moj život
Dnevnik mame Drage mame, tate, djedovi, bake... ...danas se obraćam svima, jer pred nama je zajednička aktivnost razveseliti najmlađe u našoj obitelji i naše malene prijatelje. Pred nama su blagdani, kako kažu - vrijeme darivanja, ali prije svega vrijeme kad svi trebamo zaviriti u svoje srce (jer to u ostalo doba godine tako rijetko radimo) i zapitati se činimo li dovoljno dobra kako bi svijet postao bolje mjesto za život. Kao i mnoge zaposlene mame nemam vremena raditi sve ono što bih željela, a iskreno priznajem ni činiti dobra djela jer ona ne moraju uvijek biti neke velike materijalne vrijednosti. Ono što uoči blagdana radim, a tako će biti i ove godine, pišem pisma Djeda Mraza svim polaznicima starije skupine u malobrojnom dječjem vrtiću koji polazi moj sin. Njih je 25 i prošle godine svi su, uz čokoladicu u zlatnom omotu dobili pisamce ukrašeno zlatno trakom, koje ih je nakon buđenja iza podnevnog spavanja čekalo ispod božićne jelke. Slična pisma redovito dobivaju moji nećaci, kumčad i maleni prijatelji, sve dok ne prestanu
76
vjerovati u dobrog djedicu s bijelom bradom. Pa možda i vama dam ideju kako umjesto skupocjenom igračkom razveseliti najmlađe članove obitelji. Evo kako je izgledalo pismo koje je primio moj sin: „Dragi Viktore, primi puno, puno pozdrava iz daleke, snijegom zatrpane Laponije. Sad već možda i pogađaš tko ti piše ovo pismo. Ovih je dana ovdje velika strka, imamo pune ruke posla, koji je sad već pri kraju jer završavamo zamatanje poklona, od kojih će neki doći i tebi. Dar čeka svakog dobrog dječaka i svaku dobru djevojčicu, a i ti si naravno među njima. Baka Mraz peče kolače (a ja najviše volim one male, suhe), patuljci i vilenjaci pregledavaju pisma, prave popis i kontrolu adresa, čiste saonice, dok sobovi vježbaju kako bi lakše podnijeli naporan put . Za koji trenutak krećemo puniti saonice vrećama s darovima pa ćemo krenuti. Ovo je pismo bilo tek da javim da dolazim i da ne budeš zabrinut. Sad već moram ići jer me čeka još puno, puno posla, kako bih djeci svijeta uljepšao Božić. No imam molbu. Na Badnju večer pođi ranije u krevet.
Ja dolazim samo kad djeca spavaju. Nastojat ćemo biti tihi dok ćemo letjeti iznad tvoje kuće, da te ne probudimo, no ujutro čim se probudiš, pogledaj što sam ti ostavio ispod okićenog bora. S obzirom da dolazimo izdaleka i prevaljujemo dug put, zamolio bih te da mi ostaviš koji kolačić i malo mlijeka u šalici, a ako možeš i koju mrkvicu za sobove. Ma veselit će ih i neko drugo zeleno povrće (kakvo i ti voliš jesti, siguran sam). Budi i dalje dobar, veseo i uživaj u svom vrtiću i igri s prijateljima i čuvaj malu seku. No još te nešto molim. Kad te netko nešto pita, lijepo i pristojno odgovori, jer ti to kao pametan dječak, znaš i možeš, nemoj se skrivati iza noge mame ili tate. Nema razloga za šutnju ili mrke poglede. Uglavnom, zapamti, dolazim uglavnom kad djeca spavaju! Želim tebi, tvojoj seki Gloriji i cijeloj tvojoj obitelji sretne blagdane! Puno te voli i pozdravlja Djed Mraz mama Helena