KOGENERACIJA
PRVA HRVATSKA ELEKTRANA NA DRVNU BIOMASU U STRIZIVOJNI RADI VEĆ
Dobra iskustva: us elektrana u Slavon Novo postrojenje, vrijedno 17 milijuna eura, omogućit će i otvaranje 20 no to, zahuktale su se aktivnosti i na trećem po redu kogeneracijskom postro PIŠE Svetozar Sarkanjac sarkanjac@privredni.hr
K
ada je sredinom 2011. godine pušteno u pogon kogeneracijsko postrojenje elektrane kapaciteta 3,3 MW električne energije u sklopu tvornice parketa Strizivojna Hrast, nije to bila samo prva hrvatska elektrana na drvnu biomasu. Stanovnicima sela južne Đakovštine, a osobito Strizivojne, bilo je veliko olakšanje jer više nisu morali strahovati od čestih prekida napajanja električnom energijom. Naime, prije spomenute elektrane, kada bi strojevi tvornice Strizivojna Hrast malo jače potegli, Strizivojna bi ostajala bez struje.
PRIJE PRVE ELEKTRANE, KADA BI STROJEVI TVORNICE STRIZIVOJNA HRAST MALO JAČE POTEGLI, STRIZIVOJNA BI OSTAJALA BEZ STRUJE Izgradnjom elektrane stanovnici su se riješili tih problema, a vlasnici tvornice su mjesečno mogli uštedjeti oko milijun kuna budući da su tada bili prisiljeni izdvajati ogromna sredstva za alternativni izvor potrebne energije – mazut koji je pokretao dizel-agregat. Od tada ova elektrana kapaciteta 3,3 MW električne energije ne samo da zadovoljava potrebe tvornice za nužnom energijom, nego višak isporučuje HEP-u. Sada je situacija gotovo idilična, ali prilikom pokretanja ideje ovoga projekta 30 | svibanj 2015. | zelenimagazin
2005. godine, bilo je potpuno suprotno. Višegodišnju napornu birokratsku trakavicu opisuje Martina Ravlić Janković, tadašnja voditeljica projekta izgradnje elektrane i pomoćnica direktora i vlasnika tvrtke Strizivojna Hrast Mate Ravlića. BIROKRATSKO NERAZUMIJEVANJE “Kada smo 2005. godine krenuli u ovaj projekt, nije bilo potrebne zakonske regulative. Nakon što se to nekako definiralo, pojavio se problem kreditiranja čitave investicije. Naime, tadašnja naša matična banka je odustala od
kreditiranja, navodno zbog nastupajućih poremećaja na tržištu. Onda smo opet zapeli i počeli tražiti drugu banku koja je zainteresirana za takav projekt. Nakon što smo toj drugoj banci predali svu dokumentaciju, njima je trebalo devet mjeseci da donesu odluku hoće li ili neće financirati projekt. Razočarani takvim odugovlačenjima, razmišljali smo i o odustanku od čitavog posla, ali smo ipak zakucali i na vrata treće banke koja nas je odmah prihvatila. Gotovo istodobno se javila i ona druga nudeći nam čak i smanjenje kamata uz prihvaćanje svih