Virski LIST
Broj 6
Godina I.
Travanj 2008.
zapadni vodovodni pravac u temi broja
oda koja zivot znaci
tema broja
Kada koncem 2009. godine, za kada je predviđen završetak radova na izgradnji magistralnog vodovoda Petrčane-NinPrivlaka-Vir nazvanog i Zapadni pravac, iz slavina stanovnika ove zadarske mikroregije poteče voda, Vir će po prvi puta u svojoj povijesti dobiti ono bez čega je nezamisliv život – pitku vodu iz vodovodnih cijevi. U izgradnji Zapadnog pravca, teškog 60 milijuna kuna i većim dijelom financiranog od strane države, sudjeluje preko realizacije njegove Četvrte faze vrijedne 11,5 milijuna kuna i Općina Vir sa svojom komunalnom tvrtkom «Vodovod Vir», i to s gradnjom lokalne vodovodne mreže te s financijskim udjelom od oko 3,5 milijuna kuna. O ozbiljnosti cijelog projekta koji se zahuktao u svojoj trećoj godini postojanja, kao i o njegovom silnom značaju za cijelu zadarsku regiju i, šire, Dalmaciju svjedoče među ostalim i golema financijska sredstva koja su do sada utrošena i koja će se tek uložiti u gradnju vodovoda. Potpisanim ugovorom u Splitu kojim je
Nastavak na str. 6.
U izgradnji Zapadnog pravca sudjeluje i Zadarska županija koja će dati 14 milijuna kuna: 4,5 milijuna
oda koja zivot znaci priča o zapadnom vodovodnom pravcu Po planiranoj dinamici radova na magistralnom vodovodu Zapadnog pravca koja je, osim javno preko medija, od strane predstavnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, «Hrvatskih voda» i zadarskog «Vodovoda» kao nositelja spomenutog pravca, potvrđena u razgovorima i virskom načelniku Kapoviću, dolazak magistralnog vodovoda na Vir i priključenje cijelog sustava bit će spremno do kraja 2009. godine
kuna u 2009. godini, 3,5 milijuna u 2010., a preostalih 6 milijuna kuna u 2011. godini
virske vode
travanj 2008.
Nastavak sa str. 5. hrvatska Vlada u studenom prošle godine odlučila sufinancirati s 280 milijuna kuna Program regionalnog sustava vodoopskrbe Dalmacije, osim Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske u cijelu je stvar uključena i Zadarska županija.
Državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture
Voda sa Zrmanje Taj je ugovor, kojega je potpisao zadarski župan Ivo Grbić, omogućio financiranje zadarskih kapitalnih infrastrukturnih projekata, Regionalni vodoopskrbni sustav Zadarske županije koji objedinjuje dva sustava zadarskog zaleđa nazvana Istočni i Zapadni pravac, čime će po prvi put vodu imati gotovo cijeli kopneni dio Zadarske županije. Uz prvotni ugovor o financiranju izgradnje Istočnog pravca vodovoda, vrijedan 160 milijuna kuna, Vlada je potpisala
Zapadni je pravac projekt u obje varijante, kao magistralni pravac i kao lokalna mreža, zajednički projekt države i jedinica lokalnog upravljanja. Njegova je vrijednost 60 milijuna kuna i dva aneksa ugovoru s dodatnih 110 milijuna kuna, pa se izgradnja Druge faze Istočnog vodoopskrbnog pravca proširila i na izgradnju vodovoda na području zapadnog dijela koji osim Nina i Privlake obuhvaća i – Vir. Do sada je, po grubim procjenama, sa završetkom magistralnog cjevovoda do Debeljaka, Zemunika Gornjeg i Škabrnje napravljeno znatno više od trećine cjelokupnog posla. S druge strane, na Zapadnom pravcu voda s rijeke Zrmanje dovest će se do Nina i Privlake, a potom na otok Vir na kojemu se do lipnja ove godine očekuje završetak postavljanja cjevovoda s paralelnim vodovodnim cijevima od 400 i 100 milimetara. Uz spomenute vodovodne trase, iz Vlade Republike Hrvatske najavljen je i projekt izgradnje vodoopskrbnog sustava podve-
Zdravko Livaković
Jednostavno je nezamislivo i skoro nevjerojatno da u 21. stoljeću u ljetnim mjesecima toliki broj ljudi nema primjerenu vodu, kao što je sada na otoku Viru, kaže državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, predsjednik Nadzornog odbora «Hrvatskih autocesta» i «Hrvatskih cesta» te član Nadzornog odbora «Hrvatskih voda», Zadranin Zdravko Livaković, objašnjavajući razloge zbog kojih je vlada RH zajedno s partnerima i lokalnom samoupravom krenula u realizaciju velikog projekta vodovodizacije Dalmacije kojim će do kraja 2009. godine i otok Vir, po prvi put u svom dugom postojanju, dobiti pitku vodu. Sporazumom koji je potpisan u listopadu Vlada je čvrsto odlučila riješiti
lebitskog područja, kao i kasniji nastavak izgradnje vodoopskrbnog sustava za zadarske otoke. Osim Vlade RH, odnosno Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, kao jamac sigurnosti i ozbiljnosti provođenja ovog projekta javljaju se i «Hrvatske vode», Svjetska banka, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Fond za regionalni razvoj, Zadarska županija, brojne tvrtke kao izvođači radova, projektantske kuće
pitanje vodoopskrbe, kaže državni tajnik Livaković, i dodaje: Vir će dobiti vodu Donijela je odluku o sufinanciranju Programa regionalnog sustava vodoopskrbe Dalmacije. Time će, među ostalima, u sklopu rješavanja pitanja vode u Zadarskoj županiji i Vir dobiti vodu, a poboljšat će se također vodoopskrba Nina, Privlake i Vrsi. To je sigurno. I dalmatinsko zaleđe od Šibenika pa dalje autocestom sve do Zagvozda u teškom je stanju, pa je u tom smislu također potpisan Sporazum sličnih aktera kako bi se i to pitanje riješilo. Nakon toga rješavat će se pitanje vodoopskrbe pučinskih otoka poput Dugog otoka, Premude
i, naravno, jedinice lokalne samouprave koje zajedno sa svojim stanovništvom mogu najbolje predočiti o kakvim je projektima riječ. Jednostavno, bez pitke vode nema života dostojnog čovjeka u 21. stoljeću. Virski vodovod i kanalizacija Teško je riječima opisati značaj cijelog projekta za sve nas; sva mjes-
Projektom je definirano devet spojnih mjesta, šahtova, s magistralnog cjevovoda na mrežu otoka Vira s mogućnošću da se u
Sigurno je, Vir će dobiti vodu Država je donijela odluku o sufinanciranju Programa regionalnog sustava vodoopskrbe Dalmacije čime će, među ostalima, i Vir dobiti vodu, tvrdi državni tajnik i Silbe, ali s naknadnim datumima. Time su, što se tiče vodoopskrbe kao osnovnog preduvjeta za život, stvorene pretpostavke da se u sljedeće tri, četiri ili najkasnije pet godina sve to skupa riješi. 400 milijuna kuna Nakon što se riješe osnovni životni uvjeti, nadogradnja bi trebala doći u stvaranju uvjeta za egzistencijalno i strateško opredjeljivanje k turističkom razvoju u cijeloj Županiji, posebice na njezinom zapadnom dijelu u koji je uključen otok Vir. Livaković kaže: Apsolutno. Nikakve gospodarske grane, a u prvom redu turizam, ne mogu se razvijati bez kvalitetne vodoopskrbe. Nemoguć je razvoj regije bez rješenja tog pitanja, da ne spominjem koliko je voda neophodna za domicilno stanovništvo. Paralelno s cijelim projektom Vlade
Republike Hrvatske, odnosno u najznačajnijem obimu Ministarstva mora, turizma i infrastrukture te «Hrvatskih voda», idu i projekti odvodnje sadržani u projektu «Zaštita Jadrana od onečišćenja». Državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture ističe značaj tih projekata ukupno vrijednih od 380 do 400 milijuna kuna koje sufinanciraju Ministarstvo mora, «Hrvatske vode», lokalna zajednica i Svjetska banka: U povratu sredstava oko 60 posto vraća se kroz cijenu vode, dok preostali dio država daje bespovratno. Osim tog većeg projekta, postoji i cijeli niz manjih sustava zaštite od onečišćenja tako da mogu kazati kako se država ozbiljno uhvatila u koštac s rješenjem problema vodoopskrbe i odvodnje. A cijeli će projekt biti podržan i još jednim značajnim investiranjem u zapadni dio virske mikroregije. U veljači je započela gradnja i rekon-
strukcija 18,5 kilometara takozvane brze ceste Zadar-Vir čije se okončanje očekuje za godinu i pol. Investitor tog projekta teškog 85 milijuna kuna, u udjelu s 40 posto, su «Hrvatske ceste» na čelu čijeg se Nadzornog odbora nalazi državni tajnik Livaković. Brza cesta Ostatak sredstava za cestu osigurat će se preko kredita Europske banke za obnovu i razvoj. Na taj bi način Vir osim rješenja pitanja pitke i kvalitetne vode, riješio pitanje brze i kvalitetne prometne povezanosti s kopnom. Tako smo i zamislili da se uz izgradnju nove ceste prema virskom mostu kombinira investicija zajedno s vodoopskrbom, jer je time i jeftinije rješenje pitanja imovinskih odnosa. Odlučili smo u komadu riješiti i vodu i cestu, zaključuje Livaković.
ta i njegove žitelje na zapadnom dijelu zadarske županije, a naročito i prvenstveno za stanovnike Vira, kaže načelnik Općine Vir Kristijan Kapović. Razumljivo je i zašto. Na tom zapadnom pravcu od grada Zadra jedino otok Vir uopće nema vodu. Kožino, Petrčane, Zaton, Vrsi, Nin i Privlaka dobili su je prije tridesetak godina, no cijevi i cjevovodi koji su tada postavljeni svojim kapacitetima dovoda vode više ne zado-
Nastavak na str. 8. budućnosti, ako se ukaže potreba, napravi još neko spojno mjesto u skladu s razvojem otoka
virske vode
travanj 2008.
