Spektar broj 27 by magazin Spektar

POZIV NA BUĐENJE: LJUDSKI RODE, USTANI!

Broj 27

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 12. 12. 2014.

GODIŠNJICA ANDRIĆEVE NAGRADE

I NOBELOVCI LAŽU... PUTINOVA ZAVJERA: IGRA ZLATA I DOLARA

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

IGRA ZLATA I DOLARA

PUTINOVA VELIKA ZAVJERA!?

U ruskim medijima objavljena je analiza po kojoj, navodno, Rusija smišljeno kupuje ogromne količine zlata, kako bi dokinula američku dominaciju petrodolara. Istina ili dobar politički trik - procijenite Str. 28 sami

GODIŠNJICA ANDRIĆEVE NAGRADE

I NOBELOVCI LAŽU...

Majstor pisane riječi, književnik svjetskog formata, Ivo Andrić je umio i da slaže, i to masno i opasno, nazivajući bosanske pravoslavce Srbima čak tri stoljeća prije nego što su ih tako počeli nazivati i u samoj Srbiji Str. 12

KAKO POBIJEDITI SIDU

NADA STIŽE IZ ŠPANIJE

Španski ljekari su uspješno liječili pacijenta oboljelog od side. Sogaard i njegov tim sa danskog AarhusUniverziteta također nešto “kuhaju”, a napreduju i Str. 36 Amerikanci

TUGA NAŠA PREGOLEMA

ŽIVOT NA VERESIJU

Uprkos civilizacijskim dostignućima savremene trgovine, starinska kupovina na veresiju ili “na teku” cvjeta u našoj zemlji, u kojoj je mnogo stavnovnika na Str. 14 rubu gologa opstanka

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Bosna nije od juče, ali može to postati ako ne budemo njegovali njenu baštinu. Stara je ovo zemlja, sa mnogo unutrašnjih i stranih utjecaja, sa izvornim i sa uvoznim primjesama koje su se odomćile i postale dio nas. No, ako se ne zabilježe, zub vremena može da ih bespovratno nagrize i udalji od budućih pokoljenja. Utoliko je značajnija jedna ovosedmična promocija, kojom je ususret čitaocima krenuo prvi rječnik "Turcizmi u bosanskom jeziku s tumačenjem i prevodom na engleski jezik". Prema riječima autora rječnika Faruka Ibrahimovića, on je potreban jer se turcizmi, kako je istakao, nikada prije nisu mogli naći u rječnicima engleskog jezika. "Mislim da je od koristi ne samo za prevodioce već za stanovništvo BiH", kazao je Ibrahimović. Rječnik koji se sastoji od skoro 8.400 različitih turskih izraza i riječi, kako je kazao Ibrahimović, ne uključuje muslimanska imena te turcizme sa prefiksom. "Te riječi su došle sa određenim predmetima, pojavama, administracijom i tako dalje. Sada, kad toga više nema, mnoge riječi su nestale, a u nekim književnim tekstovima se one nalaze i jako je teško naći takve izraze i adekvatno ih prevesti", kazao je Ibrahimović ističući da je njegov rječnik plod dugogodišnjeg rada. "Nastojao sam obuhvatiti sve, od običnog života, riječi administracije, porezne uprave, policijske termine, sve vrste cvijeća, životinje i drugo", kazao je Ibrahimović. Nakon ovoga, vrijeme je možda i za rječnik germanizama. I oni su se, nakon vladavine Austrougarske, podobro namnožili u našem jeziku, a da mnogi i ne znaju njihov korijen. 4 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

RUSKA ALTERNATIVA

Vijeće za provođenje mira u BiH dalo je svoju podršku daljem napretku BiH na evroatlanskom putu i pozvalo bh. institucije da izađu iz zastoja koji blokira integracioni put ove zemlje. No, predstavnici Rusije u Vijeću ovaj paragraf nisu podržali, ocjenjujući da evroatlanske integracije nisu jedina perspektiva BiH. Na novinarsko pitanje da li su pojasnili koja to može biti još bh. perspektiva, visoki predstavnik Valentin Incko je odgovorio: „Ovu fusnotu mi nismo pisali, to su oni željeli da bude tako i zbog toga je najbolje da pitate novog ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini šta je mislio o nekim drugim alternativama. Oni su to mišljenje izdvojili“. Tajne nema: i Rusija ima svoje velike planove i zamišljene tabore. Na njihovom nišanu je i BiH, koju nastoje pretvoriti u svoju monetu za potkusurivanje sa Zapadom, e da bi dobili popust u svojim pretenzijama na dijelove ukrajinske, moldavske, gruzijske... teritorije. To ruski ambasador novinarima nikad neće reći. Neće ni Incko. A ništa se neće promijeniti ni zbog toga što smo mi napisali ono što, uostalom, svi znaju.

ZVECKANJE ORUŽJEM

Nedavno su avioni NATO-a, na poziv Velike Britanije, pretraživali površinu mora zapadno od

Škotske, nakon što je primijećen periskop podmornice. On je uočen u području na kome izranjaju britanske podmornice na putu za britansku nuklearnu bazu. Izvori iz NATO-a navode da su francuski, američki i kanadski avioni bili uključeni u potragu krajem novembra i početkom decembra, ali bez rezultata. Britansko ministarstvo obrane potvrdilo je da je dobilo pomoć od NATO-a, ali nisu objavljene pojedinosti akcije. Prethodno je u oktobru Švedska objavila da ima dokaze o stranoj podmornici koja je ilegalno ušla u njene vode. Dugotrajna istraga nije dala nikakve zvanične rezultate. Vijesti o nepoznatoj podmornici stižu u vrijeme rastuće napetosti između Zapada i Rusije zbog ukrajinske krize. Prošlog mjeseca eskadrila ruskih ratnih aviona stigla je do La Manchea. Vojni analitičari navode da Rusija šalje svoje avione i podmornice sve dublje na Zapad, kao odgovor na pojačano prisustvo NATO snaga pred svojim granicama. Ova igra odavno je poznata pod imenom “Zveckanje oružjem”. Ono je bilo naročito popularno u vrijeme tzv. hladnog rata između Amerike i Sovjetskog saveza. Svijet je stalno živio u strahu, čak su pominjani i mogući napadi atomskim bombama. Rusija nije ni blizu nekadašnje moći svoje komunističke države. No, konja za trku ona, očito, još ima. A na drugoj strani takođe uvijek ima spremnosti da se svijetu utjera malo straha u kosti. Svemu tome cilj je samo jedan: da sutra, kad se oni nagode o nečemu velikom, naravno tuđem, da budemo sretni što se sve završilo bez metaka, bez obzira što je neko treći za to platio paprenu cijenu.

FUJ!!!

ZLO^IN I KAZNA

U većini zemalja sa snažno razvijenom demokratijom smrtna kazna je, kao čin kažnjavanja za najteži zločin prema čovjeku, ukinuta. U Sjedinjenim Američkim Državama nije i provodi se u više saveznih država. Ispitivanja javnog mnjenja kroz duži vremenski period pokazuju da podrška smrtnoj kazni postepeno opada, ali da još uvijek oko 60 posto anketiranih Amerikanaca smatra da je ne treba ukidati. U Teksasu smrtne kazne dosuđuju se i izvršavaju ćešće nego u drugim saveznim državama. Prošle godine izvršeno ih je 16. Ankete pokazuju da većina Teksašana i dalje podržava smrtnu kaznu. Ko zna kako bi, kad bi se ti propisi danas ponovo donosili, reagovali u drugim zemljama, izvan Amerike. Ružna su vremena u kojim se

svakodnevno šokiramo količinom zla koja izbija iz pojedinih ljudi, kao i monstruoznošću njihovih zločina. Ne mora biti tako, ali i blagi propisi možda su tome kumovali, ne samo za masovna ubistva nego i za druge oblike kriminala. Svijet je, demokratizirajući se i humanizirajući, po mnogim mišljenjima, skliznuo u suprotnost onoga što se željelo postići. Takozvana ljudska prava odnijela su pobjedu nad kažnjavanjem. Uostalom, zar mi najbolje ne znamo koliko je nepravedno da se masovne ubice, poput onih kojim je suđeno u Hagu, vrlo brzo vraćaju među nas. A njihove žrtve zauvijek ostaju pod zemljom!

“SLAVNI” ULI^AR

Jedan od najpoznatijih žitelja Šantićeve ulice u Mostaru je 47godišnji Ćamil Brkić. On je stanovnik bez stalne adrese. Čovjek bez krova nad glavom na ovom lokalitetu živi već duže od jedne decenije, kako sam kaže. U prošlosti je imao kakav-takav smještaj u mostarskom naselju Zalik, ali tamo ne odlazi jer je u međuvremenu postao nepokretan. "Imam velike zdravstvene probleme, na noge ne mogu i ovaj prolaz u kojem ležim mi je trenutno jedini spas", kazao je Brkić. Nijedan ljekar, otkad imam zdravstvene probleme, me nije pregledao, dodao je. "Nedavno su mi pričali da će se u Mostaru uskoro graditi dom za beskućnike. Meni je njega prijeko potrebna i ne bih imao ništa protiv biti štićenik novog doma, ako bih njegovu izgradnju dočekao živ", istakao je Brkić. U Mostar je došao iz Kaknja. Prethodno je živio i u Italiji, kasnije u Šibeniku, a porijeklom je iz Vareša. Preživljava od pomoći stanovnika Šantićeve ulice i djece iz obližnje osnovne škole. Prolaz u kojem Ćamil živi nalazi se tek 50-ak metara od sjedišta Skupštine i Vlade Hercegovačkoneretvanskog kantona. No, njihovi službenici kraj njega nijemo prolaze. Ovim putem pridružujemo se apelima da se pomogne ovom čovjeku i da se konačno skloni sa ulice, da i njemu jednom zasja sunce.

U posljednje vrijeme u Bosni i Hercegovini zabilježeno je nekoliko slučajeva prodaje neispravne hrane, odnosno prisustva nedozvoljenih supstanci čak i u jednoj vrsti hrane za bebe na policama naših prodavnica. No, iako su navedeni slučajevi otkriveni prije nego što je načinjena veća šteta i povučeni sa polica, potrošači u BiH negoduju smatrajući da se takvi slučajevi prečesto događaju, te da su granice Bosne i Hercegovine širom otvorene za robu sumnjivog kvaliteta koja dolazi iz drugih zemalja. Samo u posljednja tri mjeseca objavljeno je da bh. konzumenti kupuju limun koji sadrži visok nivo pesticida u kori, mlijeko sa oznakom K, koje kad se procijedi ima sumnjiv talog, dječiju kašu od četiri vrste žitarica koja sadrži tragove tropanskog alkaloida. Međutim, u Agenciji za sigurnost hrane BiH kažu da su navedeni slučajevi na vrijeme otkriveni i da nije postojala opasnost za potrošače. Ima i primjera kada oni koji posluju sa hranom ne vrše kontrolu, te inspekcija metodom slučajnog uzorka utvrdi neispravnost. Posljednji slučaj utvrđivanja prekomjerne doze aditiva Fosfata u proizvodima makedonske kompanije "Pekabesko" pretvorio se u međusobni obračun između pomoćnice ministra poljoprivrede i glavnog inspektora za hranu Republike Srpske. Vladimir Usorac, predsjednik udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske, kaže da je uvoz štetnih proizvoda već postao praksa u BiH, te da ovaj posljednji slučaj samo potvrđuje nerad nadležnih institucija na koji poljoprivrednici godinama upozoravaju. Uglavnom zaludno, imajući u vidu kako se ove ružne priče stalno ponavljaju. 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 5

SVILENA METLA ZA ZLATKA LAGUMDŽIJU

MOGU LI PIJUNI POPRAVITI KRALJEVE BRLJOTINE? Lagumdžijini dosadašnji najbliži saradnici možda su i najsretniji zbog njegovog uklanjanja sa šefovske pozicije u SDP-u, mada im niko neće oprostiti višegodišnji kukavičluk i nekritičko veličanje halapljivog gazde

DP je na vanrednom kongresu dobio novog predsjednika, Nermina Nikšića. Veći dio javnosti, pa i članstva ove stranke, ne vidi u tome neku veliku promjenu. Umjesto Lagumdžije, kormilo je preuzeo njegov najbliži saradnik, čovjek kojeg je upravo Zlatko politički stvorio i odgojio. Zato se procjenjuje da će “i poslije Zlatka biti Zlatko”, da će on iz sjene vući konce i tako nastaviti da upravlja partijom kojom je diktatorski komandovao 17 godina.

Izlazna vrata: Niz je argumenata koji idu u prilog ovakvoj ocjeni i

prognozi. Na poziciji generalnog sekretara SDP-a i premijera Federalne vlade, Nikšić je takođe bio jako utjecajan. Ako je Lagumdžija zaslužio najlošiju ocjenu, ni Nikšić nije mnogo bolje

Ako je Lagumdžija zaslužio najlošiju ocjenu, ni Nikšić nije mnogo bolje prošao na političkom ispitu na kojem je SDP doživjela totalni fijasko... prošao na političkom ispitu na kojem je SDP doživjela totalni fijasko. Stoga on, logički posmatrano, ne može biti majstor za

Putujuća SDP-ova fabrika obmana stigla u - ćorsokak 6 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

Piše: Vlastimir Mijović ozbiljan i uspješan remont zahrđale SDP-ove mašinerije. No, logika je počesto manjkava, posebno kad se oslanja na nedovoljnu količinu i kvalitet informacija koje uzima u proces obrade. Čini mi se da je to prisutno i u ovom političkom slučaju. Po mom mišljenju, zbog odlaska Lagumdžije najsretniji mogu da budu upravo njegovi dosadašnji najbliži saradnici. Upravo oni godinama su bili najbolji svjedoci političkih, ljudskih i liderskih mana Zlatka Lagumdžije. Oni su davno vidjeli da je car go, ali su, takođe, vidjeli i britki mač u njegovim rukama. Svjesni grešaka koje on čini, ipak su ćutali, jer su se plašili da će, ako mu se suprotstave, ostati bez političke glave, odnosno karijere. Stoga su ćutke, a ponekad i lažnim aplauzima, pratili njegovo ponašanje “slona u staklarskoj radnji”. Uostalom, iza Zlatka su neprestano ostajali “leševi”. Svi koji su glasno iznosili primjedbe na njegovu politiku i način vođenja stranke, brzo su upućivani ka izlaznim vratima.

Kraj karijere: Poučeni tim iskustvom, maske na lice navlačili su i Nikšić i Hadžić i Ivanišević i Pudarić, praktično svi koji su bili u

vrhu SDP-a. Oni su suštinski bili samo ikebana, paravan za odlučivanje isključivo jednog čovjeka - Lagumdžije. Ako je on ikad za nešto nekoga pitao, bio je to Damir Hadžić, no i to rijetko. U takvoj situaciji sljedbenici i saradnici dvolično su se odnosili prema svom šefu. U njega su se javno zaklinjali, ali u svojoj intimi su ga mrzjeli i priželjkivali da ga nekako uklone. Svijest o toj potrebi, bar prema riječima onih SDPovaca iz vrha s kojim sam imao kontakte, nastala je još prije 2-3 godine. Oni su shvatali da SDP srlja u poraz, što može da označi i kraj njihovih ličnih karijera. Nisu se svi uhljebili na gomilu profesorskih pozicija, kao Zlatko, na kojim nije morao ni predavanja da drži, a kamoli da ispituje studente. Takođe, njegov bankovni konto je takav da do kraja života ne mora više da zaradi ni marke nego da se posveti lagodnom turizmu. Ali nisu svi u vrhovima SDP-a tako dobro potkoženi novcem. Oni su shvatili da bez politike padaju među sitnu buraniju, o kojoj su tako slabo vodili računa. Zato su i priželjkivali da se konačno riješe svog “slijepog vođe”.

