V. LIST br. 17 by Općina Vir

Virski LIST Broj 17 | Godina II. |

Ožujak 2009.

mjesečni magazin

Koraci u buduc´nost

OŽUJAK 2009. sadržaj Virski LIST

mjesečni magazin

KORAK BLIŽE URBANIM SREDINAMA radnici građevinskog obrta Špelić podigli su zidove prizemlja zgrade dječjeg vrtića i ambulante

Izdavač Vir Turizam, Trg Sv. Jurja bb, Vir

NOVI JE VRTIĆ STO PUTA VEĆI! najmlađi Virani iz dječjeg vrtića Smješko komentiraju gradnju vrtića

Glavni i odgovorni urednik Kažimir Škrbić kazimir.skrbic@gmail.com Telefon: 023/362-713

ASFALTIRANA VELIKA SLATINA stanovnici virskog naselja Velika Slatina govore o značaju spajanja s glavnim virskim prometnicama

Tisak Kerschoffset Zagreb

KAMENA OAZA projekt uređenja Trga oko Bunara uključuje uređenje parkinga i dječjeg igrališta

SLAGALICA STRPLJENJA virski maketar Bože Radović priča kako ga je modeliranje brodova izvlačilo iz životnih kriza

VODOVOD VIR OD I. DO IV. FAZE do početka ljetne sezone odradit će se trasa K-1 uz postavljanje cjevovoda i uređenje plaže na Jadru

KOMUNALNA PATROLA đir po Viru u društvu komunalnih redara Frane Rudića i Petra Vučetića

ŽEPINA INTERVJU voditeljica Odsjeka za komunalne poslove Paola Žepina govori o uspjesima komunalnih tvrtki i njezinog Odsjeka

VIRSKI TIĆI HRABROG SRCA najmlađi i najsrčaniji virski nogometaši osvojili bod na vrućem terenu u Sukošanu

BUŠKULIĆ PORTRET priča o karijeri bivšeg nogometnog reprezentativca virskih korijena Zorana Buškulića

Grafička priprema Media Oglasi d.o.o., marketing i izdavaštvo, Velebitska 6, Zadar Telefon: 023/492-711 mzd@media-zd.hr Naklada 2000 komada Izlazi mjesečno. Godina II. Broj 17. 2009. godina

Virski LIST mjesečni magazin

Koraci u buduc´nost

Pogled na Vir s krovova zgrade novog vrtića i ambulante

Za korak bliz ˇe

urbanim sredinama

vi stanovnici otoka koji svakodnevno prolaze uz objekt nove zgrade vrtića i ambulante u izgradnji, ne mogu se načuditi brzini kojom svakodnevno uočavaju promjene. Tek što su u siječnju ove godine svečano otvoreni radovi i odrađeni temelji te postavljeni nadtemeljni zidovi, potom popunjeni i tamponirani prostori između temelja, radnici građevinskog obrta Špelić popeli su se na krovove zgrade dječjeg vrtića i ambulante koja iz dana u dan sve više poprima svoj konačni oblik. Značaj i vrijednost ovog projekta Općine Vir te Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, teškog 5,2 milijuna kuna čiji se dovršetak očekuje do jeseni 2009. godine, lako je procijeniti. Njegovi budući korisnici, zdravstveni djelatnici i korisnici zdravstvenih usluga, potom odgajatelji i najmlađi Virani, ali i cjelokupno stanovništvo otoka, dobit će reprezentativan objekt s kojim je Vir najmanje za jedan korak bliže urbanim sredinama. Iznutra, on je u projektu projektanta Gradal inženjering iz Splita sadržan prostorijama dječjeg vrtića i po prvi put prostora za jaslički uzrast, također posjeduje i prostor kuhinje te prostor ambulante zubne zaštite i ambulantu opće medicine. Izvana, on «živi» na 1,762 tisuće kvadrata koje je Općina kupila za njegove potrebe, a iz ptičje perspektive, odnosno s njegovih krovova na kojima rade građevinari Špelića, ovaj je projekt jedan od poslova koje uspješno izvodi ovaj građevinski obrt iz Slunja.

Ante Radović Nova zgrada za našu budućnost Sjećam se kako smo ovu sadašnju zgradu ambulante na Viru izgradili izdvajanjima i samodoprinosom, a od toga ima najmanje 40 godina. Sada je, iako uređena i obnovljena, malo dotrajala i tijesna pa je došlo vrijeme za nove stvari. I to je dobro, jer što god se novo napravi to je za našu budućnost i našu djecu. Bilo je vrijeme da dobijemo novu zgradu ambulante.

virski list

Nikola Špelić

Anamarija Rudić Napokon prava ambulanta Očekujem u novoj zgradi ambulante i vrtića sve bolje nego je u ovoj sadašnjoj, a to znači bolje uvjete, bolju čekaonicu i bržu uslugu. Sadašnja je poboljšana, ali još uvijek nema ni osnovne stvari, čak se ne koristi ni WC. Komentiramo i među sobom kako ćemo napokon dobiti pravu ambulantu, a pored toga i vrtić jer je sadašnji s obzirom na broj djece zaista premalen.

Krovovi u izgradnji - dječji vrtić i ambulanta

Vlasnik tvrtke, Nikola Špelić, svakodnevno provjerava i nadzire radove koji iz dana u dan neumoljivo odmiču prema konačnom završetku. «Trenutno smo podignuli zidove prizemlja zgrade, betonirali vertikalne serklaže, AB stropove, AB grede i nadvoje», kaže Špelić odgovarajući na pitanje o trenutnim radovima na zgradi vrtića i ambulante. Pored toga, radi se oplata krovne armirano-betonske ploče čiji će se radovi protegnuti do kraja mjeseca ožujka obzirom kako je riječ o većem zahvatu, da bi se nakon toga krenulo s postavom armature armirano-betonske krovne ploče. Brzinom i kvalitetom izvođenja radova, ali i vremenskim

uvjetima, zadovoljan je i Špelić, koji kaže: «Bilo je malo kiše i bure, ali sve u svemu možemo kazati kako smo zadovoljni. Također, razloga za zadovoljstvo imamo i zbog dinamike odvijanja radova». Na gradilištu budućeg novog objekta vrtića i ambulante stalno radi 15 djelatnika građevinskog obrta Špelić koji, osim posla na Viru, od prošlog tjedna izvode radove na jednoj školi, a prethodno su okončali posao na gradnji školske sportske dvorane u Slunju te Đački dom za srednjoškolce u Korenici. «Ovaj posao na Viru nije nam prvi ovakvog tipa javnog objekta. Kroz duži vremenski period mi smo u sličnim poslovima», dodaje Špelić.

Marija Grgić Nećemo morati ići u Zadar

Lucija Rudić Ljuljačke i trava ispred vrtića

Nisam rođena na otoku, ali sam prijavljena i živim na Viru. Djeca mi žive u Zagrebu, pa odem malo i do njih i baš govorim kako sam prezadovoljna što ćemo skoro imati novu zgradu s ambulantom i dječjim vrtićem. Mada je postavljena klima, u sadašnjoj je još uvijek ponekad hladno. Imat ćemo kvalitetniju uvjete kao korisnici zdravstvenih usluga i nećemo morati ići u Zadar.

Meni je i sada dobro u našem vrtiću, jer se tamo možemo igrati, raditi i uvijek učiti nove stvari. U novom velikom vrtiću mislim kako ćemo imati puno veći prostor za igru, i puno više prostorija, pa će biti još bolje nego što nam je sada. Ja bih voljela kada bi ispred novog vrtića bile ljuljačke, igralište i veliki travnjak kako bi se kad je lijepo vrijeme svi mogli igrati ispred vrtića.

ožujak

Dječji vrtić Smješko zapažanja i očekivanja najmlađih Virana i djelatnika vrtića

Novi je vrtić sto puta veći! Nova im je zgrada vrtića u izgradnji odmah «zapela za oko», bilo da uz nju prolaze u pratnji svojih teta, bilo da se Virom šetaju u društvu svojih roditelja, baka i djedova, braće ili sestara. Svaka nova cigla ugrađena u ovaj reprezentativni virski projekt, povod je novoj priči i divljenju. «Teto, jesi li vidjela koliki je novi vrtić?» i «Teto, hoću li se i ja igrati u njemu?», svakodnevno pitaju. Djeca iz dječjeg vrtića Smješko, jasno, njemu se najviše i raduju. Na jednom umjetničkom viđenju nove zgrade vrtića na kojoj ponosno u potpisu stoji Lovre Cvitkušić, nasred velike zgrade budućeg vrtića strši antena, da se, za svaki slučaj, nađe u slučaju gledanja televizijskog programa. 5-godišnji Dominik Bajić osim nove zgrade u crtežu zamišlja i vlakiće s vagonima koji prenose materijale na gradilište, a 4-godišnji Fran Bašić je na temu nove zgrade nacrtao veliki bager koji radi vrtić. Pa kad već o njemu svakodnevno pričaju, red je i da nama prenesu dio svojih zapažanja. «Kako ti je u vrtiću?» – pitamo jednu simpatičnu sugovornicu koja kaže da se zove Tea Kajba. Ima, pokazuje nam prstima, četiri godine. «Dobro», odgovara. «Jesi li vidjela novu kuću koja se radi?». «Da». «Je li to novi vrtić?». «Da». «Hoćeš li se ti tamo igrati?». «Da». «Kako bi se htjela igrati?». «Trčati». I već spomenuti umjetnik s potpisom,

Tea, Stella, Lovre, Marija, Paola, Edina, Vice i Dominik 6-godišnji Lovre, također je u živo gledao kako se gradi novi vrtić, pa primjećuje kako je… «Napravljena je do pola. Velika je, a najviše bi volio imati ljuljačke», kaže. Živahni 5-godišnjak Vice Vučetić također zna kako će skoro u novi vrtić, a kad bude tamo htio bi se igrati ni manje ni više nego s – vlakom. «Pa, hoće li biti mjesta za vlak?» – pitamo ga. «Ma ne pravi, nego igračke», ispravlja nas Vice i napominje kako je pravi vlak u gradu. Njegova vršnjakinja, Edina Velagić, s mamom i tatom u šetnji primijetila je zgradu novog vrtića, pa je pitamo hoće li će biti dovoljno velika za sve njezine potrebe u igri.

Ivana Bašić, odgajateljica Djeci će vrtić puno značiti Zamišljam novi objekt vrtića kao puno ljepši i ugodniji za boravak od dosadašnjeg. Bit će mi jako drago kad se uselimo, jer ćemo dobiti puno veći prostor vrtića nego što ga imamo sada. I za nas koji radimo i za djecu bit će puno ljepše i bolje, jer ćemo već samom činjenicom da imamo dovoljan prostor moći kvalitetnije raditi. Djeci će vrtić i prostor dvorišta puno značiti.

vrtić i ambulanta

«Hoće», potvrđuje. Godinu dana mlađa, 4-godišnja Paola Ruško, kaže kako je vidjela da «barbe rade», ali zna i što rade. «Prave novi vrtić za nas». «Koliki je taj novi vrtić?» - pitamo. «Hmm», zamislila se Paola, pa jednostavno dodala: «Veliki». «Veći od starog vrtića?» – propitkujemo je dalje. «Sto puta!». I ne samo to! U novom vrtiću najmlađi Virani iz dječjeg vrtića Smješko očekuju da će biti mjesta za sve; za velike crteže, novu veliku garderobu, puno novih igrački, mjesta za poneku ljuljačku i, najviše, za snove.

Mladenka Begonja, odgajateljica Izazovniji rad u novoj zgradi Na činjenicu kako se gradi novi vrtić mogu kazati samo – odlično. Očekujem kako će rad u novim uvjetima biti izazovniji. Zaista jedva čekam. Majda i ja svakodnevno komentiramo kako ćemo raditi, već smo smislile način rada i raspored u sobama. U ovakvim uvjetima u kojima sada djelujemo rad je ograničen, a s novom zgradom imat ćemo više mogućnosti.

Jagoda Radović, ravnateljica vrtića

S novom zgradom riješit ćemo sve probleme Kad se uselimo u novi prostor, bit ćemo sretni. Zapravo, ja sam prezadovoljna, jer ćemo riješiti mnoge probleme. Svake je godine sve više djece, pa će se riješiti problem broja djece, problem prostora koji nam nedostaje, a riješit ćemo i problem oko organiziranja jasličke skupine za djecu do tri godine. Zaposlit ćemo iz tog razloga još dvije tete koje će s njima raditi, jer ćemo s većim prostorom tako moći organizirati rad. Imamo velike planove što se tiče rada u novoj zgradi vrtića i ambulante, ne samo

Majda Mračić, odgajateljica

kada je u pitanju naš uobičajeni rad od 6,30 do 16,30, već bi u dogovoru s roditeljima za djecu organizirali razne radionice u popodnevnim satima za vikend. To bi vrijedilo čak i za stariju djecu od prvog do četvrtog razreda, naravno ako se budemo mogli organizirati i kompletirati s osobljem, a ja vjerujem da hoćemo. Imat ćemo također i još jednu kuharicu, te spremačicu. Dakle, kompletan jedan radni kolektiv koji će raditi samo na tome da djeca u potpunosti budu zbrinuta.

