Spektar broj 26 by magazin Spektar

KO SU AVATARI: BOG NA ZEMLJI

Broj 26

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 5. 12. 2014.

OHRABRUJUĆE ISTRAŽIVANJE

MOGUĆA JE OBNOVA POVJERENJA!? VLAST: SPOSOBNI BJEŽE OD FUNKCIJA

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

SOCIJALDEMOKRATE SE UJEDINJAVAJU

JO[ JEDNA ŠUPLJA PRI^A

Ujedinjavanje SDP-a i USD-a je samo način uhljebljivanja nekolicine ljudi, kojim usput treba stvoriti dojam Str. 10 ukrupnjavanja ljevice, tvrdi Slavo Kukić

SPOSOBNI LJUDI BJEŽE OD VLASTI

NI FUNKCIJE NISU ŠTO SU NEKAD BILE

Uz sve negativniji odnos javnosti prema vlasti, nestabilnost vlada, čiji su se sastavi u posljednjem mandatu često mijenjali, uzrok je zbog kojeg mnogi sposobni ljudi danas odbijaju ministarske i slične Str. 6 ponude

KO SU I ŠTA SU AVATARI?

BOG NA ZEMLJI

Uloga Avatara kao Bogočovjeka i Silaznika nije da presiječe, već da preinači, probudi, preodgoji, da probudi u čovjeku ono bitno, ono što čovjek u sebi nosi kao rješenje; svaki čovjek, bio on akademik, Str. 32 nepismenik, svećenik, ratnik

JEDNO OHRABRUJUĆE ISTRAŽIVANJE

GRA\ANI KAŽU DA JE OBNOVA POVJERENJA MOGU]A

U jednom od najvećih poslijeratnih istraživanja, organizovanog u 13 bh. gradova, 77 posto ispitanika dalo je podršku izgradnji međusobnoga povjerenja i pomirenja, unatoč strašnim posljedicama rata u BiH Str. 27

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Sudbina romske djece je da odrastaju na ulici, često u prosjačenju. No, ima i onih koji biraju drugi način, koji je u početku možda teži, ali dugoročno daje bolje rezultate. Među njima je djevojčica iz Tuzle, Bahrudina Ramić, koja je uz maminu podršku završila školu, upisala se na fakultet i danas pomaže mlađima da spoznaju da život na ulici nije jedina opcija i da imaju mogućnost izbora. Kada se prisjeti svoga djetinstva, Bahrudina Ramić kaže da nije moglo biti teže. Siromaštvo i oskudica bili su ono sa čime je odrastala. „Znala sam da dođem mami i da plačem i kažem joj kako moja prijateljica ima mobitel, a ja nemam. Mada danas, s ove tačke gledišta, u potpunosti razumijem moju mamu jer situacija je bila teška, ali eto – dijete kao dijete, bilo mi je teško“, kaže Bahrudina. I mi smo djeca, kaže heroina ove priče. Ako imamo malo tamniju boju kože nismo drugačiji. I mi volimo, želimo igru i vapimo za šansama. Melisa Grebović, koordinatorica u Udruženju “Zemlja djece” u Tuzli, za Bahrudinu ima samo riječi hvale. Melisa kaže da Bahrudina svoju šansu nije željela ispustiti. “Bahrudina je jedan svijetli primjer. Od jedne djevojčice koja je došla u naš Centar po savjet i podršku izrasla je u ozbiljnu djevojku i danas je čak uposlenica Udruženja. Bahrudinu vidim kao uspješnu ženu koja će biti zvijezda vodilja svim drugima mladim osobama. Ja nju vidim s diplomom fakulteta”, navodi Melisa Grebović. I Bahrudinini nastavnici, ali i djeca kojima često pomaže, kažu da je Bahrudina danas neko. Sada i njena hrabra mama može odahnuti. 4 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

SLIKA BIJEDE

Vrijednost prodaje poljoprivrednih proizvoda na tržnicama u Federaciji BiH u oktobru ove godine iznosila je 2.278.218 KM, što je za 224.775 KM ili 8,98 posto manje u odnosu na oktobar 2013. godine, podaci su Federalnog zavoda za statistiku. U ukupnoj prodaji poljoprivrednih proizvoda na tržnicama, posmatrano po grupama proizvoda, povrće je učestvovalo sa 41,01 posto, voće sa 18,17, perad i jaja sa 16,74, a krompir sa 7,29 posto. Kad bismo ovakve podatke imali i za velike tržne centre, pogotovo bismo imali jasnu sliku bijede koja sve više osvaja BiH. I kojoj se ne vidi kraj!

EVROPSKI ZASTOJ

Izgledi za ulazak u EU, iako neće biti proširenja u narednih pet godina, podstiču strukturne reforme i demokratizaciju u zemljama na putu ka EU, istakao je komesar EU za susjedstvo i proširenje Johanes Han. "Međutim, to ne znači da usporavamo pregovore. Upravo suprotno. Uradiću sve što je u mojoj moći i EU će nastaviti da pruža svaku moguću vrstu podrške da u tim zemljama napreduju neophodne reforme", istakao je Han. Na pitanje da li će zemlje Balkana na putu ka EU biti razočarane što u idućih pet godina neće biti prijema, on je odgovorio da nijedna od tih zemalja neće biti spremna za ulazak u EU do 2019. i da to potvrđuju oktobarski izvještaji o napretku.

A hoće li tada uopšte biti EU, Hana niko nije pitao, ali mnogi analitičari već su blizu zaključku da će se vrlo skoro, od proširenja, priče preusmjeriti na suženje, možda i na nestanak Evropske unije.

NAŠE HEROINE

Kada bi se životne priče Aide Hadžalić iz Foče, Amele Hodžić iz Prijedora i Dženite Abaza iz Sarajeva prenijele na filmove, bili bi to hitovi nad hitovima. Njih tri su s roditeljima 1992. otišle u izbjeglištvo u Švedsku, a danas su među vodećim političkim ličnostima i “drmaju” tom zemljom. Iza uspjeha koje su postigle stoji rad i ništa više – same su se borile i “gurale”. Sve što su pregrmjele u životu ne zaboravljaju, od spašavanja golog života u BiH, preko stalnog učenja i rada u Švedskoj, a morale su biti barem pet puta uspješnije nego Šveđanke, do dolaska na visoke političke funkcije. Zanimljivo je da su sve tri članice Socijaldemokratske partije Švedske. Aida Hadžalić postala je poznata i u svojoj domovini nakon što je nedavno izabrana za ministricu obrazovanja Švedske. Amela Hodžić ima 40 godina i nedavno je izabrana za ministricu u vladi regije Skane, točnije Južne regije Švedske. Na taj položaj došla je s funkcije šefice Ureda gradonačelnika Malmea. Prošlog mjeseca je i 51-godišnja Dženita Abaza iz Sarajeva zauzela visoku funkciju – izabrana je za gradonačelnicu grada Kalmara. Ekonomistica je, a specijalnost su joj socijalna i pitanja tržišta rada. - Svakako da sam ovaj izbor doživjela kao veliku počast i još veću odgovornost. Za priče nemam

vremena, nema od njih ni koristi, vrijedi samo ono što radim i što ću uraditi. Ali, moram reći da ovo shvaćam i kao priznanje svim Bosancima i Hercegovcima koji su se uspješno etablirali u društveni život Švedske – kaže Abaza. Aidi, Ameli i Dženiti svakako treba dodati i Bosanca Jasenka Omanovića – on je po treći put zaredom kao socijaldemokrat izabran za zastupnika u Parlament Švedske, Riksdag, i slovi za jednog od najpoznatijih i najuspješnijih švedskih političara.

RUSIJA NIJE JUGOSLAVIJA

U obraćanju naciji i predstavnicima oba doma ruskog parlamenta, Vladimir Putin je optužio Zapad za „cinično i agresivno" ponašanje prema Rusiji, da pokušavaju da razbiju Rusiju kao što su Jugoslaviju 1990-tih, ali da neće uspjeti. Aneksiju Krima je obrazložio time da je to poluostrvo za Moskvu „sveta zemlja„ kao Jerusalim za Muslimane i Jevreje. Ukrajinska tragedija, prema Putinu, pokazuje da je ruska politika „ispravna“. Ipak je poručio da hoće saradnju sa Zapadom i da se Rusija mora okrenuti ekonomskom rastu. I ostatak Putinovog borbenog govora, koji je trajao duže od sat vremena, u direktnom TV prenosu ruskih, ali i svjetskih medija, prekidan je apaluzima prisutnih. Putin je iskoristio priliku da još jednom optuži Zapada za cinično i agresivno ponašenje prema Rusiji. "Iako smo naše rivale u prošlosti tretirali kao bliske prijatelje i skoro saveznike da bismo pojačali borbu protiv terorizma u Rusiji, razmjenom informacija, politički i finasijski te sredstvima službi bezbjednosti - nije bilo nikakave sumnje oko toga da su

oni željeli da primijene jugoslovenski scenario dezintegracije i raspada i u našoj zemlji, sa svim tragičnim posljedicama za narod Rusije. Nisu uspjeli. Mi im to nismo dozvolili", rekao je Putin.

NOVA AFERA

Prema posljednjem finansijskom izvještaju rafinerije nafte ˝Brod˝ iz Bosanskog Broda, ova kompanija je treći kvartal ove godine zabilježila gubitak veći od 13,5 miliona eura, pa je akumulirani gubitak sada premašio 265 miliona, dok su dugoročne obaveze porasle na više od 326 miliona eura. Ekonomisti ističu da je na sceni još jedna afera Birač, a upućeni u privatizaciju naftne industrije RS-a kažu da je od početka sve obavijeno velom tajne. Prema podacima iz novog finansijskog izvještaja vidljivo je da za ovu kompaniju nema spasa, jer je akumulirani gubitak od 265 miliona eura značajno premašio vrijednost osnovnog kapitala Rafinerije, koji iznosi 212 miliona. Od 362 miliona dugoročnih obaveza, rafinerija čak 252 miliona duguje povezanim pravnim licima, od čega najviše ˝Optima grupi˝, čiji je stoprocentni vlasnik ˝Neftegazinkor˝, koji je ujedno i većinski vlasnik rafinerija u ˝Brodu˝ i ˝Modriči˝. I dok rafinerija u Brodu ima akumulirani gubitak od 265 miliona eura, istovremeno ˝Optima grupa˝ ima više od 600 miliona eura godišnjeg prometa. ˝Ono što nas najvjerovatnije očekuje je to da će sadašnji vlasnik rafinerije kad tad isporučiti čitav problem poreskim obveznicima RS.”

FUJ!!! MUP RS-a je u proteklim danima kontaktirao portal Klix.ba i pozivao njegove urednike na informativni razgovor u Banju Luku. Tačnije, pokušali su izvršiti pritisak na redakciju da otkrije izvore i način na koji su došli do audiosnimka premijerke Željke Cvijanović koji pokazuje kako ona “kupuje papke radi formiranja većine u Narodnoj skupštini RS-a”. Kao i svim građanima, dužnost nam je da sarađujemo s policijom, ali ne i da trpimo pritiske, poručuju iz Klixa. Istražitelji su policijskim metodama pokušali od novinara izvući ime izvora preko kojeg je Klix.ba došao do spornog snimka koji je uzdrmao tamošnju javnost, pogotovo vladajuću elitu. “Nakon što smo im kazali da ne namjeravamo otkrivati izvor, istražitelji su pokušali citiranjem zakona po kojem smo, navodno, krivično odgovorni i po kojem nam, navodno, prijeti zatvorska kazna. S obzirom na činjenicu da kao novinari imamo potpuno pravo na zaštitu našeg izvora, ovaj informativni razgovor smo shvatili kao ozbiljan pritisak na medije i svakako ćemo tražiti zaštitu novinarskih udruženja i drugih institucija u BiH”, saopštio je popularni portal. Oni istovremeno poručuju da nikada neće otkriti svoje izvore, pod bilo kakvim pritiskom. Također, uposlenici portala Klix.ba u svakom momentu će postupiti u skladu sa zakonom i kao građani se odazvati na poziv policije. Ovim povodom u javnosti se oglasilo niz javnih ličnosti, udruženja, medija, novinara... “Spektar” se takođe pridružuje onima koji osuđuju harangu koju kolegama iz Klixa priređuje Dodikova policija. 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 5

SPOSOBNI LJUDI BJEŽE OD VLASTI

NI FUNKCIJE NISU ŠTO SU NEKAD BILE Uz sve negativniji odnos javnosti prema vlasti, nestabilnost vlada, čiji su se sastavi u posljednjem mandatu često mijenjali, uzrok je zbog kojeg mnogi sposobni ljudi danas odbijaju ministarske i slične ponude

olitika je u Bosni i Hercegovini oduvijek bila gruba, rizična, a političari su među građanima, osim kraćih perioda, uglavnom bili nepopularni, čak i omraženi. I pored toga, politika je magnetski privlačila ambiciozne ljude visokog društvenog statusa da u njoj potraže svoje mjesto. Manje ih je na to nagonila mogućnost da se kreativno iskazuju, da među ljudima uvećavaju ugled, te da potvrđuju svoje sposobnosti rukovođenja. Privlačna moć politike uglavnom se temeljila na privilegijama i visokim zaradama koje ona donosi, na sticanju uticaja u društvu koji se potom obilato naplaćuje. Imovinski kartoni u Centralnoj

Ugled vlasti pao je na niske grane 6 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

izbornoj komisiji uvijek su potvrđivali da je politički angažman godišnje donosio veću zaradu i od dionica u jakim kompanijama.

Slatki mamci: Nešto od imetka koji se sticao kroz politiku legalnoga je karaktera: primanja su na

U politici više nema dovoljno sigurnosti, funkcije se pretvaraju u neku vrstu ringišpila: čas visoko letiš, sa titulom i privilegijama, a potom si na goloj ledini... gotovo svim funkcijama visoka, troškovi života često se prebacuju

Piše: Vlastimir Mijović na državne organe u kojim se radi, pa se koriste njihovi automobili, stanovi, naknade za odvojeni život, dnevnice za putovanja, razni honorari za izmišljene i druge komisije. O sivom sektoru i da ne govorimio. S pravom se pretpostavlja da političari najviše zarađuju manipulirajući svojim značajem u vlasti, preko koje mogu mnogim kompanijama da omoguće posao i sticanje novčane koristi. Lakše se zapošljavalo i rodbinu, a nerijetki su „pokloni“ kojim se ta njihova usluga naplaćivala. Napokon, unosne pozicije dobijale su se i nakon mandata u državnim organima, na čelu raznih javnih preduzeća, zavoda i ustanova naslonjenih na državu. Iskazivalo se to, za one u poodmakloj dobi, i u povlaštenim uslovima za penzionisanje i u uvećanim iznosima čekova koji su bili namijenjeni toj vrsti umirovljenika.

Kadrovske križaljke: Tako je bilo. I više, izgleda, nije. Jedan od problema s kojim se stranke danas suočavaju, nakon oktobarskih izbora, kada treba formirati razne vlade, upravo je taj da privole ljude da se prihvate neke funkcije, posebno na kantonalnim i opštinskim nivoima, ali i na entitetskim, odnosno na državnoj razini. Mušterija za funkcije, naravno, ima mnogo, ali ovdje ne govorimo o

Kako zadovoljiti ogorčene građane

onima koji, od potrebnih uslova, ispunjavaju samo jedan – želju, odnosno ambiciju. Od politike sve više okreću leđa iole sposobni ljudi, sa imalo stručnih kvalifikacija i ugleda stečenog u poslu kojim su se prethodno bavili. Stoga je i za stranke postala živa muka da, kad dobiju pravo na imenovanje svojih ljudi u vlast, pronađu odovarajuće ličnosti. Sve ovo primjetno je i u kadrovskim križaljkama koje se prave ovih dana. Potencijalnim ministrima i predsjednicima u sjećanju je svježe vrijeme od izbora iz 2010. godine, nakon kojih su vlade padale kao gnjile kruške. Nema nikakvih garancija da tako neće biti i u mandatima koji se sada kroje, a u čiju dugovječnost već sada mnogi otvoreno sumnjaju. Mali su, naime, izgledi da se dramatično sniženi životni standard brzo podigne, da se stvore nova radna mjesta, da u društvu zavlada red i mir... Sve govori da nam predstoje vjerovatno najteže poratne godine.

