Neobi~na iskustva
An|eo smrti
48 - 08 KOLOVOZ 07 -
prvim proljetnim visibabama i spokoju. Ima i onih koji miri{u na patnju, optu‘ivanje, strah i gor~inu. Takvi ljudi imaju potpuno druga~iji miris i ve} kao dijete sam ih izbjegavala. Prvi put mi se dogodilo negdje u ~etvrtom razredu osnovne {kole, nekoliko dana prije nego li sam dobila prvu mjese~nicu. Ve} nekoliko dana sam se ~udno osje}ala, ali nisam znala uzrok. Kad je u posjet stigla stara o~eva tetka ne{to me sledilo. Od nje je doslovno vijao jaki miris po smrti. Iako sam se s njom od ranije jako dobro slagala i obje smo se voljele, ovaj put sam je
Poziv na pisanje Mnogima od nas se ve} dogodilo ne{to neobi~no. Opi{ite va{ istiniti, neobi~ni doga|aj, susret, va{e snove, osje}aje, vidovite trenutke, strah … Napisano po{aljite na e-po{tu info@foska.net ili na adresu Misteriji, PP 10, 52475 Savudrija. Najbolje pri~e }emo objaviti i nagraditi s jednogodi{njom pretplatom na ~asopis Misteriji.
izbjegavala kao da je tu|inka. Nisam se mogla prisiliti sjesti joj u krilo kao nekad kad sam kod nje provodila ljeta. Naravno, moje neobi~no pona{anje je uzbudilo moje roditelje, ali se teta nije ljutila. Rekla je da razumije. Kad smo subotnje prijepodne na nekoliko sati ostale same povjerila mi je da shva}a kako se osje}am. Kazala je kako je poznavala vi{e ljudi kao {to sam ja i kako imam posebnu sposobnost kojom mogu osjetiti blizinu smrti. Pri~ala mi je kako joj je tijelo napala te{ka bolest i da su joj dani odbrojani. Preporu~ila mi je neka svoj dar koristim pametno te da svoje sposobnosti povjerim samo izabranim osobama i to tek onda kad bude pravo vrijeme. Nikad nisam nikome odala svoju tajnu i jo{ i dan danas sam ~esto optere}ena njome; vjerujte nije ugodno sjediti u razigranom, nesta{nom dru{tvu ako to~no miri{e{ smrt, ako zna{ da }e se nekome od prisutnih uskoro ugasiti svije}a. Postala sam poznata po tome {to ponekad neko vrlo razigrano i veselo dru{tvo za stolom ostavim na brzinu i izgovorim se migrenom. Pa ipak, pitam se je li to dar koji mi je dan s to~no odre|enim razlogom i svrhom. Samo ih moram prona}i i tada }e moj ‘ivot dobiti smisao … Helenag Ilustracija Milo{ Lukman
V
e} odavna mi se ~inilo kako sam druga~ija od ostalih ljudi. Nisam u tome u‘ivala; odrastaju}i moja razli~itost je postajala sva manje ‘eljena, a nisam znala kako je koristiti da sama sebi pomognem. Danas je biti malo druga~iji moderno, iako sumnjam da itko ‘eli biti druga~iji na ovakav na~in kao {to sam ja. Od ro|enja sam slabovidna. Zbog neprimjerenog lije~enja vid mi je iz godine u godinu postajao sve slabiji, a danas imam dioptriju od koje pati iznimno mali broj ljudi. Pored svega mi je zadnje godine na lijevom oku po~ela rasti mrena. Obzirom da me priroda prikratila za o{tar vid dala mi je vi{e nekih drugih stvari. Iznimno dobro ~ujem {to ponekad ba{ i nije ugodno jer moje u{i posebno dobro ~uju vi{e frekvencije koje me stra{no smetaju. Osobu prepoznajem po zvuku glasa, mnogo puta i po koracima. Na opip mogu razlikovati puno materijala, a i miris imam iznimno razvijen. Moje su o~i zelene, no nikad ih nisam vidjela tako dobro da bih znala kako zelene. Ljudi mi ka‘u da su moje zjenice dirljive, a ja pak ~esto pomislim kako je jo{ puno dirljivije ono {to nosim u du{i. Ve} od malena, naime, primje}ujem kako sam sposobna osjetiti blizinu smrti. Istina je da sam u djetinjstvu bila uvijek okru‘ena starijim ljudima. Starije osobe imaju poseban miris. Pogotovo ‘ene. Ne~ija naru~ja miri{u po znoju, naran~ama, smijehu i vedrini. Druga njedra imaju miris po vjetru, svje‘oj zemlji,
D