Nastavak sa str. 7. voljavaju potrebe tih mjesta koja su se u međuvremenu razvila i daleko premašila prijašnje kapacitete. Kako je riječ o pravcu koji je poznat u Zadarskoj županiji i kao turistički pravac i koji, prije svih, uključuje Petrčane, Zaton i Nin te s potencijalnim velikim turističkim mogućnostima u izgradnji Privlake i Vrsi, jasna je i nužna potreba vodovodne modernizacije cijelog pravca. Pogotovo, kada u cijelu sliku tog zapadnog dijela uključimo i otok Vir koji s više od devet tisuća izgrađenih objekata jednostavno «vapi» za vodom. Po planiranoj dinamici radova na magistralnom vodovodu Zapadnog pravca koja je, osim javno preko medija, od strane predstavnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, «Hrvatskih voda» i zadarskog «Vodovoda» kao nositelja spomenutog pravca, potvrđena u razgovorima i vir-
tralnog vodovoda, odnosno Zapadnog pravca, koje će se u izvedbi vjerojatno i premašiti, s ukupno 10 posto od iznosa participirat će općine. Preciznije, 6 milijuna kuna iznos je koji će zajednički platiti općine Nin, Vrsi, Privlaka i Vir. S obzirom na broj objekata, priključaka i potencijalnih korisnika vodovoda, Općina Vir participirat će s 53 posto iznosa, ili s nešto više od 3,5 milijuna kuna. Ta sredstva planiramo u proračunu svake godine, kako ove tako i prošle. Ona će biti dostavljena zadarskom «Vodovodu» kao nositelju radova, napominje virski načelnik. Cijeli će lokalni projekt mjesne vodovodne mreže biti nadopunjen i kanalizacijskom mrežom, odnosno odvodnjom, jer u Općini ne žele riskirati s potencijalnim ekološko opasnim posljedicama koje bi kao mogućnost postojale bez izgradnje kanalizacije. Zato je Općina Vir još 2005. godine položila oko tisuću i tristo metara
U planiranom tempu završili bi posao izgradnje vodovodne i kanalizacijske mreže za 900 objekata u Centru i Radovanjici do kraja 2009. godine. Time bi napravili veliki posao, kaže načelnik Kapović
skom načelniku Kapoviću, dolazak magistralnog vodovoda na Vir i priključenje cijelog sustava bit će spremno do kraja 2009. godine. U prvim mjesecima 2010. očekuje se kako će pravac biti stavljen pod napon. Kapović tvrdi: Ono što je bitno za nas na Viru je saznanje kako ćemo do toga vremena sigurno posložiti mjesnu mrežu za dva naselja: Centar i Radovanjica s otprilike 900 priključaka. Ta dva naselja imat će, dakle, mjesnu mrežu koja će priključivanjem na magistralni pravac u 900 objekata dovesti vodu na slavine. Ovaj je projekt u obje varijante; kao magistralni pravac i kao lokalna mreža, zajednički projekt države i jedinica lokalnog upravljanja. Od spomenutih 60 milijuna kuna vrijednosti magis-
cjevovoda za vodu, a potom je prekinula s radovima čekajući ishodovanje dozvola. U prvom redu pozitivno rješenje Studije za zaštitu okoliša, a potom i lokacijske i građevinske dozvole s kanalizacijom kako bi se cijeli projekt vodovoda i kanalizacije paralelno izvodio. Pozitivno mišljenje Studije za zaštitu okoliša smo dobili, dobili smo i lokacijsku dozvolu te predali glavne projekte za dobivanje građevinske dozvole. Očekujem kako ćemo do ljeta dobiti i građevinsku dozvolu za kanalizaciju kako bi u rujnu krenuli s izgradnjom mjesne mreže vodovoda i kanalizacije. U tom tempu završili bi planirani posao izgradnje vodovodne i kanalizacijske mreže za 900 objekata u Centru i Radovanjici. Time bi napravili veliki posao, zaključuje
Nastavak na str. 10.
10 pitanja
Deset pitanja vezanih uz izgradnju magistralnog vodovoda Petrčane-NinPrivlaka-Vir, takozvanog Zapadnog pravca, postavili smo direktoru zadarskog «Vodovoda» Darku Kasapu. Evo njegovih razmišljanja vezanih uz ovaj projekt. VL Hoće li, prema predviđanjima, magistralni vodovodni pravac Petrčane-Nin-Privlaka-Vir odnosno takozvani Zapadni pravac biti okončan do kraja 2009. godine? Kasap Radovi na izgradnji Zapadnog pravca odvijaju se kroz četiri faze. Dovršetak I. i IV. faze planiran je za jesen 2008. godine, dok se početak izgradnje II. i III. faze koje uključuju magistralni cjevovod, podmorski cjevovod, crpnu satnicu Vir i vodospremu Vir očekuje uskoro, a dovršetak do kraja 2009. godine. VL Kolika je vrijednost cijelog projekta Zapadnog pravca? Kasap Za provođenje projekta Zapadnog pravca kao složenog sustava, Sporazumom o sufinanciranju programa
Direktor zadarskog «Vodovoda» Darko Kasap
Zapadni pravac
od A do Četvrte faze izgradnje regionalnog sustava vodoopskrbe Dalmacije predviđena su financijska sredstva u iznosu od 60 milijuna kuna. VL Koliko košta IV. faza, odnosno dio koji se tiče otoka Vira? Kasap Ta faza predviđa izgradnju magistralnog cjevovoda po otoku Viru, a procijenjena je na iznos od 11,5 milijuna kuna. Međutim, ona ne može biti u funkciji do okončanja izgradnje svih ostalih faza. VL Smatrate li ovaj projekt najznačajnijim u kojemu sudjeluje, ili kojemu je nositelj, zadarski «Vodovod»? Kasap Zapadni pravac uz projekte Istočnog pravca i Otočnog pravca spada u najznačajnije projekte koji su u sklopu cjelokupnog plana vodoopskrbe zadarske županije. VL Možete li s konkretnim brojkama objasniti općenito značenje vodovodizacije Zadarske županije? Kasap Postojeći vodoopskrbni sustav kojim gospodari «Vodovod d.o.o. Zadar» prostire se na oko 215 tisuća i 250 hektara površine te opskrbljuje oko 150 tisuća stanovnika, a u ljetnim mjesecima i do 200 tisuća stanovnika i kao takav još uvijek nije dosegnuo najudaljenije dijelove Županije u odnosu na sam grad Zadar. Cilj provođenja kapitalnih projekata kroz programe izgradnje Zapadnog, Istočnog i Otočkog pravca je upravo dovođenje vode u najudaljenije dijelove Zadarske županije, što je osnovni preduvjet za razvoj gospodarstva i industrije na perifernim dijelovima. Gotovo je nezamislivo da u 21. stoljeću postoje domaćinstva koja ne raspolažu pitkom vodom iz vodoopskrbnog sustava. VL Koji su interni rokovi i vrsta izvođenja poslova na Zapadnom pravcu?
Četvrta faza predviđa izgradnju magistralnog cjevovoda po otoku Viru, a procijenjena je na iznos od 11,5 milijuna kuna. Međutim, ona ne može biti u funkciji do okončanja izgradnje svih ostalih faza Kasap Kao što je prethodno naglašeno, izgradnja Zapadnog pravca odvija se kroz četiri faze. I. faza uključuje izgradnju magistralnog cjevovoda PetrčaneNin-Vir u dužini 5 tisuća i 257 metara s promjerom cijevi od 500 milimetara. Predviđeni završetak radova je jesen 2008. godine. II. faza je izgradnja magistralnog vodoopskrbnog cjevovoda Petrčane-NinPrivlaka-Vir na dužini 6 tisuća i 502 metra s cjevovodom Nin-Privlaka-most otok Vir promjera 500 milimetara. Predviđeni završetak radova je kraj 2009. godine. III. faza je izgradnja magistralnog vodoopskrbnog cjevovoda Petrčane-NinPrivlaka-Vir, odnosno izgradnja dijela podmorskog cjevovoda crpna stanica Vir 2x PEHD DN s promjerom cijevi od 400 milimetara. Predviđeni završetak radova je kraj 2009. godine. IV. faza je izgradnja magistralnog cjevovoda po otoku Viru, a predviđeni završetak radova je jesen 2008. godine. VL Je li gotovo idejno rješenje za objekte vodospreme i crpnu stanicu na otoku Viru? Kasap Za izgradnju vodospreme Vir i crpne stanice Vir postoji sva potrebna dokumentacija što uključuje Idejno rješenje, Glavni projekt, građevinsku i
lokacijsku dozvolu, a u tijeku je natječaj za izbor izvođača radova. VL Koje su tvrtke, kao partneri ili izvođači radova, uključeni u projekt Zapadnog pravca? Kasap U projekt izgradnje Zapadnog pravca do sada su uključeni projektant «Hidroprojekt-ing d.o.o.» Zagreb, «Vodoinstalacija d.o.o.» Zadar kao izvođač radova na I. i IV. fazi, te «Donat d.o.o.» Zadar kao vršitelj stručnog nadzora nad izgradnjom, dok je izbor izvođača II. i III. faze te pratećih objekata u tijeku. VL S kolikim financijskim udjelom u projektu Zapadnog pravca sudjeluje zadarski «Vodovod», odnosno kolika su izdvajanja «Hrvatskih voda» i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture? Kasap Omjeri u sufinanciranju Zapadnog pravca definirani su Sporazumom o sufinanciranju programa izgradnje regionalnog sustava vodoopskrbe Dalmacije. S najvećim udjelom izdvaja se Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, potom Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, dok su ostali sufinancijeri «Hrvatske vode», Fond za regionalni razvoj i Zadarska Županija. «Vodovod d.o.o.» Zadar kao investitor sudjeluje u sufinanciranju s iznosom PDV-a na sve projekte. VL S obzirom na teren na kojemu se izvodi projekt, kolika je zahtjevnost posla? Možete li je usporediti s nekim prijašnjim poslovima? Kasap Obzirom na dužinu i rasprostranjenost trase projekt sadrži sve elemente vodoopskrbnog sustava; vodospremu, crpnu stanicu, podmorski cjevovod, te obzirom na konfiguraciju terena smatramo ovaj projekt jednim od složenijih koji su se na ovom području realizirali.