Opasni ringišpil: Pametnom čovjeku to je dovoljan signal da u politici više nema dovoljno sigurnosti, ne zna se do kada će čija svijeća da gori. A to znači da se i funkcije pretvaraju u neku vrstu ringišpila: čas visoko letiš, sa titu-

lom i privilegijama, a potom si na goloj ledini, bez ičega. Možete zamisliti čovjeka koji napušta dobar posao, a većina sa takvoga dolazi, da bi postao ministar, a nakon nekoliko mjeseci tu dužnost gubi i tamo gdje je ranije bio često ne može da se vrati. To danas imaju na umu mnogi ljudi, koji se kriju od stranačkih šefova i kadrovika, nimalo željni avanturizma u vlasti koja je postala krajnje nestabilna i nepopularna.

Leđa funkcijama pogotovo okreću ljudi iz privatnoga biznisa, koji ne žele da ostavljaju u rizičnoj situaciji svoje kompanije, u kojim su uglavnom većinski ili jedini vlasnici... Još je tu jedan važan razlog. Koliko god funkcionerske plate bile veće od glavnine ostalih, one su posljednjih godina ipak padale. Počesto se dešava da se nudi ministarski i sličan posao na kojem je plaća niža od one koju je čovjek prethodno imao. Leđa funkcijama pogotovo okreću ljudi iz privatnoga biznisa, koji ne žele da ostavljaju u rizičnoj situaciji svoje kompanije, u kojim su uglavnom većinski ili jedini vlasnici.

Stari „majstori“: Jasni su razlozi zbog kojih politika više nije magnet za istaknute pojedince. Jasna je i posljedica: pošto neko ipak treba zasjesti u fotelje, na ta mjesta dolaze osrednji ili još manje sposobni ljudi. Naravno, time i vlast, ionako decenijama neefikasna i nespretna, postaje još manje stručno sposobna da vodi državne poslove. Stvarnost nam nije nimalo prijatna, ali budućnost može biti još i lošija. Na nju neće utjecati samo nestabilnost i često personalno mijenjanje vlada i drugih rukovodstava, nego i činjenica da političari, ionako nepopularni, postaju još manje cijenjeni, čak i omraženi. To će od vlasti dalje da odmiče kvalitetne ljude i da nas suoči sa situacijom da ne znamo kako i s kim izaći iz krize, kao što godinama ne znamo. Proces formiranja nove vlasti ozbiljno se zahuktava. Javnost, pa i stranke, željni su novih lica, istinskih eksperata, ljudi koji se mogu pohvaliti svojim društvenim ugledom. Plašim se da će to, ipak, ostati sanak pusti, da će nove vlade uglavnom biti popunjene starim kadrovima, koji su malo dobroga ostavili iza sebe, pa se teško nadati da će baš sad u njima proraditi ono što je godinama spavalo ili što u sebi nikad nisu ni imali. 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 7

KORUPCIJA CVJETA LI CVJETA

ZALUDNO KUKUMAKANJE Od korupcije strada samo siromašni dio stanovništva, koji nema novca za potkupljivanje. Stoga je borba protiv korupcije, ustvari, borba protiv siromaštva

osna i Hercegovina nalazi se na 80. mjestu među 175 zemalja svijeta prema uočenom nivou korupcije. U odnosu na 2013., kada smo bili na 72. mjestu, ove godine smo nazadovali na toj listi beščašća. Kao najveće krivce u Transparency international BiH navode, naravno, ovdašnje političare, koji su i sami korumpirani. Od najavljivanih „cunamija“ nije bilo ništa, iako su u nekim oblastima učinjeni pomaci. No, na drugim mjestima mito je u međuvremenu još više učvršćeno i rašireno, pa smo, u prosjeku, na globalnoj tabeli još više otišli naniže. Za građane dvojbe nema zdravstvo, obrazovanje i političke partije - najkorumpiranije su oblasti bosanskohercegovačkog društva. Prema analizi Transparency Internationala BiH, zbog korupcije država godišnje izgubi oko milijardu maraka. No, niko se, od odgovornih, zbog toga ne sekira. Da u BiH nema političke volje da se korupcija suzbije, dovoljno govori podatak kako je Agencija za borbu protiv ove pojave osnovana isključivo jer je to bio jedan od uslova za ukidanje viznog režima. Pet godina kasnije, Agencija ima samo rukovodstvo - direktora i dva zamjenika, a Pravilnik o radu još uvijek nije usvojen. To samo po sebi govori kakvu imamo političku volju i odlučnost za borbu protiv korupcije. 8 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

U svemu ovome nedužni nisu ni građani. I oni se uglavnom ponašaju po istim pravilima igre. Gotovo sve što žele da ostvare na ličnom planu i oni često čine uz pomoć novca, rodbinskih ili prijateljskih veza. A to je dodatni generator korupcije, koja postaje način funkcionisanja i države i društva. Bez obzira što u svakoj bolnici na

Da u BiH nema političke volje da se korupcija suzbije, dovoljno govori podatak kako je Agencija za borbu protiv ove pojave osnovana isključivo jer je to bio jedan od uslova za ukidanje viznog režima... zidovima vise plakati na kojim piše da tu nema potrebe „podmazivati“ ljekare, praktično je neozbiljan svaki pacijent koji, makar sitnicom, ne pokušava da „kupi“ bolji medicinski tretman. Kad se u štampi objavi neki konkurs za dobro zaposlenje, prvo se krene sa raspitivanjem kome i koliko novca treba dati da bi se dobilo to radno mjesto. Isto razmišljaju i vlasnici kompanija koje se prijavljuju na tendere za velike poslove. U suštini, od korupcije strada samo siromašni dio stanovništva, koji nema novca za potkupljivanje. Stoga je borba protiv korupcije, ustvari, borba protiv siromaštva. I dok korupcija cvjeta, a kako vidi-

Piše: Amra Zimić mo - cvjeta, istovremeno se razmahuje i siromaštvo. Još preciznije rečeno, betonira se postojeća socijalna struktura, u kojoj su, s jedne strane, oni koji profitiraju od ovakvog stanja, a s druge – oni kojim je oteto pomenutih milijardu maraka. O ovoj temi često se piše i govori, i to upravo na način na koji to činimo i u ovom tekstu. A to je, zapravo, samo nemoćno kukumakanje od kojeg teško da ima ikakve koristi. Samo konstatujemo bolest, ali se za nju ne predlaže niti primjenjuje bilo kakav efikasan lijek. Štaviše, iz godine u godinu tonemo sve dublje u ralje mita. Jedni se na druge ugledaju, pa visoko pozicionirani pojedinci, koji su važili za poštene ljude, takođe postaju skloni ovoj vrsti društvenog nemorala. Jednostavno, oni zaključuju da sa svojim poštenjem, okruženi kolegama ljepljivih prstiju, mogu samo sebi da naude. U lopovskom gnijezdu ne valja biti pošten. To strši i ugrožava one koji se ponašaju po ustaljenim pravilima igre. Stoga kladionice i ne pomišljaju da u svoju ponudu uvrštavaju prognoziranje pozicije koju ćemo, na listi najviše korumpiranih zemalja, zauzimati naredne godine. Ta pozicija sigurno će biti još niža nego ova, osamdeseta, koju sada zauzimamo.

SOCIJALDEMOKRATE SE UJEDINJAVAJU

JOš JEDNA šUPLJA PRIČA Ujedinjavanje SDP-a i USD-a je samo način uhljebljivanja nekolicine ljudi, kojim usput treba stvoriti dojam ukrupnjavanja ljevice, tvrdi Slavo Kukić

vega nekoliko dana uoči, po mnogima, ključnog Vanrednog kongresa Socijaldemokratske partije BiH, veliku medijsku pažnju privukla je odluka Glavnog odbora te stranke o prihvatanju Sporazuma o ujedinjavanju sa Unijom socijaldemokrata, koja je indirektno i nastala usljed raskola upravo u SDP-u. Još uvijek aktuelni predsjednik SDP-a, Zlatko Lagumdžija, čiji bi nasljednik trebao biti izabran na Vanrednom kongresu 6. decembra, te lider USD-a, Miro Lazović - koji je 2002. godine i istupio iz partije zbog neslaganja sa Lagumdžijom objasnili su da su odluku o ujedinjenju dvije stranke donijeli s ciljem okrupnjavanja socijaldemokratske opcije u BiH, ali i zbog brige za samu državu.

Hercegovačko NE: Međutim, cijelu situaciju je “ustalasala” odluka

Lulić protiv pakta sa Lagumdžijom 10 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

hercegovačkog ogranka USD, koji je odbacio sporazum o ujedinjenju sa SDP-om, uz obrazloženje da će u toj partiji i nakon Lagumdžije vladati Lagumdžija. To je otvorilo pitanje stvarnih motiva vrhova navedenih stranaka, pa analitičari tvrde da jedini motiv za “utapanje” USD-a u SDP treba tražiti u želji nekolicine iz čelništva stranke da se “uhljebe”. Predsjednik ogranka Unije socijaldemokrata u Hercegovačkoneretvanskom kantonu, sa

Nas je okupila briga za državu, briga za socijaldemokratiju i briga za ono što čeka mlade generacije, izjavio je Miro Lazović… sjedištem u Mostaru, Ćazim Lulić, potvrdio je kako se ta stranačka organizacija usprotivila odluci o ujedinjenju sa SDP-om, koju je

donio vrh USD-a. Lulić tvrdi da ta odluka nema široku podršku u stranci. „Ovo je kongresna odluka. Ne može nijedan predsjednik, ni zamjenik predsjednika, ni sekretar, ni Predsjedništvo, ni glavni odbor da kaže 'mi ulazimo u SDP' bez Kongresa“, kaže Lulić. Uprkos tome, na nedavnoj sjednici Glavnog odbora SDP-a donesen je i Prijedlog odluke o prihvatanju Sporazuma o ujedinjavanju SDP BiH i Unije socijaldemokrata. Čelnici dvije stranke, Zlatko Lagumdžija i Miro Lazović, kao razloge naveli su borbu za socijaldemokratsku ideju i očuvanje države BiH. „Da su mnogi protivnici BiH prisutni na političkoj i domaćoj i spoljnoj sceni; i uvjereni smo da bez jake socijaldemokratske partije otpori tim protivnicima Bosne i Hercegovine neće biti uspješni. Zbog toga nas je okupila briga za državu, briga za socijaldemokratiju i briga za ono što čeka mlade generacije“, izjavio je Miro Lazović.

Širenje i jačanje: Dugogodišnji lider SDP-a, Zlatko Lagumdžija najavio je da će na Vanrednom kongresu 6. decembra jedna od tema biti i ujedinjavanje sa USD. „Takođe, Kongresu ćemo predložiti odgovarajuću rezoluciju, odnosno deklaraciju, kojom ćemo tražiti od Kongresa da dâ podršku, ne samo ovom Sporazumu, nego da obaveže novo rukovodstvo da, u periodu koji je pred nama, da smo krenuli u ujedinjavanje, širenje i jačanje SDPa, sa okupljanjem socijaldemo-

Politička magla: Lagumdžija i Lazović

kratskih političkih snaga u BiH“, najavio je Lagumdžija. Međutim, predsjednik USD-a u Hercegovini, Ćazim Lulić, podsjeća da je USD loše prošao na izborima, te da nisu uspjeli ući u parlamente na nivou države, entiteta i kantona. Podsjetimo, to praktično znači da će stranka, kao neparlamentarna, imati problema sa finansiranjem iz javnih budžeta. Sociolog sa Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Slavo Kukić, kaže da je BiH potrebna ujedinjena ljevica, jer na posljednjim izborima nije osvojila niti 20 posto ukupnog biračkog tijela. Ujedinjavanje SDP-a i USD-a, međutim, nije na tom tragu, smatra prof. Kukić i najprije podsjeća da je i sam USD nastao cijepanjem SDP-a 2002. godine, kada je vrh sadašnjeg USD-a učestvovao u osnivanju još jedne stranke lijeve opcije Socijaldemokratske unije - SDU. „Činjenica da je Unija socijaldemokrata nastala kao plod još jednog cijepanja unutar lijevog političkog spektra i da je u njoj ostalo zaista beznačajno biračko tijelo, da je ovo način, da tako kažem, 'uhljebljivanja' nekolicine ljudi, koje usput treba stvoriti dojam okrupnjavanja ljevice“, tvrdi Kukić.

Mnogo struja: U krajnjoj liniji, dodaje Kukić, na odluke vrhova SDP-a i USD-a može se gledati i sa pravne strane. „To je, kad bi se pravnički gledalo, potpuno ništavna odluka, jer ona može imati snagu samo ako je donese Kongres, kao najviši organ i Unije socijaldemokrata“, dodao je Kukić. U hercegovačkom USD-u su, kao razloge odbijanja da se spoje sa SDPom, naveli i to što - kako tvrde - neće doći do promjene politike u SDP-u

Objedinjavanje ideje nije moguće dok se 'duh' Zlatka Lagumdžije ne istjera iz boce, ustvrdio je prof. Kukić koja je stvarni krivac za katastrofalan poraz te partije na općim izborima u oktobru. Ćazim Lulić tvrdi da se praktično već sve zna i da će Zlatko Lagumdžija produženom rukom i dalje upravljati SDP-om. „U SDP-u se ništa neće promijeniti. Tu ima mnogo struja. Po meni, kako mi dobivamo informacije iz Sarajeva, da je kandidat Nermin Nikšić, da najviše ima tih glasova“, tvrdi Lulić. Bez stvarnih promjena u SDP-u, dodaje prof. Kukić, od jačanja socijaldemokratske ideje u BiH nema ništa.

„Objedinjavanje ideje nije moguće dok se 'duh' Zlatka Lagumdžije ne istjera iz boce“, ustvrdio je prof. Kukić.

A Željko: Razgovore o okrupnjavanju stranaka ljevice u BiH podržava i predsjednik Socijaldemokratske unije, Nermin Pećanac, uz napomenu: „Apsolutno me interesuje socijaldemokracija, odakle su odstranjeni svi vidovi kriminala, korupcije, nepotizma. Znači, afirmacija izvornih principa socijaldemokratije, kao što je zagovarao i pokojni, odnosno rahmetli Nijaz Duraković, to je njegov cilj bio i ideja, ali bez onih koji imaju 'oraha u džepovima', bez onih koji se bave nepotizmom, bez onih koji su u kriminalu, bez onih koji su u korupciji, jednostavno tako se može jedino dobro uspjeti“. Analitičari još kažu i da ujedinjavanja ljevice u BiH nema bez Demokratske fronte Željka Komšića, još jedne stranke nastale zbog neslaganja s načinom na koji je Zlatko Lagumdžija proteklih godina vodio SDP, uz vezivanja za neke afere, interesne i neprincipijelne koalicije, optužbe za pokušaj ostanka u vlasti pod svaku cijenu i slično. Mirsad Behram/RSE 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 11

CIRKUS OKO ČETNIČKOG VOJVODE

ŠEŠELJ IZ HAGA, ŠEŠELJ U HAG

Da li je i zašto zbog Vojislava Šešelja zaista potrebno donositi tolike rezolucije i deklaracije najviših evropskih i državnih ustanova i institucija?

podnesku Tužilaštva koji je ovih dana potpisao glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc (Serge Brammertz) već u prvoj rečenici se naglašava: "Šešeljevo ponašanje nakon njegovog dolaska u Srbiju potkopava osnove odluke Vijeća, donesene 6. novembra, da optuženog pusti na privremenu slobodu iz humanitarnih razloga." Ti humanitarni razlozi, prema "povjerljivim informacijama", kako navodi Tužilaštvo, zasnivali su se na ozbiljnom i opasnom pogoršanju zdravstvenog stanja optuženog. Upravo zbog takvih razloga tužioci se nisu odlučno protivili puštanju Šešelja na privremenu slobodu.

