoga pitanja, potražite odgovore u jedinstvenoj knjizi: »PASIJA» DIKE & GAGA
Biblijska zagonetka: «Od onog koji jede izišlo je jelo, od jakog izišlo je slatko» Suci 14,14
Pomoć : Napomena: Nagrade:
odgovor potraži u Svetom Pismu Starog zavjeta točan odgovor sa svojim imenom i prezimenom predaj u školsku knjižnicu prvi donosilac točnog odgovora bit će posebno nagrađen, a svaki sljedeći dobit će prigodnu knjigu
PUTEVIMA VJERE U vrijeme korizme, kada se svi nečega odričemo i želimo postati bolji, učenici iz naše škole, uz poticaj nastavnice Helene Lekić, odlučili su se odreći nekih sitnica kao npr. čokoladica, žvaka i slično, te u kasicu prasicu ubaciti po koju kunu. Taj novčani prihod predviđen je za dobrotvorne svrhe. Naime, od prikupljenog novca kupili smo školski pribor: olovke, flomastere, bojice ... za djecu u udruzi «Sunce«. Posjetili smo ih par dana prije završetka korizme. Iz svakog razreda išlo je po dvoje učenika. Tamo nas je srdačno dočekao njihov učitelj Ognjen, te razigrana i nasmijana lica djece. Atmosfera je bila odlična. Pjevali smo, plesali, igrali se i pričali, te nabacili i koju šalu, a brzo je došlo vrijeme da krenemo natrag u školu. Tužni što moramo ići, ali i vrlo zadovoljni jer smo učinili pravu stvar. Bilo je to zaista predivno iskustvo. Nadamo se da nam neće biti zadnje i da ćemo imati niz takvih dogadaja te razveseljavati mnoge. P.S.:Zahvaljujemo se svima koji su se odazvali ovoj humanitarnoj akciji, a posebno našoj nastavnici Heleni, bez koje svega ovoga ne bi ni bilo! GAGA & DIKE
21
GOLI KUHAR Nažalost, ove godine u mirovinu je otišla naša dobra, stara kuharica Mirjana Komljanović. Sigurni smo da ćete se složiti s nama da joj treba biti posvećena barem jedna stranica u našem Rogaču. Evo što smo doznali: 1. Kako ste se odlučili za posao kuharice? Iz stručne učiteljske škole prešla sam u trgovačku, maturirala i dobila posao u Mostaru. Kasnije sam se zaposlila kao učiteljica nižih razreda u Prologu, zatim u Dugoj Njivi, pa u Zavojanima, u Gornjim Igranima, u Gornjim Tučepima i naposljetku u Makarskoj kao higijeničar. Kasnije sam prešla u kuhinju i tamo ostala do mirovine. 2. Koje su bile prednosti, a koje mane u vašem poslu? Prednosti su bile kontakt s djecom i ljubav prema njima, a mana gotovo da i nije bilo.
3.Je li posao kuharice naporan? Nije mi nikada bilo naporno, radila sam taj posao s ljubavlju.
6. Što mislite o emisiji « Goli kuhar?» Dobar kuhar mora biti staložen, uredan i točan, a upravo je takav Jamie Oliver. Gledam skoro svaku njegovu emisiju, a najbolje recepte prepišem.
7. S kim ste se najviše sprijateljili? Najprisnija sam bila s Iboljom Medić, ali sa svima sam bila u prijateljskim odnosima i svi su mi bili jednako dragi.
8. Što mislite o školskoj marendi? S obzirom na cijenu dobre su, ali se svakako trebaju promijenit i biti kvalitetnije i veće jer ima dosta gladne djece.
4. Koliko dugo ste radili u našoj školi? 9. Što radite u slobodno vrijeme? U ovoj školi radila sam 30 godina i kad sam odlazila U slobodno vrijeme nastojim se što zdravije hraniti bila sam jako tužna. Najviše me rasplakala pjesma voćem i povrćem, dosta šetam i odmaram se gledajući «Crna ženo» koju mi je i muž pjevao u mladim dani- serije. To preporučujem svima vama. ma. 5. Jeste li bili zadovoljni s plaćom? Plaća mi je bila 2500 do 3000 kuna i uvijek sam bila zadovoljna jer sam od malih stvari radila velike. Nažalost zato sad nisam zadovoljna s mirovinom s kojom jedva pokrivam režije.
