JAM 30 listopad 2012.
ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM
riječ urednika
P
rije nekoliko mjeseci dobili smo e-mail od portala koji se bavi kataloškom prodajom. Mejl smo otvorili iz čiste dosade, prije nego ga pošaljemo u vječna počivališta negdje u oblacima interneta. Čak smo i stisnuli inače zabranjen gumb „prikaži slike ispod“, što nas je dovelo do interesantnog otkrića: među prodajnim katalozima nalazio se i časopis JAM. Klikom na link otkrili smo da se radi o web stranici na koju su jednostavno stavili sve što se objavljuje na Issuu na hrvatskom jeziku. Kako se u većini slučajeva radi o katalozima, stranica je opisana kao „pomoć pri kupnji“. Neka svatko zna gdje je najjeftiniji televizor i kakva sniženja nude u Konzumu. Na tipično hrvatski način, počeli su koristiti tuđe proizvode da bi popunili svoje stranice bez da su autore išta pitali. Naš zakon im to potpuno omogućuje: Issuu funkcionira preko kodova koji rade kao veze (linkovi), tako da fizički proizvod (u ovom slučaju .pdf časopisa) ostaje na izvornoj stranici, dok se pravno dijeli samo link, što je savršeno legalno (i bez čega internet kao takav ne bi funkcionirao). Prekrasan primjer zaštite intelektualnog vlasništva. Žalosno je što zakonodavci nisu riješili niti pitanje torrenta, a ovakva pitanja na dnevni red neće doći nikada, osim ako se neki glavonja ne počne baviti elektroničkim izdavaštvom. Taj primjer nas je naveo da pogledamo malo bolje internet danas: čini se da je sve više stranica koje postoje samo da bi prenijele tuđi sadržaj. Odličan primjer je stranica „Design You Trust - Design Blog and Community“: osvježavaju sadržaj klikanjem po StumbleUponu, tako da me mogu iznenaditi jedino ako nisam imao vremena provjeriti top 20 linkova na StumbleUpon pod kategorijama „art“ i „design“. Nije mi jasno koji je smisao toga osim učiniti ljude još inertnijim u potrazi za sadržajem. U Hrvatskoj su neko vrijeme isto radili na stranici pogledaj.to, ali su se barem potrudili prevesti sadržaj. U način na koji to funkcionira na domaćim portalima ne želim niti ulaziti: najave izložbi uvijek su kopirani predgovori bez ispravljenih gramatičkih grešaka ili se katkada netko udostoji prepričati predgovor, pa se takav izvještaj sa izložbe pojavi na desetak portala u tom originalnijem obliku, opet sa istim pravopisnim greškama. Nadamo se da će spomenuti trendovi u nekoj bližoj budućnosti nestati, jer ako više novaca donosi prenošenje sadržaja nego njegovo stvaranje, tko će se baviti stvaranjem ako je ono najmanje isplativo, a zahtjeva najviše truda? Na koji način portal može pomoći pri razvoju posla ako taj posao ionako ima prisutnost na društvenim mrežama? Reklamom? Može, ako portali počnu plaćati tu besplatnu reklamu kao ono što jest, a to je besplatno popunjavanje njihovog sadržaja. 1
JAM #30
listopad 2012
sadržaj MUUTANT!
3
Dodir Anđela
27
Art Clubbing
7
ROBOTS collective
29
11
ANA SCHAUB: Izgubljeni u zemlji čudesa
31
13
ŽELJKA GROBOTEK i MARIJA LOVRIĆ: Konstruktivnost destrukcije
33
17
Grupna izložba studenata fotografije ADU
35
Baletni kostim u TV-showu
31. salon mladih: Korekcije
Antisalon
Spomenici u tranziciji 21
2
Fotografija industirije 37
Ki sit, ki lačan
23
ALDEMAR IBRAHIMOVIĆ
39
Krešimira Gojanović i Iva Mihanović
25
Jedna zagrebačka prića
41
JAM #30
listopad 2012
MUUTANT! mjesto: kvart Siget, Džamija, kulturni centri organizator: Muzej ulične umjetnosti web: www.muu.com.hr
V V
ođeni mirisom svježeg Renka *opaska pisca – riječ je autolaku, odlučili smo pod stručnim vodstvom kustosa Muzeja ulične umjetnosti proučiti najnovije murale kojima su nas počastili u ovoj urbanoj umjetničkoj akciji koja je od javnosti bila skrivena pod kodnim imenom MUUTANT! (MUU je kratica od Muzeja Ulične Umjetnosti, a uskličnik dio naziva). Za razliku od prošlog MUU u Dugavama, ovoga puta smo uspjeli stići na sam početak manifestacije, te smo imali priliku čuti i priču iza svakog grafita, ime autora, ali i priliku upoznati ugodnu obitelj koja je dozvolila crtanje grafita na pročelju vlastite zgrade. MUUTANT! je okupio umjetnike iz Španjolske, Srbije, Italije, Bosne i Hercegovine, Velike Britanije i naravno Hrvatske. Uz akciju crtanja grafita i u jednom slučaju postavljanja skulptura malih ljudi na području Sigeta, u sklopu MUUTANT!-a proveden je i projekt „Lice s plakata“ u kojem je šestero hrvatskih umjetnika crtalo svoje autoportrete na pročeljima istog broja kulturnih centara kao komentar na uzurpaciju javnog prostora prevelikim brojem reklamnih plakata. Uz sav pregršt događanja, kolektiv ROBOTS izradio je veliku skulpturu ispred doma HDLU, ali o tome čitajte u posebnom članku u ovom broju JAM-a.
