IZ POVIJESTI MEDICINE
PRITUŽBA NA RAD LIJEČNIKA 1887. GODINE Prof. dr. sc. DUBRAVKO HABEK, dr. med.
Ljubljanskom gradskom magistratu (Magistrat deželnega stolnega mesta Ljubljane) pristigla je 14. ožujka 1887. godine pritužba na rad ljubljanskoga gradskoga liječnika kojega se prijavljuje za nemar, odnosno za nepružanje liječničke pomoći siromašnima (ubogima, ubogarima).
Franc Ciber, kućevlasnik u prigradskom ljubljanskom naselju u ulici Hauptmanica br. 5, prijavio je dr. Ambrožiča da nije na njegov poziv došao pružiti liječničku pomoć članu njegove obitelji. Navodi da se u večernjim satima 12. ožujka 1887. njegova četverogodišnja kći Mojzija tako jako razboljela, pa je dopodne 13. ožujka došao do dr. Ambrožiča po pomoć, međutim liječnik mu je odgovorio da je „Hauptmanca predaleko“. Navečer je djevojčica u 22 sati umrla bez liječničke pomoći, stoji u prijavi magistratu križićem potpisanoga oca djevojčice 14. ožujka 1887. Dr. Fran (Franc) Ambrožič, rođen 26. veljače 1843. u Kočevju, Kranjska, bio je višegodišnji mestni i železnički zdravnik ljubljanski, živio je u Ljubljani u svojemu stanu, cesta Marije Terezije br. 5. (današnja Gosposvetska ulica) sa suprugom Alojzijom, sinom Francom i kćerima Emom i Adrianom te dvije služavke. On je bio ustrojbeno podređen tadašnjem ljubljanskome gradskom fiziku dr. Wilhelmu Kowatschu, pa se njemu i očituje na Ciberovu prijavu, kako je djevojčici izdao lijek na recept 13. ožujka 1887., ali se ne spominje nigdje da je ili nije djevojčicu pregledao. Napominje kako je izdao lijek s napomenom da se recept ne plaća, jer se radi o siromašnoj obitelji Ciber, što je napisao na dnu recepta s adresom obitelji Ciber u Hauptmanici N. 5. (mestna uboga – gradski siromah). U to vrijeme centralizirane Austro-Ugarske subordinacije zdravstvene skrbi, bila je obveza siromašne liječiti besplatno, pa su svi liječnici, primalje i ljekarnici morali pružiti svoju zdravstvenu uslugu besplatno i obvezno ju u svoje dnevnike uvesti. Izdani recept dr. Ambrožiča sastojao se od magistralne recepture natrijeva benzoata 5 grama razrijeđenoga u 120 grama destilirane vode i 10 grama sirupa s preporukom uzimanja svaka dva sata po jednu žlicu. Ovaj je lijek po svojemu sastavu bio antitusik. Možemo predmnijevati da je premi-
92
LIJEČNIČKE NOVINE 197 - ožujak 2021.
nula djevojčica imala očito teške respiratorne smetnje s kašljem, od kojih je i ubrzo umrla u ono prijeantibiotičko doba s neizlječivim zaraznim bolestima koje su punile Matice umrlih do 50 % smrtnosti novorođenčadi i male djece. Prema priležećoj dokumentaciji, na koju sam usputno naišao u Zgodovinskom arhivu u Ljubljani istražujući druge podatke o ondašnjim gradskim fizicima, ne postoji druge dokumentacije o ovome slučaju osim spomenute. Dr. Ambrožič je ostao i dalje raditi na mjestu gradskoga i željezničkoga liječnika, bez pronađenih možebitnih postupaka protiv njega. Na tadašnje aktualno raspisano mjesto gradskoga fizika Ljubljane zbog umirovljenja dr. Kowatscha javio se i 44-godišnji dr. Ambrožič, međutim, ubrzo je odustao kao je naveo, jer su se na to mjesto javili mlađi liječnici. Na to mjesto primljen je dr. Avelin Roblek, dotadašnji bjelovarski gradski fizik, primarni liječnik i ravnatelj bjelovarske bolnice. Originalni zapis pritužbe i štambilj Mestnoga magistrata Ljubljane te originalan recept našega kolege iz 1887. godine prilažem kao prilog povijesti naše medicine iz doba zajedničkoga carstva.