22
Zahvaljujemo našoj kuharici na razgovoru, te posebno na receptu riblje paštete koja je zaista jako ukusna. RECEPT RIBLJE PAŠTETE: Kutija od 200 g tunjevine 100 g oraha 1 sok od limuna dvije žlice maslinovog ulja Sve izmiješati
Danijela Turić 8. b
KAKO SE UPISATI U SREDNJU ŠKOLU
Kako se upisati u pravu srednju školu? To je zaista vječna dilema svim osmim razredima. Pokušala sam doznati što više izvora i informacija o tome, ali najprije ono osnovno: zbivanja u glavi i odluke. Iako izbor prvog zanimanja u sadašnjim uvjetima nije više toliko presudan za tijek daljnjega obrazovanja i profesionalnog razvoja kao nekad, odluku o izboru ipak nemojte podcjeniti. Prvo zanimanje ipak određuje cjelokupan profesionalni put. Svijet zanimanja i rada vrlo je raznolik. Vaše sposobnosti, interesi, očekivanja i želje također su različiti, što znači da ćete u nekim zanimanjima biti uspješniji, a u nekim ne. Trebate se informirati, tražiti savjete roditelja, stručnjaka itd. Provjerite imate li zaista želju za tim zanimanjem, volju, sklonost, volite li to ili se upisujete «naslijepo» pa što ispadne - ispadne. Omogućuju li vam materijalne prilike višegodišnje učenje osobito za školovanje iz roditeljskog doma, slažu li se roditelji s tim. Pričajte s roditeljima, recite im što mislite, to je zaista važno. Nemojte upisivati neke škole u kojima ima predmeta s kojima ste imali problema još i u osnovnoj. Prije svega razmislite dobro,ovo su samo mali savjeti o tome, a ako vas nešto više zanima o ovome, možete pronaći razne savjete i na web stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanjewww.Hzz.hr ŠTO VAM JE POTREBNO ZA UPIS? Dokumenti: - prijavnica - rodni list - domovnica - svjedodžbe 7. i 8. razreda Uvjeti: -opći uspjeh u 7. i 8. razredu -uspjeh iz 5 najznačajnijih na predmeta u 7. i 8. razredu. Upisi se vrše svake godine u različitim datumima, a u slučaju da imate neko priznanje s natjecanja, ponesite, trebat će vam. O natječaju za upis u srednje škole više u travnju ili lipnju. NEMIRNA SAM ZBOG IZBORA ZANIMANJA Došlo je vrijeme odluke. Neki misle da je tako jednostavno odlučiti čime se želiš baviti cijeli svoj život. Mnogi će upisati onu školu za koju budu imali zadovoljavajući prosjek, ali ja razmišljam drugačije. Znam da će ta odluka uvelike utjecati na moj život i da kasnije to neću moći promijeniti. Kad se malo bolje prisjetim, shvatim da sam cijelo svoje djetinjstvo provela u razmišljanju kako je lijepo biti velik. No, tek sad shvaćam da je djetinjstvo bilo zlatno doba mog života. Tad nisam trebala misliti ni na što drugo, osim koju ću igru igrati ili koji ću crtić pogledati. Cijelo vrijeme dosad sam bezbrižno putovala stazom i oko mene je raslo samo cvijeće. Na vidiku nisu bila nikakva raskrižja. No, sad staza nije tako lijepa kao prije, a i trnje polako počinje rasti. Došla sama na raskrižje. To je moj prvi važniji zadatak, gdje moram usmjeriti svoj život, svoju budućnost. I nije mi lako. Uvijek sam htjela upisati gimnaziju, jer je to «najbolja škola». Sad kad je pravo vrijeme odluke, pitam se je li to ono što doista želim. Imam još nekoliko mjeseci do konačne odluke i vjerujem da ću se odlučiti za pravu. Žao mi je što mi staza više nije posuta cvijećem i što mi dolazi sve više i više raskrižja. Ali, život je takav i mi mu se moramo prilagoditi. Tea Grubišić 8.c
23
Moj sedmodnevni dnevnik Ponedjeljak , 26. siječnja Teta Elizabeta je došla iz Njemačke. Donijela je gomilu slatkiša zbog kojih smo se brat i ja zamalo potukli. Uf, ti slatkiši! Najeo sam ih se kao…?! Probudio sam se u ponoć i pol od strahovite zubobolje. Nastojao sam trpjeti bol da ne bih ostale ukućane probudio. Valjda je to čuo moj mlađi brat i rekao mi da «umuknem». S velikom mukom sam zaspao. Probudila me prepirka brata s mamom što će odjenuti za školu. U školi kao i obično. Nastavnici pričaju, a mi u svom svijetu, izgubljeni u vremenu i prostoru. Utorak, 27. siječnja Ujna je rodila bebu. Poslijepodne sam ih s roditeljima otišao posjetiti. Jedva smo se probili do bebina kreveta. Beba je išla od ruke do ruke kao dokaz u policiji. Svi su je štipali i govorili kako je lijepa. Bila je mirna sve dok meni nije došla do ruke. Iz čistog mira je počela vrištati. Svi su u mene gledali kao u nekakva zločinca. Bez riječi sam izašao i otišao s prijateljima na igralište. Srijeda, 28. siječnja Uf, da sam bar u Sloveniji?! Išao bih na utakmicu. Ovako je mogu gledati samo na televiziji. Ma, nema veze, dobro je i to. Za vrijeme utakmice otac pjeni i cijeli je živčan sučevim odlukama. Na svaki promašeni napad iskače iz fotelje. Ni ja nisam bio boljih živaca: grickao sam nokte, čupao se za kosu i koji put opsovao. Zadnjih deset minuta nisam mogao gledati, pa sam se otišao družiti s knjigom, najboljim prijateljem. Četvrtak, 29. siječnja Otišao sam zubaru da mi uzme otisak zubi za aparat. Kad mi je uvalila onu smjesu u usta, mislio sam da ću se ugušiti. A tek kad mi je stavljala na donje zube, zamalo sam joj prst odgrizao. Petak, 30. siječnja Potukao sam se s bratom oko toga tko će igrati na kompjuteru. Ne igramo mjesec dana pa kad jedan počne, mora i drugi. Njemu je malo nateklo ispod oka, a ja sam razbio prst. Subota, 31. siječnja Cijeli dan sam učio zemljopis za natjecanje. Samo mi se vrtjelo u glavi: Rajna, Majna, Dunav. Čak sam sanjao da sam se utopio u Dunavu. Nedjelja, 1. veljače Nedjelja, jedini dan kada mogu malo duže spavati. Kad sam se probudio, pokrivač je bio na podu. Otišao sam u trgovinu, a ona zatvorena. Počeo sam svirati, ali je susjed došao i rekao: «Mali, previše si bučan, prestani sa svirkom, više me je zaboljela glava!» Eto, takav vam je moj život; nemam ni osnovne uvjete za postati drugi Mozart.
