14
www.mnovine.hr • redakcija@mnovine.hr • 040 312 333
15. prosinca 2009.
Komentari Poklonjenom konju ne gleda se u zube Besplatne stvari nisu novost. Pri tome mislim na potpuno besplatne stvari koje se jednostavno dijele korisnicima u nadi da e se nekoga od njih nagovoriti da jednog dana nešto i kupi. Zašto obožavamo besplatne stvari i na njih se lijepimo kao muhe na med? Iz isto jednostavnog razloga - jer su besplatne. No, kada malo promislimo, nekako bi bilo normalno zaklju iti, ako nam nešto stvarno treba, to emo i platiti, a ako nam uop e nije potrebno, onda nam ne treba pa ak ni u slu aju kada je besplatno. Da, ali to nije baš tako. Naravno da je sasvim logi no da svi vole besplatne stvari, ali injenica jest da se obi no nešto besplatno ne cijeni previše. Rije besplatno asocira pomalo na bezvrijedno. Jer, ako nešto dobijemo besplatno, ono za nas nema cijenu. Ne pridajemo toj stvari veliku pažnju jer ionako smo je dobili bez da smo uložili imalo truda. Baš kao što izreka kaže: Poklonjenom konju ne gleda se u zube. U ovom slu aju ne mislim na darove i poklone, ve na nešto besplatno, za što automatski pretpostavljamo da nema neku kvalitetu i vrijednost.
Piše: Helena Ze ar helena@mnovine.hr
Sli na je situacija s obrazovanjem, odnosno, u ovom slu aju, studiranjem. Pravo na obrazovanje osnovno je pravo svakog pojedinca i ne bi se trebalo pla ati. Naravno, samo pod uvjetom da student zadovolji uvjete upisa i daje godine redovno. No, što je s onim “vje nim” studentima? injenica je da bi rije “besplatno” privla ila velik broj takvih studenata, koji obrazovanje i školovanje uzimaju zdravo za gotovo. U ovom slu aju potrebno je jasno utvrditi kriterije jer, koliko god mi svi željeli uživati u besplatnim stvarima, ostaje injenica da se one nerijetko iskorištavaju i ne cijene u onoj mjeri u kojoj to zaslužuju.
Rasprodati Pevecovo carstvo
E sad, pri a je išla nekako ovako: Ja: Mene Mirko mrzi, a on se meni taaaak svi a ... Prijateljica: Zakaj misliš da te mrzi? Ja: Jer me za upal i pogurnul s rukom. Prijateljica: Za upal te i pogurnul s rukom?? E, pa onda mu se svi aš. Ja: Ha? Od kud ti to? Kakav je to na in pokazivanja je l’ ti se netko svi a? Prijateljica: Znam da mu se svi aš jer je to rekel Kreši, koji je to rekel Ivanu, koji je rekel Martini, koja je rekla meni. Sad mu samo ti moraš re i da se i on tebi svi a. Ili još bolje napiši mu ljubavno pismo. Ja: Ne znam baš ... Malo mi je to onak ... Mislim, ja još uvijek mislim da se ja njemu ne svi am. Prijateljica: Ma stvarno. Vjeruj mi. Ja: A što ako mu odem to re i i totalno se uspani im i re em mu svakakve gluposti? Ili mi usnice odrvene? Ili ako mu odem predati pismo i vidi nas u iteljica? Ili što ako on dobije pismo i pismo mu se ne dopadne, pa mu se prestanem svi ati? A što ako on to pismo pokaže svima okolo i svi mi se po nu smijati? Ili što ako ... I otprilike tu negdje je po eo moj život analiziranja, traženja veze uzroka i posljedica. Pretpostavljam da su mene de ki kroz godine zbunjivali jednako onoliko koliko i ja njih. A moram priznati
Cjepivo protiv svinjske gripe pod bor?
