Sudbina vjeronauka u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji od 1944. do 1960. by Denis Stankov

KATEHETSKI RADOVI

Stanislav Šota

SUDBINA VJERONAUKA U ĐAKOVAČKOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI OD 1944. DO 1960.

„Doktorski rad Stanislava Šote ima pionirsko, analogno, ali svehrvatsko nacionalno zna enje. Taj put i model istraživanja mogli bi slijediti i drugi istraživa i istražuju i u drugim biskupijama u Hrvatskoj, te bi se time doprinijelo cjelokupnoj hrvatskoj historiograﬁji i pisanju objektivne povijesti hrvatske Crkve poslije Drugoga svjetskog rata… Ova knjiga vrijedan je znanstveni doprinos ne samo na podru ju humanisti kih, nego i društvenih znanosti; ne samo vrijedna i objektivna memorija za teologe, sve enike i vjernike, nego jednako tako za politi are, za djelatnike u sredstvima javnih priop avanja, kao i za mlade naraštaje, koji su u napasti na ta vremena gledati kao na neku virtualnu, a ne stvarno i objektivno dogođenu stvarnost. Disertacija je svojevrsna trajna memorija, pa i opomena da se ne zaboravi, te da se istodobno nešto sli no više ne ponovi, neovisno u kojim se modelima nudilo i neovisno kojim se argumentima preporu ivalo ili branilo.“ Prof. dr. sc. Josip Baloban

K A T E H E T S K I

R A D O V I

Stanislav Šota

SUDBINA VJERONAUKA U ĐAKOVAČKOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI OD 1944. DO 1960.

ISBN 978-953-97798-1-6

9 789539 779816

NKU HBK

NACIONALNI KATEHETSKI URED HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE

Stanislav Ĺ ota Sudbina vjeronauka u Ă?akova koj i Srijemskoj biskupiji od 1944. do 1960. Dissertatio ad Doctoratum

Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije Katehetski radovi 5 Biblioteka Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije Izdaje: Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije Kaptol 18, Zagreb Odgovorni urednik: Ivica Pažin Lektura i korektura: Viktorija Lijovi Graﬁ ko oblikovanje: Denis Stankov Prijelom: Studio DiM, Zagreb Tisak: Tiskara Zelina Tiskano u srpnju 2011.

CIP zapis dostupan u ra unalnome katalogu Nacionalne i sveu ilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 773150 ISBN 978-953-97798-1-6

Stanislav Šota

SUDBINA VJERONAUKA U ÐAKOVA KOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI OD 1944. DO 1960. Dissertatio ad Doctoratum

Zagreb, 2011.

NACIONALNI KATEHETSKI URED HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE

Rad posve ujem djedu Franji Šoti, kojega su nevina ubili komunisti, bez suda i suđenja, u Šidu 19. ili 20. sije nja 1945. godine

KAZALO

UVODNA RIJE

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

PREDGOVOR UVOD

1. POVIJESNO-POLITI KI I IDEOLOŠKI KONTEKST U JUGOSLAVIJI POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA . . . . . . . . . . 1.1. Komunisti ka Jugoslavija i njezina ideologija . . . . . . . . . . . . . . . 1.2. Represija jugoslavenskoga komunisti kog režima . . . . . . . . . . . 1.3. Crkva i represija komunisti ke Jugoslavije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.3.1. Progoni, uhi enja, suđenja i ubijanja sve enika . . . . . . . 1.3.2. Sudski proces protiv zagreba koga nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.3.3. Nastanak i osnivanje sve eni kih staleških udruženja . . 2. USTAVNI I ZAKONSKI POLOŽAJ VJERONAUKA U KOMUNISTI KOJ JUGOSLAVIJI DO 1946. GODINE . . . . . . . . . . . 2.1. Ustavni i zakonski položaj vjeronauka do donošenja Ustava 1946. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.1. Pravni položaj katoli koga vjeronauka u prvoj Jugoslaviji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.2. Pravni položaj katoli koga vjeronauka do sije nja 1946. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.2.1. Pozdrav u školi neposredno nakon Drugoga svjetskog rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.2.2. Pastirsko pismo katoli kih biskupa Jugoslavije od 20. rujna 1945. godine . . . . . . . . . . 2.1.2.3. Reakcije komunisti kih vlasti na Pastirsko pismo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2. Vjeronauk u školi u Ustavu FNRJ 1946. godine . . . . . . . . . . . . . . 2.2.1. Pismo Biskupskoga konzistorija u Ðakovu Ministarstvu za Konstituantu FNRJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2.2. Ustavne odredbe koje se (ne)izravno doti u vjeronauka u školi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