3
JAM #30
listopad 2012
MUUTANT!
Na fotografiji su sretni vlasnici vanjskog zida obiteljske kuće koji je na radost njihove kćerke ukrašen konjem kojega je naslikao umjetnik ESH iz Bosne i Hercegovine. Reakcije na ovogodišnju akciju MUU-a bile su različite: dok su stanovnici Sigeta bili oduševljeni akcijom Muzeja, iako sami umjetnici nisu primili veliku pomoć lokalne zajednice kao što je to bilo u Dugavama, dio zagrepčana imao je poprilično negativne komentare na cijelu akciju, iako se nitko od komentatora nije izjasnio kao stanovnik Sigeta. Prema komentarima se da zaključiti da ljude smeta što se novac razbacuje na ovakvu vrstu umjetnosti, iako sami nikada ne posjećuju umjetničke ili kulturne institucije, niti imaju viziju o tome što bi se u kvartu moglo napraviti da se u njemu poboljša kvaliteta života, izuzev “ti smetlari bi trebali češće sakljupati smeće”, “sused ne kupi dreke za svojim pesom” i “kaj meni taj dotepenec ima parkirati na mome mjestu”. Veliki broj radova nije napravljen na pročeljima kuća i stambenih zgrada, već na oronulim garažama, te imamo dojam da će u njima najviše uživati djeca koja se tamo igraju. Ipak su djeca od svih stanovnika bila najviše oduševljena i samim tijekom crtanja i krajnjim rezultatom.
Rad britanskog uličnog slikara, ilustratora i skejtera Malarky-a od svih radova privlači najviše pažnje izborom boja i prikazom karakterističnih likova. Umjetnik godinama osvježava Britansko sivilo veselim šarenim crtežima, tako da je bez problema osvježio sigetsku sivu idilu. 4
JAM #30
listopad 2012
MUUTANT!
Proučavajući slične akcije u ostatku svijeta, zaključili smo da je akcija koju MUU provodi jednom godišnje u Zagrebu na dobrom putu prema svjetskoj slavi, ali opet manjka u mašti i izvedbi, koliko god joj superlativa podijelili s obzirom na grad i kulturno - novčano okruženje u kojoj se održava. Kritika nije upućena organizatorima, već crtačima čiji radovi još uvijek ostaju u domeni grafita i samim time ništa značajno ne mijenjaju, kao što su to na primjer učinile slične akcije u puno siromašnijim favelama, gdje su umjetnici od cijelih kvartova napravili pravo umjetničko djelo za koje stanovnici kažu: „Od sada ovdje svi živimo sa osmjehom!“. Nadamo se da će u nekoj budućnosti to moći reći i stanovnici nekog zagrebačkog kvarta nakon još jedne uspješne akcije MUU-a. 5
JAM #30
listopad 2012
MUUTANT!
Detalj dugačkog rada autora Sretan Bor iz Hrvatske i EmaEmaEma iz Srbije. Dotičnu se ne smije zamijeniti sa istoimenom dizajnericom i glazbenicom iz Južne Dakote koja je “odrasla u kvartovskim kafićima i trulim grobljima.” Rad je odličan pokazatelj da međukulturna suradnja dvije zemlje nije stala sa Severininim vjenčanjem. Rad španjolskog umjetnika Escif-a dočekao nas je u skelama, tako da nismo mogli savršeno promotriti biljku latinskog naziva Aristolochia clematitis, koja je još danas uzrok brojnih smrti u zemljama Jugoistočne Europe.
Horda posjetitelja uličnog muzeja tijekom stručnog vodstva. 6
JAM #30
listopad 2012
ART CLUBBING Martina Hohnjec, Renatas Minimonsters, Rock flock, Iva art & design
7
JAM #30
listopad 2012
Art clubbing
Tina i Ana iz benda The rock flock tijekom tonske probe zhvaljujući kojoj je bilo kakav oblik komunikacije bio onemogućen prije samog koncerta. Vjerojatno zato da gosti ne dogovore masovan bijeg iz preglasnog prostora. Bubnjevi su bili ozvučeni očito zato što slabašan bubnjar nije mogao nadjačati milijunvatna gitarska pojačala u stadionski velikom prostoru VIP kluba. Martina Hohnjec odlično se snašla u ulozi modela. Na ovoj fotografiji pozira uz Ines Shejbal.