Djeca s nestrpljenjem čekaju useljenje U novoj zgradi vrtića i ambulante sigurno će nam i rad biti bolji i ugodniji. Htjela bih, prije svega, ukazati na dječji aspekt izgradnje vrtića i ambulante, odnosno prenijeti kako oni doživljavaju skoru promjenu radnog i životnog prostora. Mi smo s njima nekoliko puta bili u šetnji i prolazili pored zgrade vrtića, a sigurno su je i oni sami vidjeli dok su u šetnji s roditeljima, pa je svakodnevno komentiraju. «Teto, jesi li vidjela da je na vrtiću novi zid?», kažu i vesele se kako će

Romana Budija, odgajateljica Vrtić među najboljima u Županiji Iskreno, jedva čekam da se zgrada vrtića napravi i nadam se kako ću raditi u njemu. Očekujem kako će i uvjeti biti odlični, a prema podacima koje znam mislim kako će naš virski vrtić biti jedan od najboljih u Županiji. I djelatnici i djeca će dobiti puno toga s novom zgradom vrtića, prije svega veće prostorije te sigurni prostor terase i dvorišta koji sada na žalost nemamo.

novi vrtić biti velik i lijep. Planiraju mnogo novih igračaka i razne maštovite načine na koje će se igrati. Zaista svakodnevno prate kako se razvija projekt izgradnje zgrade novog vrtića i ambulante, te mogu prenijeti kako nestrpljivo čekaju useljenje. Koliko god su oni mali, osjećaju manjak prostora iako ga možda ne znaju izreći. Osjeti se to na njihovom ponašanju i upravo na veselju koje pokazuju kada se priča o novoj zgradi.

Danica Vučetić, kuharica Kvaliteta rada i usluga na većoj razini I sada se u ovom malom prostoru vrtića dosta dobro snalazimo, ali činjenicom kako ćemo imati opremljeniju kuhinju u novoj zgradi vrtića i ambulante, sigurno će i kvaliteta rada i usluga biti na većoj razini. Koliko sam vidjela, nova će kuhinja svojim standardima zadovoljavati sve potrebe kako djece tako i nas djelatnika, pa ćemo u novom radnom prostoru svi biti zadovoljniji.

ožujak

Novo razdoblje za živote stanovnika jedinog virskog naselja koje nije bilo spojeno s glavnim prometnicama

Velika Slatina je Uz polaganje asfaltnog sloja, istodobno je izvršeno tamponiranje i asfaltiranje pojedinih ulica u naselju Velika Slatina, pa su tako asfaltirane ulice Velika Slatina II, Velika Slatina IV, Velika Slatina XIX uz more i odvojak Velike Slatine XIX

ova razvojna etapa u unaprjeđenju prometa na Viru i podizanju kvalitete života simbolički je započela presijecanjem vrpce na pristupnom putu Velike Slatine kada su 23. siječnja otvoreni radovi na rekonstrukciji i izgradnji nerazvrstanih cesta, a niti dva mjeseca kasnije asfaltirana je cesta u Velikoj Slatini označila novo razdoblje za živote stanovnika ovog lijepog naselja. Djelatnici poduzeća Cesta Varaždin polaganjem asfaltnog sloja u ulici Put Velike Slatine koja spaja naselje Veliku Slatinu s najbližom glavnom ulicom, spojili su i posljednje virsko naselje sa glavnim virskim prometnicama. Istodobno je izvršeno tamponiranje i asfaltiranje pojedinih ulica u tom naselju, pa su tako asfaltirane ulice Velika Slatina II, Velika Slatina IV, Velika Slatina XIX uz more i odvojak Velike Slatine XIX.

Spajanje Velike Slatine u prometni sustav otoka Vira od iznimnog je značaja za vlasnike objekata u ovom virskom naselju. Ovo asfaltiranje ulica u Velikoj Slatini dio je projekta rekonstrukcije i izgradnje nerazvrstanih cesta u sklopu kojeg se trenutno asfaltira niz ulica u raznim naseljima na Viru. Sigurnost na cestama

Prije samog polaganja asfalta, djelatnici Vir održavanja izmjestili su postavljeni električni kabel za buduću javnu rasvjetu u ulici Put Velike Slatine, zbog potreba proširenja trase same ulice. Također je izvršeno polaganje kabela za javnu rasvjetu u ulici Velika Slatina II.

Od ostalih poslova, vrijedi istaknuti kako će komunalna tvrtka Vir održavanje sustavno pročistiti sve javne prometnice i učiniti ih, jednostavno rečeno, vidljivima. Po pravilu bi vlasnici stabala koja rastu uz prometnicu morali paziti da krošnja ne ugrožava sigurnost prometa i ljudi te da ne prijeti javnoj površini, što je regulirano Zakonom o sigurnosti na cestama. Ukoliko i nakon upozorenja komunalnih redara vlasnici takvih stabala ne poduzmu ništa, stabla će ukloniti Općina ali o trošku vlasnika stabala. Na virskom putu od mosta do centra ima nekoliko takvih potencijalno opasnih mjesta na kojima prijeti opasnost od pada borova, potom nekoliko takvih potencijalno opasnih mjesta ima i u Lozicama, pa će se u zajedničkoj akciji Općine Vir, tvrtki Vir održavanje i Čisti otok uz pomoć pila i auto-korpe pročistiti putovi od opasnih stabala.

Stjepan Roc Lijepo je imati asfalt ispred kuće

Josip Peher Preseljenjem sam donio sreću

Položen kabel za rasvjetu

U ovom smo naselju četiri godine bili bez struje, a do sada i šest godina bez asfalta. No, sad kada je asfaltirana ulica osjećaj je zaista odličan. Lijepo je imati asfalt ispred kuće i pogotovo na putu do plaže. Eto, mi u Velikoj Slatini smo čekali i dočekali kao posljednje naselje na Viru koje nije imalo asfaltiranu cestu, asfaltiranje i spajanje s virskim putovima.

virski list

Na Vir sam za stalno došao prije dvije godine iz Velike Gorice. Inače sam kupio teren još prije dvadeset i dvije godine, pa mogu kazati kako je na Viru lijepo. Kažu mi stanovnici Velike Slatine koji su ovdje malo duže od mene kako sam preseljenjem donio sreću, jer se vrijeme malo proljepšalo i, evo, došao je i asfalt. Vjerujem kako će nam skoro doći i kanalizacija i voda.

asfaltirana

Asfalt u Velikoj Slatini - i posljednje virsko naselje spojeno je sa glavnim prometnicama

Željko Pilčik Prekrasan dan za Vir

Građani i Općina asfaltiraju ceste Polaganjem asfaltnog sloja u 27 ulica po raznim virskim naseljima, asfaltirane su ulice Bobovik X, Bobovik XI, Bobovik XIII, Bobovik XV, Bobovik XVI, Bobovik XVII, Bobovik XXV, Bobovik XXVII, Lučica XXIX, Lučica XXVIII, Lučica XXXIV, ogranak Sridnjih kućica X, Sridnje kućice XII, Sridnje kućice XVIII, Velika Slatina II, Velika Slatina IV, glavna Velika Slatina XIX, odvojak Velika Slatina XIX, Put Velike Slatine, Žitna LI, Žitna LIII, Žitna VI, Žitna XVI, Žitna XVIII, Žitna XXIII, Žitna XXXVI i Straža X. Istovremeno su tamponirane i pripremljene za asfaltiranje sljedeće ulice: Kozjak XIII, Kozjak XV, Kozjak XVI, Kozjak XXII, Kozjak XXVIII, Luka II, Miljkovanjica X, Prezida VI, Prezida XII, glavna poprečna Put Sita, Put Sita XXIV, Soldatica I, Soldatica VI, Torovi kroz selo, Žitna uz plažu i Žitna XXXIII. Vrijednost ovih radova iznosi 5,4 milijuna kuna, a vlasnici objekata u ulicama u kojima se vrše radovi i Općina Vir zajednički su financirali projekt. Građani su sudjelovali sa 75 posto od ukupnih troškova, dok je preostalih 25 posto troškova pokrila Općina Vir uz samostalno financiranje asfaltiranja glavnih ulica i svih putova širine 5 metara.

Antonija Majdžančić Osjećamo se civiliziranije Mi koji smo ispravno razmišljali o onome što dolazi sutra, još prije četiri godine, uplatili smo asfaltiranje i evo dočekali asfalt u naselju. Mnogi još nisu i ne razumijem zašto nisu zainteresirani, a to nije ni pravedno prema onima koji plaćaju. Svakako, dan kada smo dobili asfalt zaista je prekrasan dan za Vir, jer je ovo vrlo lijepo naselje kao posljednje napokon i asfaltirano.

Nema što, same pohvale za asfaltiranje. Ne može se sve dobiti odjednom, ali posljednjih je godina sve krenulo na bolje. Inače, ljudi se slabo angažiraju, samo sjede, čekaju i ništa ne traže. Kada smo se mi u Velikoj Slatini angažirali, te kada smo zajedno s Općinom financirali, dosta smo i dobili. Asfaltiranje nam puno znači, jer se u najmanju ruku osjećamo civiliziranije.

ožujak

Komunalna tvrtka Vir održavanje u nastavku poslova uređenja Trga kod Bunara

Uređenje budućeg Trga oko Bunara

amponirana je površina uz uređenje novih odvodnih kanala za oborinsku vodu oko prostora budućeg uređenog Trga kod Bunara, zidaju se kameni zidovi, skinute su stare i napravljene nove krune, područje je zaštićeno od zagađenja, stavit će se estetski i funkcionalni poklopci, a uz skoro kompletno uređenje prostora oko Bunara s parkiralištem i dječjim igralištem koje izvodi komunalna tvrtka Vir održavanje, uključeno je i postavljanje agregata s pumpom koji će crpiti vodu za potrebe zalijevanja zelenih površina i zelenih otoka na otoku Viru. Osim što će služiti potrebama Općine, vodom će se preko ručnih pumpi moći koristiti i stanovnici otoka. Uz sam budući Trg kojega će ukrašavati uređeni bunari, već je saniran kanal uz kojega će biti popločana površina i prostor za parkiranje koji će, osim turistima, i stanovništvu u Put Bunara olakšati život u ljetnom razdoblju. Govoreći o prostoru Trga, riječ je površini većoj od 400 kvadrata uz koju će se napraviti potporni zidovi te kameni most. Regulacija vodotoka Dočine U sklopu izvođenja projekta, Vir održavanje podnijelo je zahtjev Hrvatskim vodama za uvrštenje vodotoka Dočine i Praulje u program uređenja za koji se traži mišljenje o planiranom zahvatu uređenja područja Bunara, kao i mogućnost intervencije na prostoru mjesnog groblja zbog poplavljenih grobnih raka. Riječ je o tome kako je po Idejnom rješenju za uređenje cijele javne površine, dakle prostora Bunara, parkirnog prostora i dječjeg igrališta, zamišljeni kanal u liniji i granici parcela s istočne strane ceste bio premješten na drugi kanal da bi u cjelini sve išlo prema Sapavcu. «Arhitekta nije riješio pitanje hidro-gradnje, odnosno odvodnju oborinskih voda pa smo zatražili mišljenje Hrvatskih voda.

virski list

Plan uređenja, detalj

Kamena oaza

Cjelokupan posao oko uređenja prostora Trga i neposredne okoline na oko 7 tisuća kvadrata uključuje sanaciju i rekonstrukciju kako bi se bunari zaštitili od devastacije te uređenje prostora malim parkom, klupama i postavljanjem javne rasvjete

Direktor Marasović napominje kako se cjelokupan posao oko uređenja prostora Trga i neposredne okoline na oko 7 tisuća kvadrata odvija se kroz faze, odnosno kako ga čine tri cjeline. Prvi dio uključuje sanaciju i rekonstrukciju tri bunara kako bi se bunari doveli u što je moguće bolju funkciju, potom kako bi se zaštitili od devastacije i, općenito govoreći, uključuje uređenje cjelokupnog prostora malim parkom, klupama i postavljenom javnom rasvjetom. «Trg Bunara treba biti prepoznatljivo mjesto, lijepo uređeno te namijenjeno odmoru i s mogućnošću uzimanja pitke vode», dodaje Marasović. Drugi i treći dio projekta uređenja znači sređivanje parkirališnog prostora sa 70 parkirnih mjesta koji se proteže do prostora dječjeg igrališta, kako bi se cjelokupna zona otvorila prema moru i mogućnosti šetnje, zabave i odmora u prirodnom okolišu.

A kako je u planu i dodatno rješenje, cijeli će projekt izgledati daleko bolje kada se napravi pristup moru i kada se sredi planirana šetnica uz more od Kašteline prema istočnoj strani Vira. Zbog vezanosti uz niz drugih poslova asfaltiranja i kabliranja širom otoka, teško je predvidjeti do kada će potrajati radovi na uređenju Bunara, ali u Vir održavanju očekuju kako će se u svakom slučaju okončati do kraja godine. Marasović kaže: «Uređenje te javne površine izvodi se kao trajno arhitektonsko uređenje, jer praktički na niti jednom mjestu na otoku ne postoji tako dobra površina koja je nešto izvan centra, a opet dovoljno blizu mora i obale. Ona će zasjati kada dođe do kompletnog uređenja šetnice od Kašteline, preko Sapavca do Jadra». Dodajmo i kako buduće uređenje uključuje postavljanje javne rasvjete, potom uređenje ceste na Putu Bunara na kojoj se trenutno izvode radovi u sklopu I. faze vodovodne i kanalizacijske mreže. Vrijednost projekta teško je procijeniti s obzirom kako Vir održavanje radove izvodi s prilagođenim normativima koji su daleko ispod standarda u građevinskoj djelatnosti. «Namjera je našeg poduzeća napraviti što više posla i što kvalitetnije ga izvesti sa što manje troškova. Drugim riječima, radimo po pravilima struke i bez profita, odnosno pokrivamo materijalne troškove i poslujemo s pozitivnom nulom», zaključuje direktor komunalne tvrtke Vir održavanje Ante Marasović.