23 24 29 35 36 42 45 51 51 51 53 65 66 70 72 73 77

Sadržaj

3. ZAKONSKI POLOŽAJ KATOLI KOGA VJERONAUKA U ÐAKOVA KOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI NAKON DONOŠENJA USTAVA (1946. – 1952. GODINE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.1. Godina 1946. – razdoblje sve jasnijega razotkrivanja pravih namjera odvajanja Crkve od države . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.2. Godina 1947. – razdoblje mnogobrojnih onemogu avanja predavanja vjeronauka u školi i crkvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.3. Godina 1948. – vrijeme uzaludnih žalbi crkvenih vlasti . . . . . . 3.4. Godina 1949. – godina mnogih obnovljenih i negativno riješenih molbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.5. Godina 1950. – razdoblje u kojemu licemjerje državnih vlasti postaje svima o ito i jasno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.6. Godina 1951. – razdoblje u kojemu je vjeronauk izba en iz ve ine škola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.7. Godina 1952. – razdoblje potpune zabrane vjeronauka u školi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.7.1. Pogrešno tuma enje i primjenjivanje Upute Savjeta za prosvjetu i kulturu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.7.2. Protestna pisma katoli kih biskupa Jugoslavije Predsjedništvu Vlade FNRJ i predsjedniku Josipu Brozu Titu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.7.3. Neprilike u itelja i u enika vjernika katolika u komunisti koj Jugoslaviji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.8. Svetkovanje blagdana i školski praznici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4. NEDOSTATAK SVE ENIKA U ÐAKOVA KOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI I SUDBINA VJERONAUKA . . . . . . . . . . . . . . 4.1. Sve enici slovenskih biskupija uklju eni u pastoralni rad u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji za vrijeme Drugoga svjetskog rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2. Sve enici emigranti Ðakova ke i Srijemske biskupije nakon Drugoga svjetskog rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.3. Sve enici Ðakova ke i Srijemske biskupije ubijeni bez suda i suđenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.4. Sve enici Ðakova ke i Srijemske biskupije osuđeni i ubijeni u zatvoru ili umrli od posljedica zatvora . . . . . . . . . . . . 4.5. Sve enici Ðakova ke i Srijemske biskupije osuđeni na zatvorske kazne ili odvedeni u logore od 1945. do 1952. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

81 81 90 96 100 105 109 113 116

123 125 127 131

133 134 146 157

162

Sadržaj

5. ZABRANA VJERONAUKA U ŠKOLI PO ŽUPAMA I POTEŠKO E KATEHIZIRANJA DJECE U CRKVI U ÐAKOVA KOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI OD JESENI 1944. GODINE DO VELJA E 1952. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.1. Prikaz događaja i podataka u pojedinim župama u svezi sa vjeronaukom u školi i u crkvi u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji od jeseni 1944. godine do velja e 1952. godine . . . . . 5.2. Kriti ki osvrt na taktiku, provedbu državnih vlasti i na odgovor crkvenih struktura u svezi sa školskim i župnim vjeronaukom od 1944. do 1952. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.2.1. Kratka analiza podataka u 132 župe Ðakova ke i Srijemske biskupije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.2.2. Kriti ki osvrt na sudbinu vjeronauka u školi i crkvi u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji od 1944. do 1952. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. TRAŽENJE NOVOGA MODELA KATEHIZACIJE U ÐAKOVA KOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI U 50-IM GODINAMA XX. STOLJE A . . . 6.1. Traženje novoga modela katehizacije u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji od 1945. do 1952. godine u kontekstu katehetskoga pokreta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.2. Traženje novoga modela katehizacije u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji od 1945. do 1952. godine . . . . . . . . . . . . . . 6.2.1. Dekanske konferencije u prvim poslijeratnim godinama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.2.1.1. Dekanska konferencija 1946. godine . . . . . . . . . . 6.2.1.2. Dekanska konferencija 1947. godine . . . . . . . . . . 6.2.1.3. Dekanska konferencija 1951. godine . . . . . . . . . . 6.2.1.4. Dekanska konferencija 1952. godine . . . . . . . . . . 6.2.2. Statut župne katehizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.2.3. Dodatne upute za katehizaciju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.2.4. Temeljne postavke pastoralnoga i katehetskoga djelovanja prema Stjepanu Bäuerleinu . . . . . . . . . . . . . . . 6.2.5. Stupnjevi, razine i nositelji pastoralnoga i katehetskoga djelovanja prema Stjepanu Bäuerleinu . . 6.2.6. Osnivanje i rad Pastoralnoga instituta u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.2.6.1. Svrha i struktura Pastoralnoga instituta . . . . . . . 6.2.6.2. Rad Pastoralnoga instituta do 1952. godine . . .

