1
Korektura: STELLA TAMHINA Prijelom i oprema: MARIJAN TKALEC
Slika na naslovnici: John Everett Millais, Isus u kući svojih roditelja, 1850.
Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Odgovara: dr. Aldo Starić © Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, 2009. Tisak: Zrinski d.d., Čakovec Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-0479-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 698561 2
Božidar Prosenjak
TESAR
Romansirani životopis svetog Josipa
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, travanj 2009. 3
Jedna je žena žurnim korakom hitala prema sedamnaest kilometara udaljenome gradu u kojem je bila bolnica. Bilo je to nedugo iza posljednjega velikoga svjetskoga rata i prijevozna sredstva još nisu sasvim redovito prometovala. Na rukama je nosila gotovo nepokretno tijelo dječaka, još malene bebe, čije je lice imalo zastrašujuće blijedu boju. Dijete je bilo omotano u maleni bijeli jastuk, ručice su mu bile čas sklopljene preko prsiju, a čas bi skliznule niz jastučić i bespomoćno se njihale u ritmu užurbanih ženinih koraka. – Diše li još? – pitala se, ali se nije usudila provjeravati. Njezin um nije želio priznati poraz. Jednostavno nije mogla odustati od borbe za taj mali život. Tek ga je prije nepune godine dana dobila od Boga na dar. Ženino je lice bilo iskrivljeno strahom i vlažno od suza, jer je na tako dugačkom putu ridala čas glasnije, a čas tiše, prema tome kako bi je preplavile sumnje, svladala zdvojnost ili bi joj popustila snaga. Bio je to njezin sin, njezino dijete, dio njezina srca… – Kamo nosite toga mrtvaca? – probole su joj dušu riječi nepoznatih ljudi koje je susrela putem. Sledila joj se krv u žilama, ali zatomila je misli, oglušila se na te grube riječi koje nisu imale smilovanja i držala se svoje nade. I još je ubrzala korak. – Sveti Josipe...! – zazivala je jer su sve ljudske nade već izgledale potopljene. 7
Vrijeme je odmicalo, a izgledi da beba preživi bili su sve manji i manji. Dok je stigla na cilj i skutrila se u bolničkoj čekaonici na tvrdoj drvenoj klupi sekunde su se rastegnule u vječnost. Čekala je jer liječnik joj je bez uvijanja rekao: – Majko, život vašem sinu visi o tankome koncu! Ima za njega nade samo ako preživi noć! Dok je čekala da se raspline mrak i s jutrom se upali sunčano svjetlo, činila se sama sebi tako malom i bespomoćnom, najmanjom na svijetu… Ali, u nutrini svoje duše je vapila: Sveti Josipe, ti si velik i jak, ti stojiš na strani slabih. Budi mu zaštitnik! Ja tebi vjerujem! … Minulo je otada puno vremena. I to dijete, sada piše ove retke…
8
••• Isusova punoljetnost
Još u Jeruzalemu, a zatim i cijelim putem do Nazareta, ponavljali su se oštri bolovi u mojim grudima, koji su mi zaustavljali korak i disanje. Istina, na povratku u Nazaret, još sam se držao, ali iz mene je iscurilo previše snage da bi moj brod ubuduće plovio punim jedrima. Nikada više. Bolest, čini se, nije bila prolazna. I moj rad u radionici bio je samo sjena onoga nekadašnjega poleta. Smanjio sam posao ma najmanju moguću mjeru. Isusove su snage bile po našem dolasku u Nazaret još uvijek preslabe da bi mogao preuzeti posao u radionici, iako se svim silama trudio. Bio je ipak još dijete. Mojoj supruzi je lice zasjenila tuga. Njenom budnom oku nije moglo promaknuti da sam se cijelo vrijeme naprezao i hrvao s bolovima u grudima. Uza svu dobru volju nisam to mogao sakriti. Dnevne potrebe obitelji pokrivao sam posljednjim snagama. Pazio sam da se ušteđevina od prodaje imanja u Egiptu prebrzo ne istopi. Želio sam da i u slučaju rastanka s ovim životom ostavim iza sebe za Miriam i Isusa barem neku zalihu. Ali, kako je moja bolest napredovala Isus je unatoč svojoj nejakoj dobi polako preuzimao brigu za radionicu. Najprije je 271
