Quint Buchholz
Lijepo spavaj, medvjediću
Planet Zoe
Navečer je medvjedić skinuo svoje hlačice s jabukom na džepu i odjenuo pidžamu sa zvjezdicama.
Odslušao je dugačku priču za laku noć. Odšaptao je svoju kratku molitvicu. Pjevušio je uz uspavanku. I dobio je pet pusa.
Onda je još popio gutljaj vode iz plave šalice. Odjednom je postao žedan, baš kao i svake večeri.
Zatim je navukao svoje crvene noćne čarapice. Na njih je, naime, zaboravio. Potom je htio da nekako ugriju zrak ispod dekice. Bilo mu je hladno tamo unutra.
I onda, tek onda su smjeli ugasiti svjetlo u medinoj sobi.
Sada je sve tiho i mirno. Ali medvjediću se joť ne spava.
Kada mali medvjedi ne mogu spavati, tiho se iskradaju iz svojih krevetića, slažu stubište od knjiga i penju se na prozor da kroz njega promatraju…
Mjesec cijelu noć sjaji na nebu i svojim nježnim svjetlom miluje livade, kuću, stabla, rijeku i cijeli svijet.
I zaviruje u medvjedićev prozor.
Medvjedić mu šalje još jednu pusu za laku noć…
…a onda utone u san.