2. Zakonski propisi

2.

Zakonski propisi

SADRŽAJ

Zakonski propisi u zdravstvu .................................................. 18 Zakon o zdravstvenoj zaštiti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Poliklinika .................................................................. 23 Bolnica ..................................................................... 23 Lječilište .................................................................... 24 Zakon o liječništvu .......................................................... 31 Zakon o sestrinstvu ..........................................................32 Priziv savjesti ................................................................ 33 Zakon o medicinskobiokemijskoj djelatnosti .................................... 40 Zakon o ljekarništvu ......................................................... 41 Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ................................... 43

Ishodi učenja:

1. definirati zdravstvenu zaštitu 2. navesti razine zdravstvene djelatnosti 3. imenovati zdravstvene ustanove na primarnoj razini 4. navesti što obuhvaća zdravstvena zaštita na sekundarnoj razini 5. navesti zdravstvene ustanove na sekundarnoj i tercijarnoj razini 6. objasniti profesionalnu tajnu 7. navesti razine nadzora u zdravstvenoj ustanovi 8. objasniti priziv savjesti 9. primijeniti dužnosti medicinske sestre 10. koristiti sestrinsku dokumentaciju 11. navesti teže povrede radne dužnosti 12. navesti načela zdravstvenog osiguranja u RH

Zakonski propisi u zdravstvu

Zakon o zdravstvenoj zaštiti

Zakon o zdravstvenoj zaštiti temeljni je zakon u području zdravstvenog zakonodavstva. Iz njega proizlaze i neki drugi zakoni, ali i brojni podzakonski akti kojima se podrobnije regulira rad određene zdravstvene djelatnosti. Kako ovaj Zakon definira pojam zdravstvene zaštite? Može se uočiti pet vrsta aktivnosti koje se kreću u rasponu od očuvanja i unaprjeđenja zdravlja pa sve do rehabilitacije kojom se nastoje umanjiti štete po zdravlje bolesnika. Zdravstveni radnici angažirani su unutar svih tih aktivnosti, poput onih koji rade u području preventivne medicine, onih koji rade u području kurativne medicine (u užem smislu te riječi) i napokon onih koji rade u području rehabilitacije (premda je i to dio kurativne medicine).

Zdravstvena zaštita je skup aktivnosti za: • očuvanje i unaprjeđenje zdravlja • sprječavanje bolesti • rano otkrivanje bolesti • pravodobno liječenje • zdravstvenu njegu, rehabilitaciju i palijativnu skrb.

Iz Ustava RH proizlazi odredba da svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu pa to potvrđuje i ovaj Zakon tako da je ukupan broj zdravstveno osiguranih osoba u RH oko 4,3 milijuna. Međutim, obveza vođenja brige o zdravlju nije samo zadatak zdravstvene struke. Svaka je osoba obvezna brinuti se o svome zdravlju. U smislu očuvanja zdravlja nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih. Kako educirani zdravstveni radnik nije prisutan na svakom mjestu gdje nekome treba pomoć to je određeno da je svaka osoba u hitnim slučajevima obvezna pružiti prvu pomoć ozlijeđenoj ili bolesnoj osobi i omogućiti joj pristup do hitne medicinske pomoći. Na taj način znatno se povećava šansa za preživljavanje unesrećenog ili oboljelog uz najmanje moguće posljedice pa zdravlje. Zdravstvena zaštita od strateškog je interesa pa RH svoja prava, obveze, zadaće i ciljeve na području zdravstvene zaštite ostvaruje kroz različite aktivnosti. Stoga su za njen razvoj nužni zakonski okviri ne samo u području zdravstvene zaštite već osobito u području porezne i gospodarske politike, uz zdravstveno prosvjećivanje stanovništva (osobito zdravstveno i socijalno ugroženih skupina), uz unaprjeđenje informatizacije u zdravstvu i razvijanje sustava telemedicine, pa sve do razvoja znanosti i stalne edukacije zdravstvenih radnika. Bez navedenog nema napretka unutar zdravstvene djelatnosti te je kvalitetno unaprjeđenje zdravstvenog sustava veliki financijski teret za svaku državu.

Republika Hrvatska ostvaruje društvenu skrb za zdravlje svojih stanovnika i provođenjem mjera na području zaštite zdravlja od štetnih čimbenika okoliša mjerama koje stanovništvu osiguravaju: • zdravstveno ispravnu hranu i vodu za piće • vodu za rekreaciju i ostale vode • predmete opće uporabe • zaštitu od buke • kakvoću zraka kao i • mjerama za neškodljivo zbrinjavanje otpadnih tvari • mjerama zaštite zdravlja od štetnog djelovanja kemikalija te • zaštitu od izvora ionizirajućih i neionizirajućih zračenja. Očito je da za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja nije dovoljno razvijati samo zdravstveni sustav već je nužno osigurati provođenje brojnih i raznovrsnih mjera za zaštitu zdravlja od nepovoljnih utjecaja štetnih čimbenika okoliša. To se prije svega odnosi na kakvoću vode, zraka, zbrinjavanje otpada i dr. Ministar zdravstva donosi svake godine Plan zdravstvene zaštite stanovništva. Ovim Planom nastoji se postići ravnomjeran razvoj zdravstvene zaštite na čitavom području RH. Bez potrebnih financijskih sredstava nema adekvatnog razvoja zdravstvene djelatnosti. Stoga RH nužno osigurava određena sredstva iz proračuna kojima se financira zdravstvena djelatnost od općeg društvenog interesa, dok u manjem obimu u tome sudjeluju i jedinice lokalne samouprave. Ovim Zakonom propisana su prava u zdravstvenoj zaštiti koja ima svaka osoba. Ona se u osnovi odnosi na jednakost, slobodu izbora i standardiziranu uslugu. Važno je uočiti odredbu po kojoj se ograničava pravo odbijanja pregleda i liječenja u slučaju kada bi to ugrozilo zdravlje drugih osoba. To se prije svega odnosi na osobe oboljele od zaraznih bolesti koje bi mogle ugroziti zdravlje drugih u slučaju da se ne izoliraju i liječe. Svaka osoba ima pravo na: 1. jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite 2. slobodan izbor doktora medicine i doktora dentalne medicine 3. zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja 4. prvu pomoć i hitnu medicinsku pomoć kada joj je ona potrebna 5. odbijanje liječenja od strane studenata i odbijanje svih drugih intervencija koje bi samostalno obavljali zdravstveni radnici prije položenoga stručnog ispita i ishođenog odobrenja za samostalan rad 6. odbijanje pregleda i liječenja, osim u slučaju kada bi odbijanjem ugrozila zdravlje drugih, uključujući tu i pravo da tijekom liječenja pisanim putem zatraži promjenu doktora medicine, odnosno doktora dentalne medicine iz razloga koji ne mora šire obrazlagati

7. prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog odnosno terapijskog postupka, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo njezin život i zdravlje ili izazvalo trajna oštećenja njezina zdravlja 8. prehranu u skladu sa svojim svjetonazorom za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi 9. obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi u za to predviđenome prostoru 10. opremanje u mrtvačnici u slučaju smrti, uz primjenu vjerskih, odnosno drugih običaja. Svaka poslovno sposobna osoba ima obvezu poduzimanja aktivnosti u cilju očuvanja zdravlja i unaprjeđenja te izbjegavati sve rizične čimbenike (opojne droge, alkohol, duhanske proizvode, rizično spolno ponašanje i drugi rizični čimbenici). Koje su razine zdravstvene djelatnosti? Kao što se može vidjeti ima ih ukupno četiri.

Razine zdravstvene djelatnosti: • primarna • sekundarna • tercijarna • razina zdravstvenih zavoda.

Zadatci primarne razine su: • praćenje zdravstvenog stanja stanovnika i predlaganje mjera za zaštitu i unaprjeđenje zdravlja stanovnika • sprječavanje i otkrivanje bolesti kao i liječenje i rehabilitaciju bolesnika • specifična preventivna zdravstvena zaštita djece i mladeži, osobito u osnovnim i srednjim školama te visokim učilištima • zdravstvena zaštita osoba starijih od 65 godina • zdravstvena zaštita žena • zdravstvena zaštita osoba s invaliditetom • preventivna zdravstvena zaštita rizičnih skupina i ostalih stanovnika u skladu s programima preventivne zdravstvene zaštite i organiziranjem obveznih preventivnih pregleda • savjetovanje, zdravstveno prosvjećivanje i promicanje zdravlja radi njegovog očuvanja i unaprjeđenja • higijensko-epidemiološka zaštita • sanitarna zaštita

Bolnička djelatnost obuhvaća: • dijagnosticiranje • liječenje • medicinsku rehabilitaciju • zdravstvenu njegu • boravak i prehranu bolesnika u bolnicama. Zdravstvene ustanove za pružanje zdravstvene zaštite na sekundarnoj razini su: • poliklinika • bolnica • lječilište.

Poliklinika

Poliklinika je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita, dijagnostika i medicinska rehabilitacija (osim bolničkog liječenja).