mjesto: VIP club web: http://vip-club.hr http://martinahohnjec.weebly.com www.facebook.com/minimonsters.renatas www.myspace.com/rockflock www.iva-art-design.com fotografije: Ognjen Karabegović
8
JAM #30
listopad 2012
Art clubbing
S S
poj umjetnosti, glazbe i dizajna utorkom odličan je razlog da se jednom tjedno poslije devet sati posjeti Gjuro 2. Originalan koncept već gotovo deset godina uz kratke stanke izvlači kulturnu elitu iz domova ne bi li se tijekom tjedna zabavili u okruženju svojih kolega. „Utorak u Gjuri“ postala je IRL (*In Real Life ili „u stvarnome svijetu“ po naški) platforma za razmjenu mišljenja, ideja i tjelesnih tekućina svih koji u umjetnosti i dizajnu nešto znače ili će tek značiti, jer je Gjuro bio jedno od rijetkih mjesta gdje su se nadolazeće zvijezde mogle družiti sa svojim starijim i iskusnijim kolegama, koji su ih nerijetko savjetovali da „zaborave sve te gluposti i upišu pravo“. „Ali ovo se dešava u VIP-u, a ne Gjuri?!“ Bravo dragi čitatelji, dobro ste primijetili. Čini se da je prostor Gjure kreativcima napokon dosadio, te su se preselili u VIP club, gdje se isti program nastavio pod drugim imenom uz drugog organizatora. Prostor je veći, wc-i čišći, upad i dalje besplatan, dok DJ više nije Mario Kovač, tako da posjetitelji ne uživaju po tisućiti put u hitovima nečije davne mladosti.
9
JAM #30
listopad 2012
Art clubbing
Ovoga puta posjetitelji su mogli poslušati koncert grupe The rock flock, pogledati modnu Ivinu (Iva art & design) reviju, kupovati mala džepna čudovišta i uživati u prvoj samostalnoj izložbi fotografija Martine Hohnjec, čijim su radom čitatelji JAM-a odlično upoznati. Mala čudovišta su se prodavala odmah na ulazu, tako da ih se nije moglo promašiti kao Martinine fotografije koje su se sakrivale po mračnim betonskim stupovima kluba. I dok je tonska proba istjerala stariji dio posjetitelja iz kluba, vaš najdraži urednik je otrčao tražiti deset godina stare demo snimke svojih bendova, jer se čini da muzika u mladih uopće nije napredovala, a za slavu nikada nije kasno. 10
JAM #30
listopad 2012
Baletni kostim u TV-showu
BALETNI KOSTIM u tv-showu mjesto: galerija ULUPUH
web: www.ulupuh.hr
M M
islili ste da je rad na državnoj televiziji poklon koji Svevišnji daje samo zaslužnima? U krivu ste, jer iako se prema novinskim naslovima i reportažama suparničkih televizija čini da se zaposlenici HRT-a bave neradom i sakupljanjem pretplate, postoje i oni koji danonoćno rade da uz nerijetko minimalna sredstva emisije učine barem vizualno ako ne i sadržajno dopadljive. Među tim neopjevanim herojima nalazi se i ime Jadranke Tomić, čiji nas kostimi oduševljavaju već 16 godina. U predgovoru izložbe odlično je objašnjeno o kakvom je poslu (i izložbi) riječ: „Izložbom se dao presjek šesnaestogodišnjeg kostimografskog stvaralaštva autorice u TV show programu kroz izbor baletnih kostima za zabavni program. Svojom formom, bojom i teksturom ovaj je baletni kostim prilagođen zakonitostima ekrana i oku kamere, a zahtjevnoj milionskoj publici u svega 2-3 minute trajanja plesnog broja mora pružiti vizualni doživljaj lišen svake vrste provokacije, prilagođen svim dobnim skupinama i strukturama gledateljstva ispunjavajući svoju osnovnu zadaću - zabavu. Iako često zapostavljen kada se govori o kostimografskom umjetničkom stvaralaštvu, baletni kostim ove forme iziskuje veliku pripremu i kreativnost sa znatno manjim financijskim sredstvima nego u kazalištu, a prije svega brzinu izvedbe i improvizaciju.“
11
JAM #30
listopad 2012
Baletni kostim u TV-showu
12
JAM #30
listopad 2012
31.