Toni Roso 7. b
24
TREBAM LI BITI DRUGAČIJA Nikad nisam razmišljala o svojim kvalitetama i o stranama sebe koje uvelike utječu na duge, u stvari sve strane utječu. Kad sam loše volje, recimo ustala na lijevu nogu, ja sam sebi prioritet. Cijeli svijet je kriv za moje raspoloženje i samo jedna riječ upućena meni može značiti kolaps. Počnem govoriti besmislene riječi, brkam svoju maštu i umišljanje sa stvarnošću, a sve to u obliku jedne ogromne, glasne dernjave. To je to. Prvo se ispušem, ispljujem se na druge i povrijedim njihove osjećaje, a onda mi sine da mi to sve možda i nije trebalo. Prvo mislim na sebe, a TEK onda na druge! Imam i taj problem sa iskrenošću. Sa ljudima koji mi pružaju sigurnost i utjehu potpuno sam iskrena i kažem im sve što mi je na duši i muči me već dugo vremena, ali pred nekim ljudima se imam potrebu pokazati u boljem svjetlu nego što mislim da jesam. Zbog toga mi umjesto istine promakne i neka laž. Razmišljajući o takvim nedostacima i pogreškama koje činim, dođe mi želja da se promijenim. Hvala Bogu imam ja i dobrih strana. Recimo veliku želju da pomognem onome kome treba pomoći, volim slušati druge i razmišljati o onome što mi kažu, obožavam ući u razgovor s nekim i pričati po pet sati. Shvaćam da se ljudi teško mijenjaju, gotovo uopće ne, osim ako to stvarno, stvarno ne žele, a ja imam želju promijeniti neke od svojih osobina. Svi mi imamo nešto, nešto ( ili puno više ) što drugima smeta i utječe na njih. Upoznavanje sa drugim ljudima je dug i zahtjevan posao. Zato treba biti domišljat i zaobići sve te nedostatke i doći do onoga pravog dijela, najboljeg u čovjeku. Razbiti koru je najteže, ali sve se to isplati kad samo zavirite u to što se krije ispod površine. Ljudi su u biti dobri, ali okolina ih uvelike mijenja i tjera na promjene, pa je zato i teško pronaći pravog sebe među tim maskama. Ja želim da moje urođene kvalitete ostanu uvijek prisutne i da utječu na druge, ali isto ću se potruditi biti bolja prema drugima, a povrh toga prema samoj sebi. Promjene iziskuju truda i vremena, ali ništa nije teško uz samo malo volje. Daria Židić 8.c
LICE MOGA GRADA Ovaj mali grad, koji leži u podnožju Biokova, najljepši je grad kojeg ljudske oči mogu zaželjeti i vidjeti. Makarska je kao melem za oči. Najljepša je u suton kad blistav trak sunca na obzorju miluje gole plaže i stijene uz zavodljiv šum mora i lakog povjetarca. Galebovi kliču i pozdravljaju grad. Polako čarolija sutona postaje sve jača i jača, širi svoje čari sve dalje i dalje, dok ostavlja lijep prizor uspavanog grada kao uspavane ljepotice i miluje nas svojim zvucima noći. Čuje se pokoji vrapčić koji kao da priča bajku za laku noć i polako sve uspavljuje. Sve tone u san, samo svjetiljka koja obasjava cestu poput mjesečine budno i uspravno stoji u noći, kao majka koja budno stoji nad djetetom. Čuje se zvuk laganog povjetarca koji miluje travke njišući ih na sve strane, dok se dan polako budi. U ranim jutarnjim satima čarolija sva nestaje. Sve je opet zapušteno kao žito koje čeka svoj spas i čaroliju da opet zaroni u dubok san.
Mirela Antunović 7. c
25
MOJA PRVA LJUBAV Kada sam bio još mali, nisam ni znao što je ljubav, dok mi se jednog dana nije život sasvim promijenio. Bio je lijep i sunčan dan, nebo je bilo plavo i gotovo tirkizno. Sunce je bacalo svoje zrake. Išao sam s mamom i tatom u šetnju, kad odjednom pojavi se jedna prekrasna djevojčica koja je s mamom išla isto tako šetati po plaži. Kada sam je ugledao, kao da me je zlatno sunce obasjalo. Imala je svijetlosmeđu kosu poput badema, a njene smeđe oči bile su kao dva oraščića. Nos DA MI JE VJETROM BITI… joj je bio malen i prćast, nos i lice nalik maloj bebi koja je tek došla na svijet. Svojim pogledom, koji Da mi je vjetrom biti, je bio oštar kao najoštriji nož, progledala je kroz Putovala bih, putovala… mene, ravno u moje malo jadno srce. Pratio sam Letjela bih na sve strane je dugim pogledom, a onda je otišla iz mog vida bih ponešto doznala. dokruga. Svaku večer, prije spavanja, razmišljao sam o Da mi je vjetrom biti, njoj i njenom oštrom pogledu upućenom meni. Sve bih lijepo pozdravila, Jedno jutro, kada sam se probudio, čuo sam da Samo veliku ljubav moja mama s nekim priča. Ušao sam u kuhinju svima bih darovala. onako pospan i ugledao nju. Bila je to ona prelijepa djevojčica. Mama me pogledala i upoznala s Putovala bih, putovala, njom, mojom rodicom. Od razočarenja sam otišao Kroz mora razna, u sobu, zavukao se pod pokrivač i plakao. Ona je Osjetila miris soli bila moja prva i zadnja ljubav. I pozdrav malih valova. Luka Bilić 6. d Kad bih vjetrom postala, Možda bih ponegdje zalutala, Našla se u suhoj drači Gdje bih pronašla nešto novoga. Možda bih zalutala Među lijepim voćkama, Gdje bih s krasnim mirisom Obišla zlatna polja. Hujala bih kroz njih Puna sreće, Obasjana žitom zlatnim Kao sunce najveće.