Vinko Bašić Projekt je koristan i izvrstan

Gracijelo Jurac Ostaje za sva vremena

Napravili smo posebnu geodetsku podlogu cijelog prostora i pristupnih putova koju smo im dostavili uz traženje mišljenja i financijsku pomoć za uređenje prostora. Recimo, imamo jednu vodenu jamu koja u ljetnom razdoblju presuši i koja je zbog velikog broja komaraca i insekata potencijalni izvor zaraze, pa mislimo kako bi je trebali zatrpati. Ako hidro-inženjeri u Hrvatskim vodama kažu da se jama može zatrpati, onda ćemo takvu intervenciju i napraviti», kaže direktor Vir održavanja Ante Marasović. Trajno arhitektonsko uređenje

Drago mi je što se uređuje. Čujte, nekom se sviđa, nekome možda ne, ali sve to dobro izgleda. Ako, koliko sam upoznat, bude šetnica do Kašteline i ako se spoji s Jadrom, onda će cijeli projekt biti višestruko koristan i izvrstan. Djeca će na ovom prostoru imati mjesta za igru, a mi koji tu živimo malo ćemo odahnuti od automobila kada se počne koristiti parkirališni prostor.

Jako je lijepo i za svaku pohvalu, jer ostaje za sva vremena. Posebno mi je drago što se koriste prirodni materijali i što se Bunari uređuju kamenom, a ne ružnim betonom. Put vodi prema Kuli i mislim kako će ovaj dio Vira puno turista obilaziti jer je atraktivan. To je dobar put i pokazatelj za dalje, jer je i Kennedy rekao: «Amerika je bogata, ali može biti još bolja i bogatija».

ožujak

Slagalica strpljenja pola stoljeća rada virskog brodograditelja i maketara Bože Radovića

Bože Radović za stolom izrađuje brod tipa Vladimir Nazor

Radović uspješno prenosi oblik, dinamiku i suštinu brodova, jer kao i ljudi, oni imaju svoje specifičnosti i karakter. Imaju i osvjetljenje koje je ugradio u njih tako da po mraku, kada se priključe na struju, laganom svjetlošću naglašavaju eleganciju

riča 76-godišnjeg Viranina Bože Radovića s pravom se može nazvati «slagalicom strpljenja», i to ne samo zato što je živeći u Rijeci uporno i dugo objašnjavao ljudima s Kvarnera kako njegovo ime nije Božo, kako je uobičajeno, već po virski Bože, već prije svega jer je i u najtežim životnim trenucima strpljivo, komadić po komadić, sastavljao makete putničkih, motornih i luksuznih brodova po nacrtima do kojih je radeći u brodogradilištu u Kraljevici mogao doći. «Za ratne brodove nisam imao podataka, tako da ih nisam izrađivao. A kada govorimo o maketama jedrenjaka, moram reći kako je njih zaista teško napraviti jer se mora poznavati tehnika vezivanja čvorova, što nije baš lako. Meni su brodovi koje sam radio i koje još uvijek radim bili lakši za izradu, a pored toga imao sam i mogućnost raditi brodove po nacrtu. Radio sam u brodogradilištu i njihovi nacrti bili su mi dostupni», govori Radović. Umirovljeni brodograditelj, odnosno brodokovač nekadašnjeg

virski list

Titovog brodogradilišta Kraljevica, te maketar Radović trajno se po umirovljenju preselio u rodne Lozice na Vir gdje sa suprugom Maricom, rođenom u Čitluku, kao i svih prethodnih godina dijeli dobro i zlo. A u slobodno vrijeme, kojega sada ima na pretek, i dalje izrađuje brodove. U kući Radovićevih, odmah u dugačkom hodniku, na dvije je staklene stalaže posloženo šest brodova, luksuznih jahti i kruzera te golemih trajekta koje je Bože maketarski izradio tijekom pedesetak godina i na kojima je radio kao zaposlenik brodogradilišta. S prvim Sagardepom kojega je izradio 1964. godine, redom se nižu Sarita Bombay, Kristina, a potom u drugoj stalaži Marija Ermolova, najveća Stena Olympica koju je dovršio prije pet godina i Sarikaja. Inače, prvi brod kojega je ovaj virski maketar sagradio bio je Opatija krajem 50-ih godina prošlog stoljeća, i da bi vam ispričali priču oko njegove gradnje moramo se vratiti godinama i stoljeće unazad, kada je tada jedva punoljetni virski mladić u poslijeratnoj Rijeci pokušavao pronaći sreću. Slučajno u brodogradnji Radović je Vir napustio 7. rujna 1949. godine, nakon što je okončao osnovno četverogodišnje obrazovanje i tragom drugih Virana koji su sa saznanjima o mogućnosti daljnjeg obrazovanja i zaposlenja napustili rodni otok. Jedan je virski pomorac, zaposlenik Jadrolinije na relaciji RijekaPag, poznavajući situaciju s mogućnošću zaposlenja u škveru u Kraljevici tamo odveo svog sina što se nedugo potom saznalo na Viru, pa je njegovim tragom osim Radovića istog dana krenulo još troje mladića. Put je potrajao cijeli dan, a već sljedećeg dana po dolasku u Rijeku Virani su odmah krenuli u trogodišnju vojno-industrijsko školu učeći za zanat brodograditelja. Radović se prisjeća razloga

Brodovi su me izvlačili iz svih životnih kriza Žena je radila u popodnevnoj smjeni, a ja kroz jutro, pa sam popodne čuvao djecu u kući i počeo raditi modele brodova. I tako, pomalo, za stolom u kuhinji nastajali su brodovi, prisjeća se svojih početaka bavljenja maketarstvom Bože Radović zbog kojih je postao brodograditelj: «Nisam nikad razmišljao o brodogradnji, jer praktički nisam ni znao što je to. Radije bih, da se mene pitalo, postao mehaničar, međutim kako su svi razredi osim brodograditeljstva bili popunjeni, nisam imao izbora. Vraćati se na Vir nije imalo smisla, pa sam ostao». Škola je bila organizirana tako da se paralelno učilo u školskim klupama i odmah naučeno primjenjivalo u praksi. Osim Radovića, društvo mu je pravilo još četvoro Virana koji su izravno s rodnog otoka došli do Vojno-industrijske škole, te jedan koji je došao iz riječkog brodogradilišta 3. Maj gdje je neko vrijeme prije toga radio. Pero Radović, Ante Olić, Ante Kapović, Ante Žepina i Srećko Kapović, uz maketara Radovića, bili su spomenuti Virani, a svi zajedno živjeli su u vojnom riječkom Đačkom domu. Po završetku školovanja Radović je radio svega mjesec i dvanaest dana, jer je 1953. godine po dobivanju poziva otišao na trogodišnje odsluženje vojnog roka. Šest mjeseci služio je u Puli, u preostalih trideset u Novom Sadu u sklopu snaga riječne mornarice. U rujnu 1956. godine Radović se vratio iz vojske, prijavio u matično Titovo brodogradilište Kraljevica gdje je od listopada iste godine do odlaska u mirovinu proveo cijeli radni vijek. Pola radnog vijeka prekovremeno «Radio sam kao brodokovač na svim dijelovima brodova, bez razlike, i to na teretnim, putničkim i ratnim brodovima, a posljednjih godina nešto i na jahticama», govori virski brodograditelj naglašavajući kako je na jednom brodu radilo cijelo brodogradilište, u vremenu koje je ovisno o složenosti i veličini broda bilo nekad veće, a nekad manje. Godišnje se, drugim riječima, obično proizvodilo nekoliko brodova, ali je bilo

razdoblja kada se radio samo jedan brod. Brodograditelji, brodokovači, brodoelektričari, brodobravari, brodolimari, brodostolari, brodomehaničari, brodomotoristi – svi su oni zaposlenici brodogradilišta u Kraljevici radili na stotinama brodova koji su nastajali pod njihovim rukama. U vremenima najvećeg obima posla u Titovom brodogradilištu Kraljevica znalo je biti oko tisuću i četiri stotine zaposlenih, s više od pet stotina radnika iz kooperantskih tvrtki. Osim izrade brodova, brodogradilište je s dva doka radilo i remont brodova, pa je s vremenom posao postajao sve zahtjevniji. «U početku smo radili osam sati, a kasnije i po dvije smjene ako je bilo potrebno. Mogu kazati kako sam sigurno pola svog radnog vijeka radio prekovremeno, jer u brodogradnji nema odmora i čekanja. Rok se morao poštovati, a ista je stvar bila i s remontom koji se dobivao ako se garantirala isporuka. U suprotnom su se plaćali penali», kaže Radović. Brodogradilište koje je nosilo ime Josipa Broza Tita, nekoliko je puta ugostilo nekadašnjeg jugoslavenskog predsjednika kojega je Radović 60-ih godina imao prilike osobno upoznati. «Rukovali smo se», potvrđuje nam i govori kako su inače brojne poznate ličnosti posjećivale brodogradilište, a među njima i libijski državnik Muammar al-Gaddafi. «Bio sam blizu njega, ali ga nisam upoznao. Nije to baš bilo lako», dodaje. Brodogradilište u Kraljevici izgrađeno je 1729. godine odlukom Karla VI. za potrebe gradnje austrijskih brodova koji su trebali konkurirati Veneciji. Ono je, ujedno, i najstarije brodogradilište u Hrvatskom Primorju koje je djelovalo i između dva Svjetska rata, da bi nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu bilo obnovljeno kao Titovo brodogradilište Kraljevica. Svojevremeno je bilo jedno od najpoznatijih u Jugoslaviji, svakako poznato koliko i pulski Uljanik, riječki 3. Maj,

Brodovi i na lusterima od bakra Osim što je po nacrtima izrađivao makete brodova, Radović je od bakra izradio i nekoliko lustera kojima je opremljena njegova i kuća gospođe Marice. Naravno, i ti su lusteri na stropovima u dnevnom boravku i sobama ukrašeni detaljima ili prikazom cijelog broda. «Na lustere sam stavljao brodove, jer sam ih uvijek radio. Brodovi su me izvlačili iz krize. Bilo koji od svih brodova koje sam radio, uvijek mi je bio dobro došao. Kada sam bio najumorniji i najbezvoljniji, i kada smo imali krizne situacije u životu jer smo neko vrijeme bili nesređeni bez stana, gradnja brodova uvijek me opuštala, Išao sam u podrum i radio. I to me odmaralo», veli Radović.

ožujak

radović nastavak ili remontno brodogradilište Viktor Lenac, tako da je do umirovljenja 1990. s trideset i četiri godine radnog i šest godina beneficiranog staža kroz Radovićeve ruke prošlo više stotina brodova. Pamti i najveći kompletno izrađeni brod u Kraljevici, od kobilice do jarbola, kako kaže, a to je robusna Stena Olympica sa 125 metara dužine koju je godinama kasnije izradio i u maketi. «Opremali smo i veće brodove koji su dolazili iz 3. Maja, ali ovaj je bio najveći kojega smo sami napravili», govori. Strpljenje, čvrsti živci i dobar vid Putnički brod Stena Olympica mogla je udomiti 1,800 putnika, a kada je isporučena naručiteljima putovala je na Sjevernom moru, da bi od 1982. godine kada je prodana jednoj američkoj kompaniji preimenovana u Scotia Prince s novim putničkim odredištima na američkom kontinentu. Sama izrada broda trajala je dugo, oko dvije godine, a Radović je na njoj radio jarbole, dimnjake, ispuh dimnjaka i kompletno gornje nadgrađe. 2004. godine prema nacrtima koje je sačuvao, Radović je Stenu Olympicu ovjekovječio kao maketu koja unutar staklene stalaže u njegovoj kući i dalje ponosno «plovi» s izvornim imenom. Prvu maketu broda Bože Radović napravio je pedesetak godina ranije, i to motorni brod Opatija tvrtke Jadrolinija za kojega je inspiraciju pronašao slučajno. «Kada sam prvi put došao u Rijeku brodom iz Zadra, u Jadroliniji sam vidio makete brodova. Smatrao sam kako je nešto slično nemoguće napraviti, kako je riječ o pravom čudu. No, zaintrigiralo me», prisjeća se. To je divljenje prema maketama brodova Radović «pospremio» čekajući, kako to obično biva, da splet životnih okolnosti slučajni interes pretvore u trajan hobi. Radović se u Rijeci upoznao sa gospođom Maricom, oženili su se i nakon što su 1958. godine dobili sina Igora te poslije kćerku Irenu, Bože je nakon što se gospođa Marica zaposlila u bolnici, ostao u kući čuvati djecu. «Žena je radila u popodnevnoj smjeni, a ja kroz jutro, pa sam popodne čuvao djecu u kući i počeo raditi modele. I tako, pomalo, za stolom u kuhinji nastajali su modeli brodova», prisjeća se Bože koji se s obitelji preselio u Kraljevicu 1963. godine. Do tada je izradio Opatiju koju je prodao riječkoj Jadroliniji, uslijedila je potom gradnja Omiša kojega je uzeo Tehnički muzej u Zagrebu, pa Sarikaja, Sagardep i tako redom sve do današnjeg dana kada na Radovićevom stolu u dnevnom boravku uz pomoć ljepila, drški, štapića i puno strpljenja nastaje brod iz Jadrolinijine serije pjesnika - Vladimir Nazor. Sve zajedno, Radović je izradio trinaest brodova od kojih je šest trajno «usidreno» u njegovom domu, dva su prodana a ostali poklonjeni. «Za raditi brodove treba imati veliko strpljenje, čvrste živce i dobar vid, a mene to pomalo sve napušta. Ajde, živci su još dobri, ali vid nije kakav je nekad bio», pomalo sjetno objašnjava slabiji tempo izrade brodova posljednjih godina virski maketar navodeći kako je, osim nabavke materijala za gradnju, sve teže doći i do nacrta pa Vladimir Nazor, kojega trenutno radi, nastaje gledanjem u fotografiju. Svejedno, Radović uspješno prenosi njegov oblik, dinamiku i suštinu, jer brodovi, kao i ljudi, imaju svoje specifičnosti i karakter. Imaju i osvjetljenje koje je ugradio u njih tako da po mraku, kada se brodovi priključe na struju, laganom svjetlošću naglašavaju eleganciju koju je vješta Radovićeva ruka vjerno prenijela. A brodogradilište u kojemu je Radović proveo radni vijek? Danas je specijalizirano za izradu trajekata za Jadroliniju i WightLink, tankera za Sargeant-Marine, Interorient i Petrolmar, te ratnih brodova za potrebe RH te specijalnih plovila i jahti. «Sada se više ne zove Titovo brodogradilište, nego Brodogradilište Kraljevica i radi još uvijek. Nadam se kako će raditi i dalje. To je bio moj posao i život», kaže.

