Enciklopedija buntovnika, neposlušnika i ostalih revolucionara

Page 1


An Blan{ar, Fransis Mizio, Ser` Blok ENCIKLOPEDIJA BUNTOVNIKA, NEPOSLU[NIKA I OSTALIH REVOLUCIONARA Naslov originala: Anne Blanchard, Francis Mizio, Serge Bloch L’ENCYCLOPÉDIE DES REBELLES, INSOUMIS ET AUTRES RÉVOLUTIONNAIRES Copyright © Éditions Gallimard Jeunesse, 2009 Za izdanje na srpskom jeziku © Kreativni centar, 2010 Prevela s francuskog: Gordana Breberina Urednik: Ljiljana Marinkovi} Lektura: Mirjana Deli} Izdaje: Kreativni centar, Beograd, Gradi{tanska 8 tel.: 011 / 38 20 464, 38 20 483, 24 40 659 www.kreativnicentar.rs e-mail: info@kreativnicentar.rs [tampano u Maleziji Tira`: 2.000 ISBN: 978-86-7781-755-8

CIP – Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд 929(100)(031.053.2) БЛАНШАР, Ан Enciklopedija buntovnika, neposlušnika i ostalih revolucionara / An Blanšar, Fransis Mizio, Serž Blok ; [prevela s francuskog Gordana Breberina]. – Beograd : Kreativni centar, 2010 (mys). – 119 str. : ilustr. ; 27 cm Prevod dela: L’encyclopédie des rebelles, insoumis et autres révolutionnaires / Anne Blanchard, Francis Mizio, Serge Bloch. – Tiraž 2.000. – Autori: str. [122]. – Bibliografija: str. 110–113. – Registar. ISBN 978-86-7781-755-8 1. Мизио, Франсис [аутор] 2. Блок, Серж, 1956– [илустратор] а) Славне личности – Енциклопедије за децу COBISS.SR-ID 173673228


An Blan{ar Fransis Mizio Ser` Blok


Spartak Ne zna­mo mal­te­ne ni­{ta o tom ~u­ve­nom ro­bu, ko­ji je na film­skom plat­nu po­pri­mio lik Kir­ka Da­gla­sa, a zbog ko­ga je Rim drh­tao kao lo­vo­rov list. Ro­|en je kao slo­bo­dan ~o­vek u Gr~­koj. Za­ro­bljen je i pri­sil­no re­gru­to­van u rim­sku voj­sku, oda­kle de­zer­ti­ra, da bi po­no­vo bio ­uhva}e­n, a za­tim pro­dat je­dno­m trgo­vc­u, izve­sn­om­Batijatu. Ovaj }e­ga­p­retvorit­i ­u ­gl­adijato­ra­ i terati­ da ­u~estvuje­ u ­pr­edstava­ma u Ka­pui, ju`no­od­p­reston­ice Carstva. Rim ve} ima is­ku­stva sa ustan­ci­ma ro­bo­va i obi~­no ih br­zo Tri ustan­ka ro­bo­va U Spar­ta­ko­vo vre­me osva­ja~­ki Rim uve­}a­va broj za­ro­blje­ni­ka i pre­tva­ra ih u ro­bo­ve. Naj­bo­lje pro­la­ze ku}­ni ro­bo­vi u gra­do­vi­ma i gla­di­ja­to­ri. Ve­}i­na njih ra­di na se­lu, u slu­`bi se­na­to­ra, ko­ji uza­lud za­vo­de stra­ho­vla­du – p­ob­une su sve ~­e{}e. U dr­ugoj p­ol­ov­ini II v­eka p. n. e.­ Rim­ljani­vode ­pravi p­ra­vcati rat ­protiv­r­obova –­njiho­v vo|a je ~ak­pr­ogla{en za­kralja­. K­asnije 40.000 ­us­tanik­a p­usto{i ­Si­ciliju­. Ri­ml­janima }e­t­rebat­i pune tr­i ­godine d­a s­av­ladaju­­naj­up­ornij­e ­pob­un­jenike i­njim­a n­ahran­e divlje­zveri. ­Sparta­k ­podi`­e prvi i­n­aj­kr­vaviji „­ustana­k ­robova“. On j­e ­tolik­o i­sp­repadao Rim da je­n­jegovo ime n­a l­atinsko­m ­ve­kovim­a bilo ­psovka!

ugu­{i. Sa Spar­ta­kom }e bi­ti pot­pu­no dru­ga­~i­je. U isti mah blag i strog, o­ kruta­n, ­ma{tovit ­i hrabar, on­ima ­vr­lo vel­iki uticaj­na sv­oj­e drug­ove, ­ka`u­­ ­gr­~ki istori~a­ri­. A `ena mu je­ v­ra~ara­ i ume da tuma~i snove!