redovito skupljao piljevinu, pospremao prostoriju, sređivao i čistio alat. No, nije se zaustavio samo na tome, nego se dječačkom upornošću hrvao i s izradom jednostavnijih predmeta, pa su kroz nekoliko mjeseci sitnije narudžbe pale polako na njegova leđa. Meni je sve češće bila potrebna stolica da bih došao do daha. Brzo sam se zamarao i morao sam prepustiti dječaku i zahvate u kojima su se svijale njegove još nejake ruke. Bilo mi ga je žao kad bih vidio kako mu se naprežu mišići, dok me je radeći žustro i žestoko nastojao zamijeniti. Upozoravao sam ga da u obradi drveta ne sudjeluju samo ruke i tijelo, nego da se vješt majstor jednako koristi umom i okom. Zapravo, kad je čovjek uronjen u posao čitavim tijelom i dušom, onda su pojedini dijelovi manje napregnuti i ukupna snaga se štedi, a posao napreduje brže i lakše. Zatim sam mu pokazao jaram za stoku koji sam napravio i protumačio mu sve finese koje je zahtijevao takav posao. Bile su to tajne zanata koje sam stekao svojim dugim iskustvom. No, preostalo je još nešto važno i veliko. Isusa je trebalo pripremiti za ispit punoljetnosti. Bio je to velik događaj u njegovom i u našem obiteljskom životu. Posvetio sam se sav tome zadatku. Nakon mnogih i dugih priprema došao je i taj odlučujući dan, koji nas je ponovno doveo u Jeruzalem. Naša skupina nazaretskih hodočasnika ulazila je u Hram s tihom pjesmom na usnama. Sastojala se od naše i Ahazove obitelji, te nekolicine bližih i daljih rođaka i prijatelja. S pjesmom smo krenuli još iz Nazareta, a cijelim putem sva priroda u proljetnom izdanju, kao da je i našim očima bila 272
najljepša glazba. I darivala nas je vrlo plavim i mirnim nebom. Isus i ja, s drugim muškarcima bili smo na čelu male povorke, a Miriam i druge žene su nas slijedile u korak. Svi smo bili u svom najsvečanijem ruhu. Uzbuđenje se vidjelo na svim licima. Bio je ovo vrhunac svih naših očekivanja. Ispit zrelosti sina velik je događaj za svakoga Izraelca i njime se ispunjavao važan dio očinskoga zadatka. Doživljavao sam to kao krunu svojih očinskih obveza i napora. Bio je to naravno nezaboravan događaj i za Miriam. Kad sam pomislio koliko je truda moja žena uložila samo u Isusovo odijelo, s kakvom ga je ljubavlju gledala prije polaska, dodirivala rukama, popravljala mu rubove haljine i gladila mu kosu i obraze, a ja se još prije toga unosio svim srcem i dušom u njegove višemjesečne, temeljite pripreme za nastup pred hramskim svećenicima, sve to je govorilo samo po sebi koliko nam je svima značio ovaj obred. Osjećao sam duboku obvezu da moj sin bude predstavljen u najboljem svjetlu i da se pokaže dostojnim preuzeti na sebe ulogu zreloga Izraelca. Miriam je na polasku zatražila od mene da položim ruke na sina za očinski blagoslov, a zamolila je da zajedno s njime blagoslovim i nju. – Tvoj će nas blagoslov osnažiti! – rekla je vlažnih očiju. Osim pouzdanja u Providnost i silne obazrivosti prema meni pred drugima, u tom je blagoslovu, a kasnije i u samome obredu, za nju bio i prvi korak odvajanja djeteta ispod njezinih majčinskih skuta. Isus je postajao svoj čovjek. – Nema te sile koja može njegovo srce odvojiti od tvoga! – šapnuo sam joj na uho i pogodio u samo središte njezinih strahovanja, a ona 273
me zahvalno pogledala zbog izrečene utjehe. Na kraju sam dodao: – Ne boj se, uvijek će biti tvoj! Zakon je određivao da se dječak s navršenih dvanaest godina podloži provjeri je li izašao iz djetinjstva i ušao u doba punoljetnosti. Da bi bio priznat sinom Zakona trebao je dokazati pred svećenicima da je upućen u zapovijedi, običaje, molitve i blagoslove i da se u stanju ponašati kao odrastao čovjek. To je ujedno značilo da se otac od toga dana oslobađa grijeha njegovih postupaka i da njegov sin sam postaje podložan Zakonu, a samim time odgovoran za svoje postupke i da je spreman ubuduće sam ispaštati vlastite pogreške i propuste. Najprije smo se svi zajedno poklonili Svevišnjemu, a potom se ženski dio zaustavio u njihovoj galeriji. Upozorio sam jednoga levita na naš dolazak i on se ubrzo vratio s desetoricom svećenika i učitelja, koji su bili zaduženi