>>>
Od prvog predstavljanja Aprilija RSV4 je plijenila svojim stilom. Malo je motocikala izrađenih sa toliko pažnje do detalja i konkurenti imaju upravo toliko pa valjda tko napravi manje nije dobro. Prema našim iskustvima stupnjevi 5, 6, 7 i 8 bi komotno mogli biti jedan, sasvim dovoljno za kišu ili skliske prometnice kojima naše priobalje obiluje. Počeli smo prve krugove s 8. stupnjem i vrlo brzo došli na 5. kako bi uopće primjetili rad sustava. Početni stupnjevi (od 8 na niže) toliko smanjuju moment da je gotovo nemoguće proći zavoj na stazi u većem nagibu, a da signalna lampica aktivacije ATC-a ne blješti nonstop. Primjerice, u 8. modu imamo osjećaj kao da vozimo manju kubikažu motocikla. Smatramo da je to bespotrebno, ali 8 modova dobro zvuči. Niži stupnjevi mnogo rjeđe posežu za intervencijom ATC-a. Nama se najviše svidio 2. i 3. stupanj, koji su nam dopuštali u maksimalnom nagibu "bezobrazno" otvaranje gasa, ali ne uz reakciju sustava kao da se ništa ne događa već da se osjeti lagano lelujanje stražnjeg kraja, te da osjetimo da ispucavamo najveću moguću snagu na podlogu. Modovi 1., 2. i 3. uglavnom ovise o načinu vožnje pojedinca, odnosno koliko je vičan proklizavanju. Nama je na kraćim i sporijim zavojima više odgovarao 3. mod dok smo na kraju dana najviše uzbuđenja imali na izlasku iz bržih zavoja u 1. modu. No i sada nam je na temelju osjećaja teško reći što je brže. Da li da sustav smanji snagu prije ali blaže, npr. 4. mod, ili kasnije ali osjetnije npr. 2. mod. Morat ćemo se s tim doma još malo poigrati. Ipak, nevjerojatan je osjećaj igrati se tako samouvjereno s gasom bez imalo straha u ishod vašeg neobuzdanog nagona da istražite limite. Ovo postaje igra i za one koji nisu tako samouvjereni, mislimo na traženje granice gripa i nježno vijuganje poput zmije kroz zavoje. Kada se opustite, a to uglavnom nije lako, napokon projurite, i naviknete se na traction control, vrlo lako možete biti ovisni o njemu. Taj dojam ovisnosti smo osjetili dan kasnije na Dorsoduru 1200, ali više o tome možete pročitati na prethodnim stranicama. Istina, kada se čovjek osjeća
sigurno svakakve ludorije mu padaju na pamet i upušta se u nešto od čega bi prije normalan razum zazirao. Hoćemo vam reći da nas je ATC oduševio. Potpomognut RSV-ovim vrlo fluidnim agregatom ovaj “traction“ proizvodi najmanje stresa na gumu. Ducatijev je solidan mada ponekad previše oduzima snage kada je najpotrebnija i izrazito troši gumu, dok BMW ima solidnu rupu u srednjim režimima, a gore je monstruozno jak pa taj prijelaz zna stvarati određenih problema u timingu, kada treba intervenirati i koliko. Naravno, govorimo o modelima 2010, jer za 2011. svi oni postupno i potiho
usavršavaju ovaj sustav bez nekih najava novo, novo... Za sada nam se Aprilijin adut čini najprihvatljiviji. Čekamo još krajem mjeseca odgovor iz Akashija, kada Željko ide u Dohu isprobati noćnu vožnju s novom Kawasakijevom desetkom. Probali smo i “izbaciti elektroniku iz takta” pokušavajući ne tako brzo ulaziti u zavoje nego se fokusirati na naglo i snažno otvaranje gasa, onako kao da upoznajemo novu stazu pa u pola zavoja shvatimo da smo prespori i brže bolje panično okrenemo gas do kraja. Nije se dogodilo ništa, osim što je žuta lampica htjela poludjeti. Vrlo rijetko smo osje-
Minimalizam je na stražnjem kraju u punom smislu te riječi br. 113/11.-12./2010.
MOTO PULS
77