175

177

313 313

318 333

334 336 337 338 339 343 344 346 349 350 353 356 356 359

Sadržaj

6.3. Traženje novih modela katehizacije u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji od 1952. do 1960. godine . . . . . . . . . . . . . . . 6.3.1. Zabrana vjerske pouke u crkvi tijekom 1952. i 1953. godine i donošenje Zakona o pravnome položaju vjerskih zajednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.3.2. Osnivanje i rad dijecezanskoga katehetskog ureda . . . . 6.3.2.1. Statut dijecezanskoga katehetskog ureda . . . . . 6.3.2.2. Rad Dijecezanskoga katehetskog ureda od 1957. do 1960. godine i konkretni doprinosi pastoralnome i katehetskome radu Ðakova ke i Srijemske biskupije . . . . . . . . . 6.3.3. Okružnice i obavijesti Biskupskoga ordinarijata u Ðakovu koje su pridonijele kvaliteti župne katehizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.3.4. Osnivanje i pokretanje katehetske škole za asne sestre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.3.5. Pokušaj pokretanja škole za katehiste laike u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.4. Kriti ki osvrt na modele pastoralnoga i katehetskoga djelovanja u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji od 1945. do 1960. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ZAKLJU AK

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

364

364 366 367

369

374 376 381

383 397

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

419

KRATICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

419

BIBLIOGRAFIJA

421

ZNANSTVENI APARAT

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

UVODNA RIJEČ

Za vrijeme studija teologije, posebice studija katehetike, uo io sam da je vjerska pouka u školi u našoj domovini imala „svijetle i teške” trenutke, te da je njezina sudbina znakovita i zanimljiva za prou avanje. U Austro-Ugarskoj monarhiji vjeronauk se kao obvezatni predmet pou avao od 1774. godine. Na podru ju Hrvatske, kao sastavnice tadašnje Austro-Ugarske monarhije, kao obvezatni prijedlog, vjeronauk se pou avao od 1778. godine. Komunisti ke su vlasti vjeronauk iz škole u potpunosti izbacile 1952. godine. Dolaskom slobodne suverene samostalne države Hrvatske vjeronauk se, kao fakultativni predmet, ponovno vra a u škole 1991. godine. Izbacivanjem vjeronauka iz škola 1952. godine, vjerniku katoliku u Hrvata nanesena je neprocjenjiva nepravda. On nije samo izba en iz višestoljetnoga europskoga civilizacijskog kruga kojemu je pripadao nego je zbog polustoljetnoga odgoja u ateisti ko-materijalisti kome duhu, te zbog marginaliziranja, „tjeranja Crkve u sakristije” i „getoiziranja” danas sekulariziran, vjerski nepou en, indiferentan, pasivan, klerikalno obojen, sakramentalno udaljen i nesuživljen s Crkvom. Osim toga, danas u suvremenome i slobodnome hrvatskom društvu postoje prijetnje i zahtjevi pojedinaca i udruga da se izbace križevi iz javnih ustanova, te sve glasnije inicijative pojedinaca koji vjeronauk u školi žele proglasiti nepotrebnim i suvišnim. Još od djetinjstva o komunizmu i njegovoj ideologiji slušao sam dvije istine. Jednu istinu potiho su pri ali moji roditelji u obiteljskoj ku i, a o onoj „drugoj” u io sam u pu koj školi i slušao od nastavnika i u itelja. Zbog tih sam razloga izbrao, studirao i pisao doktorski rad pod naslovom: „Sudbina vjeronauka u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji od 1944. do 1960.” Doktorski sam rad obranio 24. studenoga 2009. godine na Katoli kome bogoslovnom fakultetu Sveu ilišta u Zagrebu. Ovaj rad ne bi bilo mogu e ostvariti samo mojim nastojanjima. Zahvaljujem stoga svima koji su mi u tome pomogli. Ponajprije zahvaljujem Bogu, koji mi je podario zdravlje, snagu i upornost da uz župu i redovite župni ke poslove i duž-