A kazna: Ta želja napokon im je ostvarena, ali ne njihovom zaslugom i akcijom. Oni nisu “ubili” Zlatka: Lagumdžija je, ustvari, izvršio političko samoubistvo. Toliko je u svojim rukama koncentrirao stranačku vlast da za izborni fijasko nije mogao da optuži nikoga osim samog sebe. Nije mu ostala nikakva odstupnica ni izgovor: sam pao, sam se ubio. Zbog toga je morao da digne ruke od liderske funkcije. Preostalo mu je samo jedno: da na svoje mjesto postavi nekoga s kim je bio makar formalno blizak, u nadi da će ovaj prema njemu biti blaži od nekoga

A sad u turizam: bračni par Lagumdžija

posve novog, ko prethodno nije bio u rukovodstvu stranke. Zlatkova računica nije loša. Bešlagić bi, da je izabran, sigurno pokrenuo proces preispitivanja Lagumdžijine odgovornosti, čak i do njegovog mogućeg isključivanja iz SDP-a. Kad bi se sve sabralo, Zlatko bi vjerovatno bio blizu izricanja takve kazne. Ne samo zbog dosad (ne)učinjenog, nego i zbog izrazite nepopularnosti ove stranke, čak i u njenom članstvu,

Više vremena za pokušaj suštinskog preokreta u stranci sad imaju i oni koji su za dlaku, za samo devet glasova manjka na kontu Selima Bešlagića, prošle subote izgubili prvu bitku... koje više ne vjeruje u njene bolje dane niti toliko potrebni partijski preporod. Nikšić neće ići u pravcu Zlatkovog kažnjavanja, ali neku veliku milost Lagumdžija ni od njega ne može očekivati. Nikšić dobro zna koliko loše je vodio posao premijera Federalne vlade, ali zna i da je u tome često morao da sluša glupave naredbe svog stranačkog šefa, koji se miješao u svaku sitnicu. Stoga se Nikšić s pravom raduje, iako to ne

pokazuje, što će napokon doći u situaciju da misli vlastitom glavom, bez neprestanih naredbi “odozgo”.

Politička ikebana: Veliko je pitanje da li će Nikšić i drugi, koji su bili Zlatkova politička ikebana, uspjeti da uvjere članstvo svoje stranke da oni mogu bolje. Ako i nisu kreirali ključne poteze, koji su potopili SDP, ipak su bili tu, dizali su ruku ili klimali glavom, nijemo dopuštali da šef srlja iz greške u grešku. Članstvo to zna i pitanje je kako će odlučivati na redovnom kongresu, u jesen 2015. godine. Nikšić i njegovi najbliži saradnici do tada imaju vremena za popravljanje vlastitog imidža. No, više vremena za pokušaj suštinskog preokreta u stranci sad imaju i oni koji su za dlaku, za samo devet glasova manjka na kontu Selima Bešlagića, prošle subote izgubili prvu bitku. Oni će učiniti sve da naredne godine dobiju - rat! Ako ga ne dobiju, neće to biti kraj socijaldemokratije nego samo kraj jedne stranke koja se, kao takva, lažno predstavljala. U njoj već godinama nema ni trunke socijalne osjetljivosti, onog što obogaljenoj Bosni najviše treba i kojom je jedino moguće uvesti barem malo reda u ovaj opšti rusvaj. 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 7

VLAST I POLITIČKI BIZNIS

MALE STRANKE PRODAJU SE PO ASTRONOMSKOJ CIJENI Ključeve procesa formiranja nove vlasti ne drže velike stranke nego one patuljaste, koje su svojim ponašanjem dosad pokazivale da politiku vode isključivo kao lični, unosni biznis

roces postizbornog formiranja vlasti nikad nije išao brzinom koju imamo sada, nakon oktobarskih izbora. Sva tri parlamenta, državni i dva entitetska, sjednice prve su održali zastupničkih domova, a izabrana su i njihova rukovodstva. No, ono što unosi zebnju da bi ovaj ohrabrujući tempo mogao da se nastavi, to je formiranje vlasti na kantonalnim nivoima, u Federaciji BiH. Tu je slika znatno zamršenija i prijeti da se odrazi na kompletan proces, onako kako smo to već gledali u prethodnom filmu, čiji posljednji kadrovi se možda i neće gledati tako kratko kako mnogi misle. Nova federalna koalicija, koju čine SDA, HDZ i DF, u tri-četiri kantona nema većinu potrebnu za glatko formiranje vladajuće strukture. Zbog toga je prinuđena da traži dodatne partnere, da sklopi savez sa nekim političkim patuljcima. No, ni to ne bi trebala da bude nepremostiva prepreka da te male stranke, sa jednim ili dva zastupnika, nisu svaki put dosad pokazivale da svoju kožu prodaju po paprenoj, astronomskoj cijeni. Svjesni da njihovi glasovi donose prevagu, oni strpljivo čekaju ponude i smišljaju 8 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

kako da naplate tu svoju uslugu. Dosad je ona, naročito u Sarajevskom kantonu, bila jako skupa. Vođe tih stranaka i njihovi zastupnici vjerovatno su bili

Male stranke razradile su čitavu lepezu uslova koje je potrebno ispuniti u njihovu korist kako bi svojim glasom, ili dva, obezbijedili velikim strankama da postignu skupštinsku većinu i, na osnovu nje, formiraju vladu... najskuplji “stručnjaci” u Bosni i Hercegovini. Njihov glas vrijedio je na stotine hiljada, pa i milione maraka. Da je samo “izvagati” čuvenog Radeljaša ili Čardžića, vidjelo bi se šta i koliko košta jedan glasić. A Radeljašove partijske kolege već su pokazale, Bošnjaci koji su u tren oka primili srpstvo, da izbornom barataju dobro matematikom. Oni će, na taj način, izboriti mjesta u federalnom Domu naroda, koja zlata vrijede i kojim se do mile volje mogu ucjenjivati oni koji su dobili i po dvadeset puta više izbornih glasova od njihove strančice-firmice.

Piše: Amra Zimić U zemlji u kojoj u politici mnogo toga smrdi, ovi aranžmani su nešto možda i najružnije. Male stranke razradile su čitavu lepezu uslova koje je potrebno ispuniti u njihovu korist kako bi svojim glasom, ili dva, obezbijedili velikim strankama da postignu skupštinsku većinu i, na osnovu nje, formiraju vladu. Od toga je možda još i bitnije da se time otvore vrata formiranju domova naroda u entitetskim i državnom parlamentu. Jer, bez toga, sav dosad obavljeni posao postaje ništavan. Kad znamo da HDZ, kao ključni faktor u federalnoj i državnoj koaliciji, insistira da se vlast može formirati samo “odozdo prema gore”, dakle od kantona prema državi, onda je jasno koliko je u vlasti formiranje bitno kantonima, a potom i u većem entitetu. Nažalost, ključeve tog procesa, kako su svojim ponašanjem dosad pokazivale, drže male stranke koje politiku vode isključivo kao lični, unosni biznis. Od tog principa one sigurno neće ni ovaj put odustati. Zato bi i ubrzani tempo koji sada imamo u formiranju postoktobarske vlasti mogao da se pretvori u dugotrajno mrcvarenje i mučno cjenjkanje. Na štetu građana, a koga bi drugoga...

PUTEVI GRA\ANSKOG BUNTA

PLENUMI SE UDRUŽUJU, ALI JE GREŠKA VEĆ POČINJENA

Mreža plenumâ je, povodom svog uspostavljanjanja na nivou BiH, saopćila da im je cilj društvo u kojem svako ima krov nad glavom, živi od svog rada, besplatno se liječi, školuje i ravnopravno učestvuje u životu društva

otovo neprimjetno je u bh. medijima prošla vijest da su plenumi građanki i građana iz cijele BiH, proistekli iz februarskih protesta, odlučili da se udruže u Mrežu, neformalnu organizaciju plenumâ, pokretâ, sindikatâ i drugih društvenih inicijativa i grupa. Kako su saopćili, njihov cilj je

Feđa Fajić, 10 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

Analitičari bh. društvene zbilje su suzdržani prema novoj inicijativi plenumâ građana, koji skoro da su zamrli nakon prestanka protestâ od prošle zime i proljeća... društvo vladavine prava, socijalne pravde i neposredne demokratije,

odnosno vraćanje dijela političke i ekonomske moći od stranačkih elita narodu.

Krovna udruga: Eksperti za društvena pitanja i analitičari se slažu da u Bosni i Hercegovini već godinama jeste trenutak za promjene, ali da te promjene može donijeti jedino angažman svih segmenata društva, dok su plenumi, tvrde analitičari, još tokom protesta napravili grešku što nisu ušli u političku arenu. Predstavnik Plenuma građanki i građana Mostara, Feđa Fajić, objašnjava da je još na konferenciji predstavnikâ plenumâ i evropskih institucija u septembru u Beču odlučeno da se formira krovna organizacija na nivou BiH, uključujući i predstavnike iz bh. entiteta Republika Srpska.

Aida Sejdić

"Tako da će to biti multietničko udruženje koje će djelovati na teritoriji čitave BiH", rekao je Fajić za RSE. Mreža plenumâ je saopćila da im je cilj društvo u kojem svako ima krov nad glavom, živi od svog rada, besplatno se liječi i školuje i ravnopravno učestvuje u životu društva. Feđa Fajić objašnjava da je cilj umanjiti ekonomsku i političku dominaciju stranaka u bh. društvu. "Da bi jedno demokratsko društvo zaista bilo demokratsko, moramo jedan dio te političke i ekonomske moći vratiti narodu, odakle je on i potekao, a ne da on bude u cijelosti skoncentrisan u političkim elitama", objašnjava Fajić.

Vuk i magarac: Analitičari bh. društvene zbilje su suzdržani prema novoj inicijativi plenumâ građana, koji skoro da su zamrli nakon prestanka protestâ od prošle zime i proljeća. Tako nekadašnji analitičar Međunarodne krizne grupe, a sada Udruženja za društvena dešavanja "SOS" iz Sarajeva, Srećko Latal, naglašava da u BiH trenutak za promjene traje već godinama. "Posebno treba imati u vidu izuzetno tešku ekonomsku i socijalnu situaciju, i takođe i to da nakon izbora, kao što vidimo, političke strukture i dalje poprilično odugovlače sa procesom dogovaranja novih institucija

vlasti", komentira Latal za RSE. Međutim, književnik Marko Tomaš, postavlja pitanje da li razne građanske inicijative i zahtjevi za promjenama idu pravim putem. "Ja sam, čak i kad su se događale sve one stvari u veljači ove godine, izrazio bio bojazan da će se iz sve te silne nazovi 'revolucije' zapravo izroditi samo deset novih nevladinih udruga, a za sve ostalo će biti – pojeo vuk magarca!", rekao je Tomaš. Slab odziv: Mreža plenumâ je najavila da će jedan od glavnih principa njenog rada biti politička

Kriza u Grčkoj iznjedrila je jednu vrlo ozbiljnu, iskreno lijevu političku snagu, koja je počela da čak i na evropskom nivou nešto mijenja... nepristrasnost. Aida Sejdić iz bihaćkog "Bosanskog proljeća" o tome kaže: "Što znači da nećemo pregovarati ni sa kakvim strankama, niti ćemo ih podržavati. Ostajemo sami, svoji i ne pripadamo nikome, osim Bosni i Hercegovini i građanima BiH". Marko Tomaš, međutim, ukazuje da upravo u tome i jeste problem. Najprije podsjeća da je relativno mali broj ljudi u februaru i martu podržao proteste, ako se uzme u obzir koliko je građana BiH

pogođeno političkom i ekonomskom krizom. "Potporu tko ima, vidjeli smo na izborima, isto kao i početkom 90tih. Sve je jasno, znano, a vidjeli smo kolika je potpora ovakvim inicijativama prošle zime bila tijekom demonstracija", kazao je Tomaš. Zato Tomaš sugerira da je još tokom demonstracija propuštena prilika da se krene ka promjenama. "Jedini normalan i konkretan rezultat, po meni, bi bio da se iz toga zapravo formirala neka jasna nova, stvarno istinski nova i istinski lijeva politička inicijativa, koja bi pokušala da uđe u institucije i tamo nešto zaista promijeni", smatra Tomaš. Uostalom, dodaje književnik Marko Tomaš, tako nešto smo već vidjeli tokom krize u nekim evropskim zemljama. "Kriza u Grčkoj iznjedrila je jednu vrlo ozbiljnu, iskreno lijevu političku snagu, Syrizu Alexisa Tsiprasa, koja je počela da čak i na evropskom nivou nešto mijenja", ustvrdio je Marko Tomaš.

Stalni pritisci: Analitičar Srećko Latal još dodaje: "Ono što je do sada bio problem jeste što se ni građani, a ni ostale strukture društva, znači nevladin sektor, mediji, intelektualci, što se nisu uključivali ozbiljnije u proces donošenja odluka i mislim da je prebacivanje sve odgovornosti na političare u BiH pogrešno", smatra Latal. Bilo kako bilo, Mreža plenumâ je najavila da će borbu voditi svim legitimnim metodama pritiska na kako se navodi - neodgovornu i korumpiranu vlast, omasovljenjem i građanskim samoorganiziranjem. Pritom, saopćili su, neće dozvoliti da njima upravljaju privatni interesi i lična korist, a navode i da neće prodati niti izdati borbu za ljudsko dostojanstvo i društveno dobro. Mirsad Behram/RSE 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 11

GODIŠNJICA ANDRIĆEVE NAGRADE

I NOBELOVCI LAŽU... Majstor pisane riječi, književnik svjetskog formata, Ivo Andrić je umio i da slaže, i to masno i opasno, nazivajući bosanske pravoslavce Srbima čak tri stoljeća prije nego što su ih tako počeli nazivati i u samoj Srbiji

ve sedmice obilježeno je 53 godine otkako je naš pisac Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost, za roman "Na Drini ćuprija". On je jedini pisac iz ove regije koji je dobio ovu prestižnu nagradu. Stoga su se, posebno nakon razmahivanja nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji, rasplamsavale i svađe o tome: čiji je Ivo Andrić srpski, hrvatski, bošnjački? Svi bi htjeli da je njihov, a, opet, svi mu traže manu, ne bi li ga nekako izbacili iz svog književnonacionalnog korpusa.

Prljavi dodaci: O Andrićevom književnom djelu teško je reći nešto što se već ne zna. Radi se o istinskom velikanu pisane riječi. Uvijek ga iznova čitam, zadivljen tečnošću njegovog govora, stilistike i mudrosti. U mojoj biblioteci je po više primjeraka svake njegove knjige. No, kako to često biva, djelo je jedno, a čovjek drugo. Ni veliki Ivo tu nam nije ništa olakšao. Podijeljena su mišljenja o njegovom neknjiževnom, diplomatskom radu, ali i o negovoj autorskoj nezavisnosti. Osobito se kod nas, u Bosni i Hercegovini, spore njegove ljudske vrijednosti, naučni rad, pa i sadržina nekih njegovih djela u kojim je, majstor kakav jeste, i same činjenice počesto znao zaokrenuti da se i čovjeku i istoriji zamuti u glavi. 12 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

Nikakvi bezrazložni mrzitelji nisu na ovaj način “iščitavali” Ivu Andrića, posebno ne oni koji dio njegovih djela doživljavaju kao literarno podmetanje povijesnih falsifikata. Sam Andrić za to je dao povoda,;nema potrebe da mu se išta dodaje.

Zašto je veliki pisac pisac pristao da bude lutka na koncu, da bude upregnut u jedno nacionalističko kolo koje i danas oko nas obigrava... O tome sam pisao i prije dvije i po godine, u pokušaju da Ivu očistim od prljavih dodataka, ali i da činjenično potkrijepim te njegove nepobitne krivotvorine koje su svakako ostavile trag u nekoliko generacija, pa i u ovoj sadašnjoj. I

ne samo trag nego i pogrešne zaključke, koje su mnogi ponijeli kroz čitav svoj život. Jer, i veliki pisac umio je da zamuti i slaže, i to masno i opasno...

Grube neistine: Sa svom svojom pameti i literarnim visinama koje je dosegao, Andrić ipak nije intelektualno pa, ako hoćete, i politički nevin. Njegovi kritičari samo su ga čitali previše vruće glave, obrušavajući se na kompletno njegovo djelo i misao, nad metafore i stilizacije likova i vremena kojim se bavio. Iz vida su, međutim, ispuštali ono glavno, ono što se ni lijepom ni ružnom riječi ne da sakriti: činjenice! A one Nobelovca, ustvari, najviše kompromituju. U svom djelu, naime, Ivo Andrić grubo krivotvori bosansku historiju kada, na bezbroj mjesta, zapisuje nepobitnu neistinu o tome da su čak sredinom 16. stoljeća ovdje živ-

Staro ime bosanskih pravoslavaca Andrić je očigledno krivotvorio

mudrost i rječitost Andriću se nikako ne mogu osporiti. No, kako savršenstva nema, tako ni naš Nobelovac nije bez mana. Samo je pitanje da li su one u njemu prirodno nastajale, da li su njegovoga uma djelo ili je, u određenom trenutku i zbog vrlo određenog razloga, pisac pristao da bude lutka na koncu, da bude upregnut u jedno nacionalističko kolo koje i danas oko nas obigrava.