SALON MLADIH
Ljutiti član redakcije u jednom trenutku je napisao: „Ako ste ove godine posjetili salon mladih mogli ste primijetiti da nije bilo puno radova kao prethodnih godina. Na naš upit kako to i zašto, dobili smo objašnjenje da drugi nisu imali nikakvu umjetničku vrijednost. Znamo li mi što je to umjetnička vrijednost i tko je stvara? Slušajući radio na kojem se mogu čuti samo uzdasi i uzvici uz neki blesavi ritam, zaključila sam da nešto takvo ne postoji, nego je to samo odgovor nekoga tko se boji malo više raditi. Apsurdno je govoriti da od ovih izloženih tridesetak umjetnika, neki njihovi kolege su toliko loši da nisu niti umjetnici, a na zidu stoji grafit Prostor je kontaminiran asimilacijom. Događaje stvaramo. Produciramo. Ipak, ništa se stvarno ne događa. Je li žiri primijetio da je kritiku na svoj rad izložio?“
13
JAM #30
listopad 2012
O O
31. salon mladih
vogodišnji salon mladih nosi naziv „Korekcije“, kustos je Vladimir Čajkovac, dok organizatori o salonu pišu:
„Salon mladih jedan od rijetkih bijenala koji gotovo svakim svojim izdanjem pokušava pronaći način da se ukine, promijeni ili redefinira. Od beskompromisnosti izbora, stranih gostiju, otvorenih ateljea, autorske izložbe, preko revolucije do tržišta, svaka od ovih metoda već je itekako uspješno oprobana, pokazujući svoje izrazite prednosti, kao i nedostatke. Namjera ovogodišnjeg Salona je upravo vratiti se oprobanim pokušajima prijašnjih kolega i kolegica, kustosa i umjetnika, stvoriti kontinuitet, ponovno upotrijebiti metode koje su se pokazale uspješnima.“ Članovi JAM-a su prvi Salon mladih posjetili 2006, kada još nismo radili na časopisu, nego su nam izložbe bile isprika za upoznavanje zgodnih umjetnica i ispijanje besplatnih pića. Sjećamo se gomile izložaka i gotovo nepodnošljive gužve, odlične atmosfere i nasmijanih lica posjetitelja. Na cijelom događaju bio je zapanjujuće mali broj fotoaparata i mobitela kojima se maltretiralo posjetitelje. Iduće salone čekali smo sa nestrpljenjem, ne samo zbog druženja, već i zbog odličnih izložaka. Reći da je ovogodišnji Salon nastavak prošlih i da je izgrađen na uspješnim primjerima dosadašnjih Salona je uvreda ne samo za njihove kustose, već i sve posjetitelje koji su došli očekujući najbolje od mladih umjetnika, a otišli potpuno zbunjeni jer se najbolje izloške moglo vidjeti (ili doživjeti) u barem jednoj galeriji tijekom godine. S obzirom da se izloške moglo tražiti u velikoj zgradi HDLU-a poput oaze u pustinji, moramo reći da nas je ovaj salon potpuno razočarao. Jedina svjetla točka je ogromni grafit u galeriji Bačva, koji je ujedno i jedini kvalitetan izložak koji je na salonu imao svoju premjeru.
14
JAM #30
listopad 2012
31. salon mladih
15
JAM #30
listopad 2012
31. salon mladih
16
JAM #30
listopad 2012
ANTISALON mjesto: Medika web: http://kustoska2012.wix.com organizatori: Stipan Tadić i Vladimir Tatomir
V V
eliki broj izlagača nije uspio uvjeriti organizatore 31. salona mladih da njihove radove svrsta među one koji će predstavljati ono najbolje u mladih hrvatskih umjetnika. U želji da pokažu kako je njihova umjetnost vrijedna izlaganja, otvoren je Antisalon: izložba odbijenih radova. Mjesto održavanja bila je galerija Siva u prostorima bivše Medike i okolni prostori, s obzirom da je galerija dio ogromnog skvota. Izbor prostora za izlaganje odbijenih radova bio je prikladan, ali je na žalost izložbu osudio na propast: zbog pomanjkanja osiguranja, izložba je zatvorena samo nekoliko sati nakon otvorenja zbog krađe rada umjetnice Dine Karadžić. Nije potrebno posebno naglašavati da je zabava u sklopu otvorenja bila bolja i opuštenija, posjetitelji mlađi, a atmosfera upravo onakva kakvu priželjkuju svi umjetnici. Radove se gledalo, diralo i uzimalo kako god je tko želio, a ima li bolje potvrde o kvaliteti rada kada ste manje poznati autor, a rad vam ipak ukradu!
17
JAM #30
listopad 2012
Antisalon
18
JAM #30
listopad 2012
Antisalon
Ne zaslužuju svi izloženi radovi pohvalu. Među odličnim radovima umjetnika koji su već ishvaljeni kao „mlade nade hrvatske umjetnosti“, bilo je i onih koji će kroz koju godinu to zasigurno postati; ako ne zbog svoje kvalitete, onda zbog upornosti i vještine laktarenja. Bilo je zaista bezobraznih primjera guranja slika starih barem 5 godina i umjetnosti čija je umjetnička vrijednost jednaka onoj kada se performer namaže izmetom i krene grliti publiku.