Uvodna riječ

nosti mogu studirati i ovaj rad privesti kraju. Velika i iskrena hvala mentoru rada, prof. dr. sc. Josipu Balobanu, koji me umješno i strpljivo vodio, te mi je tijekom studija od srca pomagao u pisanju i magistarskoga i doktorskoga rada. Zahvaljujem prof. dr. sc. Alojziju Hoblaju, predsjedniku Komisije za obranu, kao i ostalim lanovima Komisije, na kriti kome osvrtu i sugestijama. Hvala nadbiskupu đakova ko-osje komu, mons. dr. sc. Marinu Sraki u, koji mi je omogu io studiranje, napose što mi je nesebi no ustupio dio prikupljene arhivske građe. Zahvaljujem roditeljima Stjepanu i Margareti, vl . Antunu Devi u, župniku u Jarmini, te pomo nomu biskupu i generalnomu vikaru Ðakova ko-osje ke nadbiskupije, mons. dr. sc. Ðuri Hrani u, što su mi u trenucima kada nisam imao dovoljno sredstava za studij, napose u trenucima prikupljanja arhivske građe po državnim arhivima u Zagrebu, Osijeku, Slavonskome Brodu, Vinkovcima i svim župama tadašnje Ðakova ke i Srijemske biskupije, ﬁnancijski pomagali. Velika hvala doc. dr. sc. Ivici Pažinu, predstojniku Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije, koji mi je omogu io da ovaj rad bude objavljen u Biblioteci Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije. U Viškovcima, 2010. godine Stanislav Šota

PREDGOVOR

Kao srednjoeuropska i mediteranska zemlja Hrvatska je u svezi sa školskim vjeronaukom provodila istu praksu kao i ostale srednjoeuropske zemlje. Hrvatska je, naime, vjeronauk uvela u škole 1778. godine, samo etiri godine nakon što je uveden u tadašnjoj Habsburškoj monarhiji (1774. godine). Paralelno s tom tradicijom i tim iskustvom, 1874. godine i Katoli ki je bogoslovni fakultet u Zagrebu bio jedan od utemeljitelja modernoga Zagreba kog sveu ilišta. Drugim rije ima, školski vjeronauk kao obvezatni predmet(dva sata tjedno), koji je financiralo nadležno državno ministarstvo, bio je školski predmet u osnovnoj i srednjoj školi prije, za vrijeme prve Jugoslavije pa sve do 1952. godine, kada je izba en iz škole. Jednako tako i Katoli ki bogoslovni fakultet u Zagrebu „de facto” je bio u sastavu Zagreba koga Sveu ilišta do 1952. godine, kada je administrativno i politi kom odlukom uklonjen iz Sveu ilišta, premda je „de iure” kontinuirano ostao unutar Sveu ilišta, jer Senat nije donio odluku kojom bi vlastiti Fakultet izbacio iz svoga sastava. To samo potvrđuje da su tadašnji intelektualci i odgovorni ljudi u Sveu ilištu djelovali samostalno i odgovorno, ak providosno, a ne po diktatu tadašnje Partije. Osamostaljenjem države Hrvatske i uvođenjem demokracije dolazi 1990. godine do ponovnoga vra anja Katoli koga bogoslovnog fakulteta u krilo svoga Zagreba kog sveu ilišta sa svim njegovim afiliranim teologijama (Ðakovo, Makarska, Rijeka i Split) i 1991. godine do ponovnoga uvođenja školskoga vjeronauka, s time da je do 2010. godine školski vjeronauk – za koji se brine i Katoli ka Crkva u Hrvatskoj – izborni predmet koji se predaje jedan sat tjedno, umjesto dva kako je dogovoreno između nadležnih najviših i najodgovornijih tijela Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije. Vjerou itelje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH. Time je školski vjeronauk za koji se brine Katoli ka Crkva postao sukonstitutivnim elementom odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj. Dakako da takva, sadašnja i budu a praksa, na osobit na in od Katoli ke Crkve i njezinih lanova – vjerou itelja, traži ozbiljnost i odgovornost najvišega stupnja kako u hrvatskoj školi tako i na razini župnih zajednica. Na ovome podru ju nakon 20-tak godina prakse i određenoga iskustva potrebno je u initi evaluaciju i školskoga vjeronauka i suodnosa iz-