Jed­nog d­ana Spa­rtak usp­eva da ub­edi s­eda­m­deset d­ru­gova iz c­ir­kusa da ­pob­egnu ­po{to su se pr­eth­odno ­do­ko­pali ­ra`n­jeva i ­ve­likih ­kuhi­njskih ­no­`eva (osn­ovna ­mera op­reza: g­la­di­ja­tori ­ve`­baju s­la`nim­b­od­e`ima). Igrom ­sl­u~aja, ~im su se­ na{li­ n­apolju,­ n­ale}u ­na ko­la puna­ oru`ja, i t­o pra­ vog…­Ne­delju­da­na ka­snije bilo i­h ­je­stoti­nak, ­­mesec dana posle tog­a ­10.00­0, a kro­z godinu ­dana ­ni manje ni vi{e nego 150.000. S Kri­ksom i Oin­om­ajem, sv­ojim dr­ug­ov­ima G­al­ima, Spar­ tak r­edom­plja~ka ­ceo k­ra­j i tako ­nabavlj­a o­ru­`je i ­namir­nice, ­ko­je deli l­judim­a na ra­vne ~­as­ti ­(vrlo­popularna me­ra). Dok ­Sp­artak ­i nje­gov­i ­ljudi na­preduj­u ka Rimu, usput­im se­n­a svak­om ­ko­raku ­pr­idru`uj­u ­ro­bovi i­s­iroma{n­i ratari.­U­zal­ud­ su lati­fu­ndisti­op­remil­i ­pr­ivatne mili­cije d­a se bore proti­v ­njih –­usta­n­ici­ost­aju ne­uh­vat­lj­ivi. Latif­un­di­sti su p­ri­morani­


SPAR­TAK (oko 100–71. g. p. n. e.) ­ pr­edvodio je 73­. ­godine p. n. ­e.­na­jp­oznatij­i usta­na­k robov­a u Ri­mu­. ­Or­ganizovao je mar{ ­na ­pr­estonicu­i skoro ­tr­i god­ine dr`a­o u {­ah­u tamo{n­je vlasti­i vojsku


Galilej [ta ra­di ne­ko ko je iz Pi­ze, gra­da u ko­jem Kri­vi to­ranj iz­gle­ da kao da }e sva­kog ~a­sa da se sru­{i? Gle­da uvis. I ta­ko mu ne­mi­nov­no pa­da­ju na pa­met raz­ne ide­je. Po­go­to­vo ako je ge­ni­je, ka­kav je bio Ga­li­leo Ga­li­lei, zva­ni Ga­li­lej.

U po­~et­ku na­me­ra­va da po­sta­ne le­kar, ali se dvo­u­mi po­{to je na­da­ren i za ma­te­ma­ti­ku i fi­zi­ku. Nje­go­va re­{e­nost je uto­li­ko vi­{e po­lju­lja­na {to ga ve­o­ma za­ni­ma­ju kla­}e­nje lustera i za­ko­ni slo­bod­nog pa­da. Na kra­ju od­lu­~u­je da uzi­ Ze­mlja se okre­}e oko Sun­ca, a kre­ta­nje zve­zda sa­mo je pri­vid­no zbog ~i­nje­ni­ce da se Ze­mlja okre­}e i oko svo­je ose – Po­ljak Ko­per­nik bio je uve­ren u to ve} 1506. Nje­go­ve ide­je pro­tiv­re­~e tvrd­nja­ma cr­kve, po ko­joj je ne­po­kret­na Ze­mlja u sre­di­{tu ko­smo­sa, dok se pla­ne­te okre­}u oko nje. Ko­per­ni­kov mo­del, ko­ji je is­pra­van, na­zvan je he­li­o­cen­tri~­nim i to­li­ko je uz­dr­mao na­u­ku da se go­vo­ri o ko­per­ni­kan­skom obr­tu. Ali na­u~­nik je bio opre­zan – knjiga koju je posvetio papi i u kojoj je izlo`io svoja istra`ivanja ob­ja­vlje­na je na dan nje­go­ve smr­ti! A svo­je te­ze opi­sao je kao ma­te­ma­ti~­ke pret­po­stav­ke bez stvar­nih osno­va. Mo­nah \or­da­no Bru­no, ko­ji je tvr­dio da je uni­ver­zum bes­ko­na­~an i da po­sto­je i dru­gi planetarni si­ste­mi, pla­tio je svo­ju od­va­`nost 1600. go­di­ne na lo­ma­~i u Ri­mu.

