predgovor

život je niz isprepletenih priča , a ne skup pojmova. Pojmovi i ideje su, zbog svoje preopćenitosti, uvijek udaljeni od istine. Priča je, sa svojim nizom značenja i bogatstvom detalja, mnogo bliža stvarnom životu. Upravo zbog toga lakše shvatimo pouku kroz priču nego kroz apstraktne teorije. Volimo dobar materijal.

Godinama sam koristio ove priče na svojim predavanjima, a onda me jedna mlada žena zamolila da ih napišem u formi knjige. U to vrijeme prolazila je krizu razvoda braka i te su je priče, kako mi je sama rekla, spasile da ne počini samoubojstvo. “Molim te, napiši ih u obliku knjige tako da i drugima mogu pomoći kao što su pomogle i meni”, preklinjala me.

Redovnik voli jednostavan život, stoga sam odugovlačio. “Ono što možeš učiniti danas ostavi za sutra, jer navečer možeš umrijeti!”, moj je redovnički moto. I tako je ta mlada žena sama napisala nekoliko priča koje mi je poslala. Bile su tako loše napisane (mislim da je ova pametna žena namjerno to napravila) da nisam imao drugog izbora, nego ih napisati sam. Na moje iznenađenje, za taj posao trebalo mi je samo četiri tjedna, a radio sam dva sata dnevno. Priče su jednostavno potekle iz mene. Nekoliko tisuća kopija odmah je planulo, a knjiga je prevedena na mnoge jezike. Prošlog tjedna doznao sam da je na Tajlandu prodano 100 000 knjiga. Budući da sam budistički redovnik, drago mi je vidjeti ovo novo izdanje, jer ga na neki način smatram reinkarnacijom prethodnog izdanja.

Prije godinu ili dvije, nazvao me baptistički pastor iz

Adelaidea i upitao me smije li neke od ovih priča koristiti u svom misionarskom radu! Nisam imao ništa protiv i zahvalio sam mu na komplimentima. Ove mudrosne priče trebale bi srušiti barijere koje razdvajaju dobre ljude različite vjerske pripadnosti, uključivši i ljude koji ne vjeruju.

Godine 2007., mnoge od ovih priča izlazile su u nastavcima u vodećim tajandskim dnevnim novinama. Nedavno mi je jedan poznanik ispričao kako je na tipičnoj australskoj roštiljadi, koju je priredio njegov prijatelj, koji nije sljedbenik niti jedne religije, okupljenima ispričao jednu od mojih priča. I to nije sve. Prije četrnaest dana iz Švicarske je u Perth došla jedna sredovječna žena da bi me vidjela i zahvalila mi što sam napisao ovo djelo. Došla je u moj samostan, noseći sa sobom toliko puta pročitani primjerak njemačkog izdanja, rekavši kako je patila od depresije, tjeskobe i sličnih problema. Prije toga odlazila je na skupe psihoterapije kod nekoliko psihijatara i uzimala razne lijekove. Tada je pročitala ovu knjigu, promijenila svoj pogled na život i sada je sretnija i više ne uzima lijekove. Proputovala je pola svijeta, samo da mi zahvali. Dok sam joj radosno pisao posvetu na njenu već izlizanu kopiju njemačkog izdanja, zaplakala je. priče napisane u ovoj knjizi skupljao sam više od trideset godina, živeći kao redovnik u pustinjačkoj tradiciji theravada budizma. Stoljećima je theravada bila potporanj duhovnosti žitelja Tajlanda, Burme, Šri Lanke, Kambodže i Laosa. Danas ovaj oblik budizma cvate i na Zapadu ‒ ali i na Jugu budući da ja živim u Australiji!

To je ono što nazivam svojim prihodom od autorskog prava. Neka jednostavne priče, ispričane u ovoj knjizi, nastave umanjivati boli suvremenog života, pomažući ih sagledati iz drugog kuta. Ako u tome uspiju, onda je to sve što je budističkom redovniku potrebno.

Često me pitaju koja je razlika između velikih grana budizma ‒ theravade, mahayane, vađrayane i zena. Odgovaram im da je riječ o istim keksima s četiri različite glazure. Izvana se može činiti da pojedina grana ima različit okus od druge, no kada zagrizete keks, osjetit ćete isti okus ‒ okus slobode. Isprva budizam nije imao grane i bio je jedinstven.

Buddha je poučavao u sjeveroistočnoj Indiji prije 2600 godina ‒ dakle stoljeće prije Sokrata. Nije poučavao samo redovnike i redovnice već i na tisuće običnih ljudi: od uzgajivača riže do čistača ulica, pa i prostitutke. Buddhina mudrost nije došla u obliku otkrivenja od nekog nadnaravnog bića. Njegova mudrost posljedica je najdubljih uvida u istinsku prirodu života.

Buddhina učenja došla su iz njegova srca, koje se otvorilo u dubokoj meditaciji. Kao što je sam Buddha rekao:

“U ovom tijelu obdarenom umom, početak i kraj mogu se spoznati.”1

Ključna Buddhina učenja su Četiri plemenite istine. Preinačio sam ih u odnosu na njihov uobičajeni slijed, a one glase:

1. Sreća

2. Uzrok sreće

3. Izostanak sreće

4. Uzrok izostanka sreće

Priče u ovoj knjizi vrte se oko Druge plemenite istine, dakle oko uzroka sreće.

Buddha je često poučavao koristeći priče. Moj učitelj Ajahn Chah, iz sjeveroistočnog Tajlanda, također je poučavao pomoću priča. Nakon što bi Ajahn Chah završio svoja predavanja, najživlje su mi u sjećanju ostale priče, posebno one smiješne. Upravo te priče uspijevaju prenijeti najdublje upute o putu do unutarnje sreće.

Na svojim predavanjima u Australiji, Singapuru i Maleziji, već više od dvadeset godina, koristim formu priče kada poučavam budizam i meditaciju, a u ovoj sam knjizi ispričao one najbolje. Priče govore same za sebe, stoga su komentari minimalni. Svaka sadrži više razina značenja, pa vam tako, što ih više puta čitate, otkrivaju sve dublje istine.

Uživajte čitajući ove priče o istinskoj sreći, baš kao što su uživali i oni koji su ih čuli uživo. I neka vam pomognu da promijenite život nabolje, kao što su pomogle tolikim drugim ljudima.

Ajahn Brahm

Mom učitelju Ajahnu Chahu, koji je živio u miru, mojim redovnicima koji me uvijek podsjećaju na ljepotu tišine, i mom ocu koji me je naučio dobroti.

Daruj si trenutak mira, i shvatit ćeš kako bezglavo juriš naokolo.

Nauči šutjeti i shvatit ćeš da si pričao previše.

Budi ljubazan, i pojmit ćeš kako si drugima prestrogo sudio.

drevna kineska izreka