Ilija Garašinin je tek 1844. programirao projekat stvaranja bosanskih Srba...

jeli – Srbi! Samo prelistajte prvih stotinjak stranica romana “Na Drini ćuprija”, pa će vam se sve samo kazati. Živjeli su u Bosni hrišćani u tim godinama, dabome, ali se oni Srbima nisu nazivali još skoro tri stoljeća od trenutka u kojem ih je Andrić proglasio Srbima. Tek pod uticajem čuvenoga Ilije Garašanina i njegovoga spisa „Načertanije“, dakle nakon 1844. godine, u BiH kreću srpske bundžije sa zadatkom da, između ostaloga, ovdašnjim hrišćanima nametnu srpstvo kao veliku nacionalnu šubaru. Sam Garašanin govorio je tada, dakle 1844. godine, na Andrićevu sramotu, samo o Bošnjacima kao stanovnicima ovih krajeva, pri tome ih razvrstavajući na Bošnjake istočnopravoslavne, rimokatoličke i muhamedanske vjere. Ni za Garašaninova vijeka, dakle,

Srba u BiH još nije bilo ni od korova, a kamoli u Ivinim tri stoljeća starijim hronikama!

Lutka na koncu: Koliko je samo srca svojim nobelovskim lažima, udobno smještenim u obavezne školske lektire, Andrić ovako Nezamislivo je da Ivo Andrić nije bio dovoljno upoznat sa istorijom BiH, pogotovo sa osvajačkim pamfletom Ilije Garašanina, pa da Srbe u Bosnu prerano smješta iz čistog neznanja... regrutovao u falange sa vječitim zadatkom da jednom „srpsku zemlju Bosnu“ vrate tamo gdje odvajkada pripada? Koliko su ognja u srpskim mozgovima kasnije raspalili i drugi „otmjeni mislioci“... Nesporna pamet, literarno umijeće,

Nova “pamet”: O umjetnicima nije lako suditi, čak ni o njihovim djelima, a kamoli o ukupnom ljudskom i intelektualnom habitusu. Javnost počesto ne zna šta se dešava iza kulisa, ispod stola, u nekakvim političko-policijskim kabinetima u koje se ulazilo sa jednom, a iz njih izlazilo sa drugom “pameću”. Iz jednog od njih je usred Drugog svjetskog rata, kad je u Beogradu pisao svoje najbolje romane, vjerovatno izašao i naš Andrić. Da li od straha, da li zbog novca, da li zbog vlastite odanosti jednoj nehumanoj ideji, ne zna se. Tek, nezamislivo je da Ivo Andrić nije bio dovoljno upoznat sa istorijom Bosne i Hercegovine, pogotovo sa osvajačkim pamfletom Ilije Garašanina, pa da Srbe u Bosnu prerano smješta iz čistog neznanja. Motiv je svakako bila manipulacija i za nju nema nikakvog opravdanja. U nečijoj je službi Ivo bio krivotvoreći, u formi romana, neke istorijske činjenice. Da li ga je zbog toga pekla savjest, nikad nećemo saznati. Kao što vrijeme ne može ni obrisati ono što je napisano i odštampano. Ono će uvijek, crno na bijelo, svjedočiti da je Ivo pisao maestralno, veleumno, prosto omamljujući čitaoca. No, da je volio i politički manipulisati i slagati, i to masno, takođe je vidno iz tih istih djela. Vlastimir Mijović 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 13

TUGA NAŠA PREGOLEMA

ŽIVOT NA VERESIJU Uprkos civilizacijskim dostignućima savremene trgovine, starinska kupovina na veresiju ili “na teku” cvjeta u našoj zemlji, u kojoj je mnogo stavnovnika na rubu gologa opstanka

malom granapu na sarajevskoj zaobilaznici, trgovkinja Mina sjedi za pultom i hekla stolnjak, kako ne bi gubila vrijeme koje provede čekajući mušterije. Pred njom su digitron i ishabana teka u koju upisuje dug mušterija kojima robu daje na veresiju. Mnoge cifre su prekrižene pa se doimaju poput recki koje zatvorenici urezuju po zidovima zatvorskih ćelija. “Mene ubi teka!”, prvo je što kaže i rukama starijim od nje, umornim od cjelodnevnog napornog rada, prelazi preko spiska dužnika. “Ljudi nemaju para za osnovne potrebe i traže robu na odgođeno plaćanje. Vidite, ovo je mali granap, nemam u njemu nešto puno, ali nemam ni srca da im ne dadnem, pogotovo penzionerima i nezaposlenim.”

Daj šta daš: Kaže da mušterije “na teku" ili "recku" uzimaju sve - od jaja, mlijeka i deterdženata do kafe i hrane za djecu, te da gotovo nema razlike između zaposlenih i nezaposlenih jer “i oni koji rade - ili ne znaju kad im je plata ili je plata premala ili nisu sigurni da će je dobiti”. “Znam tačno kad ko u naselju prima platu, penziju, invalidninu, jer tad mi uglavnom vraćaju dug. Imam nekoliko mušterija koji su invalidi i onda im na vrata odnesem što naruče pa poslije, kad stignu invalidnine, odem po pare. 14 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

Međutim, problem je sa onima koji ne vraćaju, a to su većinom oni koji najviše zarađuju. Takvih imam šestoro, a duguju mi po više od 500 KM”, priča Mina dok joj brada drhti, a niz obraze se kotrljaju suze. Drhtavom rukom briše obraze i nastavlja: “Ne mogu ljudima reći da im ne dam robu na veresiju, ali ni oni

Mušterije “na teku" ili "recku" uzimaju sve - od jaja, mlijeka i deterdženata do kafe i hrane za djecu, te da gotovo nema razlike između zaposlenih i nezaposlenih... mene ne pitaju imam artiklu ne zaradim feninga, a mjesečno izdaci državi izađu

li ja sebi. Po više od 20 me kirija i na hiljadu

Siromašni kupci, siromašni i trgovci

Piše: Snježana Mulić-Softić maraka. Sve što zaradim, uložim u robu. Sama radim, od zvijezde do zvijezde. Sama dovozim robu, jer nemam novca da platim dobavljača ili još jednog radnika.”

Stidljivi početak: Ova majka dvoje malodobne djece, čije je muž ratni invalid, kaže da navečer kući ponese samo mlijeko i ponekad djeci keks, jer je to najviše što im može priuštiti. Ipak, teku ne misli ukinuti. “Ako je ukinem, šta ću onda? Ovako bar postoji nada da će mi ti ljudi donijeti novac, da ću njime nešto platiti. Ako im kažem da je više nema, neće ni oni dolaziti, a i ovako me uništavaju veliki šoping centri - i ponudom, i cijenama, plaćanjem na kartice...” Priča kako se ljudi snebivaju kad trebaju prvi put zatražiti robu na

odgođeno plaćanje: “Uglavnom kažu da su zaboravili novčanik. Čim to kažu, odmah znam o čemu se radi. Poslije kad dođu, više ništa ne govore, razumijemo se i bez priče.” I Hasan, trgovac na pijaci Otoka, daje robu "na teku". “Nije da mi je drago što to moram raditi, ali druge mi nema. Bolje ljude i pričekati, nego ništa ne prodati”, priča Hasan, dodajući kako ljudi više i ne kupuju na kilograme kao nekad, već na komad. “Uzmu jabuku-dvije. Nekidan mi je došao penzioner, jedva se vukao od bolesti. Trebao mu limun, sav ublijedio, a baš tada limun bio pet maraka. Gleda on jadan u onu cijenu i šta ću – poklonim mu dva limuna.”

Maskirani dužnici: Međutim, trgovac do njega, više nikom ne daje robu na veresiju. “Dosta je više, toliko me ljudi izvaralo i nije vratilo novac. Ima mušterija koje mi duguju, pa pošto ne vraćaju pare, onda ofarbaju kosu, da ih kao ne prepoznam. Drugi navuku kape ili stave naočale kad me ugledaju. Zaobilaze me u širokom luku, kao da sam im neprijatelj, a ne neko ko im je pomogao...” Same mušterije koje kupuju na recke, nerado o tome pričaju. Jedna učiteljica u penziji, ipak, pristaje. “Sine, ja nemam one kartice pa da mogu kupovati u velikim centrima, već ovako kod privatnika ponekad zamolim da mi daju na povjerenje – do penzije. Ne mogu ti reći kako mi je bilo teško kad sam prvi put morala zamoliti da me upišu u teku, ali onda sam pomislila - pa, država bi se trebala sramotiti, a ne ja. Hvala Bogu da ima još uvijek dobrih ljudi. Jedino me strah da se ne zadužim, a umrem. Zato se ne zadužujem puno, samo za najneophodnije stvari”, kaže 72-godišnja Mahira P. i klecavim nogama odlazi sa polupraznim cekerom.

I na pijacama se kupuje na priček

Kupovna nemoć: Predstavnici udruženja potrošača iz BiH kažu da je kupovina na teku trend koji u ovoj državi ne gubi dah. “Kupovna moć u BiH totalno je opala. Ljudi dižu kredite za ogrev, odjeću, čak i za kupovinu udžbenika i školskog pribora. Trgovci, opet, budući da je kupovna moć slaba, dovijaju se na razne načine da pridobiju kupce pa prave akcije za određenu robu, izdaju kartice koje nose popust ili daju robu 'na teku'”,

Nije da mi je drago što to moram raditi, ali druge mi nema. Bolje ljude i pričekati, nego ništa ne prodati... kaže Hakija Porobić, predsjednik Udruženja potrošača Kantona Sarajevo. Ističe kako veliki trgovački lanci penzionerima daju popust na određene proizvode, ali više da bi privukli mušterije, nego da bi im pomogli. Njegova kolegica iz Mostara Fadila Hadžić kaže da je u Hercegovačkoneretvanskom kantonu kupovina na teku veoma aktuelna, a da je sam Mostar najskuplji grad u Federaciji BiH: “Ja sam na balkonu posadila raštiku

da je ne moram kupovati. A šta je sa onima koji nemaju ni balkona? U mom komšiluku je bio dućan koji je davao 'na teku', ali je sad zatvoren, skroz je propao jer vlasnik nije imao od čega nabavljati robu.“

Roba na recke: Redžo Omerbašić, predsjednik "Kluba potrošača Županije posavske", priča da, iako se obično misli da u Posavini niko ne može biti gladan, problem nije samo sa kupovinom hrane: "Ljudima treba i ogrjev, struja, voda, garderoba, proizvodi za higijenu, garderoba… stvari koje ne rastu u bašti. Mali trgovci daju robu na recke, veliki na kartice, svako gleda svoj interes – kupac da plati kad ima, trgovac da ga namami da kupi i kad nema”, objašnjava, dok Gordana Bulić, predsjednica Udruženja potrošača Tuzlanskog kantona, kaže da se u TK-u 'na teku' može kupiti i markirana roba. Svi oni se slažu da je kupovna moć većine stanovnika BiH veoma slaba ili nikakva, da potrebe potrošača ne prate adekvatna primanja i da su, kako sada stvari stoje, dobroćudni trgovci sa tekom ispod pulta jedini alat za kakvu-takvu popravku finansijskog haosa u društvu. (Al Jazeera Balkans) 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 15

UGROŽENA PRIVATNOST NA INTERNETU

LUDILO BEZ GRANICA

Pojava Interneta je nagovještavala carstvo slobode, ali se praksa često kreće između "digitalnog nadzora" i "digitalne džungle", u kojoj je puno lažnog predstavljanja, uvreda, zadiranja u osobnu intimu...

amoubistvo direktora srednje škole u Mariboru, nakon što su učenici postavili na Internet snimak njegovog seksualnog odnosa sa profesorkom matematike, ponovo je aktuelizovao pitanje - dokle seže granica zadiranja u nečiju privatnost? Dvoje profesora je tvrdilo da je snimak montaža. Međutim, zbog velikog pritiska javnosti na društvenim mrežama, kao i tabloidnog pisanja medija, direktor je izvršio samoubistvo.

Kontrolirana džungla: Povodom ovog slučaja čula su se i mišljenja da je potez učenika bio legitiman jer su postavili snimak seksualnog odnosa dva profesora u prostorijama škole, dakle u javnom prostoru, gde se od njih očekuje da učenicima budu profesionalni, ali i 16 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

moralni uzor. Međutim, pitanje je da li se mogu neovlašćeno postavljati na Internet sadržaji iz nečijeg privatnog života bez odobrenja dotične osobe, kao i kako to spriječiti?

Mogu li se neovlašćeno postavljati na Internet sadržaji iz nečijeg privatnog života bez odobrenja dotične osobe i kako to spriječiti... Pojava Interneta je nagovještavala carstvo slobode, ali se praksa često kreće između "digitalnog nadzora" i "digitalne džungle". S jedne strane, kritičari smatraju da bi nekadašnji diktatori mogli da zažale za mogućnostima koje sada postoje za kontrolu ljudi. Takvi stavovi su učestali nakon prošlogodišnjeg slučaja

Edvarda Snoudena, nekadašnjeg pripadnika američke bezbjednosne službe (NSA), koji je tvrdio da ova institucija nadgleda komunikaciju, uključujući i privatnu, širom svijeta. Naši statusi i fotografije na društvenim mrežama lako su dostupni raznim službama, uključujući i tajnim, a istovremeno mogu da se koriste za reklamiranje. Zbog toga su Francuska, Španija i Nemačka novčano kaznile najvećeg Internet pretraživača na svijetu Google, jer je kršio pravila o zaštiti privatnosti.

Čovjek - fajl: Kako ističe Andrej Diligenski, jedan od autora knjige "Facebook i pravo", živimo u vremenu kada smo svi samo fajl. Naše životne aktivnosti arhiviraju se u velike servere, "a društvene mreže nas poznaju

bolje i od nas samih". Zarad profita ne biraju se sredstva. Tako je tabloid News of the World, iz medijske imperije Ruperta Mardoka, ugašen pre nekoliko godina nakon što je utvrđeno da su njegovi novinari hakirali mobilne telefone poznatih ličnosti o kojima su pisali, pa i čak i jedne žrtve ubistva. Nedavno je izvršen najveći hakerski upad u svijetu šoubiznisa, kada su u javnost procurele obnažene fotografije, pa čak i video klipovi, sa lascivnim scenama poznatih lica kao što su Dženifer Lorens, Avril Lavinj, Kejt Apton. Objavljene su fotografije 423 estradne zvijezde na web stranici 4chan. Pretpostavlja se da je materijal ukraden sa servisa iCloud. S druge strane, anonimnost koju pruža Internet - osim podsticanja komunikacije među usamljenima i udaljenima ("intimnost na distancu") - on istovremeno omogućava bestijalne napade, počev od uvreda, diskvalifikacija, pa čak i prijetnji, često nekažnjeno jer su zakoni nedorečeni, a tamo gdje i postoje teško ih je primijeniti jer nije lako ući u trag onima koji ih krše.

Siva zona: Da u Crnoj Gori nečija privatnost itekako može biti zloupotrebljena, najslikovitije je pokazao brutalni napad tabloida Informer na izvršnu direktoricu MANS-a, Vanju Ćalović, što je izazvalo oštre reakcije brojnih domaćih i međunarodnih organizacija. Sud je u dva navrata zabranjivao već objavljene tekstove uperene protiv Ćalovićke, ali to kao da nije zaustavilo tabloid da dalje najbrutalnije zadire u njenu privatnost. Krađe ličnih podataka sa društvenih mreža, objavljivanje kompromitujućih fotografija i snimaka, šikaniranje, verbalno uzne-

miravanje na Facebooku ili Twitter samo su neki od oblika zloupotrebe informaciono-komunikacionih tehnologija, sa kojima se suočavaju korisnici "mreže svih mreža" i u Srbiji. Institucionalni okvir u ovim slučajevima je anahron i zakržljao, pa građani ostaju u sivoj zoni ističu naši sagovornici. Sve veći broj građana u BiH koristi društvene mreže, međutim malo njih zna kakvim opasnostima je izloženo. Česte su zloupotrebe kao

Živimo u vremenu kada smo svi samo fajl. Naše životne aktivnosti arhiviraju se u velike servere, a društvene mreže nas poznaju bolje i od nas samih... što su krađe identiteta, te lažno predstavljanje. Svemu tome doprinosi i slabašna legislativa. Međutim, društvene mreže odigrale su važnu ulogu tokom protesta građana, ali i poplava. Zahvaljujući njima, mnogi životi su spašeni.