Bolnica

Bolnica je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost dijagnostike, liječenja, medicinske rehabilitacije i zdravstvene njege bolesnika te osigurava boravak i prehranu bolesnika. Ova djelatnost obavlja se u općim i specijalnim bolnicama. Opća bolnica jest zdravstvena ustanova koja obavlja najmanje djelatnosti kirurgije, interne medicine, pedijatrije, ginekologije i porodiljstva te hitne medicine i ima posteljne, dijagnostičke i druge mogućnosti prilagođene svojoj namjeni. Specijalna bolnica je zdravstvena ustanova za djelatnost specijalističko-konzilijarnog i bolničkog liječenja određenih bolesti ili određenih dobnih skupina stanovništva. Bolnica mora u svom sastavu imati jedinice za: • specijalističko-konzilijarno liječenje • stacionarno liječenje • radiološku, laboratorijsku i drugu medicinskolaboratorijsku dijagnostiku • opskrbu lijekovima i medicinskim proizvodima. Bolnica mora imati osiguranu: • medicinsku rehabilitaciju • patologiju • citološku i mikrobiološku dijagnostiku • opskrbu krvlju i krvnim pripravcima

Nadležnosti u pogledu osnivanja zdravstvenih ustanova su različite. Neke ustanove može osnovati isključivo država, druge regionalna samouprava, a treće grad i druga pravna i fizička osoba. Republika Hrvatska može osnovati: • državni zdravstveni zavod • kliniku kao samostalnu ustanovu • kliničku bolnicu i • klinički bolnički centar. Jedinica područne (regionalne) samouprave može osnovati: • opću bolnicu • dom zdravlja • zavod za hitnu medicinu i • zavod za javno zdravstvo. Specijalnu bolnicu može osnovati jedinica područne (regionalne) samouprave, grad i druga pravna osoba. Polikliniku, lječilište, ustanovu za zdravstvenu njegu, ustanovu za palijativnu skrb i ljekarničku ustanovu mogu osnovati jedinica područne (regionalne) samouprave i druga pravna i fizička osoba. Ustanovu za zdravstvenu skrb mogu osnovati fizičke osobe sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem zdravstvenog usmjerenja. U zdravstvenoj djelatnosti moguće je uzeti u zakup neki prostor (koncesija) i baviti se određenom zdravstvenom djelatnošću sukladno sklopljenom ugovoru s davateljem koncesije. Danas su mnogi naši liječnici, ali i zdravstvene ustanove sa svojim timovima u koncesijskom odnosu s domovima zdravlja. Javnu zdravstvenu službu na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti mogu obavljati na osnovi koncesije: • fizičke osobe i • zdravstvene ustanove ako ispunjavaju uvjete. Na osnovi koncesije može se obavljati: • zdravstvena djelatnost obiteljske (opće) medicine • dentalne zdravstvene zaštite • zdravstvene zaštite dojenčadi i predškolske djece • zdravstvene zaštite žena • laboratorijske dijagnostike • ljekarničke djelatnosti • medicine rada i • zdravstvene njege u kući.

A što je s radom zdravstvene službe i zdravstvenih radnika u izvanrednim situacijama? To je vrlo ozbiljan i značajan segment djelovanja koji svaka uređena država mora uspostaviti u miru kako bi se umanjile moguće ozbiljne posljedice u ratu ili drugim kriznim stanjima uzrokovanim društvenim nepovoljnim tokovima ili prirodnim nepogodama. Podsjetimo se na nužnost osnivanja Glavnog sanitetskog stožera RH početkom Domovinskog rata. Preko te institucije ministar zdravstva raspoređivao je zdravstvene stručnjake, medicinsku opremu, vozila sanitetskog prijevoza, opskrbu lijekovima i drugim sanitetskim materijalom u okviru integriranog zdravstvenog sustava po čitavom teritoriju RH, uz istovremenu kvalitetnu zdravstvenu skrb pripadnika jedinica Oružanih snaga RH. Nedavno smo bili svjedoci prolasku kroz našu zemlju više stotina tisuća migranata iz zemalja Bliskog istoka u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Trebalo je za sve njih osigurati cjelovitu zdravstvenu skrb koja obuhvaća brojne preventivno medicinske mjere kao i kurativne za potrebite. Trebalo je osigurati stručne kadrove, vozila, opremu i sredstva te ih dislocirati u terenske uvjete rada, izvan velikih medicinskih centara. Taj opsežan posao izvršen je besprijekorno zahvaljujući iskustvima naših stručnjaka iz nedavnog rata na ovim prostorima i organizacijskim sposobnostima i kapacitetima djelatnika Kriznog stožera Ministarstva zdravstva RH. U oba ova slučaja radilo se o društvenim potresima a moramo računati i na mogućnost pojave prirodnih katastrofa na našem području. Naša zemlja nalazi se na tzv. trusnom području koje je poznato po nemirnom tlu s mogućnošću pojave snažnog zemljotresa. Osim potresima naša zemlja je izložena mogućim ozbiljnim poplavama. Prisjetimo se jake poplave koja je zadesila područja duž rijeke Save u kasno proljeće 2014. godine. U svim tim slučajevima bitna je dobra organiziranost zdravstvene službe. To omogućava osnivanje kriznog stožera i pravodobna priprema za izvanredna stanja. Krizni stožer se osniva u cilju upravljanja i koordiniranja rada zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u većim incidentnim / kriznim stanjima.

Krizna situacija je bilo koji događaj koji predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi u zajednici te uzrokuje ili bi mogao uzrokovati takav broj ili vrstu žrtava koje nije moguće zbrinuti redovitom organizacijom rada.

Članove kriznog stožera imenuje ministar zdravlja. U kriznim situacijama ministar je ovlašten na mobilizaciju, promjenu radnog vremena, promjenu mjesta i uvjeta rada pojedinih zdravstvenih ustanova dok te okolnosti traju. Za pojedina područja medicine, kao i za rješavanje specifičnih zdravstvenih problema, a temeljem izvrsnosti pojedinih zdravstvenih radnika i ustanova osnivaju se referentni centri Ministarstva zdravsta.

Referentni centar osim svoje osnovne djelatnosti obavlja poslove vezane uz primjenu i praćenje jedinstvene doktrine i metodologije u prevenciji, dijagnostici, terapiji i rehabilitaciji bolesti u području za koje je osnovan. Premda zvuči pomalo neobično, za obavljanje zdravstvene djelatnosti može se osnovati trgovačko društvo. Naime, takvo društvo, premda se radi o zdravstvenoj djelatnosti, posluje po zakonima koji se odnose na trgovačka društva. Zakonodavac je ograničio razinu do koje trgovačko društvo može osnivati zdravstvene ustanove. Može osnivati ustanove na razini primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, ali uz određena ograničenja. Trgovačko društvo za obavljanje zdravstvene djelatnosti ne može obavljati sljedeće zadaće: • KBC-a • KB-a • klinike • opće bolnice • zdravstvenih zavoda • domova zdravlja. Središte zdravstvenog sustava čine zdravstveni radnici. Bez njih je nezamisliva kvalitetna zdravstvena skrb. Stoga im zakonodavac posvećuje dio zakonodavne regulative već u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Kako zakonodavac definira pojam zdravstvenih radnika?

Zdravstveni radnici su osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno kroz zanimanje pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke. Iz ove determinacije pojma zdravstvenog radnika proizlazi činjenica da su tim pojmom obuhvaćeni one osobe koje pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, a prije toga su završili obrazovanje zdravstvenog usmjerenja različite razine. Pojam obuhvaća djelatnike od razine srednje do visoke naobrazbe. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja. Gdje sve zdravstveni radnici mogu steći potrebnu naobrazbu? Zdravstveni radnici obrazuju se na: • medicinskom • dentalnom • farmaceutsko-biokemijskom fakultetu • drugom visokom učilištu zdravstvenog usmjerenja te • srednjim školama zdravstvenog usmjerenja.

• Hrvatska komora fizioterapeuta • Hrvatska komora zdravstvenih radnika.

Zakon o liječništvu

Liječnik je zdravstveni radnik sa završenim medicinskim fakultetom i stečenim nazivom doktor medicine. Temeljni je nositelj zdravstvene djelatnosti koju obavlja poštujući propisana načela.

Svrha liječničke djelatnosti je zaštita zdravlja pojedinca, obitelji i cjelokupnog pučanstva.

U procesu donošenja odluka i izbora dijagnostike i odgovarajućeg liječenja liječnik je samostalan u postupanju sukladno znanstvenim saznanjima i stručno dokazanim metodama koje odgovaraju suvremenom standardu struke. Liječniku koji je upisan u Imenik liječnika, Hrvatska liječnička komora daje odobrenje za samostalan rad (licenciju). Odobrenjem za samostalan rad dokazuje se stručna osposobljenost liječnika za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti na području RH. Liječnici imaju pravo i obvezu stručno se usavršavati radi održavanja i unaprjeđivanja kvalitete liječničke djelatnosti. Liječnici su obvezni svakih šest godina proći provjeru stručnosti pri Hrvatskoj liječničkoj komori u cilju obnavljanja odobrenja za samostalan rad na poslovima liječničke djelatnosti. Liječnik je dužan provesti potrebne mjere prevencije, dijagnostike, liječenja, odnosno rehabilitacije svim osobama kojima je on izabrani liječnik ili koje su upućene od strane drugog liječnika radi pružanja zdravstvene zaštite. U hitnim stanjima liječnik je dužan pružiti pomoć svakom bolesniku bez odlaganja, a ostale bolesnike dužan je primati prema stupnju medicinskog prioriteta, odnosno prema listi čekanja.

Hitnim stanjima smatraju se ona stanja kod kojih bi zbog nepružanja liječničke pomoći mogle nastati trajne štetne posljedice po zdravlje (invaliditet) ili po život bolesnika.