Predgovor

među vjeronauka u školi i župne katehizacije na razini župnih zajednica. Rije je, najmanje, o dva znanstvena projekta. Time smo došli do sržne tematike ove disertacije, naime, do ondašnjega i sadašnjega crkveno-politi kog i društveno-ideološkog konteksta, prije svega, vjeronauka u školi, ali jednako tako i župne katehizacije u cjelini. Radi povijesne, društvene i idejne jasno e valja istaknuti da su i danas u Republici Hrvatskoj, nekada više, a nekada manje, posebno u sredstvima javnoga priop avanja nazo na dva paralelna i međusobno komplementarna trenda, naime, trend koji zagovara praksu da vjeronauku nije mjesto u javnoj/državnoj školi i trend koji želi vjeru svesti isklju ivo na privatnu stvar, što simboliziraju pokušaji izbacivanja križeva iz javnih škola. Pri tome se argumentira totalnom rastavom Crkve od države – iako u Europi postoje razli iti modeli odnosa Crkve i države – i argumentira se razli itim manjinama, zaboravljaju i pri tome da se prema Popisu pu anstva iz 2001. godine 87,8% hrvatskih građana izjasnilo da pripada nekoj vjerskoj zajednici. Suprotno, barem dosadašnjim pravilima zapadne demokracije, fakcitet i volju ve ine građana pojedinci, koji obnašaju najrazli itije društvene i politi kih funkcije i nositelji su veoma odgovornih pozicija u hrvatskome društvu, žele školski vjeronauk i križeve u školama dovesti u pitanje na ra un i za volju manjine ili neke udne demokracije i liberalizacije. Autor Stanislav Šota svojim doktorskim radom SUDBINA VJERONAUKA U ÐAKOVA KOJ I SRIJEMSKOJ BISKUPIJI OD 1944. do 1960. studiozno je i egzaktno istražio sudbinu školskoga vjeronauka i župne katehizacije u 132 župe Mjesne Crkve u Isto noj Hrvatskoj u prvih 16 godina poslije Drugoga svjetskog rata. Ova knjiga stavlja pred itatelja analogno i sukcesivno poziciju i pastoralno-katehetsko djelovanje cijele Katoli ke Crkve u tadašnjoj Republici Hrvatskoj i u bivšoj Drugoj Jugoslaviji, budu i da sve ono, ili gotovo sve, što se je događalo Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji, događalo se po cijeloj Hrvatskoj i bivšoj saveznoj Državi. To je jednostavno zato što je u svim tadašnjim republikama bio isti povijesno-politi ki i ideološki kontekst, za koji je bilo karakteristi no: metoda represije prema Katoli koj Crkvi u cjelini, mnogobrojna uhi enja, sudski procesi, zatvaranja, progoni i ubijanja katoli kih sve enika. Kao zajedni ku paradigmu takve tadašnje ideologije i politi koga pragmatizma autor s pravom navodi i sudski proces protiv zagreba koga nadbiskupa, a današnjega blaženika dr. Alojzija Stepinca.