10
virske vode
travanj 2008.
Nastavak sa str. 8. Kristijan Kapović. Kada je u lipnju prošle godine opisujući posao koji se izvodio na gradnji zapadnog magistralnog vodovodnog pravca direktor sektora korištenja voda u «Hrvatskim vodama» Ivan Kolovrat kazao kako vjeruje da će 2009. godine «Vir dobiti vodu», izrekao je vjerojatno najvažnije riječi koje se tiču budućnosti otoka. «Stara» virska priča Tek nakon što se riješi pitanje vodovoda i kanalizacije, otvorit će se i brojne druge mogućnosti za normalan i ozbiljan razvoj. U dosadašnjim okolnostima Vir takvu mogućnost jednostavno nije imao, stoga je dolazak vode osnovni preduvjet da se pristupi ozbiljnom i sustavnom planiranju budućnosti otoka, a potom i realizaciji planova. Priča o dolasku vode na Vir i virskom vodovodu stara je i «prožvakana» unazad gotovo 20 godina, ali ima neslavan epilog za brojne razočarane virske stanovnike. Za neke, ona je predstavljala i gubitak velikih novčanih sredstava. Početkom 90-ih tadašnja općinska uprava u suradnji s privatnim investitorima od dvije tisuće i osamsto građana dobila je uplate od po 3 tisuće njemačkih maraka za izgradnju magistralnog vodovodnog pravca, prisjeća se Kapović. Riječ je bila o ukupnoj svoti iznad 8 milijuna DEM-a. Na početku otoka iskopan je kilometar kanala koji je vjerojatno služio kao privid početka radova, pa je građanima ponuđeno priključenje uz uvjet uplate spomenute svote. Priča je dalje tekla kao u «najcrnjim scenarijima» hrvatske stvarnosti. Virska tvrtka «Infrastruktura» koja je dobila koncesiju od strane općinske uprave uskoro je završila u stečaju, a ulozi građana nepovratno su – propali. Iako je u stečajnoj masi «Infrastrukture» bilo sredstava, po okončanju stečaja sva su prava građana na naplatu potraživanja propala iz jednostavnog razloga. Nije ih ni bilo. Kapović objašnjava kako je do toga došlo. Tadašnja općinska uprava podržavala je koncesionara u prikupljanju sredstava, iako on nije izvodio radove, a nakon što je otvoren stečaj nije ni obavijestila građane kako je postupak otvoren. Da jest, tih dvije tisuće i osamsto ljudi moglo se javiti u stečajnu masu i povratiti ako ne sva sredstva, onda barem dio. Cijela ta svojevrsna «operacija vodovod» trajala je od 1993. pa sve do 2001. godine, tako da je, po načelniku
Kapoviću, razumljiva skepsa s kojom su građani Vira dočekali novu akciju gradnje vodovoda na otoku. Zbog toga smo išli logičnim putem da realizaciju vodovoda, sve projekte i izvođenje radova odradimo s vlastitim, ili uz pomoć državnih sredstava. Željeli smo osigurati financijsku strukturu prije izvođenja radova, a tek kada sustav dovedemo do krajnjeg korisnika onda ćemo tražiti da se taj sustav plati. To je bio jedini put s obzirom na ranija iskustva, kaže. Ono što je ključno, činjenica je kako će tim sustavom gospodariti i upravljati jedinica lokalne samouprave, pa i ako bude uplata ići će upravo prema njoj tako da će se zadržavati sva prava. S izgrađenim sustavom građani će jednostavno postati njegovi korisnici.
Freza rovoglodač S obzirom na uvjete, promet i nemogućnost razvijanja posla s jačom dinamikom, zadarska «Vodoinstalacija» je u poslu na Viru upotrijebila Rovoglodač frezu koja kopa rov i iskopani materijal transportnom trakom odmah utovara u kamione. Kopa do dubine od 2,5 metra, a vrijednost takvog novog stroja je oko 600 tisuća eura. To je teža, zahtjevnija i skuplja tehnologija od klasičnog kopanja s rovokopačima, ali radi brzine i čistoće posla primijenili smo je na Viru, kaže direktor «Vodoinstalacije» Davor Jurjević.
Sporazum o sufinanciranju Programa vodoopskrbe Virska će općinska tvrtka «Vodovod Vir» od «Hrvatskih voda», odnosno Ministarstva, mora, prometa i infrastrukture, dobiti 4 milijuna kuna temeljem Sporazuma o sufinanciranju Programa vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda na jadranskim otocima za 2008. godinu. Sporazum je potpisan u utorak u Zagrebu, 22. travnja ove godine, a virska delegacija koju su sačinjavali načelnik Općine Vir Kristijan Kapović i direktor općinske tvrtke «Vodovod Vir» Hrvoje Bašić, bila
11
Vodovod Vir dobiva 4 milijuna kuna je u društvu Zdravka Livakovića, Branka Bašića i Josipa Borića iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, generalnog direktora «Hrvatskih voda» Jadranka Husarića te brojnih drugih predstavnika «Hrvatskih voda», direktora komunalnih tvrtki i drugih uzvanika. Prema aproksimativnom troškovniku kojega su radile «Hrvatske vode» cijeli sustav odvodnje i kanalizacije s 9 tisuća objekata koštat će 380 milijuna kuna, tako da cijeli posao bez podrške države, europskih fondova i bespovratnih sredstava jednostavno nije moguće realizirati. Ovim je Sporazumom «Vodovod
Vir» upotpunio i okrunio dosadašnje djelovanje sudjelovanjem u izradi i donošenju odluke o prihvaćanju Studije o utjecaju na okoliš kanalizacijskog sustava naselja Vir, otok Vir. Osim toga, virska je općinska tvrtka s Bašićem na čelu izvršila biološko istraživanje na budućim trasama ispusta kanalizacijskog sustava otoka Vira, hidrografsku izmjeru i geologiju podmorja na trasi podmorskog ispusta otpadnih voda C.S. Centar-Jug. Idejno rješenje i Glavni projekt ima za glavni vodoopskrbni cjevovod Vir-Centar, I. faze izgradnje uz ishođenu građevinsku dozvolu, potom za odvodnju fekalnih
otpadnih voda sustava Jug, I. faze izgradnje uz ishođenu lokacijsku dozvolu, također i Idejno rješenje glavnih vodoopskrbnih cjevovoda zone Vir-Centar, II. faza izgradnje. U postupku je dobivanje lokacijske dozvole. Ima i Idejno rješenje odvodnje fekalnih otpadnih voda otoka Vira, II. faza izgradnje uz ishođenu lokacijsku dozvolu. Glavni projekt je u izradi. Posjeduje i bazu podataka za budućih 3 tisuće priključaka na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, a izvršeni su i hidroarheološki ronilački radovi na trasi ispusta otpadnih voda C.S. Centar-Jug.
Do početka ljeta «Vodoinstalacija» će završiti radove na Viru Nadam se kako će radovi završiti i prije roka. Napravit ćemo sve što je u našoj moći, kaže direktor «Vodoinstalacije» Davor Jurjević Zadarska tvrtka «Vodoinstalacija» jedna je od vodećih tvrtki u niskogradnji na području zadarske regije i Dalmacije, kaže nam njezin 33-godišnji direktor Zadranin Davor Jurjević kratko je predstavljajući. «Vodoinstalacija» je do sada radila na području cijele Dalmacije, a trenutno s 90 zaposlenih djelatnika svih stručnih profila radi i izvodi radove na području Zadarske županije. Projekt Eko Kaštelanskog zaljeva, ugradnje vodovodnih cijevi profila 700 milimetara, projekt vodovoda preko Paga, ili magistralnog cjevovoda preko Ugljana, a sada i izvođenja radova na vodovodizaciji Vira, s potpisom je ove zadarske tvrtke. Planirani završetak radova kopanja kanala i paralelnog postavljanja cjevovoda s vodovodnim cijevima od 400 i 100 milimetara Jurjević očekuje u lipnju ove godine. Nadam se kako će radovi završiti i prije roka. Napravit ćemo sve što je u našoj moći, kaže. Kratki zastoj kod Prezida uzrokovan je puknućem na jednom segmentu i činjenicom kako su s radovima u
Davor Jurjević «Vodoinstalaciji» došli praktički do razine mora. Kada se uskoro ispumpa voda, preostat će još svega oko 800 metara do kraja trase, odnosno buduće crpne stanice. Tako će se okončati radovi na cjevovodu ukupne dužine 7 tisuća i 100 metara, od čega 6 tisuća i 400 metara otpada na paralelni cjevovod sa sekundarnim cijevima
od 100 milimetara. One će služiti za vodoopskrbu mjesta povratno od vodospreme, odnosno lokalnu mrežu koja će se na nju spajati. Same Daktil cijevi su nodularni lijev mnogo veće čvrstoće od takozvanog sivog lijeva, pa su trenutno jedne od najkvalitetnijih cijevi koje postoje na tržištu za vodoopskrbu. Trajnost im je minimalno između 50 i 100 godina, a imaju i dodatnu polietilensku zaštitu za agresivna tla. Ovisno o konfiguraciji terena, na Viru se nalaze od 1,70 metara do gotovo 2,5 metara dubine. Radi se s teškim cijevima i na prometnicama koje su, poput svih drugih na našim otocima, relativno uske i uz stalno odvijanje prometa. Zato se posao ne može razviti onom dinamikom koja bi se postigla izvan naselja, priča Jurjević o specifičnosti situacije na Viru. Zahvaljuje Viranima, Općini Vir i «Vodovod Viru» na razumijevanju i više nego korektnoj suradnji. Vrijednost cijelog projekta kojega izvodi «Vodoinstalacija» iznosi oko 10,3 milijuna kuna zajedno s kompletnim materijalom.
18
portret
Antonio Tonći Liverić poznatiji kao Spavalica
travanj 2008.