Lažni profili: Društvene mreže više se zloupotrebljavaju, nego što se ispravno koriste. Sve su češće one vezane uz otvaranje lažnih profila, tvrdi sarajevski blogger

Tarik Kapetanović. "Svakodnevno na Internetu, a primarno na društvenim mrežama, postoji veliki broj lažnih profila koji često koriste prava ili realna imena i prezimena živih ljudi iz naše javnosti. Često se desi da ti profili komuniciraju sa realnim prijateljima u životu. Zbog toga možemo govoriti o kršenju i ljudskih i komunikacijskih i svakih drugih prava na Internetu kada govorimo o toj sferi", ističe Kapetanović. Profil na Facebook-u nedavno je deaktivirao Filip Jurčić. Dio ove društvene zajednice bio je od srednje škole, ali vrlo brzo je otkrio njegove negativne strane. "Razlog zbog čega sam ga deaktivirao je nepoštivanje privatnosti”, kaže Filip. Na socijalnim mrežama na Kosovu u posljednje vrijeme sve su učestaliji sadržaji i prepiske ispunjeni govorom mržnje i uvredama. To je posebno bilo uočljivo nakon fudbalske utakmice Srbije i Albanije, ali i ubistva srpskog državljanina u Istanbulu. Stručnjaci kažu da na Kosovu to ne može da se kontroliše zbog nepostojanja zakona kao, uostalom, i u svim ostalim zemljama bivše Jugoslavije. Dragan Štavljanin/RSE 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 17

NA VRH JEZIKA

KAKO TO: SVOJ, A NAŠ?

Njega niko ne može pobijediti osim on sam sebe, isključivo ako se prije toga dogovori sa Zlatkom u sebi da to tako bude! A on se izgleda dogovorio i pristao da bude siroče, ali i kapetan na brodu koji plovi ili tone, svejedno je

šunjala se ja na vanredni kongres SDP-a maskirana u prosječnog delegata. Izgovorila lozinku „Nermin“ i odmah me pustili unutra. Sreća, na vratima bili „naši“ ljudi. Sjela hrabro u prvi red, kao pravi podrepni delegat, da se iz neposredne blizine mogu diviti predsjedniku, klimati glavom u znak odobravanja i smješkati se od neizmjerne sreće što ga gotovo mogu i dodirnuti. Zaigra mi srce od uzbuđenja kad onako dostojanstven i mirisan izađe pred nas i progovori: „Zašto se borimo i zašto to vrijedi, kako poslije poraza, kako do pobjede, šta sam uradio i šta treba uraditi?“ Vidim ja, razotkriće se predsjednik. Sve će reći, svima nama, javno, šta je radio i uradio i šta nije i zašto

18 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

nije! Neviđena socijaldemokratska hrabrost do sada. On onda izjavi da je to kongres o pređenom putu i porazima, a ja mislila da je kongres na kome se bira novi predsjednik SDP-a? Predsjednik nastavi opet muljajući

Svakoga „čeka negdje u svijetu njegov poraz“. Eto, Lagumdžija je svoj našao u njegovoj Partiji. Tu je čučao i čekao ga skriven iza raznih tendera, projekata i misaonih konstrukcija o demokraciji... i ponavljajući samo dvije riječi: pobjeda i poraz, te otkri surovu istinu, da je ovo kongres o najtežoj pobjedi, pobjedi sebe samih. Tačno! Njega niko ne može pobijediti

Piše: Sanja Ljubičić osim on sam sebe, isključivo ako se prije toga dogovori sa Zlatkom u sebi da to tako bude! A on se izgleda dogovorio i pristao da bude siroče, kako reče, ali i kapetan na brodu koji plovi ili tone, svejedno je. Dramatično je i jedno i drugo. I siroče i more i kapetan, uz oblandu priznavajuće krivnje koja bi se, samim tim priznanjem, trebala značajno smanjiti ili anulirati u potpunosti. pozori nas on da svakoga „čeka negdje u svijetu njegov poraz“. Eto, on je svoj našao u njegovoj Partiji. Tu je čučao i čekao ga skriven iza raznih tendera, projekata i misaonih konstrukcija o demokraciji dugih dvadesetak godina. Mućak jedan“ porazni“. Ali predsjednik zna „upravljati“ porazom i u porazu pokazati koliko je veliki, jer „on nikada nije dozvoljavao da ga njegova prošlost definira“. Šta će njemu prošlost i što bi se on uopće definirao ili odredio bilo čime? On plovi uzburkanim morem i on je kapetan, i tu se nema šta definirati. Ali, on je kapetan koji je stvorio male kloniće, kapetančiće, koji su pomislili da mogu upravljati brodom, ali se varaju. Oni to ne mogu, nisu završili tečaj demokracije u Kumrovcu, rodnom mjestu druga Tita. Nije dovoljno oblačiti se, ponašati se sigurno, samouvjereno, nadobudno

poput njega i misliti da ga poraz negdje ne čeka skriven u svijetu. Oni su takvi „ljudi koji nisu bili poraženi jer se nisu ni borili“ i nisu doživjeli osjećaj bespomoćnosti, poniženja i nemaju ožiljke poput njega. Pogledah ja u presjednika, kad on uistinu pun ožiljaka, tragova one iste prošlosti koja ge ne definira. Reče predsjednik da njegovi klonovi nisu pravi ljudi i zbog toga što zna da ja i mnogi delegati volimo životinje, nazva ih miševima, a ne lavovima. On je lav i svi drugi pravi delegati, borci i članovi partije su lavovi, kraljevi džungle, kraljevi svih životinja. ako ne spomenu gender problematiku i izignorira gender jednakost, osjetih se nakon njegovih riječi kao lavica u borbi za socijaldemokraciju, samo me onaj poraz, što me negdje čeka u svijetu, malo uzrujava. Ali bitno je da se lav i lavica poštuju, da predsjednik voli i male i velike životinje i ne pravi razliku među njima. Predsjednik reče da je poštivanje važnije od popularnosti u politici i da je njemu to od djetinjstva bilo najvažnije. I svi su uvijek poštovali njegove odluke, osim onih koji se ne bore, pa zbog toga

ne doživljavaju poraz. Iako ne pravi razliku između malih i velikih životinja, shvatih da predsjednik baš ne preferira ove miševe. Okrenuh se u kongresnoj sali, kad u njoj kolonija predsjednikovih miševa. Sve sjede jedni pored drugih i mišjim jezikom se dogovaraju kako da slučajno ne zaborave lozinku „Nermin“ pri glasanju. Predsjednik zatim održi kratku „power point“ prezentaciju iz knjige „Najcitati svijeta“ ( srce

Okrenuh se u kongresnoj sali, kad u njoj kolonija predsjednikovih miševa. Sve sjede jedni pored drugih i mišjim jezikom se dogovaraju kako da slučajno ne zaborave lozinku „Nermin“ pri glasanju... moje drago načitano);“ Očekuj da bude najbolje, a budi spreman za najgore!“, „Čovjek postaje najčešće ono što vjeruje da jeste i „ Ja sam optimista fundamentalista“. Pomislih ja, šta predsjednik vjeruje da on JESTE? I najednom, bljesnu mi u umu čista ontologija! U predsjedniku je izvor same filozofije!

Shvatih da BITAK JESTE! Da ON JESTE i da je ON-Predsjednik zapravo sami BITAK! Zato nije bila bitna prošlost i identitet kako je ranije mudro rekao! Jer BITAK JESTE i u tome je njegova suština. Kako nam je samo suptilno „provukao“ ISTINU?! Pa on otkriva Tajnu svijeta! o je više od socijaldemokracije i Partije i izbora novog predsjednika. A taj budući, novi predsjednik, osim“ radne energije, organizacione sposobnosti da okuplja i spremnosti da prima udarce i diže se, mora biti SVOJ, a NAŠ!“ E, to ne shvatih nikako?? Niti spoznah ontološki, niti gnoseološki, šta znači to biti Svoj-Naš? Uglavnom, kao „svojnaš“ (možda je to pitanje svojine) pojavi se neki Nermin. Rekoše mi da se preziva Lagumdžija. Liči na onog Nermina Nikšića, samo što govori isto kao predsjednik, misli kao on. Toliko im misao ista da mi se učini njegovim duhovnim klonom. Pogledah u njega i shvatih u trenu da je on taj moj skriveni PORAZ, onaj koji me vrebao negdje i da mu je drugo ime poraz socijaldemokacije! A BITAK ostade da JESTE!

12. decembar 2014. Spektar, broj 27 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Što si stariji, počinješ više cijeniti male stvari. n Dolores O'Riordan

REKORDNA TEMPERATURA

Potrebno je mnogo lopata da bi se sahranila istina. n Mahatma Gandhi Nastavi vjerovati čak i kad te stjeraju u kut. n Miloš Forman Stabilnost ne znači nepokretnost. n Klemens Von Metternich Jak čovjek je najjači kad je sam. n Friedrich Schiller Bogati su oni koji nemaju želja, a prosjaci su oni koji stalno žele imati još više. n Diogenes of Sinope Ako čovjek ne zna prema kojoj luci plovi, nijedan vjetar neće biti povoljan. n Lucius Annaeus Seneca Planiraj o onome što je teško dok je još lako. Čini ono što će biti veliko dok je još malo. n Sun Tzu Vjerujem da Bog ima isto toliko imena koliko ima živih ljudi. n Mahatma Gandhi Zašto se mora odrasti? n

Shan Sa

Dvoje ljudi stvara ljubav, različitim načinima samoće. n Jose Pierre Aragon Učiti, a ne razmišljati o onome što je naučeno, beskorisno je; a razmišljati bez učenja, opasno je. KonfucijeU vremenima poput ovih dobro se prisjetiti da su uvijek postojala vremena poput ovih. n Paul Har vey 20 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

Zbog rekordno visokih temperatura okeana, 2014. će biti ili najtoplija ili među najtoplijim godinama u povijesti. Još jednom potvrđujući dugotrajni trend globalnog zatopljenja, objavila je to Svjetska meteorološka organizacija (WMO) u trenucima dok u Limi traje konferencija o borbi protiv klimatskih promjena. Uzimajući u obzir i ovu godinu, 14 od 15 najtoplijih godina ikada bile su u 21. Stoljeću. "Globalno zatopljenje ne poznaje predah", poručio je u pisanoj izjavi glavni tajnik WMO-a Michel Jarraud. "Ove je godine osobito neuobičajen i uznemirujuć podatak o visokim temperaturama na golemim površinama okeana". WMO je istaknuo da su prosječne temperature površine mora u 2014. bile rekordno visoke, dok je na kopnu među ekstreme ubrojio poplave u Bangladešu i Velikoj Britaniji i suše u Kini i Kaliforniji. "Visoke temperature mora, zajedno s drugim faktorima, pridonijele su iznimno obilnim oborinama i poplavama u mnogim zemljama i ekstremnim sušama u drugim", naglasio je WMO. Budu li temperature i u ostatku godine podjednako više od normalnih, "2014. će vjerojatno biti najtoplija godina u povijesti, ispred 2010., 2005. i 1998.", ocjena je WMO-a, uz napomenu da je prosječna temperatura u prvih deset mjeseci 2014. na kopnu i na moru bila za 0,57 stupnjeva Celzija viša od prosječnih 14 stupnjeva Celzijusa u

razdoblju od 1961. do 1990. Konferencija koja je u glavnom gradu Perua održana od 1. do 12. decembra trebala je kroz pregovore predstavnika 195 zemalja i mnogobrojnih svjetskih organizacija dogovoriti uvjete za smanjenje stakleničkih plinova.

SRODNE DUŠE

Kako prepoznati srodnu dušu? Doktorica Carmen Harra, nakon dugotrajnog promatranja, nabrojala je 10 znakova kako prepoznati je li osoba pored vas vaša srodna duša. Pročitajte i procijenite jeste li s pravom osobom. 1. Osjećaj ispunjenosti - iznutra: Dubok osjećaj smirenosti kad je osoba pored vas. 2. Osjećaj da se znate cijeli život. 3. Jednostavno se razumijete. Dovršavate si rečenice, ne morate ni izgovoriti što mislite vaš partner/partnerica već zna što želite reći... 4. Zaljubljeni ste i u njegove/njezine mane. 5. Intenzivna veza. Kod srodnih duša odnosi su intenzivnijih, nekad u dobrom, nekad lošem smislu. No, iz loših situacija izlazite odlučno. 6. Vas dvoje protiv svijeta. Sve se da dok ste zajedno. 7. Mentalno ste nerazdvojni. Srodne duše često imaju mentalnu vezu kao blizanci. 8. Osjećate se zaštićeno i sigurno, kao da imate osobnog anđela čuvara. 9. Ne možete zamislite život bez te osobe. Borit ćete se za tu osobu bez obzira na sve. 10. Gledate se u oči. Srodne duše gledaju se više u oči dok govore nego

one koje to nisu. Gledanje u oči odražava povjerenje i ugodu koju osjećate kad ste jedno pored drugog.

VIRUS UBIJA ZVIJEZDE

U proteklih nešto više od godinu dana milijuni morskih zvijezda na zapadnoj obali Sjeverne Amerike istopilo se i nestalo. Misteriozni ubojica konačno je detektiran. Riječ je o virusu iz vrste parvovirusa, koji obično napadaju pse i uzokuju im probavne smetnje. Nažalost, znanstvenici nisu našli način borbe s virusom. Problem je u tome što se one zaraze čak i morskom vodom koja je pročišćena kroz pijesak pa umiru i one koje su u akvarijima. Nadaju se da će se morska zvijezda kao vrsta oporaviti jednom kad završi epidemija. Virus uzrokuje deformiranje krakova zvijezda i njihovo pretvaranje u amorfnu masu. Virus slabi morsku zvijezdu, zbog čega ona postoje podložna bakterijskim infekcijama, od kojih na kraju i ugiba. Nakon 17 dana od infekcije virusom, pojavljuju se bijeli procijepi. Ponekad se dogodi da krakovi "odšeću" od tijela zvijezde. Na kraju se ona pretvori u hrpu bijele sluzi.

LUDO “A”

Nedavno istraživanje pokazalo je kako različiti narodi u Evropi nazivaju karakter "@" koji se može vidjeti u svakoj e-mail adresi. Danci i Šveđani ga nazivaju "slonova surla", u Grčkoj i Kipru je "patka", dok ga Mađari nazivaju "kukac".

Veliki broj naroda ga naziva manki, odnosno majmun ili et, dok ga u Belgiji, Njemačkom i Luksemburgu nazivaju "majmunov rep". "Mačkin rep" je naziv u finskom, dok ga Slovaci zovu "urolana haringa". Ovo istraživanje je pokazalo da ga na Balkanu najviše zovu "et" ili "ludo A".

TURISTI^KE ATRAKCIJE

Business Insider je na osnovu glavnih razvojnih projekata, kulturnih trendova, te poznatih festivala napravio listu destinacije koje će u sljedećoj godini biti među najpoželjnijim za posjetiti. Izdvajamo neke od najzanimljivijih. Od razornog cunamija 2011. godine Japan je postao prava turistička meka. Vlada je veoma brzo vratila pogođena područja u prvobitno stanje i pokrenula veliku kampanju kako bi privukla posjetioce. Iako je do sada bila jedna od najskupljih destinacija, ova zemlja se suočava sa slabljenjem svoje valute što je dovelo do pojeftinjenja turističkih aranžamana. Glavni grad Perua Lima polako gradi status grada u kojem se jedu najbolja jela na svijetu. Čak osam od 50 najboljih svjetskih restorana je upravo ovdje. Dobra hrana u kombinaciji s bogatom historijom i tradicijom je pun pogodak za svakog ko želi iskusiti nešto novo. Jezera, vodopadi, planine i fjordovi Norveške će vas ostaviti bez daha. Bajkoviti prirodni pejzaži ne ostavljaju nikoga ravnodušnim, a otkako je prikazan film "Frozen" broj turista je povećan za 40 posto.