Predgovor

Autor iscrpno i argumentirano donosi sudbinski put školskoga vjeronauka od odluka ZAVNOH-A, preko Ustava iz 1946. godine do 1952. godine kada dolazi do potpune zabrane održavanja školskoga vjeronauka na cijelome teritoriju Hrvatske odnosno bivše Jugoslavije, a ne samo na podru ju Ðakova ke i Srijemske biskupije. Vrijedno je stoga, a radi povijesne istine i potrebno, pažljivo itati i studirati konkretne upute, odluke i naredbe tadašnjega Ministarstva prosvjete NR Hrvatske, Ministarstva prosvjete Autonomne Pokrajine Vojvodine, te kotarskih savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu. Sva su ta tijela postupno i sukcesivno onemogu avala održavanje školskoga vjeronauka i dovela do njegova izbacivanja iz državnih škola. U Hrvatskoj je to kulminiralo poznatom Uputom ministra prosvjete NR Hrvatske, dr. Miloša Žanka 1952. godine. Time je sedam godina poslije Drugoga svjetskog rata dugotrajna getoizacija Katoli ke Crkve u Hrvatskoj doživjela javnu potvrdu, budu i da e, osobito u pedesetim godinama 20. vijeka, u Hrvatskoj uslijediti zatvaranje sjemeništa i teologija, a istodobno e se braniti i onemogu avati održavanje vjeronauka po župama. Na temelju sudbine školskoga vjeronauka kao i u zadanim okvirima poznate višedesetljetne getoizacije i trajnih politi ko-ideoloških i administrativnih pritisaka na sve enike i biskupe, Katoli ka je Crkva u bivšoj državi tražila svoj speciﬁ ni i osebujni pastoralno-katehetski model, koji e se do dolaska demokracije u Hrvatsku razviti u autohtoni pastoralno-katehetski hrvatski model – premalo, doduše, poznat i priznat u Europi i svijetu – koji je došao na kušnju uvođenjem vjeronauka u škole u demokratskoj Hrvatskoj. Nakon izbacivanja konfesionalnoga vjeronauka iz državnih škola, Katoli ka se Crkva unutar nametnute getoizacije i unutar komunisti ko-socijalisti koga sustava posve predano, sustavno i studiozno posvetila katehizaciji na razini župe. To je izrazito i uvjerljivo dokazao i autor ovoga rada prikazuju i i analiziraju i nove modele katehiziranja na podru ju Ðakova ke i Srijemske biskupije, navode i dekanske konferencije, osnivanje Dijecezanskoga katehetskog ureda (1957. godine), donošenje Statuta župne katehizacije (1958. godine) i pokretanje katehetske škole za asne sestre u Ðakovu. Autor paralelno ukazuje na još dvije povijesne injenice u etrdesetim i pedesetim godinama 20. vijeka, naime, na povezanost između manjka sve enika i održavanja vjeronauka na razini župe (Biskupija je u poslijeratnim godinama u odnosu na 1943. godinu izgubila 101 sve enika odnosno 33% svih sve enika), te na izvana nametnute poteško e katehizi-

Predgovor

ranja djece u crkvi. Povezuju i sudbinu vjeronauka s manjkom sve enika u Ðakova ko-Srijemskoj biskupiji, autor uvjerljivo ukazuje na tri imbenika koja nisu zanemariva, naprotiv, moraju se imati pred o ima, ne samo zbog povijesne istine, nego još više radi lakšega shva anja tadašnje društveno-politi ke i crkveno-politi ke, kao i pastoralno-teološke povijesne zbilje, na temelju kojih se i danas mogu vu i određene paralele i analize najrazli itijih vrsta. Prvi imbenik govori o ubijenim, osuđenim i zatvorenim sve enicima, te o sve enicima umrlima od posljedica zatvora. Drugi imbenik opisuje, a to je današnjoj hrvatskoj javnosti manje poznato, da je određeni broj sve enika slovenskih biskupija potjeran iz Slovenije za vrijeme Drugoga svjetskog rata, te da je bio bratski prihva en i pastoralno angažiran u Zagreba koj nadbiskupiji i u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji. Tre i imbenik govori o đakova kim sve enicima (sve enici njema ke nacionalnosti) koji su emigrirali iz Biskupije. U svezi s poteško ama katehiziranja djece u crkvi autor donosi sve mogu e administrativne poteze koji su na najrazli itije na ine prije ili ili onemogu avali održavanje vjeronauka u župi. Rad autora Stanislava Šote svojevrsni je znanstveni novum, koji na primjeru jedne mjesne Crkve u Hrvatskoj, konkretno na primjeru Ðakova ke i Srijemske biskupije, znanstveno-objektivno i dosljedno argumentirano na temelju goleme arhivske građe istražuje više injenica u prvih 16 godina nakon Drugoga svjetskog rata u tadašnjoj Republici Hrvatskoj. Prije svega, autoru je uspjelo posve to no prikazati odnos tadašnje Komunisti ke partije prema Katoli koj Crkvi od koje se tražilo novo pozicioniranje u društvu. U tome pozicioniranju, prema ideologiji i shva anju tadašnjih državnih vlasti, Crkva je trebala, posebno u svome stolje ima prakticiranome pastoralnom djelovanju napustiti mnogo toga ste enoga, samo po sebi razumljivoga i ograni iti se na djelovanje unutar sakristije odnosno unutar svoga crkvenog geta. Time je bila zanijekana društvena dimenzija vjere i vidno je bila ograni ena eklezijalna dimenzija vjere i crkvenosti. Jednako tako pritisak se vršio na osobnu i obiteljsku dimenziju vjere i crkvenosti. Istodobno autor je veoma uvjerljivo na primjeru postupno planiranoga izbacivanja vjeronauka iz državnih škola i onemogu avanja katehizacije u župi dokazao da se planski i sustavno provodila getoizacija Crkve na ovim prostorima. Naposljetku, autor je detaljno opisao i upornost Kristove Crkve i njezinih vodstvenih lanova koji su se borili da i u minimalnim društvenim i crkveno-pastoralnim okolnostima ostvaruju maksimum crkvene uvjerljivosti,