26
Da mi je vjetrom biti, S ptičicama bih se igrala Sve bih obasjala dobrotom, A zlo bih otjerala. Frančeska Beroš, 8.c
DAN ZALJUBLJENIH-VALENTINOVO Valentinovo je doba kad momak curi crvenu ružu daje I svoje joj zaljubljeno srce za mali poljubac prodaje. Tada se mnoge ručice mlade i odrasle ruke drže, Toga lijepog dana svačije srce kuca brže. Za Valentinovo rađaju se ljubavi nove, I mali đaci ispunjuju svoje snove. Uoči Valentinova svakakve misli motaju se po glavi, Kao na primjer:»Da joj poklonim ružu ili bombončić mali?» Toga dana mnoga lica se rumene, A ja se nadam da postoji netko tko voli mene. Matko Klinac 6.b TISUĆU MISLI Sad mi se tisuću misli mota po glavi, jer htio bih napisati sonet o ljubavi, jedan mali. Al’ odakle počet kad mi je svaki dan u glavi, kad postao sam Amor pravi. Suknjica , minica, nasmijan lik, izgledala je ljupko, šik. Bok, Jakove, pred mene je stala, a meni se činilo da je s Marsa pala . I otad je ona za mene kraljica, i moga srca vladarica. I nema mi druge, il’ ću je imat, il’ je otopit u čaši tuge. Jakov Radalj 8.c
DA MI JE VJETROM BITI…
SRETNO MORE Evo nas, Napokon sami, Sami nakon vrućeg ljeta. Priča mi moje more: E, da samo znaš Koliko sam sretan!
Vjetar je čudan… Vjetar je jedna nerješiva enigma… Da mi je vjetrom biti, Barem jedan dan, Ostvario bi mi se najveći san. Za piti ne bih trebao vodu, Nikad ne bih puzao po podu, Već bih sjetno letio u slobodu.
Okus, njuh, Gledaj kako su mi Vid i sluh, Oči bistre, Ne bih trebao ja Kako mi je pogled jasan. Zar ne vidiš da sam miran? Samo da mi vjetar svoje moći da. Napokon se i ja odmaram. Vjetar je ćudljiv, Josipa Jelaš 5.c Vjetar je stran, O njemu bih čak mogao i Napisati roman. Ali, nažalost, Vremena više nema, Tko zna što nam vjetar sprema. Joze Antunović 8.d
27
THE FULL BLAST–školski band Koliko dugo band postoji? Od 2002. godine, dakle kad smo bili peti razred. Članovi banda? U početku uz mene (Antonino Šimić) – električna gitara i Sašu Markovića – bass gitara bio je i Marin Klarić koji je svirao klavijature. Prije tri mjeseca smo se odlučili za intenzivniji rad tako da nam je Dinko Ćulav postao vokal, a Marin je otišao. Kako je sve počelo? Pa, prvo smo svirali na akustičnim gitarama i zatim smo otkrili da nas zanima malo žešća svirka, te prikupili novac potreban za električnu, bass gitaru i dodatnu opremu.
Pa tko vam je u tome pomogao? Ante Pupačić–Pupi–bivši Thompsonov gitarist, Mario Salvador i Dean Bešker. Usput, sada razmišljamo o spotu uz pomoć istih ljudi. Koliko često svirate i gdje? Zbog priprema za «Dan škole» sviramo tri puta tjedno u Dinkovom podrumu. S kojim pjesmama namjeravate nastupiti? Sa Azrinim pjesmama: «Užas je moja furka» i «Balkan». Je li bilo nekih smiješnih situacija na probama? Ma, jedan dan, imali smo probu i meni je Dinko upalio pojačalo do kraja. Ja to nisam znao, krenuo sam svirat, kad ono iz pojačala počelo dimit. Svi su se počeli smijat, a Dinko ko’ pametan donio vode… hehe.
Eto, ako je to to što imate reći za kraj? Želimo se zahvaliti, ponajviše Jadranu Puhariću zbog podrške i bubnjeva (on svira u Protuzračnoj obrani), te susjedima što trpe našu «buku» i Kako ste došli do naziva banda? naravno vama dvjema (nama: Anđeli i Vedri) što Uf, teško. Dosta dana smo se mučili smišljajući znate pisati! (smijeh) pravo ime. Željeli smo da bude u skladu onoga što sviramo, a to je rock. U prijevodu bi značilo «Totalno jako». Tko su vam uzori? Guns n’ Roses, Azra itd. uglavnom glazba 80-ih koja je i danas veoma popularna. Gdje ste dosad nastupili? Prošlo ljeto imali smo prvi nastup u gradskom kinu na dječjem festivalu pod nazivom «Glas Makarske». Potom smo išli u studio snimiti pjesmu «Moje doba» koju smo namjeravali predstaviti na dječjoj Euroviziji.