Liječnik može odbiti pružanje liječničke pomoći osobi koja mu prijeti ili je prema njemu, odnosno drugim zdravstvenim radnicima fizički agresivna, osim u hitnim stanjima. Liječnik je dužan osobi pružiti neophodnu hitnu liječničku pomoć ako mu je osigurana zaštita policije ili neki drugi oblik zaštite. Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječe-

nja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke. O svojoj odluci mora izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca. Sve što liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć, a u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, mora čuvati kao liječničku tajnu i može je otkriti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, samo uz odobrenje pacijenta, roditelja ili skrbnika za malodobne osobe. Liječnik je obvezan voditi točnu, iscrpnu i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovu liječenju. Liječnik je obvezan tu dokumentaciju na zahtjev predočiti ministarstvu nadležnom za zdravstvo, tijelima državne uprave u skladu s posebnim propisima, Hrvatskoj liječničkoj komori ili sudbenoj vlasti. Liječnik je obvezan na zahtjev dati na uvid pacijentu svu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje njegove bolesti. Hrvatska liječnička komora obavlja stručni nadzor nad radom liječnika. Liječnici koji rade na neposrednim poslovima zdravstvene zaštite obvezno se udružuju u Hrvatsku liječničku komoru. Skupština Komore donosi Kodeks medicinske etike i deontologije.

Kodeks medicinske etike i deontologije, polazeći od humanističkih načela i temeljnih vrijednosti društva, utvrđuje načela i pravila kojih se liječnici moraju pridržavati pri obavljanju svog zvanja.

Zakon o sestrinstvu

Zakon o sestrinstvu tek je jedan od nekoliko zakona koji su neposredno povezani s pojedinim zvanjima u medicini. Po nazivu očito je da je namijenjen medicinskim sestrama i u tom smislu je specifičan upravo za tu struku. Svaki zdravstveni djelatnik koji je završio neku od edukacijskih razina za medicinske sestre mora biti dobro upoznat s odredbama ovog Zakona kako bi se znao ponašati sukladno zakonodavnim normama te kako bi izbjegao moguću odgovornost za propuste, stručne pogreške te izbjegao povrede iz radnog odnosa. Stoga se upućuju učenici da nakon završetka školovanja detaljno prouče cjelovit tekst ovog Zakona, dok će ovdje biti riječi o glavnim odrednicama. Odredbe ovog Zakona odnose se i na medicinske tehničare. Medicinske sestre su zdravstveni radnici u sastavu zdravstvene djelatnosti. Odredbe ovoga Zakona odnose se na medicinske sestre koje obavljaju djelatnost zdravstvene njege na

svim razinama zdravstvene zaštite, u djelatnosti socijalne skrbi i drugim djelatnostima u kojima medicinske sestre pružaju izravnu zdravstvenu zaštitu te medicinske sestre koje sudjeluju u obrazovanju medicinskih sestara u predmetima koji se odnose na zdravstvenu njegu. Djelatnost medicinske sestre obuhvaća sve postupke, znanja i vještine zdravstvene njege. Njezin rad nije jednostavan. Nije dovoljno biti visokostručan i dobro poznavati stručna načela ovog zvanja. Za većinu drugih zvanja to je najčešće dovoljno. Kako medicinska sestra u svom radu pruža zdravstvenu njegu neposredno živoj osobi, to se nužno u njezinu radu nameću još dva bitna kriterija, a to su etičnost i poštovanje prava pacijenata. Prava pacijenata su zbog važnosti zaštićena posebnim zakonom.

Medicinska sestra mora primjenjivati najbolje stručno znanje uz poštovanje prava pacijenata, etičkih i stručnih načela.

U svom radu medicinska sestra dolazi do brojnih podataka o pojedinom pacijentu, o njegovu zdravstvenom stanju, o odnosima u obitelji i na radnom mjestu te o njegovim štetnim navikama. Iznošenje tih podataka u javnost moglo bi nauditi pacijentu te narušiti njegov ugled u obitelji, radnoj sredini i društvu. Zbog toga je sestra dužna čuvati kao profesionalnu tajnu sve što je saznala, a osobito podatke o zdravstvenom stanju pacijenata. Medicinska sestra svoju djelatnost provodi na svim razinama zdravstvene zaštite, sukladno standardima koje odredi ministar.

Zdravstvena njega je javna djelatnost te podliježe kontroli standarda obrazovanja i standarda kvalitete.

Priziv savjesti

Često se postavlja pitanje može li medicinska sestra, kao uostalom i svaki drugi zdravstveni radnik, odbiti pružanje zdravstvene njege / skrbi nekom pacijentu. U tom pogledu se nameće nekoliko pitanja, od kojih je temeljno ono etičke prirode. Razlog za odbijanje pružanja zdravstvene njege / skrbi mora biti vrlo ozbiljan i u suprotnosti s čvrstim osobnim etičkim načelima medicinske sestre. Ovdje zasigurno u sukob dolaze etička načela struke i ona svakog pojedinca, u čemu se međusobno razlikujemo. Dok su etička načela struke vrlo čvrsto definirana i više-manje jasna, to se ne bi moglo reći za osobne etičke stavove koji se mogu bitno razlikovati među djelatnicima iste obrazovne razine. Ovo zavrjeđuje šire elaboriranje problema i čini okosnicu brojnih stručnih rasprava. Jedinstven stav i zakonodavno je riješeno tako da se zbog svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja medicinska sestra ima pravo pozvati

na priziv savjesti te odbiti provođenje zdravstvene/sestrinske njege ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta i odgovornu ili nadređenu osobu. Iz ovoga je jasno da je pravo svakog zdravstvenog radnika na priziv savjesti i odbijanje pružanja zdravstvene skrbi ograničeno s nekoliko bitnih čimbenika. Odluka o nepružanju skrbi zbog priziva savjesti ne smije se kositi s pravilima struke. S druge strane, takva odluka ne smije dovesti do trajnih posljedica za zdravlje pacijenta, a još manje dovesti do ugroze njegov život. U slučaju takve prijetnje po zdravlje i život pacijenta medicinska sestra ne smije odbiti pružanje sestrinske njege bez obzira na svoja etička, vjerska i moralna uvjerenja. Ako su ispunjeni uvjeti za priziv savjesti, medicinska sestra je obvezna o svojoj odluci pravodobno obavijestiti pacijenta kao i odgovornu, odnosno nadređenu osobu.

Provođenje zdravstvene njege mora biti sukladno planu i programu mjera zdravstvene zaštite.

Zdravstvena/sestrinska njega uključuje primjenu specifičnih znanja i vještina temeljenih na znanstvenim spoznajama iz područja sestrinstva, prirodnih, medicinskih i humanističkih znanosti. Očito, sestra mora imati široku naobrazbu utemeljenu na znanstvenim spoznajama ne samo iz medicine već i iz drugih srodnih znanstvenih disciplina uključujući i humanističke znanosti. Subjekt sestrinske njege je pacijent – živi čovjek s kojim sestra tijekom svoga rada nužno uspostavlja određeni odnos – komunikaciju. Pritom je nužno održati visoku razinu razumijevanja za potrebe pacijenta ne samo s biomedicinskog stanovišta već i s onog humanističkog. Po tome se znatno razlikuje rad medicinske sestre, ili bilo kojeg drugog zdravstvenog radnika, od primjerice ekonomista ili menadžera kojem je na prvom mjestu profit, a ne osjećaji i potrebe onih s kojima surađuje. Zbog toga se često može čuti da je rad medicinske sestre prije svega human. Kvaliteta humanog odnosa prema pacijentima razlikuje rad pojedine medicinske sestre od druge koja jednako tako može svoj posao s normativnog i uskostručnog stanovišta obavljati posve korektno. Humani odnos i visokostručan rad osobine su kvalitetnog rada svakog zdravstvenog radnika, osobito medicinske sestre koja pružajući sestrinsku skrb / njegu ulazi u najintimnije tajne svojih pacijenata. Djelatnost zdravstvene njege provodi se na svim razinama zdravstvene zaštite, u djelatnosti socijalne skrbi i svim djelatnostima u kojima medicinske sestre pružaju izravnu zdravstvenu zaštitu. Sestrinsku djelatnost mogu obavljati samo medicinske sestre, u opsegu koji im pružaju kompetencije stečene obrazovanjem. Iz ovog je razvidno da se sestrinska djelatnost razlikuje ovisno o obrazovnoj razini i kompetencijama koje je stekla tijekom obrazovanja.

