Septembar 1995: Na kraju puta
Oproštaj s kraljem (Autor: Senad Pećanin) Karim Zaimović, 1971-1995
Kada sam u septembru 1992. godine odlučio pokrenuti Dane, nisam razmišljao koga pozvati u redakciju. Magloviti koncept novine koju sam želio napraviti bio je tijesno povezan sa ljudima koje sam htio pridobiti za svoju ideju. Na moje veliko oduševljenje, pristali su i Ivan i Mladen i Karim i Semezdin i Miljenko i Darko i Milomir. Najmanje vremena za ubjeđivanje potrošio sam na Karima i Milomira. Karimova uža specijalnost - strip - ubrzo je postala prepoznatljivi zaštitni znak našeg magazina. Strip je neprimjetno ušao na naše stranice zahvaljujući Karimovom znanju i zaljubljenosti u ono što radi. Njegova ljubav prema stripu je ponekad znala biti predmetom naših šala. Recimo, kada sam prvi put izlazio iz Sarajeva, svi su naručivali da im donesem hranu, piće, cigarete, a Karim je molio stripove. Ili, nikad se na Ozrena i mene nije više naljutio nego onda kada smo ga folirali da smo u broj koji još nije odštampan pustili kritiku u superlativima o jednom jako lošem stripu. No, svoju strast prema ovoj umjetnosti, suptilno je i smišljeno, kašičicu po kašičicu, prenosio i na nas, tako da smo svi, kojima se do tada strip završavao sa Alanom Fordom, postali redovni "pacijenti" njegove bogate biblioteke. Pogrešno bi iz ove priče o stripu bilo izvući zaključak da Karim nije bio veoma obrazovan poznavalac muzike, književnosti, filma i slikarstva. Nijedan rock koncert na "Obali" tokom rata nije propuštao, ali su mi se u sjećanje urezale sljedeće "terapije": tokom prve ratne zime, dok su četnici najstrašnije razarali grad, nigdje nije bilo struje, a mi smo se svi kolektivno popalili za pjesmu Sa Gradačca, bijele kule u izvođenju Safeta Isovića. Koliko god je puta emitovali na radiju, nama je bilo malo. Zato sam je ja nekako presnimio na kasetu, i to dva puta zaredom, pa bismo je, natrpani u golfu, Karim, Ivan, Mladen, Miljenko, Semezdin i ja, po nekoliko puta slušali vozeći se po Vratniku i Mejtašu, noću, bez svjetala, dok padaju granate. Karimova otmjenost je ponekad nervirala. Bivalo je to u trenucima kada se taman ufuraš da si šatro dobar politički novinar, komentator, a onda iz razgovora shvatiš da ono o čemu se
http://www.plbih.org