19
vijaticar i doajen virskog turizma Kad od pošte krenete prema vijugavoj Slatini, u živopisnoj uličici Put Lučice, smješten je poveći objekt koji, poput svog osebujnog vlasnika, skriva mnoga značenja, funkcije i namjene. Već samim izgledom prave latinoameričke hacijende na prvi pogled otkriva neobičnost, a sama unutrašnjost koju opasuju s tri strane dva reda balkona s apartmanima i duge terase, te fontana i kamene ploče u atriju, potom kuća za stanovanje u «mrtvom kutu» između ambijentalne konobe i hacijende, govori o posebnosti njezinog vlasnika, 60-godišnjeg Viranina Antonija Tonćija Liverića, svima poznatijeg i na Viru dražeg kao – Spavalica. Spavalica, s nadimkom kao dijelom obiteljskog naslijeđa, ipak nikad ne spava. Nesumnjivi je i neokrunjeni prvak u mnogim vještinama i zanimanjima; prvi je profesionalni ribar na otoku, imao je prvi turistički brod i ujedno najveći brod tog vremena na Viru, prvi je s bocama zaronio na 40 metara, skakao s padobranom, letio vlastitim avionom virskim nebom, imao aerodrom, a u pripremi nove ljetne sezone najavljuje nove senzacije i iznenađenja. Ako ovog ljeta na Viru zato odjednom primijetite paraglajdere, odnosno letače s padobranom zakačenima za gliser, ili ako primijetite gotovo 9-metarski crveni brod s hrpom turista na njemu kako se vozikaju oko otoka, znajte da Spavalica - ne spava. Prvi ribar na otoku Kada je nedavno, polovicom travnja, na Vir doplovio njegov novi turistički brod, zapravo stari ribarski brod obnovljen i sređen za krstarenja s turistima po obližnjim otocima, Liverić je okupio virske prijatelje i u veseloj svečanosti proslavio ponovno rođenje broda za turističku namjenu. Ponosni djed nazvao ga je «Spavalica Vito», po mezimcu i 5-godišnjem
60-godišnji Spavalica virski je prvak u mnogim vještinama i zanimanjima; prvi je profesionalni ribar na otoku, posjeduje prvi turistički brod i bio je svojedobno vlasnik najvećeg virskog broda, prvi je s bocama zaronio na 40 metara, skakao s padobranom, letio vlastitim avionom virskim nebom, imao aerodrom, a u pripremi ljetne sezone najavljuje nove senzacije i iznenađenja unuku Vitu. Dugačak gotovo 9 metara i obojan s vanjske strane u svečanu crvenu te u untrašnjosti u nebesko- plavu boju, «Spavalica Vito» tiho se lješkari u virskoj marini strpljivo čekajući, poput prave dame, potpuno uređenje i dotjerivanje. U Liverićevoj hacijendi u pripremi nadolazeće sezone također se ne miruje. Obiteljski turistički biznis uključuje, osim prijevoza i zabave turista na moru, apartmansku i gastronomsku ponudu, s maksimalnim kapacitetom od 500 sjedećih mjesta. Sama hacijenda nastala je pukim slučajem. Kako je imao dužnika koji mu nije mogao platiti, ponudio mu je vraćanje duga u obilju materijala. Liverić je prihvatio i ponudio posao gradnje kuće Ivici Čepiću Blekiju. Zajedno su na običnom
škartocu u grubo nacrtali obrise buduće hacijende i Čepić je sa svojom ekipom, kaže Spavalica, napravio sjajan posao. Virski Howard Hughes No, turistički biznis s hacijendom došao je tek nakon ribarenja. Još 1979. godine prvi profesionalni ribari na otoku Viru bili su Antonio Liverić Spavalica i Šime Bašić Bojs koji su kao obrtnici bili prijavljeni i plaćali porez. Iako je i prije bilo Virana koji su se bavili ribarstvom, pravi, profesionalni angažman nisu imali. Spavalica smatra kako razlozi leže u nepostojanju luka za brodove, jer nasuprot Vira, kaže, Privlačani su imali luku pa je i ribarstvo bilo puno razvijenije. Kako oba virska ribara na istom mjestu nisu mogla živjeti od profesionalnog ribarenja, Liverić je početkom 90-ih godina na kredit u Privlaci kupio turistički brod «Podlanica» koji je sa 17,5 metara dužine bio tada ujedno i najveći brod na otoku. Tako se s ribarenja Tonći prebacio na turizam i ugostiteljstvo uskoro postavši i vlasnikom prve virske konobe, «Kod Spavalice», koja je kao prva imala ugostiteljsku peku i koja i danas uspješno egzistira. Pet godina kasnije, točnije 2002. godine, nemirni Spavalica je u maniri čuvenog američkog ekscentrika i avijatičara Howarda Hughesa napravio aerodrom s prvom pistom i avionima na Viru postavši također i prvi virski avijatičar. Letio je s ultralakim letjelicama; slovenskim motornim zmajem «Polarisom»i talijanskim dvosjedom «Tucano», kojima je svakodnevno obilazio cijeli otok i organizirao panoramske letove. Kada je letjelicu Liverićev prijatelj «donosio» na Vir iz Vrbovca, letio je preko Velebita na 3 tisuće metara što je obzirom na njemu
Nastavak na str. 20.
20
portret
travanj 2008.
Nastavak sa str. 19. dopuštenih 300 metara rekord iznad svih granica. Preko ograničenja od 300 metara prostor je avionskog koridora što zahtijeva javljanje u zračnu luku, međutim nepostojanje zakona o ultralakim letjelicama u Hrvatskoj omogućilo je letenje «bez limita». Ipak, visine koje je Liverić koristio za let nisu bile veće od 150 do 200 metara. Jednom zgodom, priča nam Liverić, aviončić je dat na upravljanje virskom župniku don Vinku Stjepanu koji je krstario zračnim prostorom oko Vira.
Spavalica leti virskim nebom na svojem aviončiću slovenske proizvodnje «Polaris»
Unuk Vito s golemom licom od 11 kilograma. Po 5godišnjem unuku prvi virski turistički brod dobio je ime
Ambijentalna konoba «kod Spavalice» ukrašena je brojnim autentičnim virskim predmetima koji su ribari koristili u svakodnevnom životu
Prvi profesionalni ribarski brod na kojemu su lovili Tonći Liverić i Šime Bašić Bojs
Spavaličnin stari ribarski brod na muralu na vanjskom zidu konobe
Nemirni Liverić je 2002. godine u maniri čuvenog američkog ekscentrika i avijatičara Howarda Hughesa napravio aerodrom s prvom pistom i avionima na Viru postavši također i prvi virski avijatičar Znatiželjni policajci prišli su Liveriću upitavši ga «tko leti?». «Maknite se», upozorio ih je, «svaki tren sletjet će pop». Cijela stvar mogla je postati ozbiljna da pred ljutim policajcima, koji su mislili kako ih Spavalica zeza, zaista uskoro nije sletio virski župnik koji je usput blagoslovio letjelicu. Kad su vidjeli župnika kako izlazi iz aviončića, nisu mogli doći sebi, sjeća se Tonći Liverić. Uz zadarsku zračnu luku «Zemunik», Spavaličin aerodrom s hangarom jedini je na svijetu koji je imao pistu preko ceste, a bio je smješten iznad Brdonje u Grbama. Uvijek sam imao želju imati avione. Kao dječak od 13-14 godina počeo sam letjeti na jedrilicama, pa sam odlučio kad-tad imati aviončić, kaže Liverić koji je nekoliko godina kasnije skakao s padobranom na Grobničkom polju i tako postao prvi Viranin padobranac. I danas bi na Viru egzistirao aerodrom i možda još pokoji padobranac da, nesrećom po Spavalicu, nije dobio nalog da uništi hangar. Kako bez hangara nije bilo moguće održavati letjelice, jer je u akciji Ministarstva i ministrice zaštite okoliša Marine Matulović-Dropulić naš Liverić bio prinuđen srušiti «na divlje» napravljen hangar, dvije je letjelice prebacio u Vrbovec.
21 S gornje terase Liverićeve hacijende pruža se pogled na Vir
Ne mislim ih prodati. Jednog dana možda ću opet moći letjeti, kaže nam. Neuništivi virski pionir Vođen nemirnim duhom, Spavalica se nije mislio predati pa je nakon «zatvaranja» aerodroma odlučio stari ribarski brod pretvoriti u turistički zapitavši se zašto Vir ne bi imao taxi boat koji će turiste voziti oko otoka. Do početka ljetne sezone očekuje kako će s dodatnim uređenjem i dovršenjem «Spavalica Vito» biti u funkciji za koju je namijenjen. Opremljen je brodskim motorom «Torpedo» s 24 konja s kojim može, u idealnim uvjetima, dohvatiti 9 milja. Do sada je bio registriran za 12 osoba, ali Spavalica očekuje kako će doseći kapacitet za 20-ak osoba. Ukrašen je izvana crvenom bojom koja njegovom vlasniku predstavlja boju Hrvatske, kardinalsku crvenu, boju crvenog tepiha koji je, kako kaže, i američkom predsjedniku Georgu Bushu postavljen pri izlasku iz aviona, a ponosno ističe kako je i car Salomon koristio isključivo crvenu boju. No, prije nego je Liverić odlučio prevoziti turiste i ploviti virskom nebom, istraživao je i čari mora s bocama na 40-ak metara dubine. Kao član sportsko-ronilačkog kluba «Volosko» kraj Rijeke i Opatije, prijatelji koji su bili profesionalni ronioci «navukli» su ga na ronjenje i tako učinili prvim Viraninom koji je ronio na tim dubinama. Ronjenje je fantazija. Pod morem je čisti adrenalin, tvrdi Spavalica koji osjećaj ronjenja uspoređuje s pilotiranjem te kaže kako se to jednostavno mora doživjeti. Uz mnoštvo stvari koje je kao prvi napravio na rodnom otoku, Liverić će s vlastitim američkim gliserom «Crif Craft» od 300-tinjak konja pokušati organizirati i prvi virski paraglajding. Naručio je padobran s kojim će turisti letjeti iznad mora. Nadam se kako će se to realizirati već ovog ljeta. Eto, kad već ne mogu zbog ministrice Dropulić letjeti nebom, letjet će turisti s padobranom, optimistično zaključuje neuništivi virski pionir. Od svega što je prvi radio na Viru stvarajući tako osebujnu životnu priču, Liverić je i kao doajen virskog turizma prvi dovodio estradne zvijezde. Ako ste pomislili kako je to konačno sve, prevarili ste se: u atriju njegove hacijende od 2000. godine organizira se i izbor za Miss Vira. Zadovoljavajući vlastiti pustolovni duh i smisao za turistički biznis, Antonio Liverić obogatio je virsku turističku ponudu bezbrojnim detaljima učinivši je tako, od jednostavne i sive vikendaške turističke zone, znatno slojevitijom i primamljivijom.