da ispituju dječake. Isus i ja duboko smo se poklonili pred njima. Ja sam tada objasnio svrhu našega dolaska i zamolio da prema zapovijedima Izraela provjere Isusovo dostojanstvo pred Zakonom i potom odluče je li dosegao potreban stupanj zrelosti. A zatim sam se povukao nekoliko koraka unazad, da bih iz pozadine prisustvovao tom svečanom i važnom činu. Isus se nalazio na pragu ulaska u doba mladenaštva i samo su ga njegovi okrugli obrazi i nešto kraća i svjetlija kosa još povezivali s njegovim nježnijim godinama. Stasom i sigurnim držanjem, međutim, već se doticao muževnosti. Njegova haljina otkana od vune crvene kao krv, s također otkanim, a ne tek obojenim nijansama nešto blaže crvene boje oko vrata i oko širokih rukava, bila je remek–djelo njegove majke. Dosezala je do poda i otkrivala solidno izrađene 274
sandale. Kraljevska jednostavnost u jednom jedinom potezu od glave do pete. Na dječaku nije bilo tragova straha, ali niti drskosti ili oholosti. Kad je upitan za ime, jasnim je glasom izgovorio: – Jošua, sin Josipa iz Nazareta! – neki su svećenici među sobom izmijenili podozrive poglede. Riječ Nazaret nije najbolje zvučala u njihovim ušima. – Tko je bio prvi veliki svećenik? Na veliko iznenađenje prisutnih Isus je započeo: – U prvo doba, a to znači u doba patrijarha, ulogu posrednika između Svevišnjega i ljudi imali su očevi obitelji, roda i plemena i oni su obavljali sve što se odnosilo na pouku i dužnosti vjere, a ta se čast zatim prenosila na njihove najstarije sinove. Dužnost svećenika i danas u velikoj mjeri pada na oca obitelji. No, kako su Izraelci podizali i svoja svetišta o njima je netko morao brinuti, obavljati žrtvovanje, upravljati obredima, dijeliti savjete i poučavati narod. Zato je u Mojsijevo doba utemeljeno svećenstvo, koje je preuzelo ovu službu i u njoj postalo nezamjenjivo, a prvi veliki svećenik bio je Mojsijev brat Aron. Sljedeći su bili Aronov prvorođenac i redom svi prvorođenci njegove loze, dok su ostali Levijevi potomci, iako su i oni iz svećeničkog roda, postali leviti i dužnost im je bila uzdržavanje Hrama i pomoć u obredima. S tim da je svećenik tada kao i danas morao biti čist i svet pred Jahvom jer je služio žrtveniku Božjem. I kao što su svi zanati u izraelskim obiteljima nasljedni, tako je nasljedna i svećenička služba. – odgovorio je Isus razgovijetno. Njegovi su slušatelji zadovoljno klimali glavom jer nisu očekivali tako iscrpan odgovor. 275
– A znaš li nabrojiti dužnosti svećenika? – Svećeničke se dužnosti dijele na one u Hramu i izvan hrama. – odgovorio je Isus. – Njihova je dužnost u Hramu postaviti na zlatni stol posvećeni kruh, paliti tamjan ujutro i navečer na kadionom oltaru, čistiti svjetiljke na svijećnjaku najfinijim uljem i upaliti nove, a zatim održavati vatru za žrtve paljenice, svakim danom prinositi žrtve, škropiti krvlju žrtve narod i nakon jutarnje žrtve blagosloviti narod. A izvan Hrama moraju prosuđivati gubavce jesu li ozdravili, brinuti se zajedno s levitima za sigurnost Hrama, oglašavati trubom sve važnije obavijesti koje se tiču naroda, tumačiti Zakon i poučavati ga, moliti za narod, oglašavati promjene u vezi svetkovina i uređivati sve u vezi s bogoštovljem. Službu obavljaju naizmjence, svaki tjedan iz drugoga od 24 razreda u koje su podijeljeni. A kockom se određuje kada će tko doći na red. – Što nam možeš reći o šabatu? – Šabat ili slavljenje subote, – glatko je nastavio Isus, – u našem se narodu od dalekih vremena slavio kao dan veselja i radosti, a od Mojsijevog doba to je dan posvećen Jahvi, što znači dan odmora i molitve. Šabat je dan kada narod slavi Svevišnjega u zahvalu što je oslobodio svoj narod od teškoga rada u Egiptu i za sva druga dobra koja od njega prima. Taj dan je također proslava stvaranja i spasenja! Šabat započinje zalaskom sunca prethodnog, a završava zalaskom sunca drugoga dana i tada je strogo zabranjeno raditi težačke poslove, trgovati… – A što treba učiniti onaj tko prekrši šabat? – prekinuo je Isusa jedan svećenik. – Takav čovjek treba prinijeti žrtvu za grijeh koju zovemo Mišna Šabbath! 276