Minimalni uslovi: Međutim, kako navode u svom zahtjevu za opoziv te odluke, "sada je očigledno da je optuženi iznevjerio povjerenje 12 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

Sudskog vijeća, jer je izričito rekao da se neće vratiti u Tribunal, a pokazalo se i da ga zdravstveno stanje ne sprječava da daje neprihvatljive javne izjave, izazovne i uvredljive za žrtve". Tužilaštvo, dakle, nije moglo bez reakcije gledati kako njihov optuženik na privremenoj slobodi nastavlja da čini ono zbog čega je protiv njega i podignuta optužnica.

Beograd nikad nije dao jasne garancije o boravku Šešelja na privremenoj slobodi... Pretresno vijeće je umjesto dugačkog spiska propisa kojih se optuženi mora pridržavati na privremenoj slobodi naložilo minimalne uslove za Šešelja: da ne utiče na svjedoke i žrtve i da se pojavi

pred Sudskim vijećem kada to bude naloženo. Optuženi je, još dok je bio u Sheveningenu, rekao da neće poštovati ni te minimalne uslove, a u Beogradu je izjavio da samo silom može biti vraćen u Hag. To je, nakon objelodanjivanja zahtjeva Tužilaštva, ponovio i njegov zamjenik Nemanja Šarović: "Šešelj se neće dobrovoljno vratiti u Hag, a za dalje poteze treba pitati predsjednika Nikolića i premijera Vučića". Predsjednik i premijer Srbije vjerovatno su se u potaji nadali da njihov nekadašnji stranački vođa, kum i istomišljenik nikad iz Haga neće izići. Štaviše, Beograd nikad nije dao jasne garancije o boravku Šešelja na privremenoj slobodi, bez čega do sada nije bilo mogućno privremeno odsustvo ijednog optuženika iz Sheveningena. U svim odgovorima na zahtjev za

se ne pridržava baš ni jednog uslova boravka na privremenoj slobodi, i širi rasnu i nacionalnu mržnju, što je činio i ranije. Tužilaštvo traži da Pretresno vijeće opozove svoju odluku, a kad se optuženik ponovo nađe u pritvoru UN da zakaže raspravu o uslovima pod kojima bi se mogla u budućnosti donijeti odluka o eventualnom privremenom puštanju na slobodu. Uz to, Šešeljeve prijetnje ljudima koji sarađuju sa Tužilaštvom, navodi se u zahtjevu, predstavljaju kršenje uslova za privremeno puštanje na slobodu jer remete pravosudni proces.

Pogani jezik suludog nacionaliste

garancijama Rasim Ljajić, kome su u nekoliko vlada u nadležnost pali odnosi sa Hagom, naglašavao je da će Beograd dati garancije ukoliko Haški tribunal potvrdi da će Šešelj poštovati postavljene uslove boravka na privremenoj slobodi. Haški tribunal nije dao takve garancije, konkretna uloga Beograda ostala je potpuno nejasna, a Šešelj je pušten. U svemu tome ima (obostrane) neiskrenosti, neodređenosti i nejasnosti, a prije svega prebacivanja odgovornosti jednih na druge. Šešelj je jedini u tome bio precizan: ne prihvata garancije "izdajničkog, prozapadnog režima u Beogradu" niti će se držati onoga što Haški tribunal traži od pritvorenika puštenih na privremenu slobodu. Ponavljao je to urbi et orbi. I šta se desilo? Pušten je i bez jednog i bez drugog uslova i kako je nogom kročio na beogradski aerodrom – ugrozio je svojim iskazima hrvatskosrpske odnose! I potom su se njegovom pamfletskom retorikom bavili i Evropski parlament i hrvatski sabor.

150 kupusara: Svoj problem sa Šešeljom Pretresno vijeće francuskog sudije Žan-Kloda Antonetija (JeanClaude Antonetti) prenijelo je tamo gdje je prvobitno i bio – na Balkan. Estradno-pamfletski nastupi lidera srpskih radikala, puni mržnje, prijetnji, vrijeđanja žrtava i naroda i sva "retro" retorika, zbog koje su pogoršani odnosi

Zagreba i Beograda, sve se to od njega manje-više moglo čuti i u sudnici Haškog tribunala, i to u više navrata. I nikom ništa. Jer niko i ništa njegovoj verbalnoj agresiji ne može stati na put: ni vlast, ni policija, ni sudovi, ni kultura ni elementarna pristojnost, ni bog ni svijet. A sve što je ikad i igdje izgovorio ili napisao potrpao je u 150 knjiga sabranih djela u izdanju svoje stranke. Čita li to ko? Ako je od šovinističkih izljeva i ideologije velikosrpstva lider srpkih radikala u 11 godina haškog pritvora

Podnesak Tužilaštva Haškog tribunala je logičan i očekivan potez: optuženik se ne pridržava baš ni jednog uslova boravka na privremenoj slobodi... imao volje da napravi 150 kupusara, ko je toliko zaludan da to i čita, ukoliko nije član Srpske radikalne stranke (SRS). A sve što je napisao i neumorno govori može se sažeti u nekoliko rečenica čiji bi zajednički imenitelj bio neutaživa, bezizlazna i bezizgledna nacionalna mržnja i ružan san o superiornoj Velikoj Srbiji, i onoj liniji Karlobag Virovitica, što ni najzadrtiji nacionalisti, ako nisu članovi SRS, više ne uzimaju ozbiljno. Podnesak Tužilaštva Haškog tribunala je logičan i očekivan potez: optuženik

Hrpa rezolucija: U Haškom tribunalu sve ide sporo. Po proceduri treba da uslijedi razmatranje opravdanosti zahtjeva Tužilaštva, pa onda rasprava da li se on prihvata. Ko zna da li će bilo kakva odluka biti donesena do zimskog sudskog raspusta, koji počinje za 20 dana. A ko bi i kako bi je sproveo u slučaju da Šešelja treba vratiti u Hag, to već ne zna niko. Za to vrijeme optuženik na privremenoj slobodi neće ćutati. Doduše, neće ćutati ni ako ga vrate u Hag. Faktički, teško da će se šta izmijeniti oko Šešelja, a on se promijeniti neće nikako. Čak i kad senegalski sudija Mandiaje (Mandiaye) Niang (imenovan na mjesto Danca Frederika Harhofa koji je suspendovan na Šešeljev zahtjev!!!) prouči cjelokupno suđenje i Vijeće donese presudu, Šešelj će nastaviti svoje pamfletske obračune i nastojati da naruši i pogorša sve odnose među državama na Balkanu. "Cirkus oko Šešelja se nastavlja", izjavio je predsjednik Nacionalnog saveta Srbije za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić nakon što je objelodanjen zahtjev haškog tužilaštva. Da li je povodom tog cirkusa zaista potrebno donositi rezolucije i deklaracije najviših evropskih i državnih ustanova i institucija? Dževad Sabljaković/DW 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 13

ŠOVINIZAM U SRBIJANSKIM MEDIJIMA

SLUČAJ IVANA IVANOVIĆA Sve ovo pokazuje da medijski prostor u Srbiji nije daleko odmakao od vremena devedesetih godina prošlog vijeka, kaže Rade Veljanovski, profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu

van Ivanović , voditelj talk show emisije na jednoj beogradskoj televiziji, poznat po vicevama koji neretko prelaze granicu dobrog ukusa, ovih dana je ustalasao javnost u regionu i Srbiji. Ovoga puta meta degutantne šale bile su žrtve silovanja u BiH, zbog čega su reagovala udruženja žrtava rata u toj zemlji, ali i strukovna udruženja u Srbiji. “Od 1995. porastao je broj Bosanki koje rađaju decu pre petnaeste godine. I posle kažu da ‘plavi šlemovi’ tamo ništa nisu radili.”

Ruganje žrtvama: Ovako je, uz šeretski osmjeh na licu, poznati voditelj ispričao vic u svojoj emisiji “Veče sa Ivanom Ivanovićem” koje se u udarnom terminu emituje na privatnoj televiziji Prva. Ubrzo je uslijedila lavina

“Duhoviti” voditelj Ivanović 14 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

negativnih reakcija na društvenim mrežama, nakon čega se Ivanović na svom Twitter nalogu izvinio.

“Od 1995. porastao je broj Bosanki koje rađaju decu pre petnaeste godine. I posle kažu da ‘plavi šlemovi’ tamo ništa nisu radili”... “Izvinjavam se svima koje je uvredilo moje obraćanje u petak. Veliki sam protivnik rata i nasilja. Očigledno ne poznajem dovoljno prilike u BiH”, napisao je Ivanović. Iako nema zvaničnih podataka, istraživanja OSCE-a i UNDP-a pokazuju da je tokom rata u BiH između 20 i 30 hiljada osoba bilo izloženo silovanju. Stoga Bakira Hasečić, predsjednica bh. udružen-

ja “Žena – žrtva rata” kaže da od Ivanovića očekuje da se javno izvini na istoj televiziji na kojoj je i dao neukusnu izjavu. “Ono je stvarno uvreda i ruganje žrtvama. Odmah sam se upitala, Bože, da li je njegova majka živa? Da li ima suprugu, žensko dijete, da li ima ikoga u porodici žensko? Da se stavi u položaj nas, silovanih žena, kako bi se on osjećao kada bi mu se neko rugao i vršio retraumatizaciju? To je jako bolno i žalosno”, kaže naša sagovornica, te dodaje: “Udruženje ‘Žena – žrtva rata’, na čijem sam čelu, je uputilo na nekoliko adresa e-mailove i dopise i tražilo odgovornost kako TV kuće koja je objavila, tako i odgovornih, ali njega samog. Ja sam danas imala namjeru ići kod advokata, jer naše članstvo traži da se pokrene krivična prijava protiv njega.”

Čekajući odluku: U zemlji iz koje je Ivanović reagovali su

Nezavisno udruženje novinara Srbije i Nezavisno društvo novinara Vojvodine, uz nekoliko nevladinih organizacija, koje su osudile nastup TV voditelja. “Nisu tu potrebni ni novinarski kodeksi, ni krivične sankcije, ni prijetnje, potrebno je biti samo čovek i imati razumevanja za žene i djevojčice koje su u organizovanoj kampanji etničkog čišćenja bile žrtve monstruma, u kampanji silovanja kakvu Evropa ne pamti u svojoj istoriji”, smatra Dinko Gruhonjić, predsednik NDNV-a. U Regulatorno tijelo za elektronske medije u utorak je stiglo nekoliko emisija na sporni sadržaj, ali će se na odluku ovog tijela sačekati nekoliko dana, a sankcije mogu biti u rasponu od opomene emiteru, preko privremene zabrane emitovanja spornog sadržaja, sve do trajnog oduzimanja dozvole, kaže za RSE Nenad Janković, generalni sekretar ove institucije. “To je sad upućeno u našu službu na monitoring. Služba će na osnovu te prijave da pregleda spomenuti sadržaj i da vidi da li ima nekog prekršaja. Ako smatraju da ima, onda ćemo da pošaljemo emiteru da se izjasni na tu okolnost. Kada se izjasne, Savet tog trenutka donosi odluku o tom slučaju”, objašnjava Janković.

Brojni gafovi: Iz TV Prve su za sarajevske medije rekli da nisu imali namjeru bilo koga da uvrijede, te da je “izjava pogrešno protumačena, jer nema pomena o silovanju”. Dinko Gruhonjić, međutim, ističe da je ovakvo izvinjenje uvrijedljivo: “To ne da nije izvinjenje, to je gorki cinizam. Što se mene tiče, mislim da TV Prvu treba sad da bude dodatno sramota zbog toga. Sada će biti zanimljivo da se vidi da li će nadležna regulatorna tijela barem

Dinko Gruhonjić

opomenuti Prvu”, kaže Gruhonjić. Inače, Ivanoviću ovo nije prvi televizijski gaf. U sličnom maniru je i ranije kroz jeftine pošalice i stereotipe širio mržnju prema pripadnicima drugih nacija, poput Hrvata ili Albanaca, koje nije propustio da pomene ni u najnovijoj

Iz TV Prve su za sarajevske medije rekli da nisu imali namjeru bilo koga da uvrijede, te da je “izjava pogrešno protumačena, jer nema pomena o silovanju”... epizodi: “Roditelji gole albanske pjevačice od sramote ne žele da izađu na ulicu. Pa realno, i jeste malo blam kad ti je dijete Albanka.” Šovinizam televizijskog voditelja tek se u nijansama razlikuje od mržnje koju su beogradski štampani mediji emitovali nakon incidenta na fudbalskoj utakmici između Srbije i Albanije. Prednjačili su tablodi sa naslovima tipa: “Šiptarska svinjarija” ili “Edi Rama, Šiptar bez srama” koji je

objavljen poslije posjete albanskog premijera.

Ružna sjećanja: Sve ovo pokazuje da medijski prostor u Srbiji nije daleko odmakao od vremena devedesetih godina prošlog vijeka, kaže Rade Veljanovski, profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. “Naša očekivanja da će se posle dvehiljadite promeniti odnos medija prema ovakvim temama su očigledno bile iluzija. To se u jednom periodu moglo nazreti kao nekakva pozitivna promena, ali sad se sve vratilo unazad, što naravno i te kako ima veze sa dominantnim političkim elitama i pojedincima i njihovim stavovima i njihovom doprinosu ovakvom delovanju medija”, smatra profesor Veljanovski i iznosi neveseo zaključak: “Dominantan broj ljudi koji konzumiraju medijske sadržaje nije promenio svoj stav. Nažalost, polako se vraćamo u devedesete kada je tako nešto eskaliralo.” Dušan Komarčević/RSE 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 15

POLNA DISKRIMINACIJA U BiH

MAJČINSTVO ILI POSAO?

Djevojke i žene u reproduktivnom dobu su nepoželjna radna snaga u BiH. A roditi dijete sve češće znači ostati bez posla. Poslodavcu, pri tome, zakon ide naruku

prije nego što je počela planirati majčinstvo, dvadesetšestogodišnja Nina Jovičić suočila se s diskriminacijom prilikom traženja posla. Samim tim što je udata, ona je potencijalna trudnica, teret za poslodavca i nepoželjna radnica. Kada je prije tri godine tražila posao, njen budući šef bio je jasan. „Otvoreno mi je rekao da ću ostati bez posla ako zatrudnim, jer on nema namjeru da plaća porodiljsko odsustvo“, kaže Nina.

Loše namjere: Bila je šokirana, ali je posao prihvatila, jer u tom momentu nije planirala bebu, a posao joj je bio neophodan. „Zaista me to pogodilo. To je čovjek koji ima vlastitu djecu, vlasnik je firme koja dobro posluje i bez imalo osjećaja ti kaže takvo nešto“. 16 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

Djevojke i žene u dvadesetim i tridesetim godinama su u dosta nepovoljnijem položaju prilikom traženja posla u odnosu na muškarce. Prisutna je negativna selekcija radnika od strane

Sve češće se dešava da kada žena saopšti da je u drugom stanju, a zaključen joj ugovor na određeno vrijeme, novi neće ni dobiti. Po isteku ugovora ostaje bez posla. Za razliku od njih, muške kolege produžavaju ugovor i po nekoliko puta... poslodavca, koji ako imaju izbora, češće zapošljavaju muškarce nego žene ove životne dobi. To pokazuju podaci na biroima za zapošljavanje. U savezu sindikata Republike

Srpske, potvrđuju da poslodavci često i ne kriju svoju lošu namjeru, objašnjava Velka Odžaković: „Prilikom intervjua za posao, kandidatkinjama se često postavljaju pitanja da li su udate, namjeravaju li uskoro stupiti u bračne vode i da li planiraju trudnoću. Mlade žene nam se žale i veoma često imamo takve pritužbe“, ističe Odžakovićeva. Ovakva pitanja ne smiju se postavljati i to je protivzakonito, ističu u Gender centru RS. Spomenka Krunić kaže da je riječ o direktnoj diskriminaciji po osnovu pola: "Bilo koja vrsta privatnog pitanja nije dozvoljena zakonom. Sve žene i djevojke koje to dožive, trebaju prijaviti poslodavca inspekciji rada ili upravnoj inspekciji. To su organi koji imaju mandat da nadziru

primjenu zakona“, kaže ona.