Piše: Stjepan Mesari stjepan.mesaric@mnovine.hr
Rasplakala se Višnja Pevec, a raskreveljile se tu ne obrazine i nakrivile punašne usne, na kojima bi mu mogla pozavidjeti i Seve nacionale, voljenog joj supruga Zdravka Peveca, što je bilo dovoljno da se uznemire Banski dvori i Pantov ak. Višnjine i Zdravkove suzice bile su dovoljne da se hrvatski državni vrh zabrine i krene pomo i sada uplakanim a donedavno bahatim vlasnicima trgova kog i inog lanca, koji je ne tako davno zapošljavao skoro tri tisu e radnika i ostvarivao promet od oko etiristo milijuna eura. Naime, poznato je da je Pevec u velikim nevoljama, da su njegove trgovine, hiper i supermarketi pozatvarani, da su kamioni zaustavljeni i sli no. I tako se ono što se nekada zvalo “Pevecovo carstvo” pretvorilo u hrpu jada i emera. I sada Banski dvori i Pantov ak i sva njihova klika traži na ine kako pomo i Pevecu, naravno, pod krinkom da se pomogne radnicima koji nisu ve dugo dugo dobili teško zaslužene pla e. A Peveci se i dalje voze u skupim autima, goste se u najboljim hotelima i sve im je dostupno. Pa tako su im dostupni i hrvatska Vlada i predsjednik, pa i novac hrvatskih obveznika kojima bi se pla ala Pevecova nesposobnost, megalomanija i bahatost. A znamo kako su se Pevecovi odnosili prema svojim radnicima i sindikatu, ije su povjerenike Pevecovi zaštitari izbacivali iz poduze a. Vlada i predsjednik mole i kume svakoga tko može pomo i
Zašto žene vole sve analizirati? Znate, ako mi žene išta volimo, onda je to analizirati sve i svašta. Uistinu kad se cijelo žensko društvo na e na kavi raspravlja se u tan ine o svemu i sva emu pa onda, naravno, i o de kima. Zašto su napravili ovo ili zašto nisu napravili ono, zašto je baš tad nazvao, ili zašto se nije javio, otkrivanje taktika i tako dalje ... Gotovo sve žene vole analizirati, to nam je usa eno u genetskom kodu, a ta se pojava manifestira ve u ranom djetinjstvu. Sje am se sad kad se meni prvi put dogodilo ... Negdje u tre em razredu ja sam se po prvi put zaljubila, i to jako ... Kako bismo mu zaštitili identitet, nazvat emo ga “Mirko”. I tako jednoga lijepog jesenjeg popodneva, dok smo se mi cure igrale gumi-gumija, “Mirko” mi se prikrao iza le a i po upao me za kosu. To je, naravno, rezultiralo mojim protunapadom i strateškim udarcom nogom u njegovu stražnjicu, jer u ja tek godinama kasnije shvatiti da de ko koji baci skakavca na tebe ili te za upa nije opasan po život. Možda im se samo malo svi aš. Zato – moje isprike, “Mirko” ... Ne trebam ni re i da je ovaj incident bio mali tra ak cijelog niza spleta okolnosti s de kima u budu nosti, kako onih koji su se meni svi ali, tako i onih kojima sam se ja svi ala. To bi isto bilo prvo u nizu mnogih otkrivenja ove vrste. Tu, naravno, mislim na one vezane uz suprotni spol.
AKOVE KI espresso by Bibi
Piše : Maja Novosel maja@mnovine.hr
da je i jesam mal ice komplicirana. Puno toga što ja radim nema nikakvog smisla. Ako pratite ove komentare, to ste ve mogli i sami shvatiti, pa to ne trebam dalje objašnjavati. Problem s nama ženama nije da ne možemo prona i ono što želimo, ve u tome da ni ne znamo što je to što uop e želimo. Stalno nešto procjenjujemo, pokušavamo predvidjeti, sprije iti ili riješiti. Priznajem, ponekad odemo predaleko i izlu ujemo sebe i druge oko nas. Ali (i ovo e sad zvu ati malo pateti no) to je samo zato jer nam je toliko stalo. Pametne žene s vremenom shvate da nema smisla previše se uzrujavati oko stvari koje ne mogu kontrolirati. Ali da tu i tamo, na pokojoj bapskoj kavi, pokleknemo, to je naprosto tako ... Zbog genetskog koda.