Izvlačenje i pranje mriže
I s bočne strane konobe zid je ukrašen slikom Kašteline
«Spavalica Vito» u Lučici
Prvi turistički virski brod «Podlanica» od 17,5 metara na muralu u Spavaličinoj konobi
22
virske vode
travanj 2008.
ajne virskog mora Na 50 metara dubine nalazi se olupina potopljenog njemačkog desantnog tenkonosca MFP-625 koja svjedoči o posljedicama jedne od najvećih bitaka na Jadranskom moru između Britanaca i Nijemaca koju su vodili u listopadu 1944. godine ispred virske obale
23
Kada je sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća splitski «Brodospas» olupine dva nasukana i uništena njemačka desantna tenkonosca, skraćeno MFP-a, oteglio u neko od rezališta, osim raznih i brojnih željeznih komada i čahura na obali, na dnu virskog mora u blizini svjetionika ostao je potopljen i uništen još jedan MFP kao posljednji svjedok dramatičnih događaja iz jedne od najvećih pomorskih bitaka na Jadranu u Drugom svjetskom ratu. Tu, posljednju tajnu virske pomorske bitke, pronalaženjem olupine tenkonosca MFP-625 na 50-ak metara dubine, odgonetnuli su 30-godišnji pravnik i istraživač pomorskih bitaka na Jadranu Viranin Jurica Vučetić i 34godišnji inženjer strojarstva i profesionalni ronilac Bibinjac Venci Lonić zajedno sa svojom ekipom ronilaca. No, do konačne istine o ovom događaju i dramatičnom pomorskom okršaju koji se u svim fazama odigrao od 10. do 13. listopada 1944. godine i u kojemu su sudjelovala četiri britanska i pet njemačkih brodova, nije bilo lako doći. Prikrivale su je brojne nedosljednosti, «ušminkana» Izvješća koje su britanski i njemački pomorski zapovjednici slali svojim komandama i uspomene virskih stanovnika na sukob kojeg se pomalo nejasno sjećaju iz svog djetinjstva. Prije desetak godina počeo sam roniti i u plićaku kod virskog svjetionika pronašao brojne komade željeza, streljivo i betonske blokove koji su pripadali nekom brodu. Kako sam bio zainteresiran saznati od kuda potječu, pitao sam Viranina Milu Begonju zna li što o tome. Ispričao mi je kako se odigrala pomorska bitka koja je trajala cijelu noć te kako su se djeca kasnije igrala na olupinama nasukanih njemačkih brodova, priča nam Vučetić kako je počelo njegovo istraživanje virske pomorske bitke. Do podataka na Internetu Još od ranije fasciniran i zaljubljen u priče o bitkama iz posljednjeg velikog svjetskog rata, Vučetić je nastavio istragu pretražujući po Internetu i skupljajući sve raspoložive podatke uključujući i pronađeno njemačko Izvješće o virskom pomorskom sukobu. Nedostajala je, u
službenoj riječi i zbog kompletne slike o okršaju, procjena britanske Ratne mornarice. Gotovo izgubivši nadu kako će pronaći engleske podatke, preko prijatelja je stupio u kontakt s Vencijem Lonićem koji se zainteresirao za cijelu priču jer je prethodno roneći kraj Vira pronašao olupinu ratnog broda. Slučaj je htio da tijekom jednog njihovog druženja Lonić na Internetu pronađe i britansko Izvješće. Analiza oba Izvješća pokazala se Vučetiću i Loniću kao dugotrajan posao, jer su oba obilovala kontroverznim podacima i nedosljednim pogledima na bitku. Ono što je bilo jasno i oko čega su se obojica istraživača složila, bilo je saznanje kako se na dnu virskog mora nalazi desantni tenkonosac minopolagač s oznakom MFP625. Rezultat njihovog daljnjeg istraživanja oko preciznog utvrđivanja tijeka i posljedica pomorske bitke priča je koja je započela 10. listopada 1994. godine u jedan sat poslijepodne kada su iz Komiže na otoku Visu isplovila četiri britanska ratna broda. S ciljem i zadatkom noćnog patroliranja po morskom području između Molata i Vira te kasnijim povratkom na Vis, na taj su zadatak krenuli motorna topovnjača MGB-662 te torpedni čamci MTB-634, 637 i 638 s poručnikom Blighom kao zapovjednikom skupine iz sastava 57. flotile torpednih čamaca. Kako je kopneno područje zbog stalnog pritiska partizanskih snaga bilo u komunikacijskom prekidu, jedina mogućnost opskrbe za njemačke snage u Zadru bio je morski put, a najekonomičniji među njima pokazao se onaj od Rijeke do Zadra s «uskim grlom» na morskom području između Molata i Vira. S obzirom da se na Viru gotovo nikad nisu nalazile njemačke jedinice, Britanci su mogli slobodno ploviti uz obalu i njemačkim konvojima postavljati zasjede. Kada su Britanci tog 10. listopada krenuli na misiju, vrijeme je, stoji u britanskom Izvješću upućenom dužnosnicima Admiraliteta, bilo lijepo uz slabi vjetar sjeveroistočnog smjera. Po podacima dobivenima od britanske i partizanske izvidnice na Istu u koji su torpedni čamci uplovili nešto prije sedam sati navečer, tri do četiri dana ranije njemački konvoj od 4 ili 5 njemačkih tenkonosaca uplovio je u zadarsku luku te su očekivali njihov
povratak prema Rijeci. U 19 sati i 45 minuta britanska je skupina napustila Ist i dvadeset minuta prije devet sati navečer stigla pod sjeverozapadnu obalu otoka Vira. Odlučili su čekati. Greška poručnika Horsta Prva je noć bila vrlo mračna, a njezinu nespokojnu tišinu prekidali su jedino bljeskovi gromova koji su se primjećivali na horizontu. Nešto prije 23 sata tri svjetleće rakete i kasniji tragovi svjetlećih metaka te svjetlosne eksplozije granata većeg kalibra nagnali su zapovjednika Bligha da 30-ak minuta iza ponoći pošalje MTB-634 u izvidnicu istočno od otoka Molata pretpostavljajući kako je od strane jednog ili dva njemačka MFP-a napadnuta njegova luka. No, prevario se. Napad na Molat i Ist bila je njemačka operacija «Da Capo» u kojoj je sudjelovala jedna torpiljarka, dvije korvete i osam torpednih čamaca što je bila sila znatno jača od one koju je pretpostavljao i s kojom je raspolagao britanski poručnik. Kako nisu naišli na njemačke ratne brodove, britanski su se torpedni čamci uputili od Vira prema Istu gdje su proveli gotovo cijeli sljedeći dan. Na Vir su se ponovno vratili u kasnim večernjim satima 11. listopada ploveći u koloni uz samu virsku obalu u pravcu sjevera. Noć je bila tmurna s dosta niske naoblake i burinom koji je puhao s obale. Oko 23 sata nasuprot sjeverozapadnog rta otoka Vira tiho je iz pravca Raba prema Zadru i Šibeniku plovio njemački konvoj. Na čelu konvoja bio je desantni tenkonosac MFP-973 na kojemu se nalazio zapovjednik konvoja poručnik fregate Horst. Lijevo je bio pješadijski desantni čamac I-O-01, desno motorni tanker Habicht, a u pozadini desantni tenkonosac MFP-625 te na začelju desantni tenkonosac MFP-942. Po žurnoj zapovijedi taj je konvoj isplovio 9. listopada s ciljem prijevoza ratnog materijala između Zadra i Šibenika, te kao svojevrsno ploveće skladište za popunu brodova gorivom. Iako je poručniku Horstu naloženo da zbog mogućnosti britanske zasjede plovi na udaljenosti od 1,5 do 2 nautičke milje od obale, plovio je najviše 200 metara od virske obale. I upravo kada je britanska motorna topovnjača MGB-662 u prvim minutama
Nastavak na str. 24.
24
virske vode
travanj 2008.
Novčanik od jakne njemačkog vojnika
Nastavak sa str. 23. iza 23 sata prošla virski svjetionik, pred njom su se na oko 350 metara udaljenosti pojavili njemački brodovi. Iznenađenje je bilo obostrano! Iako je njemački borbeni konvoj raspolagao boljim naoružanjem koje mu je u klasičnom pomorskom sukobu topovima i bez potpore avijacije s bilo čije strane trebalo pružiti određenu prednost, presudno je zapravo bilo neiskustvo i nesnalaženje njemačke posade u uvjetima mrkle noći. S vodećeg njemačkog broda iz konvoja otvorena je vatra na britansku topovnjaču kojoj je preciznim pogocima onesposobljen 20-milimetarski top. Uzvraćanjem vatre iz svih raspoloživih cijevi pogođen je potom njemački MFP973 na kojemu su se zapalili sanduci sa streljivom osvjetljavajući dramatičan prizor. A kada su iz sukoba izbačeni 20-milimetarski topovi na njemačkom desantnom čamcu i motornom tankeru, oni su se povukli prema sjevernoj obali otoka Vira. S nekoliko preciznih plotuna pogođen je i MFP-625 koji se potom zaustavio te počeo puniti morem i naginjati. Britanska je skupina zaobišavši čelo njemačkog konvoja ponovno bila na okupu te je zaplovila prvo prema zapadu, a potom prema jugu. U 23 sata i 46 minuta ponovno su zaplovili u pravcu sjevera.
su u unutrašnjost otoka, ali je za vrijeme prebacivanja ranjenika došlo do nove tragedije jer je dio vojnika ušao u minsko polje pri čemu su trojica teško ranjena. Minsko polje postavila je prethodno kopnena njemačka vojska, ali pripadnici njezine Ratne mornarice o tome nisu bili obaviješteni. Napokon, devet minuta prije dva sata tamu 12. listopada narušio je izlazak Mjeseca. Nešto prije tri ujutro britanska topovnjača MGB-662 i torpedni čamac MTB-634 krenuli su u pretraživanje obalnog virskog ruba. Nakon što su primijetili obrise njemačkih brodova, otvorili su snažnu vatru koja je dokrajčila mogućnost njemačkog otpora uništivši
Nasukani njemački desantni tenkonosac MFP-973 razrezan je sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća na licu mjesta na Viru, dok je MFP-942 dignut u komadu s dna na brod koji ga je kasnije odnio u rezalište. Puna se dva dana tenkonosac MFP-942 na tom brodu nalazio u Privlaci, što je Jurici Vučetiću posvjedočio poznati hidroarheolog, profesor Zdenko Brusić, tada dječak koji je uz pomoć oca, lučkog peljara u Privlaci, nekoliko puta bio na brodu. Zanimljivo je, kaže Vučetić, kako je u strojarnici MFP-948 pronađen kostur njemačkog vojnika koji je bio odjeven u kožnu jaknu. Kosti su bačene u more, a jakna poderana i podijeljena među radnicima «Brodospasa». Jedan komad kože dobio je Brusić kojemu je majka od njega napravila novčanik. Čuva ga i danas.