RE^ENO

UPAM]ENO

Dok čovjeka pokreću njegove želje i težnje, on nema izbora nego griješiti. n Goethe Ako vas djela nadžive, nećete umrijeti. n Quintus Horatius Cijena mržnje na drugo biće je manje ljubavi za sebe same. n Eldrige Cleaver Jer ko hoće da dušu svoju sačuva, izgubit će je; a ko izgubi dušu svoju mene radi, onaj će je sačuvati. Jer kakvu će korist imati čovjek ako sav svijet pridobije, a sebe izgubi ili sebi naudi. n Biblija Ako nas ubodete, ne krvarimo li? Ako nas škakljate, ne smijemo li se? Ako nas otrujete, ne umiremo li? A, ako nam učinite zlo, nećemo li se osvetiti? n William Shakespeare Drugi su vidjeli što jest i upitali – zašto? Ja sam vidio što može biti i upitao – a zašto ne? n Robert F. Kennedy Darežljivost nije u tome da mi daješ ono što mi treba više nego tebi, već u tome da mi daješ ono što trebaš više nego ja. n Halil Gibran Sreća mnoge oslobađa kazne, straha nikog. n Lucius Seneca Porazno je kada u čovjeku prije klone duh nego tijelo. n Marko Aurelije Čovjek postaje nepokoran čim se nađe u blagostanju. n Amin Maalouf 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

BOSANAC - SLIJEPI PUTNIK Ne znam ko smo to mi i kakvi smo ljudi, ako poslije toliko vijekova postojanja države koja se zove Bosna i nas, njenih starosjedilaca, nismo uspjeli nikada postati Bosanci

dalje sam uvjerena da je najvažniji korak za slobodu bosanskog naroda legalizacija našeg prava na opredjeljenje za narodnost Bosanac; ne da bi Bosanac dobio posebne privilegije u odnosu na ostale, nego da bi se stanovnici Bosne i Hercegovine mogli slobodno identifikovati kao etno-identitet, integrirarjući faktor svoje domovine, sa svim zajedničkim odrednicama koje biće bosanskog čovjeka čini prepoznatljivim među svim ostalim. Prvi puta sam tražila, sa drugim delegatima opštine Centar Sarajevo, na posljednjem Kongresu Saveza Komunista BiH, održanom početkom 1990. godine, da se prihvatanje i priznanje narodnosti Bosanac uključi u tačke dnevnog reda Kongresa. Tada sam bila izabrana i u Predsjedništvo Kongresa, viđala predsjednika Durakovića u pauzama, kada je nas u Predsjedništvu obilazio, ponešto bi nas savjetovao. Ali tada je, protiv sve logike razuma, zahtjev za Bosanca odbijen, sa obrazloženjem da njegovo usvajanje može doprinijeti "raspadu bratstva tri naroda u BiH". Ono što je ocijenjeno kao značajno za zemlju i bilo prihvaćeno je privatna inicijativa, ukidanje verbalnog delikta, dozvola višepartijskog sistema i, dobro se sjećam, izbor Zlatka Lagumdžije, dotada politički nev22 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

idljivog (rekli su mi izvrsnog Durakovićevog prijatelja) u Centralni Komitet Partije. Koja ironija! Sve ove odluke su ocijenjene kao faktori koji neće utjecati na raspad «bratstva tri naroda BiH»! Gledajući danas ulogu Saveza Komunista BiH, koji je ubrzo dobio sufiks «Savez demokratskih promje-

Na sve tri zaraćene strane trpjeli su građani, ljudi kojima je Bosna i Hercegovina bila domovina, uništavala se Republika... na», da bi uz Zlatka Lagumdžiju skrasio svoj put kao Stranka Demokratskog Pokreta (SDP), i izgubio mnoge karakteristike socijalističke, radničke partije, integratora građanstva BiH, žalim gorko za moje učestvovanje na Kongresu. Dobro su me iskoristili, kao i mnoge druge komuniste, delegate

Piše: Nermana Begagić Kongresa, sklone pobuni i razmišljanju svojom glavom! Mislim da su dobro «pročešljali» naše dosijee u Komitetima prije odabira «kandidata» koji će, u suštini, otvoriti širom vrata svemu što će nam se uskoro o glave slomiti: osnovane su nacionalne političke stranke SDS, HDZ, SDA, smjestili se lideri u stolice i počela je da se javno kreira naša golgota. Bosanac je i tada i sve do danas politički opasna, zabranjena riječ, blasfem, napad za sve one koji nam nalažu da smo Srbi, Hrvati, Bošnjaci te time dijele vlast i položaje u ovoj državi. A svi svojataju Bosnu i Hercegovinu kao i svoju , od pamtivjeka posebnu državu. e znam ko smo to mi i kakvi smo ljudi, ako poslije toliko vijekova postojanja države koja se zove Bosna i nas, njenih starosjedilaca, nismo uspjeli nikada postati Bosanci? Bogme, ta nema logike! Septembra 1993. u Sarajevu je održan prvi Svebošnjački sabor, koji je brojao 457 učesnika; kako je ko biran za učesnika i kako je stigao na Sabor, ne znamo, jer je rat buktio i putevi bili zatvoreni, pa je vjerovatnije da je to bio Svesarajevski sabor sa usmenim pozivnicama. U blokiranom gradu, bez vode i struje, sa stotinama granata koje dnevno padaju i odnose žrtve, donosi se «istorijska»

odluka da se bosanski Muslimani nazovu Bošnjaci! Nastranu nepoštivanje ustavne procedure, ali kome je i čemu trebalo poslužiti ovo «Bošnjaci»? Teško je vjerovati, slijedeći dešavanja nakon toga, da je prevođenje Muslimana u Bošnjake bilo benigno. Vjerujem, poznavajući Zapad, da je Musliman postao Bošnjak da bi lakše pregovarao pred strancima o svom dijelu Bosne, a da ne evocira «islam», tad već uveliko iritantnu riječ za mnoge u Evropi. toj 1993. godini su mnogi događaji ukazivali na promjenu zvaničnog političkog kursa od odbrane Republike od agresije u spašavanje muslimanskog stanovništva od uništenja (u stvari ulazak, zvaničan, Bošnjaka u podjelu BiH). Potvrda je bilo smjenjivanje osnivača Armije BiH, generala Sefera Halilovića, zaslužnog za odbranu, smjena ili povlačenje sa funkcija i iz SDA mnogih odanih cjelovitoj Bosni i Hercegovini, sve primijetnija islamizaciju teritorija pod Armijom BiH, odlazak mnogih Srba i Hrvata sa tih teritorija. Na sve tri zaraćene strane trpjeli su građani, ljudi kojima je Bosna i Hercegovina bila domovina, uništavala se Republika, ali ta opcija prijetnji Bosancu od uništenja nije spominjana. Jer, Bosanac je bio i ostao slijepi putnik ovoga tonućeg broda kojeg su zvali, koje li ironije, Bosna (i Hercegovina), a njega nigdje zvanično, nije bilo! Prepuštanje srebreničke enklave zaštiti mirovnih snaga, pa zatim (u najmanju ruku šutnja BH armije) kada su na Srebrenicu krenuli RS vojnici, čemu je slijedilo sistematsko ubijanje stanovnika Srebrenice od strane paravojnih formacija samoproklamovane Republike Srpske, poslužilo je kao

veliki javni izgovor svim učesnicima i odgovornima naše apokalipse za sjedanje za sto i potpis u Daytonau. Podjela BiH je završena, dobila se Federacija u kojoj su muslimani postali većina (Alijina najveća pobjeda). Srebrenica je poslužila kao izgovor za pristanak na potpis Daytona.

Bosna i Hercegovina, prosti zbir entiteta, se muči, teško funkcionira, teško išta dogovara, jer i nije napravljena da bude zajednička... Ozvaničeno je rasparčavanje zemlje, a Alijin potpis, bez ovlaštenja naroda Bosne i Hercegovine, označen je kao herojski čin "spašavanja muslimana od istrebljenja Tako je Bosanac u ilegali pokopan u Daytonu! Mislim da nikada Alija Izetbegović nije bio odan Bosni i njenim stanovnicima. Tom čovjeku, samoljubivom, narcisoidnom fanatiku, koji je pisao deklaracije o islamskoj državi na Balkanu u doba SFRJ i zbog njih ležao godinama u zatvoru, ujedinjenje muslimana

Balkana u Evropi oduvijek je bilo suštinski cilj. Nikada Alijin "Bošnjak" nije bio Bosanac nego uvijek "musliman" kome je Kur'an najviša vodilja za sve u životu. Treba se osvijestiti. Bosna i Hercegovina, prosti zbir entiteta, se muči, teško funkcionira, teško išta dogovara, jer i nije napravljena da bude zajednička. Opet slijepi putnik, u ilegali, Bosanac je iz pozadine drži, koliko može trudi se da je održi. Ako nam je skroz rascijepe, katolik će, sada kao Hrvat, potražiti Hrvatsku, ali neće mu biti dobro u njoj jer je tamo Bosanac. ravoslavni će postati Srbin, ali za stanovnike Srbije i dalje će biti Bosanac. Muslimani će možda imati nešto BiH za sebe kao Bošnjaci i islam kao vjeru države. No, većina će biti nesrećna u toj državi, jer Bosanac, musliman, nikada nije stavljao vjeru ispred svoga osjećaja pripadnosti Bosni. Gubitak zemlje on neće preživjeti. Ne znam gdje ćemo tada biti i šta će biti sa nama "ostalima", među kojim je veliki broj pripadnika BH inteligencije, koja tek počinje da govori.

12. decembar 2014. Spektar, broj 27 23

PREVISOKI POTICAJI ZA SOLARNE ELEKTRANE

KOGA GRIJE SUNCE?

Naknade za obnovljivu energiju, koje plaćaju građani, Vlada koristi za otkup struje iz solarnih elektrana po deset puta skupljoj cijeni od tržišne. U nadležnom federalnom ministarstvu uopšte ne znaju kako su obračunate tako visoke cijene za otkup struje

rađevinskog poduzetnika Miru Tomasa sunce grije i po kiši. Njegove solarne elektrane u Hercegovini donose visoke prihode, čak i u ovoj pretežno kišovitoj godini. On je jedan od 16 vlasnika solarnih elektrana (solara) u Federaciji Bosne i Hercegovine koji prodaju struju elektroprivrednim preduzećima po poticajnoj cijeni deset puta većoj od tržišne. Troškovi otkupa padaju na teret građana i ostalih potrošača.

Visoka tarifa: Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, u posljednje dvije i po godine vlasnici solarnih elektrana su dobili 1,82 miliona KM za isporučenih 2.679 megavata (MW) električne energije. Ta količina je dovoljna za potrebe oko 300 domaćinstava, od ukupno 721.199 koliko ih ima u FBiH. Otkup struje po visokim tarifama 24 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

omogućila im je prije četiri godine Vlada FBiH posebnom uredbom. Iako su se u međuvremenu pravila promijenila, to ne utječe na njih, nego na graditelje solarnih elektrana koji tek treba da steknu ovakve povlastice. Investitori su prijavili izgradnju više od 230 solara, a izgradili su tridesetak. Od toga 16 prodaje struju uz poticaje koji obezbjeđuju isplativost ulaganja, a ostali čekaju na ovu privilegiju.

HB u Mostaru – da potpisuju ugovore sa vlasnicima solara o garantovanom otkupu struje na 12 godina. Uredbom je propisano i da se uz mjesečni račun za električnu energiju od potrošača naplaćuje i dodatna naknada za obnovljive izvore energije koja u prosjeku iznosi 30 feninga po domaćinstvu. Naknade se slijevaju na poseban račun na kojem se godišnje skupi više od šest miliona maraka.

Otkup struje po visokim tarifama omogućila im je prije četiri godine Vlada FBiH posebnom uredbom...

Skuplja struja: Elektroprivrede plaćaju struju iz solara po garantovanoj cijeni od 736 do 920 KM po megavatu, zavisno od snage elektrane. Garantovana cijena se sastoji od referentne cijene koju plaćaju elektroprivrede i ona iznosi 81 KM po megavatu, dok se ostatak isplaćuje sa računa za obnovljive izvore. To je deset puta skuplje od megavata struje dobivene primjerice na ugljen. Podaci do kojih je došao CIN pokazuju da Parlament FBiH nije

Uredba za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije donesena je sredinom 2010. godine u mandatu Vahida Heće, ministra energije, rudarstva i industrije FBiH. Ovim aktom federalna vlada je ovlastila javna preduzeća – Elektroprivredu BiH u Sarajevu i Elektroprivredu HZ

odlučivao o Uredbi, iako je prema Ustavu FBiH oblast energetike u njegovoj nadležnosti. Također, otkupne cijene propisane ovom uredbom formirane su bez Regulatorne komisije za električnu energiju FBiH (FERK) koja je nadležna za njihovo kreiranje. Na koncu, u resornom ministarstvu ne postoji dokument koji objašnjava metodologiju formiranja cijene. Ipak, Vlada FBiH je usvojila Uredbu. Vijest o isplativosti solara brzo se širila, pa je već 2011. i 2012. godine u registar Ministarstva bilo upisano 110 projekata za izgradnju elektrana na sunce. Prvi kilovati iz solara isporučeni su potrošačima početkom 2012. godine. Prvu solarnu elektranu u BiH izgradili su Sadik Fatić i njegov sin Selmir, vlasnik fime Eko Energija u Kalesiji. Postrojenje od 120 kilovata (kW) snage gradili su dva mjeseca na krovu lokalnog sportskog centra, a od marta 2012. godine priključili su ga na sistem Elektroprivrede BiH.

Brz povrat: U razgovoru sa novinarima CIN-a Selmir Fatić kaže da on i otac često putuju u zemlje Evropske unije, gdje su naučili puno o solarnim elektranama. Ipak, otkupne cijene u BiH bile su presudne da ulože 800.000 KM u izgradnju elektrane. U početku su računali da će uloženo vratiti za osam godina. Prošle godine su od Elektroprivrede BiH za struju naplatili 112.000 KM. S obzirom da je proizvodnja veća za 30 posto od očekivane, uloženo će vratiti već za šest godina, objašnjava Selmir Fatić. Ostalih šest godina povlaštene prodaje imat će čistu dobit. Dodaje i da izgradnja i održavanje solarne elektrane nije zahtjevno ni skupo. Za razliku od hidroelektrana, za solare se ne plaća koncesija. Fatići plaćaju godišnju rentu od 1.000 KM

Miro Tomas planira graditi 15 solarnih elektrana

Općini Kalesija za korištenje krova sportske hale. Do sada nije bilo problema u radu elektrane, a Selmir Fatić kaže da nemaju puno posla ni oko održavanja. „Malo kiša spere od ptica, a ja sam malo čistio zimi.“

Suvišna zavist: Tri mjeseca nakon kalesijske počela je raditi i solarna elektrana u Ilijašu kod Dodatna naknada za obnovljive izvore energije iznosi 30 feninga po domaćinstvu, čime se godišnje skupi više od šest miliona maraka.... Sarajeva. Izgradio ju je nekadašnji federalni premijer i direktor Elektroprivrede BiH Edhem Bičakčić na svom imanju. On ima firmu za projektovanje i pomoć u izgradnji obnovljivih izvora energije. Njegova elektrana ima snagu oko 10 kW i spada u red mikropostrojenja. Struju iz ove elektrane otkupljuje Elektroprivreda BiH po cijeni od 920 KM za megavat. Po tom osnovu Bičakčić je naplatio 12.300 KM prošle godine. Novinarima CIN-a je rekao da ga je

gradnja koštala oko 40.000 KM i da će uloženo isplatiti za 3 godine. Bičakčić je prijavio izgradnju još dviju elektrana iste snage u mjestima Kiseljak i Visoko te jednu malo veću – od 30 kW – u Hodovu kod Stoca. Na upit jesu li političari imali povlaštene informacije o visokim otkupnim cijenama i isplativosti izgradnje solarnih elektrana, rekao je: „Ima ljudi koji prate to revnosno i prije su ostalih i onda im ovi ostali zavide”. U 2012. godini izgrađene su i solarne elektrana u Grudama i Stocu u vlasništvu Mire Tomasa, odnosno njegovog Građevinskog preduzeća Toming iz Gruda.

Tomasova zarada: Tomas je novinarima CIN-a objasnio da su njegove elektrane tehnološki naprednije od drugih. Za razliku od ostalih solara u BiH, koji se uglavnom grade na zemlji i okrenuti su u jednom pravcu, Tomingovi se nalaze na betonskim stubovima i uz pomoć motora automatski se okreću prema suncu, tako proizvodeći više električne energije. Od njega struju otkupljuje Elektroprivreda HZ HB-a koja mu plaća 736 KM za MW. Njegove 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 25

solarne elektrane imaju snagu od po 150 kW. Prošle godine su mu donijele više od 430.000 KM, a približno isti iznos može očekivati i ove godine. U izgradnju solarnih elektrana Tomas je uložio nešto više od dva miliona maraka i očekuje povrat uloženog za sedam godina. Prihodi pokazuju da bi investiciju mogao vratiti i ranije. Aktuelnom ministru energije, rudarstva i industrije FBiH Erdalu Trhulju, koji je resor preuzeo u proljeće 2011. godine, nisu se svidjele otkupne cijene koje je naslijedio. „To je isto kao da propišeš uredbom o paradajzu da ćeš otkupljivati sve što se proizvede u toku godine po 10 maraka, a paradajz je na pijaci marka.“ Period otkupa struje po visokim tarifama u periodu od 12 godina postavljen je da bi investitori mogli vratiti uloženi novac, ali analize u Ministarstvu pokazuju da će to biti u periodu od 4 do 6 godina. Period nakon toga osigurava ekstra prihod vlasnicima. Prema riječima ministra Trhulja, neki od njih se obogate za 3-4 godine.