Srce i mozak zaplesaše polku onog trenutka kada ugledah svjetlucave to ke ukrasnih žaruljica, potomke velikoga Edisonovog izuma kojima je od nedavno za injen blagdanski duh našeg grada. Spontano navu en osmijeh na moje crveno, promrzlo lice samo je dokaz kako male stvari naš život mogu u initi veli anstvenim. Svje icama do mira u duši, do obasjanja. Te prosina ke ve eri odlu ih oboružati se toplim rukavicama, dugim uzorkastim šalom dvostruke namjene: modne i toplotne, te voljom da presko im dnevnik pun ne loših nego apokalipti nih vijesti. Trebaju mi dobre vijesti! Dobar virus blagdanskog raspoloženja sa simptomima koji e ljudima oko mene navještati kako je život žetva koja u svakom slu aju miriši na dobro. I bingo! Miris sjeverca i gradskog života pomiješan s okusom zimskog sladoleda te glasovima mladih i ludih tinejdžera u meni je probudio uspavanu vjeru u dobro. Pogled prema crkvi Sv. Nikole i ogromnom adventskom vijencu ljubi aste boje podsjetio me kako je i akovec naš dom, ali uve ana verzija. Usporenim koracima koji kao da su se lijepili za plo nik akove kog trga upijala sam svu ponudu što nam se pruža iz maštovito ukrašenih gradskih izloga. Bitno je dobiti originalnu ideju za boži no darivanje bližnjih. A u akovcu toga ne nedostaje. Od umjetni kih galerija, koje nude izme u ostalog i zgodan dizajnerski nakit, preko toplih skijaških dokoljenica koje
uplakanima Zdravku i Vesni Pevec, jer su oni na dnu dna. Kakve li ironije od državnog vrha, koji je ve toliko puta ponizio hrvatskog ovjeka, da za spas propalog Peveca novac uzima od ljudi koji niti su Peveca uzdizali niti mu govorili što treba raditi i kamo trošiti zara eno. Sje am se kako se bahatio Stipe Mesi na otvorenju Peveca u Koprivnici kojeg je Državni inspektorat ranije zatvorio jer nije imao uporabnu dozvolu, što Mesi a nije sprije ilo da do e na “feštu“, poru uju i hrvatskoj javnosti kako je zadovoljan što se otvara jedan od najve ih hrvatskih prodajnih centara. Na tom skupu vidio se primitivizam Peveca i državnog vrha, što sada dolazi na naplatu. I namjesto da to plati Pevec, platiti trebaju hrvatski porezni obveznici. Kako bi Peveci mogli platiti dugovanja korektnim dobavlja ima, vjerovnicima i svojim radnicima??? Sve što imaju treba im rasprodati i platiti njihova dugovanja. To bi se sigurno dogodilo da je u pitanju neko drugo poduze e, osobito ono koje nije u milosti hrvatskoga državnog vrha.
Piše: Bisera Zadravec bisera.zadravec@ck.t-com.hr
proizvode me imurski pleta i, do mirisnih kombinacija ajeva iz biljne ljekarne te, primjerice, lanenog ulja ili sjemenki iz du ana zdrave hrane. Ili možda cjepivo protiv svinjske gripe pod bor za naše najmilije? E, to bi bilo darivanje humanitarnog karaktera, odnosno iz samilosti prema našem Ministarstvu zdravstva kojem nikako ne polazi za rukom riješiti se naru enog cjepiva. Ma dosta ovoga lirskog izri aja! ini mi se da su mi ove žaruljice pomutile um. Primila me boži na groznica i ozbiljno se pribojavam za svoje inancijsko stanje sljede i mjesec. Sre om, i ove je godine (kao i prethodne) pao dogovor da e darovi pod borom biti simboli ni. Iako, moram priznati da mi prošle godine u naušnicama od bijelog zlata i novom “touch-screen“ mobitelu nije bio problem prona i simboliku. ini mi se da u se ove godine oko pronalaženja simbolike ipak morati ja e potruditi.