Predgovor

pastoralno-teološke motiviranosti i kreativnosti, a što danas u određenoj mjeri nedostaje Crkvi u Hrvatskoj. Sudbina vjeronauka istražena je unutar jedne Biskupije, a sada Nadbiskupije, i to ne najve e i ne najmanje u Hrvatskoj. Ovaj doktorski rad ima, stoga, pionirsko, analogno i svehrvatsko nacionalno zna enje. Taj put i model istraživanja mogli bi slijediti i drugi istraživa i istražuju i u drugim biskupijama u Hrvatskoj, te bi se time doprinijelo cjelokupnoj hrvatskoj historiograﬁji i pisanju objektivne povijesti hrvatske Crkve poslije Drugoga svjetskog rata. Posve na kraju, ova knjiga vrijedan je znanstveni doprinos ne samo na podru ju humanisti kih nego i društvenih znanosti. Ona je ne samo vrijedna i objektivna memorija za teologe, sve enike i vjernike nego jednako tako za politi are, za djelatnike u sredstvima javnih priop avanja, kao i za mlade naraštaje koji su u napasti na ta vremena gledati kao na neku virtualnu, a ne stvarno i doista dogođenu stvarnost. Disertacija je svojevrsna trajna memorija, pa i opomena da se ne zaboravi, te da se istodobno nešto sli no više ne ponovi, neovisno u kojim se modelima nudilo i neovisno kojim se argumentima preporu ivalo ili branilo. Josip Baloban

Zusammenfassung

Durch das Verbot des Religionsunterrichts an Schulen, sowohl an Volksschulen, als auch an weiterführenden Schulen, sowie teilweise in Kirchen, wurde der theologische, kulturelle, psychologische, soziologische und traditionelle Gesichtspunkt der Identität der gläubigen Katholiken negiert; der katholische Gläubige des Bistums Ðakovo und Syrmien wurde aus dem jahrhundertealten europäischen Zivilisationskreis, welchem er angehörte, entwurzelt. Die Doktordissertation “Das Schicksal des Religionsunterrichts im Bistum Ðakovo und Syrmien von 1944 bis 1960” zeigt, dass das kommunistische Jugoslawien eine totalitäre, diktatorische, gottlose Ideologie war, welche sich durch Gewalt, Verbrechen und Hass gegenüber allem Religiösen und Katholischen fundierte. Die Kommunisten hatten vor die katholische Kirche an den Rand bzw. “in die Sakristeien” zu drängen, vollständig zu “ghettoisieren”. Die repressiven Maßnahmen gegen die katholische Kirche, die damals die einzige Hoffnung, den Ort und Hauch der Identität des kroatischen Menschen darstellte, bestätigten den Kommunismus der ersten Nachkriegsjahre als Abbild des Faschismus. Der verbrecherische Charakter des kommunistischen Regimes wurde besonders durch das Fälschen, den Missbrauch und die Zerstörung der Wahrheit, des Rechtes, der Gerechtigkeit und menschlichen Freiheit deutlich. Durch die Verneinung Gottes hat der Kommunismus auch den Menschen und dessen Grundprinzip der Menschenrechte negiert; daher war er, wie auch jede totalitäre Ideologie ein “Machtbefugnis der Zeit”. Auch wenn die Kirche Ðakovo und Syrmien in solchen “düsteren Zeiten” ihre zählebigkeit gezeigt hat und, besonders durch den Verdienst des Bischofs Stjepan Bäuerlein die Gemeindekatechese strukturiert hat, hat die Gewalterziehung im kommunistischen Jugoslawien langhaltig große Auswirkungen auf die Mentalität der Gläubigen-Katholiken gehabt, die auf Grund der halbjahrhunderten “Isolation” heute in großem Umfang säkularisiert, im Glauben ungefestigt, indifferent, passiv, klerikal gesinnt, sakramental entfernt und nicht mit der Kirche im Einklang sind.