Sporni parametri: Trhulj tvrdi da u Ministarstvu nije pronašao dokument koji pokazuje metodologiju prema kojoj su cijene izračunate. Službenici su mu, kaže, objasnili da su cijene

formirane na bazi „nekih iskustava“ koja su iznijeta na sastancima ministra Heće i ljudi iz elektroprivrede. Hećo u razgovoru za CIN kaže da su cijene formirane na osnovu iskustava iz okruženja te na osnovu „više ulaznih parametara“. Objašnjava da su cijene kreirali stručnjaci iz Ministarstva te da u njegovom mandatu i nije postojao veliki interes za gradnju solara. Kaže da zbog toga

Objašnjava da bi u suprotnom došlo do probijanja godišnjeg budžeta od 6,5 miliona maraka i neminovno do povećanja računa za električnu energiju, pa bi građani morali platiti i do 5 KM za poticanje obnovljivih izvora energije. Zbog toga su promjenom propisa zamrznuta dalja potpisivanja ugovora do donošenja zakona koji bi konačno uredio sistem obnovljivih izvora energije.

Izgradnja i održavanje solarne elektrane nije zahtjevno ni skupo. Za razliku od hidroelektrana, za solare se ne plaća koncesija...

Vladini poticaji: Vlasnici solarnih elektrana u Republici Srpskoj tek su od marta ove godine počeli dobijati vladine poticaje za struju. Takvu privilegiju trenutno uživa 10 elektrana. Ugovori o otkupu struje po poticajnim cijenama sklapaju sa na 15 godina, a cijene su za oko 40 posto niže nego u Federaciji BiH. Unatoč tome, interes za solare postojao je i ranije, ali su procedure za dobijanje poticaja bile komplikovanije nego u FBiH. Investitori u RS-u ovakve elektrane češće grade na objektima, jer su otkupne cijene u tom slučaju povoljnije nego za one instalisane na zemlji. Međutim, do maja prošle godine poticaje su mogli dobiti samo oni koji su imali koncesiju. Zakon o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji RS-a, koji je donijet u maju prošle godine, ukinuo je ovu obavezu za elektrane do 250 kilovata, kažu u Regulatornoj komisiji za električnu energiju RS-a. Početkom 2012. godine Vlada FBiH je uvela obavezu izdavanja energetske saglasnosti kojom se utvrđuje da li će energetski objekat steći pravo na poticaj proizvodnje. Uspostavljeni su i novi kriteriji za korištenje sredstava za poticanje obnovljivih izvora energije koji propisuju da će se za poticaje davati onoliko koliko se skupi na računu. Utvrđeno je da novca ima za 7 solarnih elektrana do 150 kW, zatim za 25 do 30 kW te za 50 mikrosolara

nisu korigovali cijene, iako je u međuvremenu vrijednost opreme za izgradnju solara pala, jer se pojavila jeftina kineska oprema. Njegov nasljednik Trhulj navodi da nije mogao promijeniti propise kako bi uskratio pravo koje su stekli vlasnici 16 solarnih elektrana. „Ako sada prekinete, kasnije ćete platiti i naknadu i kamatu“, objašnjava ministar Trhulj. Međutim, nisu mogli nastaviti ni po tadašnjoj uredbi i uvoditi u sistem poticaja nove obnovljive izvore enregije, uključujući i solare.

„Eko energiju“ Selmir Fatić je u Kalesiji izgradio za dva mjeseca 26 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

Edhem Bičakčić gradi svoje elektrane

Sedamdeset firmi kupilo je zemlju u Hodovu kod Stoca

do 10 kW. Tokom iste godine već su bile rezervisane sve pozicije za poticanje elektrane do 150 kW. To su najisplativiji solari za vlasnike, ali i najskuplji za državu koja ih potiče.

je više od 70 firmi kupilo zemljište na Hodovu za solare. Izgrađeno je pet elektrana od po 150 kW, no uz Toming poticaje naplaćuju još elektrane firme Solar Max i MK Group iz Stoca. Preostale dvije, solari

Puno kandidata: Ovim promjenama su zaustavljeni planovi potencijalnih investitora, među kojima su i političari. CIN saznaje da su solare iste snage pokušali izgraditi Adnan Terzić, bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH, i Amer Jerlagić, predsjednik Stranke za BiH, dok je Ivica Jurčić, bivši federalni poslanik Narodne stranke Radom za boljitak, planirao podići jednu od 330 kilovata. Sva trojica su kazala da ih je u planovima izgradnje omelo to što je Vlada promijenila Uredbu i uvela nova pravila. Vladine nove odluke najviše su utjecale na planove GP Toming. Kompanija je još 2011. godine započela procedure za dobivanje dozvola za gradnju 17 solarnih elektrana – 14 u poslovnoj zoni Hodovo kod Stoca i tri u Grudama, kupivši i zemlju na kojoj je planirana izgradnja. Sve elektrane trebale su imati po 150 KW snage, a uspjeli su izgraditi samo dvije. Tomislav Prkačin iz Službe za graditeljstvo Općine Stolac kaže da

Početkom ljeta vlada je formirala nove cijene otkupa struje koje su od 30 do 40 posto niže od ranijih. U kreiranju cijena ovaj put je sudjelovao FERK... preduzeća HE Energy i Veliko Sunce u Stocu, struju prodaju po deseterostruko nižoj cijeni. Ove firme se nalaze u proceduri za dobivanje poticaja. Nakon isteka ugovora o garantovanom otkupu struje, struju će po tako niskoj cijeni prodavati i vlasnici solara koji se danas nalaze u sistemu poticaja. Miro Tomas kaže da takva cijena nije dovoljna ni za pokrivanje troškova obezbjeđenja njegove dvije elektrane.

Nove cijene: Nove mogućnosti za Toming i ostale firme koje su prijavile gradnju solarnih elektrana otvorene su u proljeće 2014. godine, primjenom Zakona o korištenju obnovljivih izvora energije i

efikasne kogeneracije FBiH. U isto vrijeme otvoren je i ured Operatora za obnovljive izvore energije u Mostaru koji je od septembra preuzeo pravo od elektroprivreda da potpisuje ugovore i isplaćuje poticaje. Zakon je ukinuo ograničenja za potpisivanje novih ugovora, a federalna vlada je u maju donijela i Akcioni plan za korištenje obnovljivih izvora energije do 2020. godine. Početkom ljeta vlada je formirala nove cijene otkupa struje koje su od 30 do 40 posto niže od ranijih. U kreiranju cijena ovaj put je sudjelovao FERK. Prema planu, vlada će u narednih šest godina poticati 12 megavata u solarnim elektranama, što je deset puta više nego prošle godine. Ministar Trhulj najavljuje novu vladinu politiku da znatno više nego ranije potiče mikroelektrane koje se grade na krovovima porodičnih kuća. Iz plana se vidi da je za njih rezervisana trećina ukupnih kapaciteta za poticanje, dok ostatak ipak ostaje elektranama od oko 150 kilovata i onim veće snage koje su najisplativije investitorima. „Nadam se da ću izgraditi još koju“, kaže Miro Tomas. On planira gradnju još 15 elektrana. 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 27

IGRA ZLATA I DOLARA

PUTINOVA VELIKA ZAVJERA!?

eoma malo ljudi razumije ono što Putin trenutno radi, a skoro niko ne razumije šta će on uraditi u budućnosti. Koliko god to bilo čudno, Putin trenutno prodaje rusku naftu i gas isključivo za zlato. Naravno, Putin se time ne hvali širom svijeta. On još uvijek prihvata američke dolare kao posredni način plaćanja, ali ih momentalno mijenja u zlato.

Obaranje cijene: Da bi se ovo razumelo, dovoljno je da se baci pogled na dinamiku rasta zlatnih rezervi u Rusiji i da se taj podatak uporedi sa zaradama na inostranoj razmjeni od prodaje nafte i gasa. Kupovina zlata u Rusiji je u trećoj četvrtini ove godine oborila sve 28 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

rekorde, pri čemu je kupljeno gotovo 55 tona zlata! To je više nego što posjeduju sve centralne banke u svim državama svijeta zajedno! Od ukupne kupovine zlata svih centralnih banaka, što je oko 93 tone zlata, Rusija je kupila više od pola. Ne tako davno, britanski naučnici su

Kupovina zlata u Rusiji je u trećoj četvrtini ove godine oborila sve rekorde, pri čemu je kupljeno gotovo 55 tona zlata! To je više nego što posjeduju sve centralne banke u svim državama svijeta zajedno... uspješno došli do zaključka da Evropa neće moći da preživi bez energije koja dolazi iz Rusije. Tako se

zapadni svijet, koji je izgrađen na hegemoniji petrodolara, našao u katastrofalnoj situaciji. Rusija je sada spremna da proda naftu i gas Zapadu, ali samo u zamjenu za zlato. Pošto Rusija posjeduje konstantan priliv dolara od prodaje nafte i gasa, biće moguće da se ovi dolari zamijene za zlato po trenutnim cijenama koje, po svemu sudeći, obara Zapad. Na taj način se izjednačava cijena zlata koju federalci i ESF vještački spuštaju kroz manipulaciju tržišta.

Zlatni prozor: Obaranje cijene zlata od strane specijalnog odeljenja vlade SAD – ESF-a (Fond za stabilizaciju razmene) – sa ciljem stabilizacije dolara je postalo zakon u SAD. U finansijskom svijetu je (opšte) prihvaćeno da je zlato anti-

dolar i obrnuto. Vrijednost zlata je inverzna vrijednosti dolara. Predsjednik Ričard Nikson je 1971. godine zatvorio „zlatni prozor“, okončavajući slobodnu razmjenu dolara za zlato, koja je na međunarodnoj konferenciji u Breton Vudsu zagarantovana 1944. godine. Ruski predsednik Vladimir Putin je 2014. godine ponovo otvorio „zlatni prozor“ ne pitajući Vašington za dozvolu. Trenutno Zapad radi sve što je u njegovoj moći da suzbije cijene zlata i nafte. S jedne strane, čini to zbog rasta američkog dolara, a sa druge strane, da uništi rusku ekonomiju koja odbija ulogu poslušnog vazala prema Zapadu. Danas zlato ili nafta djeluju proporcionalno oslabljeno i potcijenjeno u odnosu na američki dolar što je posljedica ogromnih ekonomskih napora Zapada. Tu je još jedan interesantan element, ruski uranijum. Svaka šesta sijalica u SAD zavisi od dopremanja uranijuma koji Rusija prodaje Americi za… Dolare. Tako u zamenu za rusku naftu, gas i uranijum, Zapad plaća Rusiji u dolarima. Međutim, Putin koristi te iste dolare kako bi došao do zlata čiju je cijenu u američkim dolarima vještački spustio upravo Zapad.

Kineska potpora: Ova zaista briljantna ekonomska kombinacija od strane Putina stavlja Zapad, predvođen SAD-om, u poziciju zmije koja agresivno proždire sopstveni rep. SAD zloupotrebljavaju rezerve američkog dolara zarad dugoročnog cilja svjetske dominacije i kontrole i ukopale su se u ekonomsku manipulaciju koja ne utiče samo na svjetsku ekonomiju, već i na ekonomiju sopstvenog naroda. Veoma je verovatno da ova ideja

Ugrožena pozicija američkog dolara

nije potekla od Putina, već od njegovog savjetnika za ekonomske poslove – dr Sergeja Glazjeva. Nije čudo da se upravo Glazjev, zajedno sa mnogim ruskim biznismenima, našao na Vašingtonovoj listi sankcija. Njegova ideja, koju je Putin briljantno sproveo u djelo, morala je takođe biti odobrena od kineskog kolege – Si \inpinga. Za Rusiju je inače jako zgodno da plaća za kineska dobra

Ruski predsednik Vladimir Putin je 2014. godine ponovo otvorio „zlatni prozor“ ne pitajući Vašington za dozvolu... zapadnjačkim zlatom, a evo i zašto: Kina je nedavno objavila da će prestati da povećava svoje zlatne rezerve i rezerve valute izražene u američkim dolarima. Ako se uzme u obzir rastući deficit trgovine između Kine i SAD (u korist Kine), onda bi gore navedena izjava u prevodu na finansijski jezik značila: „Kina prestaje da prodaje dobra za dolare“. Problem je što Kina neće bukvalno odbiti da prodaje dobra za američke dolare, već će ih samo prihvatati kao posrednu valutu, nakon čega će

ih momentalno mijenjati u zlato ili rezervne valute. Tako će Kina zameniti sve dolare koje će dobiti za svoja dobra sa nečim drugim.

Posrednički dolar: Odmah se nameće pitanje sa čime će Kina zamijeniti dolare? Analiza trenutne monetarne politike Kine pokazuje da će dolari najverovatnije biti zamijenjeni zlatom. Zbog ovog aspekta su rusko-kineski odnosi ekstremno uspješni za Moskvu i Peking. Rusija kupuje dobra od Kine direktno za zlato po trenutnoj cijeni, dok Kina kupuje rusku energiju za zlato takođe po istoj cijeni. Nema više mjesta za američki dolar. On postaje posredni finansijski instrument. Treba napomenuti da je globalno tržište zlata još uvijek malo u odnosu na svjetsko tržište nafte, gasa, uranijuma i drugih dobara. Bitno je naglasiti da se za razmjenu koristi isključivo zlato u fizičkom obliku, a ne u obliku „papirnih“ energetskih resursa. Zapad se nada da će Rusija i Kina prihvatiti „papirno zlato“ za plaćanje energetskih resursa i dobara, ali to nije slučaj. Rusija i Kina prihvataju samo pravo zlato. 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 29

Trka s vremenom: Iskoristivši mehanizam aktivnog povlačenja sa tržišta vještački sniženog zlata u zamjenu za vještački pojačan dolar, Putin je započeo odbrojavanje kraja svjetske hegemonije petrodolara. Zapad može da se trudi i da troši resurse da vještački podigne moć dolara, smanji cijenu nafte i vještački smanji kupovnu cijenu zlata. Problem je što zalihe fizičkog zlata koje poseduje Zapad nisu neograničene. Dakle, što više Zapad snižava cijenu nafte i zlata u odnosu na dolar, brže gubi svoje obezvrijeđeno zlato iz ograničenih rezervi. U ovoj brilijantno odigranoj ekonomskoj kombinaciji, fizičko zlato iz rezervi Zapada ubrzano putuje ka Rusiji, Kini, Brazilu, Kazahstanu i Indiji (državama BRICS-a). Zapad više nema vremena da uradi išta prije nego što dođe do kolapsa petrodolara. U šahu se situacija u koju je Putin stavio Zapad naziva „trka s vremenom“. Zapadni svijet nikada nije bio suočen sa ovakvim ekonomskim dešavanjima. Bivši SSSR je ubrzano prodavao zlato za vrijeme pada cijene nafte. Danas Rusija

I Kinezi počinju da “skupljaju” zlato 30 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

ubrzano kupuje zlato. Glavni princip svetskog modela petrodolara omogućava zapadnim državama koje predvode SAD da žive po cijenu rada i resursa drugih država… što se zasniva na ulozi američke valute koja je dominantna u svjetskom monetarnom sistemu. Ono što BRICS sada radi, predvođen Rusijom i Kinom, jeste mijenjanje uloge i statusa

Kina će američke dolare prihvatati kao posrednu valutu, nakon čega će ih momentalno mijenjati u zlato ili rezervne valute... američkog dolara u globalnom monetarnom sistemu. Od sveopšte valute za plaćanje, nacionalna valuta SAD pretvara se u podređenu valutu.

Produženi život: Zapad je tradicionalno koristio dvije metode eliminisanja prijetnje hegemonije modela petrodolara u svijetu: Jedna od njih su obojene revolucije. Druga, koja se upotrebljava ako prva ne uspije, su vojna agresija i bombardovanje. Da ne pominjemo ilegalno bogaćenje na zlatnim rezervama država koje ne mogu da se

odbrane od agresije SAD/Zapada. Vrlo je vjerovatno da je zlato koje je „nestalo“ iz Iraka, Libije i Ukrajine poslužilo za produženje života dolara kao rezervne valute. Međutim, u slučaju Rusije su ove metode ili nemoguće ili neprihvatljive. Prvo, zato što stanovništvo Rusije, za razliku od naroda u drugim državama, ne želi da razmijeni svoju slobodu i budućnost svoje djece za zapadnu kobasicu. To se i vidi iz Putinovog rekordnog rejtinga. Zapadni zvaničnici trenutno mogu samo da sanjaju o obojenoj revoluciji u Rusiji. Što se tiče drugog načina, Rusija definitivno nije ni Jugoslavija, ni Irak, ni Libija. SAD su osuđene na propast ako i pokušaju bilo koju nenuklearnu vojnu operaciju protiv Rusije, na teritoriji Rusije. Generali u Pentagonu su toga svjesni. Slično je beznadežan i nuklearni rat protiv Rusije. NATO ne bi mogao da izvede napad koji bi u potpunosti onemogućio ruski nuklearni potencijal, a odgovor Rusije bi bio neizbježan.

