samostanski vrt

budistički samostani u japanu poznati su po svojim vrtovima. Nekoć je postojao samostan za koji se govorilo da ima najljepši vrt u Japanu. Turisti su dolazili iz cijele zemlje kako bi se divili raskoši njegove jednostavnosti.

Jednom zgodom, neki je stari zen redovnik došao u vrt. Stigao je vrlo rano, već u zoru. Htio je otkriti po čemu je ovaj vrt toliko poseban te se sakrio iza velikog grma odakle je imao dobar pogled na cijeli vrt.

Ugledao je mladog redovnika, koji se brinuo o vrtu, kako izlazi iz samostana noseći u rukama dvije košare.

Tri sata promatrao je mladog redovnika kako pažljivo skuplja listove i grančice koji su pali sa šljivina drveta u središtu vrta. Kako ih je kupio s tla, mladi redovnik pažljivo je pregledavao i proučavao svaki list i svaku grančicu, razmišljajući kako ih razvrstati. Ako bi ih smatrao beskorisnima, stavljao ih je u košaru za otpad, dok bi iskoristive listove i grančice stavljao u drugu košaru. Nakon što je pokupio i pažljivo pregledao svaku grančicu i list, zastao je i popio čaj kako bi se pripremio za sljedeći korak.

Mladi je redovnik sljedeća tri sata strpljivo i pažljivo stavljao svaki iskoristivi list i svaku iskoristivu grančicu na pravo mjesto u vrtu. Kada nije bio zadovoljan položajem grančice, malo bi je pomaknuo, zadovoljno se smiješeći. Pazio je da se oblik i boja svakog lista i grančice što bolje uklope u vrt. Njegov smisao za detalje bio je savršen, umijeće aranžiranja boja i oblika bilo je na zavidnoj razini, a razumijevanje prirodne ljepote uzvišeno. Kada je završio, vrt je izgledao djevičanski.

Tada se pojavio stari redovnik, koji je sve to promatrao iza obližnjeg grma. Čestitao je mladom redovniku, rekavši: “Odlično! Doista odlično! Promatram te cijelo jutro. Tvoja je ustrajnost zadivljujuća. A tvoj vrt ... pa, gotovo je savršen.”

Mladi je redovnik problijedio. Osmijeh mu je nestao s lica. U Japanu nikada ne možete znati što će vam reći stari redovnici!

“Kako t...to...mislite?” promucao je. “Kako v...vi to mislite, gotovo savršen?”, rekao je mladi redovnik i poklonio se starom redovniku. “Učitelju, sigurno vas je poslao sam Buddha da me naučite kako da moj vrt bude istinski savršen. Naučite me, mudri učitelju! Pokažite mi način kako to postići!

“Želiš li stvarno da ti to pokažem?” upitao ga je stari redovnik.

“O da! Molim vas. Molim vas učitelju!”

Stari je redovnik zakoračio u središte vrta i počeo tresti šljivino drvo puno lišća. S božanskim smiješkom, koji je primjeren prosvijetljenima, dobro je protresao drvo. Lišće i grančice popadale su svuda naokolo. Stari je redovnik nastavio tresti drvo sve dok na njemu nije ostao nijedan list. Zatim je prestao.

Mladi je redovnik bio užasnut. Vrt mu je bio uništen, a cijeli jutarnji trud bio je beskoristan. Htio je ubiti starog učitelja, koji se divio vrtu. A ovaj je sa smiješkom, koji topi i najjaču ljutnju, blago rekao mladom redovniku:

Ajahn Brahm

KRAVA KOJA JE PLAKALA i druge budističke priče o sreći izdavač

Naklada Ljevak d.o.o.

Kopačevski put 1c, Zagreb www.ljevak.hr lektura Neda Rudež fotografija na naslovnici Shutterstock dizajn i prijelom Studio Ljevak tisak Feromproms