19
JAM #30
listopad 2012
Antisalon
Priliku za izlaganje na Antisalonu mogao je dobiti svatko tko se prijavio, bez obzira na rad. Da citiramo poziv na izlaganje: „Antisalon želi pružiti priliku odbijenima na natječaju za Salon mladih koji se održava u Domu HDLU (Džamiji) od 04. rujna do 23. rujna 2012. Antisalon želi dati priliku onima koji su trenutno zakinuti za predstavljanje svojih radova, kao i za zastupanje svojih stavova. Vjerujemo da Vaša djelatnost odražava Vaše stavove i da imate potrebu, kroz određene medije, iste i zastupati. Uzevši u obzir trenutnu situaciju u kojoj Vam je oduzeta ta mogućnost progovaranja kroz jednu institucionalnu inicijativu, vjerujemo da imate tim snažniju potrebu reagirati na njihovu odluku koja Vas isključuje iz jednog relevantnog i , u umjetničkim krugovima, visoko rangiranog događaja.“ Sve pohvale organizatorima, te se nadamo da će Antisalon postati stalna prateća manifestacija Salona mladih. 20
JAM #30
listopad 2012
Spomenici u tranziciji Rušenje spomenika NOB-e u Hrvatskoj
mjesto: galerija Nova web: www.whw.hr/galerija-nova/index.html
T T
ko nam ruši spomenike i zašto su neki spomenici vrjedniji od drugih? Izložba nas je vratila u onu staru hrvatsku raspravu o tome tko se borio na čijoj strani, tko ima gene kamene, a tko močvaru u venama, tko zna čitati glagoljicu a tko ćirilicu i čije prezime dolazi sa krive strane Dunava. Ako nitko nije želio spomenike NOB-i, zašto ih se dizalo, tko ih je dizao i tko ih je održavao? Osim ako nisu svi pravi Hrvati oni u Kanadi, Novom Zelandu i ostalim prekomorskim kolonijama, dok su unutar granica RH ostali samo izdajnici. Spomenici su umjetničko djelo, te materijalno predstavljaju povijesni put i ideologiju neke zemlje. Spomenika se ne treba sramiti, niti povijest treba sakrivati ili prepisivati, jer onda zaista ne postoji način da iz nje budući naraštaji nešto nauče, ili da se sa prošlošću pomirimo i složno krenemo dalje. Samo se nadamo da naši potomci u skorijoj budućnosti neće demonstrativno razbijati žute zvjezdice jednakom žestinom kakvom su njihovi očevi razbijali crvene.
21
JAM #30
listopad 2012
Spomenici u tranziciji
22
JAM #30
listopad 2012
Ki sit, ki lačan mjesto: galerija Svetih Srca, Pula
J J
ednom davno, kada mame nisu odlazile u velike shopping centre, ujutro se jednostavno išlo po “kruh I mlijeko” u najbližu samoposlugu. Svaka je imala tetu prodavačicu u borosanama (naša se zvala Alma i nosila je tamnoplave). Izložene stare limenke Kandit bombona, kutije vegete, narančasto - smeđa termosica, stare istarske kuhinje, recepti, jelovnici i još mnogo o tome “kako su jeli naši stari” u Istri. Kutak sa starim štivom - knjige i ženski časopisi… “Svijet” i posebno zanimljiv “Žena u borbi” iz 1953. (časopisa više nema, ali žene se i dalje imaju za što boriti). Ne piše se o poznatima i slavnima. Pišu se zato pisma i razmjenjuju fotografije. Tako nam je ovom izložbom poklonjen pogled na neka davna vremena, ona malo kasnija kojih se i sami s nostalgijom prisjećamo, ali i podsjetnik na to da će i ovo danas, jednom biti uspomena. I zapamtite: “Prazna vriča ne stoji”. Dobar vam tek!
23
JAM #30
listopad 2012
Ki sit, ki lačan
“Multimedijalna izložba “Ki sit , ki lačan” - o prehrani u Istri, na nov i suvremen način progovara o istarskoj prehrani kroz povijest, ali autori izložbe Mauricio Ferlin, Tajana Ujčić i Franko Lukež svakom pojedincu koji navrati do izložbe ostavljaju mogućnost vlastite interpretacije povijesti prehrane u Istri.”
24
JAM #30
listopad 2012
P
Krešimira Gojanović i Iva Mihanović
P
o prvi puta smo u Zagrebu vidjeli umjetnost na mjestu gdje svakodnevno prolaze tisuće ljudi sa namjerom da potroše novac. Centar Cvijetni možda i nije najbolji primjer shopping centra s obzirom da se u njemu posjećuju H&M, Konzum i Apple dućan, i to najčešće upravo tim redom: naime Apple-ov dućan se primijeti tek kada se izađe iz Konzuma i zbunjeno traži stepenice koje će nas odvesti iz podruma prema ugostiteljskim objektima: četvrtom i možda najposjećenijem prostoru u centru. Na katu Centra nalazi se galerija Crocrodeal, o kojoj Jutarnji list na svoj spektakularan način govori: „Mjesto je to koje prezentira i nudi isključivo proizvode hrvatskih autora, s naglaskom na unikatne i ručno proizvedene proizvode, okupljajući tako produkt dizajnere, renomirane umjetnike, amatere i neafirmirane autore“. Slike Krešimire Gojanović već smo nahvalili, te nam je neugodno ponovno ispisivati ode autorici koja je među prvima shvatila da slikar mora svakodnevno stvarati ukoliko želi opstati. Ako uz to autor posjeduje i originalan stil i talent, samo nebo je granica (ili barem prvi kat Centra Cvjetni). Radovima Ive Mihanović već smo se divili ove zime u galeriji Karas. Svjetlosne skulpture mogu poslužiti i kao lampa, ali im je prvobitna namjena ipak divljenje gostiju u svakom domaćinstvu koje posjeduje jedno od ovih malih svjetlećih remek-djela.