466

Summary

Doctor dissertation of the Destiny of the catechism in the diocese Ðakovo and Srijem from 1944 till 1960 proves that the communist government of Yugoslavia was totalitarian, dictatorial and godless ideology based on violence, evil and hatred to everything what was religious and catholic. The Communists tried to marginalized the Catholic Church, to “drive her down to sacristy”, completely to put her into “Isolation”. Repressive measures toward The Catholic Church, which was in that time the only hope, place and breadth of identity of Croatian man, conﬁrms that communism was in the ﬁrst postwar years the face and the reverse of fascism. The prohibition of catechism in school, from public to high school, also in part in the Church, has been denied theological, cultural, psychological, sociological and traditional identity form of catholic believer; the catholic believer of diocese Ðakovo and Srijem has been “uprooted” from the centenary European and civilized circle, which he took the part. The criminal character of the communist regime has been particularly emphasized in forgery, abuse and destruction of truth, justice and human freedom. With God’s denying, communism denied also the same man and his elementary human rights; therefore he was, as every totalitarian ideology, “force forever”. Although in so “dark and leaden” times, the Church of Ðakovo and Srijem showed “power of endurance”, and particularly with the qualities of bishop Stjepan Bäuerlein, has succeeded to structure the parish catechism, the education violence in communist Yugoslavia left long term and big consequences on the mentality of the catholic believer, who, because of a half-century of “isolation”, today is, in big measure, secularized, religiously uninstructed, indifferent, passive, clerically colored, sacramentally distant and not growing close to the Church.

467

Stanislav Šota, sin Stjepana i Margarete r. Vitek, rođen je 6. sije nja 1969. godine u Bapskoj. Nakon završene srednje škole i teologije u Ðakovu, 1994. godine zaređen je za sve enika Ðakova ke i Srijemske biskupije. Obnašao je službu župnoga vikara u Valpovu do rujna 1997. godine, a tada je imenovan župnikom župe Duboševica i Topolje i tu je službu obnašao do kolovoza 2003. godine. U kolovozu 2003. godine odlazi za župnika u Viškovce. Uz materijalnu obnovu ratom razrušene župe Duboševica i Topolje te župni ku i vjerou iteljsku službu u srednjoj školi u Belome Manastiru, upisao je, uz odobrenje dijecezanskoga biskupa Marina Sraki a, poslijediplomski studij na KBF-u u Zagrebu. Godine 2004. na istome Fakultetu upisuje znanstveni poslijediplomski doktorski studij. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Josipa Balobana piše doktorsku radnju pod naslovom „Sudbina vjeronauka u Ðakova koj i Srijemskoj biskupiji od 1944. do 1960.” Radnju je uspješno obranio 24. studenoga 2009. godine. Trenutno uz župni ku službu u Viškovcima obnaša službu koordinatora Nadbiskupijskoga pastoralnog centra Ðakova ko-osje ke nadbiskupije, predstojnik je Škole za župne suradnike, nadbiskupijski je povjerenik za pastoral branitelja i stradalnika Domovinskoga rata, voditelj formacije lanova pastoralnoga i ekonomskoga vije a u Nadbiskupiji te suradnik u Povjerenstvu za pastoral braka i obitelji.

468