Igra živaca: Kako bi izbjegle dalje neprijatnosti, svjesne da je teško dokazati postojanje prekršaja, prijava izostaje. A vrijeme i energiju mlade žene usmjeravaju u dalju potragu za poslom. Kada konačno dobiju posao, najčešće je riječ o ugovoru na određeno vrijeme. Ovdje je prisutan jedan drugi vid diskriminacije, koji je dosta specifičan i prikriven. „Sve češće se dešava da kada žena saopšti da je u drugom stanju, a zaključen joj ugovor na određeno vrijeme, novi neće ni dobiti. Po isteku ugovora ostaje bez posla. Za razliku od njih, muške kolege produžavaju ugovor i po nekoliko puta“, dodaje Krunićeva. Ovo je na svojoj koži doživjela Vedrana B. Iz Banjaluke. Radila je cijelu trudnoću, uz obećanje da će zadržati posao. „Radila sam u državnoj službi, a ne kod privatnika. Produžavali su mi ugovor na tri mjeseca, to je igra živaca. Posljednji mi je istekao mjesec dana nakon poroda, i tada sam ostala bez posla“, objašnjava ona. Vedrana objašnjava da nije jedina kojoj se ovo dogodilo. Nekoliko radnih kolegica prije nje prošle su kroz isto, tako da nije bila pretjerano iznenađena. Ali se veoma razočarala. „Ukupno sam s volontiranjem, u toj ustanovi provela tri godine. Žalosno je što se tako odnose i u javnom sektoru, privatnike onda možemo i razumjeti“, smatra Vedrana. Aljkava inspekcija: Poslodavac se o zakon nije ogriješio. Kada ugovor istekne, ničim nije obavezan da ga produži. Mnogo važnije pitanje jeste, zašto je većina sklopljenih ugovora na određeno

Nina Jovičić sa sinom

vrijeme? Rad na određeno trabao bi biti izuzetak, a ne pravilo, kaže Borislav Radić iz Agencije za mirno rješavanje radnih sporova. Zakonom su definisane samo četiri situacije u kojima se zaključuje ugovor na određeno. Sve ostalo je protiv zakona. „U praksi nikada nisam sreo da je neki od ta četiri razloga naveden. Inspekcije ne rade svoj oposao. Kontrola i sankcija su neophodni i

U zemlji sa izuzetno niskim natalitetom, brojni poslodavci ne praštaju porodiljsko odsustvo. Iako je ova oblast detaljno regulisana zakonom, on se najčešće ne primjenjuje...

ovaj problem bi se lako riješio“, smatra Radić. U Inspektoratu RS kažu da nemaju primjedbi na nezakonito zaključivanje ugovora na određeno vrijeme. „Inspektor nije istražni organ i ne može da dokazuje da je ugovor na određeno sklopljen samo zato što je riječ o osobi ženskog pola. Tu je relevantan sud, gdje bi se u postupku morala dokazati loša namjera poslodavca“, kaže portparol Inspektorata Dušanka Makivić. U zemlji sa izuzetno niskim natalitetom, brojni poslodavci ne praštaju porodiljsko odsustvo. Iako je ova oblast detaljno regulisana zakonom, on se najčešće ne primjenjuje. Aleksandra Slavnić/DW 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 17

NA VRH JEZIKA

FARAON SE VRATIO SVOJOJ KUĆI U VISOKO

Zašto nismo sagradili još hiljadu piramida u Bosni, zašto ih nismo, ako treba, i izmislili i iskopali svaki kamen koji je njihov dio i tako postali središtem Svijeta

azmišljam danima zašto su Bosnu nedavno posjetili svemirci iz sazvježđa Azkenataur sa planete ZIMA? Mislila sam da je to zbog zanimljive političke situacije i zbog toga što nam politiku vode ljudi koji kao da su pali sa Marsa ili nekih dalekih, nepoznatih planeta te pojma nemaju šta se ovdje zbiva?! Neočekivana posjeta najpoznatijeg egipatskog faraona Ramzesa II otkri mi istinu. Došao faraon RamoRamzes II, sa svom svojom svitom, ženama i preko stotine svoje djece, kući u Bosnu, u Visoko. Ima namjeru da se opet malo „podmladi“. Iako ima skoro devedeset godina, izgleda kao momčić od 18, da ga ne otkriva faraonska brada. Odlučio je da starost provede ovdje u Visokom u Bosni i da se preseli u piramidu Sunca, a žene i djecu da useli u piramide Mjeseca i Zemlje. biti, rekao je da želi biti vječno mlad i zdrav, ne želi umrijeti i biti balzamiran i sahranjen u Egiptu u dolini Nila. Želi da sa rajom derneči u Bosni. Kaže faraon Ramo-Ramzes da Bosna ima „dušu“ i nema je nigdje na svijetu takve. A priznao je da želi kod nas pronaći i novu kraljicu. Gdje piramida nije tijesna ni čeljad nisu bijesna. Ovdje u Bosni ima mnogo dinastija i dokazalo se da žive i

18 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

vladaju poput faraona, najmanje sto godina. Zbog toga se on osjeća kao u Starom Egiptu. Sin nasljeđuje oca, primjer je dinastija MenhotepHsekin-Bakir, a ima i onih koji „kidišu“ na prijestolje vladara svih svi-

Gdje piramida nije tijesna ni čeljad nisu bijesna. Ovdje u Bosni ima mnogo dinastija i dokazalo se da žive i vladaju poput faraona, najmanje sto godina... jetova, iz dinastije Ahotep-San-DžakTiu-Fahri. Opasna je po faraonovo zdravlje i dinastija Mehkotep-Al-PušiZlatkir i mnoge druge. U odboru za doček faraona Rame-

Piše: Sanja Ljubičić Ramzesa II je naš dr. Semir Osmanagić, entuzijasta koji od 2005. godine neumorno po svijetu promovira bosanske piramide. Njemu je faraon dao partijskifaraonski zadatak da otkrije njegov pravi dom, izvor vječne mladosti i zdravlja, piramide u Bosni u Visokom. Odlučio faraon RamoRamzes II biti nesebičan i otkriti i tajnu visočkih tunela i odaja u piramidama, te pustiti raju da šetaju u njima. Dosadilo mu da ljudi misle da su piramide grobnice u kojima su sahranjeni njegovi preci. jegov glavni pisar, na posebnom papirusu, poslao na Discovery Science Tv kanal, priču i otkrio tajnu o visočkim piramidama. Faraon je napisao i potpisao da su piramide, zapravo, moćne energetske mašine. One koriste prirodne energetske izvore, podzemne vodene tokove, a oni koriste, kao generatore elektriciteta, provodljive materijale, kvarcne kristale, keramiku itd. Piramide skupljaju energiju iz svemira koja je neophodna za nesmetani razvoj prirode i ljudskih potencijala na zemlji i koriste se za još neke namjene koje faraon ovaj put nije htio otkriti. Osim toga, kada čovjek biva izložen toj energiji, tim zračenjima koja se

nalaze unutar visočkih piramida, on se osjeća bolje i njegov energetski balans bude u ravnoteži te on postaje zdrav. Dobiva iscjeliteljsku energiju direktno iz svemira u svoje tijelo te mu na taj način i sve bolesti budu izliječene. ako su dr. Semira Osmanagića mnogi u svijetu nazivali šarlatanom i piscem naučne fantastike, u znak zahvalnosti za sav njegov trud, faraon je odlučio da lično on bude njegov specijalni izaslanik na Discovery Tv kanalu i ispriča „faraonovu tajnu“. Znao je faraon da će mu poslati kao oponente arheologe, geologe, egiptologe i fizičare. Samo je šapnuo Semiru da ih pita kako će objasniti na vrhu piramide Sunca frekvenciju od 26-32 kHz i u dnu piramide energetska zračenja? Doveo je malo kod sebe faraon Ramo-Ramzes II i Henry Champmana, britanskog arheologa, i dao mu vaspitnu mjeru što je ga je tračao i što je pričao budalaštine o piramidama. Očitao

mu je lekciju pred 20 miliona tv gledatelja ovog kanala, te mu srušio ugled i autoritet u svijetu. Od tada Henry tajno dolazi u piramidu Sunca i tamo boravi, čak i spava u podzemnim hodnicima. Kažu da je karcinom izliječio. Toliko je od tog pozitivnog ljekovitog zračenja ozdravio i

Kaže faraon Ramo-Ramzes da Bosna ima „dušu“ i nema je nigdje na svijetu takve. A priznao je da želi kod nas pronaći i novu kraljicu... naučio misliti da mu se i um promijenio. Postao je glavni turistički vodič za piramide u Visokom i naučio bosanski jezik. Nakon gledanja te emisije na Discovery Tv, shvatih i ja zašto su svemirci posjetili Bosnu. Pa i oni se napajaju tim enegetskim mašinama, a one su zapravo i jedini izvor njihovog opstanka. Srž njihovog bića čini energija, ali tu tajnu

faraon nije htio još otkriti svijetu. Veoma se naljutio na čelnike u našoj državi koji godinama potpuno negiraju postojanje njegovih piramida. Odlučio je da povede rat sa državnim institucijama. Zamijeniće odgovorne u njima onima koji su se obrazovali u Starom Svijetu, kojima je poznat sadržaj Aleksandrijske biblioteke, koji znaju hijeroglife, koji mogu prepoznati značaj i postojanje piramida u Bosni. ja pomislih zašto nismo sagradili još hiljadu piramida u Bosni, zašto ih nismo, ako treba, i izmislili i iskopali svaki kamen koji je njihov dio i tako postali središtem Svijeta!? Odlučih naučiti hijeroglife, malo otići u Aleksandriju i malo njuškati po biblioteci. Možda mi se posreći sa faraonom Ramom- Ramzesom II i postanem faraonka, te dok je još besplatno, napajati se Božanskom energijom?! A naše nadležne treba zatvoriti u tunele visočkih piramida. Možda im energija prosvijetli mozak?

5. decembar 2014. Spektar, broj 26 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Dobar putnik je onaj koji ne zna kamo ide, a savršeni je putnik onaj koji ne zna odakle je došao. n Lin Yutang Da bi postigli velike stvari, treba ne samo djelovati, već i sanjati; ne samo planirati, već i vjerovati. n Anatole France Nemojte trošiti vrijeme udarajući u zid nadajući se da će postati vrata. n Coco Chanel Naučite se hrabro podnositi sreću. n Horacije Hrabrost koju priželjkujemo i cijenimo nije hrabrost da umremo časno, već da živimo muževno. n Thomas Carlyle Gdje je blaga, ima prijatelja. Titus Maccius Plautus Plaut Veličine nema gdje nema i jednostavnosti, dobrote i istine. n Lav Nikolajević Tolstoj Možda je jedino čemu se možemo nadati da ćemo završiti s pravim stvarima za kojima ćemo žaliti. n Arthur Miller Ljubav sve zamrsi. Mržnja sve pojednostavi. n Elie Wiesel Ljudska zavist uvijek prolazi od nemoći. n Lav Nikolajevič Tolstoj Što više razmišljam o svijetu, više razumijem sebe. n Gavin Rossdale Veliki su ljudi izloženi progonima. n Fridrik Veliki 20 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

NE]E BITI UJEDINJAVANJA

Poglavar rimokatoličke crkve papa Franja izjavio je po povratku kući iz Turske da je skeptičan prema mogućnosti da se dvije hrišćanske crkve, u raskolu od 1054. godine, ponovo ujedine. On je podvukao da se hrišćani nalaze na putu ujedinjenja, putu koji mora biti pređen. Ali je i dodao: "Mi jesmo na tom putu, ali takođe moramo da čekamo teologe da se slože među sobom. Nikada nećemo dočekati taj dan, uvjeravam vas. Skeptičan sam." U istom danu papa je tako ohladio nadanja koja je probudio samo nekoliko sati ranije kada je iz Istanbula, gde se susreo sa vaseljenskim patrijarhom Vartolomejem, pozvao na ujednjenje dve crkve: "Vapaj žrtava sukoba poziva nas da bez odlaganja idemo putem pomirenja i zajedništva između katolika i pravoslavaca", poručio je. Utoliko prije, naveo je papa Franja u poruci iz Istanbula, što se u tom trenutku nalazio u blizini država, misleći na Siriju i Irak, bolno pokidanih dubokim i krvavim sukobom. Odao je i priznanje Turskoj koja je primila oko dva miliona izbjeglih i pozvao sve vjerske i političe muslimanske vođe, kao i muslimanske intelektualce da "jasno" i nedvosmisleno osude islamistički terorizam. Papa je služio i zajedničku liturgiju sa patrijarhom Vartolomejem prvim, duhovnim vođom 300 miliona pravoslavnih hrišćana u svijetu. Takođe učinio je upečatljiv gest primajući

blagoslov od Vartolomeja, da bi potom dvojica crkvenih velikodostojnika zajedničkom deklaracijom pozvali na mir u Ukrajini. Tokom povratka u Vatikan, u avionu, papa je izjavio i da je spreman da se "bilo kada, i bilo gdje" sastane sa patrijarhom Ruske pravoslavne crkve Kirilom.

TELEVIZIJI PRIJETI SMRT

Uoči predstavljanja Netflixa u Latinskoj Americi, direktor ove kompanije Reed Hastings je izjavio kako će današnje, konvencionalne televizije pretrpjeti određenu "evoluciju", te najvjerovatnije izumrijeti do 2030. godine. Netflix je kompanija i platforma koja pruža legalne usluge streaminga i gledanja multimedijalnog sadržaja, filmova i serija preko interneta, kao i slanje štampanih DVD izdanja. Zbog svoje pristupačnosti i povoljne cijene izuzetno je popularan u Americi, ali i drugim zemljama svijeta. Na web stranici Netflixa je još u aprilu 2013. godine objavljen dokument na 11 strana u kojima predviđaju svijet bez TV kanala u kojem internet TV zamjenjuje dosadašnju televiziju. U godinu i po nakon što je taj dokument objavljen, američke TV kuće HBO, Showtime i CBS su najavile samostalne aplikacije, dok satelitski provider Dish Network priprema i svoj internet TV servis. Zarada od oglasa i reklama na tradicionalnim televizijskim kanalima prilično je turbulentna - 2011. i 2012.

godina su bile jedini period u posljednjih deset godina u kojem je primijećen porast prihoda TV stanicama od reklama. Kao rezultat toga, procjenjuje se kako će oglašivači za dvije godine biti spremniji svoj novac uložiti u digitalne platforme i internet platforme. Ipak, bez obzira na veliku popularnost, Netflix odbija da otkrije podatke o svojoj gledanosti. Ted Sarandos, zadužen za kreiranje sadržaja na Netflixu, ističe kako je to "potpuno irelevantno za posao, ali privlačan i uzbudljiv podatak o kojem bi se moglo pisati, te koji bi mogao vršiti dosta pritiska na emisije i sadržaje koji će s vremenom svakako postati odlični i popularni". Također, pojašnjavaju kako ovaj podatak ne znači ništa, budući da se gledanost ne može pratiti kod korisnika s mobilnih telefona.