maketarstvo

Brod u staklenoj vitrini u obiteljskom domu Radovićevih

Porinuće broda u brodogradilištu u Kraljevici 60-ih godina prošlog stoljeća

Obitelj Radović u Kraljevici 1963. godine Opatija, prvi brod kojega je Radović izradio

ožujak

I. faza u punom zamahu U punom su zamahu radovi na izgradnji I. faze vodovodne i kanalizacijske mreže otoka Vira, pa je postavljanjem vodovodnih i kanalizacijskih cijevi na trasi K-2 odrađen i završen posao na Putu Bunara. Trenutno je u tijeku tamponiranje trase pred asfaltiranje. Na trasama K-19 na Putu Krčevina i K-38 također je do kraja odrađen posao postavljanja vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, a preostala su samo dva šahta na K-38 koja se šaluju i betoniraju. Na trasi K-4 u Lazu II zbog neujednačene linije u postavljanju, počet će premještanje elektromreže kako bi se radovi mogli nesmetano odvijati. Na trasi K-1, odnosno na budućem glavnom kolektoru, montiraju se cijevi od 500 φ, a u narednih mjesec dana u komunalnoj tvrtki Vodovod Vir planiraju do kraja odraditi posao oko asfaltiranja Puta Bunara. Do početka ljetne sezone trasa K-1 odradit će se do zgrade Općine Vir, a u planu je postavljanje cjevovoda i uređenje plaže na Jadru. Isti posao do sezone odradit će se i na trasi K-4, odnosno u Lazu II, prenosi nam novosti direktor Vodovod Vira Hrvoje Bašić.

Glavni projekt II. faze Izrađen je glavni projekt za odvodnju i vodoopskrbu II. faze izgradnje vodovodne i kanalizacijske mreže otoka Vira. Projekt obuhvaća 6,5 kilometara vodovodnih i 6,5 kilometara kanalizacijskih cijevi te 2,8 tisuća metara obalnog kolektora. Projektantski procijenjena vrijednost projekta iznosi 32,2 milijuna kuna kojim će biti obuhvaćeno 650 stambenih objekata u predjelu virskih naselja Miljkovanjice i Luke.

IV. faza bez problema Dobre vijesti stižu iz Hidrografskog instituta iz Splita; rezultati hidrografsko-geološke i magnetometrijske izmjere na trasi budućeg ispusta otpadnih voda podsustava Sjever u uvali Biskupljača pokazuju kako nema problema niti s jedne strane od linije ispusta za polaganje u dužini od 1,500 metara. «Ova je izmjera važna jer su s njom ostvareni preduvjeti za projektiranje odvodnje na području Lozica. Riječ je o IV. fazi izgradnje vodovodne i kanalizacijske mreže otoka Vira», kaže Hrvoje Bašić, direktor virskog Vodovoda. Prethodno je brod Hidra Hidrografskog instituta iz Splita mjerio dubinu mora, oblik i svojstva te vrstu dna na dužini od 1,5 tisuća metara i 50 metara širine s lijeve i desne strane od linije ispusta na terenu od uvale Biskupljače prema kanalu. Također je utvrđeno kako na morskom dnu ne postoje ni željezne podrtine.

Spajanje trasa K-2 i K-39 u predjelu Laza

16,8 milijuna kuna za vodovode Zadarske županije Potpisivanjem četiri ugovora vrijedna 16,8 milijuna kuna, Vodovod Zadar i Hrvatske vode obilježili su u Zadru Svjetski dan voda 23. ožujka. Tim će se ugovorima financirati projektna dokumentacija i građenje vodnih građevina na području Zadarske županije pod financijskim pokroviteljstvom Hrvatskih voda, zadarskog Vodovoda, Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Fonda za regionalni razvoj, Zadarske županije, Grada Zadra te jedinica lokalne samouprave. Ovi se ugovori odnose na projekte izgradnje Zapadnog pravca vodoopskrbnog sustava Zadarske županije, odnosno područje Vira, Petrčana i Nina, te na Istočni pravac i zadarske otoke. «Zapadni pravac je od velike važnosti zbog turističke opredijeljenosti, pa je nužno dovođenje cjevovoda kako bi do sezone bili otklonjeni svi problemi», kazao je Darko Kasap, direktor zadarskog Vodovoda.

virski list

Na trasi glavnog kolektora K-1 postavljaju se cijevi promjera φ

Na trasi K-38 preostalo je šalovanje i betoniranje šahtova

Denis Banđun Vodovod je velika stvar za Vir

500

Gosti su, koliko vidim po šetnji Virom, već počeli dolaziti, pa je možda malo nezgodno da su radovi na plaži Jadru u tijeku. Ali, ako će s radovima koji su u zamahu biti gotovi do početka ljetne sezone kada dođu turisti iz svih krajeva svijeta u velikom broju, onda je bolje da se sada radi nego tijekom sezone. U svakom slučaju, dobivanje vodovoda će za Vir biti velika stvar.

ožujak

Jedan komunalni đir po otoku u društvu komunalnih redara Frane Rudića i Petra Vučetića

Komunalna patrola otok VIR

rvo, kratki opis situacije i protagonista dok komunalnom Ladom Nivom krstarimo Virom. Vozač je 29-godišnji komunalni redar Frane Rudić, na stražnjem sjedalu Lade je 26-godišnji Petar Vučetić, također komunalni redar. Pere čita dnevne radne zadatke te, kako zastajemo, prednje sjedalo preskače cijelim tijelom jer ga je prije nekog vremena Živko Vučetić tako zavario da ga iz ležaja ne bi pomaknula ni obrnuta gravitacija. «U Žitnoj je prilikom asfaltiranja ulice došlo je do rušenja zida ili je asfalt ušao u privatni posjed. Sada idemo utvrditi što je posrijedi i napraviti zapisnik», kaže Pere. To je uobičajena situacija? – pitamo.

virski list

«Je. Dogodi se i da netko uđe u javnu površinu». Radni zadatak broj dva? – opet pitamo. «U Prezidi ćemo utvrditi kvadraturu objekta, vikendice koja podliježe plaćanju poreza i komunalne naknade. To je također uobičajena stvar. Zadnjih dana radimo i provjeru stalnog boravišta, jer se uglavnom vikendaši prijavljuju kako bi izbjegli plaćanje poreza». I to je uobičajeno? – nastavljamo s pitanjima. «Je. To također utvrđujemo zapisnikom», potvrđuje Pere. Lada je vrlo skoro pregazila razdaljinu od Sela do Žitne. Frane parkira, uzima fotoaparat i snima situaciju. Noćni fenomen Koji sat prije toga Pere i Frane došli su na posao nešto prije sedam sati. «Prvo ide cigara, znaš kako je», govori Frane.

Tijekom zimskog razdoblja i nije toliko loše, govore nam Pere i Frane, ali već oko svibnja s proljetnim buđenjem prirode naši se sugovornici dnevno uspiju zavaditi barem s trojicomčetvoricom virskih stalnih ili povremenih stanovnika Napravili su krug po Viru kako bi vidjeli što su kasnovečernji i noći sati, kada nije bilo komunalne patrole po otoku, donijeli novoga, jer poneki lukavi i neodgovorni stanovnici Vira jedva čekaju kraj njihove smjene kako bi zaštićeni mrakom od radoznalih susjedovih očiju istresli smeće pored kontejnera. Ta noćna invazija na virsku ekologiju uglavnom iz tih razloga ostaje neprimijećena, a svaki deseti koji se uhvati na djelu, kaže statistika koju nam prenosi Frane, uglavnom i ne pokupi otpad. «Prijavimo ih inspekciji koja ne reagira. Kada su dva puta došli po našoj prijavi, mi smo ih odveli na deponije, oni su utvrdili stanje i dalje se ništa nije dogodilo. Kao da ih i nije bilo», govori Frane. Najgore je ljeti, prenose nam dalje iskustva. Navale turisti sa svih strana na četiri virska komunalna redara i svima se, jasno, ne može stati na kraj. I onda uvijek isti fenomen: preko noći iz virskih kuća i vikendica izlaze novi i stari frižideri, dobri i loši štednjaci, mali i veliki stolovi, stolice, televizori i sva moguća dotrajala elektronička oprema. S prvim jutarnjim svjetlom noćne aktivnosti zamru, i cijela se stvar pomalo smiruje do novog sumraka. «Ne znam što je ljudima kada dođu na Vir, kao da se oslobode i izgube sve norme pristojnog ponašanja», primjećuje Frane dok se Pere samo naizgled čudi kako se radi zbrinjavanja krupnog otpada većina njih ne sjeti nazvati komunalnu tvrtku Čisti otok koja bi otpad uredno pospremila u svoje kamione. «Mnogi ljudi ne plaćaju račune, pa im je lakše bacati otpad nego nazvati radnike Čistog otoka», kaže. Vraćamo se događajima u Žitnoj ulici gdje smo naše komunalne redare ostavili u snimanju situacije. Gdje je mobitel? Ispred kuće i u bližem susjedstvu nema, kako se čini, ni žive duše. Dok Frane utvrđuje stanje, Pere na zidiću susjedne kuće piše zapisnik. Što se dogodilo? – pitamo Franu. «Evo, čovjeku je otkinut komad zida, izgleda da su ga očešali dok se radio asfalt u ulici», odgovara. Kada je Pere završio s pisanjem zapisnika, asfaltiranom ulicom produžujemo samo nekih desetak metara jer je pri kraju ulice put blokiran kamenim gromadama. Frane izlazi iz Lade i premješta kamenje. Tko postavlja kamenje po putu? – pokušavamo doznati. «Eh, nije prvi put», rezignirano će Frane. Kakav čudan otok – mogao bi netko pomisliti dok bude čitao ove retke, ako se prisjeti kako smo osim samoniklih kamenih prepreka preko naših redara svjedočili i također samoniklom noćnom otpadu. Nešto ranije, dok smo s Ladom još bili na putu prema spomenutoj kući u Žitnoj zastali smo pored jedne druge kuće gdje je virske komunalce ugostio ljubazni domaćin te ih proveo uzduž i poprijeko svoje kuće. Frane i Pere su mjerili objekt, a potom smo nastavili prema opisanoj situaciji u Žitnoj. «Gdje mi je mobitel?», naglas se zapitao Pere taman kad smo

Bakreni lusteri Uptat. Ut accum quam ipit in utat. Lendip et, si. To conumsandio dolore diam dolortie faccum dolore magna augue core modit nibh eliquis nibh erostisl et aci eugue ent nonum quiscidunt iureet alismodit lutation henit alit amconsed tem zzrit dignit at alit utat eum ing ex eum vullut am, si tat ad tatet, sis digna facilit volendit landit lore tio conullum exer atem ip exero dolobor adipsustrud ex eum doloreetue er adit nulla facip eraessit, susci tie tem dit, vullamcore velenis niscil utem dipit ad endre volenit alis delit dolobor sequipi smodolent vent ad et ea feummodigna facil et, conulla feuipsum vel el eu faciniat, vel ullaore minci bla feuis ad deliqui ssismod ex et luptat, cor si blandip

ožujak

đir po viru nastavak za nekih stotinjak metara zamakli iza kamenih prepreka. Pere prevrće po džepovima tražeći mobilni telefon, Frane se prisjeća mjesta na kojima su prethodno bili, a i mi dajemo doprinos potrazi pretražujući fotografije na digitalcu na kojima nastojimo utvrditi postoji li na motivima s Perom i njegov mobitel. Kako ga nismo uočili, vraćamo se prema prvoj kući kojoj su redari uzimali mjeru pretpostavljajući da se mobitel tamo zagubio. Pričamo dok Frane vozi. «Ima normalnih i ugodnih ljudi kao što je ovaj kod kojega sada idemo, ali često bude jako neugodno. Evo, baš na Kozjaku imamo situaciju s čovjekom kojemu se stablo jednom polovicom nalazi na javnoj površini, a mora se posjeći, jer će tu proći asfalt», priča Frane. Ono što slijedi su prijetnje, vika i galama, jer spomenuti gospodin drži kako je to njegovo, privatno stablo koje nitko ne smije dirati. Pa gdje je ovdje pravna država? – na kraju se još prijeteće zapitao dok je svojim stablom uzurpirao prostor javne površine. «Ima, doduše, i puno gorih stvari», dodaje. Tijekom zimskog razdoblja i nije toliko loše, govore nam Pere i Frane, ali već oko svibnja s proljetnim buđenjem prirode naši se sugovornici dnevno uspiju zavaditi barem s trojicomčetvoricom virskih stalnih ili povremenih stanovnika. «Baš nas i ne vole. Lako je kada tek upoznaješ čovjeka, pa ako i prigovara ili vrijeđa, to brzo zaboraviš, ali kada nastane problem s domaćim ljudima onda govore kako nam znaju i ćaću

