408
Karl Kaser
odnosno, bili povezani sa sukobima zbog zemlje na nekoæ imperijalnoj granici u podruèju izmeðu Otoèca i Peru iæa, Vrhovina i Buniæa itd., te, dakako, naroèito iz razdoblja poslije 1689. godine sve do vremena samog popisa. Naroèito je bio slo en sluèaj Peru iæana jer su mnogi meðu njima konvertirali, postav i od muslimana rimokatolici, kao to je toga bilo i drugdje u Lici i Krbavi i to oèigledno s velikim zalaganjem zapovijedajuæeg generala Karlovaèkog generalata u vrijeme rata za Liku i Krbavu, koji je svima onima koji konvertiraju obeæao posjede koje su starinom u ivali.50 To je dijelom ugrozilo ranije steèena 'prava' primorskih kraji nika iz 'malog rata' na granici. Doista, ...gemelten neo Christianis mit Handt vnd Mundt versprochen, vnd zuegesaget habe, dasselbe wan Jenne bey ihren terrenen vndter vnß verbleiben alle die Jenige Confin Inenhaben, vnd genuzen sollen, wie ihnen selbe in Zeiten des türkhen zuestentig gewest weren, Vsurpirt vnd entzogen hetten, benantlichen Jantsche, Jessen, Kleinvnd Grosß Rauniane, vnd Silena Poliona biß auf den benandten Skok, weliches lezte orth die Metales zwischen Perusik, vnd Wunitsch von vhralten gewesen sein sollen, vnd biß an däto annoch die Punitschaner sogestalten geniessen (...).51 Ovim dolazimo do pitanja pokr tavanja lièko-krbavskih muslimana, t.j. do pitanja koje je u svakom pogledu imalo veliku te inu u zbivanjima u Lici i Krbavi u to doba. Iako se u popisu malo ljudi bilo
izjasnilo novopokr tenima, Izvje taj nam otkriva da je mno tvo sporova bilo upravo s njima u vezi i dva desetljeæa poslije njihove konverzije. Otuda bih se na ovom mjestu zadr ao na tom pitanju. Odmah bih htio reæi da pitanje u osnovi smatram historiografski krajnje otvorenim, a i jednom od iznimno va nih u hrvatskoj ranonovovjekovnoj povijesti. Neovisno o tome kako je do pokr tavanja do lo, bio je to skoro sluèaj bez presedana da jedna oveæa skupina muslimana, oèigledno autohtonog porijekla, ushtjedne prijeæi na rimokatolièanstvo pod uvjetom da joj bude dozvoljeno zadr ati posjede. Ne treba sumnjati da je to ponajvi e bila najbolja zemlja. Raspolo iva je graða krajnje nedovoljna za bilo kakve dalekose nije zakljuèke. U Lopa iæevoj se zbirci nalaze tri dokumenta koji to potvrðuju. Prvi je pismo brinjskog popa Marka Mesiæa vikaru Senjske biskupije, kanoniku Stjepanu Bo iæu od 25. srpnja 1689., kojim mu je ovaj javio da æe u utorak poiti kerstiti Turke u Liku. S tim u vezi ga je zamolio licencziu y auctoritet, pravdajuæi svoju molbu zapovije æu zapovijedajuæeg generala grofa Herbersteina da pokrsti lièke muslimane. Buduæi da æe mu biti te ko samu pokrstiti sve one koji bi to htjeli, molio je da se s njime po alje jednoga dobra redovnika, a ako to ovaj ne bi htio dopustiti, Mesiæ bi htio potribouati jednoga fratra, sto bi szuim nam popom szuprot reputaczij bilo, y u napridak morebiti kvar. Mesiæu je bilo najva nije da netko s njime krene
50 Marko Mesiæ je znatno kasnije, 26. o ujka 1709. godine, oèigledno zbog mnogih razloga, javno posvjedoèio kako su pokr teni peru iæki muslimani: Ja pop Marko Mesiæ, arki akan Like i Krbave, svidoèim s ovim mojim otvorenim pismom toliko gospodinu komandantu, koliko cesarskoj pravdi i svake vrste èasti gospodi, i poglavitim i vite kim ljudem, kako u ono doba, kad se je vazela Lika i Krbava, je do al pred grad Peru iæ pokojni dobroga spomenuæa gospodin Ivan Josef grof od Herbersteina, general Karlovaèki i z manom skupa stojeæi na vratih Peru iækih gori spomenuti gospodin, a Turci, ki su ostali u Peru iæu, da æe se krstiti, svi su iza li pred grad, i poèel je meni govoriti, da im povim, da ki godar se hoæe krstiti i veran biti g. Bogu, veri katolièanskoj i njih cesarovoj svitlosti, da je svakomu sve ono, to je u ival za Turèina, mu komu i enskomu, a on, ki je pro al, da sve njegovo ostaje pod cesara, i da u napridak nimadu iviti
onim naèinom niti pravicom, kako su pod Turèinom, po nijedan naèin, nego kakovom pravicom kr æani ivu, tako oni i njihova dica da ivu u svakom dugovanju. To svidoèim polag moje kon ciencie i to zna svaki, ki je ondi bil, ki æe prav reæi, kako i ja. Pisano u Mu aluku, na 26. marca 1709. Idem qui supra. Lopa iæ, 1889, 246-247. 51 ... spomenutim je novim kr æanima (zapovjedajuæi general op. prev.) prisegnuo i obeæao ostaviti, ako ostanu na svom zemlji tu pod na om vla æu, sve one konfine u vlasni tvo i na u ivanje koje su im pripadale u tursko vrijeme, (a koje su Otoèani op. prev.) uzurpirali i oduzeli spomenute Janèe, Jessen, Male i Velike Ravnjane te Zelenu Poljanu sve do spomenutog Skoka, koje je zadnje mjesto bilo od davnine meða (Metales) izmeðu Peru iæa i Buniæa, a sve do sada u ivaju ga Buniæani ...