Britanski trijumf Teško oštećen njemački MFP-973 pokušavao se dokopati obale u blizini virskog svjetionika uz osiguranje jedinog neoštećenog broda MFP-942. Na poprištu bitke, pogođeni MFP-625 se nakon nekog vremena preokrenuo i potonuo. Do novog okršaja došlo je nešto prije ponoći kada je s MTB-a 637 ispaljena svjetleća raketa, a odmah potom i otvorena vatra u pravcu motornog tankera i desantnog čamca. Nijemci su s neoštećenog desantnog tenkonosca MFP-942 prikrivenog u tamnoj i gustoj sjeni kojeg mu je pružala obala uzvratili iz pravca svjetionika čime su spašeni motorni tanker i desantni čamac koji su uspjeli zaobići rt Vrulju i prikrasti se uz sjevernu virsku obalu. Britanci su se odlučili povući i na morskoj pučini na oko dvije nautičke milje od njemačkih položaja pričekati izlazak Mjeseca i bolje uvjete za bitku u kojoj su stekli znatnu prednost. U to su vrijeme Nijemci pokušavali «zakrpati» teška oštećenja na MFP-973, dok se zbog prodora vode kroz dvije rupe na krmi nasukao i MFP-942. Jedino naoružanje koje je još bilo sposobno za djelovanje bio je njegov 88-milimetarski top, ali kako su ostali na njemu bez streljiva, morali su ga prebaciti s tenkonosca MFP-973. Svi ozlijeđeni vojnici prebačeni
88-milimetarski top na tenkonoscu MFP942. Shvativši da su izgubili bitku i da je situacija bezizlazna, Nijemci su aktivirali ranije postavljena eksplozivna punjenja na svojim brodovima kako ih se Britanci ne bi dočepali. Pet minuta prije četiri sata u rano jutro 12. listopada, bitka je bila završena trijumfom Britanaca koji su potom krenuli put Ista. Za to vrijeme Nijemci su se uspjeli prebaciti preko uzvisine otoka Vira u pravcu Lozica, a u svitanje se njemački desantni čamac I-O-01 uspio dokopati Zadra s prvim transportom ranjenika. Nakon povratka u sedam sati navečer je u pravcu Privlake prebačena druga skupina ranjenika, dok je prebacivanje preostalih vojnika dogovoreno za noćne sate 13. listopada. Na dnu mora Nešto prije, iz Lozica se u Vir uputio ostatak njemačkih vojnika, a prethodnica s pet vojnika na čelu s poručnicima korvete se uz pomoć živog štita sačinjenog od nekolicine Virana kretala u pravcu virske luke. Nakon što su se uspjeli prebaciti na
Venci Lonić na olupini MFP-625, fotografija dr. Marino Kvarantan
25
kopno, oko 23 sata kamionima su prema planu iz Privlake dopremljeni u Zadar. Time je bitka kod Vira, koja je s prekidima trajala najviše pet sati, a koja se u dramatičnim okolnostima s prvim isplovljavanjem britanskih brodova te povratkom njemačkih ranjenika u Zadar protegnula na tri dana, bila okončana. Za Nijemce je bila posebno teška. Petnaestoro ljudi izgubilo je život, s težim i lakšim ozljedama nastradalo je 28 mornara i časnika, dok se jedan drži nestalim. Izgubili su i tri desantna tenkonosca. S druge strane, britanski gubici bili su znatno manji, a brodovi tek lakše oštećeni. Jedan je Britanac poginuo, dok su dvojica teže i jedan lakše ranjeni.
Brod je u dosta dobrom stanju. Ima nekoliko rupa od pogodaka iz bitke, u njemu se nalazi jedan kamion, a oko njega razbacani materijal i puno ribarskih mreža, kaže ronilac Venci Lonić Istraživanjem ove priče i ronilačkom akcijom nakon koje je otkrivena olupina potonulog desantnog tenkonosca MFP625, Jurica Vučetić i Venci Lonić željeli su doznati istinu o dramatičnom virskom pomorskom okršaju te na taj način odati počast svim poginulim vojnicima. Istraživanje morskog dna na kojemu se nalazi olupina MFP-625 nije bilo dramatično, ali je itekako za ronioce bilo uzbudljivo. Lonić kaže: Kako je vidljivost mora dosta dobra, i zbog rupa na brodu, može se roniti kroz njega, razgledati ga, pa je to zaista posebno iskustvo. Uokolo su ležale boce u kojima su vojnici nosili vodu za piće, kacige, streljivo i razne druge stvari. Sam brod je u dosta dobrom stanju. Ima nekoliko rupa od pogodaka iz bitke, u njemu se nalazi jedan kamion, a oko njega razbacani materijal i puno ribarskih mreža. Lonić i Vučetić znali su od ranije prema pričama starijih ronioca kako ispod Vira ima dosta olupina, tako da su uspjeli doći i do olupine tenkonosca MFP-625 koji je zbog teške oplate na palubi bio prevrnut. Njemački tenkonosac je dug 50, a širok
6 metara te visok oko pet metara s tri propele i dosta jakog naoružanja. Na desantnom tenkonoscu MFP-625 poginulo je 4 mornara, dok ih je po pet teže i lakše ranjeno.
Istraživač Jurica Vučetić
Šminkanje ratnih Izvješća U jednoj od najvećih pomorskih bitaka na Jadranu tijekom Drugog svjetskog rata odigranoj u virskom moru, na britanskoj strani sudjelovala su četiri broda od kojih niti jedan nije potopljen, iako je u službenim Izvješćima njemačka Ratna mornarica potopila, kako piše, četiri od devet britanskih brodova. Ni Britanci nisu puno zaostajali; pred sobom su vidjeli 20 njemačkih brodova, iako ih je bilo svega pet, a potopili su ili oštetili najmanje petnaest?! Vučetić je istraživao spomenuta Izvješća i uspoređivao podatke te smatra kako su Britanci prilagođavanjem podataka željeli dodatno uveličati pobjedu i slavu 57. flotile torpednih čamaca, dok je njemački zapovjednik «pumpajući» broj suparničkih ratnih brodova želio opravdati neuspjeh i zamaskirati činjenicu kako je plovio blizu obale, što po zapovijedi nije smio. U stvarnosti, pomorska bitka odigrala se između jedne britanske motorne topovnjače i tri torpedna čamca, te tri njemačka desantna tenkonosca MFP-a, jednim pješadijskim desantnim brodom i motornim tankerom. Englezi su prošli bez gubitaka, dok su Nijemci izgubili tri broda. Jedan MFP je potopljen, dva su se nasukala da bi ih potom uništili njemački mornari, a preostala dva broda s oštećenjima uspjela su se spasiti i dokopati Zadra.
27
Niko VuËetiÊ Kad san poËeja radit vrše? A, ima jedno šest godin. Moje je did… »ekaj, mogu vako poËet govorit? pita nas sugovornik. Može, potvrdimo. I priËa krene. Dakle, moj je did Joso bija glavni na Viru koji se bavija vršama, ali nisu bile ka današnje nego od pruÊa. Radili su ih u Brbinju i Salima, a na
Od omladinca i garbunjera,
do majstora od vrši Viru samo moj dida i BegonjiÊi. Stari Niko i Pere, dva brata Begonja. A glavni je bija moj did. On i njegov brat koga su zvali Niklin. To je od imena Niko. E, tako su njih dva radili vrše, tako da san ih i ja kad san otiša u pensiju poËeja radit. Kad san bija dijete iša san s didom i onda bi vrše spuštali doli, u more, govori nam junak ove priËe kojega Êemo na ovom mistu malo prikinuti i predstavit jer bi posli usput tili ispriËat jednu anegdotu do koje smo došli, kako se reËe, √iz druge ruke≈ ili povjerljivih izvora. Prvo, majstor od vrša i stari √morski vuk≈ je Niko VuËetiÊ. Rodija se iljadudevesto i tridesetitreÊe i cili život bija vezan uz more; ka pomorac, ribiË i majstor od vrša. Oženija se dva puta; dobija sinove Blaška, Mladena i Êer Eheniju, unuke Šimu, Nives, Luciju, Stošiju, pa opet Luciju i Josipu, a ima i praunuke Klaru i Lori. Sad živi na Viru sa svojon Katarinom, Varaždinkom s kojom se upozna na Viru i po drugi put oženija prije 15 godin. Bog nas je spojia, reka je šjor Niko. Nego, da ispripovidimo zgodu kad je Niko iša na more s ocen Šimon
Ostavija san jedanput obotnicu u vrši jer mi je tako reka unuk Lovre od brata. Kaže on «Dide Niko ostavi je unutra, jer onda dou druge≈. Ja posluša i doša nakon par dani i nema više ni vrše ni obotnice zvanim TrËe. Jednu su veËer lipo izišli na more i bacivali osti. Umisto u gruga, ka šta su mislili da jesu, Nikine osti otišle su u spugu. Cilu noÊ nesritni Šime vozija je kaiÊ da bi Niko osti drža na rupi, i kad je Šimi, skužajte na francuskom, dopizdilo, Ëinija je vidit di je grug kad ono ništa. Eto, to van je Niko ka ribar. Ladovina za obotnice Ne kažemo to mi, nego ta √druga ruka≈ koja je objasnila zašto je šjor Niko poznat po vršama, a ne ka meštar od štapa il mriže. Sad nastavlja Niko di smo stali kod vrša. U vrše se ni stavljalo ništa. Vrša se spusti, a riba lipo doe u lad i više ne more izaÊi. I tako san ja sve to naslidija od njega, moga dida. A, moran reÊi, nagnala nas je i potriba. Nije se uvik moglo uvatiti ribe. I tako, šjor Niko je poËeja radit vrše.