Šah - mat: Zapadna ekonomska vlast je svjesna ozbiljnosti situacije. Putin je postavio zlatnu zamku u koju je Zapad lakomo upao. Na kraju krajeva, kao što Breton Vuds kaže: „Ko ima više zlata, taj postavlja pravila“. Niko na Zapadu danas ne može da odgovori na prosta pitanja poput ovih: Koliko će dugo Zapad moći da kupuje naftu i gas od Rusije u zamjenu za fizičko zlato? Šta će se desiti sa petrodolarom kada Zapadu ponestane fizičkog zlata za plaćanje ruske nafte, gasa i uranijima, ali i kineskih dobara? Ovo se, dame i gospodo, zove šah mat. Igra je gotova. (webtribune.rs) Dmitri Kaliničenko

POZIV NA BU\ENJE ČOVJEČANSTVA

LJUDSKI RODE, USTANI! Čeka li nas sudbina iz filma “Interstellar”, da moramo potražiti novo stanište u svemiru, jer smo ovo uništili, ili još imamo vremena da popravimo i sebe i svijet u kojem sada obitavamo

kakvom svijetu živimo, kuda idemo, da li smo sretniji, zadovoljniji, ispunjeniji sa materijalnim blagostanjem koje donosi tehnološka revolucija i “vrli novi svijet” ili smo, dapače, sve zapušteniji i sve otuđeniji jedni od drugih? Dugo najavljivani mega-spektakl “Interstellar”, američki znanstveno-fantastični film što se ovih dana prikazuje u kinima širom svijeta (u režiji Christophera Nolana), ljudskoj civlizaciji koju očekuje propast nudi izlaz, brzo i efikasno rješenje sadržano u pitanju-odgovoru: zašto se patiti na Zemlji koja će svakako biti razorena i uništena. Pronađimo u svemiru novu destinaciju pogodnu za život!?

ka) otkrije rupu u svemiru, koja bi ljudskoj vrsti mogla omogućiti međuzvijezdano putovanje, obratit će se upravo njemu kako bi krenuo na put s kojeg možda i nema povratka.

Zašto se patiti na Zemlji koja će svakako biti razorena i uništena. Pronađimo u svemiru novu destinaciju pogodnu za život... Ulozi su visoki kao i odgovornost koju Cooper nosi na svojim leđima, a to je, ni manje ni više nego opstanak ljudske vrste!

Mistično iskustvo: I sve bi

Rupe u svemiru: Pošto našom

nekako bilo podnošljivo, zanimljivo i atraktivno publici koja misli svojom, a ne tuđom glavom, da nije te kobne engleske riječi “spin” (u

planetom svako malo, usljed famoznog “ljudskog faktora” (narušene ravnoteže i razorene klime), haraju neobjašnjivi vjetrovi i uragani čija su posljedice svakodnevno odumiranje života kakvog smo poznavali, radnja filma vrti se oko skupine znanstvenika koja putuje u svemir i ulazi u crvotočinu kako bi pronašla novu planetu koju bi ljudi eventualno naselili. Brižni otac Cooper (Matthew McConaughey), školovani pilot i inženjer, posvetio se mirnom životu farmera na imanju na kojem živi sa svojom djecom, a kada skupina njegovih kolega (NASA-inih znanstveni-

Možemo li spasiti sebe i čovječanstvo

Piše: Šefik Avdagić prevodu znači zavrtjeti) od koje nam se diže kosa na glavi i usput nameće logično pitanje: a zašto bi uopće, pored naše majčice Zemlje, morali tražiti drugi planet za život? Zar nam ovo što imamo nije dovoljno veliko, prostrano i čarobno da pruži ugodan život i da zavređuje našeg uloženog truda pokazujući kako cijenimo to što imamo? Uostalom, zar nije lakše mijenjati se i nastojati živjeti tako da stalno ne ugrožavamo prirodnu (samoregulirajuću) ravnotežu - biljni i životinjski svijet, nego se “opustiti” i živjeti po nametnutim pravilima koja nas vode u propast i potragu za nekom drugom planetom na kojoj bi buduća pokoljenja opstala. Ali, da li ste razmišljali o tome ko je, u čije ime i zbog čega uspostavio ta pravila

12. decembar 2014. Spektar, broj 27 31

po kojima je sadašnje čovječanstvo osuđeno na samouništenje? Zašto je POHLEPA zatrovala ljudski um i kada će ona prestati? O ovim i brojnim drugim zanimljivim temama što ukazuju na činjenicu da je “nešto truhlo u državi Danskoj” krajem svake godine u londonskoj Wembley Areni govori David Icke, vjerovatno jedan od najpoznatijih tumača tzv. teorija zavjere i autora brojnih knjiga koje “guta” čitalačka publika širom svijeta. Njegov tradicionalni godišnji megaevent nedavno je privukao preko deset hiljada ljudi koji su tokom dvanaest sati(!) mogli uživati u četiri bloka predavanja ovog kultnog autora.

Elita odabranih: Za one koji ne znaju, Icke je u mladosti bio opsjednut fudbalom, no teška bolest ga je spriječila da napravi karijeru pa se posvetio ekologiji, a krajem 80-ih počeo je pisati knjige. Prekretnica u njegovom životu nastupila je kad je uspostavio kontakt s jednom iscjeljitelicom i medijem, te kad je u Peruu i sam doživio mistično iskustvo koje ga je, kako kaže, “definitivno otvorilo za mnoge spoznaje o sebi i svijetu oko sebe”. Počeo je držati predavanja i putovati cijelim svijetom iako su ga

David Icke: Otvorimo oči! 32 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

ispočetka mnogi držali za luđaka i komedijaša. No, nakon serije globalnih bestselera (“Pobuna robota”, “Istina će vas osloboditi”, “Djeca Matrice”, “Najveća tajna”, Ljudski rode, ustani” itd.), uz obilje video i audio izdanja, intervjua i predavanja na Brixton Academy u Londonu, na Ickea se posljednjih desetak godina počelo mnogo ozbiljnije gledati i o njegovim teorijama promišljati s dužnim poštovanjem. Prema Ickeu, urota globalnih razmjera na djelu je već hiljadama godina, a da mi toga uglavnom nismo svjesni. Elita odabranih vlada svijetom i tzv. novi svjetski poredak zapravo je prastari plan koji korijene vuče još iz Babilona, iz vremena prvog kralja-boga

koja govori o zemaljskoj civilizaciji začetoj križanjem gmazolikih izvanzemaljaca s domorodačkim stanovnicima iz prapovijesti Zemlje. I ne samo to, Icke na osnovi višegodišnjih vlastitih proučavanja kulture, pisama, arheoloških ostataka, predaja, mitova i legendi, Biblije i kojekakvih tajnih spisa, ali i spoznaja do kojih su došli drugi istraživači tzv. alternativne povijesti te niza svjedoka, drži kako se gmazolika vrsta (Annunaki) održala hiljadama godina, sve do danas, i da potomci tih bića zapravo vladaju Zemljom. Oni su, tvrdi dalje Icke, običnom čovjeku nevidljivi, djeluju iz tzv. niže četvrte dimenzije, ali se njihova prisutnost manifestira na svakom koraku.

Da li ste razmišljali o tome ko je, u čije ime i zbog čega uspostavio pravila po kojima je sadašnje čovječanstvo osuđeno na samouništenje...

Čudne žarulje: Jedan od primjera kontrole putem pomno planiranih “dostignuća” savremene civilizacije, prema Ickeu, je i uvođenje štednih žarulja koje ima za cilj širenje SMART električne mreže u svakoj državi (zasniva se na WLAN mjeračima struje i mikroprocesorski kontroliranim kućanskim uređajima), a omogućava daljinsku kontrolu potrošnje električne energije, nadzor kućanstava iz jednog središta, ali i slanje subliminalnih poruka preko raznih frekvencija koje ti uređaji (uključujući i štedne žarulje) emitiraju tj. apsolutna kontrola svijesti i uma svakog pojedinca?!! I taman što ćete, možda, nakon detaljnog tumačenja neke od brojnih Ickeovih smjelih tvrdnji pomisliti – “Ovaj je lud koliko je težak!”, on će vam skresati u lice sljedeće: “Ako 'normalni' ljudi mene smatraju 'ludim', jer ne podržavam klanja djece po drugim državama, osuđujem pedofiliju, smatram da centralne banke Rothschilda uništavaju planetu, da

Nimroda i žene mu Semiramide. Najprovokativnija od svih Ickeovih teza, ujedno i najkontroverznija, pomno elaborirana kroz knjigu “Najveća tajna”, svakako je ona

Moć duha: Radost, mir, ljubav, suosjećanje

GMO i drugi oblici umjetnih organizama nemaju usporedbu s prirodnim - onda mi je drago da sam sve različito od 'normalnog', a naročito da sam za te normalne ‘lud'. Primjećujete li da sustav promovira nedostatak empatije i stida, kajanja kao nešto što je pozitivno? Psihopati drže ovaj svijet, a EVIL (zlo) zapravo je zrcaljeno LIVE (život) - zašto želimo biti u takvom odnosu vrijednosti? Pokrenula se civilizacija 'Igara gladi', kreiraju se megagradovi, uništava se sva ostala zemlja, baš kao da neko prilagođava planet drugačijem načinu života. Konačni cilj su transhumanizam i upravljanje putem umjetne centralizirane inteligencije i to će nas zauvijek udaljiti od beskonačne svijesti. Njihov bog je tehnologija i oni su automatizirani”.

Širenje “crnjaka”: Odgovarajući nekima, koji ga godinama prozivaju za stalno širenje “crnjaka”, Icke je na nedavnom megainventu poručio: “Misli pozitivno, nemoj poentirati na nesreće ovog svijeta, jer im to

daje dodatnu energiju! Ali otkad je to informacija postala negativna?! Negativna može biti jedino neinformiranost, informacija mi je uvijek poslužila samo kao alat, ne kao sredstvo raspoloženja. Možemo biti nojevi s glavom u pijesku koji se u svom dijelu iluzije usrećuju, a

rješava mržnjom već ljubavlju! Ratovi se ne rješavaju ratovima već mirom! Moramo vibrirati na frekvencijama ljubavi! Sjetite se ovoga - niko ne može vladati ukoliko se niko ne povinuje!' Budućnost je briga, prošlost je kajanje, živi SADA!”

Moramo vibrirati na frekvencijama ljubavi! Sjetite se ovoga - niko ne može vladati ukoliko se niko ne povinuje...

Samrtni hropac: Prema Davidu Ickeu, sada smo na pragu nove epohe, nove ere ljudskog iskustva i trenutno svjedočimo samrtnom hropcu starog sustava kontrole. Nije nikakvo čudo da su ljudi zbunjeni i smeteni zbog onoga što se zbiva u njihovom vlastitom životu i svijetu općenito, jer, kako on ističe, moramo još preći poveliki komad puta na kome ubrzano ulazimo u novi stadij – trenutak u kojem je buđenje čovječanstva neminovno. Na kraju njegovog tradicionalnog obraćanja javnosti dovoljno snažna je poruka završnog slajda. Uz fotos velikog lava, citirane su riječi legendarnog muzičara Boba Marleya: Nikad nećeš saznati koliko si zaista snažan, sve dok ti snaga ne preostane kao jedini izbor!

možemo uzeti stvari u svoje ruke i razotkriti iluziju!” Ističući kako više nema vremena za opravdavanja već samo za djelovanje, u osvrtu na ključnu poruku svoje knjige “Ljudski rode, ustani – ovaj lav više ne spava” Icke zaključuje da je rješenje u razvoju svijesti! Ovu tvrdnju on pojašnjava riječima: “Oni se boje našeg buđenja, našeg shvaćanja te perceptivne obmane! Radost, mir, ljubav i suosjećanje - time ćemo sve izmijeniti! Naša diskonekcija energetski gasi njihov program! Mržnja se ne

12. decembar 2014. Spektar, broj 27 33

NORVEŠKI RECEPT BLAGOSTANJA

PAMETNI, SKROMNI BOGATAŠI Norveška je uspjela da izbjegne „naftno prokletstvo“ koje nije poštedjelo većinu država kojima je samo puki sticaj prilika podario mogućnost da imaju više od drugih

ristian Midtoj je kuvar u jednom vrtiću u Oslu. Međutim, oni nije samo neko ko sprema jela, već vrhunski kulinar, majstor za specijalitete poput sašimija ili dinstane divljači koje priprema za svoje klijente uzrasta od jedne do šest godina. Njegova kuhinja smještena na otvorenom prostoru, inače centru dnevnog boravka, pod stalnom je opsadom veselih, gladnih i radoznalih mališana.

Visoke plate: Čak i u Norveškoj, četvrtoj zemlji na svijetu po visini bruto proizvoda, vrtići sa ovakvim specijalitetima na meniju nisu baš uobičajena stvar. Ipak, u državi gdje čak osamdeset odsto vrtića dobija državne subvencije, tih devedesetak eura koje moraju da

Jedna od mnogih naftnih platformi 34 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

izdvoje roditelji za ovakve gurmanluke, nisu preveliki udar na kućni budžet, tim prije što su zarade u Norveškoj veće za skoro pedeset procenata od prosječnih plata u Evropskoj uniji. To što je Norveška tako bogata, i nije nešto nepoznato. Ova zemlja je peta u svijetu po izvozu nafte, na čemu godišnje zarađuje čak 40 milijardi

U svim istraživanjima o visini zarada, Norveška zauzima i jedno od vodećih mjesta po ujednačenosti primanja njenih građana... dolara, ali tome treba pridružiti i dinamičnu, moćnu ekonomiju koja obezbjeđuje prosperitet čitavom društvu. Međutim, u svim istraživan-

jima o visini zarada, Norveška zauzima i jedno od vodećih mjesta po ujednačenosti primanja njenih građana. Kako uopšte Norveška upravlja svojim energetskim blagom, mogla bi biti poučna lekcija i za druge zemlje koje raspolažu sa takvim resursima. A, ona se najlakše uči ako se skokne sjeverno od Osla do luke Stavanger, u Sjevernom moru, u prestonicu naftne industrije ove zemlje.

Veliki skok: Dok nije otkrivena nafta 1969. godine, Stavanger je bio ribarska luka čiji se najbolji dani povezuju sa bumom u lovu haringi, koji se iznenada završio još davne 1870. godine. Neočekivani kolaps ribolova ostavio je ovaj grad, ali i samu Norvešku, sa potpuno beskorisnom flotom drvenih jedrenjaka i ruiniranom poljoprivredom koja je bila daleko iza susjeda, koji su već uveliko koristili blagodeti ubrzane industrijalizacije u toj oblasti. Međutim, nafta je sve izmijenila. „Životni standard u Norveškoj je 1960. godine bio za 30 do 40 procenata niži od švedskog ili danskog“, priča Bruno Gerard, iz Poslovne škole iz Osla. „Trenutno, naš standard je suštinski viši od obje ove zemlje.“ Znaci napretka vidljivi su svuda oko Stavangera koji je od grada od 90.000 ljudi iz šezdesetih, prerastao u regionalni centar za više od 200.000 stanovnika. U stavangerskoj luci leže usidreni džinovski brodovi izrađeni u obližnjem brodogradilištu za potrebe naftnih platformi, u gradu je 10.000 studenata, podignuta je

nova koncertna hala i nekoliko muzeja, dok se u neposrednoj blizini protežu ogromne staklene bašte u kojima na vještačkom svjetlu, tokom dugih, tmurnih zima, sazrijeva svjež paradajz.