BRŽI AVIONI

će N+2 let iz New Yorka do Los Angelesa preći za svega 2,5 sata. Trenutnom maksimalnom brzinom avionu na toj relaciji putuju pet sati. Avion će prevoziti 80 putnika i imat će tri mlazna motora kako bi se postiglo reduciranje eksplozije usljed probijanja zvučnog zida. "Kako bismo dostigli revolucionarni rezultat, razvijamo potpuno novi sistem pogona", rekao je Michael Buonanno, menadžer programa N+2 kojem asistira i NASA. U međuvremenu, evropska kompanija Airbus se udružila sa američkom firmom Aerion kako bi razvili supersonični avion koji bi put preko Atlantskog okeana prešao za samo tri sata. Ime aviona u razvoju je AS2 i letjet će brzinom od 1.958 kilometara na sat, a za sada se planira samo "biznis verzija". Prvi letovi će početi najranije 2019. godine. Francuski Concorde letio je brzinom od 2.172 kilometra na sat.

ELEKTRONSKE UBICE

Prošlo je više od 10 godina od kada je posljednji Concorde sletio na aerodromsku pistu, a nekoliko svjetskih kompanija danas punom parom korača prema ostvarenju svojih projekata čiji bi plodovi zamijenili supersoničnu legendu sa krilima. Avioni će se prvo pojaviti u svijetu privatnih kompanija i biznismena, a nedugo nakon toga očekuje se i korak prema komercijalnim letovima. Jedan takav avion je N+2 koji je dizajnirala kompanija Lockheed Martin, a cilj letjelice i njenih kreatora je da dostigne brzinu duplo veću nego trenutni komercijalni avioni. Usporedbe radi, pretpostavlja se da

Nevidljivi štit koji se nalazi na visini od 11.600 kilometara odbija "elektrone ubice“ koji mogu izazvati štetu na Zemljinoj površini, a naučnici za sada ne znaju kako je zaštitni sloj nastao. Spomenuti elektroni bombarduju Zemljino okruženje i odbijaju se od nevidljivi štit, a za njihov negativni efekat najbolje znaju astronauti. Kada bi došli do površine naše planete, izazvali bi haos u napajanju strujom, a utjecali bi i na klimu te izazvali "epidemiju" bolesti raka. Naučnici još uvijek ne znaju kako se formirao i kako zapravo funkcioniše.

RE^ENO

UPAM]ENO

Onaj koji će sve napraviti da ugodi prijateljima pretjeranom uslužnošću, neće napraviti ništa drugo do budućeg gubitka prijatelja. n Kritija Nije zanimljivo ono što vam žene kažu, zanimljivo je ono što prešute. n R ainer Maria Rilke Pravi cilj obrazovanja je osposobiti čovjeka da može sam nastaviti postavljati pitanja. n Mandell Creighton Možemo se bojati nekoga koga volimo ili preziremo, nekoga ko je jako dobar, jako okrutan ili istinski podao prema nama. n Sándor Márai Samotno drveće, ako uopće izraste, izraste u jako drveće. n Winston Churchill Bijes mudracu oduzima mudrost, a proroku viziju. n Talmud Filozofi su samo različito tumačili svijet: radi se o tome da se on izmijeni. n Karl Mar x Čovjek je životinja uhvaćena u mrežu važnosti koji je sam ispleo. n Clifford Geertz Jedina razlika između sveca i grješnika je u tome da svaki svetac ima prošlost, a svaki grješnik budućnost. n Oscar Wilde Prava provjera čovjeka je kako koristi moć. n Pitakos 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

U POČETKU BIJAŠE RIJEČ...

Odavno su nam naučnici objasnili da su konstitutivni elementi svijeta energija i materija, ali sada se, evo, dodaje kod - program ponašanja, koji mnogi zovu informacija

vo je posebna sedmica od koje više ne mogu biti ista kao prije. Naime, iz članka objavljenog u ozbiljnom časopisu «Science&Vie» saznala sam da je nauka potvrdila da i u najprostijem živom organizmu postoji ADN kod funkcionisanja, i da se veliki broj naučnika raznih disciplina slaže da se radi o izuzetno preciznim kodovima ponašanja po izuzetno kompleksnim programima. Ubijeđeni su da život (sve žive vrste) predstavlja Kreaciju i ne može biti rezultat slučajnog odabira. Elem, ode Darvin definitivno u istoriju, a ja preispitujem svoja prethodna znanja i korigujem spoznaje. Odavno su nam naučnici objasnili da su konstitutivni elementi svijeta energija i materija, ali sada se, evo, dodaje kod - program ponašanja, koji mnogi zovu informacija. U religijskim tekstovima o nastanku svijeta zapisano i jeste "Isprva bi Riječ"; dakle riječju (informacijom)

22 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

počinje Stvaranje. Nerice, prozivam se, svete knjige u šake pa ponovo čitaj. A ipak, počinje me hvatati strah od robota u meni pa u pokušaju da sve omekšam, vezujem sjećanja na nove spoznaje. U nekoj godini prije smrti dajdže Keme nazovem Sarajevo, on mi se

Možda i jeste rješenje za promjenu ponašanja, optuživanja i nerazumijevanja naći nove riječi i govoriti ih uporno sve dok se ne promijeni sumorna svakodnevnica... javi na telefon pa kaže kako stoji kraj prozora i hrani golubove. "E moja Nerice, teške su ove kasne godine, gledam kako mi otkazuje jedna po jedna sposobnost, a glava ostaje ista. Ma nije čovjek ništa do robot", saopštava rezignirano. Šutim, provela sam čitav život osmišljavajući računare, jasno mi je šta govori, znam i za Pavlovljev

Piše: Nermana Begagić refleks i učenja o stvaranje rutina u ponašanju, razne psihoterapijske metode od kojih je značajna Ericksonova hipnozom, dakle ugradnjom nove misli-programa reagovanja na bolne porive. Znam za Bernova učenja o ponašanju po scenarijima (programima), znam za upravljanje masama podsticajem riječima… ve je to, u stvari, rad sa «programima-shemama ponašanja» kod čovjeka.Ono što dajdža govori sa gorčinom odavno slutim, a ipak ne ulazim u diskusiju nego preporučujem: "Tako vjerovatno jeste, ali nemoj da djeci kažeš, oni su na pola puta, neka im ostane uvjerenje o magiji života"... Dajdža ne reče ništa, ne nastavismo temu. Složismo se i zašutismo, povezaše nas riječi, isto kao što mi danas vratiše njegov glas i golubove na prozoru. Dovoljno da iz misli eliminišem vrijeme pa je lakša spoznaja o sebi automatu. Nisam sama. Po liniji sličnosti moj mozak u nastavku poveza ovo sjećanje sa drugim vrijemenom u kom sam se, posredstvom društvene mreže, upoznala i družila sa vrsnom novinarkom Tamarom Kaliterna, koja je napisala kako, od vremena u penziji, svako jutro na prozoru čeka vrapčića za mrvice kruha koje je spremila.

I ona je godinama pisanom riječi pokušavala probuditi svijest i savjest ljudi na Balkanu, zalagala se za zajedničku osudu zločina i mir. Sjećanje na Tamaru mi pomože da se spustim u niže sfere primjene novog saznanja i vidim kako da se današnje stanje povelikog haosa na Balkanu i oslikava posebnim rječnikom, te da je komunikacija uslovljena korištenjem riječi, fraza koje kao da su okidači ponašanja i našega razdvajanja. e počinje li riječju svaka ljudska akcija, ne upravlja li se baš tako masama, pitam se, nisu li i naša Bosna i Balkan bili mirni kada smo jedni druge zvali «braćo i sestre»? Možda i jeste rješenje za promjenu ponašanja, optuživanja i nerazumijevanja naći nove riječi i govoriti ih uporno sve dok se ne promijeni sumorna svakodnevnica naših dana? Pa ako smo i roboti, neka smo. Iako više ne radim, ostala mi navika da je vikend za odmaranje. Petkom uveče odahnem, nemam poriva za ikakvu aktivnost osim šetnje gradom ili gledanje nekog filma u kinu. Očigledno je riječ «petak» postala kroz generacije i kod mene okidač osjećaja za Dan Božiji u kojem je odmor. Tako, eto, koračam lagano pored rijeke u sumrak i puštam da mi mozak luta, a misli se roje; opet sam u mislima o ADN kodovima kojima smo programirani i moći koju nose u sebi. Riječi koje čujem (čitam) u meni izazivaju reakcije, osjećaje, prouzrokuju promjene. Ali, nije sve isto! Zastanem u hodu pogođena novom spoznajom: neuporedivo više sam stvarna i svoja kada sam u Bosni i govorim maternji jezik, nego ovdje sa svojim francuskim. Bosanski jezik mi donosi mnogo više od proste razmjene-komunikacije,

donosi mi neuporedivo više sigurnosti i osjećaja. Mora da su riječi-kodovi-okidači određenih shvatanja i ponašanja-reakcija prenešenih do mene kroz generacije pretočene u kodove baš na mome maternjem jeziku, kažem si. Poslije stotinjak metara šetnje, tako zamišljena, nailazim na, lijevo od rijeke, između privatnih kuća, prolaz. Hoću skrenuti, a onda vidim na zidu tablu na kojoj piše:

Nije li vrijeme, uz sva ova naučna otkrića, da sve to konačno spojimo u jednu knjigu postanka-geneze i jedne te iste naloge ponašanja za svo čovječanstvo... "Jean Jaures", a ispod "Sans Issue" (u prevodu: bez izlaza) i saobraćajni znak da se nema kuda proći dalje. Stala sam. To "Bez izlaza" je tako ružna fraza, beznadežna, depresivna, ne bih je u svome kodu nikako. I tada se sjetih maternje lijepe riječi "Ćorsokak" za ovakve prolaze, pa mi se sve rasvijetli, toliko da se nasmijah. Očigledno je da sam pravljena i sva uvezana bosanskim ADN

kodovima. Znam, jer evo već Ćor(avom)-Sokaku u mislima smišljam kako da progleda. Ako je sokak ćorav nije bez izlaza, saopštava mi naša riječ! reba samo da balkansku stvarnost (sada je zovem Ćorsokak ) u koji smo upali već dvadeset i kusur godina učinimo da progleda, završavam dalje razmišljanje uz osmijeh nade. Pa i progledaće! Na « ćorsokake» smo mi Balkanci programirani, znamo zasigurno i imamo kodove i za izlaze iz njih! Korak mi živahan, ja veselija, hrabrija i odvažnija, ulazim u sumrak sve dalje. I ondje se prisjetih religijskih knjiga sa obrazloženjima nastanka svijeta koje sam si dala nalog da ponovo išćitam. Ali one su i sa nalozima ljudskog ponašanja, osvješćujem se, riječima-kodovima ponašanja spajanja i razdvajanja ljudi koje se prenose sa ruke na ruku kroz vijekove, sve različite energije, izlazi, ćorsokaci i bezizlazi… Nije li vrijeme, upitah se, uz sva ova naučna otkrića, da sve to konačno spojimo u jednu knjigu postankageneze i jedne te iste naloge ponašanja za svo čovječanstvo? Na ovo pitanje nemam odgovora niti riječi-koda za dalje.

5. decembar 2014. Spektar, broj 26 23

PREISPITIVANJA: RAT I JA

OŽILJCI KOJI NE ZARASTAJU Ratovi kontaminiraju ljude i njihovu djecu desetljećima. I ta kontaminacija se rasprostire naširoko – ona zahvaća rodbinu i prijatelje koji žive daleko i naizgled su potpuno pošteđeni od rata

at je vođen između 1991. i 1995. u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. A ja, ja sam Danijel Višević, rođen i odrastao u Njemačkoj. Taj rat i ja, zapravo, nemamo nikakve veze jedan s drugim. Zapravo ne.

Vrijeme idile: Dugo nisam shvaćao i nisam htio prihvatiti da je taj rat snažno utjecao na moj život. I da to još uvijek čini, iako njime nisam bio direktno pogođen, a još manje sam u njemu sudjelovao. Žrtve, to je bilo sto tisuća mrtvih, milijuni izbjeglica, silovane žene, prolaznici koji su bježali pred mecima na sarajevskoj Aleji snajpera, izgladnjeli čovjek iza žice zatvoreničkog logora. No ipak mi postaje sve jasnije, pogotovo sada, u vremenu u kojemu se ratuje tako puno kako odavno nije, da je ovaj rat bio

Višević često istupa u medijima 24 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

ključni doživljaj moje mladosti. Kad je on započeo, ja sam išao u školu u Frankfurtu na Majni. Imao sam 14 godina, slušao Guns'N'Rosese, Die Ärzte i

Jednoga dana nas je gospođa Bošković, naša učiteljica, razdvojila. Više nismo bili Jugoslaveni nego Srbi i Hrvati… Nirvanu, nosio fiksni aparatić za zube i bio zaljubljen u Ninu iz mog razreda. Svake srijede popodne imao sam jednoipolsatnu nastavu materinskog jezika. Jugoslavenskog. Sjedio sam pored svoga prijatelja Branka i učili smo da su partizani svojim neprijateljima pucali samo pred noge, da je JNA treća najjača vojska u Europi i da su Olimpijske igre u Sarajevu bile najuspješnije svih vremena. Zajedno smo učili srpskohrvatski, ispisivali smo riječi

Piše: Danijel Višević latinicom i ćirilicom i često crtali zastavu Jugoslavije i njezinih šest republika s puno crvenih zvijezda petokraka. Jednoga dana nas je gospođa Bošković, naša učiteljica, razdvojila. Više nismo bili Jugoslaveni nego Srbi i Hrvati: Branko je na lijevoj strani učionice sada sve pisao ćirilicom, a ja na desnoj strani latinicom.

Ratne vijesti: Moji roditelji su počeli po čitave večeri gledati vijesti, slušati hrvatski radio i telefonirati s rodbinom. Ponekad bi moja mama znala zaplakati kada bi zazvonio telefon. Imala je desetoro braće i sestara, moj otac petero. Većina ih je živjela u Hrvatskoj i Bosni. Tri moja ujaka, jedan stric i šest rođaka su otišli u rat. Dio moje rodbine je morao pobjeći iz svog doma, neko vrijeme su živjeli i kod nas u Frankfurtu. Sve u svemu smo, međutim, imali veliku sreću da nitko iz naše obitelji nije poginuo. Samo je ujaka Zorana teško ranila mina. Moj novi susjed na jugoslavenskoj, kasnije hrvatskoj nastavi, zvao se Domagoj. S njim sam subotom išao na vjeronauk koji je organizirala Hrvatska katolička misija. Na krizmi smo stajali jedan pored drugog pred oltarom Frankfurtske katedrale kada nas je biskup pitao koje smo nacionalnosti. Kako nisam bio

Ratom obilježena mladost

sasvim siguran, oklijevao sam s odgovorom, no Domagoj je rekao u mikrofon: „Hrvatske.“ Prolomio se pljesak, pljesak koji je potrajao, a biskup je Domagoja pogladio po glavi. Bio je to trenutak u kojemu sam počeo razmišljati o svojoj nacionalnosti. Ne da o tome nisam prije mislio; na primjer kada sam krenuo u školu u Kaiserslauternu i kada nas je učiteljica zamolila da budemo ljubazni prema dvojici stranaca u razredu – Aliju i Danijelu. Rekla je to pokazavši na jednog sramežljivog dječaka i mene. Ili kada su se moji roditelji preselili u Frankfurt i ja morao promijeniti školu pa kad je moja nova učiteljica jednom izgrdila čitav razred jer je

samo jedan učenik dobio peticu iz diktata, i to onaj koji čak nije ni Nijemac.