Neki ih rade na srce, a Niko ne. Kaže da je to malo teško. On ih radi na pirju, a napravi od pocinËane žice. Stavi okolo malo zelenila da posluži za ladovinu, da se riba navuËe kad opali litnje sunce. Za uvatit obotnicu koja je malo pametnija i ne triba joj lada, mora se stavit malo ješke, a najbolji su rakovi. Za njih, najprije, triba bacit malo srdele u vršu, pa vršu bacit uz rivu i onda rakovi dolaze. Kad se uvate rakovi, onda se vrša baca na dubinu. Neko na pet metri, neko na dvadeset, a Niko ode na gornje more i baci recimo na sedan-osan il petnajest metri sa sinjalon da bi je posli moga naÊi. Vrše napravi za dva-tri dana. Sve lipo, precizno, kako riba koja uvik kruži po vrši ne bi utekla vanka. Vrše Niki potraju po godinu dan, pa onda opet napravi nove. I ne bi tu bija problem radit ih svake godine
28
morski vukovi
feljton
travanj 2008.
nastavak
da mu ne ukradu vrše doËin ih napravi. Samo prošle godine ukrali su mu svih sedan komada i to ne odjedanput, jer ne smi se imat više od dvi vrše u moru, nego kroz cilo lito. A ima i drugih priËa. Obotnica se uvati pa je Niko ne uzme odma. Ostavija san jedanput obotnicu u vrši jer mi je tako reka unuk Lovre od brata. Kaže on «Dide Niko ostavi je unutra, jer onda dou druge≈. Ja posluša i doša nakon par dani i nema više ni vrše ni obotnice. To je bilo lani. Sada za ovu koju san uvatija nikidan opet isto kaže: «Nemoj je dide Niko izvaditi, doÊi Êe druge na nj≈. Evo, baš san iša vidit; vrša je, al obotnice nema. Neko je Êopija, priËa Niko. Ka da sve to nije dosta, nazad dvitri godine isto su Niki ukrali sedanosan komada, sve skupa sigurno oko trideset od pedeset-šezdeset vrši koliko je izradija. I ništa ne pomaže, Ëak i kada se uvati krivac. Reka je tako šjor Niki jedan kolega ribar da je bija √taj i taj≈ s √tin i tin≈ Ëamcen na njegovin vršama. Niko provjerija i naša svoje lišÊe na Ëamcu, zvaja policiju, oni došli i pitaju se što Êe oni sad. √Kako šta Êete?≈, pita ih Niko, √pa ima se broj Ëamca, zna se kako se Ëovik zove a ima i tragova od vrši≈. E, a oni kažu da ne mogu iÊi bez dozvole. √Pa kog ste vraga onda dolazili?!≈, Ëudi se Niko koji je tako opet osta bez vrši. Sada ih ima dvi u moru, jednu rezerve i još Êe koju napraviti kada mu i ove ukradu. PeËenica za Badnjak Osin vrši, prije se znalo otiÊi na sviÊu, a zalomila se koji put i mriža. Baš je nikidan šjor Niko bacija mrižu ali - vraga! Sva se riba polovila, ništa u mriži. Evo, kad veÊ spominjemo mriže sitija se Niko jedne stare priËe. Sin Blaško i prijatelj i prezimenjak Mirko bili su mu stalni pratitelji na ribanju. Baš jedan BožiÊ idu oni na more bacit parangal, mriže,
Niko sa suprugom Katarinom na prvoj priËesti unuke Stošije prije dvi godine nosu feral da bi uvatili za Badnjak ribe. Sritnu oni tako popa, starog župnika Antu ErstiÊa s kojin su bili prijatelji, kako je upravo iša blagoslivljati kuÊe. Vozu mriže, parangal i svu opremu na karijoli i kažu ErstiÊu √Ajde, Ante, prekriži ovo da bimo sutra uvatili štogod ribe≈. NeÊe on nikako, al društvo ga nagovori uz √prijetnju≈ kako ni on onda neÊe ništa izisti. E, tu ga √uvate≈. Namistila se karijola ka manekenka nasrid puta i dobri ErstiÊ blagoslovija opremu moleÊi nad karijolon. √Ajte s bogon i neka bude izobilja za vas i vaše prijatelje≈, završija je na kraju. Šta je dalje bilo ispriËat Êe van Niko. Cilu noÊ nas tri dizali parangal, mriže, lovili na sviÊu i - ništa. Ni boga, ništa. Beštimamo mi kako je pop slabo molija, kad sutradan opet na parangal i jopet ništa. Doemo doma, ubijemo gudiÊa i lipo ispeËemo peËenice. Neka je grijota isti peËenice na Badnjak, al nismo mi krivi. Kako je pop molija, tako nam je. Kad evo njega, taman dolazi blagoslivljati kuÊu, a mi marendajemo peËenice. Kaže on da «šta je to?≈, a Blaženko mu odgovori «ono kako si molija sinoÊka≈. A on «a, dobro, kad niste ništa uvatili onda Êu se i ja uvatiti marende≈. I, eto, šta je - je. Marenda je s nami peËenice na Badnjak. I tako, puno je tih lipih priËa, meutin danas nešto sve manje jer Niko nema više s kin iÊi na more. A, evo još jedne s kojon Êemo uzvratit onon Nikinom prijatelju koji je ispriËa kako je Niko lovija spugu namisto gruga. Tako su jednon On i Niko pribacivali Ëamac priko gaza, da bi vidili ražu za kojon je Nikin prijatelj skoËija u more i od cile lipe velike raže pogodija je u - rep.
Smijulji se Niko dok nam priËa ovu zgodu i fali prijatelja kako √zna zanat≈. Kad je Niko zabuja Evo da ispriËamo i onaj drugi dio priËe o našen morskom vuku Niki. PoËinje ovako: kad se Niko vratija iz vojske, otiša je radit u Riku pedesetipete u firmu √Exportdrvo≈ dok nije dobija otkaz ka višak radne snage. Posli se zaposlija u √Jadroliniji≈ pa u √Tankerskoj≈ di je doËeka pensiju. Al idemo do poËetka. U to vrime, kad je bija rat i poslin njega, nije se imalo za isti. Svugdi sirotinja i bida, na svakon koraku glad. Više san trave poija nego ovca, kaže Niko. Otac mu je navigava, pa je u kuÊi VuËetiÊa bila mater Milka, stari did i njih troje dice. Mater bi napravila malo sira pa podilila na Ëetiri dila: didu pola, a dici po tri komada od druge polovice. Niko nije ima sriÊe jer je uvik bija kod ovac, pa bi mu sve pojili dok bi se vratija. Onda bi mater svarila trave i mekinj, što Niko nije baš volija isti pa je brzo iznemoga. U maju misecu opalilo ga sunce dok je bija s ovcama, pa kad je zalega više se od nemoÊi nije moga dignit. A doma ga svi traže, cili otok su obašli i - ništa, sve dok se Niko koji je pomalo doša sebi nije vratija. Mater ga jadnog još istukla i još bi gore proša da nije došla teta, i to od Šime BrkljaËe mater koja je Nikinoj materi bila sestra, koja kaže √pa šta ga tuËeš, kad vidiš da je umra!≈ I došla onda žena koja je Ëula da je Niko zabuja, i gleda ga u postelji. √Je≈, govori. Poe doma i donese pašte i fažola. I tako osan dana. Oživija ja ka zec, za mater božju.