28
Anđela i Vedre
HLADNO PIVO
Evo ovako: U sastavu benda su likovi koji sviraju neki malo više – malo manje punk i definitivno najjači bend hrvatske estrade (velike nam estrade…). Trenutna postava: Mile- urlik, Suba- umlatio prolaznika i bubanj, Zok- gitara, Šokecbas i Stipe- truba (naš Makaranin). Dakle, neki od njih nisu u bendu od samog početka, ali ipak možemo kazati da su tih 6 genijalnih momaka stvorili još genijalnijih 6 albuma. Prvijenac, jedan od najboljih albuma je «Džinovski», drugi «G.A.D.», treći «Desetka», četvrti «Pobjeda», peti, live album «Istočno od Gajnica», i posljednji, za koji su HP dobili 4 Porina je «Šamar». Počeli su na jedan način na koji većina bendova počinje, a to je da nisu imali pojma svirat, ali su ipak imali želju, što je najvažnije (i sve se to odvijalo u Zagrebu). Što više reći osim da su stvarno dobri i da je svaka njihova pjesma po nečemu posebna (kao npr. Ne volim te, Trening za umiranje, Pjevajte nešto ljubavno… (heh za one koji znaju kako idu riječi)). Hladno je pivo bilo među glavnim gostima na Moto susretu održanom od 30.04.- 02.05. u disco-clubu «Plaža» u Makarskoj. Svi mi koji volimo motore i, naravno, Pivo došli smo čuti dobru svirku i doživjeti nešto lijepo. HP-ovci su stvarno rasturali, bili su i više nego fenomenalni. Nadamo se da ćemo imati priliku što prije opet čuti Milin glas i ostale momke uživo, i naravno snositi velike posljedice (počevši od bolova u vratu, pa do ostalih mjesta na tijelu). I što drugo reći na kraju osim: Für immer punk! by: Dave i Vedre Za one koji slušaju rock (i njegove podvrste počevši od punka, pa nadalje), neka posjete neke stranice na kojima možda još nisu bili, a imali bi želju da saznaju za neki naš nepoznati bend i čuju dobre stvari: www.titosbojs.tk www.enpe.tk … pa će te na njihovim stranicama naći i linkove drugih bendova… SMS PORUKE -Da nije izmišljena struja, gledali bismo televizor u mraku. -Oprosti što te nisam nazvala. Imala sam pametnijeg posla. -Kopanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe… -Ako me ikad zaboraviš, ne zaboravi da zaboravljeni nikad ne zaboravljaju one koji su ih zaboravili. -Nikad ne odgađaj za sutra ono što možeš napraviti prekosutra.
VICEVI -Kako slon silazi sa stabla? … Sjedne na list i čeka jesen. -«Djede» - zapita radoznali unuk – «Koje su žene najvjernije-plavuše, smeđokose ili crnke?» – «Sijede, dijete moje! 100 %!» -Zašto zec maše ušima dok trči kroz šumu? … Mijenja brzine. -Dolazi vampir u konobu i naruči čašu krvi. «Aaaa…!» - zavapi konobar. Vampir: «Ne, zaboga A, nego grupu B!» -«Nesposoban si do srži, kao i cijela tvoja obitelj» - viče žena na muža – «Kad bi se održavalo natjecanje u nesposobnosti, ti bi 100 % zauzeo drugo mjesto.» «A zašto ne prvo?» - upita muž iznenađeno. «Zato što si nesposoban!» - odgovori žena.
29
PRIPREMA,..POZOR,.. MODA! Svakim danom stvaraju se nove kreacije i nove ideje. Moda nudi pregršt različitih stilova u kojem se svaki čovjek može pronaći, pa tako i vi imate slobodu biranja. Mi vam savjetujemo da jednostavno odjenete nešto u čemu će te se osjećati udobno. Ne morate svakodnevno kupovati odjeću kako biste bili «in», već sami pokušajte iskombinirati neke «krpice» iz ormara. Pravila koja morate slijediti su usklađenost boja, ne miješanje različitih stilova te npr. ne slagati prugice sa prugicama. Budite maštoviti, ali naravno do određenih granica. Zavirite u ove kreacije naših učenica i pokušajte pronaći ponešto i za sebe…
30
THE DARKNESS Ako volite velike glam-rock bendove koji pune (tj. koji su punili) stadione svojim energičnim i uzbudljivim nastupima (Queen, AC/DC, Led Zeppelin, Guns’n’Roses), onda su «The Darkness» prava stvar za vas! Ta četvorka (Justin i Dan Hawkins, Frankie Poullain i Ed Graham) dolazi iz Velike Britanije, a svijet je osvojila već svojim prvim singlom «Believe in a thing called love» koji se danonoćno vrti na MTV-u. U osvajanju svijeta im je pomogao njihov menadžer koji je puno ulagao u njih, a pomogao im je i njihov šarm, duhovitost, nastupi i totalno otkačeni imidž koji se sastoji od svega što je simboliziralo tipičan hard-rock bend ‘70-ih i ‘80-ih. Osim imidža bend je proslavio i neobično visok glas pjevača Justina. Da su oni zbilja uspjeli, dokazuje to da su dobili MTV 2 nagradu za najboljeg rock izvođača i 3 nagrade «Brit Awardsa». «The Darkness» su dobili što su željeli, ali i što su zaslužili, medijsku pozornost i svjetsku slavu, a njihov prvi album «Permission to land» se prodaje brzinom munje. Marina Jukić i Ana Jurčević