Miris baruta: Bilo je, dakle, trenutaka koji su me naveli da razmišljam o svojoj nacionalnosti, ali događaj u Frankfurtskoj katedrali je sve stavio u jedno novo Da sam bio tri godine stariji, da li bih i ja bio otišao u rat? Ta me misao vodila kad sam počeo pisati svoj roman 2011… ozračje. Bio je to onaj pljesak. On me zbunjivao. Što je to u Domagojevom odgovoru bilo tako super?

ŠTA JE TO RAT? Danijel Višević vjeruje da pričanje o ratu može pomoći. Zato na portalu Krautreporter želi dati priliku žrtvama rata da progovore o svojim iskustvima. On ih želi portretirati – vojnike, izbjeglice, počinitelje zločina, žrtve iz bivše Jugoslavije, Ruande, Ukrajine, Sirije i Njemačke. Jer i njemački vojnici se iz svojih misija u inozemstvu sve češće vraćaju s PTPS-om. „Samo ako stvorimo barem približnu predodžbu o tome što je to rat i koje su njegove posljedice, znat ćemo cijeniti mir u kojem živimo. I čuvati ga“, smatra Višević.

Nekoliko tjedana kasnije sam sa svojim roditeljima na hrvatskom radiju čuo da su se Srbi naoružali da bi porobili Hrvate. „Samo zato što želimo ostvariti naš tisućljetni san o neovisnosti“, rekao je glas na radiju, „žele nas poubijati.“ Za ljetne praznike smo, unatoč ratu, otišli u Hrvatsku i Bosnu i tijekom jednog duljeg primirja posjetili smo rodbinu koja je živjela blizu bojišnice. Jedan ratni drug ujaka Zorana mi je dao da pucam iz njegovog kalašnjikova u boce koje su bile udaljene nekih dvadesetak metara od nas. Još uvijek osjećam trzaj puške, miris baruta u nosnicama. I ja sam se onomad htio boriti, braniti domovinu svoje obitelji. Ali, srećom, s 14 godina sam za to još bio premlad. Da sam bio tri godine stariji, da li bih i ja bio otišao u rat? Ta me misao vodila kad sam počeo pisati svoj roman 2011. Dvojica mojih poznanika iz Frankfurta su tada imala 17 i 18 godina - i to su učinila. Obojica su se nekoliko mjeseci kasnije vratila smušena, isprepadana i potpuno promijenjena.

Razorene obitelji: Glavni protagonist mog romana je Michael, Nijemac čiji roditelji, kao i moji, 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 25

“Spomenici” jednog ružnog vremena

potječu iz Livna. Kada taj kraj u travnju 1992. godine napadnu srpske postrojbe Michael ubija u rovu jednog srpskog vojnika. U njegovom novčaniku pronalazi sliku njegove obitelji - supruge i dvoje djece. Dvadeset godina kasnije Michael i sam ima dvoje djece. Kada njegova supruga Inga u kuću dovede bejbisitericu, Michael vjeruje da je riječ o kćeri čovjeka kojega je ubio. Otkad pišem ovaj roman redovito posjećujem svoju rodbinu u Hrvatskoj i Bosni, posebno ujaka Zorana. On je sudjelovao u borbama 23. travnja 1992., borbama za obranu Livna koje Hrvati danas slave kao povijesnu pobjedu. Prilikom svečanog obilježavanja njihove obljetnice preko svoga ujaka sam upoznao i druge veterane i saznao puno o ratu, PTSP-u, o razorenim obiteljima i djeci koja su izgubila nadu. Bio sam i u Beogradu. Tamo sam sreo Srbe koji su bili na drugoj strani bojišta, ljude s PTSP-om, razorene obitelji i djecu koja su također izgubila iluzije. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da oko 400.000 ljudi u Bosni i Hercegovini pati od posttraumatskog stresnog poremećaja. To je otprilike svaki 26 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

deseti stanovnik. Lokalne udruge koje se brinu o žrtvama PTSP-a vjeruju da je stvaran broj oboljelih milijun i 700 tisuća.

Noćne more: Ratovi kontaminiraju ljude i njihovu djecu desetljećima. I ta kontaminacija se rasprostire naširoko – ona zahvaća rodbinu i prijatelje koji žive daleko i naizgled su potpuno pošteđeni od rata. Susretao sam i Srbe koji su bili na drugoj strani bojišta, ljude s PTSP-om, razorene obitelji i djecu koja su također izgubila iluzije… Ovaj rat je najveća nesreća u mom dosadašnjem životu. Bez ikakve sumnje. To primjećujem ponekad konkretno, a ponekad indirektno. Konkretno, na primjer, kada se vozim taksijem i taksist primijeti da imam hrvatske korijene, a on je Srbin, kada pričamo o našim vezama s bivšom Jugoslavijom, o ratu, o tome koliko nas je pogodio, o mojoj i njegovoj rodbini. Kad mi taksist kaže da je i on bio u ratu, kao i njegov brat koji je poginuo i da je on unatoč tome oženio Hrvaticu, ali da mu je teško u braku jer mu brat ne izlazi iz glave. I kada se taksistu

oči onda napune suzama, kada odmahne rukom i zagrli me. Ili kada posjetim svog rođaka koji ima tumor na mozgu i ja ga pitam kako je, a on, umjesto da priča o svojoj bolesti, zuri u prazno i priča mi o noćnim morama koje ga bude svake noći. Čizme su mu se zaglavile u blatu, ne može se maknuti, ne može izaći iz njih, a srpske postrojbe se sve više približavaju, čuju se rafali iz strojnica, ratatatata. I onda se protrese, pogleda me i kaže mi kako je zapravo skroz dobro.

Dašak patnje: Tuga zbog ovog rata me često zna obuzeti sasvim neočekivano. Dovoljno je da čujem par tonova neke pjesme iz onoga vremena. To ne moraju nužno biti čak ni pjesme iz bivše Jugoslavije, pjesme Bijelog dugmeta, Crvene jabuke ili Merlina – i And justice for All od Metallice mene asocira na ovaj rat. Ta tuga će me pratiti čitavog života. A ipak bi bilo nedopustivo uspoređivati je niti malo s patnjom ljudi koji su proživjeli rat. Jer ja sam osjetio samo dašak njihove patnje. Nikada se neću prestati pitati što se moralo dogoditi da ovaj rat ne izbije. I što se mora dogoditi da ljudi shvate i osjete da je rat nešto najstrašnije što im se može dogoditi.

JEDNO OHRABRUJUĆE ISTRAŽIVANJE

GRAĐANI KAŽU DA JE OBNOVA POVJERENJA MOGUĆA U jednom od najvećih poslijeratnih istraživanja, organizovanog u 13 bh. gradova, 77 posto ispitanika dalo je podršku izgradnji međusobnoga povjerenja i pomirenja, unatoč strašnim posljedicama rata u BiH

akon što su svoj posao obavili prošle godine, istraživači su sada vraćaju u gradove u kojim je urađeno ispitivanje javnosti, predstavljaju rezultate, bilježe reakcije građana i, postavljaju dodatna pitanja.

Pravilo i iznimka: U Bosni i Hercegovini, zatrovanoj podjelama, još će mnogo vode proteći dok primjer prijateljstva Jove Jovanovića i Muhameda Bukve, iz okolice Goražda, bude uobičajen, a ne iznimka ili fenomen. Prijatelji od djetinjstva, u ratnim godinama bili su na suprotnim stranama, u različitim vojskama, a

kad je zlo stalo, oni su: „Mi smo bili samo dva zrnca koja je vjetar nosio u jednom talasu, tako da mi nismo ništa mogli ni predvidjeti

U Bosni i Hercegovini, zatrovanoj podjelama, još će mnogo vode proteći dok primjer prijateljstva Jove Jovanovića i Muhameda Bukve, iz okolice Goražda, bude uobičajen… niti promijeniti. Nažalost, politička situacija još podriva tu nacionalnu strepnju. Pominjemo se u ta neka tri plemena, što nije dobro.“ Slično su odgovorili i građani obuhvaćeni zajedničkim istraživačkim

poduhvatom Centra za empirijska istraživanja religije u BiH i Sveučilišta u Edinburgu, a pod pokroviteljstvom Fondacije Konrad Adenauer u trinaest bh. gradova (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić). 77 posto ispitanika vjeruje da je proces pomirenja, koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH, veoma značajan. Nastavnici su na prvom mjestu, među osobama koje imaju najviše potencijala u procesu pomirenja (72 posto ispitanika)

Opšta potreba: Premda su ispitanici bili manje skloni ulozi koju bi u procesu pomirenja mogli imati političari, skoro 52 posto njihovu „misiju“ vidi kao značajnu. Ovi rezultati su podsjetnik da većina

Žrtve se ne zaboravljaju 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 27

Obnoviti i ljude i zgrade

stanovništva Bosne i Hercegovine – iz svih konstitutivnih naroda i izvan njih, od najreligioznijih do onih koji uopšte nisu religiozni, svih uzrasta i profesija – shvataju potrebu za pomirenjem. Mnogi pojedinci iz ovog raznolikog uzorka su razočarani učinkom političkih elita, ali takođe vjeruju da je proces pomirenja na nivou cijele države izuzetno važan, te da u njega treba uključiti široku lepezu sudionika, navodi Zlatiborka Popov Momčinović, sa Univerziteta Istočno Sarajevo. „Skoro 80 posto građana i građanki BiH smatra da je proces pomirenja i izgradnja povjerenja nešto što je jako značajno za budućnost Bosne i Hercegovine. Više su podržavali one inicijative koje su nekako okrenute budućnosti nego prošlosti – kao izgradnja memorijalnih centara na mjestima gdje su počinjeni stravični zločini, što je podržano, ali su mnogo više podrške dobile neke inicijative 28 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

poput onih da se kroz obrazovni sistem mladi susreću i upoznaju, uče ono što je bitno za njihovu zajedničku budućnost“, kaže Popov – Momčinović.

Ohrabrujući procenti: Kako građani procjenjuju uticaj izgradnje povjerenja za bolju budućnost? Imam iz Bugojna, Premda su ispitanici bili manje skloni ulozi koju bi u procesu pomirenja mogli imati političari, skoro 52 posto njihovu „misiju“ vidi kao značajnu… Muhamed Jusić, član istraživačkog tima, iznosi neke od podataka iz istraživanja. „75,4 posto od ukupnog uzorka reklo je da bi ozbiljni pokušaj da se izgrade odnosi između vjerskih i etničkih grupa u BiH imali uticaj na budućnost zemlje. Kad bismo

jednu poruku morali poslati – to je ono što smo našli u čitavoj državi, daleko više od onoga što bismo, gledajući medije, čitajući novine i radeći s ljudima, očekivali. Čak 84,4 posto ispitanika podržava ulaganja u edukativne programe koji su osmišljeni da pomognu mladima da se riješe negativnih stereotipa i da razumiju zajedničke interese građana različitog porijekla, a tek 10,3 posto to ne podržava. Ovo će se podudariti s još jednim pitanjem kojeg smo postavili – od koga građani najviše očekuju u procesu pomirenja – tamo ćemo na prvom mjestu imati nastavnike,“ predočava neke od rezultata Jusić.

Ekonomska saradnja: Kako jedan stranac vidi proces približavanja ljudi zatrovanih podjelama i ratnim događajima? Evo razmišljanja direktora Fondacije Konrad Adenauer u BiH, Karsten Dümmel.

„Problemi su isti u posljednjih 20ak godina, ali, vidi se da ipak dolazi do približavanja ljudi. Postoji još dosta podjela među njima, ali se ta slika ipak popravlja. Za ukidanje još uvijek postojećih etničkih barijera među ljudima, postoje tri različita puta. Prvi je izgradnja međuljudskih odnosa, ili ako hoćete direktno, ljubavi među osobama različite nacionalne pripadnosti. Drugi je međuetnička i međureligijska saradnja – na primjer - zajednička kuća za molitve pripadnika svih vjera, kakva postoji u Njemačkoj, a treći aspekt je ekonomska saradnja – da, na primjer, pripadnici različitih nacionalnosti stvore jedno zajedničko preduzeće, odnosno ulože novac u zajedničku firmu a time i u zajedničku budućnost, “ ističe Dümmel. U Bosni i Hercegovini bilo je više pokušaja uspostave državne komisije za istinu i pomirenje. Bile su, takođe, formirane komisije za Srebrenicu i Sarajevo, ali su ugađene prije obavljenog posla.

Svjetlo istine: Formirano je i udruženje građana 'Istina i pomirenje', sa predsjednikom

Bilo, ne ponovilo se

Jakobom Fincijem, ali nije bilo političke podrške za njihov rad. Finci danas ističe da je akcenat na povjerenju, koji je stavljen u ovom istraživanju, posebno značajna činjenica. „Do sada je bilo pitanje istine, pravde i pomirenja, a niko nije pretpostavio da za sve to ustvari treba povjerenje, koje nam najviše

Čak 84,4 posto ispitanika podržava ulaganja u edukativne programe koji su osmišljeni da pomognu mladima da se riješe negativnih stereotipa i da razumiju zajedničke interese građana različitog porijekla, a tek 10,3 posto to ne podržava… nedostaje, jer mi, s jedne strane, putem Tribunala u Hagu, putem, da kažem, memoara svih onih koji su prošli kroz Bosnu i Hercegovinu, a ko god prođe kroz Bosnu i Hercegovinu napiše memoare ili knjigu, tako da čak ima šala, kad su se dva stranca srela ovdje na ulici, pa jedan pita drugoga: „Kad si došao, koliko ostaješ, šta radiš?“, ovaj odgovara: „Došao

sam jučer, idem sutra, pišem knjigu 'Bosna danas, jučer, sutra'“. Istina polako dolazi na svjetlo dana, kroz presude, i haškog Tribunala i sudova koji rade u regionu; pravda se na taj način isporučuje, mada će ovim tempom, barem kod lokalnih sudova, trajati još sto godina da dođemo do osude svih onih koji trebaju da odgovaraju, i na kraju, to na neki način vodi pomirenju,“ navodi Finci.

Ključni faktor: Građani takođe misle da vjerski lideri ne čine dovoljno na procesu pomirenja, ali iznose i stav kako se političari trude da dokažu da je zajednički život prošlost. Evo nekih nalaza iz istraživanja, koje prenosi Emina Ćosić: „U procesu pomirenja, vide političare kao odgovorne i kao ključni faktor, koji ustvari drže nekakve zategnute odnose i tenzije, namjerno nametnute, da bi održali svoje pozicije. To je bila najčešća interpretacija među ljudima. Mnogi su krivili međunarodnu zajednicu za stvaranje države kakvu danas imamo, da je Dejton stvorio nasilne podjele, da su od jedne građanske države stvorili državu tri nacije ili tri etničke grupe“, kaže Ćosić. Proces pomirenja i povjerenja u Bosni i Hercegovini može biti uspješan tek ako građani mogu reći kao Jovo Jovanović s početka naše priče: „Kad sve sagledam, bio je veći period bio našeg prijateljstva nego ratovanja.“ Rezultati istraživanja do sada su predstavljeni u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, u zakazan je sastanak i sa građanima Srebrenice. Istraživači će s novim pitanjima, ponovo u bh. gradove, naredne 2015. godine. Gordana SandićHadžihasanović/RSE 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 29

EKSTREMISTI: OMAR AL ŠIŠANI

OD GRUZIJE DO SIRIJE Omar al Šišani je jedan od najpoznatijih komandanata Islamske države, a igra važnu ulogu i pri regrutiranju boraca IS-a iz Njemačke. Kako je od vojnika postao džihadista?

eđu borcima terorističke organizacije Islamska država (IS) njegovo lice se ubraja među najpoznatije: Omar al Šišani na fotografijama i video snimcima upada u oči sa svojom crvenom bradom. Ovaj 28godišnjak se ubraja u vodeće krugove IS-a. SAD su ga zbog toga u septembru stavile na listu međunarodnih terorista. Omar al Šišani znači Omar Čečen. Ipak, Tarčan Batirašvili, kako glasi njegovo pravo ime, ne potiče iz Čečenije. On je odrastao u susjednoj južnokavkaskoj republici Gruziji.