Dužnosti medicinske sestre su: • primjena svih dostupnih znanja iz područja sestrinstva, temeljenog na dostatnom razumijevanju strukture, fizioloških funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja • primjena metoda rješavanja problema u provođenju zdravstvene njege koje zahtijevaju vještinu analitičkog kritičkog pristupa • postupanje po utvrđenim pravilima i protokolima za provođenje postupaka u zdravstvenoj njezi • provedba zdravstvene njege po utvrđenom planu njege • sposobnost sudjelovanja u praktičnoj izobrazbi zdravstvenog osoblja • primjenjivanje, provođenje i evidentiranje od liječnika ordinirane lokalne, peroralne i parenteralne terapije • pravovremeno izvješćivanje liječnika u slučaju nastupa komplikacija primijenjene terapije • provedba postupaka iz područja zaštite zdravlja i prevencije bolesti • vođenje sestrinske dokumentacije kojom se evidentiraju svi provedeni postupci tijekom 24 sata • pravovremeno izvješćivanje liječnika o stanju bolesnika, posebice o promjeni zdravstvenog stanja • pristupanje postupku oživljavanja u slučaju odsutnosti liječnika • čuvanje profesionalne tajne • poštovanje prava bolesnika • poštovanje etičkog kodeksa medicinskih sestara • poštovanje vjerskih načela pacijenta • suradnja sa svim članovima zdravstvenog tima • čuvanje ugleda ustanove (poslodavca) • ekonomično i učinkovito korištenje pribora i opreme • djelovanje u interesu bolesnika. Kako se može vidjeti iz taksativno nabrojenih dužnosti medicinske sestre te su dužnosti brojne. Teško bi bilo izdvojiti neku od njih koja je važnija od druge. Sve su one podjednako važne za uspješan i kvalitetan rad medicinske sestre. Svrha sestrinske djelatnosti jest zaštita zdravlja pojedinca, obitelji i cjelokupnog pučanstva.

Uz potrebna znanja, primjenu metoda po određenim pravilima i utvrđenom planu njege, vođenje dokumentacije, suradnju sa svim članovima tima koji brinu o pojedinom pacijentu, medicinska sestra mora čuvati profesionalnu tajnu, poštovati prava i vjerska načela pacijenata i etički kodeks te djelovati ekonomično i učinkovito u interesu bolesnika.

Medicinska sestra s temeljnom naobrazbom imaju obvezu: • primjenjuje znanja i vještine iz područja zdravstvene skrbi, osnovnih predmeta struke i društvene skupine predmeta u razumijevanju fizioloških funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih pojedinaca kao i odnosa između zdravstvenog stanja pojedinca i njegovog fizičkog i društvenog okruženja • primjenjuje načela sestrinske etike – etičkog kodeksa medicinskih sestara • primjenjuje deklaracije o ljudskim pravima i pravima bolesnika • osigurava povjerljivost i sigurnost pisanih i usmenih informacija dobivenih obavljanjem profesionalnih dužnosti • primjenjuje važeće propise u obavljanju profesionalne dužnosti • sudjeluje u planiranju, pripremanju i provođenju osnovne zdravstvene/sestrinske njege u skladu sa standardiziranim postupcima i samovrednovanjem rada • sudjeluje u planiranju, pripremanju i provođenju i/ili u izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata zdravih i bolesnih pojedinaca svih životnih dobi • potiče i/ili pomaže bolesniku u zadovoljavanju osnovnih životnih aktivnosti poštujući njegovo ljudsko dostojanstvo i kulturološke različitosti • sudjeluje u unaprjeđenju i osiguravanju kakvoće postupaka zdravstvene/sestrinske njege • vodi zdravstvenu dokumentaciju i dokumentaciju zdravstvene/sestrinske njege, izvješćuje članove zdravstvenog tima poštujući tajnost podataka • koristi suvremenu informacijsko-komunikacijsku tehnologiju u pisanom, govornom i elektroničkom obliku • prepoznaje životno ugroženog pojedinca i primjenjuje hitne medicinske postupke sukladno kompetencijama • sudjeluje u zdravstvenom odgoju pojedinca, obitelji i zajednice svih životnih dobi s ciljem promicanja zdravlja i zdravog načina života • primjenjuje postupke očuvanja zdravlja i zdravog okoliša te skrb za osobnu sigurnost, sigurnost pojedinca i zajednice • primjenjuje pravila zaštite na radu i rada na siguran način • primjenjuje vještine komuniciranja s članovima tima za zdravstvenu/sestrinsku njegu i ostalim osobljem te s pacijentom, njegovom obitelji i zajednicom • razvija samostalnost i samoinicijativnost u radu u okviru profesionalne odgovornosti • sudjeluje u radu zdravstvenoga i/ili multidisciplinarnoga tima u okviru profesionalne odgovornosti • razvija odgovornosti za cjeloživotno učenje, profesionalni razvoj i unaprjeđenje kompetencija u skladu s potrebama tržišta rada • sudjeluje u izobrazbi učenika i stručnom usavršavanju zdravstvenog osoblja.

Medicinska sestra magistra sestrinstva, uz ostalo, izvodi edukaciju, organizira rad i upravlja osobljem i sustavom kvalitete te provodi znanstveni rad. Medicinska sestra obvezno evidentira sve provedene postupke u sestrinsku dokumentaciju na svim razinama zdravstvene zaštite.

Sestrinska dokumentacija je skup podataka koji služe kontroli kvalitete planirane i provedene zdravstvene zaštite.

Sadržaj i obrazac sestrinske dokumentacije na prijedlog HKMS-a propisuje ministar nadležan za zdravstvo. Teže povrede radne dužnosti: • kada svojim radom nanese štetu zdravlju bolesnika • kada promijeni način i sadržaj propisane terapije • kada namjerno učini materijalnu štetu. U slučaju nemogućnosti provedbe postupaka zdravstvene njege, medicinska sestra obvezna je odmah o tome pisanim putem izvijestiti nadređenu osobu. Medicinska sestra nije odgovorna za neprovođenje postupaka zdravstvene njege, odnosno neprovedeni ordinirani postupak u slučaju kada unatoč primjeni najboljeg znanja i vještina, poslodavac nije osigurao ordinirane lijekove, sredstva, minimalno potreban pribor ili tehničku opremu u skladu s minimalnim standardima za provođenje uspješne zdravstvene/sestrinske njege. Medicinska sestra odgovara pred disciplinskim tijelima HKMS-a. Kontrolu kvalitete provodi posebno educirana medicinska sestra kao član tima koji imenuje poslodavac u suradnji s HKMS-om. Kontrola kvalitete rada medicinske sestre naročito obuhvaća: • plan zdravstvene njege • provođenje postupaka zdravstvene njege • rezultate zdravstvene njege • utjecaj zdravstvene njege na zdravlje bolesnika. Privatnu praksu može obavljati medicinska sestra koja ima odobrenje za samostalan rad izdano od HKMS-a. Hrvatska komora medicinskih sestara je strukovna samostalna organizacija medicinskih sestara. Komora promiče, zastupa i usklađuje interese medicinskih sestara. Medicinske sestre obvezno su uključene u Komoru.

Zakon o medicinskobiokemijskoj djelatnosti

Medicinskobiokemijska djelatnost jedna je od zdravstvenih dijagnostičkih djelatnosti koje analiziraju biološki materijal (krv, mokraća, stanica, tkivo, likvor) sa svrhom ranog otkrivanja bolesti, prepoznavanja rizičnih čimbenika bolesti, postavljanja dijagnoze, praćenja tijeka liječenja i ishoda bolesti primjenjujući biokemijske, imunokemijske, molekularnobiološke i fizikalne analitičke tehnike te informacijsku tehnologiju. Medicinskobiokemijska djelatnost pruža laboratorijske zdravstvene usluge na svim razinama zdravstvene zaštite. Načela medicinskobiokemijske djelatnosti su: • stalno održavanje i podizanje kvalitete medicinskobiokemijskih usluga u interesu zdravlja pacijenta • poštovanje prava pacijenata, promicanje dostojanstvenog, odgovornog i profesionalnog ponašanja magistra medicinske biokemije • poštovanje pravila struke i Kodeksa etike i deontologije medicinskih biokemičara. Medicinsko-biokemijska djelatnost obavlja se: a) u medicinskobiokemijskim laboratorijima: – općim medicinskobiokemijskim laboratorijima – specijalističkim medicinskobiokemijskim laboratorijima – subspecijalističkim medicinskobiokemijskim laboratorijima – kliničkim medicinskobiokemijskim laboratorijima b) uz bolesnika c) u liječničkim ordinacijama. Medicinskobiokemijsku djelatnost mogu obavljati medicinski biokemičari, s time da u obavljanju medicinskobiokemijske djelatnosti sudjeluju: zdravstveni tehničari laboratorijskog smjera više ili srednje stručne spreme i zdravstveni suradnici. Zdravstveni tehničari laboratorijskog smjera više ili srednje stručne spreme mogu u radu u smjeni ili dežurstvu, laboratorijskim jedinicama, ordinacijama liječnika obiteljske (opće) medicine i uz bolesnika samostalno obavljati hitne pretrage. Medicinski biokemičar je dužan voditi točnu, iscrpnu i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke. Hrvatska komora medicinskih biokemičara samostalna je i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima. Članovi Komore odgovaraju za teže i lakše povrede dužnosti i ugleda medicinskobiokemijske struke pred disciplinskim tijelima Komore.

Zakon o ljekarništvu

Ljekarnička djelatnost osigurava opskrbu i izradu lijekova te opskrbu medicinskih proizvoda pučanstvu, zdravstvenim ustanovama i drugim pravnim osobama te zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu. Pod opskrbom medicinskim proizvodima podrazumijeva se promet medicinskih proizvoda na malo, a obuhvaća naručivanje, čuvanje i izdavanje medicinskih proizvoda. U obavljanju ljekarničke djelatnosti magistri farmacije, u suradnji s drugim zdravstvenim radnicima, provode ljekarničku skrb u cilju postizanja boljih farmakoterapijskih učinaka i promicanja racionalne uporabe lijekova i medicinskih proizvoda te aktivno sudjeluju u sprječavanju bolesti i zaštiti zdravlja. Ljekarnička skrb obuhvaća: • racionalizaciju troškova za određene terapijske protokole • unaprjeđivanje farmakoterapijskih postupaka i postizanje terapijskih ciljeva • praćenje, izbjegavanje ili smanjivanje nuspojava lijekova • izbjegavanje interakcija, terapijskog dupliciranja ili pojave alergija • skrb nad pridržavanjem terapijskih protokola od strane pacijenata • poboljšanje učinka kliničkog liječenja i • provođenje preventivnih mjera očuvanja i zaštite zdravlja.