SHREK 2 -Animirana priča o pustolovinama Shreka, Fione i magarca «Shrek i Fiona odlaze kod njezinih roditelja koji su šokirani novim zetom i novim izgledom svoje kćeri, a i njezina kuma vila želi udati Fionu za svog sina, pa nagovara kralja, Fioninog oca, da unajmi ubojicu, mačka u čizmama, koji će srediti Shreka...» Gl. uloge: Mike Myers, Cameron Diaz, Eddie Murphy, Antonio Banderas
LEGENDA O MEDVJEDU Režija: Aaron Blaise & Robert Walker Žanr: animirani film Trajanje: 85 min. Evo nešto i za mlađe učenike naše škole! Ovaj Disneyev animirani film svidjet će se svakom klincu koji je gledao «Potragu za Nemom» i slična Disneyeva ostvarenja. Isto tako neće biti problema s prijevodom jer će film biti sinkroniziran na hrvatski. Film govori o mladiću Kenaiju koji je uvjeren da mu je brata ubio medvjed. Osvećuje se, ali ga mistične sile pritom i samog pretvore u medu. Ubrzo se uvjeri da su u životinjskom svijetu stvari postavljene drugačije nego u ljudskom i upućuje se prema planini koja bi ga mogla razriješiti čarolije. Zanimljivo je da u sinkronizaciji na hrvatskom glasove losovima Ruttu i Tukeu (Rudiju i Bobiju) posuđuju Edo Maajka i Davor Gobac. Klinci, uživajte !!! Marina Jukić i Ana Jurčević
BLACK EYED PEAS Teško je itko uspio zaobići Shut up, američke megahit grupe Black Eyed Peas, koji je doslovno zaposjeo vrhove topljestvica, radijske i televizijske emisije, a istu će «sudbinu» vjerojatno imati i ci-
jeli album Elephunk, koji je grupa snimala gotovo dvije godine. Sjedište benda je u Los Angelesu, a čine ga Will.i.am, Apl.de.ap, Taboo i Fergie. Njihova glazba zvuči poput njihovih imena: pravi hip-hop s mnogo repanja, zatim Justin Timberlake u «gostima», malo rocka, pa jazz, funk i pomalo disco. To su svi elementi koji su zanimljivo smiksani. Ana Jurčević i Marina Jukić
31
NA PUTU DO EUROSONGA Napokon je netko od mladih u Makarskoj odlučili iskazati svoj talent, napravio dobru pjesmu i poslao je na natječaj za «Izbor hrvatska pjesme za dječju pjesmu Eurovizije. To je napravio jedan mladi bend koji je nakon napornog rada i vježbanja postigao ono što je htio. Ima ih čak devetoro u bendu, nisu se još odlučili za ime, ali napravili su odličnu pjesmu «Na putu do škole». Pjesmu je napisao Jakov Radalj (VIII.c) koji se inače bavi sviranjem trube. Pjevaju je Gajo Jurčević (VII.b) i Frančeska Beroš – Keka (VIII.c). U bendu još sviraju Ivana Duka (VII.b) - klavijature, Ivan Andrijašević (VII.b) - saksofon, Toni Roso (VII.b) - truba, Šime Glavina (VII.b) - bubnjevi, Martin Andrijašević (VI.b) električna gitara i Krešo Škrabić (VIII.c) bas gitara. Ovo je velika stvar za njih pa ne bi bilo pošteno da prođu nezapaženo ... Kako ste se vi svi okupili u tako velik bend? TONI: Gajo se toga dosjetio na fizici i rekao Ivanu i meni. Mi smo se odmah složili, ali nam je nedostajao netko tko dobro svira klavijature, pa smo zamolili Ivanu koja je isprva odbila, ali se kasnije predomislila. Na kraju smo pitali Jakova da nam napiše tekst i Keku da bude ženski vokal…i to je to! Zašto ste se odlučili snimiti pjesmu i poslati je na natječaj za «izbor hrvatske pjesme za dječju pjesmu Eurovizije»? JAKOV: Ivan, Ivana, Šime, Martin i Krešo su me zamolili da napišem tekst za pjesmu jer su oni već prije željeli nastupiti na tom izboru i onda smo je odlučili snimiti i poslati. Pjesma se zove «Na putu do škole», o čemu ona govori? JAKOV: Govori o tome kako jedan dječak kasni u školu i onda ga učiteljica pita zašto kasni, pa joj on onda ispriča priču kako je tog jutra na semaforu bilo crveno, a njemu se žurilo jer je kasnio i onda upozna djevojčicu u koju se zaljubi, itd. Otkud ti ta ideja? JAKOV: Sanjao sam semafor (ha, ha, ha). Jesi li brzo napisao tekst za pjesmu? JAKOV: Pa, jesam, napisao sam je za sat vremena. Kako ste se pripremali i vježbali? IVANA: Vježbali smo svaki dan u Gradskoj glazbi i ovom prilikom im se zahvaljujemo što su nam omogućili prostor za vježbanje.