Stvaranje idola: Njegova povezanost sa Čečenima i njihovom sudbinom ipak je vrlo bliska. Selo gdje je on rođen se nalazi u dolini

Al Šišani u sredini 30 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

Pankisi koja ne samo da graniči sa Čečenijom, već tamo živi i narod srodan Čečenima – Kisti. Vojno obrazovanje Batirašvili je dobio u gruzijskoj vojsci u kojoj je služio od 2007. do 2010. godine. To potvrđuje Irakli Alasania, koji je od 2012. godine do prije nekoliko dana

Tarčan Batirašvili, kako glasi Šišanijevo pravo ime, ne potiče iz Čečenije. On je odrastao u susjednoj južnokavkaskoj republici Gruziji... bio ministar odbrane Gruzije. 2010. godine je Batirašvili otpušten iz vojske zbog tuberkoloze. Tako je ostao bez posla. Nekoliko mjeseci kasnije je, zbog ilegalnog posjedovanja oružja,

osuđen na zatvorsku kaznu. U zatvoru je postao radikalan i nakon puštanja na slobodu je 2012. godine otišao je u Siriju. Batirašvilijev put pokazuje kakvi životni uvjeti mogu motivirati mlade muškarce da krenu u džihad i koje posljedice to može imati i na države poput Njemačke. Izvještaji o njegovim borbenim uspjesima od njega prave idola za mlade ljude širom svijeta. Prije nego što se Batirašvili zakleo na vjernost Islamskoj državi, on je komandovao jednom grupom boraca iz Kakvaza. Ova grupa je privlačila Europljane, među njima i Nijemce, piše islamolog Guido Steinberg u svojoj knjizi „Njemački borci u Al Kaidi – Globalizacija islamističkog terora“, koja je nedavno izašla iz štampe.

Čečensko iskustvo: Steinberg kaže da su drugi njemački džihadisti također trenirani među čečenskim grupama prije nego što

Islamska država na razne načine vrbuje svoje pristalice

su se priključili terorističkoj miliciji Islamska država. Među njih se ubraja i čuveni bivši reper Deso Dogg, alias Denis Cuspert. On je, prema Steinbergovim navodima, očito obučen u „Vojnicima Sirije“. Vođa te grupe bio je Muslim Abu Walid alias Muslim Margošvili. On, kao i Batirašvili, potiče iz gruzijske doline Pankisi, učestvovao je u drugom Čečenskom ratu, i zbog toga je cijenjen među džihadistima. Steinberg objašnjava kako su oba rata u Čečeniji, između 1994. i 2009. godine, izvršila poseban podsticaj na mladiće u Njemačkoj koji su nastrojeni prema džihadu. Čak su se i članovi tzv. Sauerland grupe željeli boriti na strani Čečena protiv ruske državne vlasti. I atentator od 11. septembra Mohamed Ata je, kako kaže Steinberg, bio oduševljen borbom u čečenskim ratovima. Onaj ko je sudjelovao u čečenskim ratovima danas važi kao neko ko je posebno iskusan u borbama. U samoj Čečeniji ljudi su teško mogli provariti svoja traumatska iskustva iz rata. Brojni muškarci više nisu pronašli put za povratak u

mirnu svakodnevnicu. Tomu nije razlog samo čečenska kultura, već i autoritarna vladavina predsjednika Ramsana Kadirova, objašnjava jedna ekspertica za pitanje Kavkaza. Kadirovljeva vlast je ovisila o

U samoj Čečeniji ljudi su teško mogli provariti svoja traumatska iskustva iz rata. Brojni muškarci više nisu pronašli put za povratak u mirnu svakodnevnicu... podršci Moskve: On je stoga očito dozvolio tumačenje istorije po kojem su Čečeni sami snosili odgovornost za rat sa Rusima.

Sigurnosni rizik: Brojni Čečeni su posljednjih godina otišli u europsku dijasporu ili pak u Tursku, odakle su brojni muškarci otišli upravo u rat u Siriju. Kadirov je ipak demantirao da se muškarci iz Čečenije u Siriji bore na strani predsjednika Bašara al-Asada. Jer u rijetke Asadove saveznike se ubraja upravo ruski predsjednik Vladimir Putin. Kadirov tvrdi da se borci poput Omara al Šišanija, alias Tarčan

Batirašvili, samo predstavljaju kao Čečeni. I dok se opaska da se neki borci ipak nepravedno kite imenom kao što je Šišani – „Čečen“ – ispravna, činjenica je da se Batirašvili u svojoj domovini našao u teškoj situaciji. Jer, njegova domovina, u gruzijskoj dolini Pankisi, bila je teško pogođena čečenskim ratovima. Tada je više od 7.000 ljudi pobjeglo iz Čečenije u Gruziju, a među njima i radikalni borci. Iako su ovi borci 2002. godine bili protjerani iz doline Pankisi, nepovjerenje je ostalo. Na narod Kist se gleda kao na sigurnosni rizik i shodno tome se prema njima i odnosi. Muslimani su slabo integrirani u politički život, stanje u kojem žive, u socijalnom smislu, je često još gore od stanja u kojem se nalaze druge grupe stanovništva u Gruziji. Doduše, vlada u Tbilisiju nastoji od 2002. godine da se više angažira na poboljšanju stanja u kojem se nalaze vojni veterani i poboljšanju uvjeta u kojima se nalaze zatvori. Ali, tamo gdje mladi ljudi ne vide perspektivu, džihadističke ideje nailaze na plodno tlo. I to ne samo u Gruziji. 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 31

KO SU I ŠTA SU AVATARI?

BOG NA ZEMLJI

a pojam “avatar” mnogi su po prvi put čuli kada se prije pet godina u bioskopima počeo prikazivati istoimeni film. No, ko je ili šta je Avatar, kakvo je Njegovo porijeklo, zašto je čovječanstvu potrebna pojava Avatara? Sve su to pitanja na koja su stoljećima, sa manjim ili većim uspjehom, nastojali odgovoriti autori svetih ili manje svetih knjiga. Među takvim autorima u novijoj povijesti su i dvije žene: Annie Besant (18471933.), britanska autorica knjige “Avatari”, i Vesna Krmpotić (1932.), hrvatska pjesnikinja, prozna spisateljica, prevoditeljica i autorica izuzetno zanimljivog štiva pod naslovom “Avatar: Sri Sathya Sai Baba - pojava razlog nauk i cilj”.

Naši zaštitnici: Avatar ili Avatara u prevodu sa sanskrta znači “silaženje ili silazak” u niže razine postojanja kako bi se ostvarila posebna svrha. Naime, u hinduističkoj filozofiji riječ je o jedinstvenoj manifestaciji ili inkarnaciji božanskog bića u više različitih oblika na Zemlji. Najvažniji avatari u hinduističkoj mitologiji su: Kurma, Vamana, Rama, Krishna, Buddha, Kalki. Za početak valja istaći da se prema tumačenju vedskih tekstova u kojima se ovakve specijalne inkarnacije spominju, avatari uvijek javljaju s 32 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

nekim razlogom, kao npr. da unište zlo i spase pravednike, da spase one koji se zalažu za očuvanje dobrote,

Avatar je sveukupna inkarnacija Vrhovnoga Boga, čiste prvotne energije stvaralačke i sveobuhvatne kozmičke Svijesti... istine, vrline, ljubavi i vjere. Ukratko, to su obnovitelji suštinske ljudske duhovnosti i kao takvi za njih se može kazati da su zaštitinici ljudske civilizacije. Međutim, to je samo dio cijele priče, naime, avatarstvo nas vodi duboko u misterij kosmosa, u tajne svemira i ljudskog postojanja (čovjekovog poslanstva na Zemlji), te zahtijeva barem skicu kosmičkog

Vibhuti se materijalizira iz ruku Sai Babe

Piše: Šefik Avdagić nastajanja i rasta, da bismo došli do nekog razumljivog odgovora. U tom koračanju “putem kojim se rjeđe ide” (staza duhovnosti) što vodi do trostruke inkarnacije Avatara našeg doba – Sai Babe, možda je najbolje da krenemo od životne priče Vesne Krmpotić, vjerovatno najplodonosnije književnice na prostoru ex-Yu (do sada je objavila 97 knjiga), sa stanom u Beogradu, njenom opčinjenošću Indijom, vjerovanjem u Sai Babu, duhovnošću koja je zapadnjacima često neshvatljiva i neprihvatljiva. Krmpotićka je rođena 1932. u Dubrovniku, školovala se u Splitu, Zagrebu i New Delhiju gdje je učila bengalski. S mužem, diplomatom nekadašnje SFRJ, i s troje djece boravila je u Kairu, Washingtonu, Akri i Beogradu,

Vesna Krmpotić, autorica 97 knjiga

gdje i danas stanuje. Pa iako je bila poznata kao izvrsna pjesnikinja srca i duše, mnoge čitaoce sa prostora Balkana je istinski ganula svojom ispovjednom knjigom “Brdo iznad oblaka”, u kojoj opisuje potresnu borbu za život svojeg teško oboljelog sina Igora (Igice) koji je od leukemije umro u najnježnijim godinama.

Rijetka pojava: U ovoj knjizi koja opisuje dramu majke i mistične susrete djeteta s \isasom (Isus), šira javnost je prvi put

Jedno od čuda - rađanje linge

“izbliza” susrela Vesninog Učitelja – Sri Sathya Sai Babu čije je stalno mjesto boravka, do aprila 2011. godine (kada je napustio tijelo), bio ašram Prasanthi Nilayam (Kuća mira) na jugu Indije. U vrijeme brojnih hodočašća svom Učitelju, Vesna je počela zapisivati “specijalne” poruke/pjesme natopljene ljubavlju i “objavama” Autora, od koga, kako ona tvrdi, njihov sadržaj i dolazi, tako da objedinjenih i objavljenih 108 knjižica po 108 pjesama/poruka čini vjerovatno najveću pjesničku zbirku u svjetskoj književnosti “108 x 108“ (sadrži 11.664 pjesme na 3.000 stranica)! Na promocijama svojih knjiga, brojnim javnim nastupima, pogotovo na TV, Vesna Krmpotić nas s neskrivenim oduševljenjem uvjerava da su tokom Njegovog boravka (od 1926. do 2011.), ljudi mogli vidjeti, čuti i dotaći Boga na Zemlji! U pojašnjenju pojave Avatara kao Bogočovjeka i Silaznika, ona ističe da “Njegova uloga nije da presiječe, već da preinači, probudi, preodgoji. Da probudi u čovjeku ono bitno, ono što čovjek u sebi nosi kao rješenje, svaki čovjek, bio on akademik, nepismenik, svećenik,

Indijska kultura i civilizacija jedina je na planeti koja, od samih svojih početaka, pronosi pojam i iskustvo avatarstva. Druge teozofije, kršćanske, islamske, zoroastrijske, grčke, ne govore o Avatarima, govore o sinovima Božjim, o Mesijama, Mahdijima, Khidrima, tj. o prorocima, poslanicima, velikim učiteljima... ratnik. Probuđen duh tada može promijeniti svijet, a takvi su bili i svi starozavjetni proroci, gnostički, esenski, sufijski i kršćanski isposnici, mudraci. Muhamed, sv. Franjo, i još mnogi, svi su oni došli da pomognu, da razmrse, da ohrabre”. Indijska kultura i civilizacija jedina je na planeti koja, od samih svojih početaka, pronosi pojam i iskustvo avatarstva. Druge teozofije, kršćanske, islamske, zoroastrijske, grčke, ne govore o Avatarima, govore o sinovima Božjim, o Mesijama, Mahdijima, Khidrima, tj. o prorocima, poslanicima, velikim učiteljima. Što ne znači da indijska teozofija ne prepoznaje proroke i obnovitelje istinskih vrijednosti, nadahnute i moćne prosvjetljenike, ali ih razlikuje od iznimno rijetke pojave Avatara.

Božanska očitovanja: Avatar je sveukupna inkarnacija Vrhovnoga Boga, čiste prvotne energije stvaralačke i sveobuhvatne kozmičke Svijesti. Istinska potvrda Njegove autentičnosti jesu pet božanskih svojstava sveprisutnosti, sveobuhvatnosti, sveznanja, svemoći i nesebičnosti. Bezgranična aura Avatara znak je Njegova bivanja u svemu – On/Ona se objavljuju tjelesno, astralno i eterno na svakomu mjestu i u svako vrijeme. 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 33

uzme jedan oblik koji je nama prepoznatljiv, prepoznatljiv našim osjetilima, mislima i poimanju, da možemo doživjeti s njim komunikaciju na našem nivou, to se zove Avatar”, kazala je Krmpotićka na jednoj od promocija svojih knjiga. Ona u zanimljivoj razradi teme avatarstva ističe da su u početku (ljudima) bitni lik i ime. To je razlog zbog kojeg dolaze Avatari – kako bi se Boga ljubilo, obožavalo, štovalo, slušalo i slijedilo, i konačno spoznalo kao bezimenost i bezoblikost. Mandir-Prasanthi Nilayam

Ova “pojava ili događaj” na planeti posjeduju neiscrpivu moć astralnog ukazanja, što će reći da Njegova aura prožima i vrijeme i prostor. Sva su Njegova čuda božanska očitovanja. Avatar sprovodi Svoju bezuvjetnu svemirsku volju za dobrobit čovječanstva, a ne u svrhu materijalnog napretka određenih pojedinaca. “Kod nas na zapadu mi nemamo pojam Avatara. Mi imamo pojmove Sin Božiji kao nešto najbliže, mada Isus lijepo kaže ‘Otac i ja smo jedno’, ali on to nije rekao samo za

Park ispred kuće u kojoj je živio Sai Baba 34 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

Milioni ljudi širom svijeta, čak i mnogi koji nisu posjetili Njegov ašram (prema Vedskoj tradiciji i učenju to je mjesto gdje ste dobrodošli nešto raditi za druge i za sebe), postali su Njegovi poklonici... sebe. Tu su još neki pojmovi koji su možda poznatiji - prorok, veliki prosvjetitelj, guru… To su sve nazivi za one koji nas prosvjetljuju, bude iz neke letargije i neznanja. Ali, kada se dogodi da sam Vrhovni princip

Sjeme kreacije: Raznolika su i mnogobrojna čuda Silaznika o kojima ona govori u svojoj knjizi: od zaustavljanja potresa, kiše, požara i poplave, od stvaranja živih bića (majmuna, mrava, ptica), oživljavanja umrlih, istodobnog Silaznikova boravka na različitim mjestima – bila to neprohodna afrička prašuma, bosanske planine, gvatemalska elektrana ili Manhattan. Tu su premještanja ljudi kroz vrijeme i prostor, i nerijetka trenutačna ili postupna ozdravljenja od neizlječivih bolesti širom svijeta, zatim, gotovo svakod-

Sai Babin Ashram

nevne materijalizacije predmeta, pojavljivanje svetog pepela (vibhutija) iz Njegovih prstiju kao i na Avatarovim fotografijama, ili na oltarskim kipovima i simbolima, a nerijetko kao otisak Njegove stope u zatvorenim odajama. Tu je i izviranje amrite (mirišljive tečnosti božanskog okusa) iz Njegovih medaljona – fenomen koji u svetištu izvjesnog sirotišta na jugu Indije traje više od dvije i po decenije i dostupan je na uvid svakom posjetitelju. Tu je umnožavanje hrane i goriva, te spašavanje iz najbezizlaznijih situacija. Tu je i javno rađanje lingi (jajolikog oblika za koje se vjeruje da predstavljaju sjeme kreacije ili simbol svega stvorenog u univerzumu), najčešće iz utrobe Sai Babe, kroz usta van.