Ljekarnička djelatnost obavlja se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti. Ljekarnička djelatnost obavlja se u: • ljekarnama • ljekarničkim depoima.

Dio ljekarničke djelatnosti obavlja se u: • galenskim laboratorijima • laboratorijima za provjeru kakvoće galenskih pripravaka i identifikaciju ljekovitih tvari. Bolnička ljekarna osigurava opskrbu bolničke zdravstvene ustanove lijekovima i medicinskim proizvodima te izrađuje galenske i magistralne pripravke potrebne za obavljanje bolničke djelatnosti. U galenskom laboratoriju izrađuju se galenski pripravci za ljekarne i za zdravstvene ustanove, a prema postupcima izrade propisanim važećim farmakopejama ili magistralnim propisima.

Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju

Prema broju izmjena i ovaj je Zakon očito podložan čestim promjenama. Ono što država propiše kao obvezno u okviru zdravstvene zaštite za to je obvezna osigurati i potreban novac. A poznato ja da u državnom proračunu novca nikada dovoljno. Stoga nije čudno da su česte promjene i dopune pojedinih odredbi spomenutog Zakona. Kako novca nikada dovoljno to su u Hrvatskoj predviđena dva oblika zdravstvenog osiguranja. Jedno je ono za koje sredstva osigurava država, pa je nazvano obvezno i ono za koje su potrebna sredstva iz džepova samih osiguranika, koje je nazvano dobrovoljno jer počiva na dobrovoljnosti svakog osiguranika. Oblici zdravstvenog osiguranja u RH: • obvezno • dobrovoljno (regulirano posebnim zakonom). Obvezno zdravstveno osiguranje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – HZZO. Ono svim osiguranim osobama na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti osigurava jednaka prava i obveze. Ovdje se ne rade razlike po imovinskom statusu osiguranika. Što bi značilo načelo uzajamnosti? To bi značilo da si osiguranici uzajamno pomažu. Naime, nemaju svi osiguranici jednaka primanja. Nekima se plaće znatno razlikuju. Kod onih ekstremnih slučajeva razlika može biti i više desetaka puta. Bez obzira na to udio koji se svakom od njih uzima za zdravstveno osiguranje jednak je, tj čini jednak postotak od nečije plaće. Mlađim osobama najčešće nije potrebna češće korištenje nekog oblika zdravstvene skrbi, za razliku od nešto starijih radnika i onih profesionalno ugroženih. Svi oni od svoje plaće daju u zdravstveni sustav jednak udio, premda se taj iznos u konačnici razlikuje kao i njihove plaće. Iako nekome godinama nije potrebna nikakva zdravstvena usluga on će uzajamno pomagati drugog člana u zdravstvenom sustavu kome je takva usluga češće potrebna. Drugo načelo je solidarnost. U zdravstveni sustav uplaćuju zaposlene osobe. Na žalost velik je broj onih koji ne uplaćuju u zdravstveni sustav. To su djeca, učenici i studenti i nezaposleni. Oni iz čijih se primanja izdvajaju sredstva za zdravstveni sustav solidarno pomažu onima koji nisu obvezni uplaćivati ili nemaju nikakvih primanja pa nisu u mogućnosti. Treće je načelo jednakost. Jednakost je u pravima u području obveznog zdravstvenog osiguranja, bez obzira na činjenicu koliko je tko odvojio za funkcioniranje tog sustava. Ovim Zakonom se regulira opseg prava na zdravstvenu zaštitu, uvjeti i način ostvarivanja prava, financiranje, kao i prava i obveze HZZO-a. Obezno zdravstveno osiguranje se odnosi na sve osobe s prebivalištem u RH te strance s odobrenim stalnim boravkom.

Ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, 2. ozljeda koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, 3. ozljeda koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno.

Profesionalne bolesti su bolesti izazvane duljim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima.

Vratimo se na pravo na zdravstvenu zaštitu koje obuhvaća: • primarnu zdravstvenu zaštitu • specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu • bolničku zdravstvenu zaštitu • pravo na lijekove s liste lijekova (osnovne i dopunske) HZZO-a • dentalno-protetsku pomoć i nadomjestke • pravo na ortopedska i druga pomagala • zdravstvenu zaštitu u inozemstvu. Kao što se može vidjeti, pravo na zdravstvenu zaštitu obuhvaća sve razine zdravstvene zaštite kao i pravo na lijekove, protetske nadomjestke, ortopedska pomagala i liječenje u inozemstvu. Međutim, ne ostvaruju se spomenuta prava u cijelosti i u punom iznosu vrijednosti pojedinih usluga. HZZO plaća pojedine usluge u rasponu od 100 % do 50 %, dok za neke posebne želje u ostvarivanju zdravstvene zaštite ne snosi troškove. Dugačak je popis zdravstvenih usluga koje HZZO plaća u cijelosti (100 %), a njihov broj se smanjuje kako se smanjuje udio kojim sudjeluju u pokrivanju troškova do pune cijene tih usluga. Ako HZZO pokriva samo dio troškova za pojedine oblike liječenja, tko je dužan pokriti preostali dio do pune cijene? Dakako, to su sami osiguranici. Osigurane osobe dužne su sudjelovati u pokriću dijela troškova zdravstvene zaštite do pune cijene neposredno ili putem dopunskog zdravstvenog osiguranja koje provodi Zavod i drugi osiguravatelji sukladno Zakonu o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju.

Liste lijekova sadržavaju one lijekove koji imaju odobrenje za stavljanje u promet u RH.

Ponovimo!

• Zdravstvena zaštita je skup aktivnosti za: očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju. • Razine zdravstvene djelatnosti su: primarna, sekundarna, tercijarna i razina zdravstvenih zavoda. • Sekundarna razina zdravstvene djelatnosti obuhvaća dva segmenta specijalističke djelatnosti: specijalističko-konzilijarnu djelatnost i bolničku djelatnost. • Zdravstvene ustanove za pružanje zdravstvene zaštite na sekundarnoj razini su: poliklinika, bolnica i lječilište. • Zdravstvene ustanove na tercijarnoj razini su: kliničke ustanove (klinika, klinička bolnica, KBC). • Razine nadzora u zdravstvenoj ustanovi su: unutarnji nadzor, stručni nadzor

Komore i zdravstvenoinspekcijski nadzor od strane Ministarstva zdravstva (najmanje jednom godišnje). • Kod nas za sada postoji sedam zdravstvenih komora. • Jedinstven stav i zakonodavno je riješeno tako da se radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja medicinska sestra ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje zdravstvene/sestrinske njege ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. • Sestrinska dokumentacija je skup podataka koji služe kontroli kvalitete planirane i provedene zdravstvene zaštite. • Teže povrede radne dužnosti su kada svojim radom nanese štetu zdravlju bolesnika, kada promijeni način i sadržaj propisane terapije i kada namjerno učini materijalnu štetu. • Medicinskobiokemijska djelatnost jedna je od zdravstvenih dijagnostičkih djelatnosti koje analiziraju biološki materijal. • Ljekarnička djelatnost osigurava opskrbu i izradu lijekova te opskrbu medicinskih proizvoda. • Ljekarnički radnici su zdravstveni radnici koji imaju obrazovanje farmaceutskog usmjerenja i neposredno pružaju ljekarničke usluge. • Obvezno zdravstveno osiguranje svim osiguranim osobama na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti osigurava jednaka prava i obveze. • Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja su: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade. • Bolovanje odobrava izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite.

Pitanja za provjeru znanja:

1. Koje aktivnosti sadržava zdravstvena zaštita? 2. Koje su razine zdravstvene djelatnosti? 3. Što obuhvaća sekundarna razina zdravstvene djelatnosti? 4. Koje su zdravstvene ustanove na sekundarnoj i tercijarnoj razini? 5. Koliko zdravstvenih komora postoji u Hrvatskoj? 6. Što je priziv savjesti? 7. Što je sestrinska dokumentacija? 8. Koje su teže povrede radne dužnosti? 9. Koja su to dva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja? 10. Tko odobrava bolovanje?

3.

Mjere zdravstvene zaštite

SADRŽAJ

Načela zdravstvene zaštite .................................................. 54 Zakonodavstvo (provedba u praksi, promicanje zdravlja, sprječavanje bolesti) .........55 Primarna, sekundarna i tercijarna prevencija, liječenje i rehabilitacija ............... 58 Zdravlje za sve ..............................................................59

Ishodi učenja:

1. navesti sedam načela zdravstvene zaštite 2. objasniti razloge financijskog deficita u hrvatskom zdravstvenom sustavu 3. objasniti pojam prevencije bolesti 4. objasniti što je zdravstvena intervencija 5. navesti primjer primarne prevencije 6. navesti primjer sekundarne prevencije 7. navesti primjer tercijarne prevencije 8. objasniti ideju zdravlja za sve 9. navesti moguće izazove za javno zdravstvo u budućnosti

Na kojim načelima počiva zdravstvena zaštita u Republici Hrvatskoj? Navodi se sedam temeljnih načela.