29 Osan dana pašte i fažola, razveselija se Niko na spomen ove priËe ka da je maloprije bila. I tako je malo po malo uvatija petnaes-šešnaest godin i veÊ bija dovoljno jak za radit. A za dobit posa triba si bit dobar omladinac i radit dobrovoljno ka crnac na prugi ili kakvoj drugoj nesriÊi od posla. Tako je Niko, kako kaže, veÊ s šešnaes √tuka≈ u Novi Vinodolski u tunelu, pa pedesete s tridesetak Virana na auto-put u Kutini. Nije nikad bija udarnik, nije zastavu diza ni spušta, šta oÊe reÊi da se nije ubija od posla, ali daleko od toga da je bija zabušant jer kad je tražija matrikulu odma ju je dobija. Al šta Êe ti matrikula kad nema posla na moru? Viski za anti-alkohliËara Tako je otiša u Riku di je radija u luci, a kad je proglašen viškon snage dva miseca je bija bez posla. A kuÊi prva žena Vojka i troje dice! I onda sluËajno Ëuja od jednog Ëovika da ima strica s Ugljana koji je komesar na putniËkim brodima na √Jadroliniji≈. √Javi se kod njega≈, kaže, √on Êe te ukrcati priko veze≈, priËa Niko kako je bilo. Kako ga bilo sram doÊ prid Ëovika i tražit posa, iša jedan drugi stric s Nikom i tako se svi skupa našli. IspriËa mu Niko šta je sve radija, di je bija, a stric koji je bija komesra mu kaže: √Pa šta se odma nisi javija?≈. √Nisan znaja, a bija me i sram≈, odgovori Niko, a stric poznava narodnog heroja Josipa DiviÊa koji je radija za sindikat i s njin ga je spojia. Pred komisjon za posa Niko odgovara na pitanja; priËa kako je radija u tunelu, na radnin akcijama, i poslali ga u Zadar na biro di je opet mora imat vezu, DiviÊevog suborca Milu MiliÊa iz Vrsi koji ga pošalje kod personalca u √Jadroliniju≈. I
tako se Niko ukrca na brod √Rovinj≈ di je radija ka garbunjer. Prvo je dodavaja, a posli je, jer je dobro radija, unaprijeen u ložaËa. Boga ti, ima san plaÊu devet iljadi dinari. Bog bogova, ËoviËe, kaže Niko. U √Exportdrvu≈ imaja je sedan, pa je ovih devet bilo ka cukar. S broda na brod išlo je devet godina, sve dok na heroju brodu √Bakru≈ koji je za vrime rata u Bari privažaja ranjenu vojsku i narod, nije odslužija zadnje rute. To je bija zadnji jugoslavenski brod na ugalj. Posli je Niko tražija boljeg brodara, jer je kod Nike bila puna kuÊa a
Došla žena koja je Ëula da je Niko zabuja, i gleda ga u postelji. «Je≈, govori. Poe doma i donese pašte i fažola. I tako osan dan. Oživija ja ka zec. Osan dana pašte i fažola, razveselija se Niko na spomen ove priËe ka da je maloprije bila jedino on imaja plaÊu. I tako je naša posa u √Tankerskoj plovidbi≈, ali mu direktor √Jadrolinije≈ nije daja. √Morate, druže, dva miseca prije dati otkaz. Ne more!≈, reka mu je. Al se Niko nije daja, pa je po cijenu zatvora odbija raditi nakon šta po ko zna koji put, ka za kaznu, nije došla smjena. Pritili su velikon kaznon jer brod
nije moga partit bez njega, pritili da Êe zvati miliciju, završiti u pržun, ali ništa nije pomoglo. Niko više nije tija radit. A kako i bi kad je na √Tankerskoj≈ kasnije dobija trideset i šest iljadi dinara, a zapravo ga spasija jedan pensioner sa Šušaka koji je isto bija ložaË i koji je misto Nike partija na brod. Bogati, koja plaÊa. Moga san kupiti kapot, obuÊ se ka Ëovik, isti bilog kruva, priËa Niko koji je odma posli misec dana, te šeszedeset i šeste, sa √Obrovcem≈ otiša u Marsej, a onda su došli veliki √Rade KonËar≈ s kojin je bija u Japanu, u Holandiji, pa je posli bija na √Silbi≈, √Slaviši Vajnaru≈, √Ižu≈, √Posavini≈, √Ljubiji≈ i √Idriji≈ za posute terete, i ima toga još sve dok iljadudevesto osandeset i sedme nije otiša u pensiju za koju je mora, priËa nam Niko, iÊ na Ugljan da bi mu tamo doktor potvrdija da više nije sposoban za rad. Niko objašnjava šta je radija na ton ne baš lipon mistu. Moj doktor nije bija za munjene, nego više za alkoholiËare. Volija san popit, ali nisan bija alkoholiËar. To je bilo priko veze. Evo kako je išlo. Došli su Niko i njegova medicinska sestra kod doktora na stan s dva sira, a on in da adresu drugog doktora za kojeg kaže da je najbolji na Ugljanu. Dou oni kod njega naveËer, i donesu bocu viskija. Kaže medicinska sestra √Doktore, ovo je za vas≈ i stavi viski na stol. √Što je to?≈, pita doktor. √Pa, Niko donija viski≈, kaže ona. √Ma, nosi to Êa, ja ljeËin ljude od alkoholizma, a vi meni nosite viski!≈, naljutija se doktor, ali je svejedno posli primija Niku na Ugljan. Vidija Ëovik da Niko nije munjen, da nije ni alkoholiËar, nego da mu se ne radi više. I od tada je Niko u pensiji i radi vrše.
FeraliÊ od 48 godin Šjor Niko ima feral star 48 godin s kojin je uvatija pitaj boga koliko riba. Drži ga u garaži i neÊe ga baciti jer mu je prirasta srcu. Evo šta kaže: Izradija san ga šezdesete godine. Bija san na putniËko-teretnom brodu «Kninu≈ koji je plovija od Rijeke do MetkoviÊa i u jedno vrime smo pošli plovit po zadarskin otocima, pa bi svake nedilje prenoÊivali na Olibu. Kako nismo imali nikakvog ferala, odluËili smo napraviti jedan na garbit i od obiËnog važa. Jedan iz SutomišÊice koji je bija s naman, pita je Olibljane Ëamac pa je svaku veËer za bonace iša na sviÊu s mojin feraliÊon. Uvatija bi po 20 kila sipa, pa je bilo isti za nas, a Ëak bi i prodavaja u Zadru. Posli smo išli ja i sin i Mirko na sviÊu s feraliÊon i uvatili bi po 20-30 kila ribe. Posli san na Olibu kupija njemaËki feral od bakra na petrolj koji se zvaja «Forel≈, a posli kad je propa išli smo na plin, pa još posli na akumulatore pa na struju. Onaj stari, prvi feraliÊ, Ëuvan u garaži. Neka živi i neka znaju mladi s Ëin smo mi prije lovili i kako smo živili.
30
vir iz kronika prošlosti
travanj 2008.
Preuređenje groblja i sportski centar Općina Vir kupila je 6,5 tisuća kvadrata privatnog zemljišta za buduće preuređenje groblja i 25 tisuća kvadrata za sportskorekreacijski centar na Prauljama. Samo igralište na Prauljama, koje je u općinskom najmu s ugovorom na 20 godina, u vlasništvu je Župnog ureda, odnosno Zadarske nadbiskupije pa će u budućim akcijama Općina Vir pokušati otkupiti nadbiskupsko zemljište, ili dužim 99-godišnjim ugovorom o najmu trajnije riješiti pitanje igrališta. S ukupno 40 tisuća kvadrata sportsko-rekreacijskog kompleksa riješilo bi se ne samo pitanje nogometnog igrališta, već i buduće dvorane, terena za tenis i košarku te parkirališta.
Gostiona uskoro postaje lokal Nakon što je Općina Vir na Općinskom sudu u Zadru podnijela prijedlog za utvrđivanjem starosti objekta u sklopu kojega se nalazi popularna Gostiona, u travnju je stiglo sudsko Rješenje kojim se potvrđuje kako je Gostiona izgrađena prije 1968. godine čime je zadovoljen osnovni preduvjet za njezino pretvaranje u ugostiteljski objekt. Time bi Gostiona, koja sada radi kao društveni prostor Boćarskog kluba «Vir», trebala doći pod općinsku tvrtku «Vir Turizam» koja će nakon toga prema uredu Državne uprave ići s Zahtjevom za izdavanjem minimalnih tehničkih uvjeta i drugom dokumentacijom potrebnom za rad svakog lokala.
Virska noć u Zagrebu U petak 25. travnja u zagrebačkom «Gastro Globusu LP» po treći put upriličit će se «Virska noć» s brojnim Viranima koji će Zagreb organizirano pohoditi s autobusima, također i brojnim Viranima koji žive u Zagrebu, Rijeci i drugim krajevima u Hrvatskoj, kao i drugim gostima, prijateljima otoka Vira. U živo će, pored ostalih, goste uveseljavati Jelena Rozga.
31
Novi virski maslinik Nadahnut prošlomjesečnim predavanjem agronoma mr. sc. Marijana Tomca, 73-godišnji Viranin Berto Buškulić odlučio je svoje zemljište kod Praulja pretvoriti u maslinik. Prethodno je prenamijenio teren na katastru stvorivši od pašnjaka maslinik, a zajedno sa suprugom Ankom, sinom Denisom, nevistom Noris te unucima Patricijom i Mateom, raskrčio je i spalio borovinu na
gotovo 4 tisuće kvadrata. Kada je teren ostao izvan zone za gradnju, rodila se ideja da se napravi maslinik, kaže živahni Berto koji je za sada posadio 50 miješanih sadnica maslina dobivenih iz državnog poticaja, a još 30 Orkula zasadit će na jesen. Budući maslinik s 80 stabala imat će nekoliko talijanskih vrsta; Pendolino, Leccino, Frantoio i domaću Oblicu.
Berto Buškulić na svom masliniku kod Praulja
Bašić i Šarić ulovili rekordnog zubaca od 7,30 kilograma Kolosalni zubatac s više od sedam kilograma očajnički se zakačen na parangal borio za goli život! Ali osim njega zakačen na nekoliko udica bio je i pas od pet-šest kilograma U jednom od prošlih brojeva imali smo rekordne sokole, pa je red spomenuti i rekordni ribarski ulov: 7,30 kilograma teškog zubaca kojega su još u studenom prošle godine ulovili Antonio Bašić i Stipe Šarić na svom 3,5 metara velikom kaiću. Tog su jutra u studenom, kao i mnogo puta do tada, odlučili izaći s kaićem i rutinski baciti parangal ispod Vira, na Škrlinama, te se nakon ručka vratiti i vidjeti kakav je ulov. Ono što ih je čekalo nadišlo je sva njihova očekivanja. Povlačenjem parangala virski su mladići odmah shvatili kako je nešto «krupno» zakačeno, jer su osjetili snažne udarce pod morem. Kolosalni zubatac s više od sedam kilograma očajnički se zakačen na parangal borio za goli život! Ali osim njega zakačen na nekoliko udica bio je i pas od
pet-šest kilograma. Drama je tek uslijedila. Popuštajući pritisak i na trzaje vadeći zubaca prema vrhu, mladići su petnaestak minuta vodili tešku borbu u kojoj su morali upotrijebiti sve svoje znanje kako im se riba ne bi otkačila od parangala. U jednom trenutku Šarić je s rukama na pola metra «zaronio» ispod mora vučen od ribe, ali je napokon zubatac izvučen na «suho». Borbi ipak još uvijek nije bio kraj; još šezdesetak minuta velika se riba koprcala i bacala po kaiću u uzaludnim pokušajima da se dokopa mora. Napokon, kada je
zubatac pružio posljednji otpor, mladi su virski ribari s ponosom mogli odahnuti. Rekordni zubatac prodan je za 100 eura, a osim njega Šarić i Bašić mogu se pohvaliti ulovljenom hobotnicom od oko 7 kilograma. Love, kažu nam, već sedam-osam godina i to uglavnom na parangal i uz pomoć vrši. Sipa, lignja i srdela uobičajeni su mamci, a ovi vješti ribiči i prijatelji gotovo svakodnevno obično «bacaju» ujutro pa u večernjim satima idu vidjeti ulov, ili obrnuto, bacaju u noći pa po ulov dolaze u jutarnjim satima.