25
JAM #30
listopad 2012
Krešimira Gojanović i Iva Mihanović
26
JAM #30
listopad 2012
DODIR ANĐELA „Anđeli su veza boga s ljudima. Ima ih bezbrojno. Kako je rekao Muhamed – kad pada kiša svaka je kap praćena jednim anđelom. Poput brojnih kapi kiše, brojna su i djela današnjih umjetnika koji nisu nikada izgubili fascinaciju tim stvorenjima od svjetlosti i tame. I danas nas let sokola i orla ostavlja bez daha. Bez obzira koliko smo raznovrsnih letilica izumili, koliko zvijezda i zvjezdanih svjetova otkrili, zagonetka kozmosa još uvijek plaši tajnom....“
S
vi umjetnički entuzijasti koji su ove godine posjetili Palmižanu, zasigurno su posjetili i posjed Meneghello koji je ovoga ljeta ugostio čitav pregršt suvremenih hrvatskih umjetnika. Svaki od njih imao je vlastito otvorenje izložbe, a na jedan dan je na posjed svratila i najbolja hrvatska čelistica Monika Leskovar, u čijoj su glazbi umjetnici potražili inspiraciju. Dodir anđela posljednja je izložba ove sezone. Puni naziv izložbe je „Dodir anđela i ostalih krilatih stvorenja koja nas čuvaju, čude i plaše“. Naravno da nismo gledali skulpture svetih Albatrosa koje neka plemena smatraju ekvivalentom božjih glasnika, ili šišmiša koji u štovatelja kulta krvopija igra jednaku ulogu. Svi umjetnici potražili su inspiraciju u krilatim ljudima koji slobodno i bezbrižno lete nebom.
27
JAM #30
listopad 2012
Dodir anđela
28
JAM #30
listopad 2012
ROBOTS COLLECTIVE U
Z
A
G
R
E
B
Z
U
mjesto: pročelje meštrovićevog doma web: http://www.giantrobots.co.uk
Z
a Robots collective saznali smo putem StumbleUpon-a. Iako nam nije bilo jasno kakve veze njihovi radovi imaju sa gigantskim robotima (očekivali smo radove kao što je tokijski Gundam u mjerilu 1:1), većina njihovih radova nas je iskreno impresionirala. Nadali smo se da u Zagrebu neće napraviti rad kao što je čudni romboid na tvorničkim kolicima, već nešto kao čudovište na krovu u Williamsburgu (New York ) ili onaj ispred Arte en la Calle (Quito, Ecuador, za sve zemljopisne entuzijaste). Mislimo da je potpuno bizarno da uza sve naše kulturne ustanove i agencije, te tisuće ljudi zaposlenih po ministarstvima, na kraju ekipa iz Muzeja ulične umjetnosti dovede prave zvijezde moderne umjetnosti za koje znaju mladi, a ne njihovi očevi i šukundjedi (odličan primjer je izložba britanskih ishlapjelih bezveznjaka koji misle da je još uvijek provokativno lijepiti britansku zastavu na „provokativne“ stvari). To što se skulptura nalazi na otvorenom samo je dodatan bonus, jer je tako svi vide. Naravno, moralo je negdje doći do greške. Pitate se zašto jedna ogromna skulptura ne krasi zgradu HDLU? Odgovor je vrlo jednostavan: čini se da drveni otpadci koje Robots collective koristi kao materijal za izradu gigantskih skulptura vole puštati smeđu boju po bijelom kamenu Meštrovićeva doma. Skulptura je nakon tjedan dana rastavljena, dok HDLU razmišlja gdje će pronaći sredstva za obnovu uništenog pročelja.
29
JAM #30
listopad 2012
Robots collective
30
JAM #30
listopad 2012
ANA SCHAUB Izgubljeni u zemlji čudesa
“
”
Superheroj je izmišljeni lik koji je poznat po svojoj hrabrosti i plemenitosti, i koji uglavnom ima živopisni kostim i ime, kao i sposobnosti iznad onih kod običnih ljudi. Ženski superheroj ponekad se naziva superheroina.
31
JAM #30
listopad 2012
ANA SCHAUB: Izgubljeni u zemlji čudesa
”
I I
deja izložbe 'Izgubljeni u zemlji čudesa', interpretira jedan fenomen spektakla, američke superjunake, kroz strah od njihovih ciljanih korisnika i pasivnih konzumenata - djece. S druge strani istoj djeci i ostalim posjetiocima izložbe omogućuje se možda po prvi put interakcija sa junacima i aktivni dijalog. Sami super junaci strašno se boje, pogotovo u okruženju stvarne i naslikane djece, te gube svoje nadljudske superiorne kvalitete fiktivnih likova. Jednostavno rečeno, postaju mala preplašena djeca. U posebnom dijelu galerije izložen je drugi projekt zasnovan na super junacima i njihovoj interpretaciji, dio priče o Wonder Woman i njezinom lutanju. Kao američka fiktivna junakinja nadljudskih sposobnosti, Wonder Woman ima pregršt problema snalazeći se u okruženju knjige Alisa u zemlji čudesa. Zamjenjujući malu djevojčicu Alisu, ta nadljudski moćna, seksualizirana izdizajnirana žena traži svoj identitet i istinu o sebi unutar Zemlje čudesa. Natpisi sa roditeljskim izjavama i stereotipima samo su dio putokaza i stranputica prema samospoznaji.