Načela zdravstvene zaštite su: • sveobuhvatnost • kontinuiranost • dostupnost • cjelovit pristup primarne zdravstvene zaštite • specijalizirani pristup specijalističko-konzilijarne i bolničke zaštite • supsidijarnost • funkcionalna integracija.

Sveobuhvatnost zdravstvene zaštite uključuje cjelokupno stanovništvo. Kontinuiranost zdravstvene zaštite postiže se ukupnom organizacijom zdravstvene djelatnosti, osobito na razini primarne zdravstvene djelatnosti koja pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitu stanovništvu kroz sve životne dobi. Dostupnost zdravstvene zaštite ostvaruje se takvim rasporedom zdravstvenih ustanova koji će omogućiti stanovništvu podjednake uvjete zdravstvene zaštite. Cjeloviti pristup primarne zdravstvene zaštite osigurava se provođenjem objedinjenih mjera za unaprjeđenje zdravlja i prevenciju bolesti te liječenje i rehabilitaciju. Specijalizirani pristup osigurava se organiziranjem i razvijanjem posebnih specijaliziranih kliničkih, javnozdravstvenih dostignuća i znanja te njihovom primjenom u praksi. Supsidijarnost osigurava pružanje zdravstvenih usluga na najnižoj razini pružanja zdravstvene zaštite na kojoj je to moguće. Funkcionalna integracija osigurava suradnju zdravstvenih ustanova na svim razinama zdravstvene djelatnosti. Zdravstvena zaštita se provodi primjenom određenih mjera. Radi se o većem broju mjera.

Mjere zdravstvene zaštite su (14 mjera): • zaštita od ekoloških štetnih čimbenika • provođenje zdravstvenog odgoja i prosvjećivanja • otkrivanje i otklanjanje uzroka bolesti • mjere za sprječavanje, otkrivanje i suzbijanje bolesti • zaštita i unaprjeđenje oralnog zdravlja stanovništva

• zaštita u vezi s radom i radnim okolišem • liječenje i rehabilitacija oboljelih i ozlijeđenih • posebne mjere zaštite dobi iznad 65 godina • zdravstvena zaštita hrvatskih branitelja • palijativna skrb za neizlječive bolesnike • cjelovita zdravstvena zaštita djece i mladeži • žena u vezi s planiranjem obitelji • opskrba lijekovima i medicinskim proizvodima • pregledi mrtvih. Posebno područje zdravstvene zaštite odnosi se na ono vezano uz rad i radni okoliš. Stoga zakonodavac propisuje mjere zdravstvene zaštite u ovom području kao i specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika.

Mjere zdravstvene zaštite u vezi s radom i okolišem: • mjere za sprječavanje i otkrivanje profesionalnih bolesti, sprječavanja ozljeda na radu • mjere za zaštitu zdravlja radnika koji su na radnom mjestu izloženi posebnim opasnostima za zdravlje • mjere zaštite radi sprječavanja nastanka ozljeda oštrim predmetima za zdravstvene radnike.

Zakonodavstvo (provedba u praksi, promicanje zdravlja, sprječavanje bolesti)

Sustavi socijalne i zdravstvene zaštite u svijetu su različiti. Razlike među sustavima su u tome na koji način je stanovništvu osigurana dostupnost i pokriće troškova zdravstvenih usluga, uključenost u sustav solidarnosti, način upravljanja, organizacija, financiranje i u raspoloživim resursima. Socijalni i zdravstveni sustavi su pod stalnim pritiskom očekivanja javnosti, socijalno-demografskih kretanja, promjena u strukturi bolesti i čimbenika rizika, novih znanstvenih spoznaja i širenja svijesti o potrebi donošenja odluka zasnovanih na dokazima. Za sada ne postoji savršeni socijalni i zdravstveni sustav ali postoji težnja zadovoljenju potreba kako korisnika-pacijenata, tako i stručnjaka u pojedinom području i političara. Problemi funkcioniranja socijalnog i zdravstvenog sustava na žalost ne mogu biti riješeni zauvijek, tako da su sva rješenja privremena i u skladu s trenutačnim stanjem društveno ekonomskog razvoja neke države. Kako se zemlje razvijaju, tako i njihovi sustavi socijalne i zdravstvene zaštite moraju odgovarati novim izazovima. U drugoj polovini devetnaestog stoljeća radnički pokret za socijalna prava dovodi do pojave prvih zametaka socijalnog i zdravstvenog osiguranja. U to doba su

S obzirom na fiskalni deficit potrebne su fiskalne prilagodbe budući da je porezni teret u Hrvatskoj jedan od najvećih u regiji. Bez reformi, izdaci za zdravstvenu zaštitu značajno će porasti. Postoji dosta prostora za racionalizaciju izdataka za zdravstvo s potencijalnim poboljšanjem zdravstvenih rezultata. Kako ističu stručnjaci javnog zdravstva ideja promicanja zdravlja podrazumijeva unaprjeđenje zdravlja i stvaranje potencijala za dobro zdravlje prije nego što nastupi zdravstveni problem ili ugroženost zdravlja.

Promicanje zdravlja definira se kao proces koji omogućuje ljudima da unaprijede svoje zdravlje i osposobe se za kontrolu vlastita zdravlja.

Promicanje zdravlja predstavlja pokret koji omogućuje ljudima aktivno sudjelovanje u unaprjeđenju svog zdravlja. U literaturi se umjesto promicanja često rabi pojam promocija zdravlja, koja je uži pojam od promicanja. Naime, promocija zdravlja je proces vremenski kraćeg trajanja od promicanja zdravlja, a provodi se zdravstvenim akcijama (kampanjama) koje utječu na širenje zdravstvenih poruka u zajednici i mobilizaciji ljudi na provođenju određenih zdravstvenih zadataka. Cilj je promicanja zdravlja omogućiti pojedincima i zajednicama povećanu kontrolu nad čimbenicima koji uvjetuju zdravlje (determinantama zdravlja). Ovaj koncept zdravlja ističe pozitivne potencijale i sposobnosti i pojedinca i zajednice. U promicanju zdravlja nužno je aktivno sudjelovanje svih važnih društvenih sektora (unutar i izvan sustava zdravstva), kreatora zdravstvene politike (političari, HZZO) i samih građana, kojima je pravo na zdravlje zajamčeno Ustavom kao osnovno ljudsko pravo. Promicanje zdravlja obuhvaća različite pristupe i metode kao što su mjere zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja, zakonodavne mjere, porezne i administrativne mjere, organizacijske mjere te aktivnosti lokalne zajednice. Na taj način pokret promicanja zdravlja obuhvaća široku intersektorsku suradnju. Intersektorska suradnja predstavlja suradnju između različitih društvenih sektora, organizacija i profesija. Kako bi suradnja postojala u pravom smislu riječi te organizacije/udruge/sektori moraju imati isti cilj (zdravlje!), filozofiju (unaprjeđenje zdravlja) te poštenu podjelu područja rada, odnosno djelovanja. Prva međunarodna konferencija o promicanju zdravlja održana je 1986. godine u Ottawi, Kanada. Tada je donesena Ottawska povelja o promicanju zdravlja, koja je naglasila važnost promicanja zdravlja u cijelom svijetu.

Pojam prevencija bolesti (lat. praeventio = prethoditi, doći ispred) označava sve postupke kojima se bolest sprječava, odnosno onemogućuje.

Prevencijom bolesti te unaprjeđenjem i očuvanjem zdravlja bavi se posebna znanstvena medicinska disciplina, preventivna medicina.

Cilj je preventivne medicine pravodobno prepoznavanje bolesti i provođenje liječenja kojim se sprječavaju smrt, invaliditet, oštećenja i smanjivanje kvalitete života. Stara narodna izreka „bolje spriječiti, nego liječiti“ možda najbolje opisuje važnost prevencije bolesti. Mjere ranog otkrivanja bolesti (probir, engl. screening), kao i pravodobno prepoznavanje osoba s povišenim rizikom za nastanak određene bolesti još uvijek se smatraju jednim od najvažnijih mjera koje pruža suvremena medicina. Najvećim uspjehom preventivne medicine drži se iskorjenjivanje (eradikacija) neke bolesti. Najbolji primjer za to je iskorjenjivanje velikih boginja (lat. variola vera) do kojeg je došlo nakon uspješno provedenog cijepljenja. Tijekom provođenja mjera prevencije radi se intervencija (lat. interventio = miješanje, posredovanje), koja predstavlja pravodobno uplitanje u tijek bolesti.

Pojam intervencija označava skup mjera koje se poduzimaju kako bi se uklonio ili smanjio rizik razvoja određene bolesti, odnosno skup mjera koje se poduzimaju kako bi se izliječila, zaustavila ili usporila bolest te na taj način spriječilo njezino razvijanje, posljedični invaliditet ili smrt.

Načelno se smatra kako je najbolje intervenirati u što ranijem stadiju neke bolesti. Ovisno o fazi bolesti u kojoj se intervenira, prevencija se dijeli na primarnu, sekundarnu i tercijarnu.