– Tako je, a nad svakim tko namjerno oskvrne subotu izvršava se Mišna Sanhedrin. Takav je kamenovan na smrt! – nadovezao se tvrdo isti svećenik, na što je Isus ostao šutjeti. Zatim su mu postavili novo pitanje: – Što predstavlja žrtvenik i zašto se prinosi žrtva? – Žrtvenik ili oltar je simbol Svevišnjega i označava prisustvo samoga Jahve, a žrtvom se čovjek približava Svesilnome jer tako mu sa žrtvom daruje i samoga sebe. Zato su naši oci i savez na Sinaju zapečatili krvlju zaklane žrtve. Životinju su razrezali na dvije polovice i zajedno prošli između tih polovica! Na sličan se način i danas sklapaju različiti ugovori, ali, ni jedna se žrtva ne može izvršiti bez molitve! – Gdje se sve može moliti? – Izraelac najradije moli u Hramu jer vjeruje da ondje stoji pred Svevišnjim i da će sigurno biti uslišan. Ali, moliti se može u sinagogi i u kućama, najčešće na krovu uvečer poslije zalaska sunca, zatim na ulici i na trgovima, u zajednici, ali i u osami. A molitelj se okreće u smjeru jeruzalemskog Hrama. Međutim, nikome se ne može narediti ili zapovjediti da moli. Molitva je slobodan odnos čovjeka i Svevišnjega! – Navedi tri najveća izraelska blagdana i protumači nam njihovo značenje! – To su Pasha, Pedesetnica i Sjenice. Pasha je spomendan izlaska našeg naroda iz egipatskoga ropstva i on ima za nas značenje spasenja. Zato na taj blagdan svaki odrasli Izraelac uzlazi u Hram i prinosi pashalnu žrtvu. Blagdan sedmica u stara je vremena slavljen kao blagdan završetka žetve i padao je sedam sedmica poslije završetka žetve, pa mu je od toga ostalo ime. A danas je to blagdan proglašenja Sinajskoga zakona, dok 277
se blagdan sjenica slavi kao uspomena na boravak naših otaca u pustinji poslije izlaska iz Egipta i dobio je naziv po sjenicama kakve su pravili u pustinji da bi se zaštitili od sunca. Takve sjenice sada podižu hodočasnici u Jeruzalemu i za vrijeme blagdana borave ispod njih. Osim ovih naš narod slavi i druge blagdane: Dan Pomirenja, blagdan Hanuke… – Dovoljno je… – prekinuli su Isusa njegovi ispitivači i na trenutak se dogovarali među sobom. A zatim su ga upitali zna li čitati. Isus je odgovorio potvrdno, pa su mu pružili svitak Pisama da ga pročita. Ali, već nakon nekoliko redaka opet je bio prekinut. – Sada dalje nastavi napamet! Nimalo zbunjen, Isus je odložio svitak i nastavio recitirati Psalam tako točno i sigurno kao da je i dalje očima slijedio pisane redove. – Protumači nam što si pročitao! – rekao je jedan od učitelja. – Psalam govori o jednom kratkom događaju iz povijesti našega naroda. Ali, kroz njega Svevišnji šalje opomenu i današnjem čovjeku. Izrael se ne smije nikada odreći mudrosti koja dolazi od njega, nego je dužan tu mudrost neprestano ispitivati i po njoj živjeti jer u blato grijeha i zla, koje se u sve debljim slojevima taloži oko nas, jednako propada noga pojedinca i čitavog naroda! Ovaj je odgovor već prilično uzbudio duhove prisutnih svećenika i otkrio im da pred sobom imaju dječaka neobične bistrine uma i duše. Odlučili su zato provjeriti što će odgovoriti ako mu postave nešto zakučastije pitanje, u kakvima su se mladi i neiskusni ispitanici obično gubili. 278
– Kako to da se subotom smije nahraniti i napojiti stoku? Nije li i to posao? No, Isus je jasno vidio zamku u koju su ga pokušali odvesti. Istaknuo je da je Zakon prirode također izraz zakona Svevišnjega i da čovjek ne čini grijeh, kada poštuje taj viši red, ma bilo to i u subotu, nego ga obvezuje samo ono što je podložno njegovoj volji. Jednako tako ovca ne može odgoditi okot ako se u subotu navrši njezino vrijeme! Zadivljeni jasnoćom odgovora svećenici i učitelji odveli su Isusa u još ljepšu i svečaniju sobu. Tu su mu skratili kosu i haljinu, višestruko ga omotali posvećenim pojasom oko struka, te mu svezali posebne vrpce na čelo, na ruku i pričvrstili na ogrtač uz pomoć metalnih kopči. Svećenici su glasno pjevali Psalme, a ja sam na kraju pred Svetištem izrekao očinsku zahvalu i zazvao na Isusa Svevišnju zaštitu. Nakon žrtvovanja janjeta obred je dospio svome kraju. Jedan od svećenika mi je šapnuo na uho da su svi učitelji mišljenja kako je dječak vrlo darovit i da bi bila velika šteta ne nađem li mu nekoga dobroga učitelja. Miriam je dočekala sina s ushitom, milovanjem i poljupcima.
