Markus Zusak KRADLJIVICA KNJIGA
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA1 1
14.2.2008 23:23:21
Biblioteka: Zvjezdarnica Naslov izvornika: The Book Thief Izdavač: Profil International d.o.o., Kaptol 25, Zagreb Za izdavača: Daniel Žderić Glavni urednik: Drago Glamuzina Urednik: Roman Simić Bodrožić Lektura i korektura: Katarina Glamuzina Grafičko oblikovanje: Mario Rogić Crtež na naslovnici © Finn Campbell-Notman Ilustracije © Trudy White, 2005 Design © Claire Ward/TW Tisak: Profil International, Zagreb, veljača 2008. © 2005 by Markus Zusak © Za hrvatsko izdanje: Profil International 2008. Ni jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.
ISBN 978-953-12-0756-0
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 657894.
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA2 2
14.2.2008 23:23:22
Markus Zusak
kradljivica k nj i g a prevela s engleskog Lada Silađin
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA3 3
14.2.2008 23:23:22
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA4 4
14.2.2008 23:23:22
Za Elisabeth i Helmuta Zusaka, s ljubavlju i divljenjem.
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA5 5
14.2.2008 23:23:22
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA6 6
14.2.2008 23:23:22
PROLO G
G orje
krhotina
u ko j e m n a š a pr i p ov j e d a č i c a pre d s t av lj a : s eb e – b oj e – i k r a d lj i v i c u k nj i g a
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA7 7
14.2.2008 23:23:22
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA8 8
14.2.2008 23:23:22
SMRT I ČOKOLADA
Prvo boje. Potom ljude. Tako ja obično vidim stvari. Ili bar pokušavam.
Evo jedne male injenice Umrijet ćete. Najiskrenije se trudim pristupiti ovoj temi vedro, iako većinu ljudi nešto koči da mi povjeruju, unatoč svim mojim uvjeravanjima. Molim vas, vjerujte mi. Nedvojbeno mogu biti vedra. Mogu biti blaga, brižna, bezbolna. Da ne idemo dalje od B. Samo ne tražite od mene da budem draga. Dragost nema veze sa mnom.
R eakcija na sp omenu tu injenicu Zabrinjava li vas to? Molim vas – ne bojte se. Ako ništa drugo, pravedna sam. 9
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA9 9
14.2.2008 23:23:23
Markus Zusak
Naravno, uvod. Početak. Zaboravih na pristojnost. Mogla bih se dolično predstaviti, no to zapravo nije potrebno. Dobro ćete me, i doskora, upoznati, ovisno o različitim rasponima varijabli. Dovoljno je reći da ću u nekom trenutku stajati nad vama, što je dobrohotnije moguće. Vaša će duša biti u mojim rukama. Na moje će se rame spustiti boja. Nježno ću vas odnijeti. U tom ćete trenutku ležati (rijetko zatičem ljude u stojećem položaju). Bit ćete zgrušani u vlastitome tijelu. Možda se zbude i otkriće; krik će prosliniti niza zrak. Jedini zvuk koji ću potom čuti bit će moje disanje, zvuk mirisa i mojih koraka. Pitanje je, koja li će boja sve prožeti u trenutku kada dođem po vas? Što li će govoriti nebo? Osobno, volim nebo boje čokolade. Tamne, tamne čokolade. Kažu da mi pristaje. Trudim se, međutim, uživati u svakoj boji koju vidim – u cijelome spektru. Otprilike milijardu okusa, ni jedan sasvim isti, i nebo koje možete polako sisati. To smanjuje stres. Pomaže mi da se opustim.
Jedna teorijica Ljudi promatraju boje dana samo na njegovu početku i kraju, no meni je sasvim očito da se dan pretapa kroz mnoštvo nijansi i intonacija, sa svakim novim trenutkom. Jedan jedini sat može se sastojati od tisuća različitih boja. Voštano žutih, oblacima popljuvanih plavih. Tmurnih tmina. S obzirom na svoj posao, svjesno se trudim da ih primijetim.