Primarna, sekundarna i tercijarna prevencija, liječenje i rehabilitacija

Primarna prevencija je usmjerena na zdrave osobe, podrazumijeva uklanjanje rizika/uzroka bolesti i unaprjeđenje općeg zdravstvenog stanja kako bi se spriječio nastanak bolesti. Dobar primjer primarne prevencije kod suzbijanja zaraznih bolesti je cijepljenje, a kod kroničnih bolesti to se odnosi na uklanjanje rizičnih čimbenika kao što su pušenje, nezdrava prehrana, odsustvo tjelesne aktivnosti, itd. Provedba uspješne primarne prevencije zahtijeva razvijanje javno zdravstvenih programa na lokalnoj ili nacionalnoj razini. Sekundarna prevencija se odnosi na prepoznavanje „potencijalnih“ bolesnika, odnosno oboljelih u ranom stadiju bolesti, kako bi se pravodobnom intervencijom spriječio razvoj manifestne bolesti te tako zaustavilo njeno napredovanje i sačuvao životni vijek kao i kvaliteta života. Primjer za to je otkrivanje visokog tlaka u stadiju kad još nema simptoma. Tercijarna prevencija je prepoznavanje i zbrinjavanje onih stanja koja se ne mogu liječiti ili stanja kod kojih unatoč liječenju nastaju posljedice. Njen cilj je očuvanje kvalitete života bolesnika kad liječenjem nije moguće suzbiti bolest. Primjer takve prevencije je suzbijanje boli kod oboljelih u zadnjem stadiju zloćudnih tumora.

ska je već znatno zakoračila u ovu kategoriju s udjelom od 17 %. Općenito se govori o produljenju životnog vijeka dodavanjem novih „godina životu“. U tom procesu pojavljuju se bolesti poput Alzheimerove ili neke druge neurodegenerativne bolesti središnjeg živčanog sustava. Ideju dodavanja „godina života“ trebalo bi zamijeniti idejom dodavanja „života godinama“. To znači da bi trebalo ciljano provoditi mjere kojima se produljuje život bez dizabiliteta (nemoć). • Značajno područje djelovanja javnog zdravstva u budućnosti bit će kvaliteta okoliša. Porast svjetske populacije, eksploatacija ograničenih prirodnih resursa, proizvodnja hrane i druge aktivnosti vezane za taj proces (ratovi i sl.) nužno dovode do ugrožavanja kvalitete okoliša. Doći će do povećanog zagađenja vode, zraka i zemlje. Javno zdravstvo u ovom području imat će značajnu ulogu u podizanju kvalitete okoliša. • Nažalost, razlike između bogatih i siromašnih dramatično će se povećati.

To zahtijeva aktivno djelovanje prema ekonomskim procesima i na kretanje zdravlja i bolesti među osiromašenim populacijama i ugroženim skupinama. • Značaj ozljeda i nasilja bit će u porastu. Ozljede se mogu prevenirati boljim dizajniranjem alata, radnog mjesta i uvjeta života u nekoj zajednici (prometnice i sl.). Nasilje (terorizam) i ratovi čine veći problem i zahtijevaju nove strategije na globalnoj razini. Svjedoci smo da utjecaj UN-a na ove procese nije dostatan. Presudnu ulogu u ovome imaju razvijeni i bogati. • Do sada je javno zdravstvo naučilo kako prevenirati kronične bolesti (kardiovaskularne bolesti, moždani udar, rak različitih sijela), ali uz to treba razviti efikasnije načine promjene ponašanja i promocije zdravog načina života.

Ponovimo!

• Načela zdravstvene zaštite su: sveobuhvatnost, kontinuiranost, dostupnost, cjelovit pristup primarne zdravstvene zaštite i specijalizirani pristup specijalističkokonzilijarne i bolničke zaštite. • Promicanje zdravlja definira se kao proces koji omogućuje ljudima da unaprijede svoje zdravlje i osposobe se za kontrolu vlastitog zdravlja. Promicanje zdravlja obuhvaća različite pristupe i metode kao što su mjere zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja, zakonodavne mjere, porezne i administrativne mjere, organizacijske mjere te aktivnosti lokalne zajednice. • Pojam prevencija bolesti (lat. praeventio = prethoditi, doći ispred) označava sve postupke kojima se bolest sprječava, odnosno onemogućuje. • Pojam intervencija označava skup mjera koje se poduzimaju kako bi se uklonio ili smanjio rizik razvoja određene bolesti, odnosno skup mjera koje se poduzimaju kako bi se izliječila, zaustavila ili usporila bolest te na taj način spriječilo njezino razvijanje, posljedični invaliditet ili smrt.

• Primarna prevencija je usmjerena na zdrave osobe, podrazumijeva uklanjanje rizika/uzroka bolesti i unaprjeđenje općeg zdravstvenog stanja kako bi se spriječio nastanak bolesti. • Sekundarna prevencija se odnosi na prepoznavanje „potencijalnih“ bolesnika, odnosno oboljelih u ranom stadiju bolesti, kako bi se pravodobnom intervencijom spriječio razvoj manifestne bolesti te tako zaustavilo njezino napredovanje i sačuvao životni vijek kao i kvaliteta života. • Specijalističko-konzilijarna djelatnost u odnosu na zdravstvenu djelatnost na primarnoj razini obuhvaća složenije mjere i postupke u pogledu prevencije, dijagnosticiranja te liječenja bolesti i ozljeda. • U projektu „Zdravlje 21“ dva su cilja najvažnija: unaprijediti i očuvati zdravlje tijekom cijelog života te smanjiti morbiditet od vodećih bolesti i ozljeda.

Pitanja za provjeru znanja:

1. Koja su načela zdravstvene zaštite? 2. Koja je razlika između prevencije bolesti i promicanja zdravlja? 3. Što je to primarna prevencija? 4. Što je to sekundarna prevencija? 5. Što je to tercijarna prevencija? 6. Koja je razlika između specijalističko-konzilijarne djelatnosti i one na razini primarne zdravstvene zaštite? 7. Koji su glavni ciljevi projekta „Zdravlje 21“?

4.

Ljudska prava i prava pacijenata

SADRŽAJ

Zakon o zaštiti prava pacijenata ................................................66 Prava pacijenata ............................................................66

Pravo na suodlučivanje ....................................................... 66

Iznimka od prava na suodlučivanje .............................................. 66

Pravo na obaviještenost ....................................................... 66

Odbijanje primitka obavijesti ....................................................67

Pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka ................................................ 68

Zaštita pacijenta koji nije sposoban dati pristanak ................................. 68

Zaštita pacijenta nad kojim se obavlja znanstveno istraživanje ....................... 68

Zahvati na ljudskom genomu .................................................. 68

Pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji ...................................... 68

Pravo na povjerljivost ......................................................... 68

Pravo na održavanje osobnih kontakata ......................................... 69

Pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove ............................ 69

Pravo na privatnost .......................................................... 69

Pravo na naknadu štete ....................................................... 69

Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata ......................................... 69 Opća deklaracija o ljudskim pravima ...........................................69 Prava osoba s invaliditetom ................................................... 71

Definicije ....................................................................72 Prava djeteta ...............................................................74

Ishodi učenja:

1. objasniti tko je pacijent 2. primijeniti u radu prava pacijenata 3. primijeniti u radu odredbe Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a 4. objasniti pojam invalidne osobe 5. navesti neka prava invalidnih osoba 6. definirati pojam djeteta (s obzirom na dob) 7. navesti neka prava djeteta

Zakon o zaštiti prava pacijenata

Ovim se Zakonom određuju prava pacijenata prilikom korištenja zdravstvene zaštite te način zaštite i promicanja tih prava.

Pacijentom u smislu ovoga Zakona smatra se svaka osoba, bolesna ili zdrava, koja zatraži ili kojoj se pruža određena mjera ili usluga u cilju očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, sprječavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije.

Svakom pacijentu jamči se opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštovanje njegovih osobnih stavova. Zaštita prava pacijenata u Republici Hrvatskoj provodi se na načelima humanosti i dospupnosti. Načelo humanosti zaštite prava pacijenata ostvaruje se: • osiguravanjem poštovanja pacijenta kao ljudskog bića • osiguravanjem prava na fizički i mentalni integritet pacijenta • zaštitom osobnosti pacijenta uključujući poštovanje njegove privatnosti, svjetonazora te • moralnih i vjerskih uvjerenja. Načelo dostupnosti zaštite prava pacijenata podrazumijeva jednaku mogućnost zaštite prava svih pacijenata na području Republike Hrvatske.

Prava pacijenata

Pravo na suodlučivanje

Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.

Iznimka od prava na suodlučivanje

Pacijentovo pravo na suodlučivanje može se iznimno ograničiti samo kada je to opravdano njegovim zdravstvenim stanjem u slučajevima i na način posebno određenim ovim Zakonom.

Pravo na obaviještenost

Pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o:

Pravo na održavanje osobnih kontakata

Tijekom boravka u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi pacijent ima pravo primanja posjetitelja sukladno kućnom redu zdravstvene ustanove te pravo zabraniti posjete određenoj osobi ili osobama.

Pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove

Pacijent ima pravo samovoljno napustiti stacionarnu zdravstvenu ustanovu, osim u slučajevima propisanim posebnim zakonom, u slučajevima kada bi to štetilo njegovome zdravlju i zdravlju ili sigurnosti drugih osoba.

Pravo na privatnost

Pri pregledu, odnosno liječenju, a naročito prilikom pružanja osobne njege pacijent ima pravo na uvjete koji osiguravaju privatnost.