279
SADRŽAJ
Josip, sin Jakovljev..........................................................................9 Trebaš čekati!................................................................................ 15 Vrelo ulje pod nogama..............................................................23 Nazaret, a zašto ne?....................................................................29 Miriam..............................................................................................39 Ohrabrenje za Božju ljubav.....................................................51 Zagonetan odgovor....................................................................61 Hoćeš li biti moja žena?..............................................................69 Kako si je mogao pustiti?...........................................................79 Nazarećanin..................................................................................83 Što si to učinio?.............................................................................91 Strepnja.........................................................................................101 Popis stanovništva.....................................................................111 Kušnja.............................................................................................119 Rođenje Isusovo..........................................................................129 Pastiri............................................................................................. 137 Zaharijin dolazak.....................................................................147 Prikazanje u hramu ................................................................. 159 Poklon mudraca.........................................................................169 Bijeg u Egipat...............................................................................183 Obitelj u Egiptu..........................................................................195 Radost iz prepunih posuda.....................................................201 Sretan čovjek..............................................................................207 313
U vinogradu................................................................................. 213 Sjetva..............................................................................................221 Drvena ptica................................................................................225 Na seoskom trgu.........................................................................231 Isusov odgoj..................................................................................237 Povratak iz Egipta.....................................................................249 Jeruzalem......................................................................................253 Ponovno Nazaret.......................................................................265 Isusova punoljetnost................................................................271 Isus u hramu.................................................................................281 Mesija..............................................................................................293 Posljednja želja...........................................................................299 Odlazak Svevišnjemu................................................................303
314
1
Cijena 120,00 kn
9 789531 104791
1