Dok smo krstarili Virom, na trenutak nam se učinilo, po uočavanju komunalnog vozila, kako iz nekih solidnijih objekata u gradnji s desetak metara visokih krovova iskaču i prema boroviku hitaju pituri, zidari, malteri i sva sila građevinskih radnika i mater, i kako nam je i djed bio takav», govori Frane. A kada se nađu u sredini, između dva suprotstavljena susjeda od kojih je jedan sagradio kuću baš na međi, problem je uopće objasniti kako razrješenje takvog slučaja nije u domeni rada komunalnih redara. Još je gore bilo prije nekoliko godina, u vremenu kada se pojavila ptičja gripa, kada su komunalne redare pozivali na intervenciju i u slučaju kada bi nekoj domaćoj koki bilo ozlijeđeno krilo. «Ko tebi plaću daje, govorili bi nam, i prigovarali kako ništa ne radimo», dodaje Pere. U početku, kada su počeli raditi, takve su ih stvari znale smetati jer su pokušavali svima pomoći, ali nakon nekog vremena jednostavno se «ogugla» na nepravedne prigovore i provokacije. «Što se može? Opsuje te, a ti mirno nastaviš dalje, jer zna biti i gore. Bilo je onih koji su prijetili kako posjeduju vatreno oružje i onih koji su nas pozivali na fizički obračun», dodaje Frane, i zastaje s Ladom uočivši poznati automobil ispred sebe. Bio je to automobil čovjeka kod kojega su Frane i Pere mjerili objekt, koji se s izgubljenim Perinom mobitelom vozio po Viru nastojeći pronaći naše komunalne redare. Uvijek je zadovoljstvo vidjeti poštenog čovjeka na djelu, jer je i naša priča o ljudskoj dobroti i razumu pomalo već počela poprimati sumorne i pesimistične tonove. No, taman kada prođe proljeće koje bilježi povećani broj prigovora na djelovanje komunalnih redara, dolazi još gore, ljetno razdoblje kada uobičajenih nekoliko prigovora i

komunalna partola

prigovorčića zamijeni najmanje četiri-pet težih situacija i makar jedan eksces. No, i takve situacije komunalni redari rutinski rješavaju pozivajući virskog kontakt-policajca Ivu Begonju koji autoritetom lako smiruje prekršitelje komunalnog reda. Već smo na putu prema Prezidi. Uvijek nešto iskrsne Ispred niske kuće s prostranim dvorištem nitko se ne javlja iako se vrata kuće doimaju otvorenima, i uopće, čini se kako bi svaki tren domaćin mogao izaći nakon poziva na telefonski broj. Ipak, nigdje nikoga. Frane i Pere imali su zadatak utvrditi kvadraturu vikendice koja, kako smo već naveli, podliježe plaćanju poreza i komunalne naknade. To činjenicu kao da zna i vlasnik objekta, pa se negdje, možda u prikrajku sobe, skriven iza velikog i masivnog kuhinjskog stola i zamaskiran zavjesama koje je domaćica netom skinula sa sušenja, smijulji razmišljajući valjda kako je baš dobro što je u modernoj Hrvatskoj zaštićen Ustavnim pravima koja, prigodno ih tumačeći, mogu značiti kako se u demokraciji ne mora, ako se to ne želi, plaćati porez. Napuštamo Prezidu neučinjenog posla dok Perin sretno i pošteno nađen te vraćen mobitel neprekidno zvoni. «Uvijek tijekom dana, bez obzira na tekuće zadatke, dobivamo pozive s novim zadacima. Uvijek nešto iskrsne», kaže Pere. I zaista, dok smo u patroli s komunalnim redarima Franom i Perom krstarili otokom Virom, na trenutak nam se učinilo, po uočavanju komunalnog vozila, kako iz nekih solidnijih objekata u gradnji s desetak metara visokih krovova iskaču i prema boroviku hitaju pituri, zidari, malteri i sva sila građevinskih radnika.

ˇ Paola Zepina

Intervju voditeljica Odsjeka za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo Općine Vir govori o stanju komunalnog reda na Viru

Prošle smo godine odradili vrhunski posao Nastavljamo s uređivanjem plaža, postavljanjem klupa i kanti za otpad. Sređuje se i javna rasvjeta u omjeru 50 posto građani, 50 posto Općina Vir te se postavlja asfalt kojeg naši građani plaćaju sa 75 posto, a u ostatku iznosa sudjeluje Općina Vir za sve ulice, osim za glavne putove koje financira samostalno

objašnjenju koje opisuje djelatnost Odsjeka za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo Općine Vir koje je dostupno na internetu, odnosno službenim mrežnim stranicama Općine Vir, stoji kako Odsjek obavlja «upravne i stručne poslove koji se odnose na prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo te komunalno gospodarstvo». Kako ovo za svaku sredinu vrlo osjetljivo pitanje prostornog uređenja, zaštite okoliša i komunalnog gospodarstva zapravo pokriva većinu djelatnosti koje imaju komunalne tvrtke u vlasništvu Općine Vir, praćenje njihovog rada i obavljanje poslova vezano uz izgradnju i održavanje komunalne

infrastrukture te nadzor izvođenja radova, također su u opisu posla ovog Odsjeka. O poslovima Odsjeka i komunalnim temama važnim za stanovništvo otoka razgovarali smo s voditeljicom Odsjeka, 27-godišnjom Paolom Žepinom. U Općini Vir počela je raditi kao voditeljica Ureda načelnika nakon što je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Poslije 2,5 godine rada u Uredu načelnika postala je od siječnja prošle godine voditeljica Odsjeka za komunalne poslove koji je prethodno formiran 2003. godine. VL Kao voditeljica Odsjeka, kakvu ocjenu dajete stanju komunalnog reda na Viru? Žepina Daleko od toga da nemamo problema, ali stanje je daleko bolje nego što se općenito misli, a to nam potvrđuju brojni gosti koji se stalno vraćaju na otok i koji o području Općine Vir imaju lijepo mišljenje. Mogu kazati kako je komunalna situacija puno bolja nego je bila prije.

ožujak

paola žepina nastavak VL Na što konkretno mislite? Žepina Naša komunalna tvrtka Vir održavanje odradila je golem posao koji se i dalje nastavlja do ljetne sezone s uređivanjem plaža, postavljanjem klupa i kanti za otpad. Također se sređuje i javna rasvjeta u omjeru 50 posto građani, 50 posto Općina Vir te se postavlja asfalt kojeg naši građani plaćaju sa 75 posto, a u ostatku iznosa sudjeluje Općina Vir za sve ulice, osim za glavne putove koje Općina financira samostalno. Građani koji nam dolaze primjećuju te promjene, vide kako je susjedna ulica osvijetljena i asfaltirana pa ako su u početku i bili malo skeptični jer novac treba uplatiti unaprijed, sada to više nije slučaj. Imamo zaista mnogo zainteresiranih, a taj ćemo trend zainteresiranosti očuvati. Slobodno mogu primijetiti kako je svaka druga ulica u Općini Vir asfaltirana, što nije slučaj ni u gradu Zadru. Apsolutno se osjeća napredak u svakom pogledu. VL Zašto se u potpunosti ne može izvršiti naplata komunalne naknade na otoku Viru? Žepina Problem je što vlasnici objekata nemaju potpune informacije zašto uopće plaćaju komunalnu naknadu. Svjesni su kako je plaćaju tamo gdje žive, pa misle kako je na Viru ne moraju plaćati. Međutim, riječ je o njihovom luksuzu, o objektu za odmor, a ne o kući u kojoj žive. Također, problem je i u tome što nemaju saznanja kako komunalnu naknadu plaćaju svi isto, bez iznimaka, jer se prema našoj odluci plaća isti iznos neovisno o zoni i neovisno o namjeni. Oni koji posjeduju kuće za odmor valjda smatraju kako plaćaju više od onih koji žive na Viru. VL Konkretno, kako se obračunava iznos komunalne naknade? Žepina Komunalna naknada ovisi o površini. Znači, površina objekta množi se sa iznosom koji je za sve isti - 7,80 kuna. VL Drugim riječima, vlasnik objekta od, primjerice, 200 kvadrata plaća komunalnu naknadu od 1,560 kuna? Žepina Tako je. VL Govorimo o godišnjoj naknadi? Žepina Točno, to bi za objekt te veličine bio godišnji iznos. VL Može li se taj iznos podmiriti s 12 mjesečnih uplata po 130 kuna? Žepina Mi izdajemo uplatnice za godišnji iznos, i prema Rješenju trebalo bi se plaćati u roku od 15 dana, ali toleriramo bilo koji način otplate. Bitno je da je na kraju godine komunalna naknada podmirena. Ukoliko ste redovni platiša, ne postoji nikakav problem. VL U kojem se postotku prema broju objekata uspijeva naplatiti komunalna naknada? Žepina Ne znam točno o kakvom je postotku riječ, ali od prošle godine kada sam došla za voditeljicu Odsjeka napravili smo rekordnu naplatu. Brojke govore kako je razrez komunalne naplate bio 4,3 milijuna kuna, a naplatili smo skoro 4,6 milijuna kuna. To znači kako smo naplatu premašili za 200-300 tisuća u odnosu na razrez, a samim tim kako smo naplatili sva potraživanja koja prethodnih godina nisu bila naplaćena. Mislim da mogu kazati kako smo prošle godine napravili vrhunski posao, i iskreno se nadam kako ćemo sličan rezultat postići i ove godine. VL Kakve su pretpostavke uz potraživanja? Žepina Prema pretpostavkama, odnosno prema trenutnim potraživanjima za komunalnu naknadu, imamo oko 600 tisuća kuna potraživanja. Realno je očekivati oko 300 tisuća kuna s obzirom kako se još uvijek događa da se osobe koje su i prije deset godina prodale objekt, još uvijek nalaze u našoj evidenciji. Pokušavamo pojedinačno riješiti i takve predmete, a mogu potvrditi kako smo ih dosta riješili što potvrđuje i činjenica kako su nam potraživanja sve manja. VL Govoreći o naknadama, što mora plaćati novopečeni ili bilo koji vlasnik objekta za odmor kada boravi na Viru? Žepina Moraju nam se plaćati četiri stvari – komunalna naknada, potom naknada za uređenje voda koji se naplaćuje preko nas, ali je prihod Hrvatskih voda, porez na kuće za odmor i, naravno, odvoz smeća. Poslovni objekti su nešto drugo.

intervju

Odsjek pokriva većinu djelatnosti koje imaju komunalne tvrtke

Građani koji nam dolaze primjećuju promjene, vide kako je susjedna ulica osvijetljena i asfaltirana pa ako su u početku i bili malo skeptični, sada to više nije slučaj VL Što od toga plaćaju oni koji su prijavljeni za stalno? Žepina Sve je isto osim poreza na kuće za odmor. Dakle, iznos i vrsta naknada u svim je slučajevima ista. Ne postoji razlika. VL Nezakonita gradnja, mada danas u znatno manjem obimu, također je dio problema s kojim se suočava vaš Odsjek. Što se događa nakon što komunalni redari uoče takve slučajeve? Žepina Mi ih proslijedimo građevinskoj inspekciji, ali na žalost, ne dobivamo povratne informacije. Na primjer, prošle smo godine imali oko 100 prijava građevinskoj inspekciji, a ove godine već dvadesetak sa svega jednim njihovim odgovorom. I to bi bilo sve kada je riječ o komunikaciji između našeg Odsjeka i građevinske inspekcije. Do prije dvije ili tri godine imali smo bar nekakve povratne informacije o tome kako je neki slučaj riješen, ali od prošle godine gotovo ništa. Mi ih i dalje kontaktiramo, šaljemo im i požurnice, ali nikakav pismeni odgovor, na žalost, ne dobivamo. Telefonski je kontakt još teži, obzirom kako su u većini slučajeva inspektori na terenu. VL Što građevinska inspekcija konkretno može napraviti kada bi po prijavama obavljala svoj posao na Viru? Žepina Može odmah na terenu zaustaviti daljnje radove i pokrenuti postupak protiv osoba koje bespravno izvode građevinske radove. VL Vjerojatno uz pomoć policije?