Naftni cunami: Slični prizori mogu se vidjeti duž čitave zapadne obale Norveške, gde je raštrkano 70 naftnih platformi. Mada je naftna industrija pretvorila pet miliona Norvežana u bogataše, to nije bio put bez brojnih izazova. Mnoge druge države iskusile su na svojoj koži kako nafta može da napravi potpuni haos u njihovim ekonomijama, učvršćujući ovaj bogati izvozni sektor dok su se potpuno urušavale ostale grane, tako da je ovaj fenomen dobio i svoje ime – „holandska bolest“. Ali nakon toga, šteta koja su pretrpeli Norvežani, ostavila je trajni strah od cunamija naftih prihoda duboko u njihovim srcima. Stoga je Norveška odlučila da uradi ono što Irak ili drugi izvoznicima nafte nikada nisu pomislili da učine: utvrdila je limit prihoda od nafte koji mogu da se ulažu u ekonomiju. Na samom početku, Vlada te zemlje je odlučila da čitav profit koje su ostvarile državne kompanije od nafte investira u istraživanja novih izvora, ali se i tu, neočekivano, pojavio krajnje neobičan problem: 1995. godine zarada je bila mnogo veća od onoga što je moglo da se apsorbuje ulaganjima, tako da je Norveška bila prinuđena da napravi poseban državni fond u kome bi čuvala profit od nafte daleko od uticaja na ekonomiju zemlje, proglašavajući ga imovinom budućih generacija Norveške. Nakon toga je Vlada posebnom odlukom zabranila sebi da koristi više od četiri procenta tog novca za ulaganje u postojeću infratrukturu

Slika norveške idile

ili druge javne projekte, i svu zaradu investirala u poslove u drugim državama, sklanjajući sama od sebe pozamašnu zaradu od nafte.

Solidarna nacija: Stručnjaci ne mogu da kažu koliko će još dugo Norveška raspolagati svojim Norveška ima jaku tradiciju jednakosti, koja seže sve do vikinških vremena, kada su se grupe slobodnih ljudi povezale pod vođstvom harizmatičnog lidera... dragocjenim energetskim resursima, s obzirom da neki od njih primećuju izvjesno smanjenje u kapacatetima nalazišta od 2000. godine, bez obzira što su otkrivene i neke nove bušotine 2011. Neki od njih smatraju da će nafte biti još 50 godina, a gasa još najmanje jedan vijek, dok drugi procjenju da su te zalihe duplo manje. I jedni i drugi ističu da su norveški političari odgovorni, inteligentni i disciplino-

vani, jer im je potpuno jasno da će u jednom trenutku konačno presušiti ovaj izvor bogatstva. No, bez obzira na sve to, i dalje ostaje ključno pitanje – kako su Norvežani baš toliko uspješni u svom upravljanju naftnim blagom? Neki od odgovora sigurno leže u istoriji Norvežana kao male nacije sa jakom tradicijom jednakosti koja seže sve do vikinških vremena kada su se grupe slobodnih ljudi povezale pod vođstvom harizmatičnog lidera, kako bi svi zajedno lakše izašli na kraj sa partnerima u pomorskoj trgovini i, samim tim, podjeli profita. Za dobre pozvaoce tamnošnjih prilika to uzajamno povjerenje koje se razvijalo godinama, ali i odgovorni politički lideri, upravo su doveli do toga da Norveška postane jedna od najpoželjnijih država za život, ali i da, što je najvažnije, izbjegne „naftno prokletstvo“ koje nije poštedjelo većinu država kojima je samo puki sticaj prilika podario mogućnost da imaju više od drugih. Čarls Reknagel 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 35

KAKO POBIJEDITI SIDU

NADA STIŽE IZ ŠPANIJE Španski ljekari su uspješno liječili pacijenta oboljelog od side. Sogaard i njegov tim sa danskog Aarhus-Univerziteta također nešto “kuhaju”, a napreduju i Amerikanci

reko 35 miliona ljudi boluje od side, objavljeno je u izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, koji se odnosio na 2013. godinu. No, ljekari u Španiji su, kako se čini, pronašli put kako da pomognu pacijentima. Jedan 37-godišnjak, koji se 2009. godine zarazio virusom HIV-a, liječen je na Katalonskom institutu za onkologiju. Dobio je transfuziju krvi iz pupčanih vrpci ljudi koji su genetski rezistentni na virus HIV-a. Oni u sebi nose genetsku mutaciju, koja sprječava da virus AIDS-a dospije u ćelije njihovog organizma.

Stoga tim Rafaela Duartea oprezno barata pojmom "izlječenje". Redovni pregledi navodno izliječenih pacijenata su jedna od najvažnijih komponenti u borbi protiv AIDS-a. Opaka bolest se uvijek može pojaviti iako se mjesecima ili godinama činilo da je pobijeđena. Naučnik i ekspert za AIDS Ole Schmeltz Sogaard sa AarhusUniverziteta iz Danske smatra da

Težak udarac: "Nakon transfuzije krvi iz pupčanih vrpci kod pacijenta više nismo mogli pronaći virus side", izjavio je Rafael Duarte, direktor programa za transfuziju krvi Instituta u Barceloni. Na žalost, ljekarima nije uspjelo da kod ovog tzv. Barcelona-pacijenta sprovedu dalja istraživanja, kako bi utvrdili da li je virus zaista zauvijek pobijeđen. On je umro tri godine nakon toga, tokom liječenja limfoma. Limfom je naziv za primarni tumor čije ćelije potiču iz limfocita, ćelija imunološkog sistema. Izrasline nastaju u limfnim čvorovima, što se prezentira kao povećanje ili tumor limfnog čvora. Zbog ovog tumora on je i liječen u Katalonskoj bolnici za bolesti raka.

je potreban duži vremenski period bez pojavljivanja bolesti, kako bi se moglo reći da je pacijent izliječen.

36 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

Nakon transfuzije krvi iz pupčanih vrpci kod pacijenta više nismo mogli pronaći virus side, izjavio je španski ljekar...

"Kod raka se govori o periodu od pet godina, to bi tako trebalo biti i kada je u pitanju HIV, pola godine jednostavno nije dovoljno", kaže Schmeltz. To je na bolan način pokazao slučaj američke bebe.

Pritajeni virus: Takozvana "Mississippi Baby" rođena je 2010. godine. Njena majka je bila HIVpozitivna. Ljekari su bebi dali antiretroviralnu terapiju, kako bi suzbili virus. Nakon 18 mjeseci, familija je prekinula terapiju. Deset mjeseci nakon toga, nalazi krvi nisu pokazivali virus niti antitijela. Činilo se da je djevojčica izliječena. Ali, u julu 2014, 27 mjeseci nakon što djevojčici nisu davali medikamente, nada u izlječenje je propala. Prilikom jednog rutinskog pregleda ljekari su ustanovili da je količina virusa u krvi ekstremno povećana. Povratak bolesti doživljen je kao veliki udarac. Tim prije što su doktori krenuli sa kovanjem

Doktorica Hannah Gay, koja je liječila "Misisipi-bebu"

Za Afriku je posebno važan lijek protiv side

planova za liječenje druge djece, koja su zaražena virusom side. Sada oni moraju krenuti od početka. Problem je što se virus sakrije u ćelijama, tako da ga doktori ne mogu vidjeti. Tada ni medikamenti ne mogu djelovati. Beba iz Misisipija ponovo je počela dobijati lijekove, nakon što je utvrđen virus u krvi. To je neophodno jer prethodna terapija nije uticala na sakrivene ćelije virusa. Oni su se tako nesmetano začahurili u tijelu i jednoga dana, nakon dužeg perioda neuzimanja lijekova, ponovo izazvali bolest. Sogaard i njegov tim sa AarhusUniverziteta su možda pronašli put, kako da riješe problem. Metoda koju su u tu svrhu otkrili naziva se "kick and kill", u slobodnom prevodu "izbaciti i ubiti". Kada pacijent, zaražen HIV-om, dobro reaguje na antiretroviralnu terapiju, u njegovoj plazmi se ne mogu izmjeriti ostaci virusa, ali je HIV ipak i dalje prisutan u pacijen-

tovoj DNK, navodi Sogaard i naglašava. "Mi to nazivamo zamrznuta ili umirena infekcija. Kada pacijent prestane da uzima medikamente, virus se reaktivira. Stoga je neophodna doživotna terapija,

Ako smo u stanju da virus istjeramo iz skrovišta, onda imunološki sistem može da prepozna problem i da uništi ćelije kako bi se virus držao u šahu." Ali uz pomoć metode "kick and kill" to bi uskoro mogla biti prošlost. "Imunološki sistem ne može da prepozna skrivenu ćeliju sa HIVom u vašoj DNK i da je razlikuje od slobodne", kaže Sogaard. "Ali ako smo u stanju da virus istjeramo iz skrovišta, onda imunološki sistem može da prepozna problem i da uništi ćelije HIV-a."

Kick and kill: Trik se, dakle, sastoji u tome da izbacimo virus

HIV-a iz DNK i da ga dovedemo na površinu ćelije kako bi se mogao prepoznati i ubiti. Sogaard sada radi na tome i pokušava napraviti mješavinu lijekova, koja bi dovela ne samo do izbacivanja virusa iz DNK već i uništavanja bolesne ćelije. Ako bi uspjeli da ostvare svoj cilj, metoda "kick and kill" bi se mogla primijeniti u cijelom svijetu u liječenju AIDSa. Sogaard kaže da se ova metoda može efikasno primjeniti i da je podesna za afrički kontinent. To je jako važno, jer je tamo HIV prisutniji nego bilo gdje drugo na svijetu. Sogaard polaže velike nade u liječenje side. On kaže: Sa znanjem koje sada imamo, za mene nema razloga da ne vjerujem da ćemo u periodu od pet do 10 godina biti u stanju da pobijedimo ovu opaku bolest. Optimista sam i prilično sam siguran da ćemo ostvariti cilj: liječenje pacijenata zaraženih virusom HIV-a. Carla Bleiker/DW 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 37

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

GLAS KOJI TRAŽI JEKU Veliki pjesnik, svjetski čovjek, boem do daske, nije dugo živio u Sarajevu, ali jeste dovoljno da u njemu ostavi dubok trag, da po njemu nazivamo i ulice i škole

ođen kao Augustin Ujević u Vrgorcu, Hrvatska, 1891. godine, školuje se prvo u Imotskome i Makarskoj, a potom u splitskoj klasičnoj gimnaziji. Ondje se priprema za svećeničko zvanje, ali skida habit 1907. i odlazi iz sjemeništa. Drugujući s Antunom G. Matošem u Zagrebu, kao student klasične i hrvatske filologije i filozofije, započinje svoje književno djelovanje.

Na tragu Matoša: U književnosti se Tin javio 1909. sonetom “Za novim vidicima” u časopisu Mlada Hrvatska. Nakon javne polemike 1911. Godine, prekida druženje s Matošem. U to vrijeme mijenja svoja politička stajališta pa dotadašnji pravaš postaje zagovornikom ujedinjenja Hrvata i Srba. Uoči Prvoga svjetskog rata živio je u Dubrovniku, Šibeniku, Zadru i Rijeci, a najduže u Splitu. Za njegov je pjesnički put, ali i za njegova politička opredjeljenja, presudan boravak u Parizu od 1913.-1919. Godine. Nakon Matoševe smrti objavljuje ogled o njemu u Suvremeniku, a iste, 1914. godine, objavljen je i glasoviti zbornik Hrvatska mlada lirika u kojem je tiskano deset Ujevićevih soneta. Tu ranu fazu njegova pjesništva obilježavaju matoševske teme, stil i oblik stihova. Motivi su uglavnom domovinski i hrvatski, osobita se pažnja 38 Spektar, broj 27 12. decembar 2014.

posvećuje kultu forme - čvstoća stiha i strofe, sonetni oblik, pravilan trohejskodvanaesterački stih.

Pariški stihovi: Pjesnički je obrat nastupio već u prvim samostalnim zbirkama - Lelek sebra, 1920. i Kolajna, 1926. U njima su skupljene pjesme koje su nastajale za boravka Boem, poliglot i erudita napisao je svoje blistave stranice onda kad su njegov život i poezija bili nerazdruživo sjedinjeni... u Parizu, pa su teme vezane uz osobna ljubavna i politička

Vino, cigareta i - bujna mašta

razočarenja, uz apokaliptično predratno i ratno vrijeme. Pjesme su to nabijene unutrašnjim, intimnim doživljajima svijeta i sebe, a prije svega patnje i bola. U tom je razdoblju nastao veliki dio njegove lirike, pa i neke od Ujevićevih najpoznatijih pjesama: Svakidašnja jadikovka, Molitva iz tamnice, Vivijani. Simbolistička je njegova poezija i u zbirkama koje slijede (Auto na korzu, 1932., Ojađeno zvono, 1933. i Žedan kamen na studencu, 1954.), no u njima je istovremeno vidljiv i bitan pomak - misaonost prevladava nad osjećajnošću. Nakon Pariza, Ujević je živio u mnogim gradovima (Beograd, Split, Zagreb, Sarajevo), neprestano lutajući i boemski tražeći mjesto pod suncem. Poliglot

i erudit, prevodio je s više jezika, a osim poezije pisao je eseje, feljtone, prozne zapise i studije o domaćim i stranim autorima. Prozni su mu tekstovi skupljeni u dvjema zbirkama - Skalpel kaosa, 1938. i Ljudi za vratima gostionice, 1938.

Bez riječi: Tin Ujević je poznat po brojnim zgodama i anegdotama. Ovdje navodimo samo neke: - Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio lokalni policajac. No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku, počeo se žurno ispričavati. "Ma ne morate mi se ispričavati", rekao je Tin, "iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara", aludirajući na beskućnika koji je spavao pod klupom. - Tin nije volio sudjelovati u razgovorima, za vrijeme brijanja u brijačnici. Svejednako, brijač mu je često dosađivao forsiranim razgovorima. Jednom ga brijač upita: "Kako hoćete da vas obrijem?". - "Bez riječi" - odgovori mu mirno Tin. - Ujevića, koji je ostao neženja do kraja života, neki prijatelji upitaše zašto se ne ženi. "Ljudi se trebaju ženiti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju" - odgovori im Ujević. - Kako je Tin bio iznimno domišljat i lucidan dobro prikazuje sljedeća anegdota. Jedan veseljak iz njegovog društva, vidjevši ga kako s praznom čašom stoji u gostionici, prišao mu je i rekao: "Slaži nešto na brzinu i platit ću ti špricer." Tin ga i ne pogleda i već mu preko ramena dobaci: "Ne, prijatelju, rekao si dva!". Jablan u svemiru: Nezaboravan je i nekrolog koji je u časopisu “Delo”, nakon Tinove smrti u decembru 1955. godine, objavio pjesnik Jure Kaštelan: Kojim riječima, ovako prigodice, govoriti o pjesniku Ujeviću? Nisam bio uz Tina u tragičnoj, a

Iz Tinovih zagrebačkih dana

jedva primjetljivoj, njegovoj borbi sa smrću. Ali i u onih nekoliko kratkih, i kao slučajnih, posjeta riječ je vodio život iako smo svi (a on najdublje i najpouzdanije) znali da se polip razaranja zario u krvotok i u disanje. Tin je savladao smrt, preskočio je, zatvorio se u tišinu i mir, u unutrašnji grč, u sebe samoga, u život, kao maslina ili kamena litica u noć. A i sad, kad je

Nakon Pariza, Ujević je živio u mnogim gradovima (Beograd, Split, Zagreb, Sarajevo), neprestano lutajući i boemski tražeći mjesto pod suncem... mrtav, vidim ga samo živog. Jednu gromadu koja lebdi. Visoki razgranati jablan u svemiru. Raširio je krila. Prevladao je, prevario je smrt dobacivši joj ugljen, a zapaljenu glavnju nemira i riječi darovao je životu. Mudri, djevičanski, pobješnjeli, krotki,

mračni, bezumni i trijezni, u sukobu i u jedinstvu, u stvarnosti, iznad, iza i ispred nje, pribijen na križ bez odgovora. Razapeta Afrodita. Javio se u književnosti skoro na samom početku ovog našeg stoljeća. Od tada leleče i zvoni, pobunjena, zvučna, ojađena, mukla, mirisna, mnogobrojna, elementarna, razorna riječ, koja nalazi smisao u sebi samoj, koja se umnožava, relativna u svim dimenzijama. Savremeni naš Muzagetes, nevjerni vjernik, vitez mučeništva, heautonthimenumeros, boem, poliglot i erudita, sa ožiljcima sukoba i okršaja na skrivanu licu, napisao je svoje blistave stranice onda kad su njegov život i poezija bili nerazdruživo sjedinjeni. Vidovit i vitalan, pomnožen sa svijetom, on je, kad to jeste, najživotniji i najmoderniji naš pjesnik, slobodan kao bura i rodan kao zemlja. Glas njegov još traži jeku, zaključuje Kaštelan. 12. decembar 2014. Spektar, broj 27 39

OD ^EGA Ĺ˝IVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com magazinspektar.blogspot.com