ma ~a­so­ve ma­te­ma­ti­ke kod Osti­li­ja Ri­~i­ja (na­stav­ni­ka na dvo­ru to­skan­skog voj­vo­de), a us­put se upo­zna­je i sa ar­hi­ tek­tu­rom, per­spek­ti­vom, me­ha­ni­kom… Me­di­ci­na ga, za­ pra­vo, sve ma­nje pri­vla­~i i, kad na­pu­ni dva­de­set jed­nu go­ di­nu, vra­}a se ku­}i s na­me­rom da se ne ba­vi ni­~im ozbilj­nim. Ipak, po­{to je pro­mu­}u­ran, Ga­li­lej ubr­zo pra­vi va­gu (na osno­vu an­ti~­kog mo­de­la) za me­re­nje ko­li­~i­ne zla­ta ili sre­bra u le­gu­ra­ma. Re­zul­tat – ni­je ste­kao ni bo­gat­stvo, ni sla­vu, ali mu ipak oda­ju pri­zna­nje. U dva­de­set pe­toj go­di­ni po­sta­je pro­fe­sor ma­te­ma­ti­ke, {to ima i svo­je do­bre stra­ne – pla­ta je­ste skrom­na, ali ima do­ volj­no slo­bod­nog vre­me­na. Mo­`e da se ba­vi svim i sva­~im i da pro­da­je uglo­me­re, kom­pa­se… Ve} raz­mi­{lja o bu­du}­no­ sti – ako ho­}e da se po­sve­ti is­tra­`i­va­nji­ma, tre­ba­}e mu no­vac i me­ce­ne. Ali sre­}a mu se osme­hu­je.

Mle­ta~­ka Re­pu­bli­ka, jed­no od ma­lo­broj­nih me­sta u Evro­pi gde je od­nos pre­ma cr­kvi ne­{to slo­bod­ni­ji, tra­`i Ga­li­le­je­vo mi­{lje­nje u ve­zi s plo­vid­bom gon­do­la. Da bi joj od­go­vo­rio, on 1609. pra­vi te­le­skop – dur­bin na­stao po­{to me je pro­sve­tli­la


GA­LI­LEJ (1564–1642), ita­li­jan­ski na­u~­nik, tvr­dio je i do­ka­zao ono {to je u to vre­me bi­lo sa­mo te­o­ri­ja – u sre­di­{tu na­{eg uni­ver­zu­ma na­la­zi se Sun­ce, a ne Ze­mlja. Cr­kva ga je zbog to­ga osu­di­la


Sigmund Frojd Ko­li­ko smo na­pre­do­va­li! U sred­njem ve­ku bi me spa­li­li, a sa­da se za­do­vo­lja­va­ju spa­lji­va­njem mo­jih knji­ga, ko­men­ta­ri­{e Frojd. On iza­zi­va sa­bla­zan ka­da do­ka­zu­je da lju­de, upr­kos pri­vi­du ko­ji dru­{tvo stva­ra, po­kre­}u na­sil­nost i na­go­ni. Froj­dov pe­si­mi­zam po­tvr­di­la je ve­li­ka kla­ni­ca – Pr­vi svet­ski rat – u ko­joj u~e­stvu­ju tro­ji­ca nje­go­vih si­no­va. Ali po­la­ze­}i od pret­po­stav­ke da re~ mo­`e da bu­de in­stru­ment ko­ji omo­gu­}a­va da is­ku­stvo po­sta­ne ma­nje mu~­no, on ta­ko­|e vra­}a ve­ru u ~o­ve­~an­stvo: Sve­tli­je je kad ne­ko go­vo­ri, re­kao je Froj­du je­dan de­~ak i to ga je na­ve­lo na raz­mi­{lja­nje…

