>>>Trash & Burn
American Cars & Rock'n'roll Festival
Treći po redu Trash & Burn American Cars & Rock'n'roll Festival (održan od 1. do 3. srpnja 2011. godine na imanju „Goričanec“ nedaleko toplica Sveti Martin u Međimurju) potaknulo nas je da kao velike ljubitelje američkih automobila da potražimo organizatora toga događanja i iz prve ruke saznamo odakle mu ideja i kako organizira ta zanimljiva druženja ljubitelja američkih vozila
Trash & Burn Story TeksT: Damir Pintek - Pinta FoTo: Zoran Bačani, Boštjan taCol
Z
apitat ćete se kakve ovaj događaj ima veze s motociklima kad mu je naziv „American cars festival“? Iako to često nije navedeno u nazivima sličnih događanja, radi se o američkim vozilima pa su stoga i američki motocikli ravnopravni sudionici manifestacija. Naravno, Harley Davidson je marka koja prevladava, ali, kako sam se i sam uvjerio prilikom namjernih ili slučajnih posjeta takvih događaja tijekom svojih putovanja, može se tu vidjeti i Indiana, Buella i Hondinih Gold Winga te Valkyra (s obzirom da se ti i još neki Hondini modeli, kao i neki modeli ostalih japanskih marki, proizvode u SAD-u i kao takvi imaju pravo sudjelovanja). Osim toga naiđe i pokoji Boss Hoss, a nađe se tu i trikeova iz kućne radinosti koje pokreću moćni V8 strojevi, posuđeni za tu svrhu iz nekog od legendarnih automobila proizvedenih kad nije bilo naftne krize i kad se nije razmišljalo o cijeni goriva (pogotovo ne u SAD-u). I da ne pomislite da smo zaboravili, tu i tamo može se vidjeti poneki osebujan američki „truck“ iliti po naški - šleper. 112
MoTo PULs
br. 120/8./2011.
Pravi su to praznici za dušu i oči ljubitelja tehnike, starodobnih vozila i općenito ljudi koji vole automobile i motocikle, a na opisivanje zvučne kulise koju stvaraju V8 strojevi od 5, 6, 7, a ponekad i više od 8.000 ccm dok lagano klize u svojim metalnim tjelima ne želim trošiti riječi jer to treba doživjeti. Tri dana po završetku T&B meetinga put me nanio u Čakovec pa sam odlučio potražiti odgovornu osobu i popričati o svemu te tako svratiti pozornost motorista na jedno od događanja koja bi svakako trebali početi pohoditi u što većem broju i koja su definitivno osvježenje u odnosu na klasične, jednoobrazne moto susrete. Osim vizualnih (uz atraktivne motocikle tu su i vrlo atraktivi automobili te pin-up djevojke) razlike su i zvučne (ranije spomenuti zvuci konjice pod haubama i glazba koja nije hard rock ili metal). Isto tako mislim da bi bilo lijepo da članovi HOG-a i ostali vlasnici Harleya malo protegnu kotače svojih ljubimaca i tako uljepšaju te brojem doprinesu sveopćem dojmu, a bilo bi lijepo i da se što više prerađivača Harleya pojavi na budućim T&B skupovima. Ulaz je za vlasnike
američkih vozila besplatan, a ostali plaćaju 20 HRK. Do Nevena Faića, čovjeka koji je zaslužan što je i u Hrvatskoj zaživjela još jedna nova dimenzija na auto i moto sceni, došao sam preko prijatelja koji se s njim upoznao prošle godine radi neke poslovne suradnje. Neven je tridesettrogodišnji mladić duge kose, vrlo mirnog, pomalo samozatajnog držanja, kojem se probudi žar u očima čim se postavi neko pitanje o američkim automobilima i vozilima te rock'n'rollu. Tada se iz njegovog pričanja odmah vidi koliko je ljubavi i truda uložio da napravi nešto u čemu mogu uživati i drugi ljudi koji vole iste stvari, a do sada ih u Hrvatskoj nisu imali prilike vidjeti ili pokazati uživo, nego su tako nešto viđali u specijaliziranim časopisima, na internetu ili ako su pohodili slična događanja u drugim državama. Nevenu sam odmah postavio sva pitanja koja su mi pala na pamet, a za koja mislim da obuhvaćaju sve što je o njemu i Trash & Burnu potrebno znati, kako biste vi kao čitatelji i ja kao autor ovog teksta zadovoljili znatiželju. Kako je, dakle, sve krenulo i tko mu je u tome pomogao? Bilo je tu još zanimljivosti koje ćete saznati
u priči koja sljedi, jer nakon prva dva pitanja jednostavno sam ga pustio da priča. NEVEN: Još dok sam bio klinac i gledao američke filmove svidjeli su mi se njihovi automobili i maštao sam o tome kako ću jednog dana i ja imati američki auto. Proučavao sam i sakupljao sve do čega sam mogao doći, a da je vezano uz tu tematiku. Prije desetak godina slučajno sam u Grazu naletio na susret američkih vozila i tada sam pomislio kako bi dobro bilo napraviti nešto takvo kod nas. Tamo sam pokupio letke i upoznao neke ljude i tako sam počeo odlaziti na slične manifestacije u Sloveniju (gdje ta scena postoji gotovo 10 godina), Mađarsku i dalje po Austriji. S vremenom sam upoznavao sve više ljudi i odvažio se pokušati napraviti susret u Hrvatskoj. Prvi puta bilo je jako teško jer se ljudi u mom kraju nikad nisu susreli s nečim sličnim (Neven je rođen u Murskom Središću, a živi i radi u Čakovcu). Sam, bez ičije pomoći i bez ikakvog iskustva, prvi sam se put upustio u traženje mjesta na kojem bi se sve moglo odvijati, izradu letaka - koje sam uz pomoć prijatelja iz slovenskog V8 kluba i ekipe iz Austrije podije-