POGLED ISPOD OBRVA
Do e mi da vrisnem! U posljednje dane radim puno. Mislim, Bože mili, to se dešava živima. Nikom ništa zato, od toga se ne umire. Dapa e. Nego; desi se to niotkuda, da si sav u nekom poslu i postaneš onako malo tupav. Baš ino tupav. Kao kad se ne naspavaš i sve ti je onako pomalo smiješno, sve te navodi da se keheljiš. I Tihana sretan. Pred par godina mi je bila najve a želja (bit u prva osoba u povijesti ovje anstva koja e izreklamirati reklamu koja je bila “nemam pojma više o emu”): “Kad bih ja imala arobni štapi ; sve bih Vas pretvorila u labudove i žabe, a ja bih bila muzika”. Ma, predivno sro eno! Umjesto misli, imala bih note. Hm…Imala sam to jedno dvije godine napisano na zidu sobe, dok me sestra nije upozorila da sam zapravo napisala labudodove. U sekundnim predasima izme u obaveza koje mi se name u, stignem samo pomisliti; pa mene samo treba zapregnuti kao vola i ja sam sretna? O ito. O ito naše brige idu od naših misli, ne od rada. Misli umaraju. Strava jedna što ovjek može napraviti sebi kad ima višak vremena. “Ono što si ovjek sam napravi, to mu ni vrag ne može”. ak ni tri vraga. Tako sam, pred nekoliko godina, šetala gradom, i bilo mi je dosta svega. Svojih misli, razglabanja, unutarnjih monologa, plakanja nad sudbinom svijeta…Poželjela sam u initi nešto.
Za oko mi je zapela knjiga :“Kako sam postao glup”. Nikada prije, niti ikada poslije, nije u meni nešto tako zaigralo i posko ilo od sre e pri pogledu na knjigu. Pomislila sam; ajme, hvala nebesima, to je to! Ima nade za me! Spasit u se od same sebe! (Moš’ mislit, naravno.) Ali. Željno sam upijala mudrolije autora. I njemu je bilo dosta svega, što sve vidi, silne nepravde svijeta; može se postaviti na trepavice, a i dalje e sve ostati isto. Dakle, prvo je pokušao postati alkoholi ar. (Upozorenje: prije nego nastavite itati ovaj tekst koji slijedi, obe ajte da ništa od toga ne ete pokušavati kod ku e! Ni van nje!) Krene u ka i da nau i od baždarenog “alki a”, sa dugogodišnjim iskustvom. Ovaj mu objašnjava da nije to samo tako, ne možeš ti to kroz no , za to je potreban silan trud. Glavni junak završi isti dan na ispumpavanju želuca i shvati da ništa od te “karijere”. Sli no je bilo i s opijatima. Nije mu išlo ni na te aju samoubojstva (što da Vam kažem, o aj “vlastitih misli” ini drame), pokušao je sko iti s Eiffelovog tornja, pao je na šest njema kih turista, njih dokraj io, sebe ostavio na životu. Sav polomljen, leži u bolnici, kraj jedne udakinje poput sebe, zaljube se i skrivaju poput duhova po Parizu. (Molim?! Kakav je to kraj?) Zna i, ništa od spasenja, nego, evo opet tekst o ljubavi, ho eš-ne eš! Nisam našla na ina kako postati glup. Eventualno, kako se iz-
Piše: Tihana Babi ck_ hana_babic@yahoo.com
moriti do amena, i osje ati malo tupavo. Sre o moja: tupost ti je ime! Tad me zabavljaju cinizmi na ljudsku radoznalost kao npr. “Saznaj tko ti gleda tri tegle ajvara kroz prozor od špajze” ili komentari na komplicirane ljubavne odnose poput: “Što je vrhunac španjolske sapunice? Kad Rodrigez sazna da je sam sebi majka!” Ajme, predobro! Hehehe… Pomislim si ipak, pa dobro; zar netko može tako funkcionirati? Dugo, za ozba ? Pitah to jednom prijatelja, kao pa daj, emu takvi ljudi teže? U životu? A on meni: “Joj daj, Tihana! emu ljudi op enito teže u životu? Pa sljede em obroku!“ Što dodati? Ide pjesma: „tako je lepo biti glup…” A “spašavanje svijeta iz silne ljubavi prema ovje anstvu?” Ajde, molim Vas, odahnimo: “svijet e se ionako, i bez nas, pobrinuti za sebe!”