10
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA10 10
14.2.2008 23:23:23
KRADLJIVICA KNJIGA
Kako već natuknuh, jedina je osobina koja me spašava rastresenost. Pomaže mi da ostanem pri zdravoj pameti. Pomaže mi da izdržim s obzirom na to koliko već radim ovaj posao. Problem je samo: tko bi mene ikad mogao zamijeniti? Tko bi uskočio dok se ja odmaram u tipičnome praznično-odmarališnom odredištu, bilo ono tropskoga ili skijaškoga tipa? Odgovor je, naravno, nitko – što me i nagnalo da donesem svjesnu, promišljenu odluku – da rastresenost učinim svojim praznikom. Treba li uopće reći, praznikujem na mahove. U bojama. Ipak, možda se pitate, što će njoj uopće praznici? Od čega se ona mora odmoriti? Što me dovodi do moje sljedeće stavke. To su ostaci ljudi. Preživjeli. Ne mogu podnijeti pogled na njih, iako još često zakažem. Svjesno tražim boje da mi odvrate misli s njih, ali s vremena na vrijeme vidim one koji su ostavljeni kako se drobe u slagalicu spoznaje, očaja i iznenađenja. Imaju probušena srca. Imaju pluća iz kojih je izbijen dah. To me pak dovodi do teme o kojoj vam pripovijedam večeras, ili danas, ili koji već bili sat i boja. Priča je to o jednoj od onih vječno preživjelih – kojoj uvijek majstorski uspije da je ostave. To je zapravo samo pričica o, između ostaloga: • jednoj djevojčici • nekoliko riječi • harmonikašu • nekoliko fanatičnih Nijemaca • židovskom šakaču • i poprilično mnogo krađe. Kradljivicu knjiga vidjela sam triput. 11
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA11 11
14.2.2008 23:23:23
POKRAJ ŽELJEZNIČKE PRUGE
Prvo je stiglo nešto bijelo. Zasljepljujuće. Neki od vas sad najvjerojatnije misle kako bijela zapravo i nije boja, i slične otrcane besmislice. E pa, ja sam ovdje kako bih vam rekla da jest. Bijela neupitno jest boja i, osobno, mislim da se sa mnom ne želite prepirati.
O h r a b r u j u a i z j a va Molim vas, smirite se, unatoč prethodnoj prijetnji. To su samo puste riječi – nisam nasilna. Nisam zlonamjerna. Ja sam posljedica.
Da, bilo je bijelo. Kao da je cijela zemaljska kugla bila odjevena u snijeg. Kao da ga je navukla, onako kako se navlači pulover. Pokraj željezničke pruge, otisci stopala potonuli su do potkoljenica. Drveće se umotalo u ledene pokrivače. Kao što biste i očekivali, netko je umro. 12
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA12 12
14.2.2008 23:23:23
KRADLJIVICA KNJIGA
Nisu ga mogli samo ostaviti na tlu. Sad to i nije bio toliki problem, no uskoro će tračnice očistiti i vlak će morati krenuti dalje. Bila su ondje dva sprovodnika vlaka. Bile su ondje majka i njezina kći. Jedno truplo. Majka, djevojčica i truplo ostali su tvrdoglavi i tihi. „Pa, što još hoćete da učinim?“ Jedan je sprovodnik bio visok, drugi nizak. Visoki je uvijek progovarao prvi, iako nije bio nadređeni. Pogledao je nižega i okruglijega. Onoga sa sočnim, crvenim licem. „Pa“, glasio je odgovor, „ne možemo ih samo ostaviti ovako, je li?“ Visoki je gubio strpljenje. „Zašto ne?“ A manji je bio prokleto blizu da eksplodira. Pogledao je visokome u bradu i viknuo „Spinnst du? Jesi li glup?!“ Gnušanje na njegovim obrazima sa svakim je trenutkom raslo. Koža mu se proširila. „Hajde“, reče gazeći kroza snijeg. „Budemo li morali, odnijet ćemo ih sve troje natrag. Obavijestit ćemo sljedeću postaju.“ Što se pak mene tiče, ja sam već počinila osnovnu pogrešku. Ne mogu vam dočarati koliko sam ozbiljno bila razočarana samom sobom. Isprva sam sve učinila kako treba: Proučila sam zasljepljujuće, snježnobijelo nebo koje je stajalo na prozoru vlaka u pokretu. Gotovo sam ga udahnula, no ipak sam pokleknula. Popustila sam – zainteresirala sam se. Za djevojčicu. Svladala me znatiželja i ostala sam koliko mi je raspored dopuštao, i gledala. Dvadeset i tri minute poslije, kad se vlak zaustavio, izašla sam s njima. U naručju mi je bila mala duša. 13
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA13 13
14.2.2008 23:23:23
Markus Zusak
Stala sam malo udesno. Dinamični sprovodnički duo probio se natrag do majke, djevojčice i maloga muškog trupla. Jasno se sjećam da mi je toga dana dah bio glasan. Čudim se da me sprovodnici u prolazu nisu primijetili. Svijet se objesio pod pritiskom tolikog snijega. Kojih desetak metara lijevo od mene stajala je blijeda, mrazom ošinuta djevojčica, praznoga želuca. Usta su joj se tresla. Hladne su joj ruke bile prekrižene. Suze su se zaledile na licu kradljivice knjiga.