Svi stanovnici i turisti koji dođu na Vir moraju biti svjesni kako i sami, radi zaštite vlastitog zdravlja, moraju doprinijeti zaštiti okoliša te ne bacati otpad gdje ne bi smjeli Žepina Pretpostavljam, mada je to njihov problem, a ne naš. Naše je da jednostavno pokušamo u suradnji s nadležnim institucijama zaustaviti bespravnu gradnju i svim takvim osobama koje bespravno grade na području Općine Vir objasniti kako postoji zakon i da se u 2009. godini takve stvari ne bi smjele događati. Država bi tu trebala djelovati i na jednom primjeru, odnosno na jednoj naplati kazne, pokazati kako se takve stvari ne smiju raditi. VL Hoćete reći da je neefikasnost institucija, kada je Vir u pitanju, zaslužna za stjecanje statusa otoka na kojemu je cvjetala bespravna gradnja ? Žepina Naravno. Mi napravimo svoj posao i pokušavamo što možemo kako bi zaustavili takve slučajeve, ali od institucija koje bi bespravnu gradnju trebale zabraniti i iskorijeniti nemamo odgovor, pa ne vidim razlog da se Općina Vir proziva zbog takvih stvari. Općina zaista nema nikakve veze sa slučajevima divlje gradnje, jer mi ne možemo zabraniti gradnju. Ono što možemo, a to je upozorenje i prijava građevinskoj inspekciji, to napravimo. VL Kako stanovnici Vira reagiraju s obzirom kako «kuće na divlje» niču i u njihovom susjedstvu? Žepina U posljednjih nekoliko mjeseci imamo dosta prijava od strane stanovnika koji primjećuju bespravnu gradnju u svom susjedstvu, jer je i njima toga dosta. Nije čak riječ o

novogradnji, već u više slučajeva o izgradnjama raznih baraka i objekata koji niču na samoj međi, pa ni susjedi više nemaju toleranciju. Mislim da ljudi postaju polako svjesni kako se ne smije bespravno graditi. VL S bespravnom gradnjom dolaze i ilegalni radnici. Postoji li procjena koliko takvih radnika trenutno boravi na Viru? Žepina Nemamo takvih podataka, iako znamo da postoje radnici koji nigdje nisu prijavljeni jer naše komunalno redarstvo u takvim slučajevima pomaže policiji. VL Osim spomenutih, koji su drugi veći komunalni problem otoka Vira? Žepina Jedan od naših najvećih komunalnih problema je tržnica, a problema imamo i sa koncesijskim odobrenjima jer određene osobe bez obzira imaju li odobrenje ili ne, i dalje obavljaju svoje djelatnosti. Iskreno se nadam kako takvih problema ove godine nećemo imati, jer izuzev suradnje s građevinskom inspekcijom, sa svim drugim institucijama odlično surađujemo. Pogotovo sa Zadarskom županijom i s drugim općinama. VL Kakva su iskustva sa sličnim ili istim komunalnim problemima u drugim općinama? Žepina I kod njih postoje slični problemi, ali s obzirom na broj ljudi koji nas posjećuje tijekom ljetne sezone naravno da su kod nas problemi izraženiji i specifičniji. Ukoliko neka druga općina ima jedan komunalni problem, oni ga uglavnom i uspiju riješiti, dok nama na Viru ako riješimo jedan problem poslije toga dolazi sljedećih - sto. U većini slučajeva svaki je novi problem potpuno nova priča, sasvim drukčija od one koju trenutno riješimo. Međutim, mislim da se ipak vidi veliki napredak u odnosu na neka prijašnja razdoblja. VL Mogu li četiri komunalna redara zadovoljiti potrebe Vira s obzirom na broj stanovnika u ljetnom periodu i gotovo 10 tisuća objekata? Žepina I mogu, i ne mogu. Radi se u dvije smjene, od sedam sati ujutro do deset sati navečer, pa je njihovim nadzorom pokriven gotovo cijeli dan. Kada bi se svi oni koji nam dolaze ponašali na Viru onako kako se inače ponašaju u mjestima gdje žive, u Hrvatskoj ili u inozemstvu, mislim kako bi problema bilo puno manje. U toj idealnije zamišljenoj varijanti naši komunalni redari mogu zadovoljiti potrebe Vira, ali se puno puta traži njihova intervencija u slučajevima koje oni ne mogu rješavati. Primjerice, prevelika buka kod susjeda nije problem kojega oni rješavaju. VL Predstoji Vam, zajedno s komunalnom tvrtkom Čisti otok i Fondom za zaštitu okoliša, investiranje u sanaciju divljih deponija. Riječ je o velikom novcu, jer samo sanacija Torova zahtijeva oko 4 milijuna kuna. Žepina Točno, a za svih pet deponija iznos je oko 7 milijuna kuna. Negdje do ljeta najvjerojatnije ćemo krenuti sa sanacijom deponija, pa naknadno vidjeti kako ćemo refundirati novac. U većini slučajeva, riječ je o građevinskom i komunalnom otpadu, pa sanacija uključuje odvoz otpada i sanaciju terena. Srećom, do sada nismo imali slučaj opasnog otpada. VL Kako ćete nakon sanacije sačuvati te zone od novih devastacija otpadom? Žepina Vjerojatno će biti problem. U svakom slučaju, mi ćemo poduzeti sve što možemo i što je u našoj nadležnosti, ali svi stanovnici i svi turisti koji dođu na područje Općine Vir moraju biti svjesni kako i sami, radi zaštite vlastitog zdravlja, moraju doprinijeti zaštiti okoliša te ne bacati otpad gdje ne bi smjeli. Postavit ćemo table upozorenja i pojačati nadzor koliko god je u našoj mogućnosti. VL Kolika je kazna za onoga tko se uhvati na licu mjesta kako iskrcava otpad? Žepina Prema Odluci o komunalnom redu propisana je kazna za fizička lica od tisuću kuna. Međutim, nismo skloni takvim rješenjima. Sanacijom divljih deponija želimo razvijati svijest o zaštiti okoliša na Viru i poručiti stanovništvu kako je to za njihovu dobrobit.

ožujak

Uspješan nogometni vikend najmlađih virskih nogometaša

Tko će prije do lopte? - Dominik Vučetić i Marko Čičić u duelu

Tići - Nogometni klub Vir Đani Bašić, 1999., Vir, obrana Antonio Bilić, 1998., Hall in Tirol, obrana & vezni Mario Bradić, 1999., Vir, vezni Jure Bulaja, 1999., Vir, obrana Marko Čičić, 1998., Vir, vratar Ivan Dumančić, 2000., Vir, vezni Šime Ivančević, 1998., Zadar, vezni Sanel Karabegović, 1999., Vir, napad Moreno Longin, 1998., Zadar, obrana Gabrijel Lukić, 1999., Slavonski Brod, obrana Dino Vučetić, 1999., Vir, obrana & vezni Dominik Vučetić, 2000., Vir, napad Gabrijel Vučetić, 1998., Vir, vezni

Rezultati, sezona 2008/09 Ove su nogometne sezone tići Nogometnog kluba Vir osvojili dva boda, oba puta s istim rezultatom – 1-1. Ukupno su postigli pet zgoditaka, a najefikasniji je veznjak Gabrijel Vučetić s dva postignuta zgoditka, oba na utakmici protiv Raštana. Evo svih rezultata: Vir-Primorac Biograd 0-7, Polača-Vir 4-0, 6-0, Zemunik-Vir 1-1, VirRaštane 2-8, Zlatna luka-Vir 4-1, 1-1, VirZadar 0-14, Vir-Zadar II 0-5, Sabunjar-Vir 3-0, Dalmatinac Crno-Vir 3-0, Vir-Sveti Mihovil Sutomiščica 0-10, Pakoštane-Vir 9-0.

virski list

Virski tići hrabrog srca «Ale, ale», i «šampioni, šampioni», orilo se u naletu sreće i radosti zbog velike sportske borbe i silnog uspjeha osvajanjem jednog boda na vrućem terenu u Sukošanu

Znaju primiti po 5-6 komada, nekad 9 ili 10, a jednom čak i 14 od mladih Zadrana, svi njihovi bodovi u ovogodišnjem prvenstvu najmlađih nogometaša u Županiji mogu stati na dva prsta jedne ruke, nemaju ni svoje igralište, niti domaće navijače, nigdje nisu favoriti, rijetko i postižu zgoditke, ali imaju ono zbog čega se nogomet igra i voli – hrabro srce. Njih trinaest upisanih i registriranih u kategoriju tića Nogometnog kluba Vir, desetogodišnjaci ili mrvicu stariji, s malkice prevelikim dresovima čiji kratki rukavi dosežu gotovo do zglobova ruka, osvajaju simpatije gdje god se pojave. I to ne samo zato što su u prosjeku najmlađa momčad Lige, nego i kada pritisnuti suparničkim napadima, kao prigodom prvenstvenog gostovanja

u Sukošanu kod favoriziranih vršnjaka iz Zlatne luke, neumorno ispucavaju lopte u korner u želji da sačuvaju svoja vrata i zasluženo osvojeni bod. Senzacionalno vodstvo A upravo je to gostovanje u Sukošanu pokazalo od kakvog su materijala sazdani virski tići. Mada brojniji, snažniji, uigraniji, malkice stariji i, ruku na srce, kvalitetniji, mladići Zlatne luke nisu uspjeli slomiti otpor Virana. Kombinirali su čas preko lijeve, čas preko desne strane, probijali kroz sredinu i na bokovima, ali u svakoj prilici uvijek je na jednog mladog Sukošanca bio makar

Antonio Kvartuč voditelj škole nogometa NK Vir

Iz godine u godinu sve smo bolji Kad se izgradi igralište na Viru siguran sam kako ćemo imati stotinjak djece u raznim kategorijama, procjenjuje Kvartuč Uspješan nogometni vikend nisu imali samo najmlađi virski nogometaši. Osim tića koji su odigrali 1-1 u Sukošanu, uspješni su bili i mlađi pioniri koji su neočekivano u derbiju savladali privlački Sabunjar 1-0 i tako susjedima pokazali s koje se strane mosta igra bolji nogomet. Iako su kao i tići uglavnom za godinu dana mlađi od svojih suparnika, ni kadeti nisu podbacili što dokazuje i pobjeda u Gorici od 2-1 u jednoj od njihovih najboljih utakmica. Sve skupa, u virskoj školi nogometa u tri spomenute kategorije ima oko 40-ak djece, a voditelj Škole Antonio Kvartuč ističe činjenicu kako su među tićima i kadetima gotovo svi Virani. «Kada smo počeo raditi s djecom, osnovno je bilo učiti ih stjecanju normi pristojnog ponašanja i odnosa prema suigračima, prijateljima ili starijim osobama. Pa kad je stvorena baza, poslije toga smo počeli usvajati nogometne vještine. Mogu kazati kako djeca vole nogomet i vole učiti, pa je iz godine u godinu sve bolji,

sve je osjetniji napredak, pogotovo kod mlađih pionira. A kad nam zatreba neki igrač, pomaže nam Nogometni klub Zadar i voditelj njihove škole nogometa Božo Miletić», kaže Kvartuč. Ipak, ta bi pomoć kroz dvije ili tri godine mogla postati nepotrebna, jer će skorom izgradnjom nogometnog igrališta na Prauljama virski nogomet dobiti osnovni preduvjet za razvoj, pa bi i igračka baza za školu nogometa mogla postati znatno veća. «Trenira se dobro i kvalitetno koliko to dopuštaju uvjeti u kojima radimo, ali kad se izgradi igralište na Viru siguran sam kako ćemo imati stotinjak djece u raznim kategorijama», procjenjuje 31-godišnji voditelj virske škole nogometa. Kvartuč je nogometni zanat ispekao kroz sve uzrasne kategorije Zadra za kojega je odigrao jednu polusezonu u Prvoj HNL, nakon čega je otišao na posudbu u drugoligaško Raštane, potom u Velebit i Gospić, da bi pri osnivanju kluba prešao u redove Vira za koje danas vodi mlade nogometaše.

ožujak

virski tići nastavak jedan virski tić, taman toliko da zasmeta, omete koncentraciju i svom vrataru pomogne kako bi sačuvao mrežu. A onda je pri kraju prvog dijela nakon silne premoći i pritiska domaćih, uz pomoć trenera Joška Vučetića koji je uz samu liniju igrališta davao upute, sijevnula neumoljiva kontra; vratar Marko Čičić u maniri slavnog Van der Saara silovito je ispucao loptu koja je preletjela sve igrače, načas je nezgodno odskočila od travnjaka i zbunila suparničkog vratara što je iskoristio Sanel Karabegović i poput vrhunskog strijelca preciznim udarcem s petnaestak metara pospremio loptu u lijevi kut za 1-0! Bio je to njegov prvenstveni prvijenac te neočekivano i senzacionalno vodstvo virskih nogometaša na jednom od najtežih gostovanja u Županiji. «Prvo sam ja ful’o loptu, pa je golman spustio dolje, i onda sam je poslao u gol», kratko i jasno opisuje situaciju kod gola virski strijelac. Na našu primjedbu da možda nije promašio loptu, već da je to bio trik kako bi zavarao vratara, Sanel se ispravlja. «Da, da». Kako god bilo, povijest će zapisati strijelca i po prvi puta vodstvo Vira na poluvremenu jedne prvenstvene utakmice. Prije toga Virani su na gostovanju kod Polače nakon prvog dijela držali 0-0, ali su u drugom dijelu potopljeni sa 6-0. Srećom, ova priča nije imala niti izdaleka sličan kraj. Osvježenje s vodom dobro je došlo na poluvremenu, jer su Sukošanci još žešće navalili početkom drugog dijela, i nakon jednog starta na neustrašivom i žestokom kapetanu Dominiku Vučetiću, koji je možda mogao biti označen i kao prekršaj, oduzeli loptu na vrhu šesnaesterca i - izjednačili. Pritisak je potom postao još veći; na krilima svojih najboljih igrača Sukošanci su sabijali Virane u obrambeni prostor, pucali i lijevom i desnom, silovito skakali i sve pokušavali ne bi li došli do tri boda, ali je osim u onom jednom slučaju kod izjednačenja, virski vratar bio nesavladiv, a uža obrana predvođena Jurom Bulajom, Antoniom Bilićem i Dinom Vučetićem, ali i uz puni doprinos cijele momčadi, hrabra, koncentrirana i srčana u svakom duelu. Kada je označen kraj, virske su ruke bile u zraku od radosti, a zapjevao je i voditelj momčadi Joško Vučetić, inače prvotimac virskih veterana iz Mornara. «Ale, ale», i «šampioni, šampioni», orilo se u naletu sreće i radosti zbog velike sportske borbe i silnog uspjeha osvajanjem jednog boda na vrućem terenu u Sukošanu. Kakav je to samo motiv i podstrek za nastavak natjecanja i koliko su, zapravo, najmlađi virski nogometaši napredovali u odnosu na sliku momčadi koja je ranije lako gubila? Pitanje je suvišno, jer sve su rekla njihova sretna lica nakon utakmice. Lica koja otkrivaju – virsko hrabro srce. Bod je super Jedan od najboljih na igralištu, zapovjednik obrane Antonio Bilić, igrao je kao njegov slavni prezimenjak Slaven iz najboljih dana u Karlsruheru, West Hamu ili Evertonu. A to znači - kada je prolazila lopta, nije igrač. «Dobro je bilo. Dosta smo se branili, ali imao sam super pomoćnike u obrani», veli Antonio nesebično hvaleći Juru Bulaju i Dina Vučetića koji su bili nesalomljivi poput virske Kašteline. Obrana je bila odlična, ali najljepše je ipak… «Najbolje je bilo kad smo zabili gol, jer ih nismo puno postigli ove godine», kaže Dino, s čim se složio Jure: «Bilo je prelijepo», dodaje. Najviše briga zadao im je suparnički kapetan kojega je sukošanska publika oduševljena njegovim majstorijama i driblinzima često bodrila povicima «Ante, Ante». E, taj Ante osim igrom i potezima čak i stasom podsjeća na hrvatskog reprezentativca Luku Modrića, ali osim njega opasan je bio i robusni napadač Zlatne luke, strijelac za domaće, koji je snagom, visinom i silinom isti Mark Viduka. «Taj ima tri metra! Njega ne možeš čuvati», primijetio je Ivan