Ideal – jednota: Kako ističe Vesna Krmpotić, milioni ljudi širom svijeta, čak i mnogi koji nisu posjetili Njegov ašram (prema Vedskoj tradiciji i učenju to je mjesto gdje ste dobrodošli nešto raditi za druge i za sebe), postali su Njegovi poklonici. Nijedan prijašnji Avatar nije se u tolikoj mjeri sus-

retao s masama da bi ih savjetovao, vodio, tješio, krijepio i upućivao ih putem istine, ispravnosti, mira i ljubavi. Sai Avatar, koji objedinjuje tri inkarnacije i period od dva i po stoljeća(?!): Shirdi Sai Babu, Sathya Sai Babu i Prema Babu (čiju je fotografiju Sai iz Puttaparthija materijalizirao i čije se utjelovljenje na Zemlji tek očekuje), jedinstven

Crkve bi morale doći zajedno jednog dana i reći - naš Bog je isti, jedan te isti, mi ga zovemo ovako, recimo Allah, vi ga zovete Jehova, netko treći ovako ili onako.. je po tome što Svoju božanskost otkriva ljudima svih vjera. O tome Krmpotićka iz proživljenog vlastitog iskustva govori: “Nije božanstvo sišlo jednom i uvijek je bilo isto učenje, samo treba prepoznati to da je nauk uvijek isti, ali ga mi onda zakrinkamo u neke institucije i neke posebne obrede, imena i likove. No, ono što je suštinsko u svemu tome uvijek je isto i ne treba se plašiti jednoga takvog susreta, već u njemu treba

prepoznati ono što te tvoja vlastita religija uči... Sav je taj nauk jedan i dok to ljudi ne prepoznaju, to što se recimo u Indiji smatra najnormalnijim, mi ćemo uvijek biti u nekom poluratnom stanju. To su više neka naša neznanja ili naša nehtijenja da znamo. Ispričat ću vam jednu zgodu - nikada nisam slavila Božić ljepše nego u Prasanthi Nilayamu, ašramu dotičnog Avatara. Zašto? Jer smo u božićnoj povorci u ranu zoru krenuli i zajedno pjevali božićne pjesme, bijeli, crni, žuti i smeđi, muslimani, kršćani, hinduisti, budisti. Čak je bilo i onih koji se smatraju agnosticima. Svi smo pjevali božićne pjesme. To je ideal ovog učenja, ali i svakog duhovnog učenja. Ideal je uvijek jednota! Mi smo svi jedna velika porodica. Institucije, crkve bi morale doći zajedno jednog dana i reći - naš Bog je isti, jedan te isti, mi ga zovemo ovako, recimo Allah, vi ga zovete Jehova, netko treći ovako ili onako. Nije važno. On je isti, a ako je isti onda nema podjele među nama”, zaključuje Vesna Krmpotić. 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 35

INVALIDI NISU BESPOMOĆNI

JOŠ DA SE DRUŠTVO OSLOBODI PREDRASUDA… Vera Bošković je slijepa od rođenja. O svom invaliditetu kaže da je otežavajuća okolnost, ali da ga tako treba i posmatrati, a ne kao prvu karakteristiku. Završila je pravo i sada traži posao

ećinu obaveza Vera obavlja samostalno, bez ičije pomoći. Svakodnevne aktivnosti koje uključuju odlazak do grada, ona treba unarijed planirati. Najmanje dvanaest sati ranije o svojim obavezama obavještava personalnu asistenticu.

Drugačije tehnike: Sa Svetlanom u pratnji, Vera odlazi do udruženja u kojem je aktivna, do banke, zubara i slično. “Svetlana će mi popuniti ovu uplatnicu, već zna šta treba, a i dogovaramo se na licu mjesta”, objašnjava Vera dok čeka u redu u banjalučkoj pošti. Vera Bošković ima dvadesetosam godina, slijepa je od rođenja.

Vera većinu obaveza obavlja sama 36 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

Završila je pravni fakultet i trenutno je nezaposlena. Iza sebe ima četiri godine radnog iskustva. Radila je na pružanju besplatne pravne pomoći i kao novinarka. U posljednje vrijeme aktivno prati konkurse. Najmanje jednom sedmično ide na razgovor za posao, i tako već godinu dana.

To što ne vidi znači da se služi drugačijim tehnikama prilikom obavljanja zadataka, ali ona ih izvršava kao svi ostali. Njen računar je prilagođen, ima poseban program koji joj očitava sve što se nalazi na ekranu…

Nakon što čuju za njen invaliditet, poslodavci se više o sposobnostima ne raspituju naročito. “Nezainteresovani su, ne daju nam priliku da objasnimo neke stvari, da im kažem kako radim. Kasnije čujem da se kod drugih raspituju šta ja to mogu, a šta ne mogu. Rijetke su situacije i budem jako sretna kada to nekog zanima i pita me neke detalje o tome kako bih izvršavala poslovne obaveze”. Prema Verinim riječima, poslodavci smatraju da osobe sa invaliditetom često idu na bolovanje, što apsolutno nije istina. To što ne vidi znači da se služi drugačijim tehnikama prilikom obavljanja zadataka, ali ona ih izvršava kao svi ostali. Njen računar je prilagođen, ima poseban program koji joj očitava sve što se nalazi na ekranu. “Zato sam i odabrala pravo, a ne neku prirodu nauku. Učila sam i studirala da bih to kasnije i radila.”

Teško do posla: Prisjećajući se svog školovanja, Vera kaže da joj je fakultet bio najlakši. Iako prilagođene literature nije bilo, dobro se snalazila. “Skenirala bih knjige, prebacivala to na računar i nakon toga preslušavala gradivo putem govornog softvera. To je bio ogroman napredak u odnosu na srednju školu, kada su mi roditelji sve lekcije iščitavali u diktafon”, objašnjava Vera. Aktivna je u nekoliko udruženja,

licima sa invaliditetom povremeno pruža pravnu pomoć i slične usluge. Vera ima mnogo obaveza i hobija. Joga i pjevanje u horu su neke od njih. Posebno je ponosna na svoj angažman u Udruženju omladine sa invaliditetom „Infopart“ Banjaluka. Rade na podizanju svijesti o potrebama i mogućnostima ove populacije. Ističe jedno istraživanje koje je nedavno završeno, a tiče se položaja mladih sa invaliditetom u Republici Srpskoj. „Situacija se popravlja kada je riječ o obrazovanju, sve više mladih se školuje i upisuje fakultet. To je

Mnogi ne znaju da ako zaposle osobu sa invaliditetom, dobijaju nazad od države sav porez i doprinose koje uplaćuju. Dakle, samo im se neto plata ne vraća… odlično. Ali je s druge strane zapošljavanje veoma problematično. Mali procenat mladih sa invaliditetom ima posao“. Podsjeća još jednom da su poslodavci, kao i cijelo društvo neupućeni i da njihovo neznanje otežava normalan život i Veri i svima koji su u sličnoj situacji. „Mnogi ne znaju da ako zaposle osobu sa invaliditetom, dobijaju nazad od države sav porez i doprinose koje uplaćuju. Dakle, samo im se neto plata ne vraća“. Svoje najuže naselje dobro poznaje tu joj ne treba pratanja. Odlazak do prodavnice i pekare ne predstavljaju joj problem. “Do grada se ne usuđujem sama, to je dvadeset minuta hoda, ali je previše prepreka. Nemamo zvučne semafore ni taktilne trake, tako da je zaista teško”, kaže ona. Jedan zvučni semafor u centru Banjaluke dokaz je nebrige za potrebe ovih lica. Život se, kaže Vera, ne odvija

Kretanje gradom ipak je ograničeno

samo u centru grada, a pogotovo ne oko tog jednog semafora.

Medijske mane: Vera je u jednu ruku zadovoljna što mediji više pažnje poklanjaju licima sa invaliditetom. Ipak, smeta joj način na koji se izvještava.

U banci sa pomoćnicom

“Problem je u selekciji tema i načinu predstavljanju osoba sa invaliditetom. Preovladava herojski način izvještavanja, govori se šta smo to sve postigli uz sline poteškoće. A to nam baš ne ide u prilog. Jer to nisu izuzeci, svi to možemo uz određena ograničenja”, objašnjava Vera. Od društva i zajednice očekuje da je tretiraju normalno, s njenim vještinama, znanjima i neznanjima. “Inavliditet je otežavajuća okolnost i tako ga treba posmatrati, a ne kao našu prvu karatkeristiku”, pručuje Vera. U evropskim zemljama osobe sa invaliditetom, ako je riječ o potpunom oštećenju, imaju pravo na personalnu asistenciju i do 16 sati dnevno. U BiH je to dosta drugačije riješeno. Uslugu personalnog asistenta Vera koristi samo tri sata dnevno. No, ističe da je i dobro prošla u odnosu na druge. Aleksandra Slavnić/DW 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 37

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

PISAC KOJI JE KLESAO POETIČNE SJENE Nedžad Ibrišimović je bio književni genije, upečatljivi skulptor i mislilac. Višestruko je nagrađivan, ali njegove knjige još nisu, sa svim svojim smislom, još ni izbliza iščitane

edžad Ibrišimović, bosanskohercegovački književnik i umjetnik, rođen je 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu. Dobitnik je brojnih nagrada, poput Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, nagrade Društva pisaca, Bošnjačke zajednice Preporod, nagrade Hasan Kaimija. Za djelo "Vječnik", koje je izašlo 2005. godine, Društvo pisaca Bosne i Hercegovine kandidovalo je Ibrišimovića za Nobelovu nagradu.

Nedžad Ibrišimović odlučio je da knjigu ponovo izda. "Prije smrti moga oca Nedžada išli smo po skupovima gdje je on držao

Knjiga Bosne: Mnoge Ibrišimovićeve knjige ni danas nisu dovoljno iščitane. Snažne poruke koje se u njima nalaze, nisu dovoljno prenošene. Jedno od takvih djela je i knjiga naziva "Ruhani i šejtani inspiracija". Knjiga koja je, kako tvrdi Ibrišimovićev sin Zlatan, posvećena Bosni, Bošnjacima, ali i svim njenim narodima. Knjiga koja u sebi sabire eseje, članke, reminiscencije, zapise i intervjue Nedžada Ibrišimovića, prvi put je izdata 1996. godine i u njoj su se našli članci u periodu od 1990. do 1996. godine. Ponovo je izdata u proširenom izdanju 2005. godine, sa člancima do 2004. godine, u sklopu Ibrišimovićevih sabranih djela. Pred samu smrt,

govore i ljudi su bili fascinirani stvarima koje je on imao da kaže. Stalno su zapitkivali može li se to spustiti na papir, da to ostane kao dokument.

38 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

Njegovo snažno literarno pero znano je na prostoru cijelog Balkana, pa i šire. Iz tog njegovog pera izlaze krici i jauci za taj usud koji se spremao njegovoj zemlji i njegovom narodu...

Nedžad je često govorio da on ima već te dokumente i da je to upravo ova knjiga. Da je on zapisao stavove, stvari o kojima govori već u njoj", rekao je Zlatan Ibrišimović, pojašnjavajući "put“ knjige u intervjuu za agenciju Anadolija.

Granata u glavu: Nedžad Ibrišimović preminuo je u septembru 2011. godine, a djeci je u amanet ostavio reizdavanje knjige. Nakon dvije godine, knjiga je ponovo "ugledala svjetlost dana“, a Nedžadovi sinovi Oro i Zlatan žele da što veći broj ljudi upije Nedžadovu mudrost, koju je on pretočio na stranice svoje knjige. "Nije ovo Nedžadova privatna stvar, nije je Nedžad pisao za sebe i sebi, niti meni za police i moje kuće. On se bavi temama jednoga naroda, jedne države. To je osnova, srž i bit ove knjige. Ali ona je puno

više od toga. Ona pripada ljudima kojima se obraća. Ona pripada svima", istakao je Zlatan. Knjiga je posvećena prije svega, pojasnio je Zlatan, Bošnjacima. Kroz svoja pisanja od '90. godine naovamo, Nedžad Ibrišimović bavi se Bošnjacima, koji su kroz svoju dugu istoriju imali zemlju i svoje ime. Prije više od 100 godina, ime i zemlja su im oduzeti, a kada su početkom 90-tih godina ponovo dobili priliku da budu to što jesu, Bošnjaci, a ne muslimani sa velikim M, dobili su "granatu u glavu od svojih susjeda". "On je vrlo nadaren pisac, njegovo snažno literarno pero znano je na prostoru cijelog Balkana, pa i šire. Iz tog njegovog pera izlaze krici i jauci za taj usud koji se spremao njegovoj zemlji i njegovom narodu. On u tom stanju haosa i straha piše određene tekstove, bori se protiv te nepravde, odupire se. Postepeno, od '90. godine naovamo, ulazi u rat, agresiju, genocid koji se desio njegovom narodu i on to sve bilježi na jedan svoj način, vrlo dragocjen, zanimljiv i bolan način. Ostavlja nama taj dokument, koji će nadam se, buduće generacije njegovati i čuvati, da znaju šta im se desilo", rekao je Zlatan. "To što sam Bošnjak, to je dar mojih predaka i moga naroda, to što sam Bosanac to je dar moje zemlje, a što sam musliman to je dar Allaha Uzvišenoga i sve troje sam na neki način u sebi zatekao", pisao je Nedžad Ibrišimović.

Svjetski čovjek: Pored knjiga koje je pisao, Nedžad Ibrišimović stvarao je nevjerovatne skulpture. Tehnikom koja nigdje u svijetu nije primjenjivana i inspirisan sjenama, Ibrišimović je kroz svoja djela bio sve ono što poručuje u knjizi. Dosljedan sebi, onome što jeste, a opet otvoren prema svima. Njegove

Džamija Esme sultanije, jedine koju su Osmanlije nazvale po nekoj ženi

skulpture su ono što je on, bez primjesa tuđeg i stranog. "Nedžad je bio jako puno ono što govori u knjizi, i u njoj ima najviše Nedžada. Predstavljen je onakvim kakav jeste, ima ga 100 posto. Nedžad je bio ono što je poručivao Bošnjacima. Ako hoćemo da opstanemo, bitno je da snažno i jako znamo ko smo i šta smo", naglasio je sin Zlatan, istakavši kako su Nedžadove skulpture

Tehnikom klesanja skulptura, koja nigdje u svijetu nije primjenjivana i inspirisan sjenama, Ibrišimović je kroz svoja djela bio sve ono što poručuje u svojim knjigama... posvećene cijelom svijetu, te da nisu zatvorene samo za jedan narod. Oro i Zlatan Ibrišimović odlučili su osnovati fondaciju koja će nositi ime njihovog oca. Cilj fondacije biće očuvanje lika i djela Nedžada

Ibrišimovića, kroz reizdavanje njegovih knjiga, održavanje književnih večeri, te dodjelu nagrade "Nedžad Ibrišimović". Planiraju objaviti treće izdanje knjige "Ruhani i šejtani inspiracija", koja će sadržavati Nedžadove tekstove u periodu od 2004. do 2011. godine. "Selekciju tekstova radićemo mi, porodica, brat, ja, moja sestra Adijata, koja je profesorica kniževnosti na Filozofskom fakultetu uz pomoć još nekih prijatelja. Tu je doktor Sanjin Kodrić, takođe profesor na Filozofskom fakultetu, Nurudin Jahić iz Hrvatske, te brojni prijatelji", rekao je Zlatan, te dodao: "Nije on ostavio ništa nama djeci, ostavio je nama svima. Ostavio je pisani trag, kako meni, tako i nama svima. Ono što mi je usmeno kazivao, nalazi se u njegovim djelima. Što je mislio da je korisno, vrijedno, lijepo, prenio je na papir". Nedžad Ibrišimović preminuo je 15. septembra 2011. godine u 71. godini života. 5. decembar 2014. Spektar, broj 26 39

OD ^EGA Ĺ˝IVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com magazinspektar.blogspot.com