32
JAM #30
listopad 2012
Željka Grobotek i Marija Lovrić: KONSTRUKTIVNOST
DESTRUKCIJE “Umjetnost u društvu koje se raspada, ako je iskrena, mora odražavati i raspadanje. A ako ne želi iznevjeriti svoju ulogu u društvu, umjetnost mora prikazati promjenjivost svijeta. I pomoći mu da se promijeni.” — Ernst Fischer
33
JAM #30
listopad 2012
N
Željka Grobotek i Marija Lovrić: KONSTRUKTIVNOST DESTRUKCIJE
N
e moramo posebno naglasiti da kao i svi duboko religiozni Hrvati obožavamo vitraje. Osobno ne znam niti jedno kućanstvo koje nema barem jedan, koliko god malen ili sakriven primjerak ovog sakralnog izričaja u svojem stanu. Dovoljan je samo jedan letimičan pogled na taj djelić raja na zemlji da se približimo Vječnome. Vitraj nas podsjeća na istinsko Zlo u onim zemaljskim trenucima kada općimo sa susjedovom ženom, a ona zatraži da upotrijebimo od Crkve prokleti kondom. Ili dok tučemo bližnjega, a zaboravimo da ima i drugi obraz. Ali zašto bi se vitraji bavili samo dosadnim svecima koji ionako samo stoje zabijeni na križeve i imaju smiješna sunca oko glave? Vitraje treba približiti ljudima i na njih staviti svete simbole koji su im malo bliži, ako što su Žak ili novac, a ne neki bezveznjak koji ubija zmaja. Uz modernu verziju vitraja, na izložbi su nam predstavljene i slike ljudskog tijela i kostura koji su u ovom slučaju bili predstavljeni na interesantan, ukusan i oku ugodan način. Za ovu izložbu bi zaista mogli reći da je od ljudi za ljude.
34
JAM #30
listopad 2012
Grupna izložba studenata diplomskoga studija fotografije Akademije dramske umjetnosti mjesto: galerija SC web: http://www.adu.unizg.hr
35
„Sa diplomskog na izložbu“ možda ne zvuči toliko dobro kao „sa diplomskog na posao“ kao što se to za divno čudo dogodilo jednom članu redakcije. Na izložbi smo imali priliku vidjeti kako izgleda diplomski ispit ako se bavite fotografijom. Siniša Glogoški, Luka Kedžo, Davor Konjikušić, Neven Petrović, Petra Mrša, Borko Vukosav i Nikola Zelmanović izabrali su po jednu temu, nakon čega su uzeli aparat u ruke i krenuli sa klikanjem. Rezultat je diploma u ruci i interesantna izložba na kojoj su nas najviše iznenadili i vizualno zabavili radovi Petre Mrše.
JAM #30
listopad 2012
Grupna izložba studenata diplomskoga studija Fotografije Akademije dramske umjetnosti
P P
etra je inspiraciju pronašla u dječjim crtežima koji su sami po sebi i više nego apstraktni. Vođena idejom da fotografira obične stvari na neobičan način, dobila je zbir fotografija koje ostavljaju bez daha. Uvjerili su nas da Fotošop nije oskvrnuo fotografije, te da se sve fotografirane stvari mogu naći u prirodi pored bilo koje rijeke u Hrvatskoj. Impresivno. Na izložbi se također nalazila i tamna soba u koju nismo imali hrabrosti uči, ali smo primijetili da svi izlaze iz nje sa širokim osmjesima. Najširi osmjeh nosio je autor, tako da nas je iskustvo odvratilo od bilo kakvog eksperimentiranja. Autorov osmijeh je bio manji kada smo pobjegli prema vratima bez da samo iskušali mračnu komoru. Još danas se tapšamo po ramenima uvjeravajući se da je to bila jedna od mudrijih životnih odluka.
36
JAM #30
listopad 2012
Fotografija industrije
Izložba studentskih radova Katedre za fotografiju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu
„Izložba “Fotografija industrije” rezultat je suradnje Katedre za fotografiju Studija snimanja Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na projektu “Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive”. Obogaćivanje muzejskog fundusa suvremenim fotografijama dokumentarne i umjetničke vrijednosti, te pružanje prilike mladim autorima za izlaganje polazišni su motivi suradnje dviju ustanova. Izložbom se nastoji utjecati na percepciju industrijskog naslijeđa kao dijela lokalne, nacionalne i univerzalne baštine.“ Zastupljeni su radovi Siniše Glogoškog, Luke Kedže, Davora Konjikušića, Ane Mihalić, Marka Miščevića, Tomislava Može, Petre Mrša, Nevena Petrovića, Borka Vukosava i Nikole Zelmanovića.
N N
ekoć smo imali industriju. Kao što su fosili dokaz da su postojali dinosaurusi, tako su ružne ruševine na koje nailazimo po gradu dokaz da smo nekada nešto proizvodili. Na svu sreću, dugačka tradicija proizvodnje u Hrvata nije stala: svatko tko to kaže običan je lažov i zaslužuje stajati barem dio vječnosti u jezeru plamtećih crva u osmom krugu pakla. Proizvodnja se danas potpuno posvetila izvozu, dok su tvornice prigodno nazvane fakultetima. Dok proizvodnja i izvoz visokoobrazovanih cvate (sada ih se prodaje i sa popustom: može ih uzeti svatko za minimalac), u Muzeju grada Zagreba odlučili su dokumentirati stare industrije koje su se zasnivale na proizvodnji, zamislite vi užasa, materijalnih stvari. Slažemo se da postojanje industrije treba zabilježiti i sačuvati za buduća pokoljenja, ne bi li se netko u budućnosti usudio ponovno izgraditi tvornicu ili nedajbože željezaru. Sada će grupe osnovnoškolaca odlaziti u muzej i gledati fotografije ruševina, dok će im profesorice objašnjavati da se vlast već dvadeset godina brine da se takvi užasi više nikada ne ponove. Neizgradilo se, kako bi rekli naši stari.