32
Gdje ste snimili pjesmu? KEKA: Snimali smo u studiju «Zbunjenih», najbolje makarske grupe, poslije nas, naravno (ha, ha, ha…). Koliko ste dugo snimali pjesmu? KEKA: Snimali smo dva dana, ukupno oko devet sati snimanja. Prvi dan smo snimali instrumente, a drugi dan glasove i dovršavali pjesmu. Kako vam je bilo na snimanju? KEKA: Super, bilo je zabavno, ali i naporno. To je bilo odlično iskustvo. Prvi put smo snimali u studiju, zafrkavali smo se i izmorili. Zahvaljujemo gospodinu Matku Gaći koji nam je pomogao snimiti pjesmu!!! Je li bili kakvih anegdota na snimanju? JAKOV: Još pitaš?! Na primjer uspjeli smo slomiti vrata od studija (sorry…), tako da smo cijelo vrijeme morali «za kaznu» držati vrata da se ništa ne čuje. IVANA: Morali smo kupiti puno meda da bi nam pjevači imali što bolji glas, ali onda se Roso izmazao s medom i postao sav ljepljiv i sladak. Što su vam nastavnici rekli o izostancima iz škole? Jeste puno izostajali? JAKOV: Da, puno smo izostajali iz škole, neki od nas nisu bili i po tjedan dana u školi, ali nam je sve opravdano. Eto ljudi. Još jedan razlog više da se prijavljujete na ovakve natječaje!!! KREŠO: Nisu nastavnici ništa rekli, ali su mi roditelji zbog bježanja rekli da ću ostati bez gitare ako se to ponovi. Jeste li zadovoljni s pjesmom? TONI: Prezadovoljan, sve mi se svidjelo. KEKA: Jako smo zadovoljni s pjesmom i izvedbom koju smo snimili. Što očekujete od pjesme? IVANA: Neki dan smo poslali CD s pjesmom na natječaj i očekujemo prolazak, ali i ako ne prođemo, bit ćemo zadovoljni ovim što smo postigli jer je ovo ipak nešto veliko za nas. Ja vam želim sve najbolje, da prođete na natječaj i da pobijedite na izboru, hvala vam na razgovoru i sretno vam !!!
KEKA: Hvala i tebi, bok!!! Marina Jukić i Daria Židić 8.c
-PIŠU: Daria Židić i Marina Jukić U našoj školi je, priznajmo, u usta cigaretu stavio već priličan broj osmaša, a iz dana u dan taj se broj povećava. Mi smo poželjeli saznati što više o tome iz nečijeg iskustva i shvatiti kako i zašto dođe do pušenja kao navike. Zato smo zamolili anonimnu osobu, kao aktivnog pušača iz naše škole, da nam otvoreno objasni kako stvari stoje, a mi smo mu zauzvrat zajamčili potpunu diskreciju. Ovo je možda prilika da pronađete način da ih odvučete od cigarete, a možda ipak samo šansa da shvatite da to i nije tako strašno i pustite ih da se sami uče kroz mladost. -Zašto pušiš iako znaš da to nije primjereno za tvoje godine? Pa, znam da to nije toliko opasno po život, a uostalom nije ni loše, pa zašto ne? U ovim danima kad smo zbog škole i društva pod velikim pritiskom, dobro dođe da nam cigareta malo popravi raspoloženje. -Ali, jedno vuče drugo, uskoro će ti dan bez cigarete biti nemoguć. Jesi li spreman na posljedice i ovisnost? Siguran sam da do toga neće doći. Nije da bez cigarete ne mogu, ali isto dobro dođe. -Je li ti ta navika samo privremena ili si se već odlučio i za unaprijed? Mislim da je privremena, ali ako i ubuduće budem osjećao potrebu za cigaretom, neću si je uskratiti. -Razmišljaš li prijeći na nešto ozbiljnije, kao na travu ili drogu? Vjerojatno do toga neće doći, iako mislim da u mladosti treba sve probati, stvari poput droge ili trave me neće dovesti u napast. Cigareta je ništa nasuprot toga. Samo malo zadovoljstvo.
tome i sama spoznaja da nam je to strogo zabranjeno, čini ga još slađim. -Pušiš li da bi zatomio neke osobne probleme ili zato što te to zabavlja? Ne zbog zabave, nego zato što me čini jačim od svojih problema i tuge ( ako ih ima ) i podiže mi veselje. -A želiš li možda preko toga i ući u krug odraslijih? Ne, nikako, iako većina onih koji puše to žele. - Ako ne pušiš, kako će se društvo odnositi prema tebi? Neće te odbacivati, ali će te vjerojatno, ako pušiš, gledati s većim poštovanjem i kao da imaš više petlje. Ja sam počeo pušiti jer sam dugo druge gledao s cigaretama u ustima, pa sam i ja poželio probati. -Je li to tvoja želja i ne mariš kako će drugi gledati na to ili ti je dosadno? Ovo prvo. Većina pušača ( onih iskrenih ) bi vam rekli da ih je to privuklo, pa i zato što će ih društvo i okolina drugačije gledati, To polako prerasta u ovisnost. -Može li se u životu uživat i bez cigarete? Hvala Bogu da može. I od onih pametnijih očekujem da na to računaju. -Po tvom mišljenju, koliko osmaša danas puši? Pa… dosta! -A imaš li ti ideju kako potaknuti osmaše, a čak i mlađe, da se ostave toga? Ne baš učinkovitu, ali mogli bi «probati» s time da ih svi ignoriraju dok puše ili pričaju o tome, uključujući cijelo njihovo društvo kao i nastavnike. Samo što kod mene to ne bi upalilo.