Pravo na naknadu štete

Pacijent ima pravo na naknadu štete sukladno općim propisima obveznoga prava.

Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata

U cilju ostvarivanja i promicanja prava pacijenata u svakoj jedinici područne (regionalne) samouprave osniva se Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata. U ostvarivanju društvene skrbi za zaštitu prava pacijenata ministar osniva i imenuje povjerenstvo za zaštitu i promicanje prava pacijenata ministarstva nadležnog za zdravstvo.

Opća deklaracija o ljudskim pravima

Među prvim dokumentima koji su imali za cilj zaštitu ljudskih prava i jednakost svih ljudi je Deklaracija o pravima čovjeka i građanina koju je donijela u Francuskoj Narodna skupština davne 1789. Ovaj dokument je sadržavao temeljna prava pojedinca i temeljna načela ustrojstva vlasti. Općenito se smatra jednim od temeljnih političkih dokumenata modernoga razdoblja. U njezinu sadržaju vidljivi su utjecaji američkih deklaracija prava. Na Općoj skupštini UN-a krajem 1948. godine usvojen je dokument pod nazivom Opća deklaracija o ljudskim pravima. Deklaracija proklamira da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Svakome pripadaju sva prava i slobode bez razlike bilo koje vrste, kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status.

• pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života • sloboda mišljenja, savjesti i vjeroisposvijesti • sloboda izražavanja • sloboda okupljanja i udruživanja • pravo na brak • pravo na djelotvoran pravni lijek • zabrana diskriminacije • zabrana zloupotrebe prava. Nadalje, u tekstu ovog dokumenta uređuje se rad Europskog suda za ljudska prava.

Prava osoba s invaliditetom

Vulnerabilne skupine su skupine s povećanim rizikom ranjivosti, osjetljivosti, i skupine koje su podložne utjecaju okoline. Tu pripadaju osobe s invaliditetom, osobe ometene u psihofizičkom razvoju, umno zaostale osobe, osobe s PTSP-om, ali i djeca bez roditeljske skrbi, kronično bolesne osobe te starije nemoćne osobe. Dakle, vulnerabilnim skupinama pripadaju svi oni koji na bilo koji način ne mogu normalno funkcionirati u svagdanjem životu. Ta stanja često se mogu opisati sindromom 4N (Nepokretnost, Nestabilnost, Nesamostalnost, Nekontrolirano mokrenje). Bilo koji N iz sindroma može uzrokovati domino-efekt i na taj način dovesti do funkcionalne nesposobnosti koja je upravo i glavni razlog traženja profesionalne pomoći. Osoba s invaliditetom ima svuda u svijetu i na svim društvenim razinama. Prema procjenama Ujedinjenih naroda invaliditet je mnogo rašireniji nego što se inače misli: od deset stanovnika svake zemlje bar je jedan osoba s invaliditetom. U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2011. godine bilo oko 512.000 osoba s invaliditetom (oko 12 % od ukupne populacije). Prema podatcima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ukupan broj osoba koja svoja invalidska prava ostvaruju preko spomenutog resora je oko 350.000, od čega je muških 60 % a žena 40 %, s time da je najviše osoba – njih 60 % – u radno aktivnoj dobi (20 – 64 godine). Što se tiče prebivališta, najveći broj osoba s invaliditetom je u Gradu Zagrebu te u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U spomenutim područjima živi oko trećina osoba koje svoja invalidska prava ostvaruju preko Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Najčešće vrste oštećenja kod osoba s invaliditetom su oštećenja lokomotornog sustava te duševni poremećaji. Među njima su najčešće dorzopatije te neurotski poremećaji vezani uz stres.

Prava djeteta

Već je 1959. godine Generalna skupština UN-a usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, a 1989. godine usvojila i Konvenciju o pravima djeteta. Vlada RH je 2006. donijela Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece. Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost, nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta. Dijete označava svaku osobu mlađu od 18 godina.

Svakom djetetu priznaje se pravo na: • život • državljanstvo • nacionalnost • život s roditeljima • slobodno izražavanje svojih stavova • slobodu izražavanja • slobodu misli, savjesti i vjere • zaštitu od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, ozljeda ili zloporaba, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući spolno zlostavljanje • posebnu zaštitu i pomoć države u slučaju da mu je privremeno ili trajno uskraćena obiteljska sredina • da dijete s teškoćama u duševnom ili tjelesnom razvoju treba voditi ispunjen i pristojan život u uvjetima koji jamče dostojanstvo, jačajući djetetovo oslanjanje na vlastite snage i olakšavajući njegovo djelatno sudjelovanje u zajednici • pružanje besplatne pomoći djetetu s teškoćama u razvoju posebne potrebe • uživanje najviše moguće razine zdravlja i na olakšice glede ozdravljenja i oporavka • socijalnu sigurnost, uključujući socijalno osiguranje • životni standard primjeren njegovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju • obrazovanje • odmor i slobodno vrijeme, na igru i razonodu primjerenu njegovoj dobi, kao i na slobodno sudjelovanje u kulturnom životu i umjetnostima • zaštitu od gospodarskog izrabljivanja • zaštitu od svakog oblika spolnog izrabljivanja i zlostavljanja • zaštitu od svih drugih oblika izrabljivanja koji na bilo koji način štete dobrobiti djeteta.

Država će se pobrinuti da: • niti jedno dijete ne bude podvrgnuto mučenju ili drugom okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni • niti jednom se djetetu neće nezakonito i proizvoljno oduzeti sloboda • sa svakim djetetom kojemu je oduzeta sloboda postupat će se ljudski i s poštovanjem prirođenog dostojanstva svakog ljudskog bića, uzimajući u obzir potrebe osoba te dobi • se poduzmu sve odgovarajuće mjere za promicanje tjelesnoga i duševnog oporavka i vraćanja u društvo djeteta koje je žrtva bilo kojeg oblika zapostavljanja, izrabljivanja ili zlostavljanja.

Ponovimo!

• Pacijent ima uvijek pravo tražiti drugo stručno mišljenje o svome zdravstvenom stanju. • Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a proklamira da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. • Vulnerabilne skupine su skupine s povećanim rizikom ranjivosti, osjetljivosti i skupine koje su podložne utjecaju okoline. • U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2017. godine bilo oko 512.000 osoba s invaliditetom (oko 12 % od ukupne populacije). • Osoba s invaliditetom je osoba koja ima trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak sposobnosti obavljanja neke fizičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi, nastale kao posljedica oštećenja zdravlja. • Oštećenje zdravlja je nedostatak, gubitak ili nepravilnost anatomske građe, fiziološke ili psihičke funkcije. • Invaliditet je trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak (što proizlazi iz oštećenja zdravlja) sposobnosti obavljanja neke fizičke aktivnost ili psihičke funkcije. • Invalidne osobe imaju prava iz područja: socijalne skrbi, zdravlja, mirovinskog sustava, odgoja i obrazovanja, profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i rada, pristupačnosti, mobilnosti, kulture, turizma, političkog i javnog života, poreznog sustava, carinskog sustava i sustava branitelja. • Dijete označava svaku osobu mlađu od 18 godina. • Prava djeteta utvrđena su Deklaracijom o pravima djeteta i Konvencijom o pravima djeteta. • Neka od prava djeteta su pravo na: život, državljanstvo, nacionalnost, život s roditeljima, slobodno izražavanje svojih stavova, slobodu izražavanja, slobodu misli, savjesti i vjere, zaštitu od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja i dr.

Pitanja za provjeru znanja:

1. Ima li pacijent pravo na drugo mišljenje? 2. Kojim dokumentom UN-a su zaštićena ljudska prava i zagarantirana jednakost? 3. Koje su osobe uključene u vulnerabilne skupine? 4. Koliko u RH ima invalidnih osoba? 5. Kojim su dokumentima UN-a utvrđena prava djeteta?

5.

Dodatak

SADRŽAJ

Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite ...........................................78 Etički kodeks medicinskih sestara ............................................. 80 Odnos prema pacijentu ........................................................ 81 Suradnja s timom ............................................................. 81 Profesionalna tajna ............................................................ 81 Trajno usavršavanje ............................................................ 81 Ugled struke ................................................................ 82 Zaštita pacijenta od rizika ..................................................... 82 Osiguranje od odgovornosti ................................................... 82 Rješavanje etičkih pitanja ..................................................... 82 Odnos medicinske sestre prema drugim medicinskim sestrama ..................... 83 Odnos prema HKMS ........................................................ 83 Korupcija u zdravstvu ....................................................... 83 Zakonodavna osnova izvanrednog stanja ....................................... 86

Ishodi učenja:

1. objasniti kako se provodi poboljšanje kvalitete u zdravstvu 2. navesti koliko je dionika uključeno u poboljšanje kvalitete u zdravstvu 3. objasniti orijentiranost zdravstvene skrbi prema pacijentu 4. objasniti i primijeniti sljedivost zdravstvenog postupka 5. objasniti čemu služi akreditacijski postupak 6. navesti neke etičke norme kojih se mora pridržavati medicinska sestra 7. objasniti osobnu odgovornost medicinske sestre za njezin rad 8. primijeniti odnos prema pacijentu, čuvanje profesionalne tajne, suradnju s timom, trajno usavršavanje, zaštitu pacijenta od rizika i čuvati ugled struke 9. objasniti zbog čega je korupcija neprihvatljiva društvena pojava, osobito u zdravstvu 10. objasniti što je izvanredno stanje