37
JAM #30
listopad 2012
Fotografija industrije
38
JAM #30
listopad 2012
Aldemar Ibrahimović Izložba u sklopu Dana crnogorske kulture u Hrvatskoj
mjesto: galerija Zvonimir web: aldemar@t-com.me
U U
natoč pomnom strateškom planiranju posjeta galeriji Zvonimir, dogodila se mala greška, pokazujući još jednom da i najbolji planovi prežive do prvog pucnja – nakon toga je sve ostavljeno Moirama (božice sudbine). Naša greška je bila u tome da smo došli na zatvaranje izložbe. Pri tome ne mislimo na odzdravne govore popraćene salvama pljeska, već na prazne zidove galerije i zapakirane radove. Ne dajući se smesti, hinili smo da je sve u redu, te smo počeli fotografirati prane zidove mumljajući u bradu nepristojne primjedbe o „toj novoj umjetnosti“, pozivajući se na predrasude o crnogorskoj radišnosti („pa kužiš, i tak' on ostavi bijele zidove i onda je to, kao umjetnost“). Na svu sreću, autor nas je čuo i odlučio izvesti svoje remek-djela na bis: ponovno je objesio dio slika na zidove, te smo ih mi sa radošću poslikali. Zapravo nam je jako žao što smo propustili vidjeti izložbu u punom sjaju, jer nam je ovih nekoliko radova pokazalo svu genijalnost i veselje kojim autor pristupa svojem poslu. Nikada ne bismo rekli da se radi o dosadnim pejzažima kakve obično rado izbjegavamo.
39
JAM #30
listopad 2012
Aldemar Ibrahimović
40
JAM #30
listopad 2012
Jedna zagrebačka prića mjesto: galerija Forum web: http://www.kic.hr/galerija_forum.php
U U
mnogim knjigama tvrdi se da je bit umjetnosti prenošenje poruke. Iz toga bi se dalo zaključiti da pričanje priče putem umjetničkih djela ne bi trebao biti preveliki izazov, osim ako se ne radi o popunjavanju rupe u programu nabacivanjem nepovezanih radova zagrebačkih umjetnika na jedno mjesto. Slažemo se da svaki od izloženih umjetnika može ispričati desetke zagrebačkih priča u kojima glavnu ulogu najčešće igraju zgodne Barice, rakija i kvartovski bedak za kojeg se svi kunu da je „bio dobar dečec“ dok ga policija odvodi u zatvor zbog silovanja susjedove mačke. Razgledavajući izložbu smo se zapitali što još povezuje izložena djela sa Zagrebom osim što su autori zagrepčani -ako pod taj termin podrazumijevamo ljude koji su barem dio života proveli u Zagrebu. Zbog seksualnih aluzija koje je na nježniji spol ostavio dio radova, prije bismo rekli da se radi o „Jednoj seksualnoj prići“ koja je započela vrućeg popodneva u jednom prašnjavom zagrebačkom ateljeu…
41
JAM #30
listopad 2012
Jedna zagrabačka prića
Napokon je netko izložio i grafičku matricu: najčešće željeznu ploćicu na koju je urezana slika koja se umnožava preslikavanjem na papir.
42
Primjer slikarstva za koji se na hrvatskom tržištu još uvijek spremno izdvaja kuna više. Voljeli bismo posjedovati vremenski stroj koji bi nas vratio u osamdesete da čujemo fenomenalna objašnjenja likovnih kritičara zašto upravo ova slika vrijedi desetke tisuća dojč-maraka.
JAM #30
listopad 2012
Glavni i grafički urednik: Juraj Vuglač Fotografije obradio: Juraj Vuglač Tekstove napisali: Ana-Marija Vukres, Tihana Gardijan, Ana Schaub i Juraj Vuglač, izuzev citiranih tekstova koji se nalaze među navodnim znakovima i pisani su fontom italic. Još jednom hvala Wikipediji i Hrvatskom jezičnom portalu. Posebna zahvala: Svim piscima i fotografima ! Slika na naslovnoj stranici: Malarky, Martina Hohnjec, Robots i Fotografije: Tihana Gardijan, Martina Hohnjec, Ognjen Karabegović i Juraj Vuglač. Ostale upotrebljene fotografije bile su priložene u pozivnicama i izjavama za medije te su vlasništvo autora. Časopis udruge JAM, broj 30, godina III; sva prava su pridržana. Ne kradite sadržaj jer će lopov, Belzebuba mu, biti osuđen na vječno kupanje u plamenim crvima i kažnjen analnim gljivicama kao zabavan dodatak redakcije.