-OK, hvala ti što si odvojio malo svog -Misliš li da pravo na to imaju djeca vremena i omogućio nam da približimo kao i odrasli? učenicima naše škole što znači pušiti u Nemaju jer nismo još punoljetni i više ovim godinama. nama šteti, ali ja jednostavno uživam u
33
Sport u našem gradu i školi Kad se već o svemu piše, zašto se ne bi progovorilo i par riječi o sportu u našoj dragoj školi. Od nastavnika Joska Raffanellia smo doznali par informacija o zastupljenosti sportova u našoj školi i gradu. Uz nogomet (najzastupljeniji sport), tu su još i atletika, vaterpolo, košarka, rukomet, odbojka itd. Dječaci su uspješniji u nogometu, a djevojčice u rukometu (trener Mladen Bagić): 1. mjesto na županijskom natjecanju i 2. mjesta na međužupanijskom, i odbojci (trenerica Lidija Kostanić). U gradu ima oko 30 klubova, što je dobro jer ima puno mogućnosti - kaže barba Josko. Treba više ići na timski sport (da se više djece uključi), kao i povećati interes preko škole (više satova TZK-a). Što se tiče dvorane, u ime svih nas i nastavnika. Joska, zamolili bismo grad da je opremi za kvalitetniju nastavu.
SPORTAŠI ŽELE Zapitali smo nekoliko sportaša iz naše škole (Renata Balajića, Teu Turinu, Sandra Kraljevića i još mnoge druge ) što misle o sportu u našem gradu. Svi su nam odgovorili isto: “Izbor i kvaliteta sporta u našem gradu je velik, ali uvjeti za treniranje nisu najbolji”. Što još reći? To je već stvar politike, a mi se u to nećemo miješati. Ako želimo više uspjeha, a dosad se i nismo baš proslavili, morat ćemo se više potruditi. Tomo i Šunde
SPORTSKA NATJECANJA NOGOMET: Sudjelovalo je sedam ekipa: Podgora, Baška Voda, Tučepi, Brela, Gradac, Makarska-OŠ Stjepana Ivičevića, i OŠ Oca Petra Perice. Naši nogometaši su u teškoj borbi osvojili 2. mjesto.
RUKOMET: Najbolje rezultate škola je postigla u rukometu. Uvjerljivu pobjedu izvojevale su rukometašice naše škole protiv rukometašica OŠ Oca Petra Perice. Svojom igrom stigle su do 3. mjesta na međužupanijskom natjecanju. Ivana i Ana
34
KOŠARKA: Sudjelovale su tri škole: OŠ Stjepana Ivičevića, OŠ Oca Petra Perice, OŠ Podgora. Prvo mjesto osvojila je naša škola. ODBOJKA: Sudjelovale su OŠ Stjepana Ivičevića, OŠ Oca Petra Perice, OŠ Podgora. Naše odbojkašice osvojile su 2. mjesto. ATLETIKA: Osvojeno je 2. mjesto ekipno. U pojedinačnim natjecanjima krosu Sportskih novosti Marko Kutlić i Matea Jurković postigli su zapažene rezultate.
priča učiteljice Branke Bliži se Božić. Po susjedstvu mirišu kolači. Ja obožavam kolače, ali mi se čini da mi danas niti jedan kolač ne prija kao nekad oni bakini. A još su slađi i poželjniji bili zato što baka nije dala da ih diramo prije nego se dobro ohlade. Spremala bi ih u smočnicu. Smočnica je bila duga uska prostorija kraj kuhinje. U njoj je bilo hladno i mračno. Obično mi djeca nismo voljeli ulaziti tamo, ali pred Božić smo se svi dobrovoljno javljali baki za pomoć. Dugo bismo se motali po kuhinji: -Dodaj ovo, dodaj ono, operi ovu zdjelu, donesi onu… - slušali smo bakine naredbe čekajući onu pravu. Kad bi baka napokon rekla: -Molim te, donesi mi još šećera iz smočnice! - srce bi mi zaigralo. Svečano sam ulazila u mrak bez ikakvog straha, jer su me tamo čekale slastice svih mogućih okusa – čokoladne, s orasima, sa sušenim voćem i tko zna kakve još. Na dugoj polici bile su poredane zdjele i tepsije s kolačima i tortama. Užitak je bio beskrajan. Uzela bih komadić ovdje, kockicu tamo, mrvicu iz ove zdjele, bombončić sa one tacne. Zaboravila bih i zašto me baka poslala tamo. U stvarnost bi me vratio bakin ljutiti glas: -Slušaj ti gospođice! Ovo ti je posljednji put da sam te poslala po nešto. Odmah donesi šećer i izlazi odatle jer će inače moja kuhača proraditi! Brzo bih grabila šećer s police i izlazila van. Baka bi me pogledala onim svojim dugim ispitivačkim pogledom i zaključila: -Sad je bilo dosta! Sto puta sam ti rekla da ne diraš kolače dok ne dođe vrijeme! Više se ne približavaj ni kuhinji, a kamoli smočnici. Je li jasno?! Pokunjeno sam izlazila iz kuhinje tužno misleći na svijet kolača u koji ja nisam imala više pristup. Ali baka bi nakon nekog vremena zaboravila na svoju zabranu i pozvala bi me da joj opet donesem nešto iz smočnice. Priča se ponavljala. Najprije moje njuškanje po zdjelama i tepsijama, a zatim bakin ljutiti glas i prijetnja kuhačom. Ali i tome je došao kraj. Pozvala me baka da joj nešto donesem i tajanstveno se smješkala gledajući me kako ulazim u carstvo kolača i slatkiša. Baš kad sam posegnula za kolačićem, stigne njezina naredba: -Zviždući da te čujem! To me ošinulo kao grom. Ako zviždućem, ne mogu jesti kolače! Od tada više nisam bila tako marljiva u pomaganju baki u kuhinji. Ponekad bi me ipak uhvatila i slala u smočnicu, ali jasno – iz smočnice se više nije čulo veselo mljackanje već tužno zviždukanje.
35