nogomet

Tići NK Vir, godište 1998., 1999., 2000.

Dumančić. Eto, protiv kakvih su majstora Virani igrali i osvojili bod. Dojmove nam je prenio i Mario Bradić pored kojega nije bilo prolaza za suparnike. «Nikad nisam bolje odigrao, a najbolje je bilo kad sam uklizao pa sam se malo ozlijedio», kaže Mario, virski Gatusso. Jedan od onih koji još uvijek čeka na priliku je Zadranin na posudbi, igrač zvučnog imena – Moreno Longin. Po prvi put je navukao dres virske momčadi i odmah se uklopio u društvo, pa nema sumnje da će njegovim skorim nastupom Vir dobiti još jedno - hrabro srce. «Vir je dobra momčad, borbena, lijepo mi je biti ovdje», govori Moreno. A za igru Dominika Vučetića nema dovoljno riječi hvale, jer virski kapetan nema ni straha ni mane. «Bilo je dobro, jer smo prvu utakmicu koju smo igrali protiv njih izgubili 4-1, a sada smo osvojili bod. Bod je super», zaključuje kapetan. Ništa manje dobar nije bio ni Filip Roc, Vučetićev jocker s klupe koji je u drugom dijelu unio svježinu i snagu u obrambene redove. Oktani i brzine «Pomagao sam Antoniju i Dinu u obrani, i čuvao njihovog kapetana. Nije bilo lako», primjećuje. A što bi tek bilo da je protiv Zlatne luke mogao nastupiti najbolji strijelac Vira, Gabrijel Vučetić, kojega je podmukla zubobolja tog vikenda udaljila od travnjaka, pa je čekajući vijesti o rezultatu svojih suigrača prijepodne proveo uz telefon, kad virskih tića još uvijek nema na teletekstu. «Zadovoljan sam dosadašnjim igrama. Borimo se koliko možemo», kaže, a na pitanje kako se osjeća kao rekorder s dva postignuta pogotka na istoj utakmici, dodaje: «Možda bude i bolje». Je li to palo obećanje o hat-tricku? Šećer smo ostavili za kraj, vratara Marka Čičića koji je cijelu utakmicu bio na velikim iskušenjima, ali niti jednom nije pogriješio. «Bilo je dobro. Imao sam odlične suigrače, svi smo odigrali dobro i jednostavno smo bili bolji. Zadovoljan sam», kaže. Što tek reći za zadovoljstvo Joška Vučetića, voditelja tića, kojemu je srce bilo veće od Zoranićevih Planina. I kad je svojim tićima prije početka utakmice davao taktičke upute, i kad im je pomagao vezivati kopačke ili namještati štucne, ili kad im je s lica brisao mrvice od sendviča kojima su se virska hrabra srca okrijepila nakon zasluženo osvojenog boda. «Ale, ale», pjevalo se i u autobusu na povratku sve dok na cesti nije uočen nekakav luksuzni Porsche i nogometne priče učas su zamijenjene automobilskim. Sukošan je ostao za leđima, a golovi i prilike arhivirane za neku drugu priliku. Oktani i brzine bile su nove teme.

Portret jednog od najvećih sportskih talenata virskih korijena, bivšeg omladinskog nogometnog reprezentativca Jugoslavije čiju su karijeru zaustavile brojne ozljede

Zoran Busˇkulic´

Kvarnerski nogometni biser virske krvi Moja generacija nije imala prilike igrati na natjecanjima, ali smo odrađivanjem kvalifikacija kasnijoj generaciji igrača omogućili da nastupom na Svjetskom prvenstvu opravdano steknu slavu, kaže Buškulić za Čileance Mirka Jozića

ogometna karijera virskog Riječanina Zorana Buškulića svojim početnim meteorskim usponom obećavala je veliku priču. Već nakon tri godine treniranja u pionirskom uzrastu Nogometnog kluba Rijeka, s nepunih 16 godina, priključio se seniorima momčadi koja je sezonu ranije igrala četvrtfinale Kupa pobjednika kupova i osvojila 6. mjesto u jednoj od najjačih europskih liga, i koja je u gotovo nepromijenjenom sastavu koju godinu kasnije izbacila španjolski Valladolid iz Kupa UEFA te u istom natjecanju u mitskoj utakmici pred 22 tisuće gledatelja na Kantridi deklasirala madridski Real 3-1 za kojega su tada igrali Chendo, Camacho, Sanchis, Vasquez, Michel, Butrageno i Valdano.

Buškulić je kao nogometni biser s Kvarnera brzo bio priključen i omladinskoj reprezentaciji Jugoslavije gdje je u društvu dvije, tri ili čak četiri godine starijih igrača od sebe, trasirao put za nadolazeće mlade nogometne zvijezde Bobana, Šukera, Prosinečkog, Mijatovića i Štimca koji su u Čileu postali svjetski prvaci. Ipak, kako je počeo karijeru izvan uobičajenih standarda, tako ju je i okončao s nepunih 28 godina ozbiljno načet bezbrojnim ozljedama i operacijama koje su, većim dijelom, zaslužne što nikad nije, iako izrazito talentiran, postao vrhunski igrač. Ovo je priča o jednom od najvećih sportskih talenata virskih korijena, Riječaninu i Viraninu Zoranu Buškuliću. Omladinska reprezentacije Jugoslavije Nogometom se počeo baviti s dvanaest-trinaest godina u

ožujak

buškulić nastavak pionirima riječkog prvoligaša s Kantride, baš u vrijeme kada je «mala» Rijeka na veliko iznenađenje jugoslavenske sportske javnosti osvojila dva uzastopna kupa pobijedivši u finalima kosovsku Trepču i favorizirani Partizan. Međutim, osvojeni kupovi i popularnost nogometnog prvoligaša nisu bili razlozi zbog kojih se Buškulić uputio put Kantride. S jedne strane, priča nam, kvarnersko je okružje tradicionalno bez pretjeranih emocija gledalo na uspjehe nogometnog kluba, dok se s druge strane u Rijeci stvorila navika odlaska na utakmice kako bi se, prije svega, gledali drugi klubovi poput Dinama, Hajduka, Crvene Zvezde, Partizana, Veleža, Sarajeva ili Željezničara. «Tada si stvarno imao koga gledati tijekom sezone, pa je Kantrida u tom vremenu bila znatno punija nego danas kada se, eventualno, ode pogledati Hajduk i Dinamo, a u svim drugim utakmicama ide se gledati Rijeka», objašnjava Buškulić. Nogometna je Rijeka imala još jedan «hendikep», jer je kao lučki grad udomila brojno stanovništvo iz svih krajeva Jugoslavije koje u navijačkom kontekstu nije bilo opredijeljeno za prvoligaša s Kantride. Tek danas, napominje Buškulić, s novim mladim generacijama Riječana i nogometni klub ima više svojih pristaša nego prije. Drugo, iako je oduvijek volio nogomet, nije razmišljao kako bi se njime mogao profesionalno baviti, pa je razlog dolaska na Kantridu pomalo neočekivan. «Počeo sam trenirati nogomet kako bih se imao gdje okupati. Stan u kojemu smo u Rijeci živjeli imao je sobu i kuhinju, ali nije bilo kupatila. Kako sam postao dečkić, više me mama nije mogla kupati pa je bilo najjednostavnije otići u nekakav klub i dobiti sendvič, sok i tuš», prisjeća se Buškulić. Zajedno s vršnjacima s ulice, tako se uputio na Kantridu vrlo brzo osjetivši nogometnu groznicu izazvanu uspjesima Kluba, a njegov je talent još brže uočen. Prilikom igranja za momčad Rijeke na juniorskom Prvenstvu Jugoslavije u Borovu, koje je služilo i kao ogledni turnir za buduće reprezentativne akcije, Buškulić se svidio nacionalnom selektoru pa je na njegovu riječku adresu stigao reprezentativni poziv. «Poziv je lako dobiti, puno je teže ostati u selekciji», kaže Buškulić objašnjavajući kako se prvim pozivom reprezentaciji priključivalo 50-ak najtalentiranijih igrača, da bi ih kroz igranje u periodu od četiri godine ostajalo samo 15-ak najboljih. Za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije tako je nastupao u vremenu od 1981. godine do 1985. godine, zajedno s budućim poznatim igračima Kodrom, Tufekom i Gudeljem iz Veleža, ili Komočarom iz ljubljanske Olimpije, ali daleko najpoznatije ime među njima, i uopće najbolji igrač kojega je Buškulić vidio, bio je crnogorski nogometni čarobnjak Dejan Savičević. Milanov i Berlusconijev Il Genio, i u svojim je počecima jednako oduševljavao vještinom kao što je godinama kasnije zaludio nogometnu Italiju i svijet. «Prije treninga i utakmica uvijek je izgledao bezvoljno, kao da mu je muka živjeti, ali kad bi lopta došla do njega krenulo bi nogometno blaženstvo i božanstvo», prisjeća se Buškulić igranja sa Savičevićem. Za tu su generaciju u omladinskoj reprezentaciji još povremeno nastupali i Nikola Jurčević, Ante Miše, te Stipe Andrijašević koji je jedno vrijeme bio i njezin kapetan. U prvoj momčadi Rijeke Reprezentaciju je prve tri godine vodio Stevan Vilotić, među igračima poznatiji kao Bata Ćele, legendarni trener koji je A-reprezentaciju Jugoslavije vodio na čuvenoj utakmici protiv Španjolske kada je nesretni Juanito na beogradskoj Marakani pogođen bocom u glavu. Vilotićev rad s mladim jugoslavenskim igračima nastavio je budući izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Mirko Jozić stvorivši nešto kasnije, na Svjetskom omladinskom prvenstvu, zlatnu generaciju Čileanaca. «Moja generacija nije imala prilike igrati na natjecanjima, ali smo odrađivanjem kvalifikacija kasnijoj generaciji omogućili da nastupom na Svjetskom prvenstvu opravdano steknu slavu»,

portret

Juniorska momčad Rijeke, pobjednici Kupa 1983. Buškulić, treći s lijeva u donjem

Počeo sam zabijati golove za Varteks, i sve se činilo dobro kada me je ponovno stigla ozljeda noge. Od šesnaeste godine, kada je krenulo s ozljedama, ja nikad više zdrav nisam odigrao utakmicu, tako da sam u 28. godini odlučio završiti karijeru kaže Buškulić. Nastupi u reprezentaciji nagrađeni su i u matičnom klubu, pa je Buškulić već s nepunih 16 godina dobio priliku. Priključio se prvoj momčadi Rijeke u kojoj su tada, početkom osamdesetih godina, igrali Ravnić, Žaveli, Radin, Cukrov, Hrstić, Fegic, Lukić, Radović, Matrljan i Desnica, igrači koji su nekoliko godina kasnije osvojili drugo mjesto u Prvenstvu Jugoslavije sa samo dva boda manje od prvoplasirane Crvene Zvezde. Buškulićev riječki rekord, kada je u pitanju starosna dob i nastup u prvoj momčadi jedne prvoligaške momčadi, ostao je za dugo i jugoslavenski rekord, a ni do današnjeg dana nije oboren na travnjacima Prve HNL. U prisjećanju okolnosti oko priključivanja prvoj momčadi Rijeke, Buškulić nam priča kako je kao mladi reprezentativac Jugoslavije u vrijeme početka priprema riječkog prvoligaša za sezonu 1981/82. bio bez potrebnih utakmica i treninga, pa je ulazak u seniorsku momčad bila podrška njegovom nogometnom talentu i svojevrsna nagrada za skore reprezentativne nastupe. «Najmanje sam utakmica odigrao u svojoj dobnoj skupini. Počeo sam igrati za pionire, i gotovo odmah poslije toga za seniorsku momčad. Nije bilo kao danas kada postoje brojnije dobne kategorije. U moje si vrijeme bio junior do 16 godina, i ako si zaista bio dobar, već sa 17 si se priključivao prvoj momčadi. Ali, nastupiti u prvoj momčadi nije bilo lako», kaže. Njegove riječi potkrjepljuje kontekst i pravilnik bivšeg nogometnog natjecanja u državi iz koje se u nogometnu pečalbu nije smjelo prije navršenih 28 godina, pa su mnogi kvalitetni igrači svoju punu nogometnu zrelost doživljavali na domaćim

redu, još su igrali Rubčić, Mladenović i Škerjanc.