14
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA14 14
14.2.2008 23:23:23
POMRČINA
Sljedeća je boja karakteristično crna, da pokažem raspon svoje svestranosti, ako baš hoćete. Bio je to najmračniji trenutak pred svitanje. Ovaj sam put došla po čovjeka od jedva dvadeset i četiri godine. U određenom je smislu to bilo lijepo. Zrakoplov je još kašljao. Dim mu je sukljao iz oba plućna krila. Kad se srušio, u zemlji su nastale tri duboke posjekline. Krila su mu sad bila batrljci. Nema više lamatanja. Ne za ovu metalnu ptičicu.
Još nekoliko malih injenica Katkad dođem prerano. Požurim se, a neki se ljudi drže života dulje od očekivanog. Nakon nekoliko minuta dim se iscrpio. Više nije imao što dati. Prvi je stigao dječak, teško dišući i noseći nešto nalik kutiji s alatom. Vidno zabrinut, približio se pilotskoj kabini i gledao pilota 15
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA15 15
14.2.2008 23:23:23
Markus Zusak
procjenjujući je li živ, što je ovaj u tome trenutku još bio. Kradljivica knjiga stigla je možda 30 sekunda poslije. Prošle su godine, ali prepoznala sam je. Dahtala je. Iz kutije s alatom dječak je, ma zamislite, izvadio plišanog medu. Gurnuo je ruku kroz razbijeno staklo vjetrobrana i stavio ga pilotu na grudi. Nasmiješeni medo sjedio je tako šćućuren u zbijenoj olupini čovjeka i krvi. Nekoliko minuta poslije, iskoristila sam svoju priliku. Bio je pravi trenutak. Ušetala sam, oslobodila mu dušu i nježno je iznijela. Ostalo je tek tijelo, miris dima koji se polako gubi i nasmiješeni plišani medo. Dok je gomila hrpimice nadolazila, stvari su se, naravno, promijenile. Obzor je počeo ugljeniti. Od gornjeg je crnila sad ostala tek črčkarija, a i ona je brzo nestajala. Čovjek je, kao kontrast tome, bio boje kosti. Koža boje kostura. Izgužvana uniforma. Oči su mu bile hladne i smeđe – poput mrlja od kave – a zadnji ostaci žvrljotine odozgor tvorili su čudan, no poznat oblik. Potpis. Gomila je učinila ono što gomile već čine. Dok sam se probijala, svaka je osoba stajala i igrala se tišinom. Bila je to mješavina nepovezanih pokreta ruku, prigušenih rečenica i nijemog, nelagodnog okretanja. Kad sam bacila pogled natrag na zrakoplov, pilotova otvorena usta kao da su se smijala. Posljednja surova šala. Još jedan ljudski štos. 16
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA16 16
14.2.2008 23:23:23
KRADLJIVICA KNJIGA
Mrtvac obavijen svojom uniformom dok se sve sivije svjetlo hrve s nebom. Kao i u mnogo drugih slučajeva, baš kad sam bila na odlasku, nakratko ponovno nastade sjena, konačni trenutak pomrčine – spoznaja još jedne otišle duše. Vidite, unatoč svim bojama koje dodiruju i zahvaćaju sve što vidim na ovome svijetu, ja često, makar na tren, uhvatim pomrčinu kad ljudsko biće umre. Vidjela sam ih na milijune. Vidjela sam više pomrčina no što se želim sjetiti.