– Iz­vo­li­te, le­zi­te. Sve nam le­po ob­ja­sni­te. Hmmm, kre­ni­ te od po­~et­ka, mo­lim vas… – Nas tro­ji­ca smo ras­pr­{i­li ~o­ve­ko­ve za­blu­de. Ko­per­nik mu je ob­ja­snio da ni­je cen­tar sve­mi­ra (te­`ak uda­rac…). Dar­vin ga je on­da na­te­rao da se po­mi­ri s tim da je sa­mo ro­|ak maj­ mu­na (ni­ma­lo pri­jat­no…). A ja sam do­ka­zao za­{to u gla­va­ ma … he, he, he … maj­mun­skih ro­|a­ka stva­ri ni­kad ne funk­ci­o­ni­{u ona­ko ka­ko tre­ba. I za dru­{tvo je to bi­lo ne­pod­ no­{lji­vo. Ja, una­us­ste­hlich! Da, ne­pod­no­{lji­vo! – Do­bro… I {ta jo{? – Po­mo­}u svo­je te­o­ri­je, psi­ho­a­na­li­ze, ob­ja­snio sam da smo ta­ko ne­ra­zum­ni zbog svo­jih `e­lja, proh­te­va… – Hm… Ka­`u da ste upo­zo­ri­li da nam do­no­si­te ku­gu, da ubu­du­}e ni­{ta vi­{e ne­}e bi­ti isto… Ali po­{to se i sa­mi to­ li­ko za­ni­ma­te za de­tinj­stvo, pri­~aj­te nam ma­lo o svom… – Ro­|en sam 1856. u jed­noj va­ro­{i­ci u Austro­u­gar­skom car­stvu… Moj otac … u nje­mu je bi­lo me­{a­vi­ne du­bo­ke mu­dro­ sti i ne­u­si­lje­ne ma­{te, on je od­i­grao ve­li­ku ulo­gu u mom `i­vo­tu. Imao sam pet se­sta­ra i dvo­ji­cu bra­}e. Bio sam maj­~in lju­bi­ mac. Ona me je na­u­~i­la da smo prah i da }e­mo se u prah vra­ti­ti… Njih dvo­je, mo­ji dra­gi ro­di­te­lji, na­de­nu­li su mi gro­zno ime: Si­gi­zmund [lo­mo. Pro­me­nio sam ga u Sig­mund, {to zna­~i za­{ti­ta i po­be­da. Moj otac, tr­go­vac tka­ni­na­ma, ban­kro­ti­rao je. Pre­se­li­li smo se u Be~, `i­ve­li smo u be­di. – Do­bro… A ka­ko je bi­lo u {ko­li? – Ni­ko to ne bi pret­po­sta­vio kad me vi­di … ali ve} sam u {ko­li bio me­|u naj­za­gri­`e­ni­jim opo­zi­ci­o­na­ri­ma; uvek sam bio tu kad je tre­ ba­lo bra­ni­ti ne­ku eks­trem­nu ide­ju i uglav­nom sam bio spre­man da pla­tim za nju. Bio sam od­li­~an |ak. ^i­ta­nje jed­nog Ge­te­ovog ese­ja o pri­ro­di, Ach, was ein Mann! (Ah, ka­kav ge­ni­je!),


SIG­MUND FROJD (1856–1939), austrij­ski le­kar, tvo­rac psi­ho­a­na­li­ze, te­o­ri­je ko­ja le­~i po­mo­}u re­~i i sim­bo­la. Do­ka­zao je da ~o­ve­kom upra­vlja­ju i ra­zum i mi­sli ko­jih on ni­je sve­stan



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.