prvoligaškim travnjacima. Drugo, momčadi su u gotovo istim sastavima nastupale po 4 ili 5 godina u kontinuitetu, ili slikovitije rečeno, kako je kazao Buškulić, da bi igrao za prvu momčad Rijeke morao si «slomiti nogu» Cukrovu, Desnici ili Fegicu. Daleko od vrhunca i nogometnog sazrijevanja, i prije prvih pravih prvoligaških utakmica, Buškulić je prvi put otišao na operacijski stol rješavajući problem egzostoza na koljenu. Nedugo potom, operirao je meniskus, potom ligamente, da bi na utakmici u Rovinju prilikom jedne prijateljske utakmice slomio desnu nogu. Talent koji je obećavao i karijera kojoj su predviđali zvjezdani status, odjednom je prijetila potpunim prekidom. Trenerska karijera i Mornar Kako ne bi gubio vrijeme s obzirom na lom noge, Buškulić je u dogovoru s Klubom otišao na odsluženje vojnog roka nadajući se kako će u tom vremenu noga najlakše zacijeliti. Po povratku, spakirao je torbu i otišao u Kopar koji je tada igrao u Drugoj saveznoj ligi. Igrom slučaja, riječki bijeli dres do kraja karijere kao igrač više nije oblačio, jer je nakon epizode u Kopru potpisao za Zadar kojega je tijekom tri godine nekoliko puta napuštao tražeći angažmane u inozemstvu, i ponovno se vračajući se na Stanove. Tako je u sedmogodišnjem periodu do 1993. godine, kada se ponovno vratio u Zadar, igrao za belgijski Renex, njemački Gettingen i kratko za slavni VfB Stuttgart, potom austrijski Braunau te Eisenstadt, klub gradiščanskih Hrvata. Skori oproštaj od igračke karijere nije značio i potpuno udaljavanje od nogometa, jer je Buškulić postao trener vodeći u početku mlađe uzraste Rijeke, radeći u kampovima reprezentacije Hrvatske te radeći kao direktor Škole nogometa u NK Orijent. Kao prvi trener debitirao je na klupi popularnog riječkog kluba s Krimeje uočivši, između ostalih, Darija Kneževića, danas igrača torinskog Juventusa. U međuvremenu se, paralelno s vođenjem mladih riječkih nogometaša, Buškulić još jednom pokušao vratiti na nogometna svjetla pozornice igrajući u Varteksu zajedno s Mumlekom, Štefuljom, Carom i drugim varaždinskim nogometnim zvijezdama. Krenulo je dobro, priča nam Buškulić, ali… «Počeo sam i zabijati golove, i sve se činilo dobro kada me

Buškulić u dresu virskog Mornara

je ponovno stigla ozljeda noge. Od šesnaeste godine, kada je krenulo s ozljedama, ja više nikad zdrav nisam odigrao utakmicu, i tada sam napokon odlučio završiti karijeru». Uz egzostoze na koljenu, operirani meniskus, ligamente i lom desne noge, Buškulić je na nogometnim igralištima slomio ključnu kost, nos, dva puta lakat, a stalni problemi s desnom nogom protegli su se na četiri operacije uz dijagnozu degenerativnih promjena na koljenima. «Kao mlad igrač, pogriješiš i vratiš se na teren prije vremena jer misliš da tako moraš. U tom požurivanju onda ode nešto drugo. Situacija je sada takva da ne bih smio hodati, a kamoli igrati, ali želja je jača od razuma», kaže Buškulić aludirajući na nastupe za veterane virskog Mornara kojima se priključio ove sezone. «Lijepo je opet biti jedan od dvadeset; svađati se, veseliti i tugovati sa svojim suigračima», kaže. Tijekom šest do sedam sezona Buškulić je nastupio na oko 130 utakmica kao prvotimac, dok je kao trener radio desetak godina. Nastupao je i radio u nogometu kroz tri velika razdoblja, pa uspoređujući moderni nogomet s onim koji se nekad igrao, kaže: «Nogomet je u 80-ima bio zahtjevniji u nogometnom smislu, dok je danas psihomotorno nešto drugo u odnosu na razdoblje prije 20 godina. Možda sam subjektivan, ali mislim kako se nekad nogomet igrao i gledao radi igre, a danas je možda previše novca u cijeloj priči. Time ne želim kazati kako u suvremenom nogometu nema vrhunskih igrača. Dapače, mislim čak kako ih je i više nego prije. Svi vrhunski igrači sadašnjeg nogometa mogli bi bez problema igrati u momčadima od prije 20-ak godina, dok bi samo neki vrhunski nogometaši iz 80-ih mogli udovoljiti zahtjevima suvremenog nogometa». Ipak, neki su igrači za sva vremena. Buškulić kaže: «Savičević i Prosinečki su igrači po mom ukusu, zbog takvih se igrača odlazi na stadione. Njihova je vještina nevjerojatna, s tim da je Savičević igrao okomitije, prema naprijed, dok je Prosinečki više vukao u sredinu. Pamtim utakmicu Milana i Barcelone u finalu Lige prvaka i Savičevićevog nastupa. To je bilo nevjerojatno. Zaista ne znam što bi još jedan igrač mogao napraviti nakon toga?». Danas je 42-godišnji Buškulić uspješan poslovni čovjek, i zajedno sa suprugom Ninom vodi dva Doma za stare i nemoćne u Čavlima blizu Rijeke te u Delnicama.

ožujak

23. sjednica Općinskog vijeća održana u ožujku

Vodovodizaciji višak sredstava Kako je prošle godine ostvaren prihod veći od 18,3 milijuna kuna, predloženo je da se višak sredstava od 405 tisuća kuna proslijedi za gradnju magistralnog vodovodnog pravca S dnevnim redom i temama godišnjeg obračuna Proračuna za 2008. godinu, Odlukom o prihvaćanju sporazuma o suradnji i uspostavljanju prijateljskih odnosa s gradom Garešnicom te Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja na otoku Viru, 12. ožujka 2009. godine održana je 23. sjednica Općinskog vijeća Općine Vir. Prije navedenih točaka dnevnog reda, na sjednici na kojoj je bilo sedam općinskih vijećnika, održan je Aktualni sat na kojemu su dominirale teme početka radova na nogometnom igralištu na Prauljama i mrtvačnice na mjesnom virskom groblju. Istaknuto je kako je natječaj za izgradnju nogometnog igrališta proveden te je izabran izvođač radova, Nogometni centar Maksimir iz Zagreba. Do problema je došlo, kazano je, zbog promjene Zakona vezanog uz izdavanje građevinskih dozvola. Po starom zakonu ona nije bila potrebna, a po novom je potrebno ishoditi potvrdu glavnog projekta za koji je potrebno i donošenje UPU-a na čemu se trenutno radi. Za mrtvačnicu se također čeka ishođenje građevinske dozvole, pa će se po njezinom dobivanju krenuti u realizaciju projekta. Također, vijećnike je zanimalo rješenje problema s

istovarivanjem fekalija na mnogim lokacijama na Viru. Članovi Lovačkog društva Zec iz Vira smatraju kako je zbog navedenog problema uništeno mnogo divljači, a kako su prekršitelji većinom evidentirani i prijavljeni, očekuje se daljnji postupak nadležnih inspekcija. Nakon Aktualnog sata, vijećnicima je podnesen izvještaj o godišnjem obračunu proračuna za 2008. godinu. Kako je prošle godine ostvaren prihod nešto veći od 18,3 milijuna kuna, predloženo je da se višak sredstava u iznosu od 405 tisuća kuna proslijedi za gradnju magistralnog vodovodnog pravca. Godišnji obračun proračuna i Odluku o raspodjeli sredstava vijećnici su jednoglasno prihvatili. Jednoglasno je donesena i Odluka o prihvaćanju Sporazuma o suradnji i uspostavljanju prijateljskih odnosa s Gradom Garešnicom, pri čemu je istaknuto kako bi se ovim sporazumom razmjenjivala iskustva na gospodarskom, kulturnom, obrazovnom, turističkom i sportskom planu ovih dviju lokalnih samouprava. Vijećnici su jednoglasno donijeli i Odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja na otoku Viru. Riječ je o temeljnoj Odluci koja će se nadopunjavati i proširivati daljnjim odlukama, a predviđene su sve vrste parkirališta i naplata.

Ekologija u svibnju Uz tradicionalnu podjelu cvijeća u svibnju, Ured virskog TZ-a i RK Adriaticro organiziraju i 3. edukativno-ekološku akciju čišćenja okoliša i podmorja Na adresu Ureda Turističke zajednice Općine Vir do kraja ožujka stiglo je oko 400 prijava građana za podjelu cvijeća u sklopu projekta Cvit za lipši svit. Svima onima koji su se javili, virski Ured TZ-a dijelit će petunije, kadifice, salvije, gazanije, eleri, verbene, begonije i drugo cvijeće 2. svibnja ove godine oko 10 sati ispred Mula, te ispred dućana u Lozicama i Torovima. Isti vikend, od 30. travnja do 3. svibnja, održat će se 3. edukativno-ekološka akcija koju kao i prethodnih godina organiziraju virski Ured Turističke zajednice i Ronilački

klub Adriaticro iz Zagreba. Ovogodišnja će ekološka akcija na kojoj će se održati predavanja na temu zaštite okoliša te čišćenje okoliša i virskog podmorja, ugostiti i druge ronilačke klubove iz cijele Hrvatske; RK Adriaticro Jastrebarsko, RK Adriaticro HVIDR-a, RK Geronimo i REK HVIDR-a Split. Svi mlađi maloljetnici do 15 godina starosti, kažu u Uredu TZ-a, ukoliko žele napraviti prvi zaron s roniocima te pomoći u čišćenju podmorja i upoznati čari ronjenja, moraju doći u pratnji roditelja i imati njihov pristanak.

Proslava Svetog Jurja Svečanom misom u Župnoj crkvi Svetog Jurja u Viru, procesijom i koncertom Dražena Zečića na virskoj Ljetnoj pozornici, 23. travnja obilježit će se Dan zaštitnika virske župe, Svetog Jurja. Osim Zečićevog nastupa, program proslave s početkom u 20 sati uveličat će i nastup KUD-ova. Ovaj je kršćanski mučenik i svetac, inače, živio u 3. i 4. stoljeću. Nakon smrti oca, rimskog vojnika, s majkom se preselio u Palestinu gdje je ubijen za Dioklecijanovog progona kršćana 303. godine.

virski list

Podijeljene vreće za odlaganje otpada Komunalno poduzeće Čisti otok nabavilo je oko 6 tisuća vreća za odlaganje otpada od polimernih materijala, i nakon velike akcije dijeljenja vreća u sklopu pilot projekta Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, s Vira je u ožujku odvezlo prvi kamion s otpadom. Ova ekološka akcija traje od 1. veljače s namjerom i ciljem prikupljanja i odvajanja primarne te sekundarne ambalaže od ostalih polimernih materijala, odnosno ambalaže koja nije obuhvaćena sustavom povratne naknade potrošačima. Program se provodi na područjima Zadarske i Međimurske županije te u gradovima Zagrebu, Rijeci, Puli i Slavonskom Brodu, a komunalna tvrtka Čisti otok, zadužena za čistoću i odvoz otpada na području Općine Vir, u tom je kontekstu vršila podjelu besplatnih vreća za prikupljanje otpada po domaćinstvima. Sva domaćinstva dobila su po 12 komada vreća uz popratni tekstualni i slikovni naputak o vrsti otpada koji se u te vreće odlaže, a taj broj vreća dovoljan je, kako stoji u naputku, za razdoblje od 6 mjeseci.

Prvi proljetni dani suncem okupali Vir

Najljepsˇi dan

Matulo u uobičajenoj šetnji

S dva dana «kalendarskog zakašnjenja», 23. ožujka proljeće je u najblistavijem izdanju okupalo Vir čemu su se svi stanovnici obradovali; evo šjor Matula u uobičajenoj ophodnji otokom i velikih koča sa srdelama za 20 kuna i besplatnim ostacima za galebove. Oni koji nisu uživali u proljetnoj dokolici, polako su odrađivali dnevne obaveze, pa je jedna ruka tog proljetnog dana stalno bila zaposlena, a samo nekoliko dana kasnije, 27. ožujka, tri mladića iz Švicarske Pirmin, Sven i Rafael odlučili su otvoriti sezonu kupanja skokovima s Mula. Mladenački vruće krvi, nije ih zasmetala ni niska temperatura mora od 13 stupnjeva.

Švicarci otvaraju sezonu kupanja

Jedna zaposlena ruka

ožujak

ISSN 1846-7466

Galebi se karaju vjerni pratitelji koÄ?a