17
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA17 17
14.2.2008 23:23:23
ZASTAVA
Kad sam je posljednji put vidjela, bilo je crveno. Nebo je bilo poput juhe, uzavrelo i uskomešano. Mjestimice i zagorjelo. Crne mrvice i papar, prosuti po crvenilu. Na ulici koja je izgledala poput uljem zamašćenih stranica djeca su se do maločas igrala školice. Kad sam stigla, još sam čula odjeke. Topot stopala na cesti. Smijeh dječjih glasova i osmijesi poput soli, u brzom raspadu. Potom, bombe. Ovaj je put sve stiglo prekasno. Sirene. Krici kukavice na radiju. Sve prekasno. U nekoliko su se minuta posložili i naslagali plastovi betona i zemlje. Ulice su bile raspucale vene. Krv je lila dok se nije zgrušala na cesti, a tijela su se zaglavila, poput naplavljenog drveća nakon poplave. Bili su zalijepljeni za tlo, svi do jednoga. Zavežljaj duša. Je li to bila sudbina? Nesreća? 18
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA18 18
14.2.2008 23:23:23
KRADLJIVICA KNJIGA
Je li ih to tako zalijepilo za tlo? Naravno da nije. Ne budimo glupi. To je vjerojatno imalo više veze s bombama koje su bacili ljudi skriveni u oblacima. Satima je nebo bilo razorne, domaće crvene boje. Njemački je gradić još jednom poharan. Pahuljice pepela padale su tako divnoho da ste bili u napasti isplaziti jezik i uhvatiti ih, kušati. Samo što bi vam spržile usne. Skuhale bi vam usta. Jasno to vidim. Baš sam bila na odlasku kad sam je našla kako ondje kleči. Gorje krhotina bilo je ispisano, projektirano, podignuto oko nje. Stiskala je knjigu. Kradljivica knjiga se, uza sve ostalo, očajnički željela vratiti u podrum, pisati, ili pročitati svoju priču, još jednom, posljednji put. Sad, u retrospektivi, jasno to vidim na njezinu licu. Žudjela je za tim – za sigurnošću, osjećajem doma – no nije se mogla pomaknuti. Osim toga, podrum više nije postojao. Bio je dio osakaćena krajolika. Ponovno vas molim da mi vjerujete. Željela sam stati. Čučnuti. Željela sam reći: „Žao mi je, dijete.“ Ali ne smijem. Nisam čučnula. Nisam progovorila. Umjesto toga, neko sam je vrijeme promatrala. Kad se uspjela pokrenuti, slijedila sam je.
19
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA19 19
14.2.2008 23:23:23
Markus Zusak
Ispustila je knjigu. Kleknula je. Kradljivica knjiga je zaridala. Kad je počelo raščišćavanje, na njezinu su knjigu nekoliko puta nagazili i, unatoč naredbama da se počisti samo betonski krš, djevojčičina najveća dragocjenost bačena je na kamion sa šutom, a to me natjeralo da djelujem. Popela sam se i uzela je u ruku ne sluteći da ću u godinama koje dolaze, na svojim putovanjima, njezinu priču pročitati nekoliko stotina puta. Promatrat ću mjesta gdje su nam se putevi presjekli i diviti se onome što je djevojčica vidjela, i kako je preživjela. To je najviše što mogu – gledati kako se njena priča polako uklapa u sve ostalo čemu sam u to doba nazočila. Kad je se sjetim, vidim dugi niz boja, no najjače odjekuju upravo one tri u kojima sam je vidjela uživo. Katkad uspijem lebdjeti visoko iznad ta tri trenutka. Visim u zraku, a zamućena istina, krvareći, postaje jasnija. Tada ih vidim kako se oblikuju.
Boje crvena:
bijela:
crna:
Padaju jedna na drugu. Nažvrljana karakteristično crna, na zasljepljujuću globalno bijelu, na gustu jušno crvenu. Da, često je se sjetim, a u jednome od svojih mnogobrojnih džepova zadržala sam njezinu priču kako bih je pripovijedala dalje. Dio je gomilice koju nosim, u kojoj je svaka na svoj način izu20
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA20 20
14.2.2008 23:23:23
KRADLJIVICA KNJIGA
zetna. Svaka je pokušaj – beskrajna težnja – da mi dokaže kako ste vi, i vaše ljudsko postojanje, vrijedni truda. Evo je. Jedna od pregršt. Kradljivica knjiga. Ako ste raspoloženi, pođite sa mnom. Ispripovijedat ću vam priču. Nešto ću vam pokazati.
21
kradljivica knjiga (zvjezdice